Spretni lovac

Jednom davno, neki čovjek je imao tri sina. Najstariji i srednji su provodili vrijeme oštreći njihove sablje govoreći: „Sa ovom sabljom mogu da porazim svakoga.“ A najmlađi sin je bio zauzet šiljenjem strijela da bi ih pričvrstio na njegova leđa te da bi njima pogodio dalji cilj.

Jedne noći najmlađi sin u snu je vidio niskog starca koji mu se približio, pa ga je probudio i stavio u njegovu ruku papir s linijama koje su prelazile jedna preko druge te mu nakon toga rekao: „Evo ti ovaj papir, on te uvjerava da ćeš daleko dogurati na ovom svijetu ako ne budeš strahovao niodčega niti se budeš plašio ikoga.“

Osvanulo je jutro, a sna je nestalo. Papir je još uvijek zanimao najmlađeg momka i nije znao kako da ga objasni. Otišao je do svog oca i tražio da mu dozvoli put oko svijeta.

Kad je vijest došla do njegove braće otišli su do njihovog oca opasani sabljama pa su mu rekli: „Dopusti nam, o oče naš, da i mi idemo s našim bratom na put oko svijeta. Nećemo biti ništa manje vrijedni od onog ko ima luk i strijele.“

U isto vrijeme otac nije želio da im dopusti putovanje, ali nije želio ni da ih sputava od njihove želje. Napokon im je, nakon kraćeg razmišljanja, rekao: „Uradio, sinovi moji, ono što smatrate ispravnim“.

Potom im je otac pripemio stvari za put pa su najstariji i srednji sin oslonivši se na sablje krenuli, dok se najmlađi sin oslanjao na njegov luk i strijele. A ni ne zapitaj se o majci kako se ona oprostila od njenih sinova. Ono u što nema sumnje je da su tri momčića napustila rodnu kuću tužni, ali kad su malo odmakli sreća ih je zaokupila. Tri putnika su nastavila njihovo putovanje i stigli su do smještaja kojeg je posjedovao vladar. Upravitelj smještaja je po kraljevoj naredbi morao sve putnike pozivati u goste. Ušli su u smještaj i ostali zapanjeni gostopriljimošću musafirhane što ih je pobudilo da izraze osjećanja zahvalnosti i pohvale.

I tako su tri brata sredni nastavi putovati sve dok nisu stigli pred jednu gustu šumu u kojoj ni ptice ne lete niti životinje u nju zalaze. Nastavili su koračati kroz nju, dugu i beskrajnu, sve dok nije pala noć pa su čvrsto odlučili da prenoće tu pod svaku cijenu. Razišli su se po šumi skupljajući hrpu drva, a zatim su se ponovo skupili i potpalili vatru.

Dogovorili su se sljedeće: „Onaj koji bude stražario neće buditi svoju braću štagod da bude, ujutro im neće pričati kad se probude čak i ako mu je život bio u opasnosti, da neće zagasiti vatru čak ako bude morao da izgubi ulov.“

Braća su se složila pa su tako i uradili. Izlomili su grane koje su skupili, potpalili vatru i nakon kratkog vremena plamen se uzdigao u nebo, vruć i svijetal. Dva mlađa vrata su legla na zemlju i zaspala, a najstariji je sjeo kraj vatre držeći sablju blizu sebe. Između vremena je legao na zemlju i sklopio kapke od žestine pospanosti. Nedugo zatim se uspravio da završi

stražu budan. Nakon kratkog vremena, kad je zamrkla noć ovaj brat je čuo pokrete drveća u šumi. Nakon toga je slijedilo grakanje. Pospanost je nestala s njegovih očiju i on je čekao nešto nepoznato, pratio sve te zvuke sudaranja grana i kad se okrenuo vidio je troglavog zmaja. Drveća su se polomila od odvratnosti ovog zmaja.

Budnog brata je obuzeo strah i želio je da probudi braću sve dok se ne sjeti dogovra između njih pa u sebi reče: „Da ih zovnem i probudim izgubio bih svoj ugled, ako šutim umrijet ćemo ali me to neće tako lahko okahriti.“

Kad je zmaj počeo da puše u vatru kako bi je ugasio, mladić je uzeo sablju i njome nasrnuo na zmaja pa mu je osjekao prvu glavu, potom drugim udarcem drugu glavu i hitrim trećim udarcem i posljednju glavu. Odvukao je tijelozmaja i bacio ga u provaliju. Jezike od tri glave je stavio u džep i otrčao prema vatri koja se skoro ugasila. Naložio je vatru. Noć je skoro prošla, zora je svitala. Probudio je braću, a oni ga nisu pitali kako je proveo noć. Ni on njih nije pitao da li su mirno i ugodno spavali. Takav je dogovor.

