Spolno i jezično u opusu Adriane Cavarero: onkraj

PregledničlanakUDK:1:32(045)Cavarero,A.doi:10.21464/fi41309Primljeno 10. 2. 2021.

AstridKovačevićMartinaKontuša4,HR–51000Rijeka

[email protected]

SpolnoijezičnouopusuAdrianeCavarero:onkrajjednakostiirazličitosti

SažetakU radu se razmatra odnos spolnog i jezičnog te njihov međusobni utjecaj unutar područja političke filozofije, lingvistike i teorije teksta, u pojedinim djelima Adriane Cavarero. Naj-prije se polazi od spoznaja poststrukturalističke teorije teksta, psihoanalitičkog feminizma i psiholingvistike, koje se potom proširuju rezultatima iz područja političke filozofije, s po-sebnim naglaskom na antičke tekstove. Analizom odabranih ulomaka Cavarerina opusa otvorit će se pitanje odnosa rodnog, spolnog i tekstualnog. Na temelju kritičkog čitanja Cavarerinih djela, teorijske literature i rezultata analize polaznih i ciljnih tekstova, donijet će se zaključak o utjecaju spolnosti na jezik i kulturu, odnosno o utjecaju jezika i kulturnih simbola na društvene i rodne uloge.

KljučneriječiAdrianaCavarero,spolnostujeziku,jezičnademokratičnost,ženskopismo,psihoanalitičkifeminizam,materinjijezik,ženskisubjekt,antičkitekstovi

Rodno,spolno,tekstualno

Pisanjeječinsubjektakojigovori,kojijeuvijekvišestrukouvjetovan,odno-snopoddubokimutjecajem»...nesvjesnihideološkihprivrženostitenesvjesnihemocionalnihulogaifantazija,baškaoisvjesnihmotivacija.«(Moi2007:243)

Pojediniautoriizpodručjafilozofije, psihoanalitičketeorije,fenomenološketeorijesubjektiviteta,poststrukturalističketeorijetekstairodneteorije,raz-matrajuodnosespolnog,rodnogitekstualnogte,suprotstavljajućise»roman-tičkimteorijamaintencionalnosti«,nastojerazotkritiutjecajeiučinketjele-snogipsihološkognadiskurzivnoiperformativno(Moi2007:242).Sedamdesetihiosamdesetihgodinaprošlogastoljeća,ponajvišepodutjeca-jemfrojdovskeilacanovskepsihoanalize,aliijungovskeanalitičkepsiholo-gije,proučavanjenekihosobitihkarakteristikaženskogpismaikomunikacijenamećesekaorelevantnatemauakademskojzajednici.1Mnogeznanstveni-ce,razvijajućialternativan, izvan-tekstualanginocentrični2 pristup tekstovi-mauženskomautorstvu,aoslanjajućiseprvenstvenonaonapodručjakoja

1 Osobitokodautorafrancuskepoststrukturali-stičketeorije(Moi2007:145–230).

2 Sedamdesetih se godina dvadesetog stoljećaznanstvenipristupumjetničkojprodukcijibit-nomijenja.Utomrazdobljudominantantrend

postajeginocentričniistraživačkipristup,od-nosnonakon1975.godineznanstveniinterespočinjusvevišezaokupljatidjelaspisateljica(Moi2007:77–78).Tafaza istraživanjaobi-lježena jeprodukcijomtekstovapomoćuko-jihautoricenastojeodreditiženskutradiciju,inzistirajućinatezidaonaipakproizlaziizjoš

https://doi.org/10.21464/fi41309

mailto:[email protected]

612FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA163 God. 41 (2021) Sv. 3 (611–625)

A.Kovačević,SpolnoijezičnouopusuAdrianeCavarero:onkrajjednakostii...

suunajvećojmjeripridonijelarazumijevanjuženskesupkulture(poput:an-tropologije,psihoanalize, lingvistikeikulturalnihteorija),nastojerazotkritipriroduidinamikužensketekstualneikomunikacijskestrategije.3

Dekonstrukcijomjezičnihgranica,analizomsintagmatskihiparadigmatskihosi,odnosnosintaktičkihisemantičkihmehanizama,došlosedonovihspo-znajaokvalitativnomikvantitativnomudjelurodnogispolnogunutar tek-stualnog.Govoriseoanalogijamaizmeđutjelesnemorfologijeipsihologije(Irigaray1977),odubokoji intimnojpovezanostiženesvlastitimtijelom,4 oženstvenostikaotekućemsvojstvuuneprekidnompokretu5 (suprotstavlje-nomkrutojisolidnojfalokratskojznanosti)kojeizmičepatrijarhalnojlogici(Cixous1975:253),štoženskierotizam,poimanjeinačinizražavanjaemoci-jaiženskuretoričkustrategiju–le parler des femmes(Irigaray1977:141)–vraćautaktilnipoložajkojiseodupireprocesimakonačnefiksacijeznačenja.Pored toga, propituje se termin écriture féminine,6kojioznačavalibidnura-zinuženstvenostiunutartekstualnogprostora(Cixous1975:242),tepojammuževnog,ženstvenog ibiseksualnogunutar jezičnog (Cixous1975:249).Unutarraspravaojezikuiretoričkimstrategijamapisanogizričajauvodesenovitermini,poput:placentalne retorike,7 nomadskog pisma8 i tranzicijskog subjekta (Battersby1998:1–4,7).Istražujusenačininakojejezikgradikate-gorijuspola,odnosnonačininakojepolitičkisustavinjegovisimboliizravnosudjelujuudiskurzivnomkonstituiranjusubjektaiidentitetaunutarrazličitihpovijesnih i kulturnih konteksta (Butler 2000).IdoksuvelikdoprinostompodručjuistraživanjanafrancuskojkulturnojscenipridonijeladjelaLuceIrigarayiHélèneCixous,odnosnonaanglosaksonskojscenidjelaJudithButler,ChristineBattersbyiRosiBraidotti,natalijanskojsceniunajvećojsumjeripridonijelitekstovifilozofkinjeAdrianeCavarero.Cavarero,danasredovitaprofesoricapodručjapolitičkefilozofije naKatedrizafilozofiju SveučilištauVeroni,uzLuisuMuraro,ključnajeosnivačicafi-lozofskefeminističkeskupineDiotima,9 unutar koje aktivno sudjeluje sve do devedesetihgodina20.stoljeća,kadasezbogvlastitih»radikalnodemokrat-skih«pozicijaipakodlučujeodvojiti.10 Tijekom studija, ali i kasnije specija-lizacije, osobit interesCavareropokazuje za antičke tekstovena izvornomjeziku,osobitoonegrčke,kaoizadjelaHobbesa,LockeaiHegela.Ipak,nje-zinujepozornostnajvišeprivlačioPlaton.Cavarerojegotovočitavukarijeruupotpunosti bila posvećenaPlatonovim tekstovima i cjelokupnoj kritičkojbibliografijikojagaprati.Na njezin je feministički, radikalnomarksistički stavmlađih godina velikutjecaj izvršiostudentskipokret1968.godine,11 na kojem je aktivno sudje-lovalaitijekomkojegje,kakodanasističe,razvilasvojaprvakritičkaian-ti-autoritarnastajališta.Sedamdesetihgodinadvadesetogstoljeća,nastavlja-jućisvojistraživačkiputusmjerennaPlatonovetekstove,CavarerodolaziukontaktsdjelimaHanneArendt,autoricezahvaljujućikojojje,ističe,izoštrilavještinekritičkogtumačenjaknjiževnihifilozofskih tekstova,proizvodećiukonačnicigotovouvijekekstremneioriginalnepolitičkepozicije.Velikoza-nimanjepokazujeizadjelaMichelaFoucaulta,JacquesaDerridaa,WalteraBenjaminaiEmmanuelaLevinasa,aznanjeiinteresupodručjufilozofije je-zikaispolnostiujeziku,odnosnospolnerazlikeujezičnomsustavu,duguje,tvrdi,prvenstvenodjelimaLuceIrigaray,HélèneCixousiJudithButlerkojudanassmatrasvojomglavnomsugovornicomuznanosti.12

