Jednom davno, živjela lijepa princeza čiji su obrazi bilo crveni kao ruža, a koža bijela kao snijeg. Zbog toga su je zvali Snjeguljica. Svi su je voljeli, osim maćehe koja je u stvari bila zla i opaka vještica.

Njena maćeha je bila čarobnica, a izuzetno je patila od taštine (htjela je biti najljepša na svijetu). Imala je čarobno zrcalo koje joj je na njen upit govorilo tko je najljepša žena na svijetu. Naravno, bila je to upravo ona. No, kad je djevojčica izrasla u prekrasnu djevojku, riječi čarobnog zrcala su se promijenile. Maćeha se užasno iznenadila na riječi da više nije ona najljepša, nego da ju je ljepotom nadmašila njena pokćerka.

.

Ogledalo, ogledalce moje,

reci na svijetu najljepši tko je?!

Bijela kao snijeg, svijetla lica, crne

kose, crvenih usnica, najljepša

je sada

Snjeguljica.

Uvrijeđena kraljica pozove kraljevskog lovca i naredi mu da odvede

Snjeguljicu u šumu i ubije je. Ali lovac je bio dobar čovjek, odvede je u šumu, tu je ostavi ne učinivši joj ništa nažao.

Snjeguljica je dugo lutala šumom, i tako lutajući stiže do jedne čudne kućice. Zakucala je na vrata i ušla, ali u kućici nije bilo nikoga.

Tek uvečer vratila se sa posla sedmorica braće, sedam patuljaka koji su živjeli u toj kućici, a preko dana radili u rudniku srebra i zlata. Kada su ugledali usnulu djevojčicu na jednom od svojih krevetića, patuljci se jako začudiše. Snjeguljica im je kasnije ispričala o svojoj nesretnoj sudbini i o tome kako se više ne smije vratiti u dvorac.

Lovac nije mogao sakriti maćehi da je Snjeguljica živa. Imala je ona svoje zrcalo koje joj je reklo gdje ona sada boravi. Nije joj preostalo ništa drugo nego da stvar preuzme u svoje ruke.

Ona se pretvorila u staricu i zatrovala jednu jabuku. Uputila se prema kući patuljaka. Kada je stigla tamo, patuljaka nije bilo kod kuće jer su radili u rudniku . Dočekala ju je Snjeguljica koja je po kući spremala. Ljubazno je “staricu” ponudila vodom ne sluteći da je ona njena maćeha. Ona joj je u znak zahvalnosti darovala najljepšu jabuku – onu otrovnu.

Zagrizavši je, Snjeguljica je brzo, kao pokošena, pala na pod. Takvu su je zatekli i patuljci kad su se nakon posla vratili kući. Snašla ih je velika tuga. Nisu se mogli odvojiti od nepomičnog Snjeguljičinog tijela. Položili su je u stakleni lijes.

Tim je krajem prolazio kraljević jašući na konju . Oduševio se njenom ljepotom. Zamolio je patuljke da mu daju lijes s njenim tijelom, na što su oni i pristali. No, prilikom prenošenja lijesa jedan od patuljaka se sapleo, pa je od udarca lijesa od tlo, Snjeguljici ispao iz grla komadić otrovne jabuke. Na njihovo veselje, oživjela je i pošla s kraljevićem u njegov dvorac, gdje je živjela s njim dugo i sretno.

SnjeguljicaSnjeguljica

PatuljciPatuljci MaćehaMaćeha KraljevićKraljević LovacLovac

GLAVNI LIKOVI