SOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJ A BOSNE 1 HERCEGOVINE

VRHOVNI SUD FEDERACUE BOSNE 1 HERCEGOVINE

Broj: 32 0 Ps 032637 15 Rev Sarajevo, 12.07.2016. godine.

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijecu sastavljenom od sudija Blagojevic Radenka, kao predsjednika vijeca, Sabic Mustafe i Rizvic Amire, kao clanova vijeea, u pravnoj stvari tuzitelja-protivtufonog Opcina Tuzla (Grad Tuzla) koga zastupa z.z. Gradsko pravobranila.Stvo, protiv tuzenih-protivtuzitelja: 1. Rudnik soli ,,Tuzla'· d.d. Tuzla, koga zastupaju punomocnici Mrkaljevic Mehmed i Arnautovic Enver, advokati iz Tuzle, 2. Fabrika soli ,,Tuzla·' (Solana d.d. Tuzla), koga zastupa punomo6nik Bajramovic Tahiba, advokat iz Tuzle i 3. ,.Polihem" u steeaju Tuzla, koga zastupa punomocnik Mukanovic Edin, advokat iz Tuzle, umjcSaca na strani tuZitelja Direkcija za izgradnju d.o.o. Tuzla, koga zastupa punomocnik Agic Sead, advokat iz Tuzle, te umjeSaca na strani drugotufonog Ferhatbegovic Semse i Ferhatbegovic Damira, koje zastupa punomocnik Fcrhatbegovic Damir i Zorn ic Muhameda iz 818Zuja, ulica Kovacevac broj 110, rad i raskida i isplate stete, vs. 87.522.676,00 KM i po protivtuzbi radi utvrdenja nistavosti ugovora, odlucujuci o revizijama tuzitelja, drugotuzenog, umjesaca na stran i drugotufenog Ferhatbergovic Semse i Damira i trecetufonog, izjavljenim protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 O Ps 032637 15 Pz od 01.07.2015. godine, u sjedn ici vijeca odrtanoj dana 12.07.2016. godine donio je slijedecu:

PRESUDU

Revizije tuzitelja, drugotuzenog i umjesaca na strani drugotufonog se odbijaju.

Revizija trecetuzenog se odbacuje.

Odbijaju se zahtjevi revidenata za nadoknadu troskova revizijskog postupka.

Obrazloze n je

Prvostepenom presudom OpCinskog suda u Tuzli broj: 32 0 Ps 032637 98 Ps od J 6.0 1.2015. god ine, odluceno je:

Odbija se kao neosnovan tuzbeni zahtjev tuzioca koji glasi: Tufoni Rudnik sol i ,,Tuzla .. d.d Tuzla, Fabrika soli d.d. Tuzla, Polihem d.d. u stecaju Tuzla, dul.ni su solidamo na ime izvrsenja svoje obaveze iz Ugovora o uredivanju odnosa i placanja naknade, od strane proizvodaca slanicc i potrosaca slanice, za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzli uslj ed eksploatacije sonog lczista, zakljucenog 13.03.1992. godine isplatiti tuziocu iznos od 87.522.676,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom pocev od O 1.01.1999. godine pa do konacne isplate i naknaditi tuiiocu troskove postupka po vaieeoj adv. tarifi. sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvrsenja.

Odbija se kao neosnovan eventualn i tuzbeni zahtjcv tuzioca koji glasi: Tuzeni Rudnik soli ,,Tuzla" d.d Tuzla, Fabrika soli d.d . Tuzla, Polihem d.d. u stecaju Tuzla, dufoi su na ime izvrsenja svoje obaveze iz Ugovora o uredivanju odnosa i plaeanja naknade,

2

od strane proizvodaca slanice i potrofaca slanice, za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzli usljed eksploatacije sonog lezista, zakljucenog 13.03.1992. godine isplatit tuziocu slijedece iznose:

I. Rudnik soli ,,Tuzla" Tuzla iznos od 20.962.767,00 KM, 2. Fabrika soli d.d. Tuzla iznos od 58.176.000,00 KM, 3. Polihem d.d. u stec~ju Tuzla iznos od 8.384.000,00 KM,

sa zakonskom zateznom kamatom pocev od 01.0 I.I 999. godine pa do konacne isplatc i naknaditi tuziocu troskove postupka po vafeeoj advokatskoj tarifi, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvrsenja.