Braća su ponovo počela put kroz šumu i sjekli su sve ispred sebe, a gusta šuma se činila beskrajna. Noć se približila pa su postupili baš kao i prethodne večeri. Dogovorili se pa kad su potpalili vatru najstariji i najmlađi brat su legli i zaspali ovladani pospanošću. Sredni brat je ostao kraj vatre sa saboljom pored njega. Motrio je i pazio braću. U međuvremenu se zbog pospanosti malo zavalio na zemlju, a ubrzo potom se uspravio da bi ostao budan. Nakon nekog vremena čuo je pokrete drveća i razbudio se. Čekao je nešto nepoznato, gledao iza sebe i ugledao šestoglavog zmaja kraj njega. Drveća su zbog odvratnosti zmaja popadala. Budnog mladića obuzeo je strah.

Poželio je da probudi braću, ali se sjetio dogovra pa sam sebi reče: „Da zagalamim i probudim ih izgubio bih svoj ugled, a da prešutim umrli bismo sva trojica. Ali neću dopustiti da me to okahri.“

Kad je zmaj počeo puhati u vatru da se ugasi mladić je isukao sablju i pojurio prema zmaju. Prvim udarcem mu je osjekao dvije glave, drugim udarce druge dvije, a trećim i posljednje dvije koje su ostale. Odvukao je tijelo zmaja i bacio u provaliju. Jezike je tavio u džep i vratio se do vatre koja se umalo ugasila. Naložio je drva, a noć je prolazila. Zora je svitala pa je on probudio braću, a oni ga ne upitaše kako je proveo noć. Ni on njih nije upitao da li su mirno spavali. Sve je to bilo po dogovoru.

Braća su nastavila pješačiti veoma dugo kroz beskrajnu šumu i tako ih je noć zadesila u najgušćem dijelu šume u kojem su dosad bili. Ponovo su se dogovorili i naložili vatru. Kad se plamen vatre rasplamsao u visinu, dva starija brata su se spustila na zemlju, a najmlađi je ostao stražariti držeći svoj luk kraj sebe. U međuvremenu je malo prilegao i sklopio kapke. Potom se uspravio da kraj straže dočeka budan. Ubrzo nakon toga čuo je pokrete drveća pa se potpuno razbudio i iščekivao nešto nepoznato. Nakon toga čulo se pomjeranje drveća, pogledao je iza sebe i vidio zmaja s dvanaest glava. mladić nije ni čekao da zmaj krene prema njemu već odmah zgrabi luk i ustrijeli zmaja u glavu. Tijelo je bacio baš kao i dva brata, a jezike stavio u džep. Kad se vratio na njegovo prvobitno mjesto vatra se već zagasila. Počeo je razmišljati da li da probudi braću pa da vide zagašenu vatru. Zatim je odlučio da je zapali

pod bilo koju cijenu. Popeo se na vrh drveta i pogledao u daljinu da bi osmotrio da li je dnevna svjetlost daleko i ima li vatre u ovoj šumi. Na prvi pogled nije mogao ništa da primjeti. Pogledao je i drugi put pa je s desne strane vidio tanku udaljenu svjetlost.

Malo je predahnuo i sam sebi rekao: „Moj ugled zavisi od onog što uradim na ovom putovanju.“ Popravio je kosu pa nastavio: „Moram doći do tog svjetla i donijeti vatru“. Spustio se s drveta i pješačio prema onoj slaboj svjetlosti.

Dok je koračao susrela ga je noć pa je on upita: „Ko si ti?“

„Ja sam noć“ - odgovori ona.

A on opet reče: „Koliko ćeš još trajati od ovog trenutka?“

Uzvratila mu je: „Neću trajati još dugo, zora uskoro sviće“. Mladić uzviknu: „O mudra, ostani sa mnom ja te trebam.“

Noć ga je napustila, a on je počeo trčati. Uzrujao se da stigne noć dok je još ima kako bi uzeo vatru s tom svijetlog mjesta i otišao s njom do mjesta gdje spavaju njegova braća prije nego li se probude. Njegovo razmišljanje odvelo ga je do toga da pokuša zaustaviti tok noći pa je uzeo luk i pogodio noć strijelom pa se sporo vrati kao što je prošla.

