SSLUŽBENILUŽBENI VVJESNIKJESNIK...Ni za koga se od nas ljudi na ovom krugu ze-maljskom ne može reći da su mu riječi i djela identična, tj. da sve svoje birane riječi potvrđuje

VJESNIKVJESNIKSLUŽBENISLUŽBENI

BISKUPIJÂMOSTARSKO-DUVANJSKE

I TREBINJSKO-MRKANSKEBroj 1/2010.

1-2010. - Vjesnik.indd 11-2010. - Vjesnik.indd 1 22.3.2010 10:30:0722.3.2010 10:30:07

SLUŽBENI VJESNIKBiskupijâMostarsko-duvanjske iTrebinjsko-mrkanske

NakladnikBiskupski ordinarijat MostarUlica nadbiskupa Čule b.b., 88000 Mostar

Glavni urednikDon Ivan Kovačbiskupov tajnik

Odgovorni urednikMsgr. Tomo Vukšićgeneralni vikar

Grafička obradaCrkva na kamenu

TisakSuton, Široki Brijeg

Slika na naslovniciKatedrala i Biskupski ordinarijat u Mostaru

Slika na zadnjoj koriciKatedrala u Trebinju


Službeni vjesnik | br. | . |

SADRŽAJ

Biskupova uskrsna estitkaDokazi uskrsnuća ........................................................................................................................................... 5

I. DOKUMENTI SVETE STOLICE ........................................................................................................... 7Maloljetni selioci i izbjeglice ......................................................................................................................... 8Papin Božićni nagovor uz blagoslov Urbi et orbi ........................................................................................ 9Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno ..................................................................................................... 10Iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade ................................................................................. 16Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista .............................................................................. 18Svećenik i pastoral u digitalnom svijetu: Novi mediji u službi riječi ..................................................... 20Pismo Kongregacije za Istočne Crkve ........................................................................................................ 22Pismo kardinala Tarcisia Bertonea biskupu Ratku Periću ...................................................................... 23

II. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA BISKUPSKA KONFERENCIJA BIH .................................................................................................. 25Nema ustavnog utemeljenja zahtjevati od Hrvata s državljanstvom RH i BiH izbor ......................... 26

III. BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE ....................................................... 29Ljudsko dostojanstvo zahtijeva zaštitu života ........................................................................................... 30Prigodom adventske Nedjelje caritasa ....................................................................................................... 32

IV. MOSTARSKO-DUVANJSKA I TREBINJSKO-MRKANSKA BISKUPIJA ............................... 35Bula pape Benedikta XVI. ........................................................................................................................... 36Biskupsko ređenje u Mostaru ..................................................................................................................... 38Grb novoga nadbiskupa ............................................................................................................................... 40Pozdrav mjesnoga biskupa u katedrali ...................................................................................................... 41Homilija kardinala Tarcisia Bertonea, državnoga tajnika ....................................................................... 42Riječi zahvale mons. Petra Rajiča na kraju mise ređenja ........................................................................ 44Govor mons. Petra Rajiča na početku objeda ........................................................................................... 45Pozdrav kardinala Vinka Puljića ................................................................................................................ 46Govor kardinala Tarcisia Bertonea, državnoga tajnika ........................................................................... 47Čestitka nadbiskupu Rajiču u ime profesora Vrhbosanske teologije ..................................................... 48Posjeti zahvalnosti nadbiskupa Rajiča ....................................................................................................... 49

Biskupove čestitke novim dijecezanskim biskupima ............................................................................... 50Biskupova sućut u povodu smrti zadarskoga nadbiskupa Ivana Prenđe .............................................. 51Novo vodstvo Provincije ............................................................................................................................. 51Biskupova čestitka novoj Provincijalnoj upravi ....................................................................................... 51

Imenovanja i razrješenja ........................................................................................................................ 52

Pozdravi - Homilije - Nagovori - Pozivi ........................................................................................... 53Pozdrav generalnoga vikara na Božićnom čestitanju .............................................................................. 53Na božićnoj Polnoćki u katedrali ............................................................................................................... 54Na blagoslovu kapelice u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru ..................................................... 56


| Službeni vjesnik | br. | .

Poziv na prikupljanje pomoći za Haiti ....................................................................................................... 57Nagovor pastoralnoga vikara svećeničkim kandidatima ........................................................................ 58Razmatranje generalnoga vikara svećenicima na Čistu srijedu ............................................................. 60Deseta obljetnica smrti biskupa Žanića .................................................................................................... 64

Župnika izvješa ..................................................................................................................................... 65Župni ured Dračevo ..................................................................................................................................... 65Župni ured Široki Brijeg .............................................................................................................................. 68

Izvješće o stanju u Svećeničkom domu za 2009. godinu ......................................................................... 72Godišnji izvještaj rad u Crkvi na kamenu za 2009. ................................................................................. 73Biskupijski caritas ......................................................................................................................................... 73Izvještaj bolničke kapelanije u Mostaru za 2009. godinu ........................................................................ 80Teološki institut Mostar ............................................................................................................................... 82Katehetski ured ............................................................................................................................................. 85

Vijesti katolikog informativnog ureda Mostar (KIUM) ......................................................... 87Duhovni seminar hrvatskim časnicima .................................................................................................... 87Caritasova prijateljska večer ........................................................................................................................ 88Stvoreni - pali - otkupljeni .......................................................................................................................... 90Stanje Katoličke Crkve u u Kini .................................................................................................................. 91Blagoslov kapelice Gospodinova Preobraženja u mostarskoj bolnici na Bijelom Brijegu .................. 93Susret s roditeljima svećeničkih kandidata ............................................................................................... 94Božično čestitanje ......................................................................................................................................... 94Božićna Misa poldanja i primanje .............................................................................................................. 95Sveti Stjepan u Raskrižju ............................................................................................................................. 95Sveti Ivan u Centru ....................................................................................................................................... 96Sveta obitelj u katedrali ................................................................................................................................ 97Kako se otkriva duhovno zvanje ................................................................................................................ 97Božićna čestitka pravoslavnima .................................................................................................................. 98Zaručnički tečajevi ....................................................................................................................................... 99Čista srijeda u mostarskoj katedrali ......................................................................................................... 100

Razmišljanja ............................................................................................................................................. 101Sveti Augustin iz drugoga kuta ................................................................................................................. 101Razgovor s dr. Zdravkom Tomcem .......................................................................................................... 104

Meugorski fenomen ............................................................................................................................ 111U povodu posjeta kard. Schönborna Međugorju ................................................................................... 111Kardinal Schönborn odgovorio biskupu Periću ..................................................................................... 113Duhovna zvanja “međugorskih vidjelaca” .............................................................................................. 114

Biskupova kratka kronika ................................................................................................................... 123



Ni za koga se od nas ljudi na ovom krugu ze-maljskom ne može reći da su mu riječi i djela identična, tj. da sve svoje birane riječi potvrđuje biranim dobrim djelima. Uvijek ima raskoraka, ponekada povelika razmaka, između obećanja i ostvarenja, kao što i narodna poslovica sažeto ka-zuje: od riječi do čina trista “aršina”!

Samo je Gospodin Isus imao savršenu istovje-tnost između velikih riječi i velikih djela. On je svoje božanske riječi potvrđivao veličanstvenim djelima. Središnja točka njegova nauka, koju ni-tko drugi nije u svome životu ni isticao ni doka-zivao, jest uskrsnuće. Uskrsnuće tijela, od mr-tvih, iz groba - resurrectio mortuorom ili carnis, kako crkveno učiteljstvo i koncilsko vjerovanje naučava i obvezuje. On je došao na svijet i pro-tumačio nam da Božji plan o čovjeku nije gotov. Nije sve dovršeno Božjim stvaranjem u početku, a pogotovo nije stavljena točka nakon čovjekova iskonskoga pada, nego će ovo ljudsko tijelo, koje je zbog grijeha osuđeno na smrt, jednoga dana iz zemlje uskrsnuti: nepravednici “u muku vječnu, a pravednici u život vječni” (Mt 25,46). Za te svoje riječi o uskrsnuću tijela Isus je pružio nekoliko vidljivih dokaza, i to sve jači od jačega, pred oči-ma svojih suvremenika.

1. dokaz - uskrisenje Jairove kćeri. Predstoj-nik sinagoge, ugledni Židov u Galileji, imenom Jair, imao je kćer koja se u 12. godini na smrt ra-zboljela. Roditelji su se u tom krajnjem slučaju utekli Isusu za pomoć. Jair se pojavio pred Go-spodinom i ponizno ga zamolio da mu dođe izli-ječiti kćer. Ali dok je Isus rješavao problem jedne žene iz puka, koja je isto tako 12 godina bolovala od krvarenja, prispjela je tužna vijest da je mala Jairova preminula. I da ne treba mučiti Učitelja. Ali Učitelj u tom trenutku ohrabri Jaira da “samo vjeruje” (Mk 5,36) i da će sve biti u najboljem redu. Došavši pred kuću, Isus ukori svirače i na-rikače što tako buče i plaču, jer djevojčica “spa-

va”. I pođe u sobu s roditeljima i trojicom učenika “probuditi” usnulu. Dozvao je malu iz mrtvila, iz “sna”: “Dijete, ustani!” - Talità kum! (Lk 8,54), na začuđenje svih nazočnih. I sve Galileje i Dekapo-lisa. Možda je mala bila klinički mrtva već dva-tri sata. Jaire, vjeruješ li u uskrsnuće?

2. dokaz - uskrisenje sina iz Naina. Isus se uputio u galilejski grad Nain sa svojim učenicima i silnim svijetom, i putem susreo sprovodnu po-vorku. Jučer je mladić preminuo, a danas mu, eto, sprovoda. Za njim ide tužna mati u crnom, udo-vica sina jedinca. Isus se sažali nad majkom i zau-stavi povorku. Pristupi nosilima i dozove mladića iz mrtvila, iz “sna”: “Mladiću, kažem ti, ustani!” - Talyà kum! (Lk 7,14). Mladić se probudi, ustade s nosila i Isus ga predade njegovoj majci. Na začu-đenje svega svijeta ne samo u Nainu nego i u svoj Galileji i okolici, sv. Luka veli: i Judeji!

3. dokaz - uskrisenje Lazara iz Betanije. Iako su sestre Marta i Marija na vrijeme poručile Isusu da je njegov prijatelj Lazar teško bolestan, on se javio tek četvrti dan nakon Lazarove smrti odno-sno pokopa. Došao je izraziti sućut sestrama, i još više. Marta, Marta, uskrsnut će tvoj brat. Znam da će uskrsnuti - o Sudnjem danu, odgovara upla-kana Marta. Upita Isus gdje su ga položili. Dove-doše ga do groba. I on jakim glasom dozva La-zara prijatelja od mrtvih, iz groba: “Lazare, hajde van!” (Iv 11,43). Sva se Betanija stresla od čuda nad čudima, i Jeruzalem s njom. Ali neprijatelji Isusova djela odlučiše ubiti ne samo Isusa, nego i Lazara!

4. dokaz - vlastito uskrsnuće. Isusova moć nije se očitovala samo u uskrišenju drugih nego je i sam uskrsnuo, odnosno Otac ga je uskrisio - svejedno, i to treći dan iz groba. Uskrsnu kako ree! (Mt 28,6). Vlastite je riječi potvrdio vlasti-tim uskrsnućem. A ovo je uskrsnuće - prvo ova-kve vrste na ovome svijetu - na uskrsnuće pra-vednih. Preobraženo Isusovo tijelo nije više bilo

BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA

DOKAZI USKRSNUĆA



podložno smrti, kao što je bilo podložno smrti tijelo male Jairove kćeri, i mladića iz Naina, i La-zara iz Betanije. Oni su ponovno umrli. Imali su još jedan sprovod. I raspali se u grobu gdje im suhe kosti čekaju Dan uskrsnuća.

I još je jedna osoba preobražena kao Gospo-din Isus, a to je njegova Presveta Majka Marija. Crkva nije odredila kao vjersku istinu je li Gospa “usnula” pa se probudila na novi život ili je pravo umrla i pokopana pa iz groba dozvana tijelom na život vječni, ali je vjerska činjenica da je ona, zaje-dno sa svojim Sinom, dušom i tijelom, u nebeskoj slavi.

Eto kako je Isus neosporive dokaze o uskrsnu-ću pružao ljudima svoga vremena i nama preko svetih Evanđelja, Predaje i Učiteljstva. On ima moć vratiti u život svakoga mrtvoga u svakom trenutku. Ako je uskrisio Jairovu malu istoga dana kad je umrla, pa možda ljudi pomislili da ju je on samo probudio iz komatozna stanja, evo

još većega čuda kada je sutradan nakon pokojni-kove smrti probudio mladića iz Naina u njegovu sprovodu. Ako je i tu bilo sumnjivaca koji nisu vjerovali u čin uskrsnuća, nego držali da je čovjek samo zamro i ljudi ga živa zamotali u mrtvačku košulju, Isus je uskrisio mladića Lazara četvr-ti dan nakon smrti. U to su se uvjerili i Isusovi neprijatelji, jer, ne mogavši ništa drugo, odlučiše ubiti i Lazara. Jesu li ubili i Lazara, ne znamo. Ali Isusa jesu. A Isus je dokazao da je jači od smrti, i tuđe i vlastite, i od svake mržnje, ljudske i đavol-ske, i od svakoga koplja i noža, i od svačije nevje-re. Uskrsnuo je zauvijek. Kao što je bila činjenica da se u Betlehemu rodio - Natus est, tako je sada činjenica da je na Kalvariji uskrsnuo - Resurrexit.

Svim svećenicima, redovnicima, redovnica-ma i svemu puku Božjemu sretan Isusov Uskrs, u vjeri i nadi našega budućeg uskrsnuća na život vječni!

Ratko Perić, biskup


I.DOKUMENTI SVETE STOLICE



Dokumenti Svete Stolice

Draga braćo i sestre, proslava Svjetskog dana selilaca i izbjeglica iznova mi pruža priliku izrazi-ti stalnu brigu koju Crkva gaji prema onima koji, na različite načine, iskusili život u iseljeništvu. Riječ je o pojavi koja, kao što sam napisao o en-ciklici Caritas in veritate, impresionira zbog broja osoba koji su njome pogođene, zbog društvenih, ekonomskih, političkih, kulturnih i religijskih problema koje pokreće kao i zbog dramatičnih izazova koje postavlja pred nacionalnu i među-narodnu zajednicu. Selilac je čovjek s neotuđivim temeljnim pravima koje moraju poštivati svi i u svim okolnostima (usp. 62).

Tema ove godine, “Maloljetni selioci i izbjegli-ce”, dotiče vidik kojem kršćani pridaju posebnu pozornost, spominjući se Kristove opomene, koji će na posljednjem sudu sve ono što je učinjeno ili nije učinjeno “jednomu od ove moje najmanje braće” (usp. Mt 25,40.45) smatrati učinjenim sebi samom. A zar možemo “najmanjima” ne smatra-ti također maloljetne selioce i izbjeglice? Sam je Isus kao dijete iskusio iskustvo selioca jer je, kako prenosi evanđelje, da bi izbjegao Herodove prije-tnje, morao zajedno s Josipom i Marijom pobjeći u Egipat (usp. Mt 2,14).

Premda Povelja o pravima djeteta jasno kaže da se mora uvijek štititi interes maloljetnika (usp. Čl. 3), kojem se moraju priznati temeljna prava osobe jednako kao i odraslima, to nažalost u pra-ksi nije uvijek slučaj. Dok u javnome mnijenju raste svijest o nužnosti poduzimanja točno odre-đenih i učinkovitih akcija u cilju zaštite malolje-tnika, u stvarnosti su mnogi od njih napušteni i, na razne načine, izloženi opasnosti izrabljivanja. Na dramatično stanje u kojem se nalaze upozo-rio je još moj časni prethodnika Ivan Pavao II. u poruci upućenoj 22. rujna 1990. generalnom taj-niku Ujedinjenih naroda povodom sastanka na vrhu o djeci: “Svjedok sam - pisao je on - bolno-ga stanja u kojem se nalaze milijuni djece sa svih kontinenata. Oni su najranjiviji jer im je mnogo

MALOLJETNI SELIOCI I IZBJEGLICEZa Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2010.

teže postići da se čuje njihov glas” (Insegnamenti XIII, 2, 1990., str. 672). Toplo se nadam da će se posvetiti dolična pozornost maloljetnim selioci-ma, koji trebaju društvenu sredinu koja omogu-ćuje i pridonosi njihovu tjelesnom, kulturnom, duhovnom i moralnom razvoju. Živjeti u stranoj zemlji bez stvarnih referentnih točaka stvara im, osobito onima koji žive bez potpore obitelji, be-zbrojne a katkad i silne nevolje i poteškoće.

Tipični aspekt maloljetničke migracije pred-stavlja situacija u kojoj se nalaze maloljetnici ro-đeni u zemljama odredišta odnosno djeca koja ne žive s roditeljima emigrantima od svoga rođenja, već im se pridružuju naknadno. Ti adolescen-ti pripadaju dvjema kulturama s prednostima i problematikama vezanim uz njihovu dvostruku pripadnost. Ipak, to im stanje može pružiti mo-gućnost iskusiti bogatstvo susreta različitih kul-turnih tradicija. Važno je pružiti im mogućnost školovanja i kasnijeg uključivanja u svijet rada te olakšati njihovo uključivanje u društvo putem obrazovnih i društvenih struktura. Ne smije se nikada smetnuti s uma da adolescencija predsta-vlja temeljnu etapu za oblikovanje ljudskog bića.Posebnu kategoriju maloljetnika predstavljaju izbjeglice koji traže azil, koji, iz različitih razloga, bježe iz svoje zemlje, gdje im nije pružena prikla-dna zaštita. Statistike pokazuju da je njihov broj u porastu. Riječ je, dakle, o pojavi koju treba po-mno istražiti i koja zahtijeva poduzeti koordini-rane akcije kao i prikladne mjere prevencije, za-štite i prihvaćanja, sukladno onome što predviđa također sama Povelja o pravima djeteta (usp. čl. 22).

Obraćam se sada osobito župama i mnogo-brojnim katoličkim udruženjima koja, nadahnu-ta duhom vjere i ljubavi, čine velike napore kako bi izašli ususret potrebama te naše braće i sestara. Dok izražavam zahvalnost za sve ono što se čini s velikom velikodušnošću, htio bih pozvati sve kršćane da postanu svjesni društvenog i pastoral-




nog izazova koji predstavlja položaj maloljetnih selilaca i izbjeglica.

U našem srcu odjekuju Isusove riječi: “Bijah putnik, i primiste me” (Mt 25,35), kao i glavna zapovijed koju nam je On ostavio: ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, ali ujedno ljubiti i bližnjega (usp. Mt 22,37-39). To nas potiče da shvatimo kako se svaki naš konkretni pothvat mora nadahnjivati prije svega na vjeri u djelovanje milosti i Božje providnosti. Na taj način i prihvaćanje i solidar-nost prema strancu, osobito ako je riječ o djeci, postaje navještaj evanđelja solidarnosti. Crkva to evanđelje naviješta kada širi svoje ruke i zau-

zima se za poštivanje prava selilaca i izbjeglica, potičući vođe naroda kao i čelne ljude u tijelima i međunarodnim institucijama da promiču prikla-dne inicijative kojima će se tim osobama pružiti potrebna pomoć i potpora.

Neka nad nama bdije Blažena Djevica Marija i pomogne nam shvatiti teškoće s kojima se susre-ću oni koji su daleko od vlastite domovine. Svima onima koji su uključeni u golemi svijet selilaca i izbjeglica jamčim svoju molitvu i od srca udjelju-jem apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 16. listopada 2009.Papa Benedikt XVI.

Liturgija mise zornice podsjetila nas je da je noć već prošla, a dan nastupio; svjetlo koje izbija iz betlehemske špilje sjaji nad nama.

Ipak, Biblija i liturgija ne govore nam o pri-rodnom svjetlu, nego o drukčijem svjetlu, pose-bnom, koje je na neki način usmjereno i orijenti-rano prema “nama”, onom istom “nama” za koje je betlehemsko Djetešce “rođeno”. To “mi” jest Crkva, velika sveopća obitelj Kristovih vjernika koji su s nadom iščekivali novo rođenje Spasite-lja te danas u otajstvu slave trajnu aktualnost toga događaja.

Na početku, oko jasli u Betlehemu, to “mi” bilo je gotovo nevidljivo ljudskim očima. Kako nas izvješćuje Evanđelje prema svetom Luki, “mi” je tada obuhvaćalo, osim Marije i Josipa, nekolici-nu poniznih pastira koji su stigli do špilje nakon što su ih anđeli uputili. Svjetlo prvoga Božića bilo je poput plamena zapaljena u noći. Sve je uokolo bilo u mraku, dok je špilja isijavala istinskim svje-tlom “koje obasjava svakog čovjeka” (Iv 1,9). Pa ipak, sve se događa u jednostavnosti i skrovitosti, na način na koji Bog djeluje kroz cijelu povijest

PAPIN BOŽIĆNI NAGOVOR UZ BLAGOSLOVURBI ET ORBI

Draga braćo i sestre u Rimu i cijelome svijetu, i svi vi muškarci i žene miljenici Gospodnji!“Lux fulgebit hodie super nos, quia natus est nobis Dominus.- Danas će nad nama zasjati svjetlost, jer rodio nam se Gospodin”(Rimski misal, Rođenje Gospodinovo, Misa zornica, Ulazna antifona).

spasenja. Bog voli zapaliti ograničena svjetli-la koja će daleko doseći svojim zrakama. Istina, kao i Ljubav, koje su sadržaj toga svjetla, pale se ondje gdje je svjetlo prihvaćeno, šireći se potom u koncentričnim krugovima, gotovo dodirom, u srcima i umovima svih koji se slobodno otvore njegovu sjaju, te sami postaju izvori svjetla. Po-vijest Crkve započinje svoj hod u siromašnoj be-tlehemskoj špilji i kroz stoljeća postaje narod i izvor svjetla za čovječanstvo. I danas, po onima koji idu ususret tome Djetetu, Bog nastavlja pa-liti plamenove u noći svijeta ne bi li pozvao ljude da prepoznaju u Isusu “znak” njegove spasono-sne i osloboditeljske prisutnosti, te prošire “mi” onih koji vjeruju u Krista na čitavo čovječanstvo.Gdje god postoji “mi” koje prihvaća Božju lju-bav, ondje sjaji svjetlo Kristovo, pa i u najtežim situacijama. Crkva, poput Djevice Marije, nudi svijetu Isusa, Sina, kojega je ona sama primila na dar i koji je došao osloboditi čovjeka od ropstva grijehu. Poput Marije, Crkva se ne boji, jer to je Djetešce njezina snaga. No, ona ga ne zadržava za sebe: nudi ga svima koji ga traže iskrena srca, po-



Dokumensti Svete Stolice

niznima na zemlji i pogođenima, žrtvama nasilja, svima koji žude za dobrom mira. I danas, ljudskoj obitelji koja je duboko obilježena teškom gospo-darskom krizom, a još prije i onom moralnom, kao i bolnim ranama ratova i sukoba, na način solidarnosti i vjernosti čovjeku, Crkva ponavlja s pastirima: “Pođimo u Betlehem” (Lk 2,15), ondje ćemo naći svoju nadu.

“Mi” Crkve živi ondje gdje je rođen Isus, u Svetoj zemlji, da bi pozvao njezine stanovnike da napuste svaku logiku nasilja i osvete, te se za-uzmu novom snagom i velikodušnošću u hodu prema mirnom suživotu.

“Mi” Crkve prisutno je i u drugim zemljama Bliskoga istoka. Kako se ne sjetiti teškoga stanja u Iraku i onoga malenoga stada kršćana koje živi u tom području? Ono ponekad trpi nasilje i ne-pravdu, ali uvijek nastoji pružiti vlastiti prilog izgradnji civiliziranog suživota suprotnog logici sukoba i odbacivanja bližnjega. “Mi” Crkve djelu-je u Šri Lanki, na Korejskom poluotoku, na Fili-pinima, kao i u drugim azijskim zemljama, poput kvasca pomirenja i mira. Na Afričkom kontinen-tu ne prestaje podizati svoj glas prema Bogu kako bi se izmolio kraj svakog nasilja u Demokratskoj Republici Kongo; poziva građane Gvineje i Ni-gera na poštovanje ljudskih prava svake osobe i na dijalog; od stanovnika Madagaskara traži da nadiđu međusobne podjele i da se međusobno prihvaćaju; sve podsjeća da su pozvani na nadu, unatoč tragedijama, iskušenjima i teškoćama koje ih neprestance pogađaju. U Europi i Sjever-

noj Americi, “mi” Crkve potiče na nadilaženje egoističnog i tehnicističkog mentaliteta, na pro-micanje općeg dobra i na poštovanje najslabijih osoba, počevši od onih još nerođenih. U Hondu-rasu pomaže oko ponovne uspostave institucija; u cijeloj Latinskoj Americi “mi” Crkve čimbenik je identiteta, punina istine i ljubavi koju nijedna ideologija ne može zamijeniti, poziv je na pošto-vanje neotuđivih prava svake osobe i na njezin integralni razvoj, navještaj je prave i bratstva, izvor jedinstva.

Vjerna poslanju svoga Utemeljitelja, Crkva je solidarna s onima koji su pogođeni priro-dnim nepogodama i siromaštvom, pa i u bo-gatim društvima. Pred izlaskom onih koji na-puštaju svoju zemlju te su pokrenuti glađu, netolerantnošću ili uništenjem okoliša, Crkva je prisutnost koja poziva na prihvaćanje. Je-dnom riječju, Crkva navješćuje posvuda Evan-đelje Kristovo unatoč progonima, diskrimi-nacijama, napadima i ponekad neprijateljskoj nezainteresiranosti, što joj zapravo omogućava da podijeli sudbinu svoga Učitelja i Gospodina.Draga braćo i sestre, kako li je velik dar biti dije-lom zajedništva koje je za sve! To je zajedništvo Presvetoga Trojstva, iz čijega je srca sišao u svijet Emanuel, Isus, S nama Bog. Poput pastira u Be-tlehemu, puni divljenja i zahvalnosti promotrimo ovo otajstvo ljubavi i svjetla! Svima sretan Božić!

Vatikan, Božić 2009.Papa Benedikt XVI.

1. U prigodi početka nove godine, svim kršćan-skim zajednicama, odgovornima nacija, muškar-cima i ženama dobre volje cijeloga svijeta želim uputiti najtoplije želje za mir. Za ovaj XLIII. svjet-ski dan mira izabrao sam temu: Ako želiš njego-vati mir, čuvaj stvoreno. Poštivanje stvorenoga od velike je važnosti, također zato što je “stvaranje

AKO ŽELIŠ NJEGOVATI MIR, ČUVAJ STVORENOZa proslavu Svjetskoga dana mira, 1. siječnja 2010.

početak i temelj svih djela Božjih”1 i njegovo oču-vanje danas postaje bitno za mirni suživot čovje-čanstva. Zapravo, ako su zbog okrutnosti čovjeka nad čovjekom brojne prijetnje koje se nadvijaju nad mir i istinski cjeloviti ljudski razvoj - rato-vi, međunarodni i regionalni sukobi, teroristička djela i kršenja ljudskih prava - manje ne brinu

1 Katekizam Katoličke Crkve, 198.



Dokumensti Svete Stolice

niti prijetnje do kojih je došlo zbog nebrige - ako čak ne i zloporabe - u odnosu na zemlju i priro-dna dobra što ih je Bog obilno darivao. Zbog tog razloga nužno je da čovječanstvo obnovi i ojača “onaj savez između ljudskog bića i okoliša koji mora biti odraz stvarateljske ljubavi Boga, od ko-jega potječemo i prema kojemu idemo”.2

2. U enciklici Caritas in veritate pokazao sam da je cjeloviti ljudski razvoj tijesno povezan s ob-vezama koje proistječu iz čovjekova odnosa s pri-rodnim okolišem, kojega se smatra Božjim darom svima, čije korištenje sa sobom nosi zajedničku odgovornost prema cijelome čovječanstvu, oso-bito prema siromašnima i budućim naraštajima. Osim toga, primijetio sam da kada se priroda i - na prvome mjestu - ljudsko biće shvaćaju jedno-stavno kao plod slučaja ili evolucijskoga determi-nizma, postoji opasnost da se u savjestima oslabi svijest o odgovornosti.3 Međutim, sve stvoreno smatrati Božjim darom čovječanstvu pomaže nam shvatiti čovjekov poziv i vrijednost. Zapra-vo, prepuni čuđenja s psalmistom možemo na-viještati: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?” (Ps 8, 4-5). Razmatrati ljepotu stvorenoga poticaj je na priznavanje ljubavi Stvoritelja, one Ljubavi koja “pokreće sunce i druge zvijezde”.4

3. Već je proteklo dvadeset godina kako je papa Ivan Pavao II, posvećujući Poruku za Svjetski dan mira temi Mir s Bogom stvoriteljem, mir sa svim stvorenim, skrenuo pozornost na odnos što ga mi, kao Božja stvorenja, imamo s univerzumom koji nas okružuje. “U naše se dane primjećuje - pisao je - sve veća svijest da je svjetski mir ugrožen... i nedostatkom dužnoga poštivanja prema priro-di.” I dodao je kako se ekološka svijest “ne smije umrtviti, nego štoviše poticati tako da se razvija i sazrijeva pronalazeći pravo očitovanje u konkre-tnim programima i poduhvatima”.5 Već su moji prethodnici ukazivali na postojeći odnos izme-đu čovjeka i okoliša. Na primjer, godine 1971. u

2 Benedikt XVI., Poruka za svjetski dan mira 2008., 7.3 Usp. br. 48.4 Dante Alighieri, Božanstvena komedija, Raj, XXXIII, 145. 5 Poruka za svjetski dan mira 1990., 1.6 Apostolsko pismo Octogesima adveniens, 21.7 Poruka za svjetski dan mira 1990., 10.

prigodi osamdesete obljetnice enciklike Rerum novarum Lava XIII, Pavao VI. istaknuo je da bi “nesmotrenim iskorištavanjem prirode (čovjek) bi je lako mogao razoriti, te i sam postati žrtvom njezina srozavanja”. I dodao je kako u tom slu-čaju ne samo “čovjekov materijalni okoliš postaje izvorom stalnih prijetnji kao što su zagađenje i otpaci, nove bolesti, sveobuhvatna razorna moć; ali ne samo to: čovjeku pače izmiče vlast nad vla-stitim ljudskim krajolikom, on stvara sebi za su-tra okolinu koja će mu možda biti nepodnošljiva: ovo je socijalni problem golemih razmjera koji se tiče svekolike ljudske obitelji”.6

4. Premda izbjegava zadiranje u sama specifična tehnička rješenja, Crkva, “stručnjakinja u čovje-čnosti”, skrbi se da bi snažno svratila pozornost na odnos između Stvoritelja, ljudskoga bića i stvo-renoga. Ivan Pavao II. govorio je godine 1990. o “ekološkoj krizi” i ističući kako ona ima preteži-to etičko obilježje ukazivao je na “hitnu moralnu potrebu nove solidarnosti”.7 Taj poziv još je hitniji danas, pred sve većim pokazateljima krize koju bi bilo neodgovorno ne uzeti u ozbiljno razmišlja-nje. Kako ostati ravnodušni pred problematika-ma što proizlaze iz pojava kao što su klimatske promjene, pretvaranje tla u pustinje, urušavanje i gubitak proizvodnosti velikih poljoprivrednih područja, zagađenje rijeka i vodenih pojaseva, gubitak bioraznolikosti, povećanje ekstremnih prirodnih nepogoda, krčenje šuma na ekvator-skim i tropskim područjima? Kako zanemariti rastuću pojavu takozvanih “izbjeglica zbog oko-liša”: osoba koje zbog propadanja okoliša u ko-jemu žive moraju ga napustiti - često zajedno sa svojim dobrima - kako bi se suočili s opasnostima i nepoznanicama prisilnoga preseljavanja? Kako ne reagirati pred sukobima koji već traju i pred potencijalnima, povezanima s pristupom priro-dnim bogatstvima? Sve su to pitanja koja imaju dubok utjecaj na ostvarivanje ljudskih prava, kao što je na primjer pravo na život, na prehranu, na zdravlje, na razvoj.




5. Ipak, valja u obzir uzeti da se ekološka kriza ne može procjenjivati odvojeno od pitanja koja su s njom povezana, budući da je snažno povezana sa samim shvaćanjem razvoja i viđenjem čovjeka i njegovih odnosa sa sebi sličnima i sa stvorenim. Stoga je mudro provesti duboku i dalekovidnu reviziju modela razvoja, kao i razmišljati o smi-slu ekonomije i njezinih svrha kako bi se ispra-vile njezine disfunkcije i iskrivljenja. To zahtje-va ekološko zdravstveno stanje planete; to traži i nadasve kulturna i moralna kriza čovjeka, čiji simptomi su već dugo vremena očigledni u svim dijelovima svijeta.8 Čovječanstvo treba duboku kulturnu obnovu; treba ponovno otkriti one vrije-dnosti koje predstavljaju čvrsti temelj na kojemu graditi bolju budućnost za sve. Krizne situacije kroz koje ono prolazi u ovome trenutku - bilo da su one gospodarskog, prehrambenog, okolišnog ili društvenoga obilježja - u biti su također među-sobno povezane moralne krize. One obvezuju na ponovno planiranje zajedničkoga puta ljudi. One osobito obvezuju na način života usmjeren trije-znosti i solidarnosti, s novim pravilima i oblicima obvezivanja pozivajući se s povjerenjem i hrabro-šću na postignuta pozitivna iskustva, te odlučno odbacujući ona negativna. Samo tako sadašnja kriza postaje prigoda za rasuđivanje i za novo planiranje.

6. Nije li možda istina da je na početku onoga što u kozmičkome smislu zovemo “priroda” “plan ljubavi i istine”? Svijet nije “proizvod kakve god nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja... svijet pro-izlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti”.9 Knjiga Postanka na svojim prvim stranicama vraća nas na mudro planiranje kozmosa, koje je plod Božje misli na čijem su vrhu smješteni muškarac i žena stvoreni na sliku i priliku Stvoritelja da “napune zemlju” i da “njome vladaju” kao “upravitelji” samoga Boga (usp. Post 1,28). Sklad između Stvoritelja, čovje-čanstva i stvorenoga što ga opisuje Sveto pismo,

prekinut je grijehom Adama i Eve, muškarca i žene koji su žudili za zauzimanjem Božjega mje-sta, odbivši se priznati njegovim stvorenjima. Po-sljedica je takva da se iskrivila i zadaća “vladanja” zemljom, “da je obrađuju i čuvaju”, te je između njih i ostaloga stvorenog došlo do sukoba (usp. Post 3,17-19). Ljudsko biće prepustilo se prevla-sti sebičnosti, gubeći smisao za Božji mandat te se u odnosu sa stvorenim ponašalo kao izrablji-vač, hoteći imati apsolutno gospodstvo nad nji-me. No, pravo značenje početne Božje zapovijedi, koje je vrlo očito u Knjizi Postanka nije se sasto-jalo u jednostavnome davanju vlasti, već daleko više u pozivu na odgovornost. Osim toga, mu-drost starih prepoznala je da nam je priroda na raspolaganju ne kao “hrpa slučajno odbačenih otpadaka”,10 dok nam je biblijska Objava dala da shvatimo kako je priroda dar Stvoritelja koji joj je uredio unutarnji poredak, kako bi čovjek iz njega mogao izvući obvezne smjernice da bi je “obra-đivao i čuvao” (usp. Post 2,15).11 Sve što postoji pripada Bogu koji je (stvoreno) povjerio ljudima, ali ne da bi njime raspolagali samovoljno. A kada se čovjek, umjesto da vrši svoju ulogu Božjega suradnika stavlja na mjesto Boga onda to izaziva pobunu prirode, “koju više tiranizira nego njome vlada”.12 Čovjek, dakle, ima dužnost odgovorno vladati stvorenjem, čuvajući ga i obrađujući.13

7. Nažalost, mora se utvrditi da mnoštvo osoba u raznim zemljama i područjima planete proživlja-va sve veće poteškoće zbog toga što su mnogi ne-marni ili odbijaju odgovorno upravljati okolišem. Drugi vatikanski koncil podsjetio je da je “Bog zemlju i sve što ona sadrži namijenio za uporabu svim ljudima i narodima”.14 Stoga baština stvore-noga pripada cijelome čovječanstvu. Međutim, sadašnji ritam iskorištavanja u ozbiljnu opasnost dovodi raspoloživost nekih prirodnih bogatsta-va ne samo za sadašnji naraštaj, nego nadasve za one buduće.15 Zato nije teško utvrditi da je uni-štavanje okoliša često rezultat nedostatka dugo-ročnih političkih projekata ili pak kratkovidnog

8 Usp. Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 32.9 Katekizam Katoličke Crkve, 295. 10 Heraklit Efeški (oko 535. pr. Kr. - oko 475. pr. Kr.), Fragment 22B124, u: H. Diels - W. Kranz, Die Fragmente der

Vorsokratiker, Weidmann, Berlin, 1952.11 Usp. Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 48.12 Ivan Pavao II., enciklika Centesimus annus, 37.13 Usp. Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 50.14 Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, 69.15 Usp. Ivan Pavao II., enciklika Sollicitudo rei socialis, 34.




slijeđenja ekonomskih interesa koji se na žalost pretvaraju u ozbiljnu prijetnju stvorenome. Da bi se suprotstavili toj pojavi, ne temelju činjenice da “svaka odluka vezana uz ekonomiju ima moralne posljedice”,16 ekonomsko djelovanje treba također više poštovati okoliš. Kada se koriste prirodna bo-gatstva, potrebno se brinuti za njihovo očuvanje, predviđajući i trošak - vodeći računa o okolišu i društvu - kojega treba procijeniti kao bitan čim-benik samih troškova ekonomske aktivnosti. Na međunarodnoj je zajednici i nacionalnim vlada-ma da daju ispravne signale za učinkovito suprot-stavljanje onim načinima korištenja okoliša koji su za njega štetni. Da bi se zaštitio okoliš, da bi se očuvala bogatstva i klima s jedne je strane potre-bno djelovati poštujući dobro definirane norme i s pravnoga i ekonomskoga stajališta, a s druge strane voditi računa o obveznoj solidarnosti s onima koji žive na najsiromašnijim područjima zemlje i s budućim naraštajima.

8. Zapravo, nužnom se čini postizanje čestite me-đugeneracijske solidarnosti. Troškovi što proizla-ze iz korištenja zajedničkih bogatstava okoliša ne mogu biti na teret budućih naraštaja: “Budući da smo baštinici prošlih generacija i korisnici rada naših suvremenika, mi imamo obaveza prema svima i ne možemo se osloboditi brige za one koji dolaze poslije nas da uvećaju krug ljudske obite-lji. Univerzalna solidarnost koja je činjenica, za nas je ne samo dobrobit nego i dužnost. Riječ je o odgovornosti koju sadašnji naraštaji imaju prema budućim naraštajima, odgovornosti koja pripada također pojedinim državama i međunarodnoj zajednici”.17 Korištenje bi prirodnih bogatstava moralo biti takvo da neposredne prednosti ne dovedu do negativnih posljedica za živa bića, za ljudska i koja to nisu, sadašnja i ona buduća; da zaštita privatnoga vlasništva ne sprječava opću namjenu dobara;18 da čovjekov zahvat ne dovede u pogibelj plodnost zemlje, na dobro danas i na dobro sutra. Osim čestite međugeneracijske soli-darnosti, potrebno je istaknuti hitnu moralnu po-trebu za obnovljenom unutar-generacijskom so-lidarnošću, osobito u odnosima među zemljama

u razvoju i onih koje su visoko industrijalizirane: “Neodgodiva je zadaća međunarodne zajednice iznaći institucionalne putove za reguliranje isko-rištavanja neobnovljivih izvora, također uz sudje-lovanje siromašnih zemalja i na način zajedničkog planiranja budućnosti”.19 Ekološka kriza pokazu-je nužnost solidarnosti koja će se protegnuti kroz prostor i vrijeme. Naime, među uzrocima sada-šnje ekološke krize važno je priznati povijesnu odgovornost industrijaliziranih zemalja. Manje razvijene zemlje i osobito one koje se tek razvi-jaju nisu ipak oslobođene vlastite odgovornosti u odnosu na stvoreno, jer svima pripada obveza da postupno usvoje učinkovite mjere i politike za zaštitu okoliša. To bi se moglo lakše ostvariti kada bi računice u pomaganju, u prenošenju znanja i poštenijih tehnologija bile manje sebične.