Odbija se kao neosnovan eventualni tuzbeni zahtjev tuzioca koji glasi: Tul.eni Rudnik soli .,Tuzla'· Tuzla dul.an jc tuziocu isplatiti iznos od 87.522.767,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom pocev od 01.01.1999. godine pa do konacne isplate i naknaditi tuziocu troskove postupka po vafecoj advokatskoj tarifi, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvrsenja.

Usvaja se kao osnovan protivtuzbeni zah~jev prvo i drugotu:Zenog koji glasi: Utvrduje se da je nistav i da ne proizvodi pravno dejstvo Ugovor o uredivanju odnosa i placanju naknade od strane proizvodaea slanice i potrosaea slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista zakljucen 13.03.1992. godine izmedu protivtuzilaca i protivtul.enog.

Utvrduje se da ispred protivtuzioca Ugovor o uredivanju odnosa i plaeanju naknade od strane proizvodaca s lanice i potrosaca s lanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista zakljucen 13.03. 1992. godine, nije potpisao zakonski zastupnik, da za potpis ugovora nije bilo saglasnosti nadlel.nog organa prvotul.enog, pa dosljedno tome utvrduje se da u odnosu na prvotuzenog sporni ugovor o uredivanju odnosa i placanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrosaca s lanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije slanog zemljista zakljucenog 13.03.1992. godine ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.

Utvrduje se da je za prvotuzioca zbog neposredne ratne opasnosti i rata u Bosni i Hercegovini i neskrivljene nemogucnosti ispunjenja obaveze ugasila se i prestala svaka obaveza po osnovu Ugovora o uredivanju odnosa i placanju naknade od strane proizvodaea slanice i potrosaea slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog leziSta zakljucen 13 .03 .1992. godine.

Utvrduje se da Ugovor o uredivanju odnosa i plaeanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrosaca slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista zakljucen 13.03.1992. godine nije zakljucen, zbog cega ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo .

Obavezuje se tuzilac-protivtuzeni da naknadi troskove parn1cnog postupka i to prvotufenom u iznosu od 39.3 16,08 KM, drugotuzenom-protivtuziocu u iznosu 31.119,83 KM, trecetuzenom u iznosu od 6.800,04 KM u roku od 30 dana od dana donosenja presude. Sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troskova tuzeni se odbijaju.

Orugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 0 Ps 032637 15 Pz od O I .07.20 I 5. godine, odlucujuci o 2.albama tuzitelja i trecetul.enog, odluceno je:

Zalbe se djelimicno uvaiavaju i prvostepena presuda u dijelu kojim je odluceno o protivtuzbenom zahtjevu prvotuzenog i drugotul.enog sadrZ:anog u stavu cetvrtom izreke preinacava i sudi:

Ojelimicno se usvaja kao osnovan osnovni protivtuibeni zahtjev prvotuzenog, te se utvrduje da je u odnosu na prvotuzenog nistav i da ne proizvodi pravno dej stvo ugovor o uredenju odnosa i plaeanju naknade od strane prizvodaca slanice i potro~aea slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista

.-3

zakljucen 13 .03. l 992. godine, dok se sa viskom osnovnog protivtufbenog zahtjeva prvotu:Zeni - protivtuzilac odbija.

Odbij~ju se kao neosnovani protivtuzbeni zahtjevi drugotuzenog, a kojim je traiio da se utvrdi:

Da je nistav i da ne proizvodi pravno dej stvo ugovor o uredenju odnosa i placanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrosaea slanice za sanaciju posljcdica slijeganjn zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezgta zakljucen 13.03.1992. godine izmedu protivtuzilaca i protivtu:Zenog;

Da se utvrdi da ispred protivtuzioca ugovor o uredenju odnosa i placanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrosaea slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemlj ista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista zakljueenog 13.03.1992. godine nije potpisao zakonski zastupnik, da za potpis ugovora nije bilo saglasnosti nadleZ:nog organa prvotuzenog, pa da se dosljedno tome utvrdi da u odnosu na prvotuzenog sporni ugovor o uredenju odnosa i plaeanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrosaea slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemlj ista u gradu Tuzla usljed eksploatacije slanog zemljista zakljueenog 13.03.1992. godine ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo;