Osnovnemisli ikontekstdjelovanjaAdrianeCavareromoglibisesažetiutriključne točke.Prva točkasastojalabi seodalternativnih ipomalo radi-



kalnihinterpretacijajezičnihikulturnihsimbola,kaoitumačenjaiprimjenetekstovaHanneArendtnaproblematikurodnih(idrugih)odnosausuvreme-nomzapadnjačkomdruštvu.Druga točka,ukojoj sefilozofija i lingvistikaneprestanceprepliću,bilabisvanjezinaistraživanjavezanauzteorijuspolnerazličitosti i spolnihrazlikaunutar jezičnogprostora.Cavarerinpokušajdausamljenomiapstraktnomfilozofskomsubjektusuprotstavikonkretanitje-lesansubjekt– subjektoznačenvlastitim ljudskimurođenimpotrebamazaodnosimasdrugimbićima,bilabitrećatočkakojaujednoobjedinjujepret-hodne dvije.

Omaterinjem,majčinskomijeziku»drugog«

Cavarerojeuvelikojmjeripridonijelarazumijevanjuirazvojuteorijespolnerazličitostiiseksualnostiujeziku,sosobitimnaglaskomnaspecifičanknji-ževni i filozofski jezični registar.U svim svojim teorijskim razmatranjimapratiumjerenvisokointelektualanisofisticiran francuskifeminizamkoji,zarazlikuodanglosaksonskog,nerazdvajažensko i muško od ženstvenog i mu-

promjenjivogodnosaizmeđuspisateljicainji-hovadruštva.Natajnačinspecifično ženskupercepcijusvijetasmatrajuodrazomnjihovihiskustava unutar društva, a ne odrazombio-loških kvaliteta.

3 Krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća pojavilo se nekoliko većih studija ospisateljicama kao dijelu specifično ženskesupkulture: »Neke bilješke o definiranju fe-minističke kritike«Annette Kolodny, objav-ljenučasopisuCritical Inquiry 1975. godine, »Luđakinjaupotkrovlju«(1979.)SandreM.GilbertiSusanGubar,te»Premafeministič-kojpoetici«(1979.)i»Feminističkakritikaudivljini« (1981.) američke kritičarke ElaineShowalter.

4 Poput stidnih usana koje se neprekidno dodi-rujuimeđusobnoopće(Irigaray1997:24).

5 Aluzija na pred-edipsko dijadno vrijeme,obilježeno majčinim tjelesnim tekućinama:amniotičkomtekućinom,kolostrumomimen-strualnom krvi.

6 Ženstvenopismo.

7 Autobiografski tekstovi spisateljica u koji-maseautoriceobraćajunerođenomdjetetuuutrobi.

8 Talijanska znanstvenicaRosiBraidotti krećeod filozofskih postavki Gillesa Deleuzea iFélixaGuattarija onomadizmu i razvija po-jam nomadsko pismo.Braidottidefinira ženu kao nomadski subjekt,odnosnokaosubjektu

fazitranzicije,kojazapočinjedolaskompos-tmodernog doba, a nomada kao vrhunskogajezičnog poliglota koji kontinuirano nasta-njuje područja u kojima se prepliću različitijezici i izričaji. Nomad je, ističe Braidotti,jezični virtuoz, njegov stil suprotstavlja seustaljenom, rigidnom i formalnom akadem-skominstitucionaliziranomjezičnomizričaju,ačestojeobilježenmnogobrojnimpreklapa-njimarazličitihjezičnihstilovairegistara,pri-bližavajućisegovornom,anepisanomjeziku.Nomadska estetika uglavnom je usmjerena na demistifikaciju književnog jezika,na rušenjepolitičkih ikulturnihenklava inauočavanjesvihonihnejasnihoblikahegemonijeiopresi-je(Braidotti2002:22–60).

9 LikDiotimepreuzetjeizPlatonovaSimpozi-ja,ukojemSokratopisujesvećenicuizMati-nejekaosvojuvrhovnuučiteljicu.Skupinajeutemeljena1983. godine uVeroni, a članicesuafirmiranefilozofkinjeakademskezajedni-ce,koje,krećućiod temeljnihpostavkiLuceIrigaray o spolnoj različitosti, pokušavajurehabilitirati žensku i ženstvenuprisutnost ufilozofskojznanosti.

10 OčemuvišegovoriuknjiziDemocrazia Sor-giva(Cavarero2019).

11 UItalijipoznatkaomuovimento dei sessant-tottini.

12 Za talijanski je prijevod Butlerine knjige Bod-ies That Matter. On the Discursive Limits of Sex,Cavareronapisalapredgovor(Corpi che contano. I limiti discorsivi del sesso, prev. Si-monaCapelli,Feltrinelli,Milano).



ževnog,13većusvajatermindifférance14 pomoćukojeg,kaoinjezinefrancu-skekolegice,označavanedjeljivostbiološko-morfološkogobilježjaodsim-boličkogporetkakojisubjektzauzima.Između1987.i1997.godine,Cavareropišeiobjavljujesvojenajuspješnijeznanstvene radove, a njezinoprvo istraživanje seksualnih razlika u jeziku,»Perunateoriadelladifferenzasessuale«(»Zajednuteorijuspolnerazličito-sti«)iz1987.,ujednojeinajpoznatije.Unjemuautoricapodrobnoanaliziraglavneuzrokeiposljedicerazlikaujezikuizmeđudvajuspolova,aosnovnoje težište cjelokupne analizeprebačenonaproblematiku rodnoga jezika (il linguaggio di genere),odnosnonaistraživanjarazličitostiusmisludruštvaidruštvenih uloga, a ne spolnih i tjelesnih kategorija.CavarerinseradtakouvelikojmjeripodudarasknjigomPatrizijeVioli,Be-skonačna jednina.Razmatranjaospolnimrazličitostimaujeziku(L’infinito singolare. Considerazioni sulle differenze sessuali nel linguaggio),objavlje-nomtekgodinuprijeCavarerinarada,ukojojViolitakođeranalizirapojamrazličitost u jezikuizfeminističke,odnosnorodneperspektive.Naglašavanjerodne,anespolne,različitosti,ujezičnimanalizamaobijuau-toricaodizuzetnejevažnosti.Spolnaserazličitostsimboličkiočitujeunutarjezikaprvenstvenoputemrodnihkategorija.Utomsmislu,rodnijeisključi-vogramatičkakategorijakojausklađujespolnukategoriju,negopredstavljasamostalnusemantičkukategorijukojaemaniraodređenisimbolizamvezanuztijelo.Violi(Violi1986:41)iCavarero(Cavarero1987:78)smatrajudajerodunutarjezičnogsimbolizacijaspolnerazličitosti,nodasamjezikpre-dodređujestrukturubudućihspolnihulogakoje,ulazećiuritamsvakodnevnekomunikacije,ostvarujunaknadnujezičnureprodukcijuismisao.15