9. Nesumnjivo, jedan od glavnih problema s ko-jim se mora suočiti međunarodna zajednica je pi-tanje energetskih izvora, pri čemu mora iznaći za-jedničke i održive strategije kako bi se zadovoljile potrebe za energijom sadašnjeg naraštaja i onih budućih. U tu svrhu potrebno je da tehnološki napredna društva budu spremna poticati trijezna ponašanja, smanjujući vlastite potrebe za ener-gijom i poboljšavajući uvjete njezinoga korište-nja. Istodobno je potrebno promicati otkrivanje i primjenu energija s manjim utjecajem na oko-liš te “svjetsku preraspodjelu energetskih izvora kako bi im se i one zemlje koje su ih lišene, mogle približiti”.20 Ekološka kriza, znači, pruža povije-snu priliku za pripremu zajedničkoga odgovora usmjerenog na promjenu modela globalnoga ra-zvoja u smjeru koji će pokazivati više poštovanja u odnosu na stvoreno i na cjelokupni ljudski razvoj, nadahnut vrijednostima koje su svojstvene ljuba-vi u istini. Zato priželjkujem prihvaćanje modela razvoja kojemu će u središtu biti ljudsko biće, koji će se temeljiti na promicanju i raspodjeli općega dobra, na odgovornosti, na svijesti o nužnoj pro-mjeni životnih stilova i na razboritosti, kreposti koja pokazuje što treba učiniti danas, predviđaju-ći ono što se može dogoditi sutra.21

16 Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 37.17 Papinsko vijee pravda i mir, Kompendij socijalnog nauka Crkve, 467; usp. Pavao VI., enciklika Populorum

progressio, 17.18 Usp. Ivan Pavao II., enciklika Centesimus annus, 30-31,43. 19 Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 49. 20 Isto.21 Usp. Sveti Toma Akvinski, S. Th., II-II, q. 49, 5.




10. Da bi čovječanstvo vodio prema sveukupno održivome upravljanju okolišem i bogatstvima planete, čovjek je pozvan upotrijebiti svoju inteli-genciju na području znanstvenoga i tehnološkog istraživanja i u primjeni otkrića što proizlaze iz njih. “Nova solidarnost” što ju je Ivan Pavao II. predložio u Poruci za Svjetski dan mira 1990.22 i “globalna solidarnost” na koju sam i ja podsjetio u Poruci za Svjetski dan mira 2009.23 stajališta su od temeljne važnosti za usmjeravanje napora oko očuvanja stvorenoga, preko bolje koordiniranog sustava upravljanja bogatstvima zemlje na me-đunarodnoj razini, nadasve u trenutku u kojemu se na sve očigledniji način pokazuje snažna me-đusobna povezanost koja postoji između borbe protiv uništavanja okoliša i promicanja cjelovito-ga ljudskoga razvoja. Riječ je o nužnoj dinamici jer “se integralni razvoj čovjeka ne može ostva-riti bez solidarnog razvoja čovječanstva”.24 Danas su brojne znanstvene prigode i mogući inovati-vni putovi zahvaljujući kojima je moguće pruži-ti zadovoljavajuća i skladna rješenja za odnose između čovjeka i okoliša. Na primjer, potrebno je potaknuti istraživanja namijenjena otkrivanju učinkovitijih načina za iskorištavanje velikih po-tencijala sunčeve energije. Isto takvu pozornost treba potom dati sada već planetarnom pitanju vode i globalnoga hidrogeološkoga sustava, čiji je ciklus od prvotne važnosti za život na zemlji i čija stabilnost je u opasnosti zbog snažne pri-jetnje klimatskih promjena. Isto se tako trebaju istražiti prikladne strategije ruralnoga razvoja usredotočene na male poljoprivrednike i njihove obitelji, kao što je također potrebno pripremi-ti prikladne politike za upravljanje šumama, za recikliranje otpada, za vrednovanje postojećih sinergija između suprotstavljanja klimatskim promjenama i borbe protiv siromaštva. Nužne su ambiciozne nacionalne politike, upotpunje-ne potrebnim međunarodnim naporom koji će donijeti važne dobrobiti, posebno kratkoročno i dugoročno. Naposljetku, potrebno je izaći iz logi-ke pukoga trošenja i promicati one oblike poljo-privredne i industrijske proizvodnje koje poštuju poredak stvaranja i koje su zadovoljavajuće za primarne potrebe sviju. S ekološkim se pitanjem ne treba sučeljavati samo zbog zastrašujućih per-

spektiva što ih na obzorju ocrtava uništavanje okoliša; to pitanje nadasve mora biti motivirano traganjem za istinskom solidarnošću na svjetskoj razini, nadahnutom vrijednostima ljubavi, pra-vde i općega dobra. Osim toga, kao što sam već imao prilike podsjetiti, “tehnika nikada nije samo tehnika. Ona otkriva čovjeka i njegovo nastojanje ka razvoju te izražava težnju ljudskoga duha za postupnim nadilaženjem određenih materijalnih uvjetovanosti. Stoga tehniku valja uklopiti u za-povijed ‘obrađivanja i čuvanja zemlje’ (usp. Post 2,15), koju je Bog dao čovjeku, i krijepiti onaj sa-vez između ljudskoga bića i okoliša koji mora biti odraz stvaralačke Božje ljubavi”.25

11. Sve se jasnije pokazuje kako se tema uništa-vanja okoliša tiče ponašanja svakoga od nas, ži-votnih stilova i trenutno prevladavajućih načina potrošnje i proizvodnje koji su često neodrživi s društvenoga stajališta, sa stajališta okoliša pa čak i s ekonomskoga stajališta. Sad je već doista nužna stvarna promjena mentaliteta koja bi sve navela na prihvaćanje novih životnih stilova “u kojima traže-nje istinitog, i lijepog, i dobrog i zajedništvo s dru-gim ljudima u svrhu zajedničkog rasta budu ele-menti koji će vladati izborom potrošnje, štednje i investicija”.26 Sve se više treba odgajati na izgradnju mira polazeći od širokogrudnih odluka na oso-bnoj i obiteljskoj razini kao i na razini zajednice i politike. Svi smo odgovorni za zaštitu i skrb o stvo-renome. Takva odgovornost ne poznaje granice. Prema načelu supsidijarnosti važno je da se svatko zauzme na razini koja mu pripada, djelujući kako bi se nadvladala prevlast partikularnih interesa. Uloga senzibiliziranja i formacije osobito pripada raznim subjektima civilnoga društva i nevladinim organizacijama koje se odlučno i velikodušno za-uzimaju za širenje ekološke odgovornosti koja bi se sve više morala oslanjati na poštivanje “huma-ne ekologije”. Osim toga, potrebno je podsjetiti na odgovornost medija na tom području, predlažući pozitivne modele na kojima se valja nadahnjivati. Zapravo, baviti se okolišem zahtijeva široki i glo-balni pogled na svijet; zajednički i odgovorni na-por da se s logike usredotočene na sebični nacio-nalistički interes prijeđe na viđenje koje će uvijek obuhvaćati potrebe svih naroda. Ne može se ostati

22 Usp. br. 9. 23 Usp. br. 8.24 Pavao VI., enciklika Populorum progressio, 43. 25 Enciklika Caritas in veritate, 69.26 Ivan Pavao II., enciklika Centesimus annus, 36.




ravnodušni pred onime što se događa oko nas, jer bi propadanje bilo kojeg dijela planeta palo na leđa svima. Veze među osobama, društvenim skupina-ma i državama, kao i one između čovjeka i okoliša trebaju poprimiti stil poštivanja i “ljubavi u istini”. U tako širokom kontekstu, više je nego poželjno da učinkoviti i međusobno suglasni budu napori međunarodne zajednice usmjereni postizanju po-stupnoga razoružanja i svijeta lišenoga nuklearnih oružja, čija sama prisutnost prijeti životu planete i procesu cjelovitoga razvoja sadašnjega i budućega čovječanstva.

12. Crkva ima odgovornost za stvoreno i osjeća da je mora iskazivati pa i u javnome prostoru kako bi štitila zemlju, vodu i zrak, darove Boga Stvoritelja za sve, a nadasve da bi zaštitila čovjeka od opasnosti samouništenja. Propadanje prirode zapravo je tijesno povezano s kulturom koja obli-kuje ljudski suživot, zbog čega “poštivanje ‘hu-mane ekologije’ u društvu ide u prilog i ekologiji okoliša”.27 Ne može se od mladih tražiti da poštuju okoliš, ako im se u obitelji i u društvu ne pomaže da poštuju sebe same: knjiga prirode je jedinstve-na, kako na području okoliša tako i na području osobne, obiteljske i društvene etike.28 Obveze pre-ma okolišu proizlaze iz obveza prema osobi kao takvoj i u odnosu prema drugima. Zbog toga rado potičem odgoj za ekološku odgovornost koja bi - kako sam uputio u enciklici Caritas in veritate - očuvala istinsku “humanu ekologiju” i stoga s obnovljenim uvjerenjem potvrdila nedodirljivost ljudskoga života u svakoj njegovoj fazi i u svim njegovim okolnostima, dostojanstvo osobe i ne-zamjenjivo poslanje obitelji u kojoj se odgaja na ljubav prema bližnjemu i na poštivanje prirode.29 Potrebno je očuvati ljudsku baštinu društva. Ta baština vrijednosti ima svoj izvor i upisana je u naravni moralni zakon koji je temelj poštivanja ljudske osobe i stvorenoga.

13. Na kraju, ne treba zaboraviti činjenicu koja je izrazito indikativna, da brojni ljudi pronala-ze spokoj i mir, da osjećaju kako su se obnovili i osnažili kada su u tijesnom dodiru s ljepotom i skladom prirode. Zato i postoji neka vrsta uzaja-mnosti: u brizi za stvoreno utvrđujemo da se Bog,

preko stvorenoga, brine o nama. S druge strane, ispravno shvaćanje odnosa čovjeka s okolišem ne dovodi do apsolutiziranja prirode ni do toga da bi je se držalo važnijom od same osobe. Ako crkve-no Učiteljstvo izražava zbunjenost pred shvaća-njem okoliša nadahnutim ekocentrizmom i bio-centrizmom, onda je to stoga što takvo shvaćanje isključuje ontološku i aksiološku razliku između ljudske osobe i ostalih živih bića. Na taj se način zapravo uklanja identitet i superiorna uloga čo-vjeka, favorizirajući egalitarističko viđenje “do-stojanstva” svih živih bića. Tako se daje pristup novome panteizmu s novopoganskim naglascima koji smatraju da spasenje čovjeka dolazi samo od prirode, shvaćene u čisto naturalističkom smi-slu. No, Crkva poziva da se to pitanje postavi na uravnoteženi način, u poštivanju “gramatike” što ju je Stvoritelj upisao u svoje djelo, povjeravajući čovjeku ulogu čuvara i odgovornoga upravitelja stvorenoga, ulogu koju zasigurno ne smije zlou-potrijebiti, no od koje ne može niti odstupiti. Na-ime, i suprotno stajalište apsolutiziranja tehnike i ljudske moći pretvara se u težak napad ne samo na prirodu, nego i na samo ljudsko dostojanstvo.30

14. Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno. Traga-nje za mirom svih ljudi dobre volje bit će jamačno olakšano zajedničkim priznavanjem nerazdvoj-noga odnosa koji postoji između Boga, ljudskih bića i svega stvorenoga. Prosvijećeni božanskom Objavom i slijedeći Predaju Crkve, kršćani daju svoj doprinos. Oni kozmos i njegova čudesa pro-matraju u svjetlu stvarateljskoga djela Oca i otku-piteljskoga djela Krista koji je svojom smrću i uskrsnućem s Bogom izmirio “sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima” (Kol 1,20). Krist, ra-speti i uskrsli, čovječanstvu je dao dar svoga Duha posvetitelja, koji vodi put povijesti u iščekivanju dana u kojemu će slavnim povratkom Gospodi-novim započeti “nova nebesa i zemlja nova” (2 Pt 3,13), u kojoj će zauvijek prebivati pravednost i mir. Zato je zaštita prirodnog okoliša da bi se izgradio svijet mira obveza svake osobe. Eto nam hitnoga izazova s kojim se treba suočiti s obno-vljenim i zbornim naporom; evo providonosne prigode da se novim naraštajima podari perspe-ktiva bolje budućnosti za sve. Neka toga budu

27 Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 51. 28 Usp. Isto, 15,51.29 Usp. Isto, 28,51,61; Ivan Pavao II., enciklika Centesimus annus, 38-39.30 Usp. Benedikt XVI., enciklika Caritas in veritate, 70.




svjesni odgovorni za nacije i svi oni, na bilo ko-joj razini, kojima je u srcu sudbina čovječanstva: zaštita stvorenoga i ostvarenje mira stvarnosti su koje su međusobno povezane iznutra! Zbog toga pozivam sve vjernike da uzdignu svoju žarku

molitvu Bogu, svemogućem Stvoritelju i milosr-dnome Ocu da u srcu svakoga muškarca i žene odjekne, bude prihvaćen i zaživi hitni poziv: Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno.

Iz Vatikana, 8. prosinca 2009.Papa Benedikt XVI.

Draga braćo i sestre!

Dana 11. veljače, na liturgijski spomen Bla-žene Djevice Marije Lurdske, u vatikanskoj će se bazilici proslaviti 18. svjetski dan bolesnika. Zgodna podudarnost s 25. obljetnicom osnutka Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika predstavlja još jedan razlog za zahvaliti Bogu na do sada prijeđenom putu na području pastorala zdravlja. Želim od srca da ta obljetni-ca bude prigoda za velikodušniji apostolski žar u službi bolesnika i svih onih koji se posvećuju njihovoj skrbi.

Godišnjom proslavom Dana bolesnika Crkva, zapravo, želi probuditi snažnu svijest u crkvenoj zajednicu o važnosti pastoralne službe u velikom svijetu zdravlja, koja je sastavni dio njezina po-slanja, jer je na tragu samog Kristova spasenjskog poslanja. On, božanski liječnik, “prošao (je) čine-ći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao” (Dj 10,38). U tajni njegove muke, smrti i uskrsnuća, ljudsko trpljenje crpi smisao i puni-nu svjetla. U apostolskom pismu Salvifici doloris, sluga Božji Ivan Pavao II. ovako objašnjava tu zbilju: “Ljudsko trpljenje - pisao je - dostiglo je svoj vrhunac u Kristovoj muci. I istodobno ono je ušla u potpuno novu dimenziju i u novi red: veza-no je uz ljubav..., uz onu ljubav koja stvara dobro, koja izvlači dobro također iz zla preko trpljenja, kao što je najviše dobro otkupljenja svijeta pote-

1 Ivan Pavao II., Salvifici doloris, 18.

ISKUSTVO BOLESTI I TRPLJENJA MOŽE POSTATI ŠKOLA NADE

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2010.

klo od Kristova križa i neprestano iz njega izvire. Kristov je križ postao izvor, iz kojeg izviru rijeke žive vode”.1

Gospodin Isus na Posljednjoj večeri, prije nego će se vratiti Ocu, prignuo se da opere noge apo-stolima, anticipirajući najviši čin ljubavi na križu. S tom je gestom pozvao svoje učenike da uđu u istu njegovu logiku ljubavi koja se daje osobito najmanjima i najpotrebitijima (usp. Iv 13,12-17). Slijedeći njegov primjer, svaki je kršćanin po-zvan, u različitim i uvijek novim okolnostima, u vlastitom životu provoditi u djelo prispodobu o dobrom Samarijancu, koji, prolazeći pored nekog čovjeka kojeg su razbojnici ostavili polumrtva uz put, “vidje ga, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioniča-ru: ‘Brini se za nj - reče mu - pa ako što više po-trošiš, ja ću ti na povratku platiti’” (Lk 10,33-35).Na kraju prispodobe Isus kaže: “Idi pa i ti čini tako” (Lk 10,37). S tim se riječima obraća i nama. Potiče nas prignuti se nad rane tijela i duše to-like naše braće i sestara koje susrećemo na pu-tovima svijeta; pomaže nam shvatiti da, Božjom milošću koju se prihvaća i živi u svakodnevnom životu, iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade. I doista, kao što sam istaknuo u enci-klici Spe salvi, “ne ozdravlja čovjeka izbjegavanje trpljenja, bijeg od boli, već sposobnost prihvatiti




nevolje i sazrijevati u njoj, naći smisao po sjedi-njenju s Kristom, koji je patnje podnosio s be-skrajnom ljubavlju”.2

Već je Drugi vatikanski koncil podsjetio na va-žnu zadaću Crkve da skrbi za one koji trpe. U do-gmatskoj konstituciji Lumen gentium čitamo da je “Otac poslao Krista ‘naviještati Radosnu vijest siromasima,... ozdravljati one koji su skršena srca’ (Lk 4,18), ‘tražiti i spasiti ono što je izgubljeno’ (Lk 19,10); na sličan način Crkva okružuje ljuba-vlju sve koji su pogođeni ljudskom slabošću, što-više, u siromasima i patnicima prepoznaje sliku svojega siromašnog i patničkog Utemeljitelja te se trsi ukloniti njihovu nevolju i nastoji u njima služiti Kristu”.3 Taj čovjekoljubni i duhovni rad crkvene zajednice s bolesnicima i onima koji trpe u tijeku stoljeća izražavan je u mnogim oblicima i zdravstvenim strukturama, od kojih su neki imali i institucionalni karakter. Htio bih ovdje spome-nuti one koji su izravno vodile biskupije kao i one koji su plod velikodušnosti raznih redovničkih ustanova. Riječ je o dragocjenoj “baštini” koja odgovara na činjenicu da “ljubav ima također potrebu za organiziranošću kako bi predstavlja-la uređeni oblik služenja”.4 Osnivanje Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika prije dvadeset i pet godina, ulazi u tu skrb Crkve za svijet zdravlja. I stalo mi je dodati da se u sada-šnjem povijesno-kulturnom trenutku zamjećuje potreba za pozornom i kapilarnom prisutnošću Crkve pored bolesnika, kao i prisutnost u društvu koja je kadra prenijeti na djelotvoran način evan-đeoske vrijednosti u cilju zaštite ljudskoga života, od njegova začeća pa do naravne smrti. Želio bih

ovdje podsjetiti na Poruku siromašnima, bolesni-ma i svima onima koji trpe, koju su koncilski oci uputili svijetu na završetku Drugoga vatikanskog koncila: “Vi svi koji teže osjećate teret križa - rekli su - ... vi koji plačete... vi neznani patnici, budite hrabri: vi ste miljenici Božjega kraljevstva, kra-ljevstva nade, sreće i života; vi ste braća trpećeg Krista; i s njim, ako to želite, vi spašavate svijet!”5 Zahvaljujem od srca osobama koje, svakodne-vno, “služe bolesnima i onima koji trpe”, čineći da “apostolat Božjeg milosrđa, u koji su uključe-ni, odgovara uvijek sve bolje na nove zahtjeve”.6 U ovoj Svećeničkoj godini svoju misao upućujem osobito vama, dragi svećenici, “poslužiteljima bo-lesnika”, znaku i oruđu Kristova suosjećanja, koji mora doći do svakog čovjeka koji trpi. Pozivam vas, dragi prezbiteri, da se ne štedite u skrbi i pru-žanju utjehe tim osobama. Vrijeme provedeno uz onoga koji je u kušnji rađa plodovima milosti za sve ostale dimenzije pastorala. Obraćam se na kraju vama, dragi bolesnici, i molim vas da molite i prinosite svoja trpljenja za svećenike, da uzmo-gnu biti vjerni svojem pozivu i da njihova služba bude bogata duhovnim plodovima, na dobrobit čitave Crkve.

S tim osjećajima zazivam na bolesnike, kao i na sve one koji im pomažu, majčinsku zaštitu Marije Salus Infirmorum i svima od srca udjelju-jem apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 22. studenoga 2009., na svetkovi-nu Našega Gospodina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja.

Papa Benedikt XVI.

2 Benedikt XVI., Spe salvi, 37.3 Lumen gentium, 8.4 Enciklika Deus caritas est, 20.5 Ench. Vat., I., br. 523, str. 313.6 Ivan Pavao II., ap. konst. Pastor Bonus, čl. 152.




Draga braćo i sestre, svake godine, prigodom korizme, Crkva nas poziva na iskreno preispiti-vanje našega života u svjetlu evanđeoskih učenja. Ove bih vam godine htio predložiti neka razmi-šljanja o velikoj temi pravednosti, polazeći od Pavlovih riječi: Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista (usp. Rim 3,21-22).

Pravednost: “dare cuique suum”

Zaustavit ću se ovdje u prvom redu na znače-nju izraza “pravednost”, koji u običnom govoru znači “dati svakome njegovo - dare cuique suum”, prema poznatu izrazu koji je skovao Ulpijan, rimski pravnik iz trećeg stoljeća. Međutim, ta klasična definicija, zapravo, ne precizira u čemu se sastoji to njegovo što treba osigurati svakom pojedincu. Ono što čovjek treba, ne može mu se zajamčiti zakonom. Da bi osoba uživala život u punini, nužno je nešto dublje, što joj može pri-pasti samo besplatno: mogli bismo reći da čovjek živi od one ljubavi koju jedino Bog može saopćiti, budući da ga je on stvorio na svoju sliku i priliku. Materijalna su dobra jamačno korisna i nužna - uostalom sâm se Isus pobrinuo da ozdravi bo-lesne, da nahrani gladno mnoštvo koje je išlo za njim i sigurno je osuđivao ravnodušnost, koja i danas prisiljava stotine milijuna ljudskih bića na umiranje zbog nedostatka hrane, vode i lijekova, ali “razdiobna” pravednost ne daje ljudskom biću sve ono “njegovo” na koje polaže pravo. Ono, na-ime, treba Boga kao što treba kruh i više od toga. Sveti Augustin primjećuje: ako je “pravednost krepost koja daje svakom njegovo ... nije nipo-što čovjekova pravednost to što oduzima čovjeka pravom Bogu” (De civitate Dei, XIX, 21).

Odakle dolazi nepravda?

Evanđelist Marko prenosi sljedeće Isusove rije-či, kojima se Isus uključio u tadašnju raspravu o tomu što je čisto, a što nečisto: “Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje... Što iz čovjeka

izlazi, te onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli.” (Mk 7,15.20-21) Osim sama pitanja vezana uz hranu, u reakciji fa-rizeja možemo primijetiti jednu trajnu čovjekovu napast: tvrditi da zlo ima neki izvanjski uzrok. Mnoge suvremene ideologije, ako dobro pogle-damo, polaze od te pretpostavke: da nepravda dolazi “izvana”, da bi zavladala pravda dovoljno je ukloniti izvanjske uzroke koje priječe njezino ostvarenje. Taj način razmišljanja - opominje Isus - naivan je i kratkovidan. Nepravda, plod zla, nema isključivo izvanjske korijene; njezin uzrok leži u ljudskom srcu, gdje se nalaze klice jedno-ga tajanstvena suživota sa zlom. Prepoznaje to s gorčinom psalmist: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.” (Ps 51,7) Da, čovje-ka je učinilo slabim nešto duboko u njemu, što ga onesposobljava ući u zajedništvo s drugim. Otvo-ren po svojoj naravi slobodnoj bujici dioništva s drugim, primjećuje u sebi neku čudnu privlačnu silu, koja ga tjera zatvoriti se u sama sebe, posta-vljati se iznad i afirmirati se nauštrb drugih: to je egoizam, posljedica istočnoga grijeha. Adam i Eva, zavedeni Sotoninom laži, ubravši tajanstve-ni plod unatoč Božjoj zapovijedi, zamijenili su logiku pouzdavanja u Ljubav logikom dvojbe i natjecanja; logiku primanja, povjerljiva iščekiva-nja Drugoga, nemirnom logikom u kojoj se gra-bi samo sebi i čini sve vlastitim silama (usp. Post 3,1-6), kušajući, kao posljedicu, osjećaj nemira i nesigurnosti. Kako se čovjek može osloboditi tog sebična nagnuća i otvoriti se ljubavi?

Pravednost i Sedaqah

U srcu Izraelove mudrosti nalazimo duboku vezu između vjere u Boga, koji “iz gliba vadi siromaha” (Ps 113,7) i pravednosti prema bližnjemu. Sama riječ kojom se na hebrejskome označava krepost pravednosti, sedaqah, dobro to izražava. Sedaqah naime znači s jedne strane puno prihvaćanje volje Boga Izraela, a s druge, pravičnost u odnosima prema bližnjima (usp. Izl 20,12-17), navlastito prema siromasima, strancima, siročadi i udovi-

BOŽJA SE PRAVEDNOST OČITOVALA PO VJERIU ISUSA KRISTA

(usp. Rim 3,21-22)

Za korizmu 2010.




cama (usp. Pnz 10,18-19). Ali ta su dva značenja povezana, jer kada daje siromahu, Izraelac ne čini ništa drugo već uzvraća Bogu, koji se smilovao nad bijedom svojeg naroda. Nije slučajno da se darivanje pločâ Zakona Mojsiju, na brdu Sinaj, zbilo nakon prelaska Crvenog mora. Slušanje Zakona naime pretpostavlja vjeru u Boga, koji je prvi ‘čuo vapaj’ svojeg naroda te je “sišao da ga izbavi iz vlasti Egipta” (usp. Izl 3,8). Bog je po-zoran na vapaj bijednika i zauzvrat traži da ga se sluša: traži pravednost prema siromahu (usp. Sir 4,4-5.8-9), pridošlici (usp. Izl 22,20), robu (usp. Pnz 15,12-18). Da bi se stupilo na put pravedno-sti, nužno je stoga izaći iz one opsjene samodo-statnosti, iz onoga dubokog stanja zatvorenosti, koje predstavlja sâm uzrok nepravde. Potreban je, drugim riječima, dublji “izlazak” od onoga što ga je Bog učinio s Mojsijem, oslobođenje srca, koje sâmo slovo zakona ne može ostvariti. Postoji li dakle za čovjeka nada pravednosti?

Krist, Božja pravednost

Kršćanski navještaj pozitivno odgovara na čovje-kovu žeđ za pravednošću, kao što kaže apostol Pavao u Poslanici Rimljanima: “Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja ... po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri.” (3,21-25)

Koja je dakle Kristova pravednost? To je pri-je svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdra-vlja sama sebe i druge. Činjenica da se “okajanje” događa u Isusovoj “krvi” znači da nisu čovjeko-ve žrtve te koje ga oslobađaju od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga koji se otvara sve do kraja, sve dotle da pušta da u nj uđe “prokletstvo” koje pripada čovjeku, da bi ovomu zauzvrat prenio “blagoslov” koji pripada Bogu (usp. Gal 3,13-14). Ali to odmah pokreće jedan prigovor: kakva je to pravednost u kojoj pravednik umire za krivca a

krivac prima zauzvrat blagoslov koji pripada pra-vedniku? Ne prima li tako svaki od njih upravo suprotno od onoga što mu pripada? No upravo ovdje se, zapravo, razotkriva Božja pravednost, koja se stubokom razlikuje od ljudske. Bog je pla-tio za nas u svojem Sinu doista neizmjernu cije-nu otkupljenja. Čovjek se može čak i buniti zbog te pravednosti križa, jer ona iznosi na vidjelo da čovjek nije neko samodostatno biće, već treba Drugoga da bi bio potpuno to što jest. Obratiti se Kristu, vjerovati evanđelju, znači u bîti upravo ovo: izaći iz opsjene o samodostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitu bijedu - siromaštvo drugih i Božje siromaštvo, potrebu za njegovim oprošte-njem i njegovim prijateljstvom.

Tako se može shvatiti da je vjera sve drugo samo ne neka jednostavna, lagodna, obična zbilja: potrebna je poniznost da bi se prihvatilo da tre-bam Drugoga koji će me osloboditi onoga “mo-jeg”, da bi mi dao “svoje”. To se osobito događa u sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam se vrata “veće” pravednosti, a to je pravednost ljubavi (usp. Rim 13,8-10), pravednost onoga koji se u svakom slu-čaju osjeća sve više dužnikom no vjerovnikom, jer je primio više no što je mogao očekivati.

Upravo osnaženi tim iskustvom, vjernici ćute u sebi neki nutarnji poticaj pridonijeti oblikova-nju pravednih društava, gdje svi primaju ono što im je potrebno da bi živjeli sukladno dostojan-stvu vlastitom ljudima i gdje je pravednost oži-vljena ljubavlju.

Draga braćo i sestre, korizma ima svoj vrhu-nac u Vazmenom trodnevlju, u kojem ćemo i ove godine slaviti Božju pravednost, koja je punina ljubavi, dara, spasenja. Neka ovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost. S tim osjećaji-ma, podjeljujem svima od srca apostolski blago-slov.

U Vatikanu, 30. listopada 2009.Papa Benedikt XVI.




Draga braćo i sestre, tema ovogodišnjeg Svjetskog dana sredstava

društvenih komunikacija “Svećenik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u službi Riječi” zgodno se uklapa u crkvenu proslavu Svećeničke godine. Ona u prvi plan stavlja razmišljanje o ši-rokom i osjetljivom pastoralnom polju komuni-kacije i digitalnog svijeta, u kojem se svećeniku pružaju nove mogućnosti ostvarivanja vlastitoga služenja Riječi i vršenja službe Riječi. Crkvene su se zajednice oduvijek služile suvremenim medi-jima kako bi ojačale komunikaciju, prisutnost u društvu i kako bi, vrlo često, poticale dijalog na široj razini. No zbog njihova nezaustavljivog ši-renja kao i njihova znatnog društvenog utjecaja mediji postaju sve važniji i korisniji za plodono-sno vršenje svećeničke službe.

Prvi je svećenikov zadatak naviještati Krista, utjelovljenu Božju riječ i priopćavati drugima mnogoliku Božju milost koja posredstvom sa-kramenata donosi spasenje. Okupljena i pozvana od Riječi, Crkva se postavlja kao znak i oruđe za-jedništva koje Bog uspostavlja sa svakim čovje-kom i koje je svaki svećenik pozvan izgrađivati u Kristu i s Kristom. U tome se krije dostojanstvo i ljepota svećeničkog poslanja, u kojem se na po-vlašten način ostvaruje ono što kaže sveti Pavao: “Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se po-stidjeti... Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja?” (Rim 10, 11.13-15).

Da bismo dali primjerene odgovore na ta pita-nja usred velikih kulturnih promjena, na koje su osobito osjetljivi mladi, moramo se služiti suvre-menim komunikacijskim tehnologijama. Naime, digitalni svijet, stavljajući nam na raspolaganje sredstva koja posjeduju gotovo bezgraničnu moć izražavanja, otvara mnogobrojne perspektive i mogućnosti te nas potiče još više cijeniti Pavlovu opomenu: “Jao meni ako evanđelja ne navješću-jem” (1 Kor 9,16). Sve veća dostupnost novih te-hnologija zahtijeva i veću odgovornost onih koji

su pozvani naviještati Riječ, ali isto tako traži od njih da budu sve više motivirani i učinkoviti u svom djelovanju. Svećenik se nalazi na pragu no-vog doba, jer, koliko više suvremene tehnologije budu stvarale sve dublje odnose na velikim uda-ljenostima a digitalni svijet širio svoje granice, toliko će više biti pozvan odgovoriti na taj izazov u svojem pastoralnom radu, proširujući opseg svoga djelovanja kako bi medije sve djelotvornije stavio u službu Riječi.

Međutim, širenje multimedijskih komunikacija i raznolikost “izbornika opcija” iste te komunika-cije mogu za sobom povlačiti opasnost da pomisli-mo kako je dovoljno jednostavno biti prisutan na webu i pogrešno ga smatrati isključivo prostorom koji je potrebno ispuniti. Od prezbitera se, napro-tiv, s pravom traži sposobnost da bude prisutan u digitalnom svijetu u stalnoj vjernosti evanđeoskoj poruci, kako bi izvršio svoju ulogu voditelja zaje-dnica koje se danas sve češće izražavaju mnogim “glasovima” koje pruža digitalni svijet. Pozvani su zato u naviještanju evanđelje koristiti se ne samo tradicionalnim, već i novim audio-vizualnim sred-stvima (fotografija, video, animacije, blog, web stranice), koja mogu otvoriti nove, šire vidike za uspostavu dijaloga s drugima i biti korisna sred-stva također za evangelizaciju i katehezu.

Uz pomoć suvremenih sredstava komunika-cije, svećenik će moći upoznati ljude sa životom Crkve i pomoći našim suvremenicima otkriti Kristovo lice. Oni će ponajbolje postići taj cilj ako nauče, tijekom svoga školovanja, znalački i pravilno se služiti tim sredstvima te steknu so-lidnu teološku naobrazbu i izgrade snažnu sve-ćeničku duhovnost, koja ima svoj oslonac u stal-nom razgovoru s Gospodinom. Ipak, prisutnost svećenika u digitalnom svijetu mora manje biti u znaku umješnog rukovanja medijima a više u znaku njegove posvećenosti Bogu i njegove bli-skosti s Kristom. To će ne samo oživjeti njegovo pastoralno djelovanje, već će također “udahnuti dušu” neprekidnom komunikacijskom toku koji se odvija na “mreži”.

I u digitalnom svijetu mora jasno izaći na vi-djelo kako Božja brižna ljubav prema svim ljudi-

SVEĆENIK I PASTORAL U DIGITALNOM SVIJETU: NOVI MEDIJI U SLUŽBI RIJEČI

Za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 16. svibnja 2010.




ma koja se očitovala u Kristu nije niti nešto što pripada prošlosti niti neka učena teorija, već sa-svim konkretna, aktualna i privlačna zbilja. Naša pastoralna prisutnost u digitalnom svijetu mora tako služiti tome da pokaže našim suvremenici-ma, osobito onima koji se osjećaju nesigurnima i zbunjenima, da je “Bog blizu; da u Kristu pripa-damo jedni drugima” (Benedikt XVI., Obraćanje članovima Rimske kurije prigodom božićnog če-stitanja, L’Osservatore Romano, 21.-22. prosinca 2009., str. 6).

Zar može itko bolje od svećenika, kao Božjeg čovjeka osposobljena za rad s današnjim digi-talnim tehnologijama, razviti i provoditi u dje-lo pastoral koji Boga konkretno uprisutnjuje u današnjem svijetu i predstavlja vjersku mudrost prošlosti kao bogatstvo na kojem se možemo na-dahnjivati u svojem nastojanju da živimo dosto-janstveno u sadašnjosti i ispravno izgrađujemo bolju budućnost? Posvećene osobe koje rade u medijima imaju posebnu odgovornost utrti put novim oblicima susreta, trajno jamčiti kvalitetu ljudskog susreta i pokazati brigu za osobe i nji-hove duhovne potrebe. One tako mogu pomoći muškarcima i ženama našeg “digitalnog” doba osjetiti Gospodinovu prisutnost, rasti u očeki-vanju i nadi i približiti se Božjoj riječi koja nudi spasenje i potiče cjeloviti čovjekov razvoj. Ova će se potonja na taj način moći otisnuti na nepregle-dnu pučinu koju tvori gusta mreža “autoputova” kojima je premrežen kibernetički prostor (cy-berspace) i pokazati da Bog ima svoje opravdano mjesto u svakom dobu, pa tako i u ovom našem. Tako će, zahvaljujući novim komunikacijskim medijima, Gospodin moći koračati ulicama na-ših gradova i zastati pred pragom domova i naših srca te još jednom reći: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otk 3,20).

U prošlogodišnjoj poruci potaknuo sam sve odgovorne za komunikacijske procese da pro-miču kulturu poštivanja dostojanstva i vrijedno-sti osobe. To je jedan od načina na koji je Crkva pozvana vršiti “diakoniju kulture” u današnjem “digitalnom svijetu”. S evanđeljem u rukama i u srcu, moramo ponovno potvrditi potrebu da se nastavi pripravljati putove koji vode Božjoj riječi, posvećujući istodobno stalnu pozornost onima koji traže; štoviše, kao prvi korak evangelizacije,

moramo poticati njihovo traganje. Pastoral u svi-jetu digitalne komunikacije, budući da nam nova sredstva komunikacije omogućuju stupiti u dodir sa sljedbenicima drugih religija kao i nevjernici-ma te ljudima svih kultura, zahtijeva osjetljivost prema onima koji ne vjeruju, koji su klonuli i oni-ma koji imaju u srcu duboku, neizgovorenu želju za apsolutnim i neprolaznim istinama. Zar ne bi-smo i mi, poput prorok Izaija koji je imao pred očima sliku doma molitve za sve narode (usp. Iz 56,7), mogli zamisliti web kao prostor - poput “predvorja pogana” iz Jeruzalemskog hrama - u kojem možemo naći one koji još uvijek ne pozna-ju Boga?

Razvoj novih tehnologija i digitalni svijet u cjelini predstavljaju veliko bogatstvo za čitavo čovječanstvo i za čovjeka pojedinca a može dje-lovati i kao poticaj na susret i dijalog. No njihov razvoj jednako tako pruža veliku priliku vjerni-cima. Ništa se ne može i ne smije ispriječiti na putu onome koji se, u ime Krista uskrsloga, trudi biti uvijek bližnji drugom čovjeku. Novi mediji, stoga, pružaju nadasve prezbiterima uvijek nove i, s pastoralnoga gledišta, bezgranične mogućno-sti te ih potiču prepoznati vrijednost opće Crkve i u tome smislu izgrađivati veliku i stvarnu zaje-dnicu kao i svjedočiti, u današnjem svijetu, uvijek novi život koji se rađa iz slušanja evanđelja Isusa Krista, vječnoga Sina koji je došao među nas radi našega spasenja. Ne smije se, međutim, zabora-viti kako plodnost svećeničke službe izvire prije svega iz osobnoga susreta s Kristom, čiju se riječ osluškuje u molitvi, kojega se naviješta i svjedoči vlastitim životom, upoznaje, ljubi i slavi u sakra-mentima, navlastito u sakramentu Presvete euha-ristije i pomirenja.

Vas, dragi svećenici, iznova pozivam da se mu-dro okoristite jedinstvenim mogućnostima što ih pružaju suvremene komunikacije. Neka vas Go-spodin učini oduševljenim navjestiteljima Rado-sne vijesti također u novom prostoru što ga nude sadašnja sredstva komunikacije.

S tim željama, zazivam na vas zaštitu Majke Božje i svetoga arškog župnika i svakome od vas od srca podjeljujem apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2010., blagdan sv. Fra-nje Saleškoga

Papa Benedikt XVI.









II.HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA

BISKUPSKA KONFERENCIJA BIH



U ime načela pravde i mira, onima koji su najo-dgovorniji u donošenju konačnog teksta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana, želimo skrenuti pozornost na moguće posljedice njihovih odluka i ponuditi neke elemente za promišljanje ovog važnog pita-nja.

Odluka Vlade Republike Hrvatske da se u saborsku proceduru uputi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana unijela je s razlogom nemir među Hrvate u Bosni i Hercegovini, jer bi usvaja-nje predloženog nacrta zakona moglo imati dale-kosežne posljedice na daljnju sudbinu ovoga na-roda, koji je u vrijeme prošloga rata teško stradao, protjeran iz svoje domovine, da bi se i nakon rata najviše iseljavao, zbog diskriminacije koja traje. To bi dovelo do mogućih novih nestabilnosti u čitavoj ovoj regiji. Imajući u vidu važnost ovog zakonskog akta za Hrvate u Bosni i Hercegovini ali i za sve građane Republike Hrvatske naše dvije Komisije izjavljuju sljedeće:

1. Stečena prava. Komisije polaze od činjenice da velik broj europskih zemalja priznaje ili tolerira dvojno državljanstvo svojih građana. Komisije ističu, da dodjela državljanstva Republike Hrvat-ske bosansko-hercegovačkim građanima i drža-vljanima, koji su se deklarirali kao etnički Hrvati, tijekom protekla dva desetljeća, spada danas u tzv. stečena prava. Ovu činjenicu nema smisla stavlja-ti u pitanje, ili osporavati. Isto tako nema smisla, niti bi bilo pravedno osporavati druga njihova stečena prava u Republici Hrvatskoj, navlastito socijalna i obrazovna, premda treba financijski teret nekih od tih prava i obveza dijeliti s institu-cijama Bosne i Hercegovine, pa o tome ostvariti dogovor s tim institucijama.