Da se utvrdi da je za prvotuzioca zbog neposredne ratne opasnosti i rata u Bosni i Hercegovini i neskrivljene nemogucnosti ispunjenja obaveze, ugasila se i prestala svaka obaveza po osnovu ugovora o uredenju odnosa i plaeanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrofaca slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista zakljucenog 13.03.1992. godine;

, Da se utvrdi da ugovor o uredenju odnosa i placanju naknade od strane proizvodaca slanice i potrosaca slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije sonog lezista zakljucen 13.03.1992. godine nije zakljucen zbog cega ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, te se prvostepena presuda preinaeava u dijelu odluke o troskovima postupka sadr2ane u stavu p~Lom i sestom izreke tako da se odbija zahtjer drugotuzenog da mu tuzitelj na ime troskova parnicnog postupka isplati iznos od 31.1 I Q,83 KM, dok se dosudeni troskovi trecetul.enog sa iznosa od 6.800,04 KM, povecavaju na iznbs od 16.473,31 KM.

U preostalom pobijanom dijelu prvostepena presuda se potvrduje.

Obavezuje se tuzilac da trecetuzenom na ime troskova falbenog postupka isplati iznos 961, 74 KM, u roku od 30 dana od dana prijema ove presude, dok se sa viskom zahtjeva za naknadu troskova :Zalbenog postupka trecetuzeni odbija.

Drugotuzeni se odbija sa zahtjevom za naknadu troskova falbenog postupka.

Blagovremeno izjavljenim revizijama drugostepenu presudu pobijaju tuzitelj, drugotuzeni, umje5aci na strani drugotuzenog Ferhatbegovic Semsa i Damir i trecetufoni.

Tuzitelj reviziju izjavljuje zbog pogresne primjene materijalnog prava, predlafoci da se revizija uvaZi, pobijana presuda ukine u dijelu u kojem je tuzitelj odbijen sa tuzbenim i eventualnim tuzbenim zahtjevom, da se ukine u dijelu u kojem je usvojen osnovni protivtuzbeni zahtjev prvotu:lenog i predmet vrati na ponovni postupak i potvrdi odluka o odbijanju protivtuzbenog zahtjeva drugotuzenog, te da se ukine i odluka o troskovima postupka u odnosu na prvo i trecetu:Zenog i potvrdi odluka o troskovima u odnosu na drugotu:Zenog iii da se pobijana presuda preinaci i usvoj i tuZbeni iii eventualni tuzbeni zahtjev iii preinaci i odbije osnovni protivtuzbeni zahtjev prvotufenog i potvrdi odluka o odbijanju protivtuzbenog zahtjeva prvo i drugotuzenog i ukine odluka o troskovima postupka u odnosu

4

na prvo i trecetufonog a potvrdi u odnosu na drugotuzenog uz obavezu nadoknade troskova postupka.

Drugotuzeni reviziju izjavljuje zbog povrede odredaba parnicnog postupka i pogresne primjene materijalnog prava a podnesenom revizijom osporava odbijajuci dio protivtuibenog zahtjeva drugotufonog i odluku o troskovima postupka te predlaie da se revizija usvoji, pobijana presuda preinaci u dijelu odbijanja protivtuzbenih zahtjeva drugotuzenog i u dijclu odbijenih troskova postupka drugotuzenog uz obavezu naknade troskova izjavljivanja revizijc, iii da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno sudenje.

Umjesaci na strani drugotu:Zenog reviziju izjavljuju zbog pogresne pnmJene materijalnog prava te predlafo da se revizija umjesaca uva2i, pobijana presuda preinaci na naCin da ostane na snazi prvostepena presuda.

Trecetuzeni reviziju izjavljuje zbog povrede odredaba parnicnog postupka i pogresne primjene materijalnog prava a revizij om osporava pobijanu presudu u dijelu odluke o troskovima postupka te predlaie da se revizija uvaii, pobijana presuda preinaci i njemu dosude troskovi postupka u iznosu od 18.413,15 KM, umjesto dosudenog iznosa od 16.473,15 KM, te troskove sastava revizije.

U odgovoru trecetuzenog na revizije tuzitelja i umjcsaca se predla2e da se revizija tuzitelja odbije kao neosnovana a umjesaea na strani drugotufonog odbaci iii odbije.

