Socijalna psihologija I

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU HRVATSKI STUDIJI SVEUILITE U ZAGREBU KOLEGIJ: SOCIJALNA PSIHOLOGIJA I NOSITELJ KOLEGIJA: PROF. DR. VLADO AKI

SOCIJALNA

SKRIPTA

PSIHOLOGIJA

I

2001/2002

AUTOR: DANIEL JURI

eISPIT.com - Online ispiti i skripte

SADRAJ1. SOCIJALNA PSIHOLOGIJA JE ZNANOST .................................................................................11.1. UVOD...................................................................................................................................1 1.2. RAZVOJ SOCIJALNE PSIHOLOGIJE.................................................................................................41.2.1. STARI VIJEK......................................................................................................................................4 1.2.2. SREDNJI VIJEK...................................................................................................................................6 1.2.3. NOVO DOBA......................................................................................................................................6 1.2.4. DEVETNAESTO I DVADESETO STOLJEE....................................................................................................7

1.3. TEORIJSKA POZADINA...............................................................................................................9 1.4. ISTRAIVAKA METODOLOGIJA...................................................................................................12 1.5. ZAKLJUCI...........................................................................................................................16

2. SOCIJALNA PERCEPCIJA................................................................................................ 172.1. UVOD.................................................................................................................................17 2.2. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA....................................................................................................20 2.3. ATRIBUCIJE..........................................................................................................................242.3.1. KELLEYEV MODEL KAUZALNIH SHEMA.....................................................................................................24 2.3.2. KELLEYEV MODEL KOVARIJACIJE ..........................................................................................................25 2.3.3. MODEL ODGOVARAJUEG ZAKLJUIVANJA JONESA I DAVISA........................................................................26 2.3.4. WEINEROV MODEL KAUZALNIH ATRIBUCIJA ..............................................................................................26 2.3.5. ISTRAIVANJA NA PODRUJU ATRIBUCIJA.................................................................................................26 2.3.6. ATRIBUCIJSKA PRISTRANOST................................................................................................................27

2.4. IMPRESIJE............................................................................................................................29 2.5. ZAKLJUCI...........................................................................................................................31

3. SOCIJALNA SPOZNAJA...................................................................................................323.1. UVOD.................................................................................................................................32 3.2. OSNOVE SOCIJALNE SPOZNAJE..................................................................................................33 3.3. TEMELJNI SPOZNAJNI PROCESI..................................................................................................343.3.1. PANJA.........................................................................................................................................34 3.3.2. PAMENJE OSOBA............................................................................................................................35 3.3.3. SOCIJALNO ZAKLJUIVANJE.................................................................................................................36 3.3.3.1. Heuristika reprezentativnosti....................................................................................................37 3.3.3.2. Heuristika dostupnosti..............................................................................................................38

3.4. TEMELJNI ASPEKTI SOCIJALNOG MILJENJA..................................................................................41 3.5. ODNOS UVSTVENIH STANJA I SOCIJALNE SPOZNAJE.......................................................................43 3.6. OSTALA ISTRAIVANJA............................................................................................................45 3.7. ZAKLJUCI...........................................................................................................................47

4. STAVOVI....................................................................................................................484.1. UVOD.................................................................................................................................48 4.2. OBLIKOVANJE STAVOVA...........................................................................................................51 4.3. ODNOS STAVOVA I PONAANJA.................................................................................................54 4.4. PROMJENE STAVOVA...............................................................................................................57 eISPIT.com - Online ispiti i skripte

4.4.1. UVJERAVANJE.................................................................................................................................57 4.4.2. OTPORNOST NA PROMJENU STAVA........................................................................................................59

4.5. TEORIJE STAVOVA..................................................................................................................604.5.1. TEORIJE DOSLJEDNOSTI.....................................................................................................................60 4.5.2. ALTERNATIVNI PRISTUPI......................................................................................................................62

4.6. ZAKLJUCI...........................................................................................................................64

5. PREDRASUDE..............................................................................................................655.1. UVOD.................................................................................................................................65 5.2. IZVORI PREDRASUDA...............................................................................................................685.2.1. SOCIJALNA KATEGORIZACIJA................................................................................................................68 5.2.2. STEREOTIPI....................................................................................................................................70 5.2.3. SOCIJALNO UENJE...........................................................................................................................72 5.2.4. DRUGI KOGNITIVNI IZVORI...................................................................................................................73

5.3. UZROCI PREDRASUDA.............................................................................................................755.3.1. TEORIJA REALNOG KONFLIKTA..............................................................................................................75 5.3.2. TEORIJA RTVENOG JARCA..............................................................................................................75 5.3.3. TEORIJE PREDRASUDNE LINOSTI..........................................................................................................76 5.3.4. PREDRASUDE KROZ KONFORMIZAM........................................................................................................77

5.4. POSEBNI OBLICI PREDRASUDA...................................................................................................785.4.1. PREDRASUDE U ZNANOSTI..................................................................................................................78 5.4.2. SPOLNE PREDRASUDE........................................................................................................................78 5.4.3. PREDRASUDE U MEDIJIMA...................................................................................................................79

5.5. OTKLANJANJE PREDRASUDA.....................................................................................................815.5.1. METODA ODUAVANJA.......................................................................................................................81 5.5.2. METODA KONTAKTA..........................................................................................................................81 5.5.3. KOGNITIVNE INTERVENCIJE..................................................................................................................82

5.6. ZAKLJUCI...........................................................................................................................84

6. LITERATURA............................................................................................................... 86


Socijalna psihologija I

1

Socijalna psihologija je znanost

1. SOCIJALNA PSIHOLOGIJA JE ZNANOST11.1. UvodKroz svakodnevnu interakciju s pojedincima i okolinom postavlja nam se nezaobilazan zadatak tumaenja, razumijevanja i predvianja stavova, ponaanja, poruka i odnosa unutar i izmeu socijalnih struktura. Kada takvo, individualno tumaenje svijeta oko sebe ne bi bilo ispravno (openito govorei), ljudsko ponaanje shvaalo bi se kao proizvoljno i bez mogunosti predvianja. Prema nekim autorima to bi dovelo do kolapsa, odnosno, uruavanja drutva (Pennington, 1997). No, ljudsko drutvo, iako kroz povijest pokazuje brojne tendencije autodestrukcije (u vidu ratova, revolucija i sl.), do danas se jo prilino dobro odralo. Ono to nas vodi pri interpretaciji svijeta jeste common sense, odnosno zdrav razum. Ovaj termin u literaturi opisuje se kao kolektivno poznavanje vlastitog drutva, vezano uz drutvene odnose (Baron i Byrne, 1994). Drugim rijeima, to je poznavanje normi, vrijednosti i obiaja koji definiraju ponaanje i tumaenje ponaanja u mnogobrojnim drutvenim situacijama, a do kojih je pojedinac doao kauzalnim promatranjem drutvenih situacija ili pod utjecajem pisaca, filozofa, teologa i sl. Zdrav razum, pokazao se, prema tome, dostatan za odravanje drutva. No, iako relativno uinkovit u svakodnevnom ivotu, proet je subjektivnom interpretacijom svijeta koja uvelike ovisi o kognitivnim strukturama pojedinca i vrijednostima odreenog drutva te tako vrlo esto ne odraava stvarnost, odnosno realnu situaciju. Predikcije ponaanja koje se vre na osnovu zdravog razuma, a nerijetko se odraavaju u stoljetnoj i narodnoj mudrosti, nejasne su, openite i neodreene (npr., Drvo se na drvo naslanja, a ovjek na ovjeka.), esto postoje i suprotna predvianja (npr. ovjek je ovjeku vuk.), a ponekad i dvosmislena (sjetimo se, primjerice, pitijskih proroanstava). Iz navedenoga moe se primijetiti kako common sense interpretacija stvarnosti ne odgovara dananjem znanstvenom pristupu koji se temelji na skepticizmu prema opaenom i daljnjoj verifikaciji postavljenih hipoteza. U znanosti se i ve potvrene teorije podvrgavaju replikaciji u razliitim situacijama, pri emu se kontroliraju, ali i sistematski unose razliiti faktori kako bi se formirali odreeni zakljuci. Budui da u svakodnevnom ivotu nismo u stanju primijeniti ovakve metode, oigledno postoji zahtjev za znanstvenom disciplinom koja bi na objektivan nain tumaila interpersonalne i odnose grupa pojedinac te tako osigurala bolje tumaenje, razumijevanje, predvianje i u konanici kontroliranje ljudskog ponaanja.

1

U ovome poglavlju nisu prikazani rezultati vjebi provedenih 2001/2002. u okviru kolegija Socijalna psihologija I



2


Tradicionalno, prouavanjem grupa i opih zakonitosti ponaanja grupa bavi se sociologija kao znanstvena disciplina. S druge strane, psihologija je orijentirana na pojedinca i njegovo ponaanje. Iz same potrebe za sustavnim tumaenjem drutvenih odnosa na razini pojedinca (Zvonarevi, 1976), tijekom prolog stoljea, formira se integrativna disciplina pod nazivom Socijalna psihologija, koja obuhvaa pojedine aspekte sociologije. Ona isto tako obuhvaa brojne aspekte psihologije: percepciju, miljenje, stavove, linost, komunikaciju i ljudski razvoj, ali takoer prihvaa i rigoroznu znanstvenu metodologiju i skepticizam koju psihologijska znanost nosi sa sobom. Socijalna se psihologija razlikuje u predmetu prouavanja od svojih roditeljskih disciplina. Jedan od osnovnih predmeta socijalne psihologije jeste ljudsko ponaanje u drutvenim odnosima (Baron i Byrne, 1994). No, socijalnu psihologiju takoer zanimaju misli, osjeaji, stavovi i razni kognitivni procesi koji se odvijaju u pojedincu za vrijeme razliitih drutvenih situacija. Dok ponaanje pojedinca odraava bihevioristiku tradiciju socijalne psihologije, drugi aspekt, koji se pomalo nespretno naziva socijalna misao, poeo je interesirati socijalne psihologe tek nakon prestanka dominacije biheviorizma u psihologiji i jaanja kognitivne psihologije. Termin socijalna misao podrazumijeva stavove, vrijednosti, uvjerenja, socijalnu percepciju i sl. (Pennington, 1997), a ovaj se aspekt pokazao esencijalnim za razumijevanje ljudskog ponaanja. Ovo je posebice bitno kada znamo kako je temeljni cilj socijalne psihologije upravo razumijevanje uzroka drutvenog ponaanja i drutvene misli pojedinca, odnosno razumijevanje njegovog djelovanja, osjeaja, uvjerenja, sjeanja, i zakljuaka vezanih uz druge osobe (Baron i Byrne, 1994). Myers (1993) takoer navodi predikciju ljudskog ponaanja putem teorijskih modela kao prirodno slijedei cilj u socijalnoj psihologiji. U literaturi se jako rijetko spominje kontrola ljudskog ponaanja kao jedan od ciljeva socijalne psihologije, vjerojatno zbog izrazito negativnih konotacija koje se veu uz takav cilj. No, ako pojam kontrole ponaanja veemo npr. uz redukciju kriminalnih aktivnosti ili smanjenje rizinog spolnog ponaanja, postaje oito kako je to sastavni i esto potrebni dio primjene znanja socijalne psihologije. Baron i Byrne (1994) istiu pak pet osnovnih faktora koji se u veini sluajeva moraju uzeti u obzira pri razumijevanju ljudskog ponaanja, a to su: (1) akcije i karakteristike drugih, (2) osnovni kognitivni procesi (npr. miljenje i pamenje), (3) ekoloke varijable (izravni i neizravni utjecaji okolia), (4) kulturalni kontekst u kojemu se ponaanje i misao odvija i (5) bioloki aspekti nae prirode i genetike. Sve je vei naglasak u modernoj socijalnoj psihologiji upravo na biolokim aspektima, no isto tako se poveava svijest o ekolokim varijablama i kulturalnom kontekstu.eISPIT.com - Online ispiti i skripte