2. Novi egzodus bosansko-hercegovačkih Hrvata. Ono što je od prvenstvene važnosti u sadašnjim raspravama i odlukama, koje iz njih imaju proizi-ći na zakonotvornoj razini, hrvatskoj i bosansko-hercegovačkoj, jest ne samo ne učiniti ništa što bi moglo potaknuti novi egzodus bosansko-herce-govačkih Hrvata, nego upravo obrnuto, olakšati njihov povratak u zavičaj, u domovinu i državu Bosnu i Hercegovinu. Pravo na dom i na domovi-nu - kao pravo slobode bivanja i kretanja, dolaska i odlaska - spada među osnovna ljudska prava, pa to pravo trebaju ne samo priznati i jamčiti bosan-sko-hercegovačkim Hrvatima obje države, Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska, nego i me-đunarodna zajednica. Nije teško uvidjeti i složiti se da bez hrvatske sastavnice, Bosna i Hercegovi-na ne može opstati, što znači da može ponovno postati, u mnogo opasnijem obliku, žarište nemi-ra i sukoba nepredvidivih razmjera.

3. Biračko pravo hrvatskih državljana. Biračko pravo hrvatskih državljana vezano je uz hrvat-sko državljanstvo i njega ne treba osporavati jer se time osporavaju osnovna građanska i demo-kratska prava. Pored toga, Komisije drže da bi bilo poželjno da hrvatski državljani koji nemaju stalnog prebivališta u Republici Hrvatskoj budu zastupljeni i u Ekonomskom i socijalnom vijeću RH s pravom glasa u svim pitanjima koja su od materijalnog i moralnog interesa za takve držav-ljane.

4. Diskriminacija Hrvata. U sadašnjem društve-nom trenutku zakonsko rješenje koje je predlo-ženo Hrvatskom saboru je naizgled objektivno i pravno neutralno, no de facto riječ je o pristra-nom, diskriminacijskom zakonu koji nejednako tretira etničke skupine i u ovom slučaju obespra-

NEMA USTAVNOG UTEMELJENJA ZAHTIJEVATI OD HRVATA

S DRŽAVLJANSTVOM RH I BIH IZBORIzjava komisija Iustitia et pax biskupskih konferencija Hrvatske i BiH u povodu rasprave u Hrvatskom saboru o Prijedlogu zakona o prebivalištu i boravištu 16. veljače 2010. godine

Hrvatska BK i Biskupska konferencija BiH



vljuje etničke Hrvate. Malo je naime poznato i rijetko se spominje da “privilegij” dvostrukog glasovanja i druga prava državljana Republike Hrvatske uživa i otprilike 100.000 izbjeglica iz Hrvatske koji su etnički Srbi. Pravedno bi bilo da ni jedna etnička skupina ne bude niti privilegira-na ali niti diskriminirana.

5. Zakonska rješenja drugih europskih naro-da o istom pitanju. Govoreći o “nužnosti” ova-kvoga zakonskoga rješenja, da se Hrvatima koji imaju dvostruko državljanstvo uskrati dvostruko prebivalište a time i druga građanska i socijalna prava, valja uzeti u obzir praksu drugih naroda u Europi, pa i u Hrvatskoj. Tako primjerice Tali-jani, koji imaju dvojno državljanstvo mogu imati prebivalište u Hrvatskoj i u Italiji. Još čvršće veze s pripadnicima svoga naroda imaju Mađari, kao na primjer pripadnici mađarske manjine u Ru-munjskoj. Dakle postoje prakse koje nisu pro-tivne sadašnjem rješenju. Republika Hrvatska ima ustavnu obvezu pomagati hrvatski narod u Bosni i Hercegovini - koji tamo nije ni nacional-na manjima, ni dijaspora nego autohtoni narod koji tamo živi već 14 stoljeća - te mu pomoći da ostane u Bosni i Hercegovini i pridonosi razvoju ove napaćene ali perspektivne i na mnogim po-dručjima bogate zemlje. To, što se dio hrvatskih državljana iz Bosne i Hercegovine koristi socijal-nom pomoći Republike Hrvatske neće ni za 300 godina doseći cifru od 35 milijardi eura, koliko se procjenjuje ratna šteta koju je Hrvatska pretrpjela zbog srpske agresije, a mi vjerujemo da će vrije-dni bosansko-hercegovački Hrvati ubrzo stati na svoje noge i živjeti od svoga rada, a ne od pomoći RH. Ako je svrha ovoga zakona onemogućavanje zloporabe socijalnih prava, moguće je na drugi način to sprječavati, te selektivnim pristupom i zauzetim radom državnih tijela i službi onemo-gućiti neopravdano korištenje socijalne pomoći, a da se time ne ulazi u odluke koje sa sobom nose mnogo teže posljedice. Znamo da je ekonomska kriza u svijetu i da je svima teško. No ima i onih, i to u našoj blizini koji su potrebniji od nas, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, a i dru-gdje u svijetu. Zbog toga naše Komisije ne žele da se ukidaju prava ni etničkim Srbima, izbjeglica-ma iz Hrvatske. Ove Komisije se odlučno zalažu za pravo svih da se vrate u svoje domovine i da se uključe u njihov razvoj i obnovu, kao što žele da i Hrvati iz Bosne i Hercegovine ne budu zakinu-ti u stečenim pravima. Potreban nam je razvoj u ljubavi i istini. Treba nam jedno i drugo i jedno

bez drugoga ne ide, kako na to upozorava papa Benedikt XVI. u svojoj novoj socijalnoj enciklici Caritas in veritate.

6. Uskladiti zakonodavstva RH i BiH obzirom na pitanje prebivališta. Naše komisije drže da u sklopu prilagodbe Ustava Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine europskim integracijama treba pokrenuti inicijativu da Hrvatski sabor i Parlament Bosne i Hercegovine donesu usklađe-ne zakone o prebivalištu i boravištu, kojim bi se na razborit način i s podijeljenom odgovornošću i razmjernim materijalnim troškovima zajamčilo ostvarivanje prava svih građana s dvostrukim dr-žavljanstvom, te tako omogućilo pravo na opra-vdano sudjelovanje u političkom, gospodarskom i kulturnom životu, u skladu s najboljim europ-skim demokratskim postignućima. To nipošto ne bi bio uvod u anakrone balkanske asocijacije, već minimum civiliziranog odnosa svih država pre-ma svojim građanima čiji su identiteti bili tako često nasilno definirani. Time bi se, upravo obra-tno, iz individualnih ljudskih nezastarivih prava na zavičaj, kulturni identitet, kao i na vlasništvo, stvorile zakonske pretpostavke za ispravljanje ne-pravdi prema stotinama tisuća Hrvata koji su bilo progonom, bilo izbjeglištvom, bilo perfidnom političkom, ideološkom, medijskom kampanjom i diskriminacijom u minulom stoljeću, od 24% udjela u pučanstvu Bosne i Hercegovine (1924) došli na rub manjine, te kulturološkog i psiho-loškog iskorjenjenja iz svoje domovine Bosne i Hercegovine.

Ukoliko se usvoji predloženi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana, nije moguće isključiti veliki val novih emigranata u Hrvatsku do kojega bi došlo ne samo zbog diskriminacije, nego i zbog perspektive ulaska Hrvatske u Europsku uniju. To moguće novo stanje donijelo bi silnih teškoća ne samo nesretnim izbjeglicama, nego i Republi-ci Hrvatskoj, jer bi se socijalna izdvajanja - koja su, po sugestijama medijske kampanje, jedan od glavnih uzroka predlaganja ovakva restriktivnog zakona - ovime samo značajno povećala, i to u vrijeme još neprevladane ekonomske i socijalne krize.

Naše komisije apeliraju stoga, na sve odgovorne političare i narodne zastupnike u Republici Hr-vatskoj da u procesu donošenja ključnih odlu-




ka koje se tiču bosansko-hercegovačkih Hrvata postupaju odgovorno i sukladno obvezama koje proistječu iz europskih demokratskih standarda kao i Ustava Republike Hrvatske. Naše komisije smatraju da nema nikakva ustavnog utemeljenja zahtijevati od Hrvata s državljanstvom RH i BiH izbor, po kojemu bi se morali odreći ili svojih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercego-vine, ili prava koja im ravnopravno jamči Ustav Republike Hrvatske.

Nadamo se da odlučujuće političke elite u Repu-blici Hrvatskoj neće podržati rješenja koja će po-tpomoći iseljavanje, diskriminaciju i dalju eroziju

ljudskih, političkih, građanskih i socijalnih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.

S poštovanjem i molitvom za razboritost i budan osjećaj za pravednost, želimo mir i blagoslov oni-ma koji odlučuju kao i onima o kojima se odlu-čuje.

U Zagrebu, 16. veljače 2010.

Za Komisiju Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije

Predsjednik mons. dr. Vlado KošićZa Komisiju Iustitia et pax Biskupske konfe-

rencije BiHPredsjednik mons. dr. Pero Sudar



III.BISKUPSKA KONFERENCIJA

BOSNE I HERCEGOVINE



Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine

I ove godine Katolička Crkva u našoj zemlji obilježava prve nedjelje u mjesecu veljači (7.2.) Dan života. Želimo svoja razmišljanja, a onda i molitve, te konkretna djela usredotočiti na ljud-ski život - od njegova začeća do prirodne smrti. U zemlji, koja još uvijek s velikim naporima lije-či prebolne rane nedavnog rata, koji je uništio ili ugrozio ogromni broj života naših sugrađana, svi smo mi pozvani pokazati svoje pravo lice, to jest u kojoj smo mjeri i s kojom odlučnošću u obrani, zaštiti i u promoviranju ljudskog života.

Kao vjernici i suradnici utjelovljenog Boga po-zvani smo javno i jasno na djelu pokazati svoju vjerodostojnost. Ako nam je sam Bog Stvoritelj utjelovljenjem svoga Sina jasno pokazao koliko mu je stalo do “njegove slike i prilike” (Post 1,27) tj. do čovjeka, onda smo i mi zaduženi zalagati se za zaštitu i pomoć svakog života kada god bi i u kojem god bi obliku i mjeri on bio ugrožen. Jer čovjekova bogolikost, njegovo izvanredno dosto-janstvo ima kao svoju nužnu posljedicu potrebu i nužnost zaštite i pomoći njegovu životu.

Ako se mi, kao članovi Crkve, zalažemo za život, za pravo na život koji je dostojan čovjeka, ne činimo time ništa posebno, jer se nalazimo na istoj univerzalnoj razini na kojoj se nalaze i svi drugi ljudi. Pravo na život nije pitanje samo jedne određene ideologije, jednog određenog svjetona-zora niti je to pravo jedne vjerske zajednice. To je pravo čovjeka. To je njegovo najbitnije, najosno-vnije pravo! Bog zapovijeda čovjeku: “Ne ubij!” (Izl 20,13). Ta je Božja zapovijed ujedno temeljni princip i norma moralnog zakona, koji je upisan u savjest svakog čovjeka. Mjerilo jedne civilizacij-ske sredine, jednog društva, koje je ujedno uni-verzalno, trajno mjerilo i obuhvaća sva vremena i sve kulture, sastoji se u odnosu te sredine prema životu. Društvo, sredina, država gdje se ne uva-žava čovjek i njegovo pravo na dostojanstven ži-

vot, nego se prezire i zanemaruje čovjek i njegova neotuđiva prava, takvo društvo i takva sredina zavrjeđuju da ih se naziva barbarskim, pa makar imala velike uspjehe na području privrede, tehni-ke, znanosti i umjetnosti.

Crkva, vjerna svome poslanju, kojeg je dobila od svoga božanskog Utemeljitelja Isusa Krista - unatoč slabostima i nevjeri mnogih svojih sino-va i kćeri - uporno i ustrajno je sijala i unosila istinu o ljubavi prema čovjeku, prema ljudskom životu. Ona se trudila i trudi oko ublažavanja društvenih, etničkih i rasnih napetosti i trvenja među ljudima i narodima. Ona se zauzimala i za-uzima za nerođene i rođene, za bolesne, napušte-ne, ostarjele, osamljene, nezbrinute, prognanike i izbjeglice, gurnute na rub društva i obespravljene svake vrste.

Crkva je učila i uči, i riječju i konkretnim djeli-ma, najprije svoje članove, a onda i sve ljude dobre volje u sredini u kojoj djeluje, da ni jedan čovjek ne smije biti ni “počišćen”, ni “očišćen”, ni ubijen prije rođenja niti protjeran iz mjesta svog rođenja niti isključen iz svoje životne sredine, iz ljudske zajednice i gurnut na rub društva. Ona se zalaga-la i zalaže za svaki ljudski život od samog njegova začeća pod srcem majke, a zalaže i za svaki život dokle god on postoji, u svim njegovim fazama i okolnostima. Zalaže za utemeljenje i očuvanje zdravog braka i zdravih obitelji kao dragocje-nih kolijevki za rađanje, očuvanje i podupiranje ljudskog života. Na razne načine bodri i pomaže i bračne parove i obitelji da budu otvoreni životu. Crkva ima srca i načina da pomogne mnogim sa-mohranim majkama da začeto dijete pod svojim srcem, kao bogoliko stvorenje, vrlo često uz ne male poteškoće pa i prave drame donesu na svijet i s dodatnom ljubavlju podižu i odgajaju.

I naša domovinska Crkva, vjerna poslanju ci-jele Crkve, preko svojih duhovnih pastira dizala

Vijeće za obitelji pri BK BiH

LJUDSKO DOSTOJANSTVOZAHTIJEVA ZAŠTITU ŽIVOTA

Prigodom Dana života 2010.




je i diže glas bodrenja, potpore i solidarnosti u korist rođenih i nerođenih ljudskih života, a po-duzima u pojedinim svojim biskupijama i kon-kretne akcije materijalne pomoći i zbrinjavanja ugroženih života. Osobito se zauzimala i zauzi-ma za mnogobrojne obespravljene svoje članove kao i druge ljude u sličnoj situaciji, kojima je za-konom jačega i drskijega oduzeto pravo na neka neupitna, osnovna ljudska prava, kao npr. pravo na rodno mjesto i život dostojan čovjeka u koli-jevci njihova dolaska na svijet. Ne manje odlučno je dizala svoj upozoravajući glas u obranu i pravo nerođenog života, tražeći od aktualnih vlasti da pronađu i otvore nužne uvjete mladim ljudima da stupaju u bračne zajednice i rađaju nove živote.

Poznate su riječi velikog proroka suvremenog svijeta Sluge Božjeg Ivana Pavla II.: “Narod i dr-žava koji ubijaju svoju vlastitu djecu jesu narod i država bez budućnosti!” Svjedoci smo već dugi niz ratnih i poratnih godina u našoj zemlji drama-tične borbe između civilizacije života i civilizacije smrti. Ta borba traje i danas. Za nas kršćane, ali i sve druge istinoljubive čovjekoljupce je izuzetno važno da izgrađujemo i širimo ‘kulturu života’, da iznalazimo kulturna djela i modele koji će pro-pagirati i širiti veličinu i dostojanstvo ljudskog života, da gradimo i uspostavljamo znanstvene i odgojne ustanove koje će promicati pravu isti-nu i istiniti pogled o ljudskoj osobi, o bračnom i obiteljskom životu i vrijednosti. Potrebno je stvo-riti udruge, organizacije i područja u kojima će se moći prakticirati u svakodnevlju milosrdna ljubav prema slabima, bolesnima, siromašnima i nerođenima.

Potrebne su nam udruge katoličkih muževa i žena, katoličkih bračnih parova i katoličkih obi-telji te udruge katoličkih liječnika i medicinskih radnika, koje će u svojim statutima imati jasno izražene zadaće i ciljeve: proučavati i propagirati Evanđelje života, bogolikost čovjeka, ljudsko do-stojanstvo i ljudska prava. Stavljanje svojih snaga u službu života ne smije se promatrati niti do-življavati tek kao neku privatnu stvar, nego kao temeljnu potrebu i zahtjev jednog pravednog i normalnog društva.

Napori u korist života moraju se očitovati na svim područjima dušobrižničkog djelovanja na-ših biskupijskih i župnih zajednica. Ljudski život, i rođeni i onaj koji se po planu Boga Stvoritelja treba tek roditi, ima pravo očekivati od nas Kri-stovih učenika da ga podržavamo, da ga hranimo i pravilno usmjeravamo prema njegovom kona-čnom cilju - sretnoj budućnosti. Svi ćemo, bez iznimke, odgovarati pred Božanskim Sucem kako smo se ponašali prema svakom ljudskom životu, prema svakom od njegove najmanje braće (usp. Mt 25,40).

Ovom prigodom u ime svih katoličkih bisku-pa Bosne i Hercegovine upućujem iskrenu za-hvalnost svima vama, svećenicima i drugima oko vas, koji se na razne načine trudite oko izgradnje “kulture života”.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko po-štovanje svima onima u našoj Domovini koji s ve-likom sviješću odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade “Da životu”, koju smo ustanovili prije više godina, a koja pomaže naše hrabre bračne drugove, koji su spremni imati više djece.

Zahvaljujem i raznim karitativnim i molitve-nim skupinama koje se mnogo trude oko pruža-nja pomoći mladim bračnim parovima kao i siro-mašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolni-čkim osobama, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljud-skim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj sveobuhvatnosti! To je veliki za-datak i veliko poslanje za sve nas koje nam je po-vjerio sam Bog, Životvorac!

Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, 28. siječnja 2010.

Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki i predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH




Već je postala redovna praksa da uz Nedjelju Caritasa dobijete poruku koju šaljem kao pred-sjednik caritasa BK BiH. Tom porukom želimo animirati našu kršćansku i katoličku javnost u toj bitnoj odrednici pastoralne djelatnosti u našim župama i u našim biskupijama. Tako i ove godi-ne šaljemo našoj javnosti ovu poruku nadahnutu ovom svećeničkom godinom i bitnom pastoral-nom djelatnosti a to je karitativna djelatnost i za-uzetost.

Ta siromaha svagda imate uza se

Kad govorimo o naravi svećeničkog poslanja i službe, majka Crkva nas jasno upućuje na to da je svećenik u prvom redu pastir, posvetitelj te učitelj vjere i morala. Za to je osposobljen i za to je po-slan i povjeren narodu Božjem. No, iskustvo rada u Gospodnjem vinogradu pokazuje uvijek izno-va da pored ove tri navedene službe postoji i ona četvrta, koja se počesto cijelom silom društvenih prilika i neprilika promeće u goruću i vrlo mo-guće u najzahtjevniju svećeničku zadaću. Ovdje se svakako misli na karitativnu službu. Usprkos svom društvenom, kulturnom i tehničkom napre-tku, kao i dugom povijesnom odmaku, živi smo svjedoci istinitosti i aktualnosti onih upozorava-jućih Isusovih riječi, upućenih njegovim učenici-ma: “Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro učiniti...” (Mk 14,7)!

Isus - Mesija siromaha

Svijet u kojem živimo je prošaran različitim kulturama i mentalitetima; u njemu egzistiraju manje i više napredna ljudska društva. No, siro-maha ipak svugdje ima. Bez obzira da li se radilo o nekom velegradu Zapada ili o sušnim afričkim bespućima, svugdje ima onih, koji na ovaj ili onaj način oskudijevaju i koji ako već otvoreno i ne

traže, barem stidljivo očekuju pomoć. Također, teško je ne primijetiti da se siromasi uvijek rado obraćaju katoličkim svećenicima za pomoć: i žu-pljani i ne župljani, i kršćani i nekršćani, vjerni-ci i nevjernici ... svi oni rado i puni nade kucaju na vrata naših župnih ureda. Možda su upravo u ovom smisli osobito zanimljiva neka iskustva naših svećenika sa siromašnim inovjercima. Kad ih se upita zašto se ne obrate svojim vjerskim slu-žbenicima za pomoć, oni počesto nehajno odma-hnu rukom, to jest, učine nešto što bi se moglo protumačiti kao: “Niti bi ih pitao, niti bi oni što dali”. Ali, kad se ovi nađu pred vratima naših žu-pnih ureda, onda i pitaju i nadaju se. Svećenika svakako ovakva “pažnja” siromaha može pomalo iritirati, pa čak ponekad i uvrijediti. On se pita i razmišlja: “Pa zašto mi stalno dodijavaju; pa ja sam svećenik, a ne socijalni radnik”? Pita se ova-ko, jer možda počesto i sam zaboravlja da iz nje-ga zrači Krist - prijatelj i Mesija siromaha. Da, iz njega zrači Onaj, koji nije bio od ovoga svijeta, a Njega su uvijek i ljubili ponajviše oni odbačeni i zaboravljeni, upravo oni koji se od ovoga svijeta više nisu imali čemu nadati. Njima je Isus bio je-dina nada i oni su istovremeno u Njemu vidjeli svoju jedinu šansu.

Složenost problema

Kako se svećenik gotovo uvijek nalazi u situa-ciji da objektivno ne može pomoći svima onima koji pomoć potražuju, on tako mora silom prilika primjenjivati određene kriterije te vršiti stanovitu selekciju među potonjima. Ovdje se susrećemo s vrlo teškim pitanjima. Nije lako odlučiti tko je od koga potrebniji, ili još teže: tko je pomoć zaslužio, a tko ne? Ovo drugo pitanje je osobito izazovno i bremenito, jer nas izravno vodi prema jednom još težem pitanju, a ono glasi: Da li je siromah mo-žda sam sebi ponajviše kriv zbog svog bijednog

Caritas BK BiH

PRIGODOM ADVENTSKE NEDJELJE CARITASA




stanja? U ljudskom racionalizmu ovo će pitanje gotovo uvijek pronaći potvrdan odgovor: “Da, kriv je i zato mu ne treba pomoći”! Vrlo je lako pri tome zaključiti: da je malo više učio i radio, ili da je znao bolje iskoristiti šanse koje su mu se pružale, ili opet, da se na vrijeme počeo liječiti od svojih problema, ova mu se bijeda svakako ne bi dogodila! Problem ovog pitanja nije u tome što bi ono eventualno bilo besmisleno ili neutemeljeno, već naprotiv, mogli bi smo na paradoksalan način izreći da njegova opasnost upravo leži u njegovoj racionalnoj smislenosti i utemeljenosti. Navedeno pitanje -kako rekosmo- vodi neminovno prema zaključku “da, kriv je”, ali nije li to samo “otkriva-nje tople vode”? Pa normalno da je kriv, odnosno, pa zar postoji ljudsko stvorenje pod svodom ne-beskim, a da nešto nekom i zbog nečega nije kri-vo i dužno? Krivica se lako pronalazi, no, na kraju ostaje pitanje kako se treba prema njoj odnositi. Ovdje se svakako moramo prisjetiti da u korije-nu kršćanstva ne stoji vjera u vlastitu zaslužnost i savršenstvo, nego vjera u čudesnu Božju ljubav, koja je u stanju prigrliti i ono bijedno, mizerno i nedostojno. Ta nije li Isus upravo došao radi onih kojima svijet više nije mogao ili barem nije htio pomoći? Ne druži li se on rado sa odbačenima i nečistima i nije li on liječnik bolesnih, a ne zdra-vih (usp. Mt 9,10-13)?

Premda netko može u to posumnjati, Isus u svojoj radikalnoj spasiteljskoj ljubavi nije bio ni malo neracionalan ili nelogičan. Naime, ljubav je u suštini vrlo logična i racionalna stvarnost, s tim da se ovdje radi o jednoj višoj logici i jednoj višoj racionalnosti, koje običnom čovjeku mogu izgledati nejasno, pa čak i suludo. Pođimo ovdje od jedne jednostavne i lako shvatljive pretpostav-ke. Pojedinac ne može biti sretan, ukoliko cijelo društvo nije sretno i jednako tome samo obratno: društvo ne može biti u potpunosti sretno, ukoli-ko u njemu egzistiraju nesretni pojedinci! Kako dugo uživati u sreći, ako se u tvojoj blizini gomila-ju nezadovoljstvo, gnjev i srdžba? Zapravo je više upitno, kako uopće čovjeku može pasti na pamet, da će biti sretan, ukoliko svoj mali svijet sakrije i izolira od problema i nevolja drugih ljudi? Kažu da je povijest učiteljica života, a ona nam upravo na više mjesta pripovijeda o malim zaboravljenim ljudima, koji jednog dana odlučiše na najbolniji mogući način -kroz bune i ratove- podsjetiti one velike, bogate i bezbrižne da su oni još uvijek tu i da su zapravo vrlo jaki i snažni, iako se takvima nisu činili. Zato jedna djelatna karitativna ljubav

nije ni ludost, a još manje luksuz. Ona je temelj mira i jedinstva u ljudskom društvu, a ovi opet predstavljaju temelje sretnog čovjekovog života i opstanka.

Svakako, djelatna kršćanska ljubav ne treba i ne smije tražiti svoje utemeljenje i opravda-nje samo u potrebi socijalnog mira i sigurnosti. Ovdje dolazimo do same naravi božanske ljubavi, koja se u osobi Isusa Krista utjelovila na jedin-stven i neponovljiv način. Ova ljubav svjedoči da naš Bog nije božanstvo, nego upravo jedini i pravi Bog, koji kraljuje i bdije nad svime i nad svima. Isus se tako nije pokušao obraćati samo određenim krugovima ljudi. Naprotiv, on u svom javnom poslanju pokazuje da su mu svi važni i da svi zaslužuju šansu spasenja. Svi su mu bili važni, jer je u njemu upravo prebivala ona neizmjerna ljubav prema svakom čovjeku. A ovo uvelike na-dilazi ograničene kapacitete ljudske ljubavi, koja je redovito usmjerena na samo određene ljude i stvari. Tako bismo mogli reći da je osnovni smi-sao kršćanske djelatne ljubavi: u ime Božje ljubavi pružiti šansu svakom čovjeku; šansu za normalan i dostojan život, liječenje i obrazovanje.

Svi su pozvani i sve treba pozivati na djelatnu ljubav

O ljubavi je svakako lakše govoriti, nego je živjeti. Ta mi ovdje i ne pokušavamo govoriti o nekoj apstraktnoj pjesničkoj ljubavi, već o onoj živoj i djelatnoj. Također, mi ne pokušavamo go-voriti ovdje o nekoj naravnoj putenoj ljubavi, koja je svakom čovjeku već po prirodi dana i samim tim dobro znana, a ne želimo govoriti niti o ljud-skim simpatijama prema svojim srodnicima, pri-jateljima i istomišljenicima. Tome naprotiv, kako smo već naglasili, mi pokušavamo ovdje govoriti o onoj nadnaravnoj božanskoj ljubavi, koja milo-stivo pristupa ljudskoj bijedi i napuštenosti. Zato svakako ostaje veliko pitanje, kako jednu takvu čudesnu ljubav bolje sprovoditi u našoj svećeni-čkoj, ali i uopće kršćanskoj praksi? Svećenik bi pri tome izgledno trebao držati na umu uvijek dvije stvari. S jedne strane, on je svakako pozvan već snagom i naravi same svoje službe da se brine o siromašnima i s toga svakako nema pravo reći da ga se to uopće ne tiče i da mu to nije u opisu ra-dnog mjesta. S druge strane, on opet mora znati da ta briga nije, niti smije biti samo njegova briga. Svijet ne smije ostati na tome, da djelatna ljubav bude samo nekakva vježba te izazov savršenstva




za Bogu posvećene osobe! Bila bi to uistinu tra-gedija. Ovdje upravo dolazimo do točke gdje se karitativna služba povezuje i duboko prožima sa pastirskom, posvetiteljskom i naučiteljskom slu-žbom Crkve i njezinih svećenika. Oni su pozva-ni da pozivaju. Oni su pozvani da otvaraju oči i srca stisnuta. Oni ljubav moraju prihvatiti, ali također, trebaju je znati učiniti izazovom za sve ljude. Siromaštvo i jest u konačnici jedan vrlo složen problem, koji zahtjeva angažman cijelog ljudskog društva. Ono se ponekad javlja kao po-sljedica političkih problema u društvu, ponekad kao posljedica ekonomskih problema, po katkad kao posljedica lošeg obrazovanja ili opet kao po-sljedica obiteljskih i osobnih čovjekovih proble-ma itd. Naravno, u praksi se ono javlja uglavnom kao kombinacija različitih i međusobno poveza-nih faktora. Upravo zato i kažemo da je ovdje po-trebna jedna šira i trajna društvena akcija. Ako sagledamo stvari u ovom malo širem kontekstu, lako ćemo primijetiti da svaki svećenik može puno toga učiniti u navedenom smislu. On ima priliku koja se ne pruža svakome: u crkvi on go-

vori redovito pred većim brojem ljudi, a kao javna i službena osoba može sebi lako upriličiti razgo-vore s drugim javnim i službenim osobama. Nor-malno, bit će još bolje ako uz govor bude i nešto konkretno činio, jer dobra djela su često snažnija nego stotine dobrih riječi. Na kraju krajeva, ako se on sam nije u stanju odreći luksuza i suviška u korist malenih i siromašnih, zašto bi to netko drugi trebao činiti?

Želim svima kroz ovu karitativnu animaciju dobru pripravu za rođenje Isusa Krista u našim dušama, u našim obiteljima, kao i u cijeloj našoj javnosti. Neka Isusovo rođenje bude izvor nade i radosti vjere u našem životu. U tom duhu neka vam je čestit Božić i blagoslovljeno mlado 2010 ljeto.

Sarajevo, na sv. Andriju, apostola 2009.

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski - predsjednik Caritasa BK BiH

Mons. Bosiljko Rajić, direktor Caritasa BK BiH


IV. MOSTARSKODUVANJSKA

ITREBINJSKOMRKANSKA BISKUPIJA



Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija




BENEDIKT BISKUP, SLUGA SLUGU BOŽJIH, ljubljenomu sinu PETRU RAJIČU, prezbiteru Tre-binjsko-mrkanske biskupije, počasnomu Prelatu Našemu i savjetniku Nuncijature, imenovanom Apo-stolskom nunciju u Kuvajtu, Bahreinu, Jemenu, Kataru i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Apo-stolskom delegatu na Arapskom poluotoku kao i naslovnomu Nadbiskupu Sarsenterskomu, pozdrav i Apostolski blagoslov.

Želeći poslati Našega Legata u neke Države koje su spomenute, mislimo na Tebe, ljubljeni sine, koji se odlikuješ ljudskim i kršćanskim krjepostima, upućenošću u kanonsko pravo i ljubavlju prema Cr-kvi. Rođen u hrvatskoj obitelji koja je doselila u grad Toronto, izvrstan si primio odgoj i u Kanadi i u Bosni i Hercegovini. Nakon ređenja za prezbitera 29. lipnja 1987. uskoro si počeo obavljati pastoralnu službu. Marljivo si zatim radio za Svetu Stolicu, osobito u Papinskim predstavništvima u Iranu, Litvi i potom u Državnom tajništvu kao i u Prefekturi Papinskoga doma, gdje smo i Sami često mogli cijeniti Tvoje ponašanje i ljudskost.

Stoga smo odlučili Tebi povjeriti službu veće važnosti. Svojom dakle vrhovnom vlašću, snagom ovoga Pisma, postavljamo te za Apostolskoga nuncija u Kuvajtu, Bahreinu, Jemenu, Kataru i u Uje-dinjenim Arapskim Emiratima, te Apostolskim delegatom na Arapskom poluotoku, i isto tako ime-nujemo Te Nadbiskupom s naslovom Sarsenterskim, dajući potrebna prava i nalažući odgovarajuće obveze. A što se Tvoga biskupskog ređenja tiče, rado dopuštamo da ga primiš dana 23. sljedećega siječnja u katedrali u Mostaru od časnoga brata Našega kardinala Tarcizija Bertonea, Državnoga taj-nika i Svete Rimske Crkve Komornika, uz opsluživanje liturgijskih propisa. Dužnost Ti je, prije toga, položiti ispovijest vjere i dati prisegu vjernosti prema Nama i Našim Nasljednicima, po odredbama svetih kanona.

Napokon, preporučujemo Te, ljubljeni sine, zagovoru Marije Djevice Bogorodice, sv. Josipa i sv. Petra apostola, Mihovila arkanđela, Kanadskih mučenika i blaženoga Alojzija Stepinca, koje pobožno štuješ, dok Te žarko potičemo da, imajući pred očima svoje biskupsko geslo Christus Dominus nos li-beravit (usp. Gal 5,1), razborito svoje vršiš zadaće, koje su Ti povjerene, te da mudro obavljaš poslove Naše i ove Apostolske Stolice.

Dano u Rimu, kod sv. Petra, dana 2. mjeseca prosinca, godine Gospodnje 2009. Pete Našega Pon-tifikata.

PAPA BENEDIKT XVI.




Papa Benedikt XVI. imenovao je 2. prosinca 2009. msgr. Petra Rajiča, svećenika Trebinjske bi-skupije, naslovnim sarsenterskim nadbiskupom i apostolskim nuncijem u zemljama Kuvajtu, Ba-hreinu, Kataru, Jemenu i Arapskim Ujedinjenim Emiratima te apostolskim delegatom za Arapski poluotok. Nakon što je novoimenovani nadbi-skup odredio dan svoga biskupskoga ređenja, 23. siječnja 2010., dogovoreno je s Biskupskim ordi-narijatom da ređenje bude u mostarskoj katedra-li Marije Majke Crkve. U istoj je stolnici đakona Petra, s još četvoricom njegovih kolega, 1987. go-dine, zaredio za prezbitera biskup Pavao Žanić. Ordinarijat je preuzeo svu pripremu za ređenje u dogovoru s don Petrom, dosadašnjim službe-nikom Državnoga tajništva i Papinskoga doma u Vatikanu. Javljeno je da će glavni reditelj biti kard. Tarcisio Bertone, Državni tajnik Njegove Svetosti.

Osnovan je Organizacijski odbor s članovima za pojedina područja pripreme ređenja. Uključe-ni su svi biskupovi suradnici, članovi Ordinarija-ta: don Tomo Vukšić, generalni vikar; don Ivan Štironja, pastoralni vikar; don Ante Luburić, kan-celar; don Ivan Kovač, sudski vikar i tajnik; Mario Glibić, službenik, te katedralni župnik msgr. Luka Pavlović. A odgovorni za pojedina područja uzi-mali su svoje pomoćnike, svećenike i laike ugla-vnom iz Mostara. Bila su uključena i dvojica di-jecezanskih svećenika u Rimu: don Željko Majić, vicerektor Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima, i don Dražen Kutleša, službenik Kongregacije za bisku-pe. Svako je područje imalo svoj zaseban plan i program, i bilo je u stalnoj vezi s drugima.

Iako je od početka naglašavano da je pohod kardinala Državnoga tajnika Mostaru privatnoga karaktera radi crkvenoga ređenja don Petrova, dr-žavne su vlasti željele da to bude na najvišoj razini i dočeka i sigurnosti, kao za primanje premijera jedne države. Održano je više pripremnih sjedni-

ca i samoga Organizacijskog odbora i kontakata s crkvenim i državnim vlastima.

Odvijanje posjeta. U petak popodne počeli su stizati gosti koji su smješteni u hotelu “Ero”. Za doček su bili zaduženi don Ante Komadina, ra-vnatelj Biskupijskoga caritasa, i don Krešo Puljić, župnik sv. Ivana, apostola i evanđelista, u gradu.

U subotu ujutro, 23. siječnja, malo prije 9,30 u mostarsku je zračnu luku sletio zrakoplov koji je dovezao osmočlanu delegaciju Svete Stolice na čelu s kardinalom Bertoneom. U dočeku su sudjelovali s crkvene strane kardinal Vinko Puljić, sarajevski nadbiskup i predsjednik BK BiH, apostolski nun-cij Alessandro D’Errico sa savjetnikom nuncijatu-re Stanislavom Waldemarom Sommertagom, te mjesni mostarski biskup Ratko Perić. Vatikanska delegacija susrela se u salonu zračne luke s drža-vnim predstavnicima: Nerkezom Arifhodžićem, izaslanikom Željka Komšića, predsjedavajućega u Predsjedništvu BiH, Draganom Vrankićem, iza-slanikom Vijeća ministara, i veleposlanicom BiH pri Svetoj Stolici Jasnom Krivošić Prpić.

Kolona službenih automobila stigla je oko 10,00 pred Biskupsku rezidenciju dočekana zvukovima katedralnih zvona. Kardinal se pred zgradom pozdravio s nazočnim političarima iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke; s pravoslavnim i islamskim predstavnicima, te s diplomatima: ve-leposlanicima i konzulima. U predvorju reziden-cije kard. Bertonea pozdravili su roditelji msgr. Rajiča, Liberan i Dominika, brat Viktor i sestra Marija sa svojim obiteljima. Na prvom katu bio je pohod Presvetomu u kapelici Duha Svetoga i pozdrav s ostalim članovima BK BiH: Franjom Komaricom iz Banje Luke i Perom Sudarom iz Sarajeva, te kardinalom Josipom Bozanićem, za-grebačkim nadbiskupom, Marinom Srakićem, nadbiskupom đakovačko-osječkim i predsjedni-kom Hrvatske biskupske konferencije, i Zefom Gašijem, nadbiskupom barskim.

BISKUPSKO REĐENJE U MOSTARU




Silazak u katedralu. Petnaest minuta prije 11,00 kardinali, nadbiskupi i biskupi sišli su u katedralu. U kripti sv. Josipa kardinal Državni tajnik pozdravio se sa svim nadbiskupima i bi-skupima. Procesija s glavnim voditeljem slavlja i zarediteljem kardinalom Bertoneom stupila je na vrata katedrale u 11 sati. S desne strane u po-krajnjem prostoru izvješen je grb novoga nadbi-skupa. Pred katedralom bio je veliki televizijski ekran na kojem su vjernici, koji nisu mogli ući u crkvu, pratili Misu ređenja. Misni obred ređe-nja na izravnom televizijskom prijenosu pratio je don Ante Pavlović, predstojnik Teološkoga instituta u Mostaru. U crkvi je učinjen raspored sudionika: koncelebranata nad/biskupa i sveće-nika, te svih ostalih: bogoslova, sjemeništaraca, časnih sestara, raznih predstavnika i novoređe-nikove bliže rodbine.

Misa ređenja. Sv. Misa bila je na latinskom je-ziku, a neki su dijelovi bili na hrvatskom. Asisti-rali su sarajevski bogoslovi. Nakon kađenja oltara i pozdrava predvoditelja kardinala, mjesni je bi-skup izrazio dobrodošlicu svima nazočnima. Ka-tedralni zbor pjevao je misu “de Angelis”, a druge pjesme pod misom pratio je Simfonijski orkestar Mostar, pod ravnanjem maestra don Dragana Fi-lipovića. Svi su vjernici mogli pratiti misno i re-đeničko slavlje iz liturgijskoga vodiča za narod, a biskupi koncelebranti iz posebno opremljena vodiča. Dvojica župnika, kolega s prezbiterskoga ređenja, don Vinko Raguž iz Aladinića i fra Mi-ljenko Mika Stojić iz Čitluka, pratila su novore-đenika pod Misom. Poslije evanđelja otpjevan je zaziv O dođi, Stvorče Duše Svet i predstavljen je narodu novi izabranik. Nakon što je apostolsku bulu imenovanja pročitao msgr. Ante Brajko, ne-kadašnji don Petrov profesor u Sarajevu, kardinal predvoditelj održao je prigodnu homiliju, u kojoj je govorio o crkvenom poslanju biskupa i nunci-ja. Uz glavnoga reditelja bili su suzareditelji vr-hbosanski nadbiskup-kardinal kao metropolita, i mjesni biskup. Na devet upita Izabranik je izrekao svoja obećanja koja se odnose na njegovu buduću službu! Nakon glavnoga reditelji i suzareditelja,

svečani čin polaganja ruku obavili su svi nazočni biskupi. Novom je zaređenom nadbiskupu glavni zareditelj kardinal, nakon što mu je sv. krizmom pomazao glavu, predao, uz popratne molitve, evanđelistar i biskupsko znakovlje: prsten, mitru i štap. Na svršetku sv. Mise, dok je pjevan himan Tebe Boga hvalimo, Novoređenik je išao kroz cr-kvu i izišao pred katedralu blagoslivljajući nazo-čne vjernike, a potom održao pozdravni govor. Nakon misnoga slavlja, koje je završilo oko 13,30 sati, kardinala Bertonea pozdravili su u katedral-noj kripti biskupski delegati i provincijali.