Objeseautorice,krećućiodbinarneanalizepasvedodekonstrukcijske,uvelikojmjeribaveanalizommuškogiženskog,odnosnomuževnogiženstve-nogodnosa.Premdabimuškostiženskost,kaoimuževnoiženstveno,ističeVioli,posvemusudeći,trebaliposjedovatijednakstatus,jednakaprava,ipakihneposjeduju.Naime,Violismatrada»derivacijskaveza«16 spaja, ali ujed-noirazdvaja,muškoodženskog.Ženskoiženstvenoderivacijesumuškogimuževnog,avlastitismisaoostvarujutekkao»negacija«naonoprvotnoiizvorno(Beauvoir2016:165).Razmatrajućikoncept»različitosti«,Cavareroidekorakdaljeisticanjemdažena ne posjeduje vlastiti jezik, negoposuđuje jezik onogdrugog.Ona setakoneosjeća–inemožeosjećati–osviještenomisigurnomunastojanjudavlastitimriječimaprikažesvijetpaponekadjednostavno»govoritišinom«17 (Cavarero1987:53).Materinjijezik,18općeprihvaćenaiuvriježenadefinicijaprvogusvojenogjezika,smatraCavarero,uopćenepostoji:»Tajjeziknepostoji,jerjezikžene,prijesvega,nepostoji.«(Cavarero1987:52)

Jezikkojiprihvaćamoiusvajamokaoprvi,zaženeje,nanekinačin,stranijezikusvojenprijevodnimputem.19Lacanovskapsihoanaliza,nakojuseCa-varerooslanja,edipskukrizupredstavljakaotrenutakukojemsestječujeziki nesvjesno, kao trenutak »...izlaskaizprededipskogpodručjaimaginarnogteulazakusimboličkiprostorjezičnihzako-na.«(Homer2005:25)

UlazakusimboličkiporedakznačiprihvaćanjezakonaOca,odnosnoznakaFalusainjegoveoznačiteljskeuloge.BudućidajeuzapadnomdruštvuOtacnositeljprimarnogzakona,20onajkojiotvaravratasimboličkogsvijetajezika



ikulture,omogućujućikonstituiranjesubjektateuspostavuspolnerazlikeiidentifikacije, kao i rađanjenesvjesnogprostora,Cavarero jeupravukadatvrdidainstitucijamaterinjeg,odnosnomajčinskogjezikaunaravinepostoji.Utomjezičnomraskoraku,uprijevodnommeđuprostoru,otvarajuse,tvrdiCavarero,tišinekojegovorejer»...utišininijemjezvuk,neriječ.«(Cavarero1987:53)

Iz tograzloga, ističeautorica,ženenajčešćepribjegavajupoeziji, romanuiautobiografiji.21Ti im oblici omogućuju da prazne prostore nadopune vla-stitimjezikom,daseneosjećajukaoda»jesujezik«,većkaoda»posjedujujezik«(Cavarero1987:55),jasnoaludirajućinalacanovskikoncept»bivanjaFalusom«kojioznačavaženskipoložajužitka(jouissance)izvanionkrajje-zika,tekojiizmičeintegracijiioznačavanjusimboličkogporetka,22 u odnosu

13 Razdvajajući biološko određenje (spol) odkulturnogobilježja(rod).

14 HélèneCixous,razmatrajućiženskoiženstve-nounutartekstualnog,ističekakoježenstventekstonaj tekstkoji»radina razlici«,na ru-šenjusustavabinarnihopreka(Cixous1998:258).Falogokratičnojstrukturalističkojteorijibinarnosti Cixous suprotstavlja dekonstruk-cijskikoncept»heterogenerazlike«JacquesaDerridaa.Naime,premaDerridau,značenjesene proizvodi unutar zatvorenogmatriksa bi-narnihopreka,većseonooslobađabeskonač-nimprocesomigreoznačitelja.Kaoargumentvlastitimtvrdnjama,DerridapostavljaprimjerSaussureova koncepta fonema, najmanje ra-zlikovne jedinice jezika.Za fonem se, ističeDerrida, nipošto ne može tvrditi da postižeznačenjesvojombinarnomoprekomjersamiposebifonemi»p«,»k«ili»h«neznačeni-šta.Kadabismofonemenatajnačinizoliraliipostaviliuprocesbinarnihopreka,nebismouspostavili konačno značenje unutar jezikakaosustavaznakova.Fonemi,međutim,spo-sobnostoznačavanjapostižuuspostavljanjemrazlikovnih odnosa. Ne postoji transcenden-talnooznačeno,kojimseprocesoznačavanjamožekonačno i zauvijek zatvoriti.Pojmovi,elementisustava,samiposebineznačeništa,neposjedujunikakvubitisvrhuizvansusta-va.ItojeosnovnonačeloDerridaoveteorijeorazlici,kaoonekojapriskrbljujeznačenje,inzistirajući na sufiksu -ance (différance), kojim biva označena pisana riječ i koja seu francuskom jeziku razlikuje od -ence (di-fférence),kojomDerridaoznačavagovorenuriječ.Idokdrugitermin,différence,označavaisključivorazličitost,prvioznačavarazlikuusmislu odgode, odnosnodogađanja kaopro-cesakojiseopirekonačnojfiksaciji (Derrida2007:298–299).

15 »Mismotigovoreniujeziku,neonikojitajjezikgovore.«(Lepschy1989:61)

16 Aludirajućina»KnjiguPostanka«izStarogazavjeta,trenutakukojemseopisujenastanakprvežene izvlačenjemmuškarčeva rebra,naženukao»muškarčevneesencijalnidodatak«(Beauvoir2016:165).

17 Ovim se aspektom jezika ponajviše baviofrancuskifeminizamkojirazlikeujezikutražiupravoutišini:uinterpunkciji,urazmaku,uritmuitonu,upraznomprostoruizmeđureda-ka, u ekstratekstualnom.

18 Uovomslučaju,Cavarerokoristiterminmaj-činski (lingua madre).

19 Snaglaskomnačinjenicudaizvornikzapravoi ne postoji.

20 Misliseprvenstvenonazabranuincesta.

21 Naime, osim što mnoge spisateljice nisu ima-le životna iskustva svojihmuških kolega, tetakonisumoglestvoritiratnedrame,političketraktateilifilozofske rasprave,očemujede-taljnopisalaVirginiaWoolfuknjiziVlastita soba, one već stoljećima prihvaćaju onakvuvrstu ekspresije koja prati njihov dnevni ritam iobaveze,služećisejezikomkojiunajboljojmjeri karakterizira njihovu svakodnevicu.Žene, tako, najčešće odabiru vrlo intimnežanrove,poputpisma,dnevnika,autobiogra-fije i ljubavnog romana.Unjimaćedoćidoizražajaemotivnibrodolomi,obiteljskedrameitomeslično.