U odgovoru prvotu:Zenog na reviziju tuzitelja predlaie se da se reviz ija tuzitelja odbije kao ncosnovana.

lspitujuci pobijanu presudu u okvirima razloga iz revizija, te u skladu sa clanom 241. Zakona o parnicnom postupku (,,Sluzbene novine FBiH" broj : 53/03., 73/05. i 19/06, u daljem tekstu ZPP) ovaj sud je odlucio:

Rcvizije tufitelja, drugotufenog i umjesaea na strani drugotuzenog nisu osnovane.

Suprotno prigovorima tuzenih, drugostepeni sud j e, od lucujuci o falbama parnicnih stranaka, ocijenio falbene navode koji su, po misljenj u tog suda, od odlucnog znaeaja, u smislu clana 8. i 231. ZPP, dajuci o istima valjano i zakonito obrazlozenje, te zakljucio da je prvostepeni sud na potpuno i pravilno utvrdeno cinjenicno stanje pogresno primijenio matcrijalno pravo, zbog cega je falbe djelimicno uva2io i prvostepenu presudu preinacio na nacin kao u izreci presude. To sto se revidenti ne slaiu sa zakljuccima drugostepenog suda ne cini drugostepenu presudu nezakonitom.

Slobodn~j ocjeni dokaza od strane suda stranke ne mogu s uspjehom suprotstaviti svoju ocjenu izvedenih dokaza (sto revidenti upravo cine dajuci u revizijama svoju ocjenu izvcdenih dokaza i tvrdnje koje su cinjenice po misljenju revidenata od odlucnog znacaja sa aspekta predmeta spora), tim vise sto to u konkretnom slucaju ukljucuje u sebi i prigovore cinjenicne prirode koji u revizijskom postupku nisu relevantni (clan 240. stav 2. ZPP).

Kako nisu pocinjene povrede odredaba parnicnog postupka na koje su ukazale revizije tufonih niti povrede postupka na koje ovaj sud pazi po sluzbenoj dufoosti (clan 241. ZPP), to nisu ostvareni revizioni razlozi povrede odredaba parnicnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogre5ne primjene materijalnog prava (clan 240. stav I. tacka 2. ZPP).

5

Predmet spora je primarni zahtjev tuzitelja za izvrsenje obaveza iz ugovora koji je zakljucen dana 13.03. 1992. godine i solidarnu isplatu utuzenog iznosa od 87.522.676,00 KM, sa zakonskim zatezn im kamatama i troskovima postupka te eventualni tuzbeni zahtjevi za pojedinacnu isplatu utufonih iznosa koji su za svakog tuZ:enog pojedinacno navedeni u stavu 2. izreke prvostepene presude, iii obavezu prvotufonog na isplatu cjelokupnog utufonog iznosa. sa zakonskim zateznim kamatama i troskovima postupka, te osnovni protivtuzbcni zahtjev prvo i drugotufonog, za utvrdenje nistavosti ugovora od 13.03.1992. godine, utvrdenje da ispred protivtuzioca ugovor od 13.03.1992. godine nije potpisao zakonski zastupnik niti je za potpis ugovora data naknadna saglasnost prvotuzenog, pa sljedstveno tome da isti ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo. Zahtjev iz protivtuzbe odnosi se i na utvrdenje da za prvotuzioca zbog rata u Bosni i Hercegovini nije bilo moguce ispunjenje obaveza iz navedenog ugovora, zbog cega se obaveza ugasi la i prestala, te utvrdenje da navedeni ugovor nije ni zakljucen i da ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo uz obavezu naknade troskova postupka.