Dolazak u hotel. U 2 sata popodne gosti su se našli u hotelu “Ero”, gdje ih je dočekao direktor Zvonko Raguž. Ručak, na kojem se okupilo oko 600 uzvanika, otvoren je kratkim pozdravom No-vozaređenoga i blagoslovom nad jelom kardinala Bertonea. Za vrijeme objeda nazočne je pozdra-vio kard. Vinko Puljić, a oko 16,00 sati svojim se govorom oprostio kard. Bertone, koji je zajedno sa svojim suradnicima oko 17,30 ispraćen u zra-čnoj luci istim crkvenim i državnim sastavom, koji ga je bio dočekao prije podne.

Sutradan, u nedjelju, 24. siječnja u 8,00 sati sv. Misu predvodio je novozaređeni nadbiskup msgr. Rajič i održao kratku propovijed. Dok je novore-đeni nadbiskup Petar silazio u sakristiju, župnik don Luka reče da će danas u katedrali biti kršten jedan mali Rajič koji nosi ime Petar. Bilo sretno i nadbiskupu novoređeniku Petru i novokršteniku Petru!

Na sv. Misi u 8 sati sudjelovala je rimska sku-pina od 42 uzvanika koji su istoga dana pod stru-čnim vodstvom Emilija Marina, veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, razgledali rimsku Naronu kod Metkovića. Rimskoj je sku-pini od početka do kraja bio na usluzi don Ivan Perić, župnik sv. Mateja u Mostaru.

Novoređeni nadbiskup i nuncij Petar poslije podne u 15,00 slavio je sv. Misu u crkvi Velike Gospe u Dračevu, župi svojih roditelja.

Sve je proteklo uredno, skladno i dostojno. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!




Biskupski je grb u obliku kaleža i sličan je na-crtu grba sadašnjega Pape Benedikta XVI. Crvena dominantna boja simbolizira žarku ljubav Božju prema čovjeku i svijetu. Dva crvena polja koja se šire na desno i na lijevo podsjećaju na kanadsku zastavu koja ima dva crvena polja na rubovima. U središnjem polju stoji i hrvatski grb. U pozadi-ni su dakle zemlje rođenja i narodnosti, Kanada i Hrvatska. Svi su simboli grba u zlatnoj boji. U sa-moj sredini nalazi se Kristogram, prva dva slova imena Kristova na grčkom jeziku, koja označuju Krista kao središte naše vjere i cilj. U gornjem li-jevom polju stoji osmokraka zvijezda koja sim-bolizira Blaženu Djevicu Mariju, Majku Isusovu i duhovnu Majku našu, koja se naziva i Zvijezda jutarnja, a u desnom polju školjka u obliku srca, koja podsjeća da smo hodočasnici kroz ovaj život na putu prema Srcu, odnosno prema vječnosti.

Na tom hodočasničkom putovanju moji su ro-ditelji napustili svoju rodnu Hercegovinu i otišli u Kanadu da bi osnovali svoju obitelj u slobodi.

Njihova su imena s malom igrom riječi prisutna u biskupskom geslu koje je uzeto iz poslanice sve-toga Pavla Galaćanima 5,1: “Za slobodu nas Krist oslobodi”. Na latinskom: Christus Dominus nos liberavit. Christus: Krist je izvor, središte i vrhu-nac; On je Dominus: tj. Gospodin, (majčino ime je Dominika); On nas za slobodu oslobodi: nos liberavit (očevo ime je Liberan).

Ovim se geslom želi izraziti ono što bi svaki čovjek u dubini duše htio ostvariti u svome živo-tu - odgovornu slobodu! Sloboda na duhovnom području, da ne bude pod utjecajem ikakva zla, počevši od grijeha, pa i svega što bi moglo čo-vjeka odvesti u duhovno ili tjelesno ropstvo. Za ovakvu slobodu Krist nas je oslobodio svojom žrtvom na križu i osposobio nas da živimo kao slobodna djeca Božja, da mu “služimo bez straha” (Lk 1,74), u radosti i odanosti, njemu vjerni i do kraja života zahvalni za veliki dar spasenja koji “od punine njegove svi mi primismo” (Iv 1,16).

GRB NOVOGA NADBISKUPA




Uzoriti gospodine kardinale, Tarcisio Berto-ne, Državni tajniče Njegove Svetosti, dobro došli u Mostar, grad mostova, koji su bili svi srušeni u ratu a nedavno svi obnovljeni. Dobro došli u ime Gospodnje u Mostarsko-duvanjsku biskupiju i u ovu katedralu Presvete Marije, Majke Crkve, koja ove godine slavi 30. obljetnicu, i ona polu-razorena i danas u obnovi. Iskreno Vam zahva-ljujemo, uzoriti gospodine, što ste došli podije-liti biskupsko ređenje našemu svećeniku msgr. Petru Rajiču, jednomu od Vaših suradnika, koji je imenovan Apostolskim nuncijem. Osjećajte se, Uzoriti, ugodno okruženi svojim kolegama iz Kardinalskoga zbora, Vinkom Puljićem, nadbi-skupom vrhbosanskim, i Josipom Bozanićem, nadbiskupom zagrebačkim; ovdje su i Vaši su-radnici u službi Svete Stolice, nadbiskupi: James Harvey, Prefekt Papinskoga doma; Nikola Ete-rović, generalni tajnik Biskupske sinode; Na-dbiskupi apostolski nunciji: Erwin Jozef Ender, Luigi Travaglino, Alessandro D’Errico u Bosni i Hercegovini, Miguel Maury Buendia u Kazah-stanu; biskupi ove zemlje: Franjo Komarica iz Banjaluke i Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski; rezidencijalni nadbiskupi: Zef Gashi iz Bara, Ma-rin Barišić iz Splita, Ivan Devčić iz Rijeke, Ma-rin Srakić iz Đakova, Ivan Prenđa iz Zadra, Ante Jurić, umirovljeni iz Splita; dijecezanski biskupi: Ivan Penzeš iz Subotice, Želimir Puljić iz Dubro-vnika, Ilija Janjić iz Kotora, Ante Ivas iz Šibenika, Juraj Jezerinac, vojni ordinarij Republike Hrvat-ske, Antun Škvorčević iz Požege, Ivan Milovan iz Poreča, Mile Bogović iz Gospića, Đura Džudžar, apostolski egzarh iz Novoga Sada, Đuro Gašpa-rović iz Petrovaradina, Đuro Hranić, pomoćni iz Đakova, Vjekoslav Huzjak, novoimenovani iz

POZDRAV MJESNOGA BISKUPA U KATEDRALIMostar, 23. siječnja 2010.

Bjelovara-Križevaca. Svim nadbiskupima i bisku-pima, svećenicima koncelebrantima naša srdačna i bratska dobrodošlica.

Iskren pozdrav izaslanicima svećenicima Za-humsko-hercegovačke eparhije; predstavnicima islamske religije; predstavnicima državnih vlasti na svim razinama; ambasadorima i konzulima; roditeljima našega novoređenika, i svoj njegovoj rodbini; svim nazočnim vjernicima, uzvanicima, slušateljima i gledateljima ovoga dvostrukoga sakramentalnog slavlja: euharistijskoga i biskup-sko-ređeničkoga.

Zahvaljujemo svemogućem Bogu koji je htio izabrati našega Petra da bude zaređen za svećeni-ka Trebinjske biskupije u ovoj istoj katedrali 1987. godine, povjeravao mu kao dobromu sluzi darove i zadaće i u Torontu i u službi Apostolske Stolice. Papa Benedikt XVI. nedavno ga je imenovao Apostolskim nuncijem u pet država i Apostol-skim delegatom u drugim dvjema, sve na Arap-skom poluotočju, s oko 56 milijuna stanovnika, od toga oko milijun i pol kršćana. Zahvaljujemo Svetom Ocu što je novomu Nunciju dodijelio na-slovnu povijesnu biskupiju Sarsenterum koja je - prema glasu stručnjaka - imala svoje sjedište još u 6. stoljeću u današnjem gradu Stocu.

Danas će Ti, don Petre, Kardinal zareditelj polaganjem ruku, zajedno sa suzarediteljima, udijeliti Spiritum principalem - Duha vodstva, da mudro, hrabro i s ljubavlju obavljaš povjerenu Ti zadaću: Ad multos et faustos annos - Na mnogaja i blagaja ljeta!

Uzoriti kardinale, molim Vas u ime svih na-zočnih, da nas vodite u molitvi u ovoj svečanoj koncelebraciji i biskupskom ređenju!

+ Ratko Perić, biskup




Gospodo kardinali,poštovana braćo u biskupstvu,predragi mons. Petre Rajiču,uvaženi predstavnici vlasti,dragi svećenici, redovnici i redovnice, braćo i

sestre!

Biblijska čitanja koja smo čuli govore nam o misteriju poziva i poslanja, kao i o darovima Duha Svetoga u Crkvi. Prorok Izaija predstavlja vlastitu investituru kao iskustvo Boga, osobno i izvanredno iskustvo njegove slave. Ta činjenica nam već nudi polaznu točku osnovnoga razmi-šljanja: kaže nam se da je poslanik Božji čovjek koji je Njega na neki način “vidio”, upoznao Ga - “moje su oči vidjele kralja” (Iz 6,5), kaže prorok - i On ga je očistio, tako da je bio spreman govoriti i djelovati u njegovo ime. Izaijin poziv je prizvan u pamet prije svega kao teofanija. U početku je čo-vjek posvema u drugom planu, pojavljuje se samo Gospodin, kao što navješćuju serafini: “Svet, svet, svet Gospodin Bog vojska! / Sva je zemlja puna njegove slave” (Iz 6,3). U tom času, kao svjetlo s druge strane u odnosu na toliki sjaj, čovjek posta-je svjestan svoje nedostojnosti, i misli da bi trebao umrijeti. I ustvari tako bi bilo, da sam Bog nije htio učiniti mu milost u smislu poslanja: zato ga oslobađa krivnje i potiče njegovu raspoloživost. Bog je apsolutni protagonista: On se objavljuje, On čisti, On šalje. Ali tu je i čovjek, sa svim svojim dostojanstvom i odgovornošću: razmatra, prima oprost, nudi se za poslanje. Pravi Bog ne uništava čovjeka, dapače, njegova slava maksimalno mu potencira sposobnosti. U tome Izaijinu iskustvu možemo promatrati sličnosti s pozivom Saula na putu u Damask. I to je također objava slave Bo-žje, u Kristu uskrslomu, koji preoblikuje čovjeka i pripravlja ga na poslanje za koje je bio izabran.

Prijeđimo sada na odlomak iz Markova evan-đelja. I ovo je priča o pozivu, ali koliko različita! U toj razlici možemo mjeriti raspon Utjelovljenja: tajnu Boga tri puta svetoga koji se u osobi svoga Sina razodjenuo od svoje slave - onoga beskrajno-ga “plašta” koji je ispunjavao Hram (usp. Iz 6,1) - i “došao da se nastani među nama” (Iv 1,14). Kamo ide Isus da poziva svoje apostole? Na obalu Gali-lejskoga jezera, na mjesto njihova svakodnevnoga posla ribara. Vidi ih, poziva ih imenom i poziva ih da ga slijede: “Učinit ću vas ribarima ljudi” (Mk 1,17). Slava Božja je skrivena, ali ne gubi autori-tet, snagu poziva koja navodi četiri zrela čovjeka da ostave posao i obitelj, da bi pošli za onim ko-jega je Ivan Krstitelj naznačio kao Mesiju (usp. Iv 1,29.35-36). Upravo Krstitelj, čija je figura prizva-na na početku današnjega odlomka, spominjući njegovo hapšenje, jest Božji čovjek, “serafin”, novi Ilija koji je prepoznao Isusa iz Nazareta kao Sina Božjega i, nakon što je pročistio neke od vlastitih učenika krštenjem pokore, postavio ih je na Nje-gov trag, pravog Učitelja, očekivanoga Zaručnika, posljednju i konačnu Riječ.

Draga braćo i sestre! Koliko je velika radost slušati ovu Riječ Božju u okolnosti kao što je ova koja nas je okupila ovdje u Mostaru: danas će naš ljubljeni mons. Petar Rajič bit posvećen za bisku-pa, a za njega se ovaj Riječ aktualizira, obnavlja-jući misterij božanskoga poziva i crkvenoga po-slanja. Srdačno pozdravljam prisutnu gospodu kardinale; posebnu misao upućujem preuzviše-nom gospodinu Ratku Periću, revnom biskupu ove biskupije; proširujem svoj pozdrav na druge biskupe, prelate koji su došli iz Rima, poštovane predstavnike vlasti, kao i na svećenike, redovni-ke i redovnice, brojne vjernike, na poseban način rodbinu i prijatelje Ređenika. Predragi mons. Pe-tre, u ovom času Gospodin ponavlja svoj poziv:

HOMILIJA KARDINALA TARCISIA BERTONEA,DRŽAVNOGA TAJNIKA

Mostar, 23. siječnja 2010.




“Koga ću poslati i tko će ići za nas?” A ti odgo-varaš: “Evo mene, pošalji mene” (usp. Iz 6,8). U ovom dijalogu između Boga i proroka nalazi se i cijeli tvoj život. Tu je početak tvoga svećeničkog poziva, u Torontu, kada si, pun mladenačkoga entuzijazma, prihvatio Gospodinov poziv da ga slijediš izbližega. Pisao si onda biskupu Mostara, koji te je prihvatio u Bogosloviju kao kandidata za Trebinjsku biskupiju, Crkvu podrijetla tvojih ro-ditelja. Svećeničko ređenje je bilo 29. lipnja 1987., u ovoj istoj katedrali. Za svoje svećeništvo izabrao si moto: “Evo, dolazim Gospodine, vršiti volju tvoju” (Ps 40,8). Dakle, upravo jedan “evo mene”, jedno “da” kao ono Izaijino, u koje se zatim 1991. godine upisao poziv u Papinsku crkvenu akade-miju, radi službe Svetoj Stolici: specifično poslanje za koje si se zauzeto pripravljao i koje si obavljao kao tajnik Nuncijature a zatim, od 1998. do 2007. godine, u Državnom tajništvu. Od 2003. godi-ne obnašao si službu prelata predsoblja Njegove Svetosti, prihvaćajući u papinsku kuću biskupe i uglednike a u posljednje dvije godine bio si sura-dnik u Prefekturi papinskoga doma. Upravo dok si bio zauzet ovim svojim poslom, Gospodin je prošao ponovno, kao na obali Galilejskoga jezera; opet je bacio svoj pogled na tebe i izgovorio tvoje ime. Pozvao te je na puninu svećeništva radi no-voga poslanja, predstavnika Papina u nekim ze-mljama Srednjeg istoka: apostolskoga nuncija u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Arapskim Emiratima i Jemenu, te apostolskoga delegata na Arapskom poluotoku. Sve ovo, dragi mons. Petre, sadržano je u onom “da”, koje ćeš ti također u ovoj svečanoj liturgiji ređenja domalo ponoviti čak devet puta, očitujući javno svoju zauzetost da čuvaš vjeru i vršiš biskupsku službu.

Tko daje snagu jednom mladiću da svojim “evo mene” odgovori Bogu koji ga poziva na sve-ćeništvo? Tko mu daje snagu da ga ponavlja u ra-zličitim fazama svoga života, sve do prihvaćanja odgovornosti biskupstva? To je Duh Kristov, Duh Sveti. O njemu nam je danas govorilo drugo čita-nje, preuzeto iz Prve poslanice Korinćanima sve-toga Pavla. Pišući jednoj zajednici punoj karizmi, to jest duhovnih darova, Apostol dugo insistira na činjenici da su sve one važne i sve usmjerene na izgradnju jedinoga tijela Kristova koje je Cr-kva, koje oživljava jedini Duh (usp. 1 Kor 12,4-5). “Različite su karizme, ali jedan je Duh; različite su službe, ali samo je jedan Gospodin; različita su djelovanja, ali jedan je Bog, koji čini sve u svi-ma” (1 Kor 12,4-5). Može se lako uočiti trinitar-

na shema, koja navodi da mislimo na Crkvu koja je sva okružena prisutnošću i djelovanjem Boga Oca, Gospodina Isusa i Duha Svetoga. Slika koja iz toga izvire je ona o Zajednici prepunoj živo-ta ali ne nesređena, jer svaki dar dolazi od Boga i doprinosi, zajedno s drugima, “općem dobru”. Sada, jedan od “ministerija”, o kojima govori Pa-vao, upravo je onaj biskupski. Ovdje, u velikom govoru o karizmama, on nije specifično obrađen, i stoga jer smo upravo na početku Crkve a hije-rarhija je još, da tako kažemo, u embrionalnoj fazi. Naglasak je stavljen na temu jedinstva u ra-zličitosti, a to će ostati uvijek za tebe, dragi mons. Rajiču, kao znakovito sjećanje, i kao predaja za tvoje biskupstvo. Po ovom tekstu svetoga Pavla, ustvari, Gospodin ti kaže: gledaj moju Crkvu! Divi se njezinoj ljepoti, bogatstvu darova kojima je obasipam! Evo, ja te postavljam kao upravitelja ovoga bogatstva. Budi uvijek vjeran sluga jedin-stva moga Naroda u različitosti duhovnih darova. Ne gasi Duha, poštuj i vrednuj svaku karizmu, i čini da svatko doprinosi dobru svih; gaji zaje-dništvo, odgajaj za njega i bdij nad njim, jer žr-tva Bogu ugodna jest jedinstvo njegovih sinova. Ne jednoobličnost, nego zajedništvo braće koji se vole i poštuju u svojoj različitosti. To je lijep pro-gram za tvoj ministerij!

Tvoje ređenje, dragi mons. Petre, biva u srcu Svećeničke godine, u 150. obljetnici smrti sveto-ga Ivana Marije Vianneya. Ovo je dodatna milost koju ti prihvaćaš sa zahvalnošću. Ako je biskup-stvo punina svećeništva, danas mi molimo Duha Svetoga za zagovor svetoga Župnika iz Arsa, da bi u tebi dovršio suoblikovanje Kristu svećeniku i pastiru, koje si primio sa svećeničkim ređenjem, i onaj oblik apostolskoga života koji si onda zapo-čeo. Danas se u tebi događa važna promjena, ali tvoje srce je uvijek isto: ono jednoga svećenika po Srcu Kristovu. Neka uzmogneš postati biskup po Njegovu srcu.

Na kraju, htio bih se ukratko zaustaviti na po-slanju koje je povjereno mons. Rajiču. To je za-daća - kao što sam maloprije naznačio - koja se tiče odnosa Svete Stolice s neki srednjoistočnim zemljama: u Kuvajtu, Jemenu, Bahreinu, Kataru i Arapskim Emiratima on je apostolski nuncij; na Arapskom poluotoku je apostolski delegat. Opće-nito, apostolski delegat predstavlja Svetog Oca kod određene mjesne Crkve, u okviru na primjer jedne države, ili jednoga zemljopisnog podru-čja. Papinski predstavnik je živi izraz brige koju nasljednik Petrov ima prema vjernicima te zaje-




dnice. Apostolski delegat, iako nema status diplo-mate, predstavlja Vrhovnoga Svećenika također u prostoru civilnoga života i politike zemlje. Na-spram tomu, apostolski nuncij, osim uloge apo-stolskoga delegata, predstavlja odnose između Svete Stolice i jedne posebne države, na službenoj razini, to jest na diplomatskoj razini, s rangom veleposlanika. U tome smislu, misao spontano ide na preuzvišenoga gospodina mons. Alessadra D’Errica, koji obnaša službu u ovoj zemlji. Srda-čno ga pozdravljam i zahvaljujem mu za marljivu službu i zauzimanje kojim je pripravio ovaj moj posjet. Prošlo je svega deset godina otkako pa-pinski predstavnik rezidira na Arapskom poluo-toku, sa sjedištem u Kuvajt City-u. U onom času samo dvije zemlje Arapskoga poluotoka imale su diplomatske odnose sa Svetom Stolicom: Kuvajt (od 1968.) i Jemen (od 1998.). Kasnije, ti odno-si su uspostavljeni s Kraljevinom Bahrein (od 2000.), Državom Katar (od 2003.) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (od 2007.). Koristim prili-ku da zahvalim prvoj dvojici papinskih predsta-vnika koji su rezidirali u Kuvajtu, preuzvišenim

mons. De Andrei i El-Hachemu, koji su pohvalno unapređivali odnose Svete Stolice s vjernicima i narodima Arapskoga poluotoka. U svojoj ulozi apostolskoga delegata na Arapskom poluotoku, mons. Rajič će surađivati s dvojicom apostolskih vikara koji su prisutni na istom području, kojima je povjerena pastoralna briga za vjernike: preu-zvišenom gospodom mons. Paulom Hinderom i mons. Camillom Ballinom. Predragi mons. Petre, u ovome tvom poslanju vrlo važan će biti dija-log, kako na religioznom planu, tako na civilnom i ljudskom. Stoga, u svjetlu riječi svetoga Pavla o karizmama i službama, htio bih od Duga Svetoga zazvati za tebe dodatnu podršku, kako bi ti tvoje već odlične vrline ljubaznosti i dijaloga, osnažene božanskom milošću, omogućile da obaviš mirno i plodno poslanje. Ovu molitvu povjeravamo za-govoru presvete Marije, Majke Crkve, kojoj je na-slovljena ova katedrala. S njezinom majčinskom pomoću, da mogneš postati, dragi i časni brate, biskup po srcu Kristovu i dostojan predstavnik Petrova nasljednika. Neka tako bude!

Stojim danas pred vama, braćo i sestre, ne bez uzbuđenja, ali ispunjen osjećajima istinske zahvalnosti i sinovske odanosti Bogu za njegova veličajna djela. Zato uzimam kao svoje psalmi-stove riječi: “Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću času spasenja i zazvati ime Gospodnje!” (Ps 116,12-13). Sve što jesam i što imam, ponizno i zahvalno priznajem, Božji je to dar: ponajprije život preko mojih roditelja; milost vjere po krštenju i ostalim sakramenatima Crkve koje sam primio posredstvom svećenika i biskupa; napose dar svećeničkoga reda koji sam primio polaganjem ruku biskupa Pavla Žanića u ovoj istoj katedrali Marije Majke Crkve prije 23 godine zajedno sa svojim kolegama.

Svjestan sam da nikada ne ću moći dostatno Bogu nazahvaljivati za tolike primljene darove i milosti. I u ovom svečanom trenutku uzvraćam srdačnom zahvalnošću Bogu. Podižući kalež spa-

RIJEČI ZAHVALE MONS. PETRA RAJIČA NA KRAJU MISE REĐENJA

senja u svetoj Euharistiji i zazivajući ime Gospo-dnje, i opet s psalmistom kličem: “Ne nama, Go-spodine, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje!” (Ps 115,1).

Neka ovaj današnji sakramentalni događaj pu-nine svetoga reda bude na slavu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga! Neka u ovoj “Svećeničkoj godini” bude zajednički glas naše molitve “Gospodaru žetve” za duhovna zvanja u ovoj mjesnoj i cijeloj partikularnoj Crkvi. Neka bude izraz povezanosti naših današnjih hercegovačkih biskupija s onom povijesnom u Sarsenterumu, kao i cijele Crkve u Hrvata, domovinske i inozemne, s općom Crkvom oko Pape Benedikta XVI., Kristova namjesnika na zemlji, i Petrova nasljednika slavno vladajućega, koji mi je dobrohotno iskazao veliko povjerenje ovim imenovanjem na kojemu sam mu duboko zahvalan. Molite za me i sa mnom da ponizno i potpuno izvršim ovu odgovornu crkvenu službu.




Ringrazio sentitamente Sua Eminenza il Car-dinale Tarcisio Bertone, Segretario di Stato di Sua Santità, il quale ha voluto essere presente oggi a Mostar per conferirmi l’Ordinazione episcopale. La sua presenza, Eminenza Reverendissima, onora la nostra Chiesa locale come anche l’intera Chiesa di tutto il popolo Croato. I Vescovi, i sacerdoti, le per-sone consacrate e i fedeli laici qui presenti chiedono a Vostra Eminenza di voler trasmettere al Santo Padre le espressioni più sincere della nostra filiale devozione e del nostro profondo affetto.

Zahvaljujem dijecezanskom biskupu Ratku Periću, kao i braći svećenicima naših hercegova-čkih biskupija, redovnicima i redovnicama, vjer-nicima, kao i svim ljudima dobre volje koji su se velikodušno stavili na raspolaganje da bi današnje slavlje bilo što dostojnije i svečanije.

Zahvaljujem i svima vama, braćo i sestre, koji ste izbliza i onima koji su došli izdaleka, za vaše sudjelovanje, prijateljstvo i za molitvenu potporu.

A moja je iskrena želja i molitva da današnja crkvena svečanost bude poticaj i poziv svakomu

od nas na još veće zajedništvo u ljubavi s Bogom koji nas ujedinjuje; na solidarnost i bratsku pove-zanost u brizi za opće dobro svih, što je odraz čo-vjekoljublja; i na nesebičnu suradnju i zalaganje za procvat pravde i mira u društvu, što je oznaka pravoga domoljublja.

Krist nas je oslobodio svojom žrtvom na križu i uskrsnućem od mrtvih za odgovornu slobodu, i osposobio nas da kao slobodna djeca Božja, živi-mo “dostojno poziva” kojim smo pozvani (Ef 4,1), da mu “služimo bez straha” (Lk 1,74), u radosti i odanosti, da nas zateče i budne u molitvi i raspje-vane njemu na slavu. Pratio nas sve obilan Božji blagoslov!

Zahvaljujem od srca kardinalu Tarciziju Ber-toneu, Državnom tajniku Njegove Svetosti, što je rado prihvatio danas doći u Mostar da bi meni po-dijelio biskupski red i koji je svojom nazočnošću počastio našu mjesnu Crkvu, kao i cijelu Crkvu u Hrvata danas ovdje predstavljenu u svojim bisku-pima, svećenicima i u narodu Božjemu. Ujedno molim Uzoritoga kardinala, da prenese Svetom Ocu izraze naše sinovske odanosti i ljubavi.

Došli ste, braćo i sestre, iz više gradova i mje-sta iz Domovine i inozemstva. Ovdje su okuplje-ne Bogu posvećene osobe i svjetovnjaci. Među nama su predstavnici državnih civilnih vlasti, kao i veleposlanici i konzuli raznih zemalja. Tu su predstavnici i drugih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Mogli bismo reći da je ovaj današnji skup zapravo jedan oku ugodan mozaik sasta-vljen od više dragih kamenčića iz cijeloga svije-ta koji su se danas našli u ovom hercegovačkom gradu Mostaru!

Počašćen sam nazočnošću trojice uzoritih kardinala, brojnih nadbiskupa i biskupa, tolikih svećenika, redovnika i redovnica, mnoštvom vjernika i uzvanika, obitelji i rodbine. Dok - i u ime domaćina biskupa - izražavam iskrenu do-brodošlicu svima, od srca vam zahvaljujem što ste došli podijeliti današnju svečanost sa mnom i s ovom mjesnom Crkvom.

GOVOR MONS. PETRA RAJIČA NA POČETKU OBJEDAHotel Ero - Mostar, 23. siječnja 2010.

Okupljeni smo ovdje kao jedna velika obitelj, svaki od nas sa svojim darovima i dužnostima, sa svojim identitetom i podrijetlom, svojim jezikom i kulturom. Ono što nas ujedinjuje jest naša vjera u Boga, zato je ova današnja svečanost zapravo događaj Crkve, skup naroda Božjega koji štuje i slavi Boga, koja živi u zajedništvu ljubavi i me-đusobnom poštovanju i koji nesebično služe je-dni drugima. Gospodin nas je okupio, najprije na molitvu i sada oko ovoga stola. A tamo gdje je Gospodin, tu se osjećamo u svome domu i moja je želja da se tako svi osjećamo danas u Mostaru.

Zamolio bih sada kardinala Bertonea da bla-goslovi jelo koje ćemo blagovati po darežljivosti Božjoj... Eminenza...




U ovom svečanom trenutku želim uputiti na-jiskrenije pozdrave u ime Biskupske Konferencije BiH, kao i u svoje osobno ime svima i svakom prisutnom na ovom svečanom slavlju.

Vrlo smo počašćeni, u prvom redu ova bisku-pija, kao i naša metropolija, te ovaj grad i ova zemlja Vašim pohodom kardinale Tarcizije Ber-tone, državni tajniče njegove Svetosti. Zato Vas najsrdačnije pozdravljam i zahvaljujem Vam na Vašem dolasku ali i na ovom daru u ime Svetog Oca, što ste obavili biskupsko ređenje jednog sina ove zemlje i ove biskupije. Vas najljubaznije molimo da prenesete iskrene pozdrave i odanost Svetom Ocu. Uz Vas pozdravljam sve naše drage goste iz Vatikana koji su došli s Vama. Vaš do-lazak je pozitivna poruka javnosti, ohrabrenje za ovu krajevnu Crkvu kao i za ovu zemlju na putu reformi i evropskih integracija.

Ovdje pozdravljam sina našeg hrvatskog na-roda koji služi Svetoj Stolici svojim poslanjem, to je mons. Nikola Eterović, generalni tajnik Bi-skupske sinode.

Ovdje je s nama i dijeli s nama naše brige i naše nade i našu zauzetost kao ispružena ruka svetog Oca u BiH, apostolski Nuncij mons. Ales-sandro D’Ericco kojega srdačno pozdravljam kao i njegovog suradnika mons. Waldemara Sommertaga.

S posebnim osjećajima srdačno pozdravljam kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbisku-pa i metropolitu. U osobi mons. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolite i predsjednika HBK, pozdravljam i sve nadbiskupe i biskupe te Biskupske konferencije, te se nadam u svibnju zajedničkom zasjedanju u istom ovom gradu.

Pozdrav i dobrodošlica i predsjedniku Među-narodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Me-toda sa sjedištem u Begoradu mons. Stanislavu Hočevaru, članu te BK a sinu našeg kraja mons. Iliji Janjiću kao i svim drugim nadbiskupima i bi-skupima.

Pozdravljam sve druge goste iz državnih, enti-tetskih, županijskih i općinskih struktura i zahva-ljujem na vašoj prisutnosti.

Iskreni pozdrav svim diplomatima koji su do-šli svojom prisutnošću izraziti zajedništvo ovog slavlja i pozdraviti ovdje Državnog tajnika nje-gove Svetosti kardinala Bertone i novozaređenog nadbiskupa mons. Petra Rajiča.

Sada želim s posebnim osjećajima i radošću pozdraviti novozaređenog nadbiskupa mons. Petra Rajiča te mu uputiti najiskrenije čestitke i dobrodošlicu u apostolski zbor biskupa. Ponosni smo na Vas. Vaša osoba je povezala mnoge ljude i mnoge krajeve. Zato posebno želim pozdraviti Vaše roditelje i najužu rodbinu te i njima česti-tati ovaj dan i ovo slavlje. Vaši roditelji su pošli u ona teška vremena iz ovog kršnog rodnog kraja u Kanadu gdje su se presadili ali se nisu iskorijeni-li. Ponijeli su vjeru i duh svog hrvatskog naroda. Tamo je rođen novozaređeni nadbiskup i apostol-ski nuncij, današnji slavljenik. Iz Kanade je došao na svoje korijene u ovaj grad Mostar, te u Sarajevo, da bi završio u Vatikanu. Sada ga Sveti Otac šalje u zemlje istoka. Dragi novozaređeni nadbiskupe Petre, dok čestitamo i izražavamo radost i ponos, osjećamo potrebu jamčiti Vam svoju molitvu po-drške u toj povjerenoj službi.

Danas je veliki dan i veliki događaj u ovom gradu, u ovoj biskupiji i u ovoj zemlji. Zahvalju-jemo Bogu za tu milost. Zahvaljujemo Vašim ro-diteljima da su Vas dali na ovaj svijet te poklonili Crkvi. Zahvaljujemo Bogu za milost s kojom ste vjernički surađivali i u svećeničkom zvanju ra-sli. Zahvaljujemo Svetom Ocu koji Vas je uvrstio među svoje bliže suradnike. Zahvaljujemo Vama kardinale Bertone na Vašoj prisutnosti i ovom svečanom činu ređenja. Zahvaljujemo domaćinu biskupu Ratku Periću i Crkvi kojoj predsjeda za sve pripravljeno i s ljubavlju učinjeno.

Neka i ovo slavlje i ova svečanost bude ohra-brenje nade i radosna poruka života u Crkvi i za Crkvu i u ovoj zemlji i svim prostorima ovog pod-neblja.

POZDRAV KARDINALA VINKA PULJIĆAHotel Ero - Mostar, 23. siječnja 2010.




Uzorita gospodo kardinaliPreuzvišeni mons. Periću,Preuzvišeni mons. Apostolski nuncije,Dragi gosti preuzvišenoga Petra Rajiča,

Ovaj dan, pun milosti za biskupiju Mostar-sko-duvanjsku, obilježen je dvama važnim doga-đajima. Prvi, koji se dogodio u katedrali Marije Majke Crkve i Kraljice svijeta, bio je povlašteni trenutak susreta, sakramentalnoga i u ljubavi, Boga sa svojim vjernicima. Za vrijeme euharistij-skoga slavlja, preuzvišeni gospodin Petar Rajič je primio puninu Svetoga reda, što je velik dar Božje milosti; dar koji sa sobom nosi obvezu, odgovor-nost, vjerno služenje stvari Boga koji je ljubav; stvari koju promiče i svjedoči posebice Petrov nasljednik, Benedikt XVI., čiji će Petar Rajič biti nuncij kod dalekih naroda.

Drugi radostan trenutak, kojim nas je Bog da-nas obasuo, jest ova gozba na koju smo se okupili. Ovi stolovi, koji okupljaju prijatelje i poznanike novoga Nuncija, na bratsku agape, prilika su istin-skoga zajedništva među nama. Mons. Rajič nas je pozvao, i mi smo došli; netko izbliza a netko također izdaleka. Svi smo odgovorili na poziv da bismo pokazali svoje prijateljstvo i svoju ljubav.

Dà, dragi mons. Rajič, velikodušno ti nudimo svoje prijateljstvo, i obećavamo ti svoju podršku zazivajući zagovor Presvete Marije i blagoslov

GOVOR KARDINALA TARCISIA BERTONEA,DRŽAVNOGA TAJNIKA

Hotel Ero, Mostar, 23. siječnja 2010.

Boga na sve dane Tvoga života i Tvoje službe Crk-vi Kristovoj.

Služba biskupa uvijek je u funkciji jedinstva naroda Božjega i sloge među narodima. Tebi, novom biskupu, želimo da budeš glasnik mira i jedinstva.

Ne možemo propustiti zahvalu biskupu ove Crkve, preuzvišenom Ratku Periću, što nam je ponudio priliku da jutros doživimo, ovdje u Mo-staru, vrlo lijepo i svečano liturgijsko slavlje, a za-tim da se ponovno nađemo na gozben način u tako lijepom i ugodnom hotelu.

S iskrenim izrazima zahvalnosti, molimo do-broga Boga da i ova Crkva Mostara, složno uklo-pljena u zajedništvo Crkava Bosne i Hercegovine i u puno zajedništvo s Petrovom stolicom, mogne sve više rasti u jedinstvu i svetosti. Što više bude vjerna svom katoličkom biću i apostolskom pre-danju, čega je biskup garant, utoliko će više rasti u vlastitom unutrašnjem jedinstvu i znat će dopri-nositi izgradnji sloge među različitim vjerskim, etničkim i kulturnim sastojnicama složenoga društva u kojemu ju je Providnost pozvala da živi i da djeluje u skladu s evanđeoskim nalogom.

Budući da smo već stigli do trenutka odlaska, od srca vam zahvaljujemo i pozdravljamo vas si-gurni u vaše svjedočenje i propovijedanje Evan-đelja, u vaše biti ujedinjena Crkva, i u vaš dopri-nos zajedničkom dobru društva.




Dragi novoposvećeni biskupe Pero,Perini roditelji Liberane i Dominika,kardinali Bertone, Bozanić i Puljić,oci biskupi i predstavnici građanskih vlasti,braćo svećenici i ostali gosti!

U ime odgojitelja i profesora Vrhbosanske teologije, na kojoj je Pero studirao od listopada 1982. do lipnja 1987. želim izraziti radost i podr-šku novoposvećenom biskupu koji će služiti kao diplomata Sv. Stolice. On se s ponosom predsta-vlja kao kanadski Hrvat. Nakon završetka studija urbanistike u Torontu, odlučio se za svećeništvo, i to studirati teologiju u domovini svojih roditelja kao kandidat hercegovačkih biskupija. Zato je u proljeće 1982. došao u Vrhbosansku bogosloviju da se upozna s poglavarima, budućim kolegama i programom. Dr. Želimir Puljić bio je tada profe-sor i prefekt studija pa mi je kao rektoru savjeto-vao da na kraju pastoralnog radnog ljeta na jednoj župi u New Yorku pohodim hrvatsku župu u To-rontu te upoznam njegove roditelje, sestru Mariju i brata Viktora kako bismo ga kao odgojitelji mo-gli uspješnije pratiti. To sam učinio potrudivši se da kod roditelja ostavim Peri slobodu za izlazak, ako ustanovi da svećeništvo nije za njega. Liberan mi je na rastanku s radošću rekao da sam vidio gdje je Pero odrastao; oni kao roditelji daju svoj blagoslov za odlazak u bogosloviju, a ako iskrsnu nepremostive teškoće, vrata su mu otvorena.

Teškoća je bilo, ali je Pero ustrajao, primio sve-ćeničko ređenje 29. lipnja 1987. u Mostaru. Po-slije dvije godine kapelanskog služenja u Torontu

pristao na prijedlog biskupa da studira crkveno pravo. To mu je bio dobar put za diplomatsku slu-žbu u Crkvi. Nakon dostatnog sazrijevanja u ra-zličitim službama Sv. Stolice, Papa ga je imenovao nuncijem i nadbiskupom. Jedna od nuncijevih zadaća su izvidni postupci o kandidatima za bi-skupe te predlaganje Sv. Stolici imenâ kandidata za konkretnu biskupiju. Time oni iščitavaju po-trebe mjesnih Crkava i uvezuju pojedine bisku-pije u zajedništvo sveopće Crkve koja je jedna, sveta, katolička i apostolska.

U vrijeme Perina studiranja u Sarajevu promi-jenila su se tri rektora (M. Z., T. Jozić, Ž. Puljić) a od profesora koji su tada predavali živi smo nas trinaestorica. Trojica su u međuvremenu imeno-vani biskupima - dr. F. Komarica u Banja Luci, dr. Ž. Puljić u Dubrovniku, dr. P. Sudar pomoćni u Sarajevu. Pero Rajič je drugi moj bivši student koji je imenovan na službu biskupa u Crkvi. U novom broju Katoličkog tjednika objavljen je opširan in-tervju s Perom u kojem uz svoje gledanje na slu-žbu nuncija govori i o svome studiju u Sarajevu. Mi bivši poglavari i profesori iz vremena Perina studija čestitamo njemu, njegovim roditeljima, rodbini i biskupiji Trebinjsko-mrkanskoj u koju je inkardiniran. Želimo Božji blagoslov u biskup-skom i diplomatskom djelovanju uz unutarnju duhovnu radost pri obavljanju postavljenih zada-taka - kroz 25 plodnih godina koje predstoje. Ad multos annos!