22 Ženaobilježenakaoprostor seksualnogpro-dora.



nakoncept»posjedovanjaFalusa«,dakle,posjedovanjazakonaijezika,kojiutomsmislu,jedinioznačavamogućnostuspostavesubjektaitvorbuidentiteta.Cavarerinoustrajanje na odvajanjukonceptamajčinskogodmaterinjeg ta-kođer je psihoanalitičkogpredznaka.Naime, lingua madre, mother tongue ili tzv.Muttersprache,23 u doslovnom hrvatskom prijevodu majčinski jezik, terminjekojinajbližeoznačavaonoštonajčešćepodrazumijevamokadaiz-govaramo riječmaterinji (lat. maternum).Uzima se da je to prvi usvojenijezik,standardniilidijalektalniizričaj,kojiposjedujeopćigramatičkiustrojipravila,vlastitirječnikileksičko-semantičkapravila.Posredno,izrazpove-zujekonceptdomovinesmajkom,označavajućipritometničkuikulturološkupripadnost(Macola2008:195–201).S druge strane, termin lingua materna, langue maternelle, odnosno materinji jezik,romanskajefilologijaurazdobljupoststrukturalizmapočelaodvajatiodmajčinskog.Konceptmaterinjegjezikaizazivaoje,aizazivaidanas,brojnepolemike,sukobestrujaiškola,osobitouautoraiautoricakojiprateLacanovrad i utjecaj, odnosnokoji se frojdovskoj i lacanovskoj paradigmi žestokoprotive.Temeljnatočkaprijepora,lacanovacaiteoretičarabliskihtzv.femi-nizmu razlika (il femminismo della differenza), kojemu pripada i skupina Dio-tima,jestteorijaorazvojnomutjecajukojimaterinjijezikpospješujeiliuspo-ravapriusvajanjumajčinskogjezika,odnosnoprvogslužbenogjezikabližeokolinedjeteta.Millerističekakojeulacanovskojpsihoanalizilangue mater-nelle,ilinajčešćekorištenakraćavarijantaterminala langue,karakterističannačinizražavanjadojenčetainjegovemajkeuodnosusnjim.Tajjegovorunajvećojmjerineverbalan,intenzivnoafektivanitjelesan,slaboinformativanireferencijalan,popraćenneartikuliranimtepanjemitzv.lalacijom.24Majkaganajčešćekoristidokdoji,kupailipresvlačidijete,tj.utrenutkuintimnijegdodirasdjetetom,štododatnoosnažujetujedinstvenusimboličkukomuni-kaciju(Miller1996:20).Tuambivalentnuneverbalnuhomofonijuujedno-me trenutkuprekida upadverbalne, leksički imorfološki jasno regulirane,znakovnekomunikacijekojupredvodiznakOca,odnosnoznakoviizakonipatrijarhalnognaslijeđa(Miller1996:20–25).No,dabiprijelazsafektivnogsimboličkoggovoraMajkenagramatičkiuređenznakovnijezikOcabioade-kvatan, la langue morabitipotpunoobrisan(Miller1996:25–34),odnosnodabisvijetRealnogpostaodostupan,Imaginarnisvijetmajkeidjeteta,stvorenfuzijomafekataitjelesnog,morabitisrušen(Miller1996:35–39).Takvojseteziorazvojuprvogjezikažestokoprotivepripadnicefeminističkihstruja sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, osobito oneokupljene oko skupine Diotima.25 One su afektivne simboličke kompeten-tnosti,kojemajkatjelesnimkontaktomprosljeđujedjetetu,smatralenužnimpreduvjetom,svojevrsnimpropedeutičkimminimumomkojiomogućavako-gnitivni razvoj i napredovanje verbalne komunikacije.U trenutku kada semjestimične»lalacije«započinjupovezivati,bivatisvefluidnijeiodređenije,kadaseiskustvenasaznanjaokolnogsvijetazapočinjupovezivatisasimboli-komdodiraiafektivnoggovora,stvaraseprostorzaupadsljedećegrazvojnogstadija–stadijaverbalneznakovnekomunikacije.Utomjesmislula langue, odnosnomaterinji jezik, skupsimboličkihkompetencijakojenasljeđujemoodMajke(Muraro2006).26Onojenašeprvoiskustvopovezivanjaafekataiznakova,temeljenonabezuvjetnompovjerenju,kojenaspripremazanarednaosluškivanjaidavanjaznačenjastvarimaipojavama.Arhetipskimjezikom,materinjisejezikprenosigeneracijama,stogaističupotonjeteoretičarke,nosi



predznakurođenogteostajeobilježenkaoprviinajvažnijikorakkuspostav-ljanjuznakovnogdijalogasastvarnošću(Zamboni2006).

Ospolnomijezičnomuantici

Jezik književnosti, za razliku od jezika filozofije koji je, smatraCavarero,tradicionalnomonističkiipatrijarhalnousvojen,predstavljajeziktolerancijeiuvažavanja,kojipoznajeipriznajerazlike.Bavećise,prijesvega,političkomfilozofijom, Cavarero razmatrautjecaj kapitalnihdjela antičkefilozofije narazvojmodernogdruštva.UUsprkos Platonu (Nonostante Platone),prebi-rućipoPlatonovimiHomerovimdjelima,autoricaizdvajanekolikoženskihlikova (Penelopu,Demetru iDiotimu) i njihove priče umata u novo ruho,nebilidokazalasvevremenusnaguovihkultnihfiguraantičkeknjiževnostite činjenicu da jemitološki svijetmatrijarhata gotovo nasilno ugušen pre-težitomizoginim interpretacijamaantičkih tekstova.Cavarero smatrada jezapadnoeuropskaknjiževno-kulturnatradicijanaslijeđesimboličkog,nasilnouvedenog,patrijarhalnogkodeksa,utjelovljenogunekolikoključnihmuškihpredodžbi,međukojimaseponajvišeističuEdip,Odisej,Polifem,Faust,DonGiovanni,CiranoiWerther.Krozvrijeme,tisulikovibivalisvesnažniji.Utrenutkuprelaskaizantičkogsvijetamythosa u moderni svijet logosa, odno-snoizromantičarskevizijesvijetausferurealizma,potonjisulikovi,premamišljenjuautorice,ostvariligoleminerealanprofit,ostavljajućinamargina-maženskoiženstveno.Naime,grčkijesvijetmythosaoblikovanponačelumjesta,vremenairadnje,a s vremenom je snažnoodijelio svijet glavnih likova u odnosu na njihovspol.Onisuratnici,moreplovci,osvajači,velikiljubavnici,uspješnipjesnici,utjecajnifilozofi ipolitičari.Onesuljupkeikrotkerobinjice,poslušneikućiprivrženedomaćice,demoniilisvećenice,anjihovumisao,kaouslučajuDi-otime,27prenosinetkoodpoznatijihmuškihautora.Onikoračajuplaninama,plove oceanima, love po šumama – one strpljivo kroje u osamljenom kutku vlastitogdoma,čekajućionogstrancakojemvišelikneprepoznaju,onogkojijeosjećajdomaodavnoizgubio.UraspravioPlatonovuFedonu (Fedon, 84a–b),CavareronudiposvedrugačijuinterpretacijuHomerovePenelope,čijesenaokouzaludnočekanjepretvarausimboličkoujedinjenjesvegaonogaštofilozofija jestkaoprvenstvenomuškadisciplina.PlatonovnasFedon uvodi u zatvorgdjeSokratprovodisvojeposljednjetrenutkeživota,razmišljajućiosmislukonačnesmrti,onjezinomuzvišenomposlanjunaovomesvijetu.ZaSokratajesmrtkrajnjanagradaživotujednogfilozofa, onaćeupotpunosti

23 Iako je njemački izraz u velikojmjeri kom-promitiran zbog njegove zlouporabe u raz-dobljunacizmaiširenjaideologijesuperiorneetničkeibiološkepripadnosti,tj.mitaočistojkrviičistomejeziku(Jankowski1992:36).