3


Uzevi u obzir do sada izneseno, pri definiranju socijalne psihologije prikladno je prikazati tri definicije koje odraavaju moderan stav o ulozi socijalne psihologije kao znanstvene discipline. Baron i Byrne (1994) socijalnu psihologiju definiraju kao znanstvenu disciplinu koja pokuava razumjeti prirodu i uzroke individualnog ponaanja i miljenja u socijalnim situacijama. Myers (1993) navodi kako je socijalna psihologija znanstvena disciplina koja istrauje kako ljudi misle jedni o drugima, utjeu jedni na druge i odnose se jedni prema drugima.. Aronson (1995) pak smatra kako socijalna psihologija prouava socijalni utjecaj ljudi, jednih na druge, temeljen na njihovim vjerovanjima i ponaanju. Istaknimo prvo ono to je zajedniko ovim definicijama. Svi se autori slau da je rije o znanstvenoj disciplini i ukljuuju ponaanje pojedinaca u drutvu i njihovo miljenje, kao predmet socijalne psihologije. Baron i Byrne naglaavaju razumijevanje prirode i uzroka, dok je Myers, slino kao i Aronson, stavio naglasak na istraivanje potvrujui time empirijsku prirodu ove znanstvene discipline. Treba pripomenuti kako je vrlo nezahvalno definirati, odnosno odrediti granice, ovako mladoj disciplini koja svoje granice svakodnevno iri i uzima u obzir sve ire aspekte ljudskog postojanja. Svaku definiciju socijalne psihologije potrebno je shvatiti tek kao aproksimaciju, koja slui boljem razumijevanju, a ne kao potpuni opis kojime se eli obuhvatiti cjelokupni djelokrug socijalne psihologije. Uzevi u obzir predmet i ciljeve socijalne psihologije, moemo primijetiti kako je svatko od nas socijalni psiholog laik, tako da je potrebno postaviti pitanje: to socijalnu psihologiju kao znanost razlikuje od svakodnevnog opaanja? Baron i Byrne (1994) smatraju kako je prvo potrebno postaviti pitanje: koristi li i proizvodi li pojedina disciplina znanstvene metode i procedure? Budui da smo ve zakljuili kako je osnova socijalne psihologije u znanstvenoj metodologiji i empirijskom istraivanju, u raspravu kreemo sa tvrdnjom kako socijalna psihologija uistinu jeste znanost. Iscrpnije objanjenje ove tvrdnje oitovati e se u daljnjem razmatranju problematike kroz povijest, teoriju i metode vezane uz socijalnu psihologiju.



4


1.2. Razvoj socijalne psihologijeZa psihologiju se esto tvrdi, citirajui pri tome praoca eksperimentalne psihologije i filozofa, Hermanna Ebbinghausa, kako je rije o mladoj disciplini koja, unato svojoj kratkoj znanstvenoj prolosti, ima dugaku povijest kada se uzmu u obzir sva razmatranja o ovjekom psihikom ivotu koja seu od antikih vremena i protee se filozofijom, poezijom i raznim razmatranjima o drutvu, ekonomiji i sl. To posebice vrijedi za socijalnu psihologiju ako znamo kako su prva istraivanja na tom podruju provoena tek krajem 19. st., kako nijedna knjiga nije izdana prije 20. st. i kako socijalna psihologija nije niti poela poprimati svoj dananji oblik sve do 30-ih godina prolog stoljea (Myers, 1993). Isto tako, tek je prije 30 godina zapoela progresivna ekspanzija na ovome podruju koja se moe identificirati po mnogobrojnim istraivanjima, akumuliranju znatnog broja novih spoznaja, no isto tako, irenju podruja djelovanja i integraciji s ostalim disciplinama na podruju psihologije. Brewer i sur. (2000) naglaavaju kako je zadnjih 20 godina oznailo velike promjene u integraciji socijalne psihologije i psihologije linosti, to je najvie doprinijelo spajanju drutvene i bioloke dimenzije u objanjavanju interpersonalnih pojava, no to se takoer odnosi i na integraciju s razvojnom psihologijom. No, Myers (1993) upozorava kako, budui da je rije o mladom podruju, na mnoga pitanja jo nema odgovora i veina spoznaja nije uokvireno unutar nekog veeg teorijskog modela, ve je rije o nizu minijaturnih teorija koje zasebno objanjavaju pojedini aspekt drutvenog ponaanja i miljenja individue. Za veinu prirodnih znanosti, poznavanje povijesti i geneze odreene discipline ne nosi nikakvu prednost u odnosu na spoznaju koju same znanosti nude. Naprotiv, na podruju socijalne psihologije, povijest je nemogue razdvojiti od same discipline, budui da je drutvo definirano povijesnom situacijom (Zvonarevi, 1976). Dananja socijalna misao raa se ve nekoliko tisuljea, a njeno porijeklo ne izvire iz jedne zemlje, ve iz vie kultura, civilizacija i nacija. Povijesna razdoblja u kojima su pronaeni pisani dokumenti o socijalnoj misli i koja emo razmatrati u slijedeem dijelu jesu stari vijek, srednji vijek, novije doba, 19. i 20. stoljee. Kao izvor povijesnom dijelu ovoga teksta koji se odnosi na razdoblje do 19. st. veinom je koriten Zvonarevi (1976), a za povijesno razdoblje 20. st. Baron i Byrne (1994).

1.2.1. Stari vijekU starome vijeku postoje pismeni zapisi o prisutnosti socijalne misli. Hammurabijev zakonik (oko 1750. g.pr.kr) jedan je od najstarijih poznatih zakonika. U njemu je posebno interesantan lex talioni, odnosno, zakon osvete, koji prilino pravino kazuje: oko za oko, zub za zub. Isto tako, Babilonci su imali stav o izrazitoj odgovornosti lijenika prilikomeISPIT.com - Online ispiti i skripte


5


operacija - u sluaju neuspjele operacije lijenik je mogao ostati i bez prstiju. Hammurabijev zakonik sadri i elemente radnog prava, u kojemu se propisuje minimalna nadnica, a i ena je u braku bila zatiena od samovolje mua. U Egiptu obilja papirusa svjedoe o bijednom poloaju siromanog seljaka koji bi bio izbatinan kada mu ljetina propadne te tako ostane duan porezniku. Interesantno je to je u Egiptu brak bio privatni ugovor pri kojemu nisu sudjelovali nikakvi slubenici, niti su traeni ikakvi pisani dokumenti, a ena je u Egiptu imala prilino nezavisan i ravnopravan poloaj. Egipani su, takoer, izrazito cijenili obrazovanje. Socijalna misao Kine najvie se odraava u djelima Konfucija. Porodica je u staroj Kini osnova drutvenog ivota, a polae se i velika briga za eugeniku istou i izbjegavanje brakova unutar krvnih srodnika. ena je, za razliku od situacije u Egiptu, podreena mukarcu, bilo roditelju, bilo muu. Lojalnost lanova porodice izdie se iznad njihove lojalnosti iroj drutvenoj zajednici, pa ak i iznad potivanja dravnog autoriteta. U Kini se takoer vodi velika rasprava oko odgojnih i kolskih metoda, ali i o odnosu naslijea i okoline (to je i danas vrlo aktualan problem). Grka je nezaobilazna ako govorimo o europskoj filozofskoj tradiciji. Iako obiluje misliocima, mi emo se ograniiti na dva: Platona i Aristotela. Platon je bio izrazito zaokupljen socijalnim problemima svoga vremena, to potvruju njegova djela: Republika i Zakoni. Pridavao izraziti znaaj biolokom naslijeu, od kojeg je zavisilo kojoj e klasi pripadati novoroeno dijete, a sve socijalne mobilnosti koje dozvoljava u velikoj su zavisnosti od nasljednih faktora. Platon se takoer bavi odgojem, i odnosima bogatih i siromanih. Aristotel je bio jedan od prvih empirista na podruju znanosti. On je smatrao kako je ovjek zoon politikon, odnosno, politika ivotinja, iz ega je proizlazilo kako je drava prirodna tvorevina. Bavio se pitanjima naslijea i okoline (ropstvo opravdava prirodnim zakonima), odgojem (ne porie ulogu odgoja), razmatranjima o porodici i imovinskim odnosima. No, ono za to mu se posebno priznaje velika zasluga, jeste to to je u svojim socijalno-filozofskim razmatranjima polazio od empirijskih podataka. Tako je Aristotel za potrebe svojih opaanja osnovao neku vrstu istraivakog instituta, u kojem je organizirao veliki broj svojih uenika kako bi sakupljali podatke. Iako Rim nosi veliki znaaj za europsku kulturu i povijest, na podruju socijalne misli nije ponudio velike mislioce. No, ipak je zgodno spomenuti Cicerona, koji je smatrao kako se ljudske vrline kao to su potivanje istine i vjernost obeanjima stjeu socijalnom participacijom.



6


1.2.2. Srednji vijekU srednjemu vijeku prevladavaju mislioci kranske teoloke misli. Augustin na osnovnu ljudsku prirodu gleda kroz prizmu istonoga grijeha, prema emu je grijeh u samoj biti ljudskoga bia. Toma Akvinski bavi se pitanjima ljudskoga drutva i postankom drave, u kojemu se slae sa Aristotelom. No posebno treba naglasiti kako je T. Akvinski opravdavao inkviziciju, nalazei potporu u smrtnoj kazni za falsifikaciju novca (koji slui zadovoljenju privremenog ivota), a prema tome izopaenje religije, od koje zavisi ivot vjeni, takoer zasluuje osudu na smrt. Ibn Haldun predstavlja arapsku srednjovjekovnu filozofiju. Suvremeni ga sociolozi vrlo visoko ocjenjuju, s obzirom da su njegove teorije bile daleko ispred njegovog vremena. Haldun smatra kako su u osnovi ljudske prirode dva osnovna nagona, za dobitkom i moi. On takoer izrazito istie utjecaj fizike i socijalne sredine na formiranje linosti. Jedan od njegovih najvanijih priloga socijalnoj misli, jeste ideja o ulozi socijalne solidarnosti, odnosno, osjeaju identiteta s drugima. Haldun takoer razmatra probleme birokracije i ekonomske probleme. Takoer je vrlo interesantan njegov stav kako razlike izmeu pojedinih ljudi nastaju iz razlika meu njihovim zanimanjima (Zvonarevi, 1976, str. 26).

1.2.3. Novo dobaSocijalnu misao novog doba (od 15. do 18. st.) predstavljaju razni mislioci koje emo ukratko predstaviti. Thomas More poznat je kao jedan od velikih socijalnih utopista, najznaajnije je njegovo djelo Utopija u kojemu govori o zakonima, pravnicima, ljudskoj prirodi, i idealnom drutvenom ureenju u kojemu vlada mir i dobra volja, bez previe birokracije i nepotrebnih zakona. Thomas Hobbes u Leviathanu raspravlja o ljudskoj prirodi, a istie ljudsku sebinost i elju za konkurenciju koje pretvaraju ivot u rat svi protiv svakoga. Montesquieu je svoje radove pisao samo na temelju injeninih materijala. U djelu Duh zakona, izvore zakona trai u prirodi, a ne u ugovorima i dogovorima, govori o postanku ljudske zajednice kojoj je temelj mir, a spominje i utjecaj razliitih geografskih faktora na ljudske osobine. Helvetius glad smatra najvanijom ovjekovom pokretakom snagom. Jasno sagledava ulogu rada, a smatra da je hedonistiki princip u osnovi ljudske prirode. Adam Smith usmjerio je u svojim radovima panju na povezanost socijalnih zbivanja sa zbivanjima u ekonomici odreenog drutva, no isto tako otro napada drutvene nepravednosti kapitalizma.