Mostar, 23. siječnja 2010.Dr. Mato Zovkić

ČESTITKA NADBISKUPU RAJIČU U IME PROFESORA VRHBOSANSKE TEOLOGIJE




(26.1.2010.) - Na svršetku svoga tjednog bo-ravka u Mostaru, gdje je u subotu 23. siječnja 2010. u katedrali, po rukama Državnoga tajnika Njegove Svetosti kard. Tarcisija Bertonea, primio biskupsko posvećenje, msgr. Petar Rajič, naslo-vni nadbiskup sarsenterski, apostolski nuncij za pet država i apostolski delegat za druge dvije na Arapskom poluotoku, danas je, s kancelarom Bi-skupskoga ordinarijata don Antom Luburićem, učinio nekoliko kurtoaznih pohoda civilnim i vjerskim predstavnicima u Mostaru.

Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, primio je nadbiskupa Rajiča u svome uredu zajedno s gosp. Božom Ćorićem, načelnikom Odjela za društvene djelatnosti Gradske uprave. U polusat-nom razgovoru domaćin je obnovio uspomene koje kao sudionik slavlja nosi sa sobom, a sama je svečanost od velikoga značenja ne samo za ovaj grad nego i za cijelu Hercegovinu, napose za ka-toličke vjernike.

Mons. Rajič posebno je zahvalio gradonačelni-ku na susretljivosti i pomoći koju su gradske služ-be i ustanove pokazale i za ovu priliku pružile.

Srećko Boras, predsjednik Vlade Hercegova-čko-neretvanske županije, izrazio je dobrodošli-cu msgr. Rajiču u svom uredu, zajedno s gosp. Zoranom Krešićem, ministrom unutarnjih po-slova u Vladi Županije. Županijski MUP, zaje-dno s Policijskom postajom u Mostaru, dao je velik doprinos da gradske pripreme i osiguranje biskupskoga ređenja, na koje su pristigli mnogi gosti i uglednici iz političkoga i diplomatskoga svijeta, proteku u najboljem redu. Premijer Boras i ministar Krešić istaknuli su radost i zadovolj-stvo što su i sa svoje razine mogli doprinijeti da ova svečanost bude ne samo izraz dobra vanjskog osiguranja odgovarajućih službi nego i slika svi-ma izvan Mostara koji su na bilo koji način sudje-lovali u ovome slavlju.

Msgr. Rajič zahvalio je svima koji su na oštroj mostarskoj siječanjskoj buri požrtvovno osiguravali sudionicima ovoga događaja sva kretanja u gradu.

Glavna misao u oba susreta s političkim vlasti-ma bila je u uvjerenju domaćina da je ovih dana iz Mostara otišla slika ne samo o prvorazrednu crkvenom činu, nego i zdrava poruka o potrebnoj suradnji i slozi u osiguranju cijeloga događaja koji je značajan za sve nas.

POSJETI ZAHVALNOSTI NADBISKUPA RAJIČA

Seid ef. Smajkić, muftija mostarskoga muftij-stva, primio je novoimenovanoga nuncija Rajiča na Musali u svome službenom sjedištu, zajedno s gosp. Nazifom Garibom, sekretarom.

Msgr. Rajič izrazio je svoju zahvalnost gosp. mu-ftiji za nazočnost na obredu biskupskoga ređenja. A muftija je u razgovoru rekao da se nimalo nisu dvoumili hoće li odgovoriti pozivu i sudjelovati na ovom slavlju, koje je, kako je istaknuo, od posebne važnosti za ovu zemlju, za ovaj grad, a posebno za katolike u Hercegovini. Svojim sudjelovanjem na ovom slavlju nismo postali manje muslimani, dodao je muftija, nego se potvrdio identitet u uza-jamnu poštovanju. Domaćin se zanimao za nunci-jevo buduće djelovanje. I sam je studirao šerijatsko pravo i arapski jezik u Bagdadu, u Iraku, pa su mu poznate i zemlje budućega djelovanja msgra Ra-jiča. Novi nadbiskup i apostolski nuncij rekao je gospodinu muftiji da će mu biti vrlo drago, kad ga put nanese i u one arapske zemlje, susresti se s nji-me i u tom dijelu svijeta.

Otac Danilo Pavlović, arhimandrit manastira Blagovještenja Presvete Bogorodice u Žitomisliću, zajedno sa svojim manastirskim bratstvom, pri-mio je visokoga gosta msgr. Rajiča, i njegove pra-titelje: kancelara Luburića i biskupova tajnika don Ivana Kovača, pred manastirskom crkvom. Nadbi-skupa Rajiča pozdravio je arhimandrit uza zvuke crkvenoga zvona. Zajedno su pohodili obnovljenu crkvu, ostavši u tihoj molitvi, nakon koje je o. igu-man ukratko prikazao povijest crkve i manastira. Ugodan razgovor bio je u manastirskoj dvorani. Msgr. Rajič izrazio je o. igumanu zahvalnost za dolazak četveročlane pravoslavne delegacije s nji-me na čelu, koja je nazočila obredu biskupskoga ređenja u katedrali kao i na sudjelovanju na sveča-nom objedu u hotelu “Ero”. O. iguman u razgovoru je posebno iskazao svoju zahvalnost zbog nunci-jeva pohoda manastiru i bratstvu. Bilo je govora i o upravo obavljenom izboru i ustoličenju novoga Patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve u Beogradu.

O. iguman Danilo darovao je nunciju Petru ikonu Bogorodice Marije i jedan prsni križ vri-jedne izrade.

Nuncij Petar sve je svoje domaćine i njihove suradnike obdario upravo izrađenim DVD-snim-kama svoga biskupskoga ređenja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.




BISKUPOVE ČESTITKE NOVIM DIJECEZANSKIM BISKUPIMA

Preuzvišeni gospodinMsgr. dr. Vlado Košinovoimenovani biskup sisačkiZagreb------------------------------------ Dragi Vlado, biskupe! Primi moje iskrene i bratske čestitke prigodom imenovanja kojim Te Sveti Otac postavlja prvim bi-

skupom novoutemeljene biskupije sa sjedištem u Sisku.Gospodin pratio Tvoje korake i pothvate, osobito u postavljanju svekolike infrastrukture nove dije-

ceze, a obilno blagoslovio Tebe, sav kler i sve vjernike nove biskupije!Bila Ti sretna priprema za Božićne dane, kao i svi Božićni i novogodišnji blagdani! Srdačan pozdravMostar, 7. prosinca 2009.

+ Ratko, biskup

Msgr. dr. Vjekoslav Huzjaknovoimenovani biskupbjelovarsko-križevačkiZagreb-----------------------------------

Dragi Vjekoslave!Moja iskrena radost i bratska čestitka da Te Sveti Otac izabrao za prvoga biskupa novouspostavlje-

ne biskupije bjelovarsko-križevačke. Moraš početi iz temelja, pa kad stigneš do tornja.Pratit će Te molitve svega svećenstva, ne samo u misnom mementu, nego i inače, kao i svega vjer-

ništva s obzirom na Tvoju odgovornu službu.A i ja, koji sam rođen na području Tvoje današnje dijeceze, i boravio s roditeljima dvije godine u

župi Rovišće (veljača 1944.- lipanj 1946.), rado ću preporučivati Tvoju službu Gospodinu. Bili Ti sretni dani pripreme za Božić, a osobito Božićni blagdani i svi dani u novoj 2010. godini.Srdačno Te pozdravljamMostar, 7. prosinca 2009.

+ Ratko, biskup




U samostanu sestara u Bijelome Polju (Potoci) od 3. do 7. veljače 2010. godine zasjedao je redo-viti Provincijski radni i izborni kapitul Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Dana 6. veljače Izbornim kapitulom predsjedala je vrhovna pred-stojnica s. Natalija Palac i izabrana je nova pro-vincijska Uprava za naredno šestogodište:

s. Franka Bagarić, provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina, provincijska zamjenica i

prva savjetnicas. Robertina Barbarić, druga savjetnicas. Leopoldina Kovačević, treća savjetnicas. Mila Sesar, četvrta savjetnica

NOVO VODSTVO PROVINCIJE

BISKUPOVA ČESTITKANOVOJ PROVINCIJALNOJ UPRAVI

Novoizabranom vodstvu Provincije Svete Obitelji Školskih sestara franjevaka Krista Kralja sa se-strom Frankom Bagarić, provincijskom predstojnicom, na čelu, zazivam Božju pomoć u odgovornu vršenju službe i nebeski blagoslov u svakom dobru na slavu Božju i na korist redovničke zajednice i cijele Crkve!

Sve sestre s poštovanjem pozdravljam

Mostar, 8. veljače 2010.+ Ratko Perić, biskup

Velečasni gospodinDon Josip LenkićkancelarZadarske nadbiskupije-------------------------- Dragi don Josipe! Potresen tužnom viješću, u povodu smrti nadbiskupa Ivana, upućujem, i u ime naših hercegova-

čkih biskupija, Tebi i svemu svećenstvu, redovništvu i vjerništvu Zadarske nadbiskupije iskrene izraze suosjećanja.

Čim sam jučer čuo za nenadanu vijest, pomolio sam se Bogu, a sinoć sam slavio sv. Misu za pokoj Nadbiskupove duše. Bog mu dao vječni mir.

Bili smo dobri prijatelji. Hvala mu za sve prijateljstvo!On je u subotu bio ovdje u Mostaru na biskupskom ređenju msgr. Rajiča. Hvala mu!Nadam se da ću biti sa svojim suradnikom na sv. Misi zadušnici u subotu u sv. Stošiji.Srdačan pozdrav Tebi i svima u Nadbiskupiji!Mostar, 26. siječnja 2010.


BISKUPOVA SUĆUT U POVODU SMRTIZADARSKOGA NADBISKUPA IVANA PRENĐE




Dekretima biskupa i apostolskoga upravitelja mons. Ratka Perić, izvršena su sljedeća imenova-nja i razrješenja:

- don Stipe Gale razriješen je službe bilježnika na Crkvenom sudu u Mostaru, br. 1536/2009., od 14. prosinca 2009.

- Mario Glibić imenovan je bilježnikom na Crk venom sudu u Mostaru, br. 1537/2009., od 14. prosinca 2009.

- Ivan Bijakšić, bogoslov, primljen je među kandidate za svećeništvo Mostarsko-duvanjske biskupije, br. 1595/2009., od 23. prosinca 2009.

- Damir Pažin, bogoslov, primljen je među kandidate za svećeništvo Trebinjsko-mrkanske biskupije, br. 1596/2009., od 23. prosinca 2009.

- fra Slaven Brekalo, đakon, na prijedlog Pro-vincijalne uprave upućen je na đakonski practi-cum u Međugorje, br. 1604/2009., od 28. prosin-ca 2009.

- fra Stipan Klarić, đakon, na prijedlog Provin-cijalne uprave upućen je na đakonski practicum u

župu sv. Petra i Pavla u Mostaru, br. 1605/2009., od 28. prosinca 2009.

- don Ivici Stankoviću, župnom vikaru u Čap-ljini, oduzeta ovlast vršenja svećeničkih čina na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mr-kanske biskupije na tri mjeseca, dok se drukčije ne odredi, od 28. prosinca 2009.

- don Mladen Šutalo imenovan je povjereni-kom za mlade u biskupijama Mostarsko-duvanj-skoj i Trebinjsko-mrkanskoj, br. 173/2010., od 26. veljače 2010.

Dekretom biskupa i apostolskoga upravitelja msgr. Ratka Perića podijeljena je kanonska misija za predavanje vjeronauka u osnovnim i srednjim školama:

- Ivani Rodin, diplomiranoj katehistici, u Osnovnoj školi fra Didaka Buntića u Čitluku, do premještaja ili opoziva, br. 11/2010., od 7. siječnja 2010.

IMENOVANJA I RAZRJEŠENJA




Preuzvišeni gospodine Biskupe!Draga braćo svećenici i časne sestre!Već se ustalio ovaj pohvalan običaj da se sveće-

nici, redovnici i redovnice neposredno prije Bo-žića okupe ovdje u Biskupskoj rezidenciji. Prilika je to da Nadpastiru ove Crkve izrazimo božićne čestitke, da razmijenimo radost zbog približava-nja božićne svetkovine koju proslavljamo kao do-gađaj koji se zbio radi našega otkupljenja, ali i da jedni drugima uputimo prigodne čestitke.

Zahvalan sam Gospodinu, i vama svima nara-vno, za ovu priliku da u ime svih vas mogu izreći ovu čestitku i pozdrav ocu Biskupu.

Raduje ovakva vrsta sastanaka, koji okupljaju svu različitost duhovnih zvanja prisutnih u Bi-skupiji. Istovremeno je to svjedočenje naše me-đusobne povezanosti ali i neka vrsta preslika naše različitosti čiju brojnost, s obzirom na način na-sljedovanja Krista i različitih karizma, posebice ako promatramo neke druge partikularne Crkve, očito treba nastaviti proširivati. Jer ono što je bla-goslov i sreća za opću Crkvu, to mora biti blago-slov i za Crkvu u Hercegovini.

Ovo današnje zajedništvo naznačuje također postojeći stupanj našega jedinstva. Čini nas ra-dosnima zbog toga i potiče da ga još više izgra-đujemo. Učinit ćemo to najbolje šireći uzajamno poštivanje, pronoseći dobar glas jedni o drugima, radujući se svakom uspjehu jer se radi o uspjehu Crkve, a time o uspjehu svakoga pojedinoga nje-zina člana i svake naše zajednice.

U godini koja je na razini cijele Crkve posve-ćena svećenicima, njihovoj duhovnosti i službi, imamo mnogo razloga da se radujemo. Sve su naše župe i samostani popunjeni dostatnim bro-jem svećenika, odnosno članova. Trebamo zato biti beskrajno Bogu zahvalni! No bili bismo neo-dgovorni, ako ne bismo bili svjesni da prosječan broj dobi svećenika, redovnika i redovnica stalno raste, to jest da mi starimo a da se broj svećeni-

POZDRAVI HOMILIJE NAGOVORI POZIVI

Pozdrav generalnoga vikara na Božinom estitanju

čkih i redovničkih prinova stalno smanjuje. Sto-ga je samo pitanje vremena, ako se ovaj proces nastavi, kada će započeti i opadanje našega uku-pnog broja.

Treba se toga sjetiti posebice ove godine kad više naših zajednica obilježava značajne obljetni-ce. U ovoj godini završena je 800. obljetnica ute-meljenja Franjevačkoga pokreta. Sestre Služavke Malog Isusa upravo ove godine obilježavaju 40. godišnjicu utemeljenja svoje Provincije a dogodi-ne 120 godina postojanja Družbe. Školske sestre sv. Franje su ove godine napunile 110 godina od svoga dolaska u Mostar. Upravo se navršilo 60 godina otkako su sestre Milosrdnice morale pri-silno napustiti Mostar i zatvoriti svoj samostan. Teče 160. godina otkako je utemeljiteljica sesta-ra Službenica milosrđa osnovala prvu Pobožnu udrugu. Dogodine je 20. obljetnica djelovanja sestara Karmelićanki u Gabeli Polju. I možda još poneka obljetnica koje se nisam sjetio. A sve one podsjećaju na tolike koji su svojim djelovanjem posredovali duhovno Kristovo rođenje u svojim župljanima, učenicima, bolesnicima, siromasima - i u sebi samima.

Sjećajući se svega toga, preuzvišeni gospodine Biskupe, zahvaljujemo Gospodinu za darovanu milost izgradnje Njegove Crkve, čija je osnovna za-daća i svrha učiniti da se Bog stalno rađa u životi-ma svih ljudi. Hvala mu! I molimo Ga da se vjerna i slavna prošlost naših zajednica, pod Vašim vod-stvom, nastavi u jednako brojnom članstvu i boga-toj budućnosti crkvene raznolikosti i vjernosti.

Pozdravljajući Vas izrazima najvećega pošto-vanja, u ime svih ovdje okupljenih, a posebice u ime mnogopoštovanoga oca Provincijala i pošto-vane sestre Provincijalke, želim Vam sretne i bla-goslovljene božićne i novogodišnje blagdane!

Mostar, 21. prosinca 2009.Don Tomo Vukšić




Braćo svećenici, poštovani i bogoljubni vjer-nici!

Slava i mir. Smisao ove svete Božićne noći, pa zato i glavna misao ove naše homilije, jest ona uzvišena anđeoska rečenica koju smo čuli na po-četku misnoga himna kao i na svršetku odlomka noćašnjega Evanđelja: “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk 2,14). Anđeli prenose skromnim betlehemskim pastirima, “miljenicima Božjim”, “veliku radost za sav narod”: Rodio se Spasitelj - Krist, Gospodin. Pobožni pastiri to na svoj način razumiju, a oso-bito u to vjeruju, te prvi dohrliše pokloniti se no-vorođenomu Spasitelju. Dvije su, dakle, nebeske vrijednosti stavljene usporedno u ovom spasono-snom događaju “za sav narod”: slava i mir. Slava Bogu, a mir ljudima. Stvorenja su dužna iskaziva-ti slavu Bogu na visini, a ljudi neizostavno trebaju mir, kao Božji dar, ovdje na zemaljskoj nizini.

Slava se i hvala s naše stvorene naravi dugu-je Bogu za njegov čin stvaranja svega vidljivoga i nevidljivoga, za nedokučivo otajstvo utjelovljenja i rođenja Sina Božjega koji se poistovjetio s nama ljudima u svemu osim u grijehu; za njegovo djelo otkupljenja roda ljudskoga po smrti i uskrsnu-ću, za usrećenje stvorenih bića životom vječnim u nebu. I to slava na visinama. Ne kažu anđeli: Slava Bogu na nebu ili na nebeskoj visini nego na nedostupnim božanskim visinama kamo ni an-đeli Božji ne mogu dosegnuti. Na djelu je Božja uzvišenost koja nadvisuje sve stvoreno i ograni-čeno.

Kristov mir. A između Božjih darova, koji su svim ljudima najpotrebniji, nije toliko ni tjele-sno zdravlje, ni materijalno blagostanje, ni visoke škole, ni unosan posao, nego ponuđeni mir ove svete Noći, dar ovoga Novorođenčeta: mir na ze-mlji među ljudima, mir pravedni i konstruktivni, mir trajni i višestrukih dimenzija, koji se očituje u odnosu na Boga, na druge, ali i u čovjeku sa-mome. Zato Evanđeljem odjekuje riječ “mir” od prvoga do posljednjega poglavlja.

Isus od početka svoga javnog djelovanja i pro-povijedanja, čudesnih ozdravljenja i božansko-ga praštanja ljudskih grijeha, otpušta bolesnike i grješnike utješnim riječima “Idi u miru!” (Mk 5,34; Lk 7,50; 8,48). On svojim učenicima daje

svoj mir, onaj božanski, a ne mir kakav svijet daje (Iv 14,27). Krist od svojih sljedbenika traži: Imajte mir među sobom (Mk 9,50). On naređuje svojim učenicima da svakoj obitelji u koju ulaze zažele mir (Mt 10,14). Oni koji su toga mira do-stojni, mir će Božji ostati kod njih. Isus je i u svoja Blaženstva uključio mir, povezan s mirotvorcima, osobama koje se svojski zauzimaju, žrtvuju i bore da dođe do pravedna mira u duši, u kući, u Crkvi, u društvu i narodu. I koji će se kao takvi “sino-vima Božjim zvati” (Mt 5,9). Krist je “Mir naš!” (Ef 2,14), reći će veliki Pavao, apostol naroda. Taj mir, koji Bog nudi i zahtijeva, jest i nama dar i naša odgovornost!

Sve ovo o Kristovu miru možemo očito poka-zati iz pozdrava i molitava pod svakom sv. Mi-som, Isusovom nekrvnom žrtvom.

- Počinjemo sv. Misu Isusovim pozdravom na-zočnima: “Mir vama!” Ili: “Milost vam i mir od Boga Oca...”

- U Slavi pjevamo u prvome retku: “I na zemlji mir ljudima dobre volje”.

- U euharistijskoj molitvi (1.) prije Podizanja molimo za Crkvu: “U miru je čuvaj, ujedini i ra-vnaj po svemu krugu zemaljskom”.

- A nakon Podizanja molimo: “Obdari naše dane svojim mirom”.

- Tu također molimo za pokojne da im Bog daruje “mjesto osvježenja, svjetlosti i mira”.

- Kako se približavamo sv. Pričesti, sve žarče spominjemo mir i molimo “daj milostivo mir u naše dane”, bez obzira kakvi ti dani bili, ratni ili neratni!

- Potom ponavljamo Isusove riječi: “mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem”.

- Ponovno molimo za jedinstvo Crkve: “smiri je, molimo i saberi u jedno”.

- I odmah pozdravljamo puk Božji: “Mir Go-spodnji bio vazda s vama”,

- potičući i podsjećajući vjernike na simboliku pomirenja:”Pružite mir jedni drugima”.

- A u trostrukom zazivu Sina Božjega jednom kažemo: “Jaganjče Božji..., daruj nam mir”.

- I završavamo sv. Misu otpuštajući narod: “Idite u miru!”

Tko nas može obdariti takvim mirom? Samo Bog jedini. Ako u svojoj duši osjećamo nemir,

Na božinoj Polnoki u katedraliBožić je poziv na pomirenje i zajedništvo /Lk 2,1-14/




to znači da nas nije zahvatio lahor Božjega mira. Zato nam je Isus ostavio sakrament pomirenja, svetu ispovijed, da nas, grješne putnike, pomiri sa sobom i potakne na mir s drugima. Novoro-đeni Krist dolazi iz Svete Obitelji i donosi mir. Njegov je mir posebno upućen obiteljima, koje su toliko puta pogođene unutarnjim neredima, trza-vicama, rastavama, preljubima, nasiljima, krivim odlukama koje donose još gora životna rješenja. Tu je njegov mir osobito potreban.

Crkveni mir. Gledano u okviru Kristova mira među vjernicima i svećenicima, ne možemo ne izraziti zahvalnost Bogu da u ovoj našoj mjesnoj Crkvi postoji određeni mir do kojega se došlo ustrajnom molitvom i provedbom crkvenih za-kona. Istina, uvijek se nađe, tu i tamo, i nemira onih koji ne žele živjeti i djelovati u crkvenom jedinstvu i opsluživati crkvene odredbe, koji se odvajaju i vode svoje zasebne skupine, uzrokujući nered, a, koliko je do nas, želimo biti u miru “sa svim ljudima” (Rim 12,18).

Društveni mir. Hebrejska poslovica kaže da je “mir u svijetu” kao “kvasac u tijestu”. Pa i jest tako. Koja je uloga i snaga mira, najjasnije doživljavamo kada se izreknu suprotni pojmovi: nemir, bitka, neprijateljstvo, rat. Mir je moć koja uklanja svađe, dokida borbe, ruši antagonizme, nered pretvara u red, a sukob u susret. Gdje se ljudi zauzimaju za mir, tu nestaje svađe, borbe, neprijateljstva. Mir nekada uspijeva povezati i neprijatelje i omogu-ćuje da i različiti narodi žive zajedno.

Mir je suodnosan pojam: mi možemo zadobiti i imati mir u sebi samo ako mir dajemo drugima. I obratno: ako drugi traže od nas pomirenje, dužni smo pružiti ruku pomirnicu. To se nerijetko doga-đa u obiteljima, i to upravo u okružju Božićnoga mira. Jer mir rađa mir, a nasilje rađa nasilje!

Ljudi odaju počasti herojima koji su pobijedili neprijatelje domovine, ali treba odati priznanje i onima koji su mirnim putem izgladili svađe, po-bijedili neprijateljstva i doveli do pravedna i traj-na mira na bilo kojem dijelu svijeta.

Postoji i lažni mir, koji ima privid mira, a ispod toga tinja nepravda, nered, vrije osveta. Dođe se, doduše, do prestanka rata, ali ne do pravedna mira. Došlo se pobjede, ali izgubljene pobjede! Kako to?

Poznata je iz grčko-rimske povijesti i postala poslovična jedna takva “pobjeda”. Epirski kralj Pir u Grčkoj (318.-273., kralj: 306.-302.; 297.-273. prije Krista) pobijedio je Rimljane kod Herakleje /Taranto/ u južnoj Italiji 280. godine. Rimljani su

izgubili 7.000 vojnika i brojne zarobljenike, a Pir je osvojio i sam rimski tabor i izgubio 4.000 voj-nika. Godinu dana kasnije kod današnjega mjesta Ascoli Satriano došlo je ponovo do žestoka suko-ba. Opet je pobijedio epirski suveren. Ali su mu gubitci bili brojniji nego prije, a on ranjen u rame: kad su mu čestitali na uspjehu, on je samo bolno uzdahnuo: “Još jedna ovakva pobjeda i mi smo posve izgubili.” Odatle je nastala fraza: “Pirova pobjeda”, tj. zapovjednik ostane na životu, a sva mu vojska ostane na bojnom polju.

Ne možemo se ne radovati društvenomu miru među ljudima, koji u svome djelova-nju pokazuju dobru volju, jer Božji mir obu-hvaća “sav narod”, sve ljude na ovome svijetu. Ne možemo ne pozdraviti nedavno rješenje dugo-trajne krize oko izbora gradonačelnika u Mosta-ru. I želimo uspjeh i mir i gradonačelniku i grad-skomu vijeću. I iskreno želimo da se nagomilani problemi uspješno rješavaju na dobro svih gra-đana ovoga grada. Mjesna Crkva također očekuje da se i neki crkveni problemi pozitivno riješe.

Jednako bismo pozdravili kao plod i rezultat pravoga mira kad bi se političke stranke složile oko bitnih ljudskih i narodnih vrijednosti. Samo njihovom uzajamnom slogom i graditeljskim mirom bila bi omogućena i zajednička pomoć, pa bi onda i one gradske ustanove - televizijske, radijske, kazališne i brojne druge - koje svojom kulturom i porukom mira nadilaze gradsku sre-dinu, izašle ne samo iz zone ugroženosti, nego bi doživjele i pravi preporod i procvat. Ovako nam se može dogoditi ona gubitnička Pirova pobjeda: zapovjednici nastavljaju borbu, a pristaše napu-štaju i jedne i druge. Pobijedila stranka, a narod izgubio i svoje mehanizme obrane narodnih vrje-dnota, i svoj narodni entitet i svoj identitet. Zar se može i zamisliti, a kamoli pomiriti s time, kao da je ljudima, pogotovo vjernicima, više stalo do naslova vlastite pobjede, makar i pod Pirovom zastavom, negoli do naslova “mirotvoraca, koji će se sinovima Božjim zvati”?

Hrvatski narod, u kojem djeluje Katolička Cr-kva u ovoj zemlji, ne želi, kao uostalom ni drugi narodi, biti ničiji privjesak niti izručivati svoja prava i slobode drugima. Želi živjeti u miru sa svima, na temeljima pravde i ravnopravnosti, sa svojim pravima i dužnostima, sa svojom slobo-dom, identitetom i dostojanstvom, koje pripada svakomu čovjeku i narodu. A svaki je čovjek stvo-ren na sliku Božju i u toj se slici temelji njegovo dostojanstvo.




O mali Bože, veliki naš Božiću, Mirotvorče u betlehemskoj štalici rođeni, koji se ne zoveš, nego jesi Sin Božji, pogledaj na ovaj naš grad Mostar, na ove naše hercegovačke biskupije i cio narod u ovoj zemlji da “ova žrtva našega pomirenja bude za mir i na spasenje svega svijeta”. Daj da nas Tvo-je pobjede raduju, jer one nisu nikada prividne, uzaludne ili gubitničke ni u našim dušama, ni u našim domovima. Pa i kada nam se čini da si izgubio, kao ono u Betlehemu bijegom u Egipat, kao ono u Jeruzalemu raspećem na Kalvariji, Ti

si tada, na Golgoti, donio najveću pobjedu koja je ikada viđena na ovome svijetu: pobjedu trajnoga i čvrstoga uskrsloga mira za one koji žele živjeti od toga Tvoga mira. Neka nam kod Tvoga božan-skog prijestolja u svemu pomogne Tvoja bezgrje-šna Mati, Kraljica poželjnoga i potrebnoga mira, i sv. Josip, Tvoj očinski skrbnik, da se i mi kao današnji mirotvorci u svojim obiteljima, služba-ma i mjestima jednom možemo sinovima Božjim zvati i vječno s Tobom radovati. Amen.

+ Ratko, biskup

Od uvođenja pune slobode u javni život, slo-bodno se po bolnicama kreće i katolički svećenik, već gotovo dvadeset godina. Bogu hvala! Prije deset godina Biskupski je ordinarijat imenovao određenoga svećenika za bolničku službu u Mo-staru, i samo za tu službu, u osobi don Radoslava Zovke, koji do sada revno obavlja svoju zadaću, ne samo redovitim pohodima bolesnicima, dije-ljenjem sv. sakramenata, nego i pisanjem po knji-gama i po novinama.

Ugovor. Danas je, međutim, nova faza u na-šim odnosima sa Sveučilišnom kliničkom bolni-com u ovome gradu. Prije tjedan dana potpisan je Ugovor između Biskupskoga ordinarijata i Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, kojim se reguliraju odnosi: prava i obveze s jedne i druge strane, a danas ovim zazivom Božjega blagoslova svečano otvaramo ovu bolničku kapelicu, zahva-ljujući razumijevanju bolničkoga vodstva s dr. Antom Kvesićem na čelu.

Zdravlje. Narodna je poslovica da je zdravlje najveće bogatstvo. Odmah nakon života. To kažu bolesni, a zdravi to obično niti kažu niti osjećaju. Više puta misle da im je zdravlje najnormalnija prirodna pojava, štoviše, dug prirode, pa onda i dug Božji. Kad si zdrav, sve ti nedostaje; a kad si bolestan, samo zdravlje! Mi vjernici smatramo da je zdravlje Božji dar koji se prima i upotrebljava sa zahvalnošću i na njega se uzvraća iskrenim uzda-rjem opsluživanja svega Božjega reda i zakona.

Preobraženje. Želja nam je da ovu kapelicu blagoslovimo u slavu Isusova Preobraženja, sla-

Na blagoslovu kapelice u Sveuilišnoj klinikoj bolnici u Mostaru

Preobraženje

vnoga događaja koji je Gospodin Isus doživio jednoga proljetnoga dana u Galileji (Mk 9,2-10). Bilo je to ovako. Isus je poveo sa sobom trojicu učenika: Petra, koji je malo prije toga ispovjedio vjeru u Isusovo mesijanstvo, te braću Ivana i Ja-kova, koji su pristali da će piti iz gorkoga kale-ža što će ga Isus dati. Poveo ih na goru visoku, a ta bi gora mogla biti Tabor, neki galilejski Bijeli Brijeg. I najednom, bez ikakve najave i uvoda, ukaže se veličanstvena promjena na Isusovu licu. Stari hrvatski izraz za Preobraženje i jest upravo “Lice Božje”. I preobrazi se pred njima. Zabljesnu ih slava njegova božanstva. Neviđeni doživljaj ne samo za učenike nego i za samoga Isusa čovjeka. Čak mu i haljine postadoše sjajne, bijele kao sni-jeg. Sv. Marko dodaje: bijele da ih nijedan bjelilac na zemlji ne bi mogao tako ubijeliti.

Dok su izabrani apostoli - zatečeni i prenera-ženi - gledali Isusovu nebesku slavu na zemlji, začu se razgovor trojice velikana. Pojaviše se dva značajna predstavnika Staroga Zavjeta: Mojsije - zakonodavac, i Ilija - prorok nad prorocima. Njihove pojave jesu potpuna potvrda Isusova kri-stovstva ili mesijanstva. Mojsijev lik znači da Isus ispunja sav Zakon, a Ilijin lik znači da se o Isusu i u Isusu ispunjuju sva proroštva.

Petrova malo naivna intervencija da se načine tri sjenice: jedna Isusu, jedna Mojsiju i jedna Iliji samo je iskren izraz i jasan dokaz koliko učenici, pa i oni ponajbolji, moraju učiti, razmišljati i u vjeri rasti da uzmognu pročitati i prihvatiti osno-vnu Isusovu abecedu životnoga javnog puta od




krštenja u Jordanu do onoga krvavoga na Golgoti. Potkraj neobičnoga događaja začu se Očev glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Slušajte ga!” Ovo se već drugi put ukazuje Presveto Trojstvo u Isusovu javnom djelovanju: prvi put u krštenju i, evo, sada u preobraženju:

- Sin koji je ovdje čudesno preobražen, - Otac kojega se jasni glas čuje i koji nam po-

ručuje da budemo odani i poslušni njegovu Sinu,- Duh Sveti koji je predstavljen u doista nevi-

đenu svjetlu, slavi Božjoj. Osim toga, poruka je Preobraženja i u tome

što Bog ne želi ostaviti svoje učenike nepoučene, nego im pruža dokaze svoje ljubavi i znakove bo-žanstva. Nadoći će tužni dani Velikoga tjedna, ali će biti obasjani suncem Velikoga Uskrsa, kao što se činjenicom Preobraženja osvjetljuju nevolje i kušnje na koje čovjek nailazi u životu. Riječ koja se u grčkom evanđeoskom tekstu upotrebljava za Preobraženje jest metamorfoza. Taj isti izraz upotrebljava i sv. Pavao kada govori o kršćanima, ljudima koji su odsjev slave Božje i koji prelaze iz ove u punu slavu: “Zaista svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz sla-ve u slavu” (2 Kor 3,18). Preobraženje Isusovo jest i nama poruka: isplati se trpjeti i mrijeti jer nas čeka takva utjeha i slava kakvu oko ljudsko nije vidjelo, uho nije čulo i srce ljudsko nije osjetilo.

Krist je imao svoj križni put od betlehemske štalice do kalvarijske grobnice. Na tom putu imao

je sjajnih doživljaja koji nadilaze sve poteškoće i ljudska podmetanja. Među tim doživljajima Pre-obraženje je vrhunac. I naš je život satkan od ra-zličitih niti: zdravlja i bolesti, žalosti i radosti; od raznih boja: crnih i bijelih, infracrvenih i ultra-ljubičastih. Kroz život valja ići držeći se one mu-dre narodne: “U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi!” Ima, doduše, teških poniženja, ali ima i divnih uzvišenja. Ima groznih griješenja, ali ima i skrušenih kajanja. Ima opasnih bolesti, ali ima i uspješnih operacija i terapija. Mnogima je i ova bolnica jedna od životnih postaja. Netko se ovdje rodio, netko liječio i izliječio, a netko i umro. Ne-tko se i rodio i umro!

Predajući ovim crkvenim obredom Božjega blagoslova ovu kapelicu Preobraženja Gospo-dnjega u javnu uporabu, od srca želimo i molimo da svi oni koji u nju budu zalazili da se, u zadi-hanosti posla i zahuktalosti dana, u molitvi smi-ruju, da svetim sakramentima pristupaju, osobito svetoj Misi, i neka istinski doživljavaju svojevrsno preobraženje, duhovnu metamorfozu. Jer, bolest nas može preobraziti u nove ljude, da budemo još odaniji volji Božjoj, i vraćajući se posve zdravi u svoje obitelji ali i uvijek spremni prijeći iz ove pro-lazne zemaljske slave u neprolaznu nebesku slavu! Neka Božji blagoslov prati sve liječnike i bolničko osoblje, sve bolesnike i dobrotvore, da ova “bijela golubica” na Bijelome Brijegu bude znak pravoga preobraženja i u gradu i u cijelom društvu.

+ Ratko, biskup

Poziv na prikupljanje pomoi za Haiti

Posljednjih mjeseci u našim su domaćim sredstvima priopćavanja prevladavale vijesti o katastrofama - potresima, povodnjima, prome-tnim nesrećama i u zemlji i u inozemstvu. Ali među svima na ovom Globusu najviše je pozor-nosti privukao tragični potres u Republici Haiti u Srednjoj Americi, 12. siječnja ove godine.

Otočku je zemlju otkrio Cristoforo Colombo, 1492. Moglo je tada biti oko 300.000 domoroda-ca. Otoku je promijenjen tadašnji naziv u Hispa-niola (mala Španjolska). Tijekom vremena otok je kristijaniziran. Španjolci i Francuzi dogovorili su 1697. i politički podijelili otok. Francuski je dio bio bogat šećerom. Oni su doveli stotine ti-suća crnaca-robova iz Afrike da rade u proizvo-

dnji šećera. Španjolci su prepustili Francuzima svoj dio ugovorom iz 1795. godine. Potkraj 18. stoljeća robovi su se pobunili i nakon 15-godi-šnje revolucije konačno 1804. zadobili slobodu i državu, ponovno nazvanu Haiti (zemlja visokih planina): prva država koja je zadobila slobodu i nezavisnost s većinskim crnačkim stanovništvom (27.500 km2). Službeni je jezik francuski, uz do-maći haićanski kreolski.

Danas Republika Haiti ima, prema Annuario Pontificio 2009., tj. prema izvješćima mjesne Cr-kve, svega stanovništva oko 11 milijuna, od toga 7.205.000 katolika raspoređenih u deset biskupi-ja u kojima djeluje deset dijecezanskih biskupa, dva pomoćna i pet umirovljenih. Haiti je danas




jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu (go-dišnji bruto dohodak 790 dolara, ili 2 dolara po osobi na dan!). Potres je 12. siječnja pogodio otok i do sada, 14. siječnja, registrirano je oko 50.000 poginulih i mnoštvo nestalih. Pod razvalinama biskupskog ordinarijata u glavnom gradu Port-au-Princeu, prema katoličkoj agenciji Zenitu, poginuo je i nadbiskup Joseph S. Miot (koji je od 1997. do 2008. bio koadjutor, a onda preuzeo upravu nadbiskupije s 2.850.000 katolika). Kažu da je i katedrala u ruševinama. Nakon potresa na-stao je opći kaos. Mnogi su ostali bez igdje ičega, i trebaju doslovno sve.

Evo prigode da se evanđeoski pokažemo kr-šćanima prema unesrećenima i da pomognemo koliko možemo, kao što smo učinili i u drugim sličnim situacijama (Kosovo, Šri Lanka, Kina itd.)

i kao što i sami očekujemo kada i nas pogodi bič rata ili potresa.

Ovim, dakle, molim sve župnike hercego-vačkih župa da u nedjelju, 24. siječnja, provedu sabirnu akciju na svim sv. Misama. I svi milodari koji se prikupe u župnim crkvama, na filijalama ili u župnim uredima neka se dostave Biskupij-skom caritasu u Mostaru, koji će nastojati što pri-je sigurnim putem dostaviti svu kolektu na pravu adresu za potrebe stanovništva odnosno Crkve na Haitiju.

Unaprijed zahvaljujem na suradnji u ovom djelu milosrđa i na sve darovatelje zazivam osobit Božji blagoslov

Mostar, 15. siječnja 2010. + Ratko, biskup

Ovaj odlomak iz prvog poglavlja Ivanova evanđelja (1,1-18) imali smo prigodu čuti i na da-njoj Božićnoj Misi. Slušamo ga i na II. nedjelju po Božiću. Evo ga i danas, na ovaj VII. dan Božićne osmine.

Riječ. U prvih pet redaka sv. Ivan, što direk-tno, što indirektno sedam puta spominje svjetlo. Gledano gramatički, riječ je glas ili skup glasova. Prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku to je najmanja cjelovita grafička i jezična jedinica. Može biti i znak a upotrebljava se kao sinonim za govor, izlaganje, izjavu ili pak obećanje.

Sv. Ivan u svomu evanđelju “riječi” daje jedno novo značenje i novu snagu. Kada Riječ dolazi od Boga ona je Bog. I u našem bogoslužju riječ predstavlja govor Božji a time nam uprisutnjuje i samoga Boga. Služba riječi kao dio svete Mise znak je prisutnosti živoga Boga koji progovara svojoj djeci.