24 Neki lacanovci koriste izraz lala jezik (lala langue).

25 OsimAdrianeCavarero,veliksuivažando-prinosovoj temidaleElisabettaRasy,LuisaMuraroiChiaraZamboni.

26 Označenavelikimslovomjersimboliziraod-nosdjeteta(nenužnodjetetaiosobekojajetodijeterodila)iosobekojatufunkcijuobavlja.

27 U Platonovu Simpoziju (201d), filozofskumisaopoznatesvećeniceprenosiSokrat.



razjedinitiduhitijelotenatajnačinosloboditiumodokovamaterijalnogitjelesnog,odsvegaonogaštosputavaiotežavaputkmentalnomuzvišenju,kuzvišenimidejama,konimstvarima»kojeuvijekjesu«(ta onta).Toživljenjeradismrti,smatraArendt,utemeljimajezapadnjačkefilozofsketradicije:»...dužcijelepovijestizapadnjačkefilozofijeprisutnajejedinstvenaidejaosvojevrsnomafini-tetuizmeđusmrtiisamefilozofije.«(Arendt1987:162)

DokjePlaton,smatraCavarero,prvimeđujednakimačijiseživotniputobič-nimsmrtnicimačinikaoneprestanatežnjaksmrti(Cavarero1990:33).NapočetkuFedona,Platonobjašnjavaglavnoposlanjefilozofije kaonajuzviše-nijeumnedisciplinekojapripadamuškarcima.Onajejedinaznanostkojaupotpunostioslobađa,onajedinaimasposobnostimitiratismrt,odvojitidušuodtijelaitakoudaljitičovjekaodprizemnihovozemaljskihstrasti,odboliiužitakakoječovjekačineživotinjom(Fedon,84a–b)jersvakatežnjazauje-dinjenjem duha i tijela dovodi, smatra Platon, u propast, u pakleni perpetuum mobilekojimetaforičkiprikazujeupravokrozlikžene,Penelope,kojadanjusastavlja(kroji),dabinoćurastavljala,pokušavajućiujedinitionoštosupa-trijarhatifilozofija, kaoprvenstvenopatrijarhalnaznanost,rastavile.Penelo-pasvijetnanovosastavlja,lobirazaživot,anesmrt,inetežionozemaljskimidejama,većovozemaljskim iskustvima.Njezin jeziknije jezikfilozofskihbogova,većjezikstvarnostiiosjećaja.Njezinjezikstapadušuitijeloprogo-varajućiujednomjedinstvenomtonukojipratiritampsykhē, ali i some. Kao ženaprisutnajeovdje,uovometrenutku,naovomemjestuskojegprogovara.OnanijepoputTalesačijijepogledvječnousmjerenunebeskatijela,takodaneopažaobližnjibunar.28Onajekarnalnapredodžbaovozemaljskog,ljupkaikrotkarobinjicaizTrakijekojaTalesupružapomoć,dražesnoseosmjehujućiinatajnačinironičnodovodećiupitanjeprimatfilozofskemisliisvihonihtekovinakojeonauzapadnjačkojkulturiijezikuostavlja.Podsmjehujeseona,dražesnaiprivlačnarobinjica,pišeCavarero,onakojanijeniboginja,nikćiSunca,ni svećenica,onakojapripadasvijetukuće iognjišta,onakojaodlazipovodudabiočistilaiskuhala,onakojajeodsa-mihpočetakaoznačenastigmomdrugosti,onanepredočenauontološkojsferipoimanja bitka, ona koju se ne vidi kada se u ogledalu upiše riječ čovjek (Cavarero1990:58).Zaokupljenapronalaskomglavnogakrivcaza lošu sudbinuzapadnjačkefi-lozofije, Cavarero raspravu omizoginim interpretacijama grčkemitologijenastavlja interpretacijommita o božici Demetri. Naime, kakoTilde GianiGallinou»VelikeMajke:uvodumitiarhetip«(»LeGrandiMadri.Un’intro-duzionealmitoeall’archetipo«)objašnjava,DemetrajeuniverzalnisimbolVelikeMajke:»...apsolutnogbožanstva,koje,jasnoposjedujućitajneživotaiplodnosti,jedinaimamoćdaihprenosiiumnožava.«(Gallino1989:8)

KodPlatona su,međutim,kako tvrdiCavarero,prirodna sila i snaga,kojeizviruizDemetre,znakovitoporemećene,aKratil, djelo u kojem Platon po-svećujepažnjumituobožiciplodnosti,zasigurnojepočetakknjiževno-kul-turnogprelaskamatrijarhataupatrijarhat.MitoDemetriiHaduopisujeboži-cuplodnostikaovječnutoplinuienergijukojastvara,kaoonukojaodlučujeoživotu.OnajenježnamajkaprelijepebožiceKoreukojusezaljubljujebogpodzemljaHad–bogvječnogmrakaihladnoće,vladarpustoši isamoće.29 HadotimaKoruizmajčinihrukuiodvlačijeupodzemlje.Majkazbogtogatuguje i gubi svoju stvaralačku energiju te zemlja polako odumire.Nakon



izvjesnogvremena,Had ipakpristajenakompromis iperiodično (u ljeto iproljeće)pratiKoruunjenojposjetimajcijer,kakoCavareroističe:»Demetrasenezadovoljavačinjenicomdajekćizbrinuta,onaježelividjeti,želiunjojuživati.«(Cavarero1990:152)

LuceIrigaraysmatradamitobožiciDemetripredstavljaključantrenutakurazvojuantičkefilozofskemisli(Irigaray1987:151).Onjeprviotvorenišavprekinutihvezaženskegenealogije,koji jeupotpunostiodijelioženskoodnadolazećegpatrijarhalnogporetkatenatajnačinpotpisaosudbinuzapadnekulture.30No,akoovdjeizuzmemočinjenicudamitobožiciDemetrigovori,međuostalim,iosposobnostiodnosnomogućnostiženskogspoladadonosiodlukuostvaranjuiliouništenju,dadonosinaovajsvijetsudbineuoblikuobajuspolova(Cavarero1990:93–121),muškogiženskog,moždaseipakključnimelementomovepričečinitrenutakmajčinogpogleda.Cavarero,na-ime,ističevažnostmetaforičkogključakojiotvarasamubitmita–ženamasuprijekopotrebniuzajamnipogledi,uzajamnabliskostiprisutnostvlastitogspola(Cavarero1990:68–71).Nevidećijednadrugu,ženenevidejasnosebe.Pogledmajkeukćeripogledježeneuženi.Vlastitijespolzasvakuženuhorizontnjezinaprepoznavanja,avizualnakomunikacijaženskomespoluomogućavavratitioneodlomljenekr-hotine,fragmente,ženskogidentitetakojejepatrijarhalnodruštvorasulo,jer»...komunikacijameđuženamaprehranjujeseprvenstvenosučeljavanjemživotnihpriča,anekonfliktomvelikihideja.«(Collin1986:37)

Ukonačnici,iskustvasuonoštopokrećemaštuistvaralačkeprocese,štomo-tiviraumjetničkuekspresijuiprodukciju.Iskustvabliskostiipogleda.Život,egzistencijaiopstanaknepodrazumijevajuvezusasamimsobom,većvezusokolnimsvijetom,a»svatkoodnasdefinirasebetragajućizasobompotomsvijetu«(Beauvoir2016:66).