lz cinjenicnih utvrdenja nizestepenih sudova, za koja je vezan ovaj sud, proizilazi da je dana 13.03.1992. godine, izmedu tuzitelja i tufenih zakljucen ugovor o uredenju odnosa i placanja naknade od strane proizvodaea i potrosaca slanice za sanaciju posljedica slijeganja zemljista u gradu Tuzla usljed eksploatacije slanog lezista, da su ugovor potpisali i to ispred tuzitelja opstine Tuzla, predsjednik Skupstine opstine, ispred prvotufonog DP Rudnik soli .,Tusanj" Tzet lbreljic, pomocnik direktora prvotuzenog, ispred drugotuZ:enog DP Fabrika soli Tuzla, z.z. direktor AZderovic Safet, ispred trecetufonog ,,Polihem" Tuzla z.z. direktor Tucakovic Adem, dok DP Fabrika sode Lukavac nije potpisala navedeni ugovor. Navedenim ugovorom clanom I. strane ugovornice su konstatovale da je opstina Tuzla - tuzitelj preuzeo obavezu da direktno obestecuje pravna i fi zicka lica za materijalne stete nastale slijeganjern zemljista u granicama nulte linije iz 1977. godine i to iz obezbijedenih sredstava po osnovu obaveze proizvodaca i potroS<lca slanice, da jc u periodu od 01.01.1981. do 3 1.12.1991. godine sanirano 68.84 % ukupnog obirna nenadoknadenih steta, a da preostali obim od 3 1,06 % na dan 01.0 l. l 992. godine iznosi 87.522.678,00 DM, sto odgovara dinarskom ekvivalentu od 7.439.427.460,00 dinara po kursu I DM = 85 dinara (tacke 5 i 7 clana I. ugovora). Clanom 2. ugovora, tuzeni kao proizvodac i potrosaci slanice su se obavezali da ce putem uplate godisnje utvrdenih iznosa naknade obezbijediti sredstva iz tacke 5. clana I. ugovora najkasnije do kraja 1998. godine, s tim da su potrosaci slanice preuzeli, i to po osnovu obaveze proizvodaca slanice o redovnoj isporuci slanice za 1992. godinu, da im naknada za tu godinu iznosi 7.522.676,00 DM i to tako ~to ce uplatiti: Fabrika soli Tuzla iznos od 5.000.000,00 DM, Fabrika sode Lukavac iznos od 1.802.676,00 OM, a Polihem Tuzla iznos od 720.000 DM, te je dogovoreno da dinamiku uplate naknade za 1992. godinu (clan 5. ugovora) utvrde protokolom najkasnije do 31.03.1992. godine, a ako protokol ne sacine da se dinamika naknade utvrduje u je<lnakim 12-to mjesecnim ratama. Cianom 3. ugovora regulisana je dinamika uplate preostalog iznosa naknade od 80.000.000,00 DM, koja se treba nadoknaditi u periodu od 6 godina tj . od 1993- 1998. godine, na nacin da ce proizvodac i potrosaci slanice utvrditi dinamiku uplate po godinama najkasnije do pustanja u rad Rudnika .. Tetima", odnosno do kraja 1992. godine i to aneksom ugovora. Utvrdeno je da parniene strane nisu saCinile o tome protokol i nisu odredile dinamiku uplate naknade, nisu sacinile aneks ugovora niti je izvrseno placanje po navedenom ugovoru.

Kod ovako utvrdenog cinjenicnog stanja nizestepeni sudovi su pozivom na odredbe materijalnog prava odbili zahtjeve tuzbe i djelimicno udovoljili zahtjevima protivtuzbe.

6

Po ocjeni ovog suda odluka drugostepenog suda je pravilna i zakonita i navodima revizija nije dovedena u pitanje.

Pri razmatranju revizionih prigovora po pitanju pogresne primjene materijalnog prava treba poci od slijedecih cinjenica:

ko su bila lica ovlastena za zastupanje tufenih u vrijeme zakljucenja ,,spornog" ugovora?, ko je u ime tufonih potpisao nave-Oeni ugovor?, da Ii su ta lica bi la ovlastena za potpisivanje?, da Ii zbog cinjenice ko su bili potpisnici navedenog ugovora isti proizvodi pravne posljedice po ugovorne strane i za koga?.

lz izvcdenih dokaza nizestepeni sudovi utvrduju da je u vrijeme zakljucenja ugovora za zastupanjc prvotuzenog bio ovlasten lmamovic Ibrahim, v.d. direktor bez ogranicenja, drugotuzenog Azderovic Safet, v.d. direktor bez ogranicenja i trecetul.enog Tucakovic Adem, v.d. direktor bez ogranieenja.

Predmetni ugovor je za prvotuzenog potpisao Ibreljic Izet, pomocnik direktora, koji nije imao ovla§tenje za zakljucenje i potpisivanje ugovora, niti je naknadno odobreno potpisivanje tog ugovora (utvrdenje prvostepenog suda na strani 13 i drugostepenog suda na strani 5 i 6 niiestepenih presuda), au ime drugo i trecetuienog ugovor su potpisale osobe koje su za to bile ovlaStene.