Život. Knjiga postanka zorno donosi snagu Božje riječi: Neka bude! I bi tako. Bog po riječi očituje svoju stvarateljsku snagu. I sam sv. Ivan kaže da: Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Očito Riječ Božja u sebi nosi život ili bolje rečeno ona je život. U svom, slobodno možemo

Nagovor pastoralnoga vikarasveenikim kandidatima

Svjetlo svijeta!

reći, hvalospjevu Riječi evanđelist kaže: Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo. Tako joj pridaje još jednu osobinu. Riječ je i svjetlo.

Svjetlo. Riječ u sebi nosi svjetlo koje obasjava, koje daje jasnoću, novu dimenziju, novi smisao i značenje zemaljskoga, novu sliku ovoga svijeta. Svjetlo ima svoju posebnu ulogu: Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Jasno nam je da sv. Ivan govori o obećanom Mesiji, Kristu Bogu našemu kojega nam stavlja kao Riječ, Život i Svjetlo a on će nam se osobno predstaviti kao Put, Istina i Život. Puno pridje-va Sveto pismo donosi kao osobine Sina Božjega ali za nas je ljude najvažnija vijest: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Otajstvo. Ovo je zapravo razlog zašto se na samu svetkovinu Božića uzima upravo ovo Evan-đelje koje opisuje najveće otajstvo koje će se razviti u misterij našega otkupljenja. Bog je ušao u našu ljudsku povijest, postao je nama jednak u svemu osim u grijehu; On je boli naše na sebe uzeo.

Božićna pjesma O pastiri čudo novo u svojoj trećoj kitici to vrlo zorno oslikava: Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka; s neba siđe dolje




radi grješnika, rodi se u štali radi čovjeka. Krist, odraz Božje ljubavi jest govor, izlaganje, obja-šnjenje, izjava, obećanje, objava Očeve ljubavi prema čovjeku. Koje li radosti i nebeskog dara, Kristovim smo rođenjem postali prijatelji Božji, a njegovom smrću i uskrsnućem građani neba. Ne kaže li nam: Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga (Iv 15,15).

Evanđelist donosi dvije stvarnosti ili sudbine koje doživljava utjelovljena Božja Riječ. Prva je tužna i žalosna: K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. Ove riječi oslikavaju i naše vrijeme, moj i tvoj svijet, a nerijetko i stanje moga i tvoga srca. Da je to tako potvrđuju naši grijesi koje činimo mišlju, riječju, djelom i propustom.

No, Riječ se Božja utjelovila radi grješnika. Ona u sebi nosi neobičnu snagu koja je kadra mi-jenjati, preporađati. I ona to zaista čini kod svih onih koji je prihvate, odnosno koji joj povjeru-ju. Ona nas može učiniti svjedocima poput Iva-na Preteče. Druga stvarnost koju doživljava Riječ izražena je u primjeru toga velikoga sveca koji je prihvatio Riječ, pristao je biti svjedokom. On je poslan od Boga... On dođe kao svjedok da posvje-doči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego, da posvjedoči za Svjetlo. Nije li to ohrabrenje i poticaj svima nama. Ne samo da se može prihvatiti Riječ nego od nje i po njoj ži-vjeti.

Dakle, u središtu Božićnog razmišljanja stoji otajstvo Božjega rođenja, odnosno Božjega do-laska među nas ljude. Današnja Zborna molitva rođenje Kristovo naziva početkom i savršen-stvom svega bogoslužja. Znači da bi prvotni izraz čovjekove radosti, i ujedno čovjekov odgovor na događaj rođenja, trebao biti klanjanje Božićnomu Otajstvu. Svečana božićna pjesma Radujte se na-rodi poziva upravo na to klanjateljsko pristupanje jaslicama uz radosnu pjesmu: Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici...

Tu u štalici nalazi se onaj, kako ga najavlju-je sv. Ivan Krstitelj, koji bijaše prije mene iako za mnom dolazi; nalazi se onaj kojemu nisam dostojan odriješiti obuće na nogama. Crkva će poslije to Otajstvo pretočiti u ispovijest vjere koje opetuje “radi nas ljudi i radi našega spa-senja siđe s nebesa i utjelovi se po Duhu Sve-tom od Marije Djevice i postade čovjekom”. Ovo Božje otajstvo krije u sebi istinu o Bogu ali isto tako i istinu o čovjeku. Čovjek je ljubljeno Božje dijete koje je sklono lutanju. Ali Božja mi-lost ga ne napušta, spremna ga je ugrabiti zlu iz

kandža i ponovno vratiti na put vječne sreće. Ri-ječ ne čeka da čovjek do nje dođe nego Ona prva čini korak. Dolazi, pristupa čovjeku sa svim svo-jim sadržajima i stavlja se na raspolaganje. Sveti pisac kaže: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina jedinorođenca... (Iv 3,16).

Sve nas ovo poziva na ozbiljno opredjeljenje i obraćenje. Opredijeliti se za Isusa, obratiti se i biti potpuno njegov. Pripadati samo Njemu, biti svje-dok poput sv. Ivana Krstitelja.

Sv. Ivan Krstitelj ne samo da je svjedok nego i prijatelj Isusov. Prisjetimo se samo čudesnog susreta dviju rođakinja, njegove majke Elizabete i Isusove majke Marije. Igrao je od radosti zbog blizine Kristove. Kad je postao svjestan svoje pro-ročke službe znamo kako je odano i vjerno upu-ćivao na Mesiju koji ima doći. Uspio je uzdrmati ondašnji svijet koji je grnuo za njim samo zato jer je bio autentični navjestitelj. Svjesno je umanji-vao sebe, da bi Isusa uzvisio; hrabro je i odvažno govorio o Isusu a ne o sebi; proučavao je Pisma da bi što autentičnije naviještao mudrost Božju a ne svoju; postio je i činio pokoru kako bi sačuvao Kristovu liniju. Sve ga je to činilo posebnim Me-sijinim prijateljem i hrabrilo da vlastitu krv pro-lije za Isusa. Da, upravo to prijateljstvo i potpuna odanost Kristu, najboljem prijatelju, učinilo ga je drugačijim i zato prvim novozavjetnim proro-kom.

Vrijeme Došašća kao i Božićno podsjeća nas na to veliko prijateljstvo između Isusa i Ivana. O tom razmišljamo, to istražujemo. No, to prijatelj-stvo samo istraživati nema smisla ako nam ono neće postati život. Bog nam je dao uši da možemo čuti Riječ, dao nam je oči da možemo prepoznati Svjetlo, dao nam je srce da se možemo oduševiti za Život. Uz besmrtnu dušu darovao nam je um i razum da sve to možemo shvatiti, prihvatiti i ži-vjeti. Bilo bi tragično i za nas pogibeljno kad Božji Logos sa svojom Riječi, Svjetlom i Životom ne bi postao dio našega života a ne samo tema našega razgovora. To bi označilo ponovnu odbačenost u ovomu tvomu i momu vremenu.

Sv. Otac Benedikt XVI. u nagovoru sveće-nicima prije nešto više od godinu dana reče: Krist neka bude tema našega razmišljanja, ar-gument našega govora, motiv našega življenja. Dragi bogoslovi i sjemeništarci, pozvani ste biti svjedocima. Tek ako Krist postane prepoznatljiv po našem životu, bit ćemo pravi novozavjetni pro-roci i svjedoci Kristove ljubavi. To je zapravo pre-duvjet da nas ljudi poslušaju i da nam povjeruju.




Sv. Augustin reče: Ne ljubi se ono što se ne po-znaje. Draga braćo, vama je pružena šansa i zada-ća, da svojim umom i razumom, intelektualno, što bolje upoznate utjelovljenu Riječ, Svjetlo, Život. Što je bolje upoznate, to ćete bolje otkriti smisao svoga života, uopće postojanja, a isto tako lakše ćete hoditi u vjeri i lakše se oduprijeti tami koja je prisutna na svakom koraku pa i tamo gdje vam se čini da je odlično svjetlo. No uz taj intelektualni rast pozvani ste i na duhovni rast. Pozvani ste ri-tam svoga srca usklađivati s onim Božanskim, to jest radovati se zbog blizine Njegove. Pozvani ste svoju dušu zračiti čistim zrakom Božjega milosr-đa i milosti po sakramentu svete ispovijedi te ju hraniti Kruhom nebeskim.

Želim vam da budete poput olovke koja znade lijepo pisati samo zato jer se dade rukom voditi,

jer se dade oštriti, jer želi svoju nutrinu ispravno koristiti i upotrijebiti. Kao takva ne samo da lije-po piše nego i pogrješke ispravlja, pa i onda kada ju se pokuša zbuniti, omalovažiti ili spriječiti.

Ovih dana slušat ćemo želje za uspješnu Novu Godinu. Bit ćeš uspješan ako dopustiš da te Bog vodi. Tako ćeš moći biti i putokaz drugima. Oštrit će te razne poteškoće, ali to će ti koristiti jer će te kao osobu ojačati i osposo-biti za popravljanje pogrješaka svojih i tuđih. Naslonjeni na Otajstvo Božića, iz jaslica crpeći Riječ, Svjetlo i Život, budite dobra pisaljka Božje ljubavi u svom sjemeništu i bogosloviji, u svojoj obitelji, u svomu narodu i Crkvi Božjoj.

Don Ivan Štironja

- Papa Benedikt XVI. 19. lipnja 2009. proglasio je “Svećeničku godinu”. Povod je bila 150. oblje-tnica smrti sv. Jean-Baptiste Marie Vianneya. Odnosno, kako je napisao Papa, u povodu “rođe-nja za nebo” toga zaštitnika svih župnika, kako ga je 1929. proglasio Pio XI.

- “Svećenička godina” započela je na svetko-vinu Presvetoga Srca Isusova 2009. i završit će na istu svetkovinu ove godine.

- U povodu “Svećeničke godine”, Papa je svim svećenicima uputio posebno pismo kojemu je dao naslov: Sveenici - neprocjenjivi dar za Crkvu i ovjeanstvo.

- Za temu vodilju ove duhovne obnove uze-ta je rečenica iz uvoda u to Pismo koja glasi: “Ta godina (...) želi potaknuti snažniju zauzetost za duhovnu obnovu svih svećenika u cilju njihova snažnijeg i prodornijeg svjedočenja evanđelja u današnjem svijetu.”

- Svoje razmatranje Papa započinje citirajući jednu od tri misli sv. Ivana Vianneya koje je pre-uzeo još Katekizam Katoličke Crkve u poglavlju o sakramentu Reda. Prema KKC, sveti Arški župnik je jednom rekao: “Svećenik nastavlja otkupiteljsko

Razmatranje generalnoga vikarasveenicima na Čistu srijedu

Duhovna obnova svećenikaradi snažnijeg i prodornijeg svjedočenja Evanđelja

djelo na zemlji.” Drugi put: “Kad bi čovjek potpu-no shvatio svećenikovo mjesto na zemlji, umro bi ne od straha nego od ljubavi.” A treći: “Svećeništvo je ljubav Isusova srca.”

- Sve tri spomenute misli župnika iz Arsa ci-tirane su također u Papinu pismu svećenicima. Ali upravo ovu posljednju Vianneyevu misao - “Svećeništvo je ljubav Isusova srca” - preuzeo je Papa odmah na početku kao vodilju svoga Pisma. Stoga nije isključeno da je upravo ta misao razlog zašto je odredio da “Svećenička godina” traje od jedne do druge svetkovine Srca Isusova. I nasta-vlja Papa:

* “Taj dirljivi izraz omogućuje nam prije svega s nježnošću i zahvalnošću spomenuti se nepro-cjenjivog dara kojeg svećenici predstavljaju ne samo za Crkvu, već i za samo čovječanstvo. Mi-slim na sve one prezbitere koji vjernicima i čita-vome svijetu ponizno i svakodnevno nude Kri-stove riječi i geste, nastojeći se sjediniti s Njim u svojim mislima, volji, osjećajima i čitavim svojim životom. Kako im ne odati priznanje za njihove apostolske napore, njihovo neumorno i samoza-tajno služenje, njihovu ljubav kojom teže zagrliti




sve? I kako ne pohvaliti vjernu odvažnost tolikih svećenika koji usprkos svim poteškoćama i nera-zumijevanjima ostaju vjerni svojem pozivu biti “Kristovi prijatelji”, koje je on po imenu pozvao, sebi odabrao i poslao?”

* “Ali spomenuti izraz, koji koristi sveti Žu-pnik, doziva u svijest također probodeno Kri-stovo srce i trnovu krunu kojom je ono obavi-jeno. Pred mojim su očima, stoga, i bezbrojne patnje kroz koje prolaze svećenici, bilo zato što su dionici ljudskih iskustava boli i trpljenja u ra-znoraznim njihovim očitovanjima, bilo zato što su neshvaćeni od strane onih kojima služe. Kako ne spomenuti također tolike svećenike čije se do-stojanstvo gazi, koje se sprječava da vrše svoje po-slanje i katkad progoni, čak do te mjere da daju najviše svjedočanstvo prolivene krvi za Krista?”

* Ima, nažalost, također žaljenja vrijednih situacija, u kojima sama Crkva trpi zbog ne-vjernosti nekih svojih službenika. Razlog je to zbog kojeg se svijet sablažnjava i okreće leđa Crkvi. Sjetimo se samo medijski izvikanih slučajeva u Americi, Austriji, Irskoj, Njemačkoj... koji su po-stali globalne sablazni... U vezi s takvim pojavama Papa veli: “Ono što ponajviše može koristiti u tim slučajevima Crkvi nije toliko potrebno otkrivanje svih slabosti svojih službenika, koliko obnovljena i radosna svijest o veličini Božjega dara, konkre-tiziranog u izvanrednim primjerima velikodušnih pastira, redovnika koji izgaraju od ljubavi prema Bogu i dušama te mudrih i strpljivih duhovnika.”

- Uz ovo, što je nabrojao Papa, a budući da se radi o duhovnoj obnovi, mi bismo mogli nado-dati još jednu “nevjernost”, prepoznatljivu i među hrvatskim katoličkim klerom! Radi se manjka-vu međusobnom povjerenju svećenika koje se ponekad susreće u raznim crkvenim staležima, strukturama i redovima. Nekako je to uzajamno među različitim slojevima klera, i među pripa-dnicima različitih kleričkih zajednica! Ne radi se toliko o osobnom nerazumijevanju među sveće-nicima već o strukturalnom pitanju... Čini mi se da se očituje prije svega kao nedovoljno među-sobno poštivanje tuđe svećeničke službe i rada. Tu pojavu ne bih nazvao onim što je poznato kao invidia clericalis jer se često uopće ne radi o oso-bama. Vrlo često na djelu je neka vrsta cehovsko-ga, vrlo paušalnoga i najčešće neutemeljenoga, “omalovažavanju” ili “precjenjivanja” neke druge grupe, službe... Npr. kler biskupe često kritizira na način kao da se radi o nekim stranim tijeli-ma... Česta je uzrečica svećenika: Nema krize za

biskupska zvanja, već za duhovna... Ni provincija-li ne prolaze bolje... Posao svećenika u upravnim središnjim i obrazovnim ustanovama nerijetko je komentiran gotovo kao “besposličarenje”... Ni pa-storalni radnici nisu toga pošteđeni... Biskup: Što vi župnici radite!? - Župnik: Ja radim sve što vas desetorica u Ordinarijatu: vrtlar, tajnik, portir, vozač, kuhar, zvonar, čistač, pralja, vjeroučitelj, zidar... - Pitanje je: “Što je u ljudima tako tužno, da vire u tuđe živote!?”

- Došao je u Ars, seoce od 230 stanovnika. Biskup ga je unaprijed upozorio da se ondje do vjere malo drži. “U toj župi nema mnogo Bo-žje ljubavi, ali ćete je vi ondje donijeti.” Bio je, stoga, potpuno svjestan da odlazi tamo utjeloviti Kristovu prisutnost i svjedočiti njegovu spasenj-sku nježnost: “Bože moj, udijeli mi obraćenje moje župe; voljan sam trpjeti sve što hoćeš, čitav svoj život!”, tom je molitvom započeo svoje poslanje. U obraćenje svoje župe sveti je župnik uložio sve svoje snage, uvijek mu je na prvome mjestu bio odgoj kršćanskog puka koji mu je povjeren.

- U ovoj “Svećeničkoj godini pozvani smo mo-liti Gospodina Isusa milost da i mi uzmognemo usvojiti pastoralnu metodu svetog Ivana Marije Vianneya! U prvom redu moramo naučiti po-tpuno se poistovjetiti sa svojom službom. U Isusu, osoba i poslanje teže tome da budu jedno: cjelokupno njegovo spasenjsko djelovanje bilo je i jest izraz njegove “sinovske svijesti” da, od vječno-sti, stoji pred Ocem u stavu pokoravanja njegovoj volji s ljubavlju. Svećenik također mora - ponizno i zbiljski - težiti tom poistovjećivanju. To zacijelo ne znači zaboraviti da je bitna učinkovitost slu-žbenika neovisna o svetosti njegove službe; ali ne smije se također smetnuti s uma izvanrednu plodnost koju ima susret između stvarne sveto-sti službe i osobne svetosti poslužitelja. Arški je župnik odmah prionuo toj poniznoj i strpljivoj zadaći usklađivanja svoga života poslužitelja sa svetošću povjerene mu službe.

- Sveti župnik je znao također aktivno “pre-bivati” na itavom podruju svoje župe: re-dovito je pohodio bolesnike i obitelji; organizirao je pučke misije i proslave zaštitnika župe; priku-pljao je i raspolagao novcem za karitativna i misi-onarska djela; krečio je svoju crkvu i opskrbljivao je crkvenim namještajem; brinuo se za siromašne djevojke i odgajateljice iz ustanove koju je sam osnovao (“Providence”); brinuo za obrazovanje djece; osnivao bratovštine i pozivao laike da su-rađuju s njim. Takav njegov primjer nas nekako




sam od sebe potiče da istaknemo prostore sura-dnje koje treba sve više proširivati na vjernike laike, s kojima prezbiteri čine jedan svećenički narod i usred kojeg se, snagom ministerijalnog svećeništva, nalaze “da sve vode k jedinstvu lju-bavi ‘po tome što se svi uzajamno ljube bratskom ljubavlju i idu ususret jednim drugima s pošto-vanjem’ (Rim 12,10)” (Presbyterorum ordinis, 9). U vezi s tim treba podsjetiti na topli poziv ko-jim Drugi vatikanski koncil potiče prezbitere da “iskreno priznaju i promiču dostojanstvo laikâ i poseban udio koji laici imaju u poslanju Crkve... Rado neka slušaju laike i bratski promatraju nji-hove želje, priznavajući njihovo iskustvo i mjero-davnost na raznim poljima ljudske djelatnosti, da bi tako mogli zajedno s njima razabirati znakove vremena” (Presbyterorum ordinis, 9).

- U dubokoj osobnoj poistovjeenosti sa žrtvom križa s jednakim je duhovnim pole-tom slavio i misu na oltaru i ispovijedao po-kornike. Svećenici se ne bi smjeli nikada pomiriti s praznim ispovjedaonicama ili prividnom ravno-dušnošću vjernika prema tome sakramentu. U doba svetog župnika, u Francuskoj ispovijed nije bila ni lakša, niti joj se češće pristupalo no u naše dane, jer je revolucionarni vihor dugo vremena zatirao vjersku praksu. Ali on je na svaki način, propovijeđu i uvjeravanjima, pokušavao pomoći svojim vjernicima da ponovno otkriju značenje i ljepotu sakramenta pokore, predstavljajući je kao duboki zahtjev euharistijske prisutnosti. Stvorio je tako kreposni krug. (...) Kasnije je počelo do-laziti sve veće mnoštvo pokornika iz cijele Fran-cuske zbog čega je u ispovjedaonici znao boraviti i po 16 sati dnevno. Govorilo se tada da je Ars postao “velika bolnica dušâ”.

- I današnjem svijetu, kao i u teškim vreme-nima u kojima je živio Arški župnik, potrebno je da se prezbiteri u svom životu i djelovanju istiu odlunim svjedoenjem evanelja. S pravom primjećuje Pavao VI.: “Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke no učitelje, i ako sluša uči-telje čini to jer su svjedoci” (Evangelii nuntiandi, 41). (...) Kao što je Isus pozvao dvanaestoricu da budu s njim (usp. Mk 3,14) a tek kasnije ih poslao propovijedati, tako su i u našim danima svećeni-ci pozvani prigrliti taj “novi način života” koji je uveo Gospodin Isus i kojeg su usvojili apostoli.

- Papa Ivan XXIII. u enciklici “Sacerdotii no-stri primordia”, koja je objavljena 1959. godine, na 100. obljetnicu smrti Ivana Marije Vianneya, predstavio ga je kao isposnika s posebnim osvr-

tom na “tri evaneoska savjeta”, koje Papa smatra nužnim također za prezbitere. “Premda svećenici zbog kleričkog staleža nisu dužni pri-grliti evanđeoske savjete, oni im se ipak nude, kao i svim ostalim vjernicima, kao redoviti put kršćanskog posvećenja.” Arški je župnik znao živjeti “evanđeoske savjete” na način primjeren svom prezbiterskom zvanju.

* Njegovo siromaštvo, naime, nije bilo siro-maštvo jednog redovnika ili monaha, već siro-maštvo koje se traži od svećenika: premda je ra-spolagao s mnogo novca (budući da su imućniji hodočasnici davali izdašna sredstva za njegova karitativna djela), znao je da je sve darovano nje-govoj crkvi, njegovim siromasima, njegovoj siro-čadi, djevojkama iz njegove “Providence”, obite-ljima koje su najviše oskudijevale. Zato je on “bio bogat kada je trebalo davati drugima, a vrlo siro-mašan prema sebi”. Ovako bi to tumačio: “Moja je tajna jednostavna: sve dati i ništa ne zadržati.” Kada ne bi imao novca, siromašnima koji su mu se obraćali govorio je zadovoljan: “Danas sam siromašan kao i vi, jedan sam od vas.” Tako je, na kraju života, potpuno mirno mogao reći: “Ne-mam više ništa. Dobri Bog me sada može pozvati kada hoće!”

* I njegova je čistoća bila čistoća koja se tra-ži od svećenika za njegovu službu. Može se reći da je to bila čistoća koja priliči onome koji mora svakoga dana doticati euharistiju i koji je svakoga dana gleda sa svim zanosom srca i s istim je zano-som daje svojim vjernicima. O njemu su govorili da je “čistoća zračila iz njegova pogleda”; vjernici su to opažali kada bi gledao svetohranište zalju-bljenim pogledom.

* I poslušnost svetog Ivana Marije Vianneya, na kraju, našla je svoj puni izraz u svjesnom pri-hvaćanju svakodnevnih zahtjeva njegove službe. Poznato je koliko ga je mučilo da je neprikladan za župnu službu i želja da pobjegne i “negdje u osami plače čitav život”. Samo poslušnost i veli-ka ljubav prema dušama uspjeli su ga uvjeriti da ostane na svome mjestu. Samom sebi i svojim vjernicima je tumačio: “Ne postoje dva dobra na-čina da se služi Bogu, već samo jedan: služiti mu kako on želi da mu se služi.” Njegovo zlatno pra-vilo za život u poslušnosti glasilo je: “Čini samo ono što se može prinijeti dobrom Bogu.”

- Ovo naše vrijeme davno je prepoznato po tome što je obilježeno poplavom mnoštva ri-ječi. No je jednako često primijećena velika di-sproporcija između bujica i poplave riječi, s jedne,




i nedostatka djela, s druge strane. Mogli bismo i govornike ovoga svijeta prozivati zbog toga. No, ostat ćemo samo kod nas svećenika. “Kiša rije-či” - izgovaranih i pisanih - opteretila je i život svećenika. “Bombardirani” smo svakodnevno “kišom riječi”, kišom ispisanih papira. Ali, i pre-tjerano opterećujemo druge ponekada, zar ne?... To ponekada izgleda kao da samo o našem go-voru ovisi sudbina Kristove Crkve? A s druge strane: Tko od nas može reći da ima savršenu dosljednost između svoga života i Riječi koju prenosi? A Gospodin nas, usprkos tomu, ipak poziva da govorimo! Možda će nekome pomoći misao Grgura Velikoga: “Dicam, dicam ut verbi Dei gladium per memetipsum ad configendum cor proximi transeat.” (Govorim, govorim ne bi li mač Riječi Božje prošao kroz mene radi probijanja srca bližnjega.) - Da bi dakle dirnula srce drugoga, po-trebno je prema tome da Riječ Božja prije toga zaokupi srce onoga koji govori!

- Katekizam KC, br. : crkveni su nau-itelji pred veliinom sveenike milosti i službe osjeali hitnim poziv na obraenje, da bi njihov život u svemu odgovarao Onome u čiju ih je službu postavio ovaj sakrament. Tako sveti Grgur Nazijanski, još kao mlad prezbiter, piše: “Treba očistiti sebe prije nego se počne čistiti druge; treba biti poučen da bi se moglo poučavati; treba postati svjetlo da bi se moglo svijetliti, pri-bližiti se Bogu da bi se druge Bogu privodilo; biti posvećen da bi se druge posvećivalo, vodilo za ruku i pametno savjetovalo. Znam čiji smo službenici, na kojoj smo razini i prema komu smo usmjere-ni. Poznam Božju veličinu i čovjekovu slabost, ali i snagu. [Tko je dakle svećenik?] Branitelj istine, uzdiže se s anđelima, slavi s arkanđelima, uzdi-že žrtve na nebeski oltar, ima udjela u Kristovu svećeništvu, preobražava stvorenje, obnavlja [u njemu] sliku [Božju], iznova ga stvara za nebeski svijet i, da reknem što je tu najveće, on je pobo-žanstvenjen i on pobožanstvenjuje.”

- Budući da se svećenik, kao učitelj drugih, stalno nalazi u vrlo odgovornoj situaciji da treba biti obraen, da treba živjeti trajno stanje obraenosti i kao takav prenositi rije bo-žju, i da mu je takvo stanje istovremeno stalno nedostižan ideal, dobro se ovdje prisjetiti pouke svetog Augustina koja vrijedi za svakoga pro-povjednika: “Opasna je služba učitelja, sigurnija je pozicija učenika. Sigurniji je onaj tko sluša Ri-ječ Božju od onoga tko je izlaže. Želite li, braćo, znati koliko je vaše mjesto sigurnije negoli naše?

Navodim vam riječ Apostola koji kaže: ‘Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori’ (Jak 1,19). Međutim, stvar postaje sigurnija ako, kako mi koji govorimo tako vi koji slušate, znademo da smo zajedno učenici u školi jedinoga učitelja” (Sermo 23,1-2; PL 38). - Svećenik jest učitelj svojih vjer-nika ali, zajedno s istim vjernicima, i svećenik je samo učenik zajedničkog Učitelja.

- Za stare crkvene duhovne pisce kršćanski propovjednik i teolog općenito, prije negoli onaj koji govori o Bogu bio je prije svega čovjek koji govori s Bogom. Novije generacije svećenika, međutim, žive u vremenu kad se i teologiju - tako smo učili - definira kao učenje o Bogu. Možda se i u tome konceptualnom osiromašenju barem di-jelom krije razlog nekih današnjih stanja za koja bismo željeli da ih nema. Naime, prenaglašeno insistiranje na onome “o” tijekom priprave na svećeništvo zamagljuje druge bitne elemente. Za gotovo sve pojam “teolog” danas označava učenu osobu, profesora na sveučilištu, koji je pročitao i napisao mnogo, koji elokventno i okretno zna izložiti ono što misli... Rahner, Congar, de Lu-bac... A jedan od najpoznatijih starih duhovni-ka napisao je famoznu rečenicu: “Ako si teolog zaista ćeš moliti, a ako moliš uistinu si teolog” (Evagrije Pontik, De oratione, 60; PG 79, 1180B). Tu misao preuzeo je i sv. Grgur iz Nise, utemelji-telj kršćanske mistike, i toliki drugi... No danas zvuči skoro kao nelogična... Danas gotovo nitko neće reći da je Majka Tereza bila teolog, da je Ivan Arški bio teolog... Uza svo poštivanje pomaka i promjena terminoloških značenja moderne zna-nosti, cjelovita kršćanska duhovnost - i govoreći posvema slikovito - poznaje barem četiri vrste teologiziranja kao konstitutivne elemente jedne kršćanske teologije, svaki od kojih međutim sa sobom nosi i napast isključivosti:

- “sjedeća” teologija - razrađena za stolom i ispisana u knjigama - znanost,

- “stojeća” teologija - izrečena u liturgijskom slavlju - lex orandi - lex credendi,

- “klečeća” teologija - oblikovana u molitve-nom dijalogu - bijeg od svijeta, kontemplacija,

- “djelujuća” teologija - dokazana u konkre-tnoj brizi za Božja stvorenja - aktivizam.

Istina, Riječ Božja djeluje sama od sebe. Duh Sveti puše gdje hoće. Ali, Riječ Božja lakše pro-dire ako je ovjerena dosljednošću propovjednika. Uostalom, ljudi zaista više vjeruju svjedocima ne-goli govornicima. Kao što je napisao sv. Bernard (In cant., 18): “Jao pastirima koji su kanali a ne




zdenci”, to jest hladno samo prenose Riječ koja ne izvire iz njihova iskustva. Stoga življena teo-logija svetaca, koja redovito objedinjuje više spo-menutih elemenata, a ponekada čak i sve, treba nadahnjivati nas svećenike.

- Svećeničko ređenje nema za prvotni cilj po-svećenje primatelja, već stvaranje osnovnih uvjeta za posvećenje Naroda Božjega. Ipak, služba Reda nije spasonosna samo za druge, već je plodono-sna i za onoga kome je podijeljena. Služba i unu-trašnji duhovni život predstavljaju za svećenika dvojnost vrednota, koje se uzajamno prožimaju. Pastoralna služba je poticaj za posvećenje sveće-nika, a svećenikova posvećenost daje pozitivan biljeg njegovu pastoralnom djelovanju.

- Pobožnjačko poimanje duhovnosti, koje dolazi iz monaštva, upozoravalo je na opasnost rasipanja i pražnjenja duhovnoga u pastoralnom djelovanju. Tako su svećenikov apostolat i njegov duhovni život često promatrani kao dvije odvo-

jene vrednote, koje je doduše trebalo podržavati, ali tako da vršenje službe ne ugrozi duhovnost. Ustvari, tvrdilo se da svećenik treba težiti za svo-jim duhovnim savršenstvom pored i usprkos svoje apostolske službe.

Nepojmljiva je svećenička duhovnost koja ne bi vodila računa o službi. Jednako je nezamisliva svećenička služba koja ne bi vodila brigu o sve-ćeničkoj duhovnosti. Svećenikova duhovnost se utjelovljuje u njegovoj službi, a njegova služba je dio njegove duhovnosti. Zapravo u vršenju svo-je službe svećenik ostvaruje svoje posvećenje. Odnosno, svećenik se ne posvećuje usprkos ili pored svog apostolata, već usred svog apostolata, po svom apostolatu, ispunjavajući svoje pastoral-no poslanje.

Mostar, 17. siječnja 2010.Don Tomo Vukšić

U ponedjeljak, 11. siječnja 2010., obilježe-na je u mostarskoj katedrali 10. obljetnica smr-ti pokojnoga biskupa mostarsko-duvanjskoga i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskoga, msgr. Pavla Žanića. Biskup je Žanić rođen 1918. u Kaštel Novom, zaređen je za svećenika splitsko-makarske biskupije 1941. u Splitu, za biskupa po-svećen 1971. u Mostaru. Preuzeo je od biskupa msgr. Petra Čule upravu hercegovačkih biskupija na Križevo 1980., a istu je upravu ostavio svomu nasljedniku u kolovozu 1993. Preminuo je u split-skoj bolnici 2000. godine i, po vlastitoj želji, po-kopan na novokaštelanskom groblju. Misu za po-kojnoga biskupa Pavla slavio je njegov nasljednik biskup Ratko u koncelebraciji s više mostarskih svećenika. U prigodnoj riječi biskup je naglasio kako je biskup Žanić u svojoj drugoj godini ži-vota ostao bez majke Tone. Njegova ga je sestra Jerka, starija od njega 5 godina, pratila kroz život. Čak se sama odrekla vlastite obitelji da bi mogla biti s njim po župama: Šolti, Rogotinu, Splitu, pa je s njime došla i u Mostar. A svoju ljubav prema rođenoj neupamćenoj majci sjemeništarac, bogo-slov, svećenik i biskup Pavao usmjerio je prema nebeskoj Majci Mariji, kojoj je bio veoma odan: svakodnevnom molitvom krunice, propovijeda-

Deseta obljetnica smrti biskupa Žania

njem njezinih krjeposti i vjerskih istina, pisanjem članaka o njoj, pohađanjem njezinih svetišta u domovini i inozemstvu, tako da se može nazvati “marijanskim” svećenikom i biskupom. Samo to da je kao mostarski koadjutor (1971.-1980.) or-ganizirao 11 hodočašća u Lurd, Fatimu, Sirakuzu i druga zakonita svetišta diljem svijeta, dosta go-vori o njegovoj želji da marijansku pobožnost ne samo osobno njeguje nego i da je na druge pro-širuje.

Pa i kad se pronio glas o “međugorskim uka-zanjima” pokazao je, prigodom osobnih istraži-vanja, svoju otvorenost prema događajima, bra-neći osobito i župnika i navodne vidioce pred napadima javnih medija. A onda se, nekako pred Božić 1981. godine, međugorska pojava neuobičajeno obrušila na biskupa Žanića zbog “hercegovačkoga slučaja” (koji vuče korijene još iz 1899. godine) optužujući ga s nereda oko podjele župa, koji je vladao u Hercegovini, a braneći neposluh nekih redovničkih kapelana u Mostaru. Biskup je ubrzo uvidio da ta “uka-zanja” i dogodovštine nemaju veze s Blaženom Djevicom Marijom, pa je postao beskompromi-san protivnik svih priča o navodnim “čudesi-ma”, “porukama”, “tajnama” i “objavama”. U tom




smislu osobito su mu značajne deklaracije obja-vljene u Mostaru 1982., zatim 1984., u Među-gorju 1987. i ponovno u Mostaru 1990. godine. Ostao je do kraja života uvjeren da se ne radi ni o kakvim marijanskim ukazanjima, kao što je to pokazao i rezultat dijecezanske komisije, uže i šire, u Mostaru (1982.-1986.) i izjava Biskupske konferencije održane u Zadru, u travnju 1991.

godine: “Ne može se ustvrditi da se radi o na-dnaravnim ukazanjima ili objavama”.

Predvoditelj misnoga slavlja biskup Ratko pre-poručio je dušu pokojnoga biskupa zagovoru Bla-žene Djevice Marije izražavajući Bogu zahvalnost za marijanskoga biskupa Pavla koji je odlučno branio čast i dostojanstvo Blažene Gospe.

Bog mu dao vječni pokoj!

U početku godine svi župnici donose na Or-dinarijat, uz popunjene statističke obrasce, tako-đer izvještaje o važnijim događajima u protekloj godini u župi. Kao što smo prošlih godina činili, tako i ove godine objavljujemo dva takva izvješća

ŽUPNIČKA IZVJEŠĆA

za 2009. godinu, jedno iz Mostarsko-duvanjske biskupije, iz župe Široki Brijeg, a drugo iz Tre-binjsko-mrkanske biskupije, iz župe Dračevo. Za-hvaljujemo župnicima na iscrpnim izvješćima.

Biskup

TREBINJSKOMRKANSKA BISKUPIJAŽupni ured Dračevo

Dračevo, 15. siječnja 2010.Prot: 16/10.

Krštenja- U 2009. godini u župi Dračevo kršteno je 32

djece. Krštena je jedna starija osoba, tj. primila je sakramente kršćanske inicijacije. Krštenja djece u župi obavljam na pučkoj misi nedjeljom, prema želji roditelja.

Prva ispovijed i pričest i pričest u župi- Prvu sv. ispovijed imali smo u subotu 18. tra-

vnja, a prvu sv. pričest u nedjelju na Mali Uskrs, 19. travnja. Bilo je 38 prvopričesnika. Prvopriče-snici su vjeroučenici 3. razreda osnovne škole.

- U župi je podijeljeno oko 21.000 sv. pričesti. Od toga: uskrsnih oko 2.200, božićnih oko 3.000, mjesečnih (prvi petak, subota i nedjelja) oko 200, uz razne blagdane 5.000, nedjeljom se pričesti prosječno 160 vjernika, a svakodnevno se prosje-čno pričesti 5 do 6 vjernika. Glavne su ispovije-di za Božić, Uskrs, Veliku Gospu, Rokovdan, sv.

Antu, Malu Gospu, ta za vjeroučenike na početku vjeronaučne godine.

- Za sv. ispovijed o Uskrsu, Velikoj Gospi i Bo-žiću bude oko 130 starih i bolesnih osoba.

Potvrda- Ove godine, 26. travnja, bila je u župi redo-

vita sv. krizma. Krizman je 51 vjeroučenik koji živi u župi Dračevo. Krizmanici su vjeroučenici 8. razreda osnovne škole. Prema dosadašnjoj tra-diciji, krizmu su u našoj župi ove godine primili i vjeroučenici iz župe Čeljevo.

Vjenčanja- U 2009. godini u župi je vjenčano 15 bračnih

parova. Od toga jedan bračni par oboje su iz naše župe; dva su bračna para oboje prognanici; u 9 parova djevojke su se udale iz naše župe u dru-ge, a dva su para oboje iz drugih župa. U drugim




župama, odakle su im bile djevojke, vjenčalo se 6 mladića iz župe Dračevo.

Pokojnici- U 2009. godini u župi je pokopano 29 vjer-

nika. Od toga bilo je i jedno mrtvorođenče. Na poziv roditelja otišao sam na grob i zajedno s bližom rodbinom izmolio molitve predviđene za nekrštenu pokojnu djecu i molitve za roditelje ovoga djeteta. Troje vjernika koje je pokopano u župi Dračevo živjelo je u drugim župama, a jedan je pokojnik prognanik iz Sarajeva.

Vjeronauk- Na vjeronauk su upisana sva školska djeca iz

“OŠ Višići” u Višićima i filijalne škole “Dračevo” u Dračevu i još 24 djece iz Doljana koja idu u Me-tković u školu. Ukupno je 275 takve djece. Ova su djeca redovito na župnoj katehezi. Ima još neko-liko djece koja idu iz Doljana u Metković u školu, ali nisu se prijavila na župnu katehezu.

- Srednjoškolci imaju redoviti vjeronauk za mlade kroz Došašće i Korizmu. Inače oni su u školi u Metkoviću, Čapljini i Mostaru.

Liturgijske aktivnosti u župi- Redovite su pobožnosti Križnoga puta, svi-

banjske i listopadske pobožnosti, devetnica na čast Velike Gospe, te slavlja u povodu sv. Ante u Višićima, sv. Roka u Sjekosama, Male Gospe u Doljanima. Za te blagdane dane zovemo i susje-dne svećenike da nam pomognu pri ispovijedanju hodočasnika, na što se oni spremno odazivaju.

- Sudjelovali smo i u karitativnim akcijama: uključili smo se u Caritasovu adventsku akciju (paket ljubavi). Prikupljali smo “zelenje” za stara-čki dom “Sv. Josip” u Ljubuškom.

- U župi od prošle godine djeluju četiri crkvena zbora. Zbor starijih osoba koji broji oko dvadese-tak članova. Imaju redovite probe petkom nave-čer i svake nedjelje pjevaju na ranoj svetoj misi u 8 sati u župnoj crkvi. Zbor - klapa mladih pod nazivom “Angelus” broji petnaestak članova i re-dovito održava probe i pjeva na pučkoj misi u 11 sati u župnoj crkvi. Također nastupa i po okolnim župama i na hodočašćima u ime župe njegujući višeglasno liturgijsko pjevanje. Također postoji i mali dječji crkveni zbor koji povremeno nastupa na pojedinim liturgijskim slavljima u župi. Na fi-

lijali u Doljanima od ove jeseni osnovana je sku-pina odraslih muškaraca koji vježbaju liturgijsko akapela pjevanje i povremeno sudjeluju svojim pjevanjem na misnim slavljima u Doljanima.