Oanatomijiženskogpisma

UknjiziAuto/biografsko Ja. Teorija i praksa feminističke auto/biografije (The Auto/biographical I. The Theory and Practice of Feminist Auto/biography), LizStanleysociološkimpostmodernimipoststrukturalističkimfeminističkimpristupomrazmatraženskeiženstvenenarativnesposobnostiimetode,ističu-ćiuvijekprisutanženskiinteresdasepričedrugihžena,dakle,vlastitogspola,pročitajuiposlušaju.Upozadinisvegatoga,tvrdiStanley,nalaziseželjazaisticanjemvlastitihživotnihiskustava,kaoonimavrijednihspomenaili,kakoihautoricanaziva,lives-with-meaning (Stanley1992:20).

28 U Platonovu Teetetu (174a), opisan je Talesov iznenadni pad u bunar dok je koračao gle-dajući u zvijezde. U pomoć mu je pristigladražesna robinjica iz Trakije čiji je osmijehu tom trenutku postao centar ove anegdote i metaforazanužnostrazumijevanjaovozemal-jskih iskustava i pojava.

29 ZnakovitojekakojevećAristotelupotpunostizaokrenuoovugenealoškuparadigmuantičkeGrčke te često isticao žensku reproduktivnu

funkcijukaopasivnuihladnu,dokjemuškureproduktivnu funkcijuuzdizao tvrdećikakoupravo ona svojom pokretljivošću i snagomdaruježivot(Sissa1983:81–145).

30 Kora, naime, prelazeći u muški poredak, usvijet kojim vlada znak Falusa, LacanovimrječnikomizprostoraImaginarnog u prostor Simboličkog, nije više Demetrina kći, većHadova supruga, a njezina su djeca njegovadjeca,nosećinjegovoprezime.



Američkaifrancuskapostmodernističkakulturnascena,objevrloutjecajne,donosenovitetenapoljuautobiografije,osobitooneženske,itokakonapoljunaracije i same tehnike pisanja, tako i na polju interpretacije. Naime, smatra Cavarero,onoštoseuznanostioknjiževnostiprepoznajekaoklasičnaauto-biografija31 podrazumijeva prisutnost jednog jedinstvenog, stabilnog, snaž-nog i nepokolebljivog subjekta, kompaktnog i ujedinjenog sebstva, koji seu tojvrstiautonaracije,nanekinačin,samopotvrđuje(Cavarero1997:91).Utomsmislu,njegovajeautobiografijasvojevrsnoogledalovećizgrađenoginadasvepostojanogidentiteta.Takavteoremklasičneautobiografije, ističeCavarero,govorioprisutnosti jednogsveznajućegsubjektakoji,pripovije-dajućivlastitiživot,preuzimauloguprevoditeljaprenosećivlastitaiskustvaizsvijetarealnogupisanimedijsvijetafikcije, držećipritomznatanodmakodsvoje»psihološkeesencije«,svogavlastitogJa, u odnosu na tekst koji mu služi(Cavarero1997:92–100).S druge strane, razdoblje postmodernizma i poststrukturalističke teorije upotpunosti je izmijenilokonceptautobiografskog.JanetVarnerGunn ističekako se u antimetafizičkom horizontu poststrukturalističke teorije ne nazi-re postojanje univerzalnog i jedinstvenog Ja izvan jezičnih granica teksta,odnosnosamjetekststvoriteljonogkojiprogovara,autorailipripovjedača(Gunn1982:30).Tekstjetajkojidonosikontinuitet,stabilnostijedinstvenostvlastitom Ja,kojesadanjemusluži.Ja je takoproduktteksta,rezultatper-formativnemoćiretoričkihtekstualnihstrategija,aautorovo/pripovjedačevosebstvočistijeefektmoćijezika.Utomsmislu,postmodernistiipostmoder-nističkafeminističkakritikausintagmiautobiografskokaoključanelementističuupravographein, a ne auto i bio. U poglavlju knjige Ti koja me gledaš, ti koja mi pripovijedaš (Tu che mi guardi, tu che mi racconti) naslovljenom »Ujednojnjujorškojknjižari«(»InunalibreriadiNewYork«),Cavareroana-lizirapotonjedvijevrsteautobiografskogizričajaidolazidozaključkakakosuoneuvelikeodređenespolnimrazlikama(Cavarero1997:89–102).Naime,ženstvensepristupautobiografskomsastojiupravoodnegiranja jedinstve-nostiinadmoćiautorovaJanadvlastitimtekstom,negirajućiistodobnočita-vufalogocentričnuzapadnjačkuknjiževno-kulturnutradicijukojasposobnostsintezeiunifikacijeprepisujeNjemu,dokistodobno»... fragmentiranost, nedosljednost i rezistentnost na svakumoguću sintezu prepisujeNjoj.«(Battersby1989:151)

Ženske su biografije i autobiografije, smatra Cavarero, multifragmentiranislijedživotnihsegmenata,kojivlastitomjestoiznačajtražeupravoujezikuitekstu.Tajživot,kojičekauredudabudeispričan,svojoblikiznačajostva-rujetekunutartekstakojigakroji,odnosnoubeskonačnimhermeneutičkimmogućnostima kojima raspolaže čitatelj/ica.Da bi što slikovitije prikazalaovuizuzetnovažnudistinkcijuizmeđumuškeiženskeautobiografije,mužev-nog i ženstvenog autorstva,Cavarero ženski stvaralački proces uspoređujespričom iz romanaMoja Afrika (Out of Africa)KarenBlixen.U romanu,naime,jedanodlikova,čuvšineobičnezvukove,ugluhodobanoćidižeseiztoplogkreveta,nozapinjeipadaublato.Vraćajućiseukuću,nakonštojepopraviorupukojajeproizvodilabuku,vlastitimcipelamaostavljatragoveuoblikurode.Probudivšisesutradan,ostaješokiranonimeštovidi:»Kakolisamsamotouspionapraviti?«(Blixen1959:200)

CavarerotumačikakojeupravoovomanegdotomKarenBlixenmetaforičkizapečatilaključženskogteksta–činjenicudasenjegovsmisaokrijeupravo



u jednom jednostavnom i nadasve spontanom slijedu okolnosti, u potpuno slobodnim i neovisnimnarativnim sekvencama, bez ikakvih velikih proje-katakojiimprethode.Ukratko,zaključujeCavarero,životnepričeiputeveneodređujekonačnicrtež,većživotniputeviostavljajutragovekojimoždamogupostatiupravotajcrtež.Tojeoznakaretorikeapsolutneslobode,lišenesvihpredrasudaiokovapostojećihkanona.