Proizilazi da prvotuzenog u vrijeme zakljucenja i potpisivanja ugovora nije zastupala osoba kojaje na to bila ovlastena nitije naknadno odobreno potpisivanje ugovora.

U takvoj situaciji treba razrijesiti pitanje pravnih posljedica zakljucenja ovakvog ugovora, kada je samo jednog od viSe ugovaraea prilikom zakljucenja zastupala osoba koja na to nije bila ovlastena, odnosno da Ii se ,,manjkavosti" u zastupanju jednog od viSe ugovaraca i posljedice takvog zastupanja ,,prote.ZU" i na ostale?

Pri razrjesenju ovog pitanja, po ocjcni ovog suda, treba poci od toga da su tuzeni u ovom postupku fonnalni suparnicari, u smislu clana 165. ZPP a to znaci da spor prerna pojcdinim suparniearima mofo biti rijesen na razlicite nacine, eak i u slucaju kada je prema njima istaknut isti zahtjev.

Odredbama clana 57., 120., 132 i 169. tada va:Zeceg Zakona o preduzecima (,,Sluzbeni list SFRJ" broj: 77/88, 40/89, 46/90 i 6 1/90), propisana su ovlastenja direktora po pitanju zastupanja i predstavljanja preduzeca, na nacin da preduzece predstavlja i zastupa direktor, a slicnu odredbu sadr2avao je i Statut prvotuienog, na koji se poziva drugostepeni sud u pobijanoj odluci (strana 5, pasus 4), koji je u clanu 11. propisao ovlastenja direktora uz moguenost i pravo prenosa ovlastenja u zastupanju i predstavljanju na drugo lice,

Konkretno to znaCi daje ,,sporni" ugovor u odnosu na prvotuzenog zakljucen protivno odrcdbi clana 55. i 88. Zakona o obligacionim odnosima (,,Sluzbeni list RBiH·' broj: 2/92, 13/93 i 13/94, te ,,Sluzbene novine FBiH" broj: 29/03 i 42/ 11 u daljem tekstu ZOO), pa je kao takav nistav u smislu clana I 03. stav I. ZOO, u dijelu koji se odnosi na obavezu prvotuzenog.

Kako tuzeni imaju status formalnih supamieara, to dalje znaCi da je navedeni ugovor nistav jedino u odnosu na prvotuzenog, a ne i na ostale tul.ene. Ostali tul.eni ne mogu ,,koristiti'· benefite iz cinjenicc da je prvotuzenog zastupala osoba koja nije bila ovlastena za potpisivanje ugovora, zbog cegaje isti ni~tav jedino u dijelu koji se ti~e prvotuienog, ali ne i ostalih tuienih, o cemu je valjano obrazlofenje iznio i drugostepeni sud na strani 5 i 6

7

pobijane odluke, te rev1z1oni prigovori upravljeni na osporavanje ovakvog zakljucka drugostepenog suda nisu prihvatljivi.

U situacij i kada je navedeni ugovor u odnosu na drugo i trecetufonog pravno valjan, valjalo je razrijesiti i pitanje da Ii na osnovu istog tuzitelju pripada pravo <la od ovih tufonih trazi ispunjenje obaveza iz ugovora i kojih.

Drugostepeni sud pravilno zakljucuje da navedenim ugovorom nije ugovorcna solidama odgovornost tuZenih za isplatu utu:Zenog iznosa nego je clanom 2. ugovora ugovoren fiksni iznos naknade pojedinacno za svakog ugovaraca za 1992. godinu, sa odredbom u clanu 3. da ce dinamiku uplate preostalog dijela naknade od 80.000.000,00 OM ugovaraci ce utvrditi anexom ugovora (anex ugovora nikada nije zakljucen), dakle, ne zna se niti se moze tacno utvrditi koliki je preostali iznos naknade svaki od preostalih ugovaraea trebao uplatiti, pa su, dakle, pravilne odluke nizestepenih sudova kada su iz tih razloga odbili i prvi eventualni tuzbeni zahtjev.