Noć je počela prolaziti pa je rekla: „Žao mi je! Žao mi je! Žao mi je“. Mladić je pitajući se rekao: „Šta ti je?“ Noć je odgovorila: „Uskoro zora sviće, prognat će me.“ Mladić je kroz drveća pogledao u nebo i vidio bijelu nit zore koja je počela jačati. Uzeo je luk i bacio strijelu u zoru, a ona nastavi šetkati pa momčić dođe do nje i reče: „Ostani na mjestu i ne pomjeraj se, ti i noć ste sad moje sluge.“

Kad on reče ove riječi noć i dan se spojiše kod velikog drveta i on ih sveza s ciljem da ostanu povezane, a da on završi svoj posao. Potom je nastavio putovanje pod okriljem noći i stigao do svog cilja i ugleda vatru s mnogo drva. Oko vatre se nalazilo dvanaest divova kako završavaju večeru i piju iz jednog bokala. Mladić se zasmija, uze luk i ispali strijelu u taj srebrni bokal pa se strijela odbi i na uhu jednog diva napravi malu posjekotinu. Divovi se začudiše i upitaše ko li je taj strijelac? Niko osim njih nije živio u toj šumi. Razmišljali su. Poželješe da krenu u potragu za njime i upoznaju ga. Ali mladić ih je preduhitrio zbog njegove potrebe, izađe i poče koračati prema njima govoreći: „Željeli ste da me vidite, narode. Evo me ispred vas.“

Oni mu rekoše: „Jesi li ti onaj strijelac koji je bacio strijelu pa se ona odbila u obraz onog što je pio?“

On im je odgovorio: „Da, to sam ja. Niko osim mene ne može ovo da uradi. Ovo je moj luk, pogledajte u njega i spriječite me.“ Uzvratili su mu: „Da je tačno da si ti onaj koji je bacio strijelu oprostili bismo ti, smilovali ti se jer si ti onaj koga tražimo dugo vremena.“

Potom su ga primorali da se zakune da ih neće napustiti, i otrkili mu tajnu koja se krije iza ove želje. A to je da u njihovoj neposrednoj blizini nalazi palača prepuna zlata i oni to žele kupiti po cijenu života, ukoliko budu mogli do njega doći jer se u palači nalazi crni pas oštrog sluha

koji katkad kruži kroz dvorište, a katkad naslanja noge na ogradu i registruje svaki pokret pa makar bio i u daljini. A kad čuje ono što želi počne neprestano gromoglasno lajati. Tako se probude stanovnici dvorca pa makar bili u dubokom snu. Najgore od svega je to što ti divovi svakoga u dvorcu mogu poraziti, ali ovaj dvorac nema ni vrata ni prozora kroz koje bi ušli osim male pukotine u sredini zida kroz koju se izbacuje izmet i smeće. Nijedan od grdosija nije mogao da se provuče kroz njega u dvorac, a da lavež psa ne probudi stanovnike koji bi pohrlili na lopova.

Nakon što su poslagali sve rekli su najmlađem bratu sljedeće: „Prvo malog crnog psa pogodi strijelom da ga ubiješ, potom se došunjaj do otvora i uvuci unutra...Svi stanovnici tog dvorca će spavati, a pas ih neće probuditi lavežom nakon što ga tvoja strijela zauvijek ušuti... Potom uđi u dvorac i prođi kroz sobe i odaje, potom se vrati do nas i ispričaj šta si vidio pa nam pomozi da uđemo u dvorac jednom po jednom kroz taj mali otvor.“

Složili su se za sve što su odlučili i dogovorili pa je najmlaći brat, spretni lovac, tako što je pogodio psa stijelom u usta kad ih je otvorio da počne lajati, potom je jedan grdosija krenuo naprijed i podigao ga kao da diže mali orah, a mladić se ušunjao unutra veoma lahko jer je mršav. Kad je potvrdio status posjetio je sve sobe dvorca i odaja pa je vidio, kao što mu je i rečeno, gomile zlata, ali on ih nije doticao. Njegov najveći cilj bio je da shvati ima li u dvorcu poštenih ljudi da im može reći zlo koje grdosije spremaju.Nastavio je kružiti po dvorcu, ali nije čuo nikoga pa je došao do jedne odaje u kojoj je spavalo šest sluškinja pa ih je ostavio na miru pa je nastavio i došao do druge sobe u kojoj je spavalo šest čistačica pa je produžio do treće sobe koja je bila veoma ukrašena. Na sredini te sobe vidio je zlatni sto i na njemu pehar ispunjen sokom od ruže. Pored kreveta je bio zlatni krevet na kojem je spavala lijepa djevojka, a ispod kreveta zlatna sablja privezana za zid. Sablja je najprije privukla njegov pogled, poželio je da je podigne s njenog mjesta i da rukuje njome ali on nije mogao da je pomjeri. Pokušao je ponovo ali trud mu je bio uzaludan.