7


1.2.4. Devetnaesto i dvadeseto stoljeePoetkom 19. stoljea, opa povijest socijalne misli sve se vie transformira u povijest sociologije, a zatim u povijest socijalne psihologije. August Comte, kojeg se smatra osnivaem moderne sociologije, bavio se problemima metode drutvenih znanosti. Naglaava vanost sustavnog opaanja, primjenu metode eksperimenta te komparativne i povijesne metode u sociologiji. On takoer zahtjeva verifikaciju svakog zakona u sociologiji, osporava introspekciju kao znanstvenu metodu, a takoer je postavio temeljne postulate znanstvenog pozitivizma. Herbert Spencer jedan je od prvih socijalnih mislioca koji je pokuao sustavno povezati sociologiju s biologijom, teorijski i metodoloki. Gabriel Tarde posebno je poznat po oblikovanju teorije imitacije, prema kojoj ljudska bia tee imitirati jedno drugoga, a on ak cijelo drutvo smatra svojevrsnom imitacijom. Emile Durkheim pokuao je objasniti sva drutvena zbivanja interakcijom pojedinca na temelju imitacije. Njega esto zbog toga nazivaju jednim od osnivaa kolektivno-psiholoke kole u sociologiji. Durkheim je takoer drutvu pridavao metafiziki karakter, postojanjem kolektivne svijesti koja je po svojim procesima analogna svijesti pojedinca, s tom razlikom to se odvija u drutvu. Bekog filozofa i pedagoga, Gustava Lindnera, treba spomenuti kao autora koji je prvi upotrijebio termin socijalna psihologija, kao naslov u svojoj knjizi Ideje za psihologiju drutva kao osnova socijalne nauke. Edward Ross takoer je jedan od prvih autora koji je u naslovu svojih knjiga upotrijebio izraz socijalna psihologija, 1908. godine. On smatra kako je drutvena kontrola zasnovana na dva osnovna faktora: zakonu i javnom miljenju. Isto tako razlikuje dva glavna tipa drutva: prirodno drutvo i drutvo zasnovano na klasama. Vlaho Bogii istaknuti je dubrovaki pravnik i etnolog koji je meu prvima pokuao sistematizirati grau iz etnologije, ali se isto tako puno bavio metodologijom. On je takoer najstariji istraiva na naim podrujima, a koristio se i statistikom. Znanstvena psihologija ukljuuje se u problematiku socijalne misli u drugoj polovici 19. st., nakon emancipacije od filozofije. Wilhelm Wundt, osniva prvog laboratorija za eksperimentalnu psihologiju, unato svojoj psihofizikalnoj i eksperimentalnoj orijentaciji, priznaje znaajnost utjecaja socijalnih faktora, a to podruje naziva Vlkerpsychologie, odnosno, psihologija ljudi, to oznaava pomak od individue k masi. Wundt smatra kako se eksperimentalnom psihologijom ne mogu objasniti vii mentalni procesi, nego je objanjavanje tih procesa upravo u domeni psihologije ljudi. Charles Cooley jedan je od autora iji je rad znatno prihvaen i u dananjoj socijalnoj psihologiji. On uvodi koncepciju primarne grupe, naziv za pojedince s bliskom, intimnom povezanou i suradnjom. Cooley seeISPIT.com - Online ispiti i skripte


8


takoer bavio problemima razvoja osobnoga ja, samosvijesti, drutvene svijesti i odnosima pojedinca i drutva. Poevi sa 20. st., takoer se esto navodi tekst William McDougalla, koji je objavljen 1908., iste godine kad i Rossov rad. Ovaj se godina stoga slubeno smatra poetkom socijalne psihologije, tako da poetak 20. st. predstavlja i dolazak ove nove discipline. Floyd Allport izdaje 1924. godine knjigu koja je iznenaujue bliska dananjim konceptima socijalne psihologije. Allport je tvrdio kako ponaanje proizlazi iz mnogobrojnih i razliitih faktora, ukljuujui prisustvo drugih osoba i njihovih specifinih akcija. Njegova je knjiga, takoer, naglaavala vrijednost eksperimentalnih metoda, a sadravala je i rasprave o dotad provedenim istraivanjima, na temu konformizma, prepoznavanja emocija na temelju izraza lica i sl. Dva imena koja su oznaavala slijedeu prekretnicu na podruju ove mlade discipline jesu Kurt Lewin i Muzafer Sherif. Sherif (Baron i Byrne, 1994) je proveo istraivanje o prirodi i utjecaju drutvenih normi, pravila koja su pokazivala kako bi se ljudi trebali ponaati te je tako znaajno doprinio shvaanju konformiteta. Utjecaj Kurta Lewina odrazio se na poseban nain. Osim to je bio vrstan istraiva, odgojio je cijeli niz istraivaa koji su postali poznati na podruju socijalne psihologije, kao to su Leon Festinger i dr. U razdoblju od 1940. 1960., nakon pauze zbog drugog svjetskog rata, socijalna je psihologija nastavila svoj intenzivni rast. Za vrijeme ovog razdoblja polje se proirilo u raznim smjerovima. Najznaajnija su istraivanja na podruju autoritarne linosti i Festingerove teorije kognitivne disonance, kojom se tvrdi kako ljudska bia ne vole inkonzistenciju i stoga se trude smanjiti je. U 1970-im i 1980-im, socijalna psihologija postaje zrelo podruje, a temeljne se spoznaje dobivaju na podruju procesa socijalne atribucije, meuspolnih razlika i spolne diskriminacije. U ovom razdoblju takoer raste utjecaj kognitivne perspektive, ali isto se tako poveava svijest o potrebi za primjenom socijalne psihologije u praksi. Tijekom 90-ih godina prologa stoljea poseban se naglasak stavlja na multikulturalnu perspektivu istraivanja, koja moraju uzeti u obzir socijalnu raznolikost. Takoer se nastavlja sa primjenom socijalne psihologije, a sve se vie uzimaju u obzir kognitivni, ali i emotivni aspekti. Kao zavrnu opasku u elaboraciji povijesne evolucije, trebalo bi naglasiti tri usmjerenja koja e vjerojatno obiljeiti daljnji razvoj socijalne psihologije, a koje sugeriraju razliiti autori: (1) irenje perspektiva socijalne psihologije (Baron i Byrne, 1994); (2) formiranje globalnih teorija ljudskog drutvenog ivota (Pennington, 1997); (3) integracija socijalne psihologije i ostalih podruja, kao to su linost, razvojna i kognitivna psihologija (Brewer i sur, 2000).eISPIT.com - Online ispiti i skripte


9


1.3. Teorijska pozadinaVe smo naglasili u uvodu kako je znanstveni skepticizam polazna teorijska paradigma socijalne psihologije. Sjeme skepticizma niklo je na plodnom tlu grke sofistike kole, a temeljna je postavka kako svijet sam po sebi nije spoznatljiv, nai osjeti varaju nas i naa je spoznaja stoga varljiva (Zvonarevi, 1976). Iz tog razloga svaka polazna teorijska pretpostavka mora biti verificirana. Kako bi se omoguila ira generalizacija, koristi se replikacija, koja esto ukljuuje i dodavanja ili kontrolu nekih faktora koji prethodno nisu postojali u istraivakim nacrtima. Moderna je pak socijalna psihologija prihvatila znanstveni pozitivizam: stvari su spoznatljive, ali zahtijevaju objektivno i sustavno promatranje. Sama teorija predstavlja generalizaciju pravila i namee odreeni sustav, red, nain razmiljanja koji objanjava prirodne pojave (Pennington, 1997). Teorije nikada nisu tona preslika stvarnosti, niti one to pokuavaju biti. Njih treba shvatiti kao aproksimaciju stvarnosti, neto poput zemljopisne karte koja opisuje stvarnost. Iako zemlja niti priblino ne izgleda kao na karti, kartu se vrlo dobro moe koristiti za kretanje i snalaenje zemljom. Isto tako, dobrom teorijom moe se objasniti ljudsko ponaanje, kao to je npr., stjecanje agresivnog ponaanja. Opovrgavanje starijih teorija ne znai kako ove teorije nisu ispravne, ve samo kako su naeni modeli koji bolje opisuju stvarnost i predviaju dogaaje. Situacija je takva u svim znanstvenim disciplinama, a naelo opovrgljivosti Karla Poppera temeljno je za svaku teoriju (Pennington, 1997). Kao primjer, moe se navesti i strogo prirodna znanost, fizika, koja je tijekom 20. stoljea odbacila ak dvije vrlo dominantne teorije: Newtonovu teoriju gravitacije (koju je zamijenila teorija struna) i teoriju crnih rupa (Stephen Hawking je gotovo kontroverzno 70-ih godina zakljuio kako crne rupe nisu prostor opeg nepostojanja materije, ve potpuno suprotno, hiperkondenzirana materija). Iako Newtonova teorija funkcionira u praksi (naposljetku, i danas se ui u kolama), ona aproksimativno vrijedi veinom samo na zemlji. Teorija struna pokazala, naprotiv, kao model koji moe objasniti fizikalne odnose meu tijelima koje Newtonova teorija nije mogla objasniti. Jednom kada je teorija formulirana izvravaju se predikcije na temelju teorije, odnosno postavljaju se hipoteze koje iz teorije proizlaze, a te se onda hipoteze provjeravaju empirijskim istraivanjima. Ako istraivanja potvruju teoriju, povjerenje u tonost teorije poveava se. Ako istraivanja pobijaju teoriju, povjerenje u tonost se smanjuje. U potonjem sluaju teorije se najee podvrgavaju reviziji, a ako to nije mogue, teorija se odbacuje i formulira se nova koja objanjava empirijske podatke (Baron i Byrne, 1994). Penningtonov (1997) stav, kakoeISPIT.com - Online ispiti i skripte


10


znanost ustvari otkriva ono to je netono, a ne ono to je tono, pokazuje se ispravnim, dok nam je logika razmiljanja ustvari vrlo poznata: reductio ad absurdum. Potrebno je jo neto rei o ulozi objektivnosti u formiranju znanstvene teorije. Naime, jedna od osnovnih tenji znanosti jeste objektivna spoznaja stvarnosti. No, znanstvenici postaju sve vie svjesni kako je subjektivnost u znanosti neizbjeno prisutna. Od toga, opet, nisu poteene niti prirodne znanosti. Davison i Neale (1999, str. 25) navode zanimljiv primjer: Kad su sonde Viking 1 i Viking 2 na Marsu traile znake ivota u srpnju i rujnu 1976. g., svemirski znanstvenici viekratno su upozoravali da ne treba zakljuiti kako na Marsu nema ivota samo zato to ga instrumenti nisu zabiljeili. Zahvaljujui svome obrazovanju znanstvenici su dovoljno mudri da znaju svoja ogranienja. ivot na drugom planetu moe se traiti samo s instrumentima koje su oni sami razvili, no te su sprave ograniene njihovim vlastitim zamislima. Ispitivanja provedena na Marsu temeljila su se na pretpostavkama o ivoj tvari koja ne mora odgovarati onome to se razvilo na tom udaljenom planetu. Kada uzmemo u obzir kako znanstvenici u odreenom podruju kreu od zajedniki postavljene paradigme, a one odreuju naine i standarde na koji e znanstvenici djelovati, moemo primijetiti opasnost da se odreeni faktori uoavaju, a drugi ne. Socijalna psihologija kao znanstvena disciplina, takoer tei objektivnom pristupu tumaenja ljudskog ponaanja, no koliko ona uspijeva u tome, budui da su vrijednosti i norme takoer jedan predmet njenog bavljenja? Myers (1993) nam prikazuje cijeli spektar subjektivnih elemenata u socijalnoj psihologiji, to je sasvim dovoljno da spusti na zemlju svakog arogantnog znanstvenika. On navodi kako postoje oiti i ne tako oiti naini na koji ljudske vrijednosti ulaze i postaju dio znanosti. Sjetimo se, kao primjer oitog ulaska ljudskih vrijednosti, povijesnog prikaza socijalne psihologije i dogaanja koja su obiljeila 20. st. Studije konformiranja pojavljuju se nakon 40-ih godina prolog stoljea, obiljeene faizmom i netolerancijom na raznolikost miljenja. Nakon poveanih nemira i kriminala tijekom 60-ih, dolazi do jakog interesa za studije o agresivnosti. Tijekom 70-ih znanstvenike odjednom interesiraju istraivanja spolova i seksizma, dok se u 80-ima postavlja pitanje rasnih razlika. Devedeset su pak odreene istraivanjima multikulturalnih razlika. Puka sluajnost? Myers (1993) smatra kako ovi trendovi reflektiraju drutveno stanje pojedinog vremena. Uostalom, od znanosti se zahtjeva da rjeava aktualne probleme. Meu ne tako oitim nainima, treba spomenuti kako psihologijski koncepti takoer sadravaju skrivene ljudske vrijednosti. Hoemo li za nekoga rei kako je pun samopotovanja, ili kako ima obrambeni stav ovisi o tome kako vrednujemo ljudsko ponaanje. Isto tako, hoemo li nekogaeISPIT.com - Online ispiti i skripte