Kolonizacijaženskogsubjekta

Svedokrajadrugepoloviceprošlogastoljećakoncept»spolnerazličitosti«,kakoupodručjuprirodnih,takoiupodručjuhumanističkihznanosti,osobi-tofrojdovskeilacanovskepsihoanalize,uglavnomjetemeljennavizualnimpretpostavkama.Tajkonceptoznačavavizualnuprisutnost,odnosnovizualnuodsutnost,normuiliotklonodiste.Vizura,zrcalnarefleksija definira jednobićesuperiornijimjer»posjeduje«idrugobićeinferiornijimjermuočitone-štonedostaje(Irigaray1974:20).Irigarayističekakozrcalniodrazpredstavljaženukaoprazanprostorobavijenosjećajimažudnjeizavisti»za«i»prema«nečemuštoneposjedujei/ilinemožedoseći(Irigaray1974:70),akakojezatradicionalnufrojdovskupsihoanalizuzrcalnarefleksijaključnauformiranjuidentitetajernjomebivajuuspostavljenisubjektniodnosi,zapadnifilozofskidiskurs vidi ženukao»zrcalni odrazmuškog subjekta«, a ženstvenost kao»negativmuževnerefleksije«(Irigaray1974:20).Ženskoiženstvenoposta-jutakonaknadne,sekundarnetvorevine,čijasusvojstvapodređenaprimar-noprolaskomkroz imaginarijmuškog.U tomsmislu,muškarac jenositeljženskogidentiteta,aženajepsihološkiogoljena.Onaneprepoznajevlastitiidentitetbezprisutnostimuškogsubjekta.Uodsustvuzrcalnogodraza,ženanestaje.UpravojeovarazmatranjaistajalištaCavareroopisalauzbirciteorijskihtek-stovapodnazivomFeministička razmišljanja. Teorijski pristup (Il pensiero femminista. Un approccio teorico),ukojojnanovooptužujezapadnjačkukul-turnu tradiciju jer je pojmom različitost,uspolnomijezičnomsmislu,ozna-čilanedvijejednakovrijedneinaistojrazinisuprotstavljeneontološkebiti,nego dva u potpunosti udaljena hijerarhijski strukturirana termina, od kojih je jedannadređeniuključiv,adrugipodređeniisključiv(Cavarero–Restaino2009a:81).Tajseetabliranisustavznakova,ističeCavarero,služiterminomrazličitost dabiisključivoojačaoipotvrdiouniverzalnikonceptčovjeka kao prvenstvenomodelamuškogroda,rođenogirazvijenogunutarbipolarnelo-gikesimboličkogporetkakojimistivlada.Tajpatrijarhalansustavpostavljamuškarcakaosubjektasoznakomcjelovitogsebstva,anjemusuprotstavljaženukaoobjektsoznakomnjegovogdrugog,kaoonogkojivlastitupozicijutražiiostvarujeuodnosunafalusnicentar:»Tadruga,nedrugačija,većupravodrugajernastajenakonnjega,prvog,nastajezanjega.Tadrugabezvlastiteriječi,bezvlastitihznakova,kojazauzimamjestouimaginarijukojijojnepripadaju.«(Cavarero–Restaino2009a:84)

Cavarero,upravo iz tograzloga,patrijarhalnuzapadnjačku tradicijusmatra»homoseksualnom«jerjeglavniijediniaktersimboličkogporetkaisključivomuškarac,a jezikkoji tu istu tradicijustrukturira ioblikujesmatra taocemandrocentričnih, mizoginih pretpostavki. Osnovnu je tezu o zapadnjačkim

31 Poput Rousseauovih i Goetheovih djela.



kulturnimsimbolima i jezikukojigradi falogokratičansustav razmišljanja,CavareroilustrativnoprikazalaiupoglavljuoAdamuiEvi,svojeposljednjeknjige Naginjanja (Inclinazioni).Uspomenutompoglavljuanaliziradvapo-znatauljanaplatnu,američkogakonceptualnogumjetnikaBarnettaNewma-na,izloženaumuzejumoderneumjetnostiuLondonu,podnazivomAdam i Evaiz1951.,odnosno1950.godine(vidisliku 1).Cavareroskrećepozornostna široku centralnu vertikalnu os duž tamnooznačenepozadine (Adam)uodnosunatankumarginalnulinijukojakaodaneuspijevazadržatiiumirititajkaotičaninemiranbezdan,tuprazninukojujegotovonemogućeomeđitiioblikovati(Eva).CavarerosmatradajeNewmanovimapstraktnimprikazi-maiznjedrioesencijalnuparadigmuzapadnjačkekulturnetradicije;Evajeuontološkojsferipoimanjabitkaoznačenakaopraznina, upravo poput ulja na platnukojekaodačekadaseunjeganeštoupiše,dasedodajerženajošnijezadobilavlastitioblik,vlastitomjesto,vlastituuloguusvijetu.Onajeidaljeovdje,čekadajesepronađe.

Slika1:Lijevo:BarnettNewman,Adam (ulje na platnu, 1951.); desno:BarnettNewman,Eve(uljenaplatnu,1950.),muzejTateModern, London.FotografiraličlanoviSnippets From The Manila Art Scenebloga.

Društvena i rodnasvojstva,srž identiteta,oblikujuriječi.Onepostavljaju iotvaraju granice, uspostavljaju materijalnost subjekta. Lingvističkim prav-cemusmjerenismonarazmišljanjaotomeštonetko»jest«.Jezičnenasnor-meizakoni,prijesvega,zapadnjačkefilozofijeimetafizike,uvodeutemeljnapitanja identiteta, spola i roda tenjihovihmeđusobnihodnosa.32 Jezikom ikomunikacijomukazujemonastanjeudruštvu,nadruštveneodnose,naod-nosepojedinaca ikategorija. Ine samo to. Jezikom, izdanaudan, to istodruštvo izgrađujemo.No, jezik jest, iznad svega, semiološki fenomen (Sa-ussure 2003: 95–96). Stoga, kao takav, izvangranica društvene stvarnosti,društvenihkategorija i uloga, ne postoji.Dabi jezik postojao, potreban je»onajnetko«tkosenjime,naovajilionajnačin,služi.Upirući prstomu filozofiju i lingvistiku, koje su, smatraCavarero, u veli-kojmjeripridonijelemarginalizacijiženskogiženstvenog,Cavareronastojiukazatinanužanodmakodprikrivenihandrocentričnihteorijaizaključaka



kakobisestvorilipreduvjetizaoformljivanjenovog,jedinstvenogirazličitogženskogjezika.Izpozicijepolitičkefilozofije,razmatrajućiutjecajjezikafilo-zofijenarazvojzapadnjačkogafalogokratičnogsustavarazmišljanja,autoricalobirazatemeljiteikorjenitelingvističke,znakovnepromjene,dabise,natajnačin,direktnimutjecajemnarazvojistabilnostkulturnihsimbolaponištilesvetekovinezapadnjačkogafilozofskogdiskursakoježenupredstavljajukaozrcalniodraz,odnosnokao»negativmuževnerefleksije«(Irigaray1974:20).Također, Cavarerina teorija različitosti nadilazi onu biološko-morfološku,aliibilokojudrugukojapodrazumijevabipolarneaspektepromatranja,kaoihijerarhijski strukturiranesustave.Spolno i rodno jesusvojevrsneoznakenejednakosti, dakle, različitosti.No, ta različitost ne razdvaja biologiju odkulture,morfologijuifiziologijuodjezikaigovora.Jeronoštonasukonač-nicirazdvajailispajanijenegacijailipriznanjeopostojanjurazličitosti,većdivergentnipogledinateisterazličitosti.