Drugostepeni sud pravilno obrazlaie da je ugovorom jedino tacno bio ugovoren iznos naknade za 1992. godinu, ali je i ovaj zahtjev odbijen zbog istaknutog prigovora zastare, o cemu valjano obrazlozenje iznosi drugostepeni sud na strani 8 pobijanc presude, bez potrebe za ponavljanjem, koja odluka suda nije dovedena u pitanje revizionim prigovorom tuzitelja. U situaciji kakva je u ovom konkretnom predmetu, imajuCi u vidu sjedista parnicnih stranaka i suda, nije doslo do zastoja zastare za vrijeme rata i ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, u smislu clana 381-385 ZOO, kakav pogresan zakljueak izvodi tuzitelj.

Pravilna je pobijana odluka i u dijelu kojim je odbijen drugi eventualni tuibeni zahtjev za naknadu stete od prvotuzenog, po osnovu bavljanja opasnom djelatnoscu, iz razloga koje na strani 8 pasus 7 obrazlaie drugostepeni sud, koje obrazlozenje je prihvatljivo za ovaj sud bez potrebe za ponavljanjem.

Pravilna je i odluka drugostepenog suda u dijelu kojim je odbijen eventualni protivtuzbeni zahtjev drugotufonog za utvrdenje da je zbog rata i ratnih dejstava u Bosni i Herccgovini prestala svaka obaveza ovog tuienog po osnovu navedenog ugovora, gdje drugostepeni sud navodi da je ovaj tuzeni imao pravo traiiti raskid navedenog ugovora po clanu 137. ZOO, a on takav zahtjev tokom postupka nije postavio.

Pobijana odluka i po pitanju troskova postupka donesena je uz pravilnu primjenu odredaba clana 386. i 397. ZPP, koja odluka nije dovedena u pitanje revizionim prigovorima.

Ostali revizioni prigovori ticu se bilo cinjenicnih utvrdenja koji u revizionom postupku nisu relevantni (clan 240. stav 2. ZPP) iii nisu od odluenog znaeaja sa aspekta predmeta spora (clan 231. u vezi clana 253. ZPP), te ih ovaj sud nije ni obrazlagao.

Posto nisu ostvareni rev izijski razlozi a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po s luzbenoj dufoosti, to je revizije primjenom 248. ZPP valjalo odbiti.

Revizija trecetuzenog nije dopustena.

Trecetuieni u reviziji izricito navodi da njome osporava odluku suda jedino u dijelu koje sc odnosi na dosudene troskove postupka, pri cemu navodi da su trecetuienom pobijanom odlukom povecani troskovi postupka na iznos od 16.473,31 KM, umjesto iznosa od 6.800,04 KM. Smatra da mu pripadaju troskovi postupka u ukupnom iznosu od 18.413,51 KM .

8

Clanom 254. stav I. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rjesenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosna2:no zavrsen, a stavom 2. je propisano da revizija protiv rjesenja iz stava 1. ovog clana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravosnatne presude. Odlukom drugostepenog suda o troskovima postupka kada je njome meritomo rijeseno pitanje obaveze naknade troskova, postupak u pogledu tog sporednog novcanog potra2ivanja se pravosnaino zavrsava, pa je pod uslovima iz clana 237. stav 2. ZPP protiv takvog rjesenja dopustena reviz~ja UZ kumulativno ispunjcnjc dva uslova: da je u tom sporu revizija dopustena protiv odluke o glavnoj stvari, te da revizijom pobijani dio odluke o troskovima postupka prelazi imovinski cenzus kao uslov dozvoljenosti revizije prema clanu 237. stav 2. ZPP.

U konkretnom slucaju prvi od navedena dva uslova je ispunjen jer je revizija bila dopustena protiv odluke o glavnoj stvari (u konkretnom slucaju radi se o sporu cija j e vrijednost preko I 0.000,00 KM), ali drugi kumulativni uslov nije ispunjen jer vrijednost pobijanog dijela odluke o troskovima postupka trecetufonog ne pre lazi iznos od I 0.000,00 KM.

Zbog navedenog valjalo je reviziju trecetufonog primjenom clana 247. ZPP odbaciti.

Ovaj sud je primjenom clana 397. stav I. u vezi clana 386. ZPP odbio zahtjeve revidenata za naknadu troskova revizijskog postupka iz razloga sto isti nisu uspjeli sa izjavljenim revizijama.

Predsjednik vijeca Radenko Blagojevic, s.r.