11


nazvati borcem za slobodu, ili teroristom, nacionalistom ili patriotom ovisi o naem polaznom gleditu, vrijednostima i normama (Myers, 1993). Myers takoer navodi vrlo zavodljivu pogreku koja se esto primjeuje na podruju socijalne psihologije. Rije je o tzv. naturalistikoj pogreci, kada se neto definira kao dobro na temelju toga to je opaeno (npr. ono to je tipino, normalno je ono to je normalno, dobro je) i tako se automatizmom izmjerenom svojstvu pridodaje vrijednosna etiketa. U okviru rasprave o teorijskoj pozadini socijalne psihologije, potrebno je jo pripomenuti neto to je interesantno za nae zemljopisno podruje (Hrvatska, ali i zemlje u tranziciji). Naime, dominantan izvor socijalne psihologije predstavlja anglosaksonska i amerika istraivaka djelatnost. Myers (1993), koji je Amerikanac, smatra ak kako Europa predstavlja tek sekundarno arite socijalne misli. No, jedno je sigurno: zemlje u tranziciji jo nisu imale priliku generirati dovoljno istraivanja koja bi objasnila pojave na podruju socijalne psihologije iz svojeg aspekta, ili one pojave koje su specifine za nae podruje. S obzirom na naelo multikulturalnosti istraivanja, na koje se sve vie polae, za nas je vrlo bitno to prije poeti s takvim istraivanjima. Naravno, injenica kako jesmo zemlja u tranziciji vjerojatno e nam jo dugo vremena provedbu tog nauma oteavati.



12


1.4. Istraivaka metodologijaVe sada bismo mogli ustanoviti kako je znanstvena metodologija ono to uistinu razlikuje socijalnu psihologiju kao znanost od svakodnevnog opaanja, jer kao to smo maloprije to ustanovili, naelo objektivnosti samo po sebi to nije. Istraivake metode, stoga, stoje kao posljednja brana znanstvene objektivnosti i jame nam svojom sustavnou tendenciju ka objektivnosti. Navesti emo ukratko osnovne metode koje se esto primjenjuju na podruju socijalne psihologije. Laboratorijski eksperimenti osiguravaju nam maksimalnu kontrolu vanjskih imbenika. Obino se upravlja jednom nezavisnom, a mjeri druga, zavisna varijabla, no isto je tako u istraivakim nacrtima mogue vie zavisnih i vie nezavisnih varijabli. Ono ega treba biti posebno svjestan u eksperimentalnoj metodologiji jesu aspekti koji osiguravaju valjanost eksperimenta. Unutarnja valjanost eksperimenta osigurava se izbjegavanjem djelovanja kontaminirajuih varijabli, koje nemamo u istraivakom nacrtu. Kako bi se ujednaio utjecaj tih nesustavnih imbenika primjenjuje se sluajno rasporeivanje ispitanika u skupine. Vanjska valjanost odnosi se na generalizaciju eksperimenta na vie situacija. Budui da je eksperiment neophodno replicirati, a ako je poetna situacija toliko specifina da je nemogue proizvesti novu identinu situaciju u kojoj se provodi eksperiment i dobiti sline rezultate, onda taj eksperiment nema vanjsku valjanost. Ekoloka valjanost odnosi se na to koliko se eksperiment moe uopiti na stvaran svijet i ima vrlo vanu ulogu u socijalnoj psihologiji. Visok stupanj kontrole u eksperimentu jami veliku mogunost generalizacije i kauzalne interpretacije dogaaja, no najvei prigovor koji se postavlja eksperimentalnim istraivanjima jeste njihova artificijelnost. Naime, njihova unutarnja konzistencija i valjanost u laboratorijskoj situacije nije od prevelike vanosti ako ne postoji ekoloka valjanost, odnosno, mogunost uopavanja na realne ivotne situacije. Pri kontroli nesustavnih imbenika treba posebno voditi rauna o slijedeim aspektima (Pennington, 1997). Zahtjevne znaajke jesu svi aspekti odreene drutvene situacije u kojoj se implicitno oekuje odreeno ponaanje. Jedna takva znaajka jeste kako se treba biti dobar ispitanik i suraivati s eksperimentatorom. To moe dovesti do toga da se ispitanici trude potvrditi poetne eksperimentatorove hipoteze. Uinci eksperimentatora pojavljuju se kada znaajke eksperimentatora izmjenjuju rezultate eksperimenta, a one mogu biti: biosocijalne (spol, dob), psihosocijalne (crte linosti) i situacijske (oekivanja eksperimentatora i sl). Oekivanja eksperimentatora pokazala su se vrlo znaajnima u provoenju eksperimenta, zbog toga je u znanosti openito utvreno naelo provoenja dvostruko slijepog eksperimenta u kojemu nitieISPIT.com - Online ispiti i skripte


13


ispitanici niti eksperimentator ne znaju o kakvome se eksperimentu radi. Isto tako djelovati mogu i uinci ispitanika, pri emu posebno treba navesti strah od vrednovanja koji zna bitno utjecati na rezultate. Kao primjer dobro provedenog eksperimenta na podruju socijalne psihologije navodimo istraivanje Lieberta i Barona (1972; prema Myers, 1993). Kako bi pokazali postoji li utjecaj televizije na agresivno ponaanje djece, istraivai su djeci pokazivali isjeke iz gangsterskog filma, odnosno snimku s uzbudljive konjske utrke. U prostoriji je postojalo crvena tipka koje je navodno uzrokovalo izrazitu bol nekom drugom djetetu. Zavisna varijabla predstavljala je broj pritisaka crvene tipke u pojedinoj skupini djece. Mjerenjem te zavisne varijable, eksperimentatori su pokazali kako je skupina koja je gledala gangsterski film pokazala vee agresivno ponaanje. Terenska istraivanja takoer su vrlo esta istraivaka metoda na podruju socijalne psihologije. Najee se dijele na tri glavne vrste (Pennington, 1997): opaanje u prirodnim uvjetima, prirodni eksperiment i terenski eksperiment. Opaanje u prirodnim uvjetima odnosi se na jednostavno opaanje i biljeenje odreene drutvene situacije bez ikakve intervencije. Iako pri takvom opaanju situacija najprirodnija, mogunost kauzalne inferencije prilino je mala. Prirodni eksperiment zahtjeva spontano pojavljivanje drutvenih dogaaja u stvarnom ivotu, iji se utjecaj onda promatra. Iako ovakav pristup osigurava prirodnost situacije i takoer osigurava znatnu mogunost zakljuivanja, iekivanje ovakvih dogaaja vrlo je nezahvalan posao, pa se takve situacije esto znaju vrlo nenadano pojaviti i uhvatiti eksperimentatore nespremne. Terenski eksperiment odnosi se na unoenje nezavisnih varijabli u stvarnu situaciju, to omoguuje vrlo visok stupanj kontrole, a opet visoku ekoloku valjanost to je bitno za socijalnu psihologiju. No terenski eksperimenti zahtijevaju jako detaljnu pripremu, a i kontrola neeljenih varijabli nije jednako dobra kao kod laboratorijskog pandana. U socijalnoj psihologiji ipak se najee primjenjuje korelacijska metoda. Nekoliko je razloga za to: (1) esto se socijalna situacija ne moe preslikati u laboratorijske uvjete, (2) korelacijska istraivanja nude veliku vanjsku valjanost, to je vrlo bitno u primjeni socijalne psihologije i (3) nekada je neetiki manipulirati pojedinim faktorima u eksperimentalnim nacrtima (kao to je npr., izlaganje situaciji u kojoj se ispitanika sramoti kako bi se prouavala njegova reakcija). No puko mjerenje varijabli koje se pojavljuju u drutvu nikako ne osiguravaju kauzalnu interpretaciju. Dapae, ako se ustvrdi korelacija izmeu dvije varijable time je tek otvorena lepeza moguih interpretacija. Najee su tri mogua objanjenja: (1) varijabla A utjee na varijablu B, (2) varijabla B utjee na varijablu A, (3) i na varijablu A i BeISPIT.com - Online ispiti i skripte


14


utjee neka egzogena varijabla C koju nismo mjerili. Pri interpretaciji korelativnih veza potrebno je stoga vrlo oprezno interpretirati rezultate, i razmotriti sva logiki odriva objanjenja. U koncu, korelacijska istraivanja trebala bi rezultirati eksperimentalnom provjerom. Simpatian primjer neobine korelacije navode Baron i Byrne (1994): postoji stvarno izmjerena, visoka i statistiki znaajna pozitivna korelacija izmeu broja roda koje se gnijezde na krovovima i broja novoroene djece devet mjeseci poslije. Autori taj nalaz interpretiraju dovodei treu varijablu u igru, a to je kino vrijeme. Naime za vrijeme kinog vremena, rodama je kuni krov idealno skrovite. No takoer, za to isto vrijeme ljudi su vie u kuama gdje se preputaju aktivnostima koje vode do poveanog broja djece. Veliki znaaj pri razumijevanju pojava u socijalnoj psihologiji imaju primjene viestrukih metoda. Traenje obrasca predstavlja iscrpnu narativnu metodu u kojoj se pokuava na temelju cijelog niza raznovrsnih radova koji daju rezultate sukladne, ali i kontradiktorne rezultate, utvrditi obrazac, uzimajui u obzir pojedine faktore koji dovode do toga da se rezultati jednom manifestiraju u jednom, a drugi put u drugom smjeru, ali i razliitim intenzitetom. Meta-analiza koristi se pri analizi radova koji poivaju na eksperimentalnoj metodologiji. Svaki rad tretira se kao zaseban statistik, a moe se prouavati cijeli niz parametara: razina znaajnosti, veliina uinka, stupanj korelacije izmeu varijabli i sl. Metaanaliza zasniva se na cijeloj seriji statistikih postupaka i spoznajno je nadmona narativnim analizama. Multi Trait Multi Method (MTMM) pristup je u kojemu se variraju ne samo naini mjerenja, svojstva i broj varijabli, nego se varira i cijeli niz metoda koji see od kvalitativnih analiza, preko eksperimentalnih nacrta, do sloenih multivarijatnih analiza. Sam vrh ovih analiza predstavljaju robusne metode strukturalnog modeliranja i analize traga. Ovim se analizama nastoje objasniti endogene varijable, koje se nalaze unutar samih modela te utjecaj egzogenih varijabli koje nisu pod kontrolom. Pod uvjetom da je cijelo istraivanje pravilno provedeno, one omoguuju nadmonu kauzalnu interpretaciju na vie razina. Ove bi se analize mogle pokazati vanima u socijalnoj psihologiji jer su one mogui agensi pri formiranje veih modela u ovoj mladoj znanstvenoj disciplini. Etiki problemi, koji su najvie prisutni u metodologiji primjenjivanoj u socijalnoj psihologiji, veu se uz obmanu ispitanika. Naime, obmana ispitanika esto je neizbjean dio provoenja eksperimenta. Situacija u kojoj bi obavijestili ispitanike kako emo ispitivati njihovu reakciju neoekivanu osobu koja se nalazi u nevolji ne bi poluila neki poseban uspjeh. Djelomino se ovaj problem pokuava rijeiti informiranjem ispitanika o eksperimentu do te razine do koje to ne ugroava samu provedbu eksperimenta. Takoer se insistira na razjanjavanju svrhe i postupka samog eksperimenta nakon provedbe. Baron ieISPIT.com - Online ispiti i skripte


15


Byrne (1994) izvjetavaju o istraivanjima koja govore kako ispitanicima veinom ne smeta to su bili prevareni, nakon to im je objanjeno zato je do toga dolo. Myers (1993) smatra kako se ispitanicima ak moe naglasiti koliko je bitno to to su oni sudjelovali i pokazati im kako je njihovo sudjelovanje doprinijelo znanosti, a s druge strane njima omoguiti uvid u neke spoznaje psihologije, to u konanici ostavlja vrlo zadovoljne i sretne ispitanike, a takoer i smanjuje predrasudu o istraivanjima u psihologiji. Etika dilema koja se vee uz terenska istraivanja jeste: kako dobiti pristanak ispitanika na sudjelovanje u eksperimentu, kada su ispitanici sluajni prolaznici ili unaprijed nepoznati? U tim sluajevima najee se dri naela ne zadiranja u privatni ivot: opaa se samo ono ponaanje ispitanika koje je javno dostupno.