- U župi je formirana i grupa liturgijskih čitača koja broji dvadesetak izabranih članova, a oni re-dovito po skupinama čitaju misna čitanja na svim liturgijskim slavljima u župi. Imaju probe svake druge subote. Također i skupina ministranata od tridesetak članova sudjeluje u svim liturgijskim slavljima a redovito imaju svoje sastanke svake druge subote.

Svete Mise- U župi svake nedjelje, svetkovine i blagdana

slavimo redovito tri svete mise.

- Dvije mise, rana u 8 i pučka u 11 sati, redo-vito se održavaju u župnoj crkvi, a na filijalama u Sjekosama i Doljanima izmjenično svake druge nedjelje u 9.30 sati.

Katolički tisak- U 2009. godini u župi se pratio i čitao ovaj

vjerski tisak: “Crkva na kamenu” 170 primjeraka i “MAK” - Mali koncil 170 primjeraka. Za pro-gnanike i ‘nepretplatnike’ bilo je uvijek oko 10-ak primjeraka Cnak-a.

Radovi- Sredinom veljače završena je temeljita obno-

va župne dvorane te je u župi počeo s radom novi centar za mlade. Početkom studenoga 2008. go-dine, počeli su radovi na staroj ruševnoj dvorani koja je do tada služila za karitativne potrebe tije-kom rata i poraća. Uz svakovrsnu pomoć župljana i ostalih donatora preuređen je prostor dvorane. Radove je izvodila firma Gramax d.o.o. Stolac. Završni dio čišćenja, spremanja i uređenja napra-vili su mladi ove župe. U novom centru za mlade predviđeni su raznovrsni sadržaji. Već je otvo-rena čitaonica u kojoj su dostupne razne knjige vjerskih, duhovnih i poticajnih sadržaja. Također, prostor je dobro poslužio mladim talentima ove župe koji su formirani u vokalno - instrumen-talnu skupinu “Angelus”, gdje redovito uvježba-vaju svoje crkveno višeglasno pjevanje. Centar je adekvatno opremljen sredstvima potrebnim za kino-dvoranu koja će mlade kroz razne filmove i prezentacije voditi u njihovu duhovnom rastu i napretku. Uz već navedeno, prostor je pogodan




i za druga pastoralna, karitativna, vjeronaučna, ministrantska pa čak i sportska druženja.

- Kod crkve Male Gospe u Doljanima učinjen je veliki građevinski zahvat u srpnju i kolovozu: proširen je i nasut prostor prema Neretvi, na dvo-rištu podignut novi kameni nepomični oltar okre-nut također prema Neretvi, a dvadesetak metara niže izgrađena kamena Gospina špilja s njezinim kipom. Msgr. Ratko Perić, biskup mostarsko-du-vanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkan-ski, na svetkovinu Male Gospe, zaštitnice Dolja-na, blagoslovio je oltar, špilju i kip.

- Cijelo ljeto izvođeni su građevinski radovi oko kapelice sv. Nikole u Dračevu. Uređeno je i betonirano cijelo dvorište, i dio betonskoga po-stolja za spomenik poginulim braniteljima. Pose-bno me iznenadilo što još uvijek nije pribavljena građevinska dozvola za izgradnju kapelice, a ra-dovi su započeli prije gotovo pet godina. Osobno sam ovoga ljeta pribavio urbanističku dozvolu i pred Božić predao zahtjev za građevinsku.

- U subotu 6. lipnja, u sklopu proslave Lipanj-skih zora, svečano je otkriven u Višićima, župa Dračevo, spomenik poginulim hrvatskim brani-teljima i civilnim žrtvama iz Domovinskog rata. Za obranu ovih hrvatskih prostora, selo Višići žrtvovalo je deset života svojih sumještana. U za-hvalu i sjećanje na njih podignut je ovaj spome-nik na kojem, uz njihova imena, dominiraju dva najsvetija simbola našega naroda, križ i hrvatski grb. Spomenik je blagoslovio župnik.

- U župnoj crkvi u Dračevu postavili smo šest jedinica klima - uređaja za hlađenje i grijanje cr-kve. Vrlo brzo su prikupljena sredstva za taj pro-jekt i uspješno je završen.

- U Sjekosama pred Rokovdan uređeno je i očišćeno groblje. Uklonjena je stara ruševna ka-pelica i nekoliko praznih nekorištenih grobova s ciljem uređenja novoga plana groblja i boljega ra-sporeda novih grobnica koje se planiraju praviti.

Razno- Na svetkovinu Duhova, 31. svibnja, župa

Dračevo imala je čast ugostiti glavnoga uredni-ka i djelatnike našega biskupijskog mjesečnika “Crkve na kamenu”. Svečanu pučku misu predvo-dio je glavni urednik lista dr. don Božo Goluža,

inače profesor povijesti na Teološkom institutu u Mostaru i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. U svojoj propovjedi naglasio je važnost primljenih darova od Duha Svetoga, te pohvalio ovu župu koja je inače druga župa po broju pri-manja ovoga biskupijskog mjesečnika. S glavnim urednikom posjetile su nas i dvije urednice lista, tajnica Dragana Zovko, te lektorica Martina Ara-pović. Na kraju svete mise dr. don Božo uputio je vjernike u sam sadržaj ovoga lista, te u knjige koje su se mogle nabaviti ispred župne crkve. Za promociju Cnak-a, vjernicima koji ne primaju ovaj list, podijeljeno je stotinjak besplatnih pri-mjeraka, dok su ljubitelji povijesti mogli uživati u knjigama koje izdaje i promovira ovaj naš bi-skupijski mjesečnik. Nakon svete mise priređen je domjenak za goste, okolne župnike i suradnike - laike iz ove župe.

- Drugomu susretu hrvatske katoličke mladeži u BiH, održanom 9. i 10. svibnja, domaćin je bio grad Livno. Na susret, koji se održavao pod ge-slom “Korake nam upravljaj putovima mira i do-bra, Kriste” odazvala se i naša župa s 50 mladih. Uz duhovno-meditativni program u kojem su su-djelovali popularni duhovni pjevač Luka Balvan i vokalno instrumentalni sastav “Angelus” iz naše župe mladi su sudjelovali na Križnom putu i na svečanoj svetoj misi. Prepuni dojmova i obogaće-ni vratili smo se kasno navečer svojim kućama.

- Kao župa organizirali smo i hodočašće Kra-ljici mira u Hrasno 10. svibnja 2009. godine. Or-ganizirano su pošla dva autobusa, a mnogo više je bilo vjernika u osobnoj režiji s osobnim vozilima. Bilo je vrlo lijepo i ugodno provesti dan u svetištu Kraljice mira.

- Ove godine naši su ministranti i mali pjevači išli na izlet u župu Neum, posjetili crkvu i galeri-ju, a popodne uživali u morskim radostima.

- U mjesecu srpnju ove godine petnaest mla-dih iz ove župe zajedno s mladima iz župe Ča-pljina boravili su tjedan dana na susretu župnih volontera na otoku Prviću kod Šibenika u žu-pnom dvoru župe Prvić luka. Kroz zajedničko druženje i razmjenu iskustava proveli su sedam lijepih dana na jadranskoj obali zajedno sa svojim župnicima.

-Već dugi niz godina, župljani župe Dračevo svojim donacijama pomažu starački dom koji se




skrbi za pedesetak starih i nemoćnih osoba u Lju-buškom. Tako su i ove godine, krajem listopada proveli humanitarnu akciju prikupljanja voća i povrća na koju se rado odazvao veliki broj župlja-na ove župe. Nakon što smo staricama, o kojima inače skrbe časne sestre milosrdnice i volonteri, predali kombi pun voća i povrća imali smo svetu misu . Svetu je misu ugodnim pjevanjem uveliča-la mlada mješovita klapa “Angelus” župe Dračevo te izmamila pokoju suzu na staračkim očima.

- Već drugu godinu za redom, rođenje male-noga Isusa svečano je obilježeno u župi Dračevo. Mladi župljani po drugi su put u ovoj župi odlu-čili napraviti program i organizirati “žive jaslice”.

Velike, žive jaslice bile su postavljene u dvorištu crkve, a sam program počeo je u 23.00 sata prigo-dnom Božićnom predstavom koju su predvodili naši osnovnoškolci i mladi. Božić današnjice opi-sali su u četiri poruke kroz četiri igrokaza.

- Na blagdan Svete Obitelj, koji se ove godi-ne slavio 27. prosinca, bio je Božićni blagoslov predškolske djece. Na misu u 11 sati došlo je jako puno roditelja sa svojom djecom. Crkva je bila prepuna. Imao sam sv. misu za njih i blagoslovio sve roditelje i malu djecu i poslije mise podijelio im preko 200 prigodnih božićnih darova.

Don Ivica Boras, župnik

U božićno se vrijeme, prema uhodanu ra-sporedu, obilaze obitelji i obavlja blagoslov kuća. U tom razdoblju od 27. prosinca 2008. do 11. siječnja 2009. godine, dakle u trinaest dana, svećenici su obišli cijelu našu župu, grad i sva sela, posjetili svaku obitelj i podijelili blagoslov. Uza sve vremenske nepogode, ovaj način pasto-ralnog rada i susret s ljudima ima svoju veliku vrijednost. Svećenik upozna stanje u župi, život ljudi i okolnosti u kojima oni žive, njihove po-trebe, kako materijalne, tako i duhovne naravi. Dragocjeno je to iskustvo za pastoralno djelova-nje u župi.

Na svećeničkom tjednu u Zagrebu krajem si-ječnja, točnije od 26. do 30. siječnja, sudjelovalo je nekoliko svećenika iz našega samostana.

U korizmenom vremenu pojača se način pa-storalnoga djelovanja u župi. Na Čistu srijedu, 25. veljače, okupio se velik broj župljana na jutarnjoj sv. misi. I na večernjoj isto tako. No, osobito je bio velik broj mladih na večernjoj sv. misi. Započeli su korizmu i slavili obred pepeljanja.

MOSTARSKODUVANJSKA BISKUPIJAŽupni ured Široki Brijeg

14. siječnja 2010.

Važni događaji u župi Široki Brijeg kroz 2009.

Svakoga petka u korizmi u večernjim satima obavljamo pobožnost Put križa s narodom. To isto činimo i svake korizmene nedjelje prije po-četka sv. mise. U našoj se župi to slavi na više mje-sta: u župnoj crkvi na Širokom Brijegu, zatim u podružnicama: Uzarići, Knešpolje, Turčinovići, Dobrkovići, Grad, Privalj i Čerigaj. Puk voli ovu pučku pobožnost i sudjeluje na njoj u velikom broju.

Također se na svim tim mjestima u korizmi i u došašću s pukom redovito slavi pokorničko bo-goslužje i ponudi sv. ispovijed.

Isto smo tako u tom vremenu pohodili i sve stare i nemoćne u našoj župi, ispovjedili ih i pri-čestili, i s njima se susreli u korisnu razgovoru. A na području naše župe ovaj put bilo je 412 starih i nemoćnih. Ispovijed starih i nemoćnih obavlja-mo svake godine pred Božić, pred Uskrs i pred Veliku Gospu na cijelom prostoru naše župe, a na podružnicama pred blagdan zaštitnika dotičnog mjesta.

20. ožujka 2009. godine izvršena je primopre-daja župe u nazočnosti generalnog vikara don




Srećka Majića. Generalni je vikar uveo novoga župnika u službu na pučkoj svetoj misi u nedje-lju, 29. ožujka.

U Gradu se slavi zaštitnik kapelice Navješte-nje Blaženoj Djevici Mariji ili Blagovijest 25. ožujka. Iako je ovaj blagdan u korizmi, slavljen je osobito svečano na večernjoj sv. misi.

U Velikom tjednu na Širokom Brijegu u obredima sudjeluje mnoštvo vjernika. Osobito je to bilo na Veliki petak, 9. travnja. Od podružne crkve na Uzarićima do župne crkve na Širokom Brijegu moli se Put križa. U ovoj pobožnosti su-djeluje veliko mnoštvo svijeta; njih više tisuća, iz naše župe, ali i iz okolnih župa. Svi oni, na kraju, sudjeluju u obredima Velikoga petka u župnoj cr-kvi.

Uskrs, 12. travnja, na Širokom Brijegu bio je predivan. Započeo je sv. misom Gospodnjeg uskrsnuća koja se slavila na Veliku subotu točno u pola noći. Oganj, bdijenje, pjesme, narodni obi-čaji; sve je to uzveličalo ovu svetkovinu.

Prema uhodanu kalendaru ove župe, slavili smo Prvu sv. pričest na Mali Uskrs 19. travnja ove godine. Radost je bila velika osobito kod 246 dje-čaka i djevojčica koji su po prvi put primili Tijelo Kristovo. Njihovi roditelji, braća i sestre, prijatelji i rodbina ispunili su crkvu i crkveno dvorište. Ni kiša nije mogla pomutiti njihove radosti.

Blagoslov polja obavljali smo na području naše župe od nedjelje 26. travnja i u nedjelje kroz cijeli svibanj ove godine. Svete smo mise slavili na svim grobljima i molili da Bog blagoslovi nas, naša polja, njive, vinograde, naš trud i rad.

Sakrament sv. Potvrde podijelio je mjesni biskup msgr. Ratko Perić ovogodišnjim krizma-nicima u nedjelju, 3. svibnja. Bilo je 304 mladi-ća i djevojke. Kiša nas je zbila u crkvu, koja je za ovakve prigode pretijesna. Slavlje je bilo, uza sve to, dostojanstveno i lijepo. Biskupu je kod podjele sv. krizme pomagao don Ivan Štironja, vikar za pastoral.

Biskup je tom prigodom širokobriješkog žu-pnika imenovao dekanom.

Blagdan Svetih Apostola, zaštitnika na Čeriga-ju, slavio se na treću nedjelju u svibnju, 17. svibnja ove godine. Prethodila mu je trodnevnica. Rado se

toga dana oko crkve na Čerigaju okupe mještani i svi koji potječu iz toga mjesta. A crkveni zborovi uveličaju slavlje svojim pjevanjem u sv. misi.

Školske sestre sv. Franje hodočastile su, kao i dosadašnjih godina, na Široki Brijeg u subotu, 23. svibnja ove godine. Program je ispunio dan hodočašća: duhovno razmatranje, pokorničko bogoslužje, sv. misa, molitva i zajednički ručak.

Završetak školske godine na Brijegu je tako-đer jako impresivan. Maturanti slave svoj zavr-šetak euharistijskim slavljem. Osnovne i srednje škole isto tako, naravno prema svojim smjenama. A i obljetnice matura, bilo zlatna, srebrna ili ona s ništicom na kraju, okupljale su razrede prema njihovim godištima. Jako je lijepo da svi oni znaju zahvaliti Bogu na darovima znanja i marljivosti, a naravno i da se susretnu u tim prigodama.

Ministranti su imali svoj godišnji susret na Širokom Brijegu u subotu 6. lipnja ove godine. Slavlje sv. mise, natjecanje u poznavanju mini-strantskog gradiva i vjeronauka, natjecanje u športu i zajedničko druženje, dio je programa ovoga susreta. Sve je proteklo u najljepšem redu kao i prijašnjih godina. U našoj župi ima preko 120 ministranata.

Sv. Ante omiljeni je svetac u našoj župnoj zaje-dnici. Njemu u čast slavljeno je Trinaest utoraka. U tom su se osobito isticali mladi. Prepuna crkva na svakoj sv. misi. Na Uzarićima je blagdanu sv. Ante prethodila Devetnica. Cijelo je selo u pokre-tu za ovaj blagdan. Skupine folklornih društava ponude bogat program nakon sv. mise u popo-dnevnim satima na sam blagdan.

U Godini sv. Pavla priredili smo i obavili ho-dočašće u Rim od 14. do 20. lipnja ove godine. Putovalo je 59 hodočasnika iz naše župe. Hodo-čašće je predvodio župnik. Na grobu sv. Pavla slavili smo svetu misu i molili, obavili svoje za-vjete. Naravno da smo obišli sva divna mjesta u toj kolijevci kršćana. Nezaboravan je bio susret sa Svetim Ocem papom Benediktom XVI. na Trgu svetog Petra i trenutak kad nas je pozdravio na hrvatskom jeziku. Ostat će u sjećanju i naš obila-zak Padove i Asiza.

U Knešpolju se slavi sv. Ivan Krstitelj kao za-štitnik. Trodnevnicom se pripremi za taj blagdan.




Uoči samoga blagdana svečano se slavi sv. misa u noći na izvoru rječice Crnašnice. Ovo liturgijsko slavlje prijeđe u lijepo narodno veselje. Skupine folklornih društava, koje cijene tradiciju i narodne običaje, uveličaju ovaj blagdan svojim nastupi ma.

U posljednju subotu u srpnju, ove je godine to bio datum 25., okupljala se mladost na svoje Hodočašće mladih na Širokom Brijegu. Već nekoliko godina nema toga okupljanja u onom prijašnjem opsegu i sjaju. No, ipak se na preda-vanje i večernju svetu misu u crkvi sabralo stoti-njak mladih. Predavanje je održao i misno slavlje i propovijed predvodio fra Ivan Landeka, ml., žu-pni vikar s Čerina.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Mari-je na nebo ili Velika Gospa, nebeska je zaštitni-ca naše župe i općine. Toga se dana Široki Brijeg pretvori u Grad na gori ili u Brdo Tabor. Svetko-vini prethodi devetnica kao duhovna priprema za samu proslavu naše nebeske zaštitnice. Prije podne u tijeku devetnice mi svećenici obilazimo stare i nemoćne na području župe dijeleći im sa-kramente. Na večernju se sv. misu okupi mnoštvo Gospinih štovatelja. Mnogi pristupaju sakramen-tu sv. ispovijedi. Posebno je veličanstven dojam sv. mise uoči Velike Gospe. Toga dana, 14. kolovoza, bude u 17.30 sati svečani mimohod s Gospinim kipom kroz grad do župne crkve. Na tri postaje budu kratka razmatranja. Molitvom i pjesmom odzvanjaju ulice našega grada. A večernja sveta misa okupi nepregledno mnoštvo vjernika.

Ove su godine u Devetnici nastupili svi dje-latni provincijali franjevačkih provincija iz Hr-vatske i Bosne i Hercegovine kao i dominikanski. To su: provincijal Bosanske franjevačke provincije iz Sarajeva, Hercegovačke franjevačke provincije iz Mostara, Hrvatske provincije iz Zagreba, Za-darske iz Zadra, Splitske iz Splita, zatim provin-cijal kapucina iz Zagreba, konventualaca iz Za-greba i trećoredaca iz Zagreba, te već spomenuti provincijal dominikanaca iz Zagreba. Izbor je bio takav jer se u ovoj godini obilježavala Osamsto-ta obljetnica odobrenja ustanove Franjevačkoga reda. Naša je župna zajednica osvježena velikim bogatstvom i širinom duhovnosti tih redova koje predstavljaju provincijali. No, i oni su sami u svoje zajednice ponijeli lijepe utiske o vjeri, pobožnosti i privrženosti našega puka Bogu i Gospi.

Spomenimo ovdje još i broj podijeljenih sve-tih pričesti od 42.300, što dovoljno govori o broju

sudionika i o velikoj milosti koja se tih dana izlila na našu župu i mjesto.

Početak nove školske godine ove je godine zbog štrajka odgođen. Ipak su se u prvim danima početka održavanja nastave sve škole, svaka za sebe, okupile na svetu misu i tako započele svoju radnu godinu.

I sam blagdan sv. Franje ove je godine nekako svečaniji. Priprema je obavljena uobičajenom de-vetnicom. Izbor je tema i propovjednika pokazao veličinu karizme ovoga Božjeg miljenika. Što je u ovom slavlju jako lijepo jest sudjelovanje velika broja mladih, osobito FRAME.

Na Širokom se Brijegu 7. listopada ove godi-ne okupilo mnoštvo franjevaca iz Bosne i Her-cegovine, iz obje franjevačke provincije, na zavr-šnom slavlju Osamstote obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda. Slavlje se odvijalo na Čerigaju i na Širokom Brijegu. U ovom je slavlju sudjelo-vao i značajan broj vjernika. A broj fratara prešao je 200. Široki Brijeg do sada nije zabilježio toliki broj okupljenih fratara u jednom danu.

Na blagdan sv. Franje 4. listopada širokobrije-ška gimnazija slavi svoj dan. Na svetu su se misu okupili profesori i učenici. Misno je slavlje pre-dvodio župnik.

Osamstota obljetnica utemeljenja Franjeva-čkog reda bila je prigoda da smo ponudili hodo-čašće u Asiz nazvano “Franjinim stopama”. Na ovo hodočašće u kolijevku Franjevačkog reda od 18. do 24. listopada uputilo se točno 48 hodoča-snika. Predvodila su ih dva fratra iz samostana i župe. Obišli su sva značajnija mjesta vezana uz Franjin život i djelo. I svi su sudionici bili preza-dovoljni ovim hodočašćem.

Svetkovina Svih Svetih i Dan vjernih mrtvih, 1. i 2. studenoga, kao magnet na groblja privla-če vjernike koji obilaze počivališta svojih dragih pokojnih gdje za njih mole. Mi smo na svim gro-bljima s vjernicima slavili sv. mise tih dana. Na molitvu se okupilo veliko mnoštvo vjernika na svim mjestima.

Napomenimo i ovo: na Širokom Brijegu rado se okupljaju na sv. misu da Bogu zahvale za sve darove i dobročinstva mnoge skupine prigodom




obilježavanja svojih dana. Spomenimo samo neke od njih: učitelji na dan učitelja (6. listopada); lovci na dan lovaca (sveti Hubert, 3. studenoga); dan osoba s invaliditetom (3. prosinca); policija (na sv. Mihovila, 29. rujna), i tako redom ...

U Dobrkovićima slavi se zaštitnik sv. Nikola Tavelić, prvi proglašeni hrvatski svetac, 14. stu-denoga. Trodnevnica okupi mještane i lijepo se pripreme za sam blagdan. A na blagdan se okupe i njihovi raseljeni sumještani.

U Turčinovićima slavi se Gospa od zdravlja, 21. studenoga, kad se slavi Marijino prikazanje. I ovdje se trodnevnicom mještani pripreme za proslavu blagdana. Sam je blagdan radost svim Turčinovićanima bilo gdje oni živjeli.

A na Privalju se slavi Bezgrješno začeće Bla-žene Djevice Marije, 8. prosinca. I ovdje se tro-dnevnicom mještani pripreme za slavlje svoje ne-beske zaštitnice. Na blagdan se radosno okupe na glavnu svetu misu u 11 sati.

Sv. mise zornice slavili smo u cijelom Došašću svako jutro u 6 sati. Crkva je bila ispunjena vjer-nicima. Jedino je malo velik snijeg umanjio broj vjernika 21. i 22. prosinca jer se nije moglo od snijega dolaziti.

Božić je proslavljen svečano, radosno, mirno, dostojanstveno i veličanstveno. U župnoj crkvi na Širokom Brijegu okupilo se silno mnoštvo puka, a tako isto i na filijalama, na slavlje Božjega rođe-nja. Božićna se pjesma orila iz svakoga grla.

U nedjelju Svete Obitelji 27. prosinca ove godi-ne u župnoj crkvi na Širokom Brijegu imali smo koncert Božićnih pjesama. Nastupili su svi zbo-rovi s područja naše župe, njih 7 po broju: veliki

crkveni zbor “Sveta Cecilija” sa Širokoga Brijega, mali zbor “Gospini slavuji” sa Širokoga Brijega, crkveni zbor “Sveti Ivan Krstitelj” iz Knešpolja, crkveni zbor “Sveti Ante” s Uzarića, zbor mladih “Prijatelji svetog Ante” s Uzarića, crkveni zbor Gospe od zdravlja “Laetitia” iz Turčinovića i cr-kveni zbor “Sveti Nikola Tavelić” iz Dobrkovića.

Tog dana, 27. prosinca, započeli smo blago-slov kuća u našoj župi.

Na Staru godinu, u četvrtak 31. prosinca u 18 sati slavili smo sv. misu zahvalnicu i imali sat kla-njanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom. Sve smo to prikazali Bogu kao naš dar zahvalno-sti za sve milosti koje smo primili u protekloj go-dini, ali i kao naš dar zadovoljštine za uvrede koje smo mu nanijeli.

U protekloj godini poduzeti su i dovršeni slje-deći građevinski radovi u našoj župi:

- Dovršen zvonik u Dobrkovićima.- Elektrificirana zvona u Dobrkovićima i u

Turčinovićima.- Prekrivena crkva u Turčinovićima.- Okrečena crkva u Knešpolju.- Izvođeni radovi oko uređenja crkvenog oko-

liša na Uzarićima.

Iz opisanog tijeka kalendarske godine, koji pra-ti vjerski život i rad naše župe u kojoj živi 16.570 vjernika, razvidno je ono što smo zabilježili da i drugi uoče veličinu djela. Opisano je pokaza-telj živoga i angažiranoga kršćanskog života ove župe. A Božja slava i duhovna dobit nije mjeriva opisom.

Neka bude stoga sve na slavu Božju i za naše spasenje!

Fra Stipe Biško, župnik




Kao ravnatelj Svećeničkog doma dužan sam napisati godišnje izvješće o stanju u ovoj ustano-vi.

Možda će ovo izvješće biti osakaćeno, jer sam gotovo pola godine, zbog zamjenjivanja kolega na terenu, bio odsutan iz Doma. Najprije sam zamjenjivao don Mihovila Zrnu u Prisoju u dva navrata, i to od 5. siječnja do 2. lipnja, a potom od 25. srpnja do 7. kolovoza 2009. Zamjenjivao sam i don Bernarda Marijanovića na Buni od 23. li-stopada do 3. studenoga, kao i don Vinka Raguža na Aladinićima od 9. studenoga do 24. studenoga 2009. godine.

Trenutačno, uz niže potpisanog ravnatelja, u Domu borave stalno kao i prošle godine don Srećko Čulina, don Tadija Pavlović, don Marijan Bevanda, don Nedjeljko Galić.

Ove godine novi stalni članovi Doma postali su don Srećko Majić i don Mihovil Zrno, a zbog zdravstvenih problema u Domu je i don Ale-ksandar Boras koji je nakon bolničkog liječenja u Dom došao 23. listopada 2009. Don Srećko Majić došao je u Dom 16. rujna 2009.

U jednoj sobi Doma stanuje don Krešimir Pu-ljić. župnik Svetog Ivana u gradu.

U Domu kao djelatnici rade Vinko Vučina kao kućni majstor, Ivan Lasić kao medicinski tehni-čar, Kata Pavlović kao kuharica za Dom i Ordina-rijat, te Marina Puljić i Stana Mihić kao spremači-ce. Preko vikenda smjene su usklađene uz pomoć dviju djelatnica s Ordinarijata.

Kako je dekretom određeno, za ekonomsku stranu Doma i osoblja brine se don Ante Lubu-rić.

Što se tiče zajedničkih točaka predviđenih Statutom Doma: svako je jutro predviđena sveta Misa s Jutarnjom u 7 sati. Svi dođu, koji mogu, ali

nikako uskladiti početak... Zato kad se svi oku-pimo i obučemo misno ruho, sveta Misa počinje pa i ne bilo točno 7 sati. Načelno, svakoga prvog u mjesecu slavimo svetu Misu za naše dobroči-nitelje.

Na zajedničke objede u blagovaonicu dolaze svi, osim dvojice kojima se hrana redovito nosi u sobe. U dekretu, koji sam dobio, spominje se duhovna obnova ili duhovne vježbe u Domu: od toga za ovu godinu nije bilo ništa. Don Nedjeljko je obavio duhovne vježbe u Njemačkoj, don Stipe i ja u Bijelom Polju...

Molbom, br. 8/2009., od 5. listopada tražio sam da se riješi problem telefona, garaže i ulaza u Dom. Do danas je samo telefon donekle riješen, ali na sastanku Svećeničke uzajamnosti u Bijelom Polju, 25. studenoga 2009. don Ante Luburić je rekao da je molba uzeta u razmatranje i da će se nešto poduzeti u rješavanju ovih problema.

Nemili događaj u Domu dogodio se u utorak 29. prosinca 2009. godine, a to je provala i kra-đa.... Pozvana je i policija koja je ubrzo došla, snimila postojeće stanje, i napravila o svemu za-pisnik. Hoće li biti rezultata istrage, ostaje nam čekati, jer do danas nema nikakvih vijesti.

Možda sam, zbog svog izbivanja, nešto bitno ispustio a nebitno napisao.

Na kraju ovoga izvješća bit ću slobodan iznije-ti svoj prijedlog, a to je da se nađe malo vremena i sa svima nama upriliči zajednički sastanak da svatko iznese svoje mišljenje i prijedloge kako bi nam svima bilo bolje i ugodnije zajedno živjeti u ovoj našoj, Bogom danoj, ustanovi.

Srdačan pozdrav u Kristu

Don Zdravko Ivankovićravnatelj Svećeničkog doma

IZVJEŠĆE O STANJU U SVEĆENIČKOM DOMUZA 2009. GODINU

Mostar, 25. siječnja 2010.Prot.: 2/2010.




Poštovani naslove!Kao i proteklih godina, Crkva na kamenu

u 2009. godini izišla je 11 puta, svaki put na 44 stranice. Dvobroj je bio za kolovoz - rujan. U protekloj 2009. godini u biblioteci Crkve na ka-menu izdali smo 1 knjigu, s naslovom Abrahame! Abrahame! autora našega biskupa Ratka Perića. Do sada smo tiskali 112 knjiga. Tijekom protekle godine pripremili smo za tisak i tri broja našega Službenog vjesnika.

I prošle godine bili smo prisutni na Teolo-ško-pastoralnom tjednu u Zagrebu. Što se tiče suradničkog kadra, nastojali smo zadržati stare suradnike i dobiti pokojega novoga. U protekloj godini bilo je 15-ak stalnih suradnika koji su pi-sali tematske članke i jedan broj onih koji su nam dostavljali razne vijesti. Svima im zahvaljujemo.

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ RADAU CRKVI NA KAMENU ZA 2009.

Mostar, 2. siječnja 2009.Prot. br. 1/2010.

Ponavljamo stalni poziv našim svećenicima, ali i laicima da se jave u Crkvi na kamenu, kako bi vijesti koje se događaju u njihovim sredinama do-prle do što većega broja naših vjernika i čitatelja.

U protekloj godini cijelo uredništvo bilo je pozvano u dvije naše župe, pa smo se kolektivno svi rado odazvali. Bili smo u Dračevu i Neumu. Tom prilikom urednik je predvodio svete Mise. Bila je to prigoda još boljega prezentiranja Crkve na kamenu našemu vjerničkom puku. Stojimo na raspolaganju i drugim svećenicima za slične su-srete.

Sve srdačno pozdravljamo, želeći vam obilje Božjeg blagoslova u 2010. godini.

Dr. don Božo Golužaglavni urednik

Tema o kojoj se u protekloj godini najviše pisalo i govorilo najvjerojatnije je recesija. Neki analitičari i stručnjaci tvrde kako vihor globalne ekonomske krize Bosnu i Hercegovinu još nije ni zahvatio i da prava recesijska kriza tek predstoji. Nije je zahvatio, tvrde oni, zato što je BiH zemlja nerazvijene industrije i privrede. Drugi ovakve tvrdnje smatraju naivnima te svoje mišljenje i izjave o utjecaju svjetske globalne krize na BiH potkrjepljuju argumentima o poražavajućoj, du-bokoj ekonomskoj krizi u kojoj se nalazi be-ha gospodarstvo.

Stručnjaci, naime, upozoravaju da bi zemlje Istočne Europe mogle najgore ispaštati iako nisu imale nikakva utjecaja na pojavu recesije. Naža-lost, oluja svih tih negativnih procesa pogodila je i BiH što se tijekom 2009. moglo prepoznati u smanjenju bruto nacionalnog dohotka, posebice porasta nezaposlenih te smanjenja industrijske

BISKUPIJSKI CARITASMostar, 5. ožujka 2010.

Prot. br.: tak 34/2010.

proizvodnje za oko 20%. BiH je zemlja koja sve i svašta uvozi: osnovnu hranu u vrijednosti od 500 milijuna KM, vodu za 120 milijuna, pivo za 130 milijuna te naftne derivate za 1,3 milijardi KM. Ovakav razuzdani uvoznik, kao što je BiH, može sebi pomoći samo ako iz domaće proizvodnje na-doknadi sve ono što inače uvozi.

Međutim, osim kronično bolesna stanja i kon-stantna opadanja domaće proizvodnje, sve je veći broj nezaposlenih i onih koji su u protekloj godi-ni dobili otkaz zbog globalne ekonomske krize. U BiH je zbog recesije u prvih devet mjeseci 2009. bez posla ostalo 70.832 ljudi. U prosincu 2009. broj zaposlenih u FBiH je za 76.168 veći od bro-ja nezaposlenih kojih ima 354.577. U kolovozu prošle godine broj nezaposlenih u RS popeo se na 139.974 s velikom tenzijom rasta. Dakle, do prosinca 2009. broj nezaposlenih u BiH popeo se na preko pola milijuna ljudi.




Neto plaća u prosincu 2009. u FBiH iznosila je 807,67 KM, a u RS nešto niža, odnosno 788,- KM.

Kako bi prosječna obitelj u BiH dočekala kraj mjeseca, potrebno joj je osigurati mjesečno 1.651 KM. Najveći dio, čak 652 KM, potrebno je izdvo-jiti za hranu, a ostatkom se moraju pokriti svi drugi troškovi: uobičajena režija, odjeća, obu-ća, prijevoz te sve druge stvari potrebne za sva-kodnevni život četveročlane obitelji. Kada se to usporedi s prosječnim neto plaćama u BiH, onda za prosječni skromni život u četveročlanoj obite-lji potrebno je dvoje zaposlenih.

Dakle, globalna kriza je itekako zahvatila BiH. Redovi potrebnika pred vratima Caritasa u pro-tekloj godini bili su iz mjeseca u mjesec veći. Nije riječ isključivo o materijalnoj pomoći koju smo nastojali pružiti svima - hrana, odjeća, obuća, lijekovi, jednokratna financijska pomoć - nego ljudi žele biti saslušani, trebaju razgovor, savjet, čeznu za duševnim i duhovnim ohrabrenjem i potporom. Mjesečno kroz Caritasov prijamni ured za razgovor prođe u prosjeku oko 350 oso-ba, što znači da godišnje oko 4.200 osoba bude pomognuto na različite načine. Naravno, po-sljedice globalne krize ponajprije su materijalne odnosno financijske naravi, ali njezini negativni učinci ostavljaju još dublji trag u srcima i dušama ljudi u obliku dezorijentiranosti i beznađa, jer u mračnom tunelu osobne i globalne krize ne vide svjetlo izlaza.

Biskupijski Caritas hercegovačkih dijeceza u protekloj je godini, zahvaljujući Božjoj milosti i providnosti, uspješno djelovao na razini svih svojih ustanova i projekata. Naravno, bilo je i ta-kvih situacija i događaja koje su naše karitativno djelovanje znale zasjeniti, probuditi u nama neiz-vjesnost i nesigurnost, posebice kada je riječ o fi-nancijskoj održivosti pojedinih projekata, ali smo na kraju ipak, uz Božju pomoć, ostali postojani u svom karitativnom djelovanju i svjedočenju. Posebice smo zahvalni Bogu, koji je izvor svake ljubavi i svakoga dobra djela, što raste broj naših domaćih dobročinitelja koji nas podržavaju u na-šem karitativnom radu.

Slavljenica “Mirjam” - “Mirjam” - Caritasovo prihvatilište za žene i djecu, žrtve nasilja obilje-žilo je ove 2009. godine desetu obljetnicu svoga postojanja. U tom povodu tiskali smo jubilarni promidžbeni plakat/letak koji je poslan ne samo svim župnim uredima i crkvenim ustanovama, nego i brojnim državnim institucijama, posebi-

ce centrima za socijalni rad, medijima te svima onima koji na bilo koji način mogu doprinijeti uspješnoj borbi protiv različitih oblika nasilja u obitelji. U tekstovima plakata/letka što ih je sroči-la i odabrala prof. Mirjana Vlaho, voditeljica pro-jekta “Mirjam”, naglasak je stavljen na raznolikost i učestalost nasilja u obitelji s kojega treba strga-ti licemjernu masku privatnosti, jer nasilje bez obzira nad kime i gdje se događalo ne može i ne smije biti promatrano kao nešto privatno, što se događa između četiri zida obiteljskoga doma. Na-silje upravo zato što je nasilje uvijek je javno. Ono nikada i ničim ne može biti opravdano: Može se imati tisuće razloga za svađu, ali ne postoji nije-dan za udarac.

Voditeljica projekta Mirjana Vlaho i psiho-loginja Mirjana Brajković bile su tijekom cijele godine angažirane oko skrbi žena i djece u pri-hvatilištu. Sudjelovale su također na više semina-ra i susreta što ih je organizirala NVO (nevladina organizacija) “Udružene žene” iz Banje Luke. U RS postoje tri sigurne kuće i sve se financiraju iz budžeta nadležnoga ministarstva. U FBiH po-stoji šest sigurnih kuća. Nevladine organizacije koje imaju sigurne kuće u BiH rade na donošenju zajedničkih standarda i budžeta. “Mirjam” sudje-luje kako ne bismo bili izostavljeni iz proračuna. Samo usporedbe radi, standard jedne sigurne kuće predviđa 9 stalno i 5 povremeno zaposlenih osoba te godišnji budžet od 330.000,- KM.

Ovaj projekt financijski pomaže Caritas Linz, ali i domaći dobročinitelji. Postoji nad da će pro-jekt “Mirjam” jednoga dana biti financiran iz bu-džeta FBiH.

Slavljenica “Logovita” - Prvi dan srpnja 1999. otvorena je Caritasova knjižara “Logovita” u Ca-ritasovu prostoru u Splitskoj 21 u Mostaru. Dakle, u srpnju prošle godine navršilo se punih deset go-dina rada “Logovite”. Ovaj 10-godišnji jubilej nije posebno, odnosno nekim svečanim događajem obilježavan.

Najznačajniji događaj u protekloj godini do-godio se u siječnju kada je dotadašnji voditelj prodaje gosp. Miro Vidačak predao vođenje po-slova svomu nasljedniku gosp. Viktoru Zubcu. Gosp. Zubac diplomirani je teolog - vjeroučitelj, a do tada je bio i savjetnik u Caritasovu Obitelj-skom savjetovalištu. Uz vođenje poslova knjižare “Logovita”, nastavio je i dalje predavati vjeronauk, a nadamo se da će barem povremeno nastaviti ta-kođer s radom u Obiteljskom savjetovalištu.




Gosp. Vidačak sam je ponudio ostavku u “Logoviti”. Razlog je njegovo ozbiljno narušeno zdravlje, ali i privatni poslovi kojima se želio više posvetiti. Mi smo mu zahvalni za njegov rad i zauzimanje da “Logovita” postane jedna od ugle-dnijih knjižara u Mostaru. Nažalost, posljednjih godina “Logovita” je bila nekoliko puta u ozbilj-noj financijskoj krizi, i to poglavito zbog preveli-kih zaliha neprodanih knjiga.

Gosp. Zubac uspio je do svršetka 2009. po-dmiriti sve obveze prema dobavljačima i naplatiti od dužnika njihova dugovanja prema “Logoviti”. Uspio je također steći povjerenje poslovnih par-tnera, koje je bilo znatno poljuljano.