Pogledao je pehar ispunjen sokom od ruže i rekao: „Šta bi bilo kad bih te popio i vratio svoju snagu?“

Odigao je bokal i ispraznio ga. Pričinilo mu se da se u njemu skupila snaga stotinu ljudi. Otišao je do zida, uzeo sablju kao da je pero i opasao je oko sebe. Neopisivo je bio sretan pa je sam sebi rekao: „Odlično, eh sad treba da počnemo raditi.“

Smiren i pažljiv otišao je do otvora kroz kojeg su ga gledali divovi pa im je rekao: „Sve što ste opisali j etu, gomile zlata, uspavani narod, uzdignite se i uzmite šta želite.“

Divovi su potom ušli u dvorac kroz onaj malehni otvor, ali nijedan od njih nije stigao do druge strane tog otvora prije nego li je mladić pojurio prema njemu sa sabljom i s lahkoćom ga udario u vrat. I kad je zadnja glava diva pala na pod dvorac se polahko vraćao u život, kao da se hiljadu ljudi zajedno budi iz sna. Buka i galama je porasla, digli su se glasovi koji su se pitali: „Ko nam je to došao? Ko je popio vrijedni sok? Ko je uzeo sablju?“

Mladiću se vrijeme činilo duže nego da bježi iz zatvora. Nije skrivao zašto je žurio, dogovor između njega i njegove braće ga je pozivao da požuri. Hitro se provukao kroz otvor i otišao

tamo gdje su divovi stajali ispred vatre. Uzeo je komad drveta koji je gorio i pojurio je nazad svojim stopama.

Došao je do mjesta u kojem su se smjenjivali dan i noć pa su ga počeli grditi veoma oštrim riječima i unijeli mu se u facu govoreći: „Gdje si bio svo ovo vrijeme? Gdje si se skrivao? Znaš li da sav red života bude poremećen kad mi kasnimo?“

On im je odgovorio: „Strpite se moji zatvorenici. Ne punite moje uši takvim govorom, vratit ću sve na njegovo mjesto.“

Počeo ih je razdvajati, noć je stavio iza a zoru ispred i viknuo im: „Vratite se i ne dolazite mi drugi put na oči.“

Mladić je stigao do ugašene vatre kod njegove braće, a zora je već svitala a njegova braća su još uvijek spavala.

Potpalio je vatru koja se zagasila i ona je planula, a njegova dva brata su se nedugo zatim probudila govoreći: „Plemeniti brate, noć nam je dugo dugo trajala, bez prestanka.“ On im uzvrati: „Meni je bila duža...“

Nije više rekao ni slova o tome da ne prekrši dogovor između njih, ali su se dva brata sama sebe pitala o tome kad su vidjeli opasanu sablju pored na kukovima njihovog brata. Tri brata su potom konačno izašla iz šume i dogovorili se da u povratku izbjegavaju ovakve avanture. Mlađi brat je zapazio da njegova braća žure želeći da dođu do kuhinje i cilj obojice je bio da iznese dokaz svoje sposobnosti s jezicima zmaja koje nosi u džepu koeg je ubio. Najmlađi brat je svo vrijeme šutio i nije progovarao... Pričaj o njihovoj sreći bez ustručavanja.

Kad su stigli do hotela u kojeg su ušli na početku putovanja, pa su dva veća brata rekla: „Hajdemo u njega i ovaj put.“ Najmlađi je rekao: „A zašto ne, ovaj hotel brine o gostima najbolje što može, sprema ih najbolju hranu, a sve to po naredbi dželala vladara.“

Braća su jela olahko, pili su smireno i odmorili se od putovanja. Svaki od njih je bio zainteresovan da počne pričati šta je uradio, odmoran i miran. Najstariji brat je počeo pričati: „Zapravo, na ovom putovanju ja svoje vrijeme nisam uzaludno proveo. Kad sma bio na straži, prve noći našeg dolaska u šumu, došao mi je troglavi zmaj. Šta mislite šta sam uradio? Šutio sam postupajući po našem dogovoru, zgrabio sam svoju sablju i udario zmaja snažno u njegove tri glave. Evo, tu su njegovi jezici.“

Izvadio je iz svog džepa tri jezika i stavio ih na sto. Drugi je rekao: „Samo tri jezika? Ja imam šest jezika od zmaja koji me napao. Bio je šestoglav.“ Pa je i on izvadio iz svog džepa jezike i stavio ih na sto.“