16


1.5. Zakljuci(1) Socijalni psiholozi znanstvenici i laici dijele predmet prouavanja (socijalno ponaanje i socijalna misao) i ciljeve (tumaenje, razumijevanje, predvianje i kontroliranje). Ono to ih razlikuje jeste znanstvena paradigma koju prihvaa socijalna psihologija, prema kojoj se ona definira kao znanost o objektivnim spoznajama o ljudskom drutvu i odnosu pojedinca i drutva, a differentia specifica jesu znanstvene metode istraivanja. (2) S povijesnog stanovita moe se pratiti razvoj socijalne psihologije preko socijalne misli koja se javlja u antikim kulturama. Nadalje se ta misao formira kroz ideje o zakonu, prirodi ovjeka, ekonomiji i drutvenim normama u srednjem i novom vijeku. Pojavom znanstvene sociologije i psihologije, integracijom znanstvenog objektivizma i razvojem znanstvene istraivake metodologije kulminiraju ovi dogaaji te iz potrebe za tumaenjem odnosa pojedinca i drutva, nastaje socijalna psihologija kao disciplina. Trenutno je kretanje socijalne psihologije integracijsko, usmjereno ostalim disciplinama. (3) Socijalna psihologija kao polazite prihvaa dva filozofska stanovita: znanstveni skepticizam, kojeg s vremenom nadomjeta znanstveni pozitivizam. Teorije u socijalnoj psihologiji predstavljaju aproksimaciju stvarnosti, a formiraju se na temelju provjera hipoteza putem empirijskih opaanja. Svaka je teorija opovrgljiva i prema tome, zadovoljava temeljne postavke znanstvenog pozitivizma. S druge strane, prihvaa se kako znanstvena socijalna psihologija nije posve objektivna te kako u svojim teorijama i interpretacijama ukljuuje niz subjektivnih elemenata. (4) Socijalna psihologija koristi znanstvene metode koje je preuzela od roditeljskih disciplina, sociologije i psihologije. Dominantna su eksperimentalna, terenska, korelacijska i multipla istraivanja. Prilikom istraivanja potrebno je posebno voditi panju o etikim pitanjima i problemu obmane ispitanika u eksperimentu.



17

Socijalna percepcija

2.

SOCIJALNA PERCEPCIJA2Sve spoznaje u naoj svijesti o vanjskome, realnom svijetu i objektivnoj stvarnosti nisu

2.1. Uvodpredstavljene jednostavnim zrcalnim odrazom, ve one proizlaze iz vlastitih perceptivnih procesa. Kako Aronson (1995) naglaava, mi ne posjedujemo perspektivu Bojeg oka koje je sveznajue i nepristrano. Izvanjske informacije o objektima, ljudima i drutvenim situacijama transformiraju se u nama prihvatljive oblike od trenutka podraivanja osjetila, a promjena se nastavlja daljnjom preradom i pohranom podataka do kojih smo doli. Iz ovih je razloga razumijevanje perceptivnih procesa kljuno i neophodno pri tumaenju ljudske spoznaje i interpretacije svijeta, predmeta i socijalne okoline. Kognitivna psihologija tradicionalno se bavi time kako ljudi stjeu, organiziraju i koriste znanje i informacije (Pennington, 1997). No, kako Myers (1993) navodi, zadnjih je 25 godina u podruju socijalne psihologije obiljeeno kao razdoblje socijalne kognicije. Znanja kognitivnih psihologa preuzeli su socijalni psiholozi kako bi rasvijetlili naine na koje oblikujemo impresije, prosudbe i objanjenja svijeta (Myers, 1993). Osim to smo prilikom prikupljanja informacija ogranieni vlastitim osjetilima, na nae perceptivne procese utjeu prijanja znanja i iskustva koja usmjeravaju nau panju i odreuju na koji emo nain to percipirati. Percepcija je, dakle, konstruktivni, stvaralaki proces koju Pennington (1997) definira kao sloenu reakciju na osjete u svjetlu prolog iskustva, oekivanja, itd., a ljudi su agensi koji svijet i zbivanja u njemu tumae aktivno. Osnove percepcije postavili su ve Gestaltisti na poetku 20. st. Problemima percepcije objekata prva se bavila skupina njemakih psihologa (Max Wertheimer, Kurt Koffka i Wolfgang Khler). Njihova je sredinja ideja kako je proces opaanja zapravo proces stvaranja forme, cjeline, pri emu je cjelina mnogo vie nego puki zbroj dijelova osjeta (Pennington, 1997). Ovakvo je shvaanje nastalo kao protutea strukturalistikom pristupu u psihologiji u kojemu su psiholozi pokuali nai fundamentalne elemente percepcije. Gestaltisti su, naprotiv, eksperimentalno pokazali kako se percepcija ne moe razloiti u elementarne komponente te kako su temeljne jedinice percepcije upravo same percepcije, odn. Gestalti (Juda i Kostovi, 1997). U slijedeem koraku utvrdili su i osnovna naela grupiranja objekata, od kojih je temeljno naelo dobre figure (Prgnanz) (Juda i Kostovi, 1997): od svih moguih figura uoavamo onu koja je najjednostavnija i najpostojanija.

2

U ovome poglavlju rezultati nekih vjebi provedenih 2001/2002. u okviru kolegija Socijalna psihologija I nisu prikazani



18


Unato fundamentalnim naelima percepcije, koja su prilino vrsta, nikako ne moemo zanemariti utjecaj vanjskog i unutarnjeg, osobnog konteksta na ovaj proces. Mogue je istaknuti nekoliko istraivanja vezana uz ovu problematiku: (a) eksperimentalno je pokazano kako prolo iskustvo i oekivanja snano djeluje na kasniju percepciju putem istraivanja vezanog uz dvosmislen crte mlade ene/starice. Leeper (1935; prema Pennington, 1997) je razliitim skupinama ispitanika prikazao crtee koji su naglaavali staricu, odn. mladu enu te su pri kasnijem prikazivanju dvosmislenog crtea gotovo svi lanovi skupina prepoznali onaj lik koji im je prethodno naglaen; (b) Vrijednost koju veemo uz objekt utjee na percepciju. Istraivanje koje je proveo Goodman (1947, prema Pennington, 1997) pokazalo je kako se veliina novia perceptivno naglaava ovisno o tome kolika je vrijednost novia (vea vrijednost vei novi), no isto su tako djeca iz radnike klase pridavala veu veliinu noviima vee vrijednosti od djece roditelja iz srednje klase; (c) Izrazito je interesantno istraivanje Segalla i sur. (1966, prema Pennington, 1997) koji su pokazali kako se MllerLyerova varka ne pojavljuje u kulturama gdje ravne linije i pravi kutovi nisu vane znaajke okoline. Pripadnici nekih afrikih plemena linije percipiraju jednakima, kakve one uistinu i jesu. Takoer, potrebno je jo naglasiti i veliki utjecaj panje, osobina linosti (npr. ovisnost/neovisnost o polju), motivacije i emocija (posebice perceptivne obmane, kada negiramo postojanje emotivno neugodnog sadraja) na percepciju openito (Pennington, 1997). Iz navedenoga je oito kako na nau percepciju ne utjeu samo karakteristike objekata i naela percepcije, ve je opaanje okoline odreeno naim unutarnjim karakteristikama i stanjima te kontekstom u kojem se percipira. Iako se naa percepcija socijalnog okruenja odvija prema istim naelima percepcije objekata, nameu nam se dodatni problemi (Pennington, 1997): (a) Ljudi su uzrono-posljedini djelovatelji sa svojim namjerama, dok objekti nemaju namjere i ne djeluju uzrono-posljedino; (b) Ono kako nas drugi ljudi percipiraju utjee na nae ponaanje; (c) Veinu stvari koje percipiramo o sebi i o drugima nisu izravno opaljive: osobine linosti, emocije, namjere, motive, itd.; (d) Tonost socijalne percepcije gotovo je nemogue utvrditi: niti profesionalnim psiholozima nije jednostavno mjeriti crte linosti. Nadalje, kada percipiramo ljude trudimo se razumjeti, odn. posredno zakljuiti o njihovim osjeajima, raspoloenjima, namjerama, motivima, crtama linosti i sl. Na temelju tog znanja odluujemo se za vrstu interakcije u koju emo s njima stupiti (Baron i Byrne, 1994). Takoer, mi odabiremo razliita opaanja na koja emo obratiti panju, a nae e tumaenje istog ponaanja esto biti vrlo razliito (Pennington, 1997). Ovo je i eksperimentalno dokazano. Hastorf i Cantrill (1954; prema Pennington, 1997) proveli sueISPIT.com - Online ispiti i skripte


19


istraivanje u kojemu su dvije skupine navijaa, studenti Dartmoutha i Princetowna, promatrali videosnimku utakmice koju su upravo vidjeli uivo i biljeili broj pogreaka svake strane. Studenti Dartmoutha percipirali su kako je njihova momad poinila tek neto vie prekraja od druge strane, dok su studenti Princetowna percipirali kako je momad Dartmoutha poinila dvostruko vie prekraja od njihove. Slino su istraivanje proveli Vallone i sur. (1985; prema Myers, 1993), no na mnogo osjetljivijoj temi te su time su pokazali kolika je mo unaprijed donesenih zakljuaka i predrasuda. Istraivai su arapski i izraelski orijentiranim studentima prikazali est dijelova vijesti jedne televizijske tvrtke koji su opisivali ubojstva izbjeglica civila u Libanonu 1982. godine. Svaka je skupina percipirala ovu televizijsku tvrtku kao prilino neprijateljsku prema njihovoj strani, iako su obje skupine gledale apsolutno isti sadraj. Posljedice razliite percepcije na ovome planu mnogo su dalekosenije od dvosmislenosti fizikih objekata. Premda nam se i moe initi kako je svejedno percipiramo li mladu djevojku ili staricu na dvosmislenom crteu, slino je istraivanje o utjecaju prethodnog znanja, koje su proveli Rothbart i Birell (1977; prema Myers, 1993) pokazalo koje su socijalne implikacije razliite percepcije istog prizora. Potpuno identina fotografija prikazana je dvjema skupinama studenata. Jednoj je skupini reeno kako je rije o voi Gestapa koji je odgovoran za barbarske medicinske eksperimente tijekom drugog svjetskog rata, dok je drugoj skupini reeno kako je rije o voi podzemnog antinacistikog pokreta ija je hrabrost spasila tisue idovskih ivota. Identini izraz lica prva je skupina percipirala okrutnim, dok ga je druga skupina percipirala toplim i njenim. Socijalna percepcija jeste proces kroz koji pokuavamo spoznati i razumjeti druge osobe (Baron i Byrne, 1994). Uzevi u obzir specifinosti socijalne percepcije potrebno je posebno naglasiti dva aspekta ovoga procesa. Razumijevanje trenutnih osjeaja, raspoloenja i trajnijih emocija omoguava nam neverbalna komunikacija putem neverbalnih znakova: facijalnih izraza, kontakta oima, tjelesnog dranja i sl. Nadalje, trajnije razumijevanje uzroka ponaanja, motiva i crta linosti ostvarujemo putem atribucije, relativno sloenog procesa pomou kojeg pokuavamo zakljuiti o razlozima i uzrocima tueg ponaanja (Baron i Byrne, 1994). Kada se govori o socijalnoj percepciji poeljno je razmatrati i oblikovanje impresija, koje predstavljaju trajniji doivljaj o drugim osobama. O ovim aspektima socijalne percepcije slijedi iscrpniji osvrt u raspravi.