Literatura

Arendt,Hannah(1987):La vita della mente,prev.GiorgioZanetti,IlMulino,Bologna.

Battersby, Christine (1989):Gender and Genius. Towards a Feminist Aesthetics, The Women’sPress,London.

Battersby, Christine (1998): The Phenomenal Woman. Feminist Metaphysics and the Patterns of Identity,PolityPress,Cambridge.

Beauvoir,Simonede(2016):Drugi spol,prev.MirnaŠimat,NakladaLjevak,Zagreb.

Blixen,Karen(1959):La mia Africa,prev.LuciaDembyDrudi,Feltrinelli,Milano.

Braidotti,Rosi(2002):Nuovisoggetti nomadi, Sosella, Rim.

Butler,Judith(2000):Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija identiteta,prev.MirjanaPaić-Jurinić,ŽenskaInfoteka,Zagreb.

Cavarero,Adriana(1987):»Perunateoriadelladifferenzasessuale«,u:Diotimaet al., Il pensiero della differenza sessuale,Latartaruga,Milano,str.52–78.

Cavarero,Adriana (1990):Nonostante Platone. Figure femminili nella filosofia antica, EditoriRiuniti,Rim.

Cavarero,Adriana(1990):»Dire la nascita«,u:Diotimaet al., Mettere al mondo il mondo, Latartaruga,Milano,str.93–121.

Cavarero,Adriana (1997):Tu che mi guardi, tu che mi racconti. Filosofia della narrazione, Feltrinelli,Milano.

Cavarero, Adriana; Restaino, Franco (2009a): Le filosofie femministe. Due secoli di battaglie teoriche e pratiche,BrunoMondadori,Milano.

Cavarero,Adriana (2009b):Democrazia Sorgiva. Note al pensiero politico di Hannah Arendt,RaffaelloCortina,Milano.

Cavarero,Adriana(2013): Inclinazioni. Critica della rettitudine,RaffaelloCortina,Milano.

Cixous,Hélène(1975):»TheLaughoftheMedusa«,u:RobertDaleParker(ur.),Critical Theory. A Reader for Literary and Cultural Studies,OxfordUniversityPress,NewYork–Oxford,str.242–256.

Cixous, Hélène (1977): »Entretien avec Françoise van Rossum-Guyon«, Revue des sciences humaines 168 (1977) 4, str. 479–493.

32 »Jezikjeorgankojioformljujemisli.«(Hum-boldt,premaSteiner1994:113).



Cixous, Hélène (1998): »Sorties«, prev. Karmen Krajina, u: Zlatko Kramarić (ur.),Književnost, povijest i politika, Svjetla Grada, Osijek, str. 258–266.

Derrida,Jacques(2007):Pisanje i razlika,prev.VandaMikšić,TKDŠahinpašić–BTCŠahinpašić,Sarajevo–Zagreb.

Gallino,TildeGiani(1989):»LeGrandiMadri:un’introduzionealmitoeall’archetipo«,u:Tilde Giani Gallino (ur.), Le Grandi Madri,Feltrinelli,Milano,str.8–32.

Gilbert,M.Sandra;Gubar,Susan;Appignanesi,Lisa(1979):The Madwoman in The Attic: The Women Writer and the Nineteenth Century Literary Imagination,Yale UniversityPress,NewHaven(CT).

Gunn,JanetVarner(1982):Autobiography: Toward a Poetics of Experience,UniversityofPennsylvaniaPress,Philadelphia.

Heller-Roazen, Daniel (2007): Ecolalie: Saggio sull’oblio delle lingue, prev. Andrea Cavazzini,Quodlibet,Macerata.

Homer,Sean(2005):Jacques Lacan, Routledge, London.

Irigaray,Luce(1974):Spéculum de l’autre femme,Minuit,Pariz.

Irigaray,Luce(1977):Ce sexe qui n’en est pas un,Minuit,Pariz.

Irigaray,Luce(1989):Sessi e genealogie,prev.LisaMuraro,Latartaruga,Milano.

Jankowski,Elizabeth (1992): »Ascoltare lamadre« u:Elizabeth Jankowskiet al. (ur.), All’inizio di tutto: la lingua materna,RosenbergiSellier,Torino,str.11–39.

Lepschy,GiulioC.(1989):Nuovi saggi di linguistica italiana, Il mulino, Bologna.

Macola, Eminia (2008): »La lingua madre«,Attualita lacaniana. Rivista della Scuola Lacaniana di Psicoanalisi 8 (2008), str. 189–194.

Miller,Jacques-Alain(1996):»Ilmonologodel’apparola«,La Psicoanalisi. Rivista del Campo Freudiano 2 (1996), str. 20–40.

Moi, Toril (2007): Seksualna-tekstualna politika: feministička književna teorija, prev. MašaGrdešić,AGM,Zagreb.

Muraro,Lisa(2006):L’ordine simbolico della madre,EditoriRiuniti,Rim.

Saussure, Ferdinand de (2003):Corso di linguistica generale, prev. Tullio DeMauro,Laterza,Rim–Bari.

Sissa, Giulia(1983):»Ilcorpodelladonna:Lineamentidiunaginecologiafilosofica«, u:SilviaCampese,PaolaManuli,GiuliaSissa(ur.),Madre Materia, Boringhieri, Torino, str. 81–145.

Stanley,Liz(1992):The Auto/biographical I:The Theory and Practice of Feminist Auto/biography,ManchesterUniversityPress,Manchester.

Steiner,George(1994):Dopo Babele: aspetti del linguaggio e della traduzione,Garzanti,Milano.

Violi, Patrizia (1986):L’infinito singolare: Considerazioni sulle differenze sessuali nel linguaggio, Essedue,Verona.

Zamboni,Chiara(2006):Il cuore sacro della lingua,Ilpoligrafo,Padova.



AstridKovačević

SexualandLinguisticintheWorkofAdrianaCavarero:BeyondEqualityandDifference

AbstractThe paper examines the relationship between the sexual and linguistic and their mutual influence within the fields of political philosophy, linguistics, and theory of text, in selection from Adriana Cavarero’s work. First, we begin from the knowledge of poststructuralist text theory, psychoanalytic feminism and psycholinguistics, which are later expanded with the results from political philosophy with special emphasis on ancient texts. Cavarero’s texts are being analysed to describe the features through which the relationship between gender, sex and text is established. Through a critical exploration of Cavarero’s texts and previous theoretical discussions and the analysis results, a conclusion about the influence of the sexual on language and culture and the influence of language and cultural symbols on social and gender roles is reached.

KeywordsAdrianaCavarero,sexualityinlanguage,linguisticdemocracy,women’swriting,psychoanalyticfeminism,mothertongue,femalesubject,ancienttexts

Documents

Spolno i jezično u opusu Adriane Cavarero: onkraj