Najmađi je na sve to rekao: „Neka vam Allah oprosti, nismo li se dogovorili da ne pričamo o tome, naš cilj je bio jasan. Sad slušajte šta ću vam ispričati... Prvo pogledajte u ovih dvanaest jezika. – Nakon toga je izvadio jezike iz džepa i stavio ih na sto. – Zmaj koji me napao ima je dvanaest glava. Pogledajte i ovu vrijednu sablju.“

Izvadio je sablju iz korica i podigao je u zrak, a braća su ga pitala: „Kako si uspio dobiti tu sablju?“ On im reče: „Desilo mi se što i vama, to s zmajem... A ova sablja, eh to je duga priča.“

Počeo im je pričati događaje iz te noći koji su dugo trajali. Nije želio da završi priču. U tom trenutku ispred vrata hotela stalo je nekoliko kola, na prvim je bio kralj i njegov sin, a na ostalim je bila pratnja vladara. Tri brata su se pitala uputivši se prema upravitelju hotela: „Šta je ovo?“

Upravitelj je morao šutiti i nije odgovorio. Bilo je stvari koje je kralj tražio u hotelu, musafira sa sabljom od zlata. Kad je vidio kako tri brata ulaze u hotel postupio je po naređenju i poslao glasnika u dvor da obavijesti kralja o dolasku isčekivanog musafira. Najmlađi sin je bacio pogled na princezu i shvatio da je to djevojka koja je spavala iznad sablje i zaprepastio se.

Nije mogao da odgonetne to što se pitao: „Kako je ova djevojka došla ovamo u društvu kralja?“

Kralj je ušao u hotel i uputio se prema najmlađem bratu pa ga upitao iskrenim i prijatnim tonom: „Jesi li ti momak koji je podigao ovu sablju u zrak? Iskreno mi odgovori, vidio sam da dobro rukuje dok sam bio u dvorcu.“

Mladić je hrabro i iskreno odgovorio: „Da, ja sam o vladaru. I ovo je ta sablja.“ Vladar uzvrati: „Kako si uspio dobiti tu sablju?“

„Na sjedeći način o vladaru“. – Reče momak. I po drugi put on ispriča svoju priču, pa mu kralj na to reče: „Tvoj govor se slaže u potpunosti s onim što se desilo, ali ja želim da ti vjerujem da si ti junak ove priče i da ovu sablju od njenog vlasnika nisi uzeo na nepošten način, ali to ćemo vidjeti...“

Kralj je zastao i razmišljao kratko vrijeme, potom je podigao glavu i rekao: „Onaj koji posjeduje ovu sablju, i koji je ušao u dvorac mora da bude najbolji strijelac, da pogodi psa u glavu, tako će se dokazati tvoj govor.“

Momak u sebi reče: „Da me vladar pitao za bacanje strijela lahnulo bi mi, ali da me pitao o iskrenosti moje priče... Pa odakle mu dokaz za to?“

Vladar mu je kazao: „Ako uspiješ da zlatnu kuglu vrijednu kao kulu mog dvoraca pogodiš s jednom strijelom, ti ćeš biti čovjek kojeg tražimo.“

Mladić se nasmija i uzvrati: „Čujem i pokoravam se, o vladaru.“ Narod je izašao iz hotela i čekali su dokaz za mladićevu iskrenost. Kad je narod u potpunosti izašao, naš vješti lovac je uzeo luk i strijelu veoma smireno, odapeo luk a strijela je probijala vazduh i zviždala kroz njega te proletila veoma brzo i pogodi loptu vrijednu kao kulu dvorca. Prisutni su mu dugo pljeskali i vladar se približi mladiću. Prigli ga i uze mu ruku, pa je kazao sljedeće: „Doista će ovaj momak, o moji drugovi, izbaviti moju kćer iz sihrira od kojeg boluje, i danas će on oženiti moju mezimicu.“ Potom je kralj blagoslovio mlade i predao im pola imovine zajedno s dvorcem koji je do tog trenutka bio opčinjen, a od kojeg ga je mladić oslobodio.

Pitanja iz priče

1. Kako je svaki od braće provodio vrijeme? 2. Šta je najmlađi brat vidio u snu?3. Gdje su prvo trojica putnika stigla?4. Kakav je bio dogovor, koji su položili kad su stigli u šumu i kad se spustila noć?5. Šta se desilo svakom bratu tokom njegove straže?6. Šta je uradio najmlađi brat kad se vatra ugasila?7. Koga je sreo na putu?8. Šta je najmlađi brat uradio s noći, a potom i zore? Zašto?9. Koliko je divova najmlađi brat vidio? Šta su radili?10. Šta se desilo između divova i najmlađeg brata? 11. Koju su tajnu lopovi otkrili najmanjem bratu?12. Pojasni plan s kojim su ga posavjetovali.