20


2.2. Neverbalna komunikacijaPrvi aksiom komunikacije koji je postavio Watzlawick (1969; prema Braja, 1994), lan Palo Alto komunikoloke kole, glasi: nemogue je ne komunicirati. Nae puko prisustvo u odreenoj situaciji komunicira odreenu poruku drugim osobama. No, naa komunikacija stalno tee na dvije razine. Jedna je verbalna, dok je druga neverbalna. Ta dva dijela komunikacijskog procesa, kako istie Braja (1994), nemogue je dijeliti i odvajati, jer uz verbalnu paralelno tee i neverbalna komunikacija. Sama komunikacija sadri tri neophodna elementa; s jedne strane je koder, osoba koja oblikuje poruku koju eli prenijeti u kd, dok s druge strane dekoder prima i dekodira poruku (Pennington, 1997). Ono to ometa prijenos poruke naziva se um u komunikacijskom kanalu, a moe se pojaviti kao vanjska smetnja (buka, kontekst) i nenamjerne greke u kodiranju i dekodiranju (Braja, 1994). Dok se nekada smatralo kako je verbalna komunikacija ono to je jedino bitno u interakciji s drugim ljudima, danas je u literaturi ope prihvaen stav kako neverbalna komunikacija ima puno vee znaenje od same verbalne poruke (Braja, 1994; Baron i Byrne, 1994) te kako je esto vanije kako smo neto izgovorili od samog sadraja nae reenice (Pennington, 1997). Verbalna komunikacija prikladnija je za prenoenje logikih i apstraktnih ideja, dok se neverbalnom komunikacijom prvenstveno sluimo za prenoenje emocija i vrste odnosa koji postoje meu osobama (Pennington, 1997). Iz istog razloga Watzlawick (1969; prema Braja, 1994) verbalnu komunikaciju naziva digitalnom, a neverbalnu analognom. U ovakvome je nazivlju vidljivo stavljen naglasak na objektivan prijenos informacija verbalnim kanalom, dok su neverbalni kanali znatno vie optereeni umom te je prema tome njihovo kodiranje i dekodiranje tee i esto viesmisleno. Naravno, nikako se ne iskljuuje kako se svi sadraji mogu prenositi verbalnom i neverbalnom komunikacijom, rije je samo o njihovoj specifinoj prijenosnoj uinkovitosti za tono odreeni sadraj. Neverbalni znakovi mogu dopunjavati sadraj verbalne komunikacije, a mogu biti i samostalan nain saopavanja. Tubbs i Moss (1977; prema Braja, 1994) navode podatak kako u komunikaciji licem u lice neverbalni znakovi sadre 65% cjelokupnog socijalnog znaenja, dok verbalni podraaji sadre samo 35%. Takoer, esto se u literaturi mogu sresti i navodi kako verbalna komunikacija nosi samo 8% ukupno poruke, no sasvim je jasno kako to vrlo ovisno o situaciji i vrsti socijalne interakcije. U verbalnom su komuniciranju takoer izrazito vani razni paralingvistiki elementi govora, koji predstavljaju odreeni oblik neverbalnih znakova (Pennigton, 1997; Braja, 1994) Ovi su znakovi predstavljeni bojom glasa, intonacijom, itanjem, visinom, oklijevanjem, i sl. te se kao takvi posebice koriste pri izraavanju afekata ieISPIT.com - Online ispiti i skripte


21


trenutnih raspoloenja. Drugu skupinu neverbalnih znakova ini ekstralingvistiki znakovi, a dijele se na kinezike i proksemike (Braja, 1994). Kineziki se znakovi odnose na razne vrste pokreta i poloaja tijela, dok proksemiki znakovi poivaju na udaljenosti i na prostornim odnosima meu uesnicima u komunikaciji. Baron i Byrne (1994) naglaavaju izrazitu vanost neverbalne komunikacije u socijalnoj percepciji. Ljudi veinom nisu skloni izravno verbalizirati svoje osjeaje, a ponekad ih namjerno i prikrivaju. U takvim situacijama moemo se oslanjati samo na neverbalne znakove kako bi protumaili njihove emocije i namjere, budui da se neverbalno ponaanje uglavnom teko potiskuje (Baron i Byrne, 1994; Braja, 1994). U situaciji kada nas netko paljivo slua, a lupka stopalima, osoba nam poloajem tijela svjesno eli pokazati kako je paljiva, no njezina nestrpljivost nesvjesno procuri drugim neverbalnim kanalom. U literaturi postoje razliita tumaenja o broju osnovnih neverbalnih kanala, a esto se i zakljuuje kako je veina kanala ipak izrazito vana (Pennington, 1997). Baron i Byrne (1994) navode etiri kanala za koje smatraju kako su bazini: izraz lica, kontakt oima, pokreti i dranje tijela te dodirivanje. Postoje izravni dokazi kako su izrazi lica na biolokoj osnovi vezani uz emotivna stanja koje pojedinac proivljava: (a) kada osobe opisuju dogaaje koji uzrokuju razliite emocije, na njihovom se licu pojavljuju razliiti uzorci elektrine aktivnosti facijalnih miia, ovisno o emociji; (b) isto tako, kada osobe namjerno proizvode razliite izraze lica, kod njih se pojavljuje fizioloko uzbuenje i emotivna iskustva koja se veu uz odreenu facijalnu ekspresiju (Baron i Byrne, 1994). Kao dodatni dokaz, Strack (1988; prema Myers, 1993) je proveo istraivanje u kojemu je pokazao kako su veini ljudi crtani filmovi puno smjeniji kada olovku dre meu zubima, jer to aktivira miie zaduene za smijeh, nego kada olovku dre usnicama, jer se tada koriste miii koji nisu sukladni sa smijanjem. ini se kako postoji est osnovnih izraza lica koja se vrlo jasno razaznaju na ljudskom licu i ine osnovu oblikovanju ostalih izraza. Ove je izraze ustanovio Ekman (prema Baron i Byrne, 1994), a rije je o: srei, tuzi, bijesu, gaenju, strahu i iznenaenju. Kako bi potvrdili prepoznavanje ovih izraza i u naem drutvenom kontekstu, replicirali smo Ekmanovo istraivanje 2000. (prva skupina) i 2001. (druga skupina) godine u sklopu vjebi ovoga kolegija. Prosjeno podudaranja kod studenata prve skupine iznosilo je 77%, a 2001. 83% to daje podrku Ekmanovom istraivanju. No, potrebno je pripomenuti kako je izraz gaenja kod prve skupine prepoznat u samo 23%, a kod druge u samo 39% sluajeva. Do ovoga je najvjerojatnije dolo poradi same fotografije koja je prikazivala ensku osobu azijskog porijekla, premazanu ritualnim bojama. Kada bi iskljuili ovaj izraz iz rauna, pripadajue bi podudaranje bilo joeISPIT.com - Online ispiti i skripte


22


vee: 88% za prvu skupinu i ak 91% za drugu skupinu. Takoer, kada govorimo o biolokoj i genetskoj osnovi izraza lica, ini se potrebnim spomenuti Ekmanovo i Friesenovo (1971, 1972; prema Pennington, 1997) istraivanja koja su prouavala meukulturalnu dosljednost ovog neverbalnog kanala. Istraivai su koristili est temeljnih izraza lica te su putem fotografija ljudi zapadnjakog porijekla iste prikazali izoliranom plemenu s Nove Gvineje koji nisu bili ni u kakvom kontaktu s zapadnjakom kulturom. Postotak slaganja je bio izrazito visok; odrasli Novogvinejci i djeca prepoznali su izraz sree u 92% sluaja. Prosjeno je ispravno prepoznavanje kod odraslih iznosilo 80% kod odraslih, dok je kod djece iznosilo ak 90%. Ovakav nalaz snano ide u prilog genetskoj osnovi izraza lica te istovremeno ukazuje na promjene percepcije facijalne ekspresije koja se odvija putem drutvenog utjecaja. Slijedee su istraivanje proveli koristei iste ekspresije, no prikazujui fotografije Novogvinejaca amerikim studentima. Amerikanci su izraze u prosjeku ispravno protumaili u samo 47% sluajeva, a posebice su loe tumaili izraze straha (18%) i iznenaenja (27%). Ovo vjerojatno proizlazi iz drutvenog utjecaja zapadne kulture koja promie supresiju ovako izrazitih emocija. No, uzevi u obzir i rezultate naih istraivanja (prepoznavanje gaenja) sasvim je oito u kojoj mjeri drutveno okruje moe utjecati na nau percepciju. Kontakt oima znaajan je kineziki znak u neverbalnoj komunikaciji. Ako gledanje meu osobama u neposrednoj komunikaciji potraje due, to je znak da je sadraj manje vaan od meusobnog odnosa meu osobama koje komuniciraju (Braja, 1994) i u pravilu postoje samo dva stanja u kojima osobe meusobno fiksiraju pogled: izrazita ljubav ili izrazita mrnja (Morris, 1993). U poetku se kontakt oima tumaio modelom intimnosti (Argyle i Dean, 1965; prema Pennington, 1997) u kojemu se predlae kako kontakt oima predstavljaju i sile pristupa i sile izbjegavanja, a budui da djeluju istovremeno, trebalo bi postojati stanje uravnoteenosti koji bi odraavao stupanj intimnosti izmeu dvoje ljudi. Istraivanja koja su uslijedila pokazala su kako se kontakt oima mijenja s promjenom udaljenosti osoba: duljina gledanja i kontakta oima poveava se s poveanom udaljenou, no pritom se smanjuje broj pogleda. No model intimnosti nije uspio u potpunosti rastumaiti promjenu komunikacije putem kontakta oima kao sredinjim elementom komunikacije. Rutter je (1984; prema Pennington 1997) pak tvrdio kako je kljuna varijabla vienje i mogunost da se bude vien, a vienje druge osobe omoguuje dostupnost cijelog spektra socijalnih znakova. Njegov model nepostojanja znakova naglaava da kako se broj neverbalnih znakova smanjuje, dolazi do veeg osjeaja psiholoke udaljenosti to onda rezultira promjenom sadraja; prethodno intimni sadraj prelazi u formalni i obratno.eISPIT.com - Online ispiti i skripte


23


Poloaj koji zauzimamo naim tijelom, kretnje i geste dio su neverbalne komunikacije koji vrlo esto odraavaju nae emocije, a esto nose zajedniko ime govor tijela. Vrlo interesantno istraivanje koje su proveli Aronoff i sur. (1992; prema Baron i Byrne, 1994) prouavajui pokrete u baletu, pokazalo je kako se u prijeteim pozama veinom koriste otri, pravocrtni potezi, nasuprot zaokruenim pokretima koji predstavljaju tople, pozitivne emocije. Takoer, Morris (1993) navodi posturalnu jeku, koja se oituje u zauzimanju slinih tjelesnih stavova kod dvojice prijatelja koji razgovaraju spontano i prirodno, to nije proces svjesnog imitiranja. Naime, kod bliskih osoba koje meusobno komuniciraju, tjelesni se pokreti sinkroniziraju jer postoji tenja za komplementarnou. Dodirivanje predstavlja jedan osobito intimni neverbalni znak. Ono je esto odreeno kulturom; primjerice, u britanskom je i japanskom drutvu dodirivanje prilino neuobiajeno, dok se u afrikim i arapskim kulturama dodiruju prilino esto (Pennington, 1997). Dodirivanje takoer ovisi i o drutvenom kontekstu, ali i o prirodi dodira. Istraivanje koje su proveli Hall i Veccia (1991; prema Baron i Byrne, 1994) pokazuje kako spolne razlike u dodirivanju u javnosti postoje samo u funkciji dobi: mlai mukarci ee dodiruju osobe suprotnog spola, dok starije ene, reciprono mukarcima, vie dodiruju mukarce. Autori su ovo rastumaili posesivnou, koja se mijenja kako se mijenjaju spolne uloge u pojedinoj dobi ivota. Osobni prostor u uskoj je vezi s dodirom i tjelesnim poloajima. Iako postoje odreene kulturalne razlike, Hall je (1968; prema Pennington, 1997) prikazao etiri meuljudske udaljenosti: intimnu (do 40 cm), osobnu (do 1m 20cm), drutvenu (do 3m 60cm) i javnu (do 5 m 50). U prvu emo kategoriju pustiti samo najblie prijatelje, komunikaciju emo odravati i na drutvenoj udaljenosti, a na javnoj udaljenosti vrimo tek poetna prepoznavanja. Ugroavanje osobnog prostora esto dovodi do agresije, napada ili povlaenja uz osjeaj nelagode i tjeskobe. Moemo jo napomenuti kako, unato tome to se u mnogim kulturama posebice naglaava kontrola neverbalnih znakova (Baron i Byrne, 1994), mogue je uoiti pravu emociju i kada osoba sakriva izraz lica. Morris (1993) navodi kako je vie vjerojatno da e neka radnja odraavati istinsko raspoloenje ako je to dalje od lica (npr., lupkanje nogama) te ako su prisutni autonomni znaci (irenje zjenica, znojenje i sl).



24


2.3. AtribucijeUnato tome to nas zanima tona percepcija trenutnih osjeaja i raspoloenja drugih osoba, nae zanimanje za njih ne staje kod ovdje i sada. Najee nas zanimaju dublji uzroci njihovog ponaanja, njihove crte linosti, a vrlo esto pokuavamo razumjeti i nae vlastito ponaanje. Ove informacije stjeemo kroz procese koje nazivamo atribucija i ovaj pojam upravo podrazumijeva nae tenje da shvatimo uzroke tueg i vlastitog ponaanja (Baron i Byrne, 1994). No, budui da je atribucija sloen proces, tijekom niza godina rada nastalo je mnogo teorija kojima se pokuala objasniti kako ljudi pripisuju uzroke ponaanju. Kada govorimo o razliitim teorijama atribucije, njihova se razlika ne oituje u drugaijim tumaenjima procesa atribucije, ve one nude razliita objanjenja s obzirom na dostupne informacije i vrsti objanjenja koje nas zanima (Pennington, 1997). No, prije nego se okrenemo samim teorijama, nije naodmet spomenuti neke osnovne koncepte. Heider je (1944; prema Pennington, 1997) formulirao tri gledita o tome kako ljudi razumiju svoju okolinu: (1) ljudi percipiraju da ponaanje ima uzroke; (2) vano je razumjeti percepcije ljudi; i (3) uzrok ponaanja percipira se u osobi ili u situaciji, ili nekoj kombinaciji ovih elemenata. Razmotrimo na trenutak ove postavke. Izgleda kako ljudi nerado priznaju da se odreeno ponaanje dogodilo poradi sluaja, i iz tog razloga, imamo sklonost pripisivati uzroke gotovo svim oblicima ponaanja. Vezano uz drugu postavku, teoretiare atribucije vie zanima kako ljudi percipiraju uzroke ponaanja, negoli sami uzroci ponaanja, koje je ionako teko saznati. Tonost atribucija gotovo je nemogue provjeriti i one se odnose samo na ono to mi smatramo uzrokom odreenog ponaanja, no nikako i stvarnim uzrokom. Heider je (1958; prema Pennington, 1997) takoer naveo kako percepcija uzroka ponaanja, slino percepciji objekata, ovisi o tri stvari: (1) znaajki onoga koji percipira; (2) osobinama ponaanja koje se percipira; i (3) drutvenom kontekstu u kojemu se ponaanje odvija. Heider pritom naglaava, ve prije spomenuti, snani utjecaj oekivanja na ono to stvarno percipiramo. Tree naelo, od velike je vanosti za sve atribucijske teorije, a odnosi se na to atribuiraju li ljudi uzroke ponaanja osobi (unutranji uzroci) ili situaciji (vanjski uzroci).

2.3.1. Kelleyev model kauzalnih shemaOvaj je model najprikladniji za uporabu kada imamo informacije o ponaanju osobe u samo jednoj prigodi. Kelley (1972; prema Pennington, 1997) navodi kako se kauzalna shema definira kao opi koncept o nekoj osobi u i tono odreenim uzrocima koji svojom interakcijom dovode do specifinog uzroka. Dakle, Kelley sugerira kako se pri atribuiranjueISPIT.com - Online ispiti i skripte


25


uzroka vodimo znanjem o tome kako se ljudi obino ponaaju u situaciji koju smo primijetili, no vodei se pri tome veinom stereotipima i implicitnim teorijama linosti. Stereotipi jesu pojednostavljeni zakljuci koje koristimo kako bi uz minimalni kognitivni napor dali tonu procjenu osoba, svrstavajui ih pri tom nemilosrdno u nae pretince i kategorije (Pennington, 1997). Implicitne teorije linosti odnose se na nae naivne, laike teorije linosti o tome koje se osobine linosti meusobno slau, odnosno pojavljuju zajedno. Rosenberg i sur. (1986; prema Pennington, 1997) detaljno su obradili ideju implicitnih teorija linosti i ustanovili dvije temeljne dimenzije na kojima ljudi procjenjuju povezanost izmeu percipiranih osobina: (1) dobro/loe drutven te (2) dobro/loe intelektualan. Tako, primjerice, ako za nekoga ustvrdimo kako je suzdran, najee se uz to veu i osobine kao to su nedrutven, nije aljiv, pesimistian, nepopularan, itd. No, Kelly takoer, tumaei ovaj model, navodi kako su ljudi esto skloni primjenjivati naelo podcjenjivanja (Pennington, 1997). Naime, unato tome to naa zdravorazumska psihologija objanjava ponaanje racionalno, postoji jaka tendencija zanemarivanja alternativnih, jednako moguih objanjenja: ljudi su sasvim zadovoljni s prvih nekoliko razumnih objanjenja kojih se mogu dosjetiti, ne pomiljajui nakon toga ni na kakve druge mogunosti (Myers, 1993).

2.3.2. Kelleyev model kovarijacijeOvom teorijom pokuava se protumaiti kako odgovaramo na pitanje zato? (Baron i Byrne, 1994). Drugi Kelleyev model (1967; prema Pennington, 1997) najee se koristi kada posjedujemo mnotvo informacija o ponaanju jedne osobe i o tome kako se ostali ljudi ponaaju u istim ili slinim situacijama. Pri odgovaranju na pitanje zato?, razmatramo tri glavne dimenzije ponaanja kako bi odredili je li odreeno ponaanje uzrokovano situacijom ili osobom; (a) prvo razmatramo suglasnost, odn. konsenzus, stupanj u kojemu ljudi uobiajeno reagiraju na danu situaciju (vie uobiajena reakcija vea suglasnost; (b) potom prouavamo dosljednost, odn. konzistenciju ponaanja ove osobe u razliitim situacijama; i (c) na kraju razmatramo razliitost, odn. distinktivnost ponaanja ove osobe (ponaa li se osoba drugaije u drugaijim situacijama) (Baron i Byrne, 1994). Prema Kelleyevoj teoriji kauzalnih shema, najvjerojatnije emo ponaanje druge osobe pripisati unutarnjim razlozima ako je suglasnost i razliitost niska, a dosljednost visoka. U drugu ruku, ako je ponaanje osobe visoko suglasno, dosljedno i razliito u odnosu na druge situacije, skloni smo uzroke pripisati situaciji.



26


2.3.3. Model odgovarajueg zakljuivanja Jonesa i DavisaOvaj model prvenstveno se bavi razumijevanjem kada i pod kojim okolnostima ljudi donose unutranje atribucije (Jones i Davis, 1965; prema Pennington, 1997). Odreivanje dispozicijskih atribucija zapoinje razmatranjem ponaanja kojeg smo sami slobodno odabrali. Nakon toga procjenjujemo ponaanje na dvije dimenzije kako bi utvrdili stoje li iza ponaanja trajni aspekti linosti (Baron i Byrne, 1994): (a) nezajedniki uinci. U sluaju da nam se prijateljica zaruila, a njezin je budui suprug pri tome izrazito zgodan, sjajne osobnosti, ludo u nju zaljubljen i prilino bogat, moemo li utvrditi razlog njezinih zaruka? Puno nam je lake ako znamo kako je njen zarunik izrazito zgodan, jako dosadan, bezobzirnog ponaanja te kako planira provesti ivot na temelju njezine ivotne uteevine. U potonjem sluaju nezajedniki emo uinak pripisati kao uzrok zaruka nae prijateljice, i zakljuiti kako je njoj fiziki izgled izrazito bitan. No najee, prije nego donesemo konani zakljuak, obraamo panju na (b) drutvenu poeljnost. Uzmimo primjer dvaju studija psihologije koju jedan budui student u nekom gradu moe odabrati: mogao bi odabrati jedan studij radi njegove popularnosti. No, kada bi saznali kako je hotimino upisao nepopularni studij, kao uzrok njegovog ponaanja pripisali bi neki drugi razlog: npr. odabrao ga je poradi vrhunske kvalitete i bogatog sadraja, unato njegovoj nepopularnosti.

2.3.4. Weinerov model kauzalnih atribucijaWeinerov model (1979; prema Pennington, 1997) prvenstveno je koriten pri tumaenju atribucije vlastitog ponaanja, ovaj se model pokazao izrazito uinkovit u objanjavanju kolskog (ne)uspjeha te objanjavanju i klinikom tretmanu unipolarne depresije (Baron i Byrne, 1994). Pristup u osnovi poiva na Rotterovom (1973; prema Myers, 1993) pojmu lokusa kontrole i Seligmanovom (1975; prema Pennington, 1997) konceptu nauene bespomonosti, a sadri tri atribucijske dimenzije: (1) unutranje/vanjsko; (2) stabilno/nestabilno (stalna ili promjenjiva znaajka); (3) globalno/specifino (specifino za ovo ponaanje ili se javlja openito) (Pennington, 1997). Kronino depresivna osoba najvjerojatnije je donijela unutranju (ja nita ne valjam), stabilnu (cijeli ivot nita ne valjam) i globalnu atribuciju (to god da radim ne valjam).

2.3.5. Istraivanja na podruju atribucijaBaron i Byrne (1994) prikazuju nedostatke programa afirmativne akcije, kojim se promovira ukljuivanje diskriminiranih skupina (ena, stranaca, manjina) u razliite radne odnose. Nedostaci su uzrokovani upravo atribucijskim procesima. Naime, unato najboljimeISPIT.com - Online ispiti i skripte


27


namjerama samog programa, dogodilo se, kako pokazuje istraivanje koje je proveo Chacko (1982, prema Myers), da se kod ljudi koji su dobili zaposlenje ili napredovali u poslu javila depresija poradi osjeaja kako to ustvari nisu zasluili, ve je rije o njihovoj beneficiji (vanjska atribucija). Summers je (1991; prema Baron i Byrne) pak pokazao kako i drugi pojedinci atribuiraju uspjeh manjina vanjskim initeljima. Ovakva je situacija dovela do takvog apsurda da su tvrtke pridavale vei stupanj kvalifikacije enama koje su bile protiv afirmativne akcije, smatrajui kako stvarno mora biti rije o izuzetnoj eni kada je protiv vlastitih beneficija!

2.3.6. Atribucijska pristranostIako je u svojoj osnovi atribucija visoko racionalni proces koji slijedi odreene kognitivne korake, postoje odreene pristranosti koje neophodno moramo navesti, jer dovode do ozbiljnih pogreaka u percipiranju uzroka tueg ponaanja (Baron i Byrne, 1994). Osnovna ili fundamentalna atribucijska pogreka nastupa kada potpuno zanemarujemo situacijska objanjenja i tumaimo ponaanje samo na temelju dispozicijskih uzroka. Ova pogreka naziva se osnovnom budui da su eksperimentalna istraivanja pokazala kako se pojavljuje ak i u sluajevima kada su ljudi potpuno svjesni situacijskih imbenika(!) (Myers, 1993). Uinak izvoaa-promatraa oituje se kada uzroke vlastitom ponaanju (izvoaa) pripisujemo vanjskim uzrocima, dok isto ponaanje drugih osoba (promatra) tumaimo unutranjim uzrocima (Baron i Byrne, 1994). Nissbett i sur. (1973; prema Pennington, 1997) proveli su istraivanje u kojemu su traili od studenata da pripiu svoje razloge odabira studija i razloge svojih prijatelja. Ova je studija potvrdila uinak izvoaa-promatraa, no takoer je pokazala kako bolje poznanstvo dovodi do vee procjene utjecaja situacije, vjerojatno zbog vee identifikacije s poznatijim prijateljem. Naa slina istraivanja iz 2000. i 2001. takoer potvruju ovaj efekt, budui da obje generacije statistiki znaajno vie pripisuju tue ponaanje crtama linosti te svoje ponaanja situacijskim initeljima. Psiholozi bi trebali biti svjesni ovih neizbjenih atribucijskih pristranosti, no uvijek ostaje otvoreno pitanje koliko ih moemo kontrolirati i onda kada smo ih svjesni. Hedonistika pristranost vrlo je mona pristranost pri atribuciji uzroka vlastitog postignua, a uvelike djeluje i kao obrambeni egomehanizam. Prvenstveno se oituje u sklonosti da nae uspjehe pripiemo vlastitim sposobnostima, crtama linost, umijeu i naporu, dok naprotiv, eventualni neuspjeh pripisati emo nepovoljnim uvjetima (Baron i Byrne, 1994). Takoer, skloniji smo vlastitom uspjehu atribuirati unutranje uzroke, a uspjehu drugih osoba, vanjskim uzrocima kao to su srea, posebne privilegije, itd. Pristranosti takoer mogu proizlaziti i iz razlika u linosti. Ve smoeISPIT.com - Online ispiti i skripte


28


spomenuli lokus kontrole, no ovdje ga spominjemo kao odreenu crtu linosti prema kojoj odreene osobe uzroke svojem ili tuem ponaanju veinom vide ili u unutarnjim ili u vanjskim uzrocima. Kada se ovakva pristranost pojavi kao crta linosti, ona je specifina samo za odreenu osobu i pri tome je njezina socijalna percepcija iskrivljena na njoj odreeni nain.



29


2.4. ImpresijeVeina ljudi dri kako su impresije izrazito bitne, posebice one koje steknemo prve. Uistinu, istraivanja su u socijalnoj psihologiji potvrdila ovo zdravorazumsko stanovite (Baron i Byrne, 1994). U tom nainu razmiljanja, trude se na razliite naine utjecati na ostavljanje to boljeg dojma kod drugih osoba. Ukratko bi se moglo ustvrditi kako je oblikovanje impresija sloen kognitivni proces u kojemu kombiniramo informacije o drugima unutar postojeih kognitivnih okvira kako bi oblikovali jedinstveni, openiti utisak (Baron i Byrne, 1994). Ve je vrlo rano Asch (1946; prema Baron i Byrne, 1994) pokazao (1) utjecaj redoslijeda informacije na stvaranje dojma. U svojem je istraivanju primijenio dvije liste osobina hipotetike linosti: (a) inteligentan-marljiv-impulzivan-kritian-tvrdoglav-zavidan; (b) zavidan-tvrdoglav-kritian-impulzivan-marljiv-inteligentan. Ove liste identine su po sadraju, no inverzne su po redoslijedu osobina. Istraivanje je pokazalo kako su poetne informacije uistinu odreivale steenu impresiju. Ovaj je uinak takoer nazvan primacy effect, poradi djelovanja prvih informacija. U terminima kognitivne psihologije, ovaj se uinak prvenstveno tumai naelom manjeg kognitivnog napora: ako posjedujemo nekoliko informacija o osobi, i ako nam je to sasvim dovoljno da stvorimo impresiju, to e nam onda ostale informacije? Naa istraivanja ovog uinka, provedena 2000. i 2001. godine koristila su metodu slinu Aschovoj; ispitanici su korigirali tobonje testove inteligencije dvaju kandidata. Oba su testa imala jednaki broj tono rijeenih zadataka (15/30), no razlikovali su se u prvim zadacima. Loiji je ispitanik poetno imao vei broj netonih rezultata, dok je bolji poetno imao vei broj tonih rezultata. Od ispitanika se zahtijevalo da nakon korekcije testa, bez daljnjeg uvida u sam test, procjene koliko je zadataka kandidat rijeio, koliko se predvia da je rijeio tono i dodatno se zahtijevala procjena inteligencije kandidata. Dok prema broju predvienih tono rijeenih zadataka kod obje generacije ne postoji znaajna razlika izmeu loijeg i boljeg kandidata (jedino to se moe uoiti opa nia procjena generacije 2000. u odnosu na 2001.), ostali rezultati puno su interesantniji. Naime, uinak prve informacije djelovao je statistiki znaajno kod generacije 2000. godine prilikom procjene broja rijeenih zadataka i procjene inteligencije, u korist boljeg kandidata. No, kod generacije 2001., uinak se uope nije pojavio (!) Znatno bi vie bilo primamljivo zakljuiti kako je dotina generacija razvila sposobnost nadvladavanja nekih pristranosti u socijalnoj percepciji, nego da je rije o razlici koja se moe pripisati poveanoj heterogenosti generacije 2001., dakle poveanoj varijanci pogreke. Uistinu, ako su nai rezultati odraz stvarne nepristranosti ove generacije u odnosu na primacy effect, oni ukazujueISPIT.com - Online ispiti i skripte


30


na to kako je mogue nadvladati odreene pristranosti u socijalnoj percepciji. Ako je to mogue, onda bi to trebalo biti i imperativ u razvoju svakog strunjaka koji je orijentiran na rad s ljudima. Razmotrimo jo ostala naela prema kojima oblikujemo impresije. (2) Vrednovanje izvora informacije odnosi se na injenicu kako veu vanost pridajemo izvoru kojemu vie vjerujemo (Baron i Byrne, 1994). Prema tom emo naelu vie vjerovati prijatelju nego strancu. Takoer, (3) pridajemo veu vanost negativnim informacija, dijelom zbog toga to su neobine, a dijelom to su zanimljive. Isto tako, veu vanost pridajemo (4) netipinim, ekstremnim informacijama (Baron i Byrne, 1994). Budui da poznajemo osnovne elemente stvaranja impresija, postavlja se pitanje upravljanja impresijama. Istraivanja pokazuju kako ljudi aktivno rade na managementu impresijama: poevi od odjee, frizure, nakita, naoala i sl. (Baron i Byrne, 1994). Druga se pak bave nainima upravljanja impresija. Kacmar i sur. (1993; prema Baron i Byrne, 1994) prouavali su dvije tehnike: tehniku kontrole i tehniku submisivnosti pri intervjuu za zapoljavanje. Tehnika kontrole prvenstveno se odnosi na nain komunikacije u kojemu osoba vodi razgovor, naglaavajui svoje sposobnosti i preuzimajui odgovornost za prijanje uspjehe. Tehnika submisivnosti odnosi se na laskavi, podreeni pristup. Openito govorei, ulagivanje je tehnika koja se moe primijetiti kada ljudi ciljanim osobama spjevaju nezasluene hvalospjeve, estoko se slau s njihovim stajalitima, koja god ona da bila, pokazuju izrazito jaki interes za njih te verbalno i neverbalno demonstriraju visoku simpatiju i podrku. Dodatno, ova tehnika esto ukljuuje niz malih usluga, dok osoba koja ih ini u stvari cilja na znatno veu protuuslugu. Kacmar je u istraivanju pokazala znatno bolji uspjeh kandidata koji su koristili tehniku kontrole. Naime, ovi su kandidati u prosjeku ocjenjeni boljim ocjenama, no isto su tako primali ponudu za posao u 41% sluajeva, za razliku od submisivnih, koji su svoj cilj postigli u samo 7% sluajeva. Spomenimo samo jo lanak koji je objavljen 10. veljae 2002. u Veernjem listu. Naime, Internet tvrtka Amazon, na svojim je web stranicama provela anketu vezanu uz estitke za Valentinovo. Zanemarivi sada neizbrojive metodoloke nedostatke ovakvih istraivanja, istaknimo samo jedan nalaz: jedna od devet (11%!) ljubavnih poruka primljenih za Valentinovo poslana je samome sebi kako bi se spasio obraz. ak i kada sumnjamo u procjenu ovog parametra od 11%, sam je nalaz dovoljan kako bi se uvjerili koliko daleko su ljudi spremni ii u upravljanju impresijama.



31


2.5. Zakljuci(1) Percepcija je konstruktivni proces koji predstavlja sloenu reakciju na osjete u svjetlu prolog iskustva i oekivanja. Socijalna percepcija i percepcija objekata razlikuju se prema tome to ljudi, za razliku od objekata, djeluju uzrono-posljedino, imaju namjere, njihova percepcija utjee na nau, a ono to percipiramo jesu crte linosti, motivi i emocije koji su jako teko mjerljivi. Socijalna percepcija je proces kroz koji pokuavamo spoznati i razumjeti druge osobe putem neverbalne komunikacije, atribucija i impresija. (2) Neverbalna komunikacija paralelno tee uz verbalnu i ima izrazito velik udio u cjelokupnoj komunikaciji. Prvenstveno slui prijenosu osjeaja i afektivnih stanja. Svako komuniciranje odvija se prijenosom kda od kodera do dekodera. Temeljni neverbalni znaci relevantni za socijalnu percepciju jesu kineziki: izraz lica i kontakt oima; te proksemiki: pokreti, dranje tijela, dodirivanje i osobni prostor. Neverbalni znaci slabije su podloni kontroli od verbalnih i poradi toga predstavljaju iskreniji izvor informacija. (3) Atribucija je relativno sloen procesa pomou kojeg pokuavamo zakljuiti o razlozima i uzrocima tueg i vlastitog ponaanja. Zajedniko veini atribucijskih teorija jeste zakljuivanje situacijskom ili dispozicijskom uzroku ponaanja. Temeljne su teorije: model kauzalnih shema, model kovarijacija i model odgovarajueg zakljuivanja. Uz temeljna naela procesa atribucije vezane su i pristranosti u vidu: osnovne atribucijske pogreke, uinka izvoaa-promatraa, hedonistike pristranosti i razlika linosti. (4) Oblikovanje impresija sloen je kognitivni proces u kojemu kombiniramo informacije o drugima unutar postojeih kognitivnih okvira kako bi o

Documents

Socijalna psihologija I