U svome završnom godišnjem izvješću Ra-vnateljstvu Caritasa gosp. Zubac izriče svoj sud o održivosti i planovima za budućnost Caritasove knjižare “Logovita”: “Uza sve probleme koji danas otežavaju poslovanje ne samo nama, nego i svima ostalima koji se bave ovim poslom, “Logovita” i dalje drži vodeće mjesto po raznovrsnosti i kva-liteti ponude i usluge u gradu, a zasigurno i šire. Obnovili smo suradnju sa starim i pokrenuli s novim partnerima kojima smo dobar znak djelo-vanja na ovim prostorima. Potaknuti društvenim pesimizmom, nekulturom čitanja ili ekonom-skom krizom, možemo lako steći dojam da se naš trud ne isplati. Stanje, međutim, nije sasvim tako i rezultati naših napora često nas znaju iznena-diti. Jasno je da postoje mnoge stvari kojima se uspješnost našega posla može unaprijediti. Ipak, u pogledu budućnosti, a na temelju dosadašnjeg iskustva moja je ocjena optimistična i pozitivna.”

Obiteljsko savjetovalište - U protekloj godi-ni Obiteljsko je savjetovalište doživjelo značajne promjene u stručnom timu savjetnika. Naime, voditeljica Savjetovališta Anita Begić, koja je u Caritasu bila namještena kao socijalna radnica, napustila je Caritas, a Viktor Zubac je imenovan voditeljem poslova Caritasove knjižare “Logovi-ta”. U savjetovalištu su svoje djelovanje nastavili don Tomislav Ljuban - obiteljski savjetnik i psi-hologinja Mirjana Brajković - “geštalt” psihote-rapeut, koja je od ove godine preuzela vođenje Obiteljskog savjetovališta.

Od značajnijih događaja ističemo sljedeće: Na samom početku godine psihoterapeutkinja Mi-rjana Brajković predstavila je Rad s parovima iz geštalt perspektive na Prvom Kongresu psihologa u BiH u Sarajevu. Stručni auditorij imao je prili-ku vidjeti statistički prikaz rada s parovima Ca-

ritasova obiteljskog savjetovališta u posljednje tri godine.

Naš je tim savjetnika na temelju iskustva iz Obiteljskog savjetovališta smatrao važnim upo-zoriti širu javnost na činjenicu brojnih duševnih bolesti te su zato organizirali okrugli stol u Ema-usu na temu Duševna bolest u obitelji. Uvodničari su bili eminentni stručnjaci iz Zagreba prof. dr. Miro Jakovljević, prof. Zdenka Pantić te isusovac prof. dr. Mijo Nikić.

Kroz proteklu su godinu terapijski tretman zatražile 94 osobe s kojima je obavljeno 260 sati razgovora. S obzirom na broj korisnika prema spolu, muškaraca je bilo 31, a žena 63. Radi se o porastu broja mlađih muškaraca u dobi između 25 i 35 godina koji dolaze u savjetovalište, dok žene najviše u zrelijoj dobi između 35 i 50 godina trebaju stručnu pomoć. Što se tiče korisnika pre-ma vrsti terapije, i dalje je individualna terapija u prednosti, zatim obiteljska i nešto manje bračna terapija. S obzirom na samu problematiku, najve-ći je broj onih koji su u Savjetovalištu zatražili po-moć zbog anksioznih poremećaja bilo da se radi o paničnim, anksiozno-depresivnim ili posttraumat-skim stresnim poremećajima kojima su podjedna-ko izloženi muškarci i žene.

Za rad Obiteljskog savjetovališta neophodna je i supervizija, koju su savjetnici imali tijekom 5 susreta od certificirane supervizorice iz Saraje-va. Savjetnici su također pohađali seminare koje je organizirao Trauma centar pri karitativnoj or-ganizaciji Kruh sv. Ante u Sarajevu te seminar u okviru škole Psihointegrum akreditirane od In-stituta za geštalt psihoterapiju s Malte.

Što se tiče preventivnih programa u prošloj je godini održana jednodnevna radionica na temu Profesionalna iscrpljenost radoholičara za medicinsko osoblje stacionarnog odjela Rehabi-litacijskog centra Sv. Obitelj u Emausu. Zatim je održano 7 tematskih supervizija za odgajateljice i drugo stručno osoblje koje radi s djecom s pose-bnim potrebama također u centru Sv. Obitelj.

“Nazaret” i “Sv. Obitelj” - U “Nazaretu”, Ca-ritasovu centru za radno osposobljavanje osoba s posebnim potrebama, u protekloj je godini u trima radionicama u prva tri mjeseca bilo 18, a od ožujka 17 korisnika, jer jedna korisnica zbog bolesti ali i zbog starosne dobi ne dolazi više re-dovito u “Nazaret”, osim povremeno, da bi u cen-tru radi druženja proboravila nekoliko sati s pri-jateljima.




O aktivnostima u “Nazaretu” nema značajnijih novosti. Korisnici marljivo rade i proizvode svo-je već uobičajene rukotvorine. Najviše se cijene blagdanske i slavljeničke čestitke, jer neke tvrtke uoči blagdana naručuju čestitke. Brojne su tako-đer i narudžbe uokvirivanja slika. Bilo bi poželjno kada bi instruktori u “Nazaretu” bili inventivniji te osposobili korisnike u radionicama za izradu novih rukotvorina i tako obogatili ponudu svojih proizvoda. U prošloj je godini bila organizirana samo jedna izložba, i to u župi sv. Mihovila ar-kanđela u Tomislavgradu.

“Nazarećani” rado sudjeluju u športskim na-tjecanjima te su tako njih sedmorica sudjelovala u stolnoteniskom natjecanju koje je 28. ožujka od Caritasovih djelatnika bilo organizirano u Mosta-ru. Sudjelovalo je 25 klubova iz cijele BiH.

U Rehabilitacijskom centru “Sveta Obitelj” prošle je godine bilo značajnijih promjena, pose-bice kada je riječ o osoblju. Dvoje stručnih dje-latnika - rehabilitator/somatoped i logopedistica - napustili su naš Centar, kao i jedna od odgoji-teljica koja je zbog udaje otišla iz Mostara. Poče-tkom listopada u Centru je počela raditi apsol-ventica Matea Biloš, edukatorica-rehabilitatorica koja bi trebala u proljeće 2010. završiti svoj studij u Tuzli. U listopadu je fizioterapeutica Marina Zelenika imenovana koordinatoricom rada am-bulantnog odjela.

Do svršetka srpnja 2009. u ambulantnom odjelu je boravilo 26 djece. Skupina od 14 djece koja pohađaju mostarsku specijalnu školu borave u našem Centru samo polovicu radnog dana. U jesen na početku nove školske godine troje djece bilo je manje zbog liječenja izvan BiH, ali i zbog neorganizirana prijevoza djece iz drugih općina do Mostara. Naše korisnike prevozimo s tri prila-gođena kombi vozila. Samo jedno od tih vozila u prošloj je godini tijekom 225 radnih dana prešlo gotovo 14.000 KM.

Posebnu i svakako jedinstvenu ponudu na području cijele BiH predstavlja ekipa talijanskih stomatologa volontera koji, zahvaljujući doma-ćem anesteziologu, pod općom anestezijom po-pravljaju i vade zube osobama s posebnim potre-bama. Njihov je rad doista od iznimne važnosti za cijelu regiju, jer oni ne vrše zubarske usluge samo našim korisnicima nego djeci i odraslim osoba-ma s posebnim potrebama ne samo cijele Herce-govine nego i šire. Organizaciju i realizaciju ovog projekta provodi Biskupijski caritas Trst. Tijekom ove godine urađeno je 107 pregleda, 58 anestezija

tijekom kojih se popravljaju ili vade zubi, urađe-ne su 3 proteze te 1 operativni zahvat.

Nije nezanemariv rad volontera u ambulan-tnom odjelu u protekloj godini. Oni su, naime, odradili oko 450 sati pomažući djelatnicima Cen-tra oko skrbi za djecu s posebnim potrebama.

U stacionarnom odjelu Centra, dakle, onom u kojem se skrbi danonoćno za teško hendikepi-rane nepokretne korisnike koji su vezani uz bo-lesnički krevet ili invalidska kolica tijekom 2009. boravila su 22 pacijenta. O njima skrbi pet medi-cinskih sestara, pet njegovateljica, fizioterapeut te po potrebi liječnik i stomatolozi. Tijekom prošle godine preminulo je pet korisnika, a primljeno je dvoje novih.

Uoči Božića povećao se broj volontera, koji su i kasnije nastavili spremno pomagati u večernjim satima posebice u hranjenju pacijenata. Tijekom došašća u nekoliko je navrata na stacionarnom odjelu organizirana radna terapija tako što su se pravili mali kolačići koje su korisnici potom do-bivali za užinu. Svi su rado sudjelovali i uz pomoć djelatnika pravili kolačiće.

Uplate za boravak korisnika stacionarnog odjela jesu redovite, osim Zapadnohercegovačke županije. U studenom je upravno vijeće Centra donijelo odluku o poskupljenju smještaja o čemu smo obavijestili sve centre za socijalni rad naših korisnika.

Velik je problem nabava lijekova za naše ko-risnike, jer to je obveza obitelji korisnika. Nepre-stano se mora članove obitelji podsjećati na ovu njihovu obvezu, jer se terapija ne smije prekidati. Još je veći problem pribaviti uputnicu za korisni-ke kao i recepte za lijekove, jer potječu iz različi-tih županija ili su im roditelji, odnosno najbliža rodbina stari i nemoćni. Mostarski Dom zdravlja spreman je uvijek pomoći i vrlo su brzi kada je ri-ječ o hitnom slučaju ili velikoj potrebi, no, uvijek zahtijevaju da našega korisnika prati jedna od na-ših medicinskih sestara te u tom slučaju njezino je radno mjesto u Centru nepokriveno.

Već duže vremena nismo primili nijednu za-molbu za smještaj hendikepirane osobe u naš Centar, dok zamolbi za smještaj osoba koje su pretrpjele moždani udar ili starijih osoba s fra-kturama kostiju ima znatan broj.

Radionica “Emanuel” - U sklopu Rehabilita-cijskog centra Sveta Obitelj nalazi se radionica za osobe s posebnim potrebama Emanuel u čiji rad je uključeno 12 odraslih osoba s posebnim potre-




bama iz Mostara i bliže okolice. Riječ je o prilago-đenoj radionici za rad s glinom i drvetom.

Ovaj je projekt započeo s radom u rujnu 2006. i u potpunosti je bio financiran od donatora (ADA - Austrian development agency) do rujna 2009. godine. Preko Biskupijskog caritasa Linz i Cari-tasa Austrije podnijeli smo molbu kod iste orga-nizacije za produženje projekta na razdoblje od naredne 3 godine. Sretni smo što je među velikim brojem molbi pristiglih iz okruženja (BiH, Srbi-ja, Makedonija, Albanija, Kosovo...) ADA pre-poznala kvalitetu i vrijednost našega projekta te odobrila sredstva i za sljedeće 3 godine. U ovom su projektu zaposleni dvoje voditelja radionica te povremeno fizioterapeutica i psihologinja.

Bitno je naglasiti kako su se mladići i djevojke uključeni u ovu radionicu dobro uklopili te rado dolaze na rad i druženje. Od početka rada radio-nice Emanuel većina je usvojila određene vještine i radne navike koje im uvelike koriste u sadašnjem radu. I za roditelje korisnika ova je radionica ve-lika podrška i pomoć u svakodnevnoj brizi za njihovu djecu. Kroz razna druženja, radionice i pojedinačne razgovore o njihovim problemima i potrebama brine naša psihologinja. Voditelji su radionice, zajedno s roditeljima i psihologinjom, u adventu pripremili i izveli prigodan Božićni program.

Raduje nas i činjenica da je javnost prepoznala naš rad i sve češće se kupuju i naručuju naši pro-izvodi. Samo u 2009. godini imali smo četiri veće narudžbe proizvoda za svatove i druge prigode a često nas posjećuju različite osobe i organizirane skupine te kupuju naše radove. U protekloj go-dini 14. lipnja organizirana je promidžbeno pro-dajna izložba radova u Tomislavgradu. Nakon sv. misa vjernici su s velikim zanimanjem razgledali i kupovali naše radove.

Korisnici radionice Emanuel zajedno s Naza-rećanima članovi su Specijalne olimpijade te su-djeluju u športskim aktivnostima. Dne 28. ožujka 2009. bili smo domaćini državnog turnira u stol-nom tenisu za osobe s posebnim potrebama. Sam turnir i cjelokupna organizacija obavljena je na visokoj razini i protekla je u najboljem redu. Na turniru je sudjelovalo ukupno 26 klubova iz či-tave BiH s više od 160 natjecatelja. Uz natjecate-lje tu su bili još i treneri, volonteri, organizatori i uzvanici što je u konačnici rezultiralo do sada re-kordnim brojem od više od 260 sudionika. Sve bi to bilo nemoguće organizirati bez velike i svesr-dne pomoći brojnih sponzora koji su novčano ili

materijalno potpomogli ovaj događaj te volontera koji su toga dana bili na usluzi organizatorima i sudionicima. Naši su gosti otputovali zadovolj-ni i prepuni pozitivnih dojmova, a domaćinima je ostala zahvala i priznanje većine sudionika o vjerojatno najbolje organiziranom natjecanju do sada.

Voditelji radionice su u travnju 2009. zajedno s ravnateljem Caritasa boravili u Linzu i posje-tili nekoliko ustanova i radionica za osobe s po-sebnim potrebama. U lipnju 2009. posjetili su također nekoliko sličnih ustanova u Švicarskoj i obogatili se njihovim idejama i iskustvom.

Neumorna “Veronika” - “Veronika” je neu-morna u skrbi za bolesne i nemoćne, i to ugla-vnom starije osobe. Naš mobilni tim od dvije me-dicinske sestre i dvije njegovateljice požrtvovno je pružao pomoć tijekom prošle godine kroz usluge primarne medicinske skrbi, pomoći u kućanstvu te kroz materijalnu i svaku drugu pomoć redovi-to za 94, a povremeno za 52 starih, bolesnih i ne-moćnih osoba. Dakle, ukupno za 146 korisnika, a od toga je tijekom 2009. preminulo 13 osoba.

Tijekom godine obavljeno je 3.649 kućnih po-sjeta, 367 puta su korisnici odvoženi na pregled liječniku, posuđena su 63 ortopedska pomagala (bolesnički kreveti, invalidska kolica, štake i sl.) Valja istaknuti i rad skupine od deset volontera iz mostarskih župa koji su se istakli svojim radom kroz ovaj projekt ili kroz slične akcije za stare i nemoćne organizirane u župnim Caritasima.

Djelatnice projekta “Veronika” zajedno s ra-vnateljem boravili su u studijskom posjetu Ca-ritasu Emsdetten-Greven u Njemačkoj. Naši su nam partneri refundirali dio putnih troškova.

Ovaj projekt financira Njemački caritas do svršetka 2010. Predstoji nam, dakle, “borba” za nastavak ovoga projekta. Međutim, imamo i do-maćih dobročinitelja: gorivo za vozila kućne skrbi dariva tvrtka “Media res”, financijska pomoć od Elektroprivrede Herceg-Bosne. Nažalost uza sve naše nastojanje da ovaj projekt dobije financijsku podršku od županijskih ili općinskih vlasti, nismo uspjeli. No, to nas ne smije obeshrabriti i trebamo se i ubuduće zauzimati i lobirati kod odgovornih kako bi uvidjeli potrebu ovakvih usluga starim i nemoćnim u svakoj općini.

Antitrafficking - Već nekoliko godina, točnije od 2006. Biskupijski caritasi u BiH provode pro-jekt Antitrafficking kojemu je glavni cilj kako mu




i samo ime govori - borba protiv trgovine ljudima. Projekt je centralno koordiniran od Caritasa BK BiH. Projektne aktivnosti se uglavnom baziraju na prevenciji i suzbijanju trgovine ljudima i provode se na više razina: lokalnoj, župnoj, biskupijskoj i nacionalnoj. Organiziraju se različiti seminari i edukacije za mlade, izrađuju se promotivni mate-rijali s ciljem prevencije ovoga problema, zajedno s uredom državnog koordinatora za sprječavanje trgovine ljudima provode se aktivnosti prevencije i zaštite žrtava.

Jedna od važnijih aktivnosti jest Ekonomsko osnaživanje kojim se potencijalne žrtve direktno pomažu kroz razne donacije: pčelarska oprema, plastenici, šivaće mašine, osposobljavanje za ra-zne poslove kroz tečajeve jezika, informatike, ši-vanja...

U protekloj godini kroz ovu aktivnost naš bi-skupijski Caritas pomogao je 14 korisnika (obite-lji) darivajući im pčelarsku opremu.

Opservatorij siromaštva - Projekt “Opser-vatorij siromaštva i resursa u BiH” započeo je u siječnju 2009. godine. U suradnji s Caritasom Ita-liana koji najvećim dijelom financira ovaj projekt. Osim Caritasa Italiana, tu su i Secours Catholique te Caritas International Belgium.

Projekt je dobio službeno odobrenje od strane BK BiH (Vrhbosna, 4/2008.): Biskupi su prihvatili prijedlog da Caritas BK BiH zajedno s biskupijskim Caritasima, a u suradnji s Talijanskim Caritasom, provede projekt: “Opservatorij siromaštva i resursa u BiH” kako bi se jasnije uočili uzroci siromaštva i poboljšao odabir karitativnih programa.

U prvom dijelu provođenja projekta radile su se tri vrste istraživanja. Prvo istraživanje prove-deno je među korisnicima Caritasovih projekata, drugo je obuhvaćalo sve župne zajednice iz BiH putem pošte - popunjavanje upitnika koji su župe vraćale poštom u Caritas BK BiH i treće istraži-vanje je bilo u odabranim župama i odabranim obiteljima. U drugom dijelu projekta krenulo se s obradom prikupljenih podataka, pravljenjem zajedničke baze podataka, analizom SPSS tablica i kvalitativnim istraživanjem (intervjui s korisni-cima). Projekt je odobren do 31.3.2010. Postoji mogućnost njegova produženja.

Dječji vrtić “Sveti Josip” započeo je radom 15. siječnja 1997. godine, i nakon 13 godina rada, Bogu hvala, i danas djeluje vrlo uspješno na za-dovoljstvo djece, roditelja i utemeljitelja. Kroz go-

dinu 2009. u vrtiću je bilo 154 djece, uzrasta 1 ½ godine do polaska u školu.

U rujnu, na početku školske godine, odgaja-teljsko vijeće i ravnateljica vrtića naprave godišnji plan i program rada koji potom Upravno vijeće vrtića usvoji. Na temelju ovog plana i programa svaka odgojiteljica vodi svoj tjedni i mjesečni program rada nastojeći ga prilagoditi potrebama i interesima djece.

Prošlu godinu 2009. FBiH - Hercegovačko-ne-retvanska županija, Ministarstvo prosvjete, zna-nosti, kulture i športa donijelo je novi Pravilnik o obrascima i sadržaju pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u predškolskim ustanovama. Iako nismo financirani iz gradskog proračuna, vodili smo cijelu navedenu dokumentaciju već godinama. Što se tiče dodatne edukacije naših djelatnika, potiče ih se da sudjeluju, prema finan-cijskim mogućnostima, na seminarima u BiH i Hrvatskoj. Organiziraju se također radne subote, jednom mjesečno, kada se obrađuju razne odgoj-ne teme.

Vrtić se financira od uplate roditelja, skro-mnim prilogom mostarske općine i potporom naših donatora iz inozemstva. Napominjemo ta-kođer da određen broj djece siromašnih roditelja ne plaća za boravak djece ili znatno umanjenu cijenu.

Korizmena i Adventska akcija - Korizmena akcija 2009. organizirana je za kupnju agregata za stacionarni odjel Svete Obitelji. U ovoj je akciji sudjelovalo 28 župa. Prikupljen je značajan iznos za agregat te smo potom, zahvaljujući pomoći Hrvatske vlade kupili i postavili agregat u Svetoj Obitelji. Svim župama od kojih smo dobili rezul-tate prikupljanja zahvaljeno je i poslano izvješće o uspješnosti akcije, te fotografije postavljenog agregata.

Sedmi je put ove godine da se organizira adventska akcija Paket ljubavi u našim župama. Od naše početne ideje da za ovu akciju vjernici pripreme paket sa živežnim namirnicama za si-romašne, župnici sve više od vjernika prikupljaju novac. Biskupijskome Caritasu su svoje podatke o uspješnosti akcije poslale 24 župe. Vjerujemo da je akcija organizirana u još nekim župama koje su prikupljeni novac i pakete ostavili za svo-je potrebnike, ali Biskupijski Caritas nisu infor-mirali o uspješnosti akcije. Što u paketima što u novcu prikupljeno je gotovo tri tisuće paketa. Bi-skupijskom je Caritasu dostavljeno gotovo dvije




tisuće paketa s kojima smo uoči Božića razveselili mnoge siromašne a poglavito obitelji s više djece. I ovaj put smo zahvalili svim župnicima koji su vjernike poticali da svoju djelotvornu ljubav iska-žu kroz paket ljubavi siromašnima.

Zimski program - I u 2009. godini Njemački caritas nastavio je financijski podržavati Zimski program koji ima za cilj nabavku peći na kruto gorivo i drva za ogrjev za najsiromašnije obitelji. U protekloj godini podijelili smo 15ak peći i više od 70m3 drva za ogrjev.

Večer Prijatelja Caritasa - Večer Prijatelja Caritasa upriličena je dan uoči Nedjelje Caritasa 12.12.2009. u Kući susreta Emaus. Treći je to put da Biskupijski caritas Mostar organizira za svoje dobročinitelje program zahvale. Bilo je prisutno 50-ak dobročinitelja Prijatelja Caritasa. Te večeri prikazan je dokumentarni film “Barijere u nama i oko nas” u kojem su kroz priče naših korisnika prikazani problemi i barijere s kojima se susreću osobe s posebnim potrebama, žrtve obiteljskog nasilja, stari i nemoćni te drugi najzapostavljeniji članovi našega društva.

Tjedan solidarnosti - I ove 2009. godine u Hr-vatskoj je organizirano prikupljanje sredstava za pomoć Crkvi i ljudima u BiH. Nakon raspisanog natječaja od strane Caritasa BK BiH iz hercegova-čkih biskupija pristiglo je samo 7 projekata (iz Vr-hbosanske nadbiskupije 62, iz Banjalučke 9). Od ovih sedam jedan je bio iz Centra Sveta Obitelj, a drugi iz Vrtića Sveti Josip. Razlog tako malom odazivu iz hercegovačkih biskupija vjerojatno je nedovoljna i slaba informiranost te mala zainte-resiranost naših ljudi da napišu i predaju projekt. Biskupijski caritas Mostar kao i ostali Caritasi u BiH od Tjedna solidarnosti dobio je potporu za svoje strukture.

Povijest hospicija “Betanija” - Biskupijski ca-ritas Mostar potpisao je 2007. ugovor s udrugom “St. Joseph, the Worker, LTD” o izgradnji hospi-cija “Betanija” za terminalne bolesnike na Cari-tasovu zemljištu Džoluša u Cimu. Ugovorom se udruga obvezala izgraditi hospicij, a Caritas se obvezao darovati zemljište, platiti sve troškove raznih dozvola i održavanje hospicija.

Međutim, u prosincu 2009. direktorice spo-menute udruge Sr. Muriel Geisler (časna sestra) i gospođica Mary Walsh odustale su od financi-

ranja izgradnje hospicija zbog neprikladna pri-laza parceli Džoluša, na kojoj je Caritas dobio građevinsku dozvolu i platio rentu te priključak Elektroprivredi. Osim ovoga bilo je još i drugih troškova bilježniku te uknjižba u katastarske i gruntovne knjige.

U proljeće 2009. započelo se s iskapanjem temelja. Namjeravali smo obilježiti i polaganje kamena temeljca na sv. Josipa, 19. ožujka 2009. Međutim, pri iskapanju temelja pojavila se pod-zemna, slivna voda. Direktorice, sestra Muriel i gđica Mary, zaustavile su kopanje temelja govo-reći kako je mjesto neprikladno, puno vlage itd. U međuvremenu ih je netko razuvjerio da se uz pomoć dobrih izolacija ipak može i na takvu ze-mljištu graditi. Nakon toga su počele prigovarati zbog neprikladna puta kroz naselje. Put je uistinu uzak i neravan, ali njime se služe također i svi sta-novnici naselja. Zanimljivo je što su naše dobro-činiteljice ovaj pristupni put vidjele i za nj znale i prije potpisivanja ugovora o izgradnji hospicija “Betanija”.

Postojala je ipak još jedna mogućnost pristu-pa Caritasovoj parceli Džoluša. Međutim, taj je pristup onemogućen nekoliko mjeseci nakon što smo započeli s iskapanjem temelja hospicija. Naime, južno od Caritasove parcele sagrađeno je nogometno igralište za Športski klub Cim. Na mjestu gdje je bila s južne strane ulazna kapija na našu parcelu uprava športskog kluba Cim izgra-dila je svlačionicu koja je jednim svojim dijelom nedopustivo blizu (u građevinskom smislu) našoj parceli. Pozvali smo jednim dopisom predstavni-ke kluba na sastanak želeći s njima razgovarati o mogućnosti pristupa našoj parceli preko terena igrališta. Unatoč svim našim nastojanjima, nismo uspjeli doći do kompetentnih ljudi s kojima smo o tome mogli razgovarati što je bilo više nego očito da nam pristup preko budućeg parkirališta igrališta kane onemogućiti.

Ravnatelj Caritasa pokušao je pronaći drugo rješenje pristupa preko nekih drugih parcela. No, i taj je pokušaj propao.

Nakon svih ovih pokušaja dogovoren je 27. studenoga 2009. susret direktorica udruge “St. Joseph, the Worker”, biskupa mons. Ratka Peri-ća, ravnatelja Caritasa te predstavnika izvođača radova u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru. Priopćili smo donatoricama kako nismo uspjeli dogovoriti novi pristup našoj parceli preko terena igrališta. Donatorice su bile vidno neraspoložene za nastavak projekta izgradnje hospicija “Betani-




ja”. Razišli smo se. One su potom 7. prosinca 2009. poslale dopis u kojem priopćuju svoju odluku o poništenju sporazuma, odnosno ugovora s Cari-tasom, potpisanim 11. srpnja 2007.

Silno smo željeli izgraditi hospicij za terminal-ne bolesnike “Betanija”. Nažalost, kao da su se sve sile zla urotile da spriječe ovu plemenitu zamisao. Naravno, uvjereni smo da Zli u raznolikosti svo-jih lica i slugu, ako i jest bio u ovom slučaju na djelu, nema posljednju riječ. Bog je onaj koji u svojoj mudrosti i providnosti čini da se ostvaruju naši planovi, ako živimo i djelujemo u skladu s njegovom voljom. Neka nam ova tužna povijest neuspjela projekta “Betanija” bude pouka: Bili mi u svojim ljudskim zamislima i planovima uspješni ili neuspješni, budimo uvijek nadahnuti i prožeti ljubavlju ne samo prema onima koji nam pomažu nego i prema onima koji nam odnemažu, jer lju-bav je iznad svega, ona je veza savršenstva.

Kuća susreta “Emaus” - U protekloj godini u našoj Kući susreta “Emaus” boravilo je 877 osoba. Zabilježili smo 896 noćenja, a priređeno je 2.416 objeda.

Održano je 8 duhovnih vježbi, znatan broj edukacija i seminara jednodnevnih i višednevnih.

U našoj se kući održavala i proljetna Biskupska konferencija BiH.

U prosincu je dovršena izgradnja i opremanje prostora “Haurite” koji je namijenjen za večernje relaksirajuće susrete onih koji borave u Emausu. Osim nekih popravaka te radova koje bi trebala tvrtka MN-trade dovršiti, nije bilo znatnijih gra-đevinskih poslova.

Naša je želja da Kuća susreta “Emaus” postane svojevrsni duhovni, pastoralni i kulturni centar naših biskupija. U tu svrhu namjeravamo pripre-miti prijedlog godišnjeg programa događanja u “Emausu” i predati ga na uvid pastoralnom vika-ru i ocu Biskupu. Cilj nam je da gotovo svakoga mjeseca ponudimo sa svoje strane bar jedno do-gađanje duhovne, pastoralne ili kulturne naravi, i to jednodnevno ili višednevno. Očekujemo da će nas Ordinarijat u tome podržati i potaknuti žu-pnike da na ova ponuđena događanja šalju svoje župljane, poglavito one na koje se oni oslanjaju u svom pastoralnom radu, ali i one koji se žele dodatno educirati ili duhovno obogatiti.

Dr. don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa

U godini 2009. u mostarskim bolnicama do-godile su se mnoge promjene. Krajem siječnja 2009. proradila je Sveučilišna klinička bolnica na Bijelome Brijegu. U novu zgradu bolnice preselila su mnoga odjeljenja iz grada. U gradu je potpuno zatvorena Stara bolnica a Kirurgija i Dispanzer i dalje su u vlasništvu bolnice s nešto izmijenjenim odjeljenjima. Na Kirurgiji se sada nalazi uprava bolnice, te zarazno i kožno odjeljenje. Fizijatrija je ostala na starom mjestu. U Dispanzer se prese-lila psihijatrija s Bijeloga Brijega i iz Stare bolni-ce. Otvaranjem nove bolnice na Bijelome Brijegu povećan je broj bolesničkih kreveta za oko 100 tako da sada bolnice u zapadnom Mostaru imaju oko 800 kreveta.

IZVJEŠTAJ BOLNIČKE KAPELANIJE U MOSTARU ZA 2009. GODINU


Najveća novost za nas katolike jest otvorenje ka-pelice u zgradi Sveučilišne kliničke bolnice. Kapeli-ca se nalazi u prizemlju bolnice na - 1., tj. kat ispod prijemnih odjeljenja. Kapelica je svečano otvorena i blagoslovljena 17. 12. 2009. Kapela je stavljena pod zaštitu Preobraženja Gospodinova. Opširnije se o tome može pročitati u Cnaku, br. 1/2010. Bilo je prigovora od bolničkog osoblja zašto se tako odugovlačilo s opremanjem i otvaranjem kapelice jer je bolnica bila predala prostor za nju u travnju 2009. godine. Kapelica sa sakristijom ima oko 80 m2, na pristupačnu je mjestu i lijepo opremljena. Ovom prilikom zahvaljujem svim donatorima koji su sudjelovali u opremanju kapelice a ponajviše osoblju u Biskupskom ordinarijatu Mostar.




Posao bolničkoga kapelana ostao je isti kao i do sada. Obilazim bolnice po nešto izmijenjenom rasporedu negoli je to bilo do sada. Ove izmjene su rezultat prilagodbe na nove prostore. U bolnici redovito tjedno provedem oko 20 sati plus odlasci po pozivu. Broj poziva ili interesiranja rodbine za svoje bolesnike prilično se povećao u odnosu na dosadašnje godine. Gotovo da nema dana da se netko ne raspituje za svoga bolesnika iako i sada ima priličan broj teških bolesnika za koje nitko od rodbine ne traži svećenika.

Od kako je otvorena kapelica, nedjeljom i sve-tkovinama imam redovito svetu misu u 11 sati. Radnim danima tjedno imam 2 do 3 puta misu u još neustaljeno vrijeme. Uglavnom je to u vrijeme odmora za bolesnike 14-16 sati. Termine radnim danima fiksirat ću dok ustanovim kad je najpo-godnije vrijeme za bolesnike a i za radno osoblje. Za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana većina zdravijih bolesnika otišla je kući, a ovi koji su ostali u bolnici ne mogu doći u kapelicu na misu pa su do sada misari bili uglavnom radno osoblje bolnice. Do sada sam imao desetak sv. misa s oko 10-15 prisutnih. Kad stignu bolesnici iza novogodišnjih blagdana, nadam se da će i njih biti na svetoj misi jer mnogi su se tijekom godine raspitivali ima li misa u bolnici.

U kapelici je tabernakul s Presvetim i kapelica je stalno otvorena i u svako dobo dana i noći tko želi može se doći pomoliti.

Časne sestre svih redova u gradu iskazale su spremnost da pomognu u održavanju dolične urednosti u kapelici i da uljepšaju nedjeljne mise predvodeći liturgijsko pjevanje.

Opširnije o kapelici, svećenikovu rasporedu o posjeti bolesnicima i o djelovanju svećenika u bolnici možete pročitati na www.bolničkikape-lan-mostar.webs.com

U bolnicu u Južnom logoru idem samo po po-zivu jer tamo rijetko bude katolika.

Ovdje donosim nekoliko statističkih podata-ka za proteklu 2009. godinu: U protekloj godini u bolnici se ispovjedilo 782, a pričestilo još više oso-ba jer neki se bolesnici redovito pričešćuju kad ih obilazim. Bolesničko pomazanje, ako su mogli i ispovijed i pričest, primilo je 1.125 osoba (2008. - 1.003 osobe). Svakom pomazanom bolesniku dajem potvrdu o primljenim sakramentima.

Na Pedijatriji po hitnom postupku krstio sam 8 djece (2008. - 10).

U 2009. godini podijelio sam u bolnici neko-liko stotina svetih sličica, krunica, lista Crkve na kamenu, knjiga, molitvenika, kalendara, cigareta i nešto novca najpotrebnijima. U tu svrhu Bisku-pijski caritas Mostar darovao je 1.000 KM. Poneki župnik daruje nešto u tu svrhu. Od bolesnika ne uzimam novac, osim ako ga daju kao zavjet u do-brotvorne svrhe pa ga opet podijelim drugim po-trebnijim bolesnicima. Evidenciju o potrošenom ili darovanom novcu može se pogledati u Blagaj-ničkom dnevniku. Uredništvo Crkve na kamenu darovalo je po 10 primjeraka svakog broja lista Crkva na kamenu da podijelim bolesnicima ili medicinskom osoblju. Biskupija je darovala 40 knjiga od biskupa Ratka Perića. Franjevačka ga-lerija Široki Brijeg 50 zidnih kalendara za 2009. Časna sestra Paulina Kvesić darovala je 2 paketa krunica i medaljica.

Duhovna skrb za liječnike, sestre i drugo radno osoblje nije obuhvaćena nekim mojim posebnim radom, osim svakidašnjih susreta ili im dadem ponešto od darovanog katoličkog tiska. Možda će se na tom planu moći nešto više učiniti ako oni budu dolazili u kapelicu na sv. misu gdje će moći čuti riječ Božju i njezinu primjenu na konkretan život. Stanje duhovne skrbi za bolesnike i bolni-čko osoblje u mostarskim bolnicama nije idealno, ali prema situaciji u kojoj se nalazimo - jest zado-voljavajuće.

Don Radoslav Zovko, bolnički kapelan




Uprava, tajništvo i profesori. Službu pred-stojnika Teološkog instituta vrši dr. don Ante Pavlović, zamjenik predstojnika jest mr. don Jozo Čirko, tajnica diplomirana pravnica Ljilja-na Drežnjak i domaćica gospođa Ivanka Novak. U prosincu 2009. predstojniku don A. Pavloviću istekao je trogodišnji predstojnički mandat. Na sjednici Profesorskog vijeća održanoj 10. prosin-ca 2009., predstojnik se zahvalio na službi koju je obnašao u više mandata. Profesorsko vijeće ipak je predložilo Ordinariju da se dosadašnjem pred-stojniku produži mandat do kanonskog usta-novljenja Instituta i donošenja njegova novoga Statuta prema Uredbi Kongregacije za katolički odgoj (2008.) i Statutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Na Teološkom institutu djeluje oko 30 stalnih i gostujućih profesora te vanjskih suradnika koji prema potrebi, u skladu s godišnjim nastavnim planom i programom, predaju pojedine nastavne kolegije. Uz doma-će profesore svećenike, kvalificirane za pojedine predmete, na TIM-u predaju profesori Katoli-čkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu (KBF), profesori gosti iz Splita, Dubrovnika te profeso-ri laici sa Sveučilišta u Mostaru. Prošle godine iznenada je 8. svibnja preminuo jedan od prvih i višegodišnji profesor filozofije mons. dr. Marko Josipović. U ime Instituta na njegovoj sprovodnoj sv. Misi u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu bili su predstojnik, nekoliko profesora i predstavnici studenata. Svetu misu zadušnicu za pokojnog dr. Josipovića studenti su slavili s vjernicima bisku-pijskog svetišta i župe Presvetoga Srca Isusova u Studencima na svetkovinu Uzašašća, 21. svibnja 2009. Od jeseni akademske godine 2009./2010., uz dosadašnje profesore, dogmatske kolegije kri-stologije i eshatologije predaje vlč. dr. Mario Ber-nadić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, a neke filozofske kolegije predaju dr. Ivica Musić (onto-logija, filozofija spoznaje) i mr. Mate Buntić (ko-zmologija, filozofska antropologija), nastavnici

na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Tajnica TIM-a jedina je osoba stalno zaposlena s punim radnim vremenom, mjesečnom plaćom i drugim obvezama, svi drugi nastavnici dobivaju samo simboličan honorar za svoj rad, a gostuju-ći profesori dobivaju naknadu za gorivo i, prema potrebi, smještaj i hranu u Ordinarijatu. Članovi uprave održavaju redovite kontakte s osobama i ustanovama koje su povezane s redovitim radom TIM-a.

Kanonsko ustanovljenje TIM-a i nastavni planovi i programi. Proces preustroja i kanon-skog ustanovljenja Instituta započeo je 2007. god. prema uputama Kongregacije za katolički odgoj s ciljem prilagodbe teološko-katehetskog studija Bolonjskom procesu. U skladu s tim procesima, u prošloj i tekućoj akademskoj godini na TIM-u se paralelno održavaju dva studijska programa: četverogodišnji i petogodišnji. Ove akademske godine završava i prestaje dosadašnji četverogo-dišnji program studij, te završeni studenti s če-tverogodišnjim studijem još ove godine dobivaju diplomu visoke stručne spreme s naslovom pro-fesora vjeronauka - diplomiranog katehete. Ove akademske godine završava također prvi trogo-dišnji ciklus novoga petogodišnjeg integriranog studija (preddiplomski trogodišnji i diplomski dvogodišnji), a završava ga prva generacija stu-denata upisana akademske godine 2007./2008. Ovogodišnji studenti treće godine ili završenoga prvog ciklusa studija, dužni su do početka listo-pada ove godine položiti sve propisane ispite i na-pisati završni rad. Oni dobivaju diplomu bakala-ureata (prvostupnika) o završenu prvom ciklusu studija i stječu pravo upisa u drugi dvogodišnji diplomski ciklus i stjecanja diplome magistra re-ligijskih znanosti i katehetike.

Službeno pokretanje postupka oko dobivanja dekreta kanonskog osnutka TIM-a, u skladu s Uredbom Kongregacije za katolički odgoj od lipnja

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET U SARAJEVUTEOLOŠKI INSTITUT MOSTAR

Mostar, 12. siječnja 2010.Prot. br. 1/2010.

Izvješće o radu Teološkog instituta Mostar (TIM)u akademskoj godini 2008./2009.




2008., započelo je u ožujku 2009. Profesorsko vi-jeće TIM-a održalo je niz sjednica oko kanonskog ustanovljenja ove Ustanove i određivanja njezine zadaće u skladu s navedenom Uredbom Kongre-gacije (2008.) i Statutom Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu (2009.). Profesorsko vijeće imalo je u vidu dosadašnju tradiciju, sadašnje i buduće potrebe teološko-katehetskog studija u Mostaru, posebno kad je riječ o sadašnjim i bu-dućim evangelizacijskim i pastoralnim prilikama i potrebama biskupija u Hercegovini: problemi opadanje svećeničkih i redovničkih zvanja; po-treba teološke formacije vjernika laika i stručne izobrazbe vjeroučitelja; potreba formacije vjerni-ka laika kao pastoralnih suradnika, animatora i dr. u crkvenom pastoralu, te njihove prisutnosti u javnom društvenom i kulturnom području; po-treba trajne stručne formacije vjeroučitelja i pa-storalnih radnika, te provođenja drugih progra-ma pastoralnog djelovanja mjesne Crkve. Imajući u vidu tu teološko-pastoralnu zadaću i potrebe mjesne Crkve, odlučeno je da se Teološki institut preimenuje u Teološko-katehetski institut, sasta-vljen je Prijedlog njegova novoga Statuta, kom-pletan Nastavni plan i program studija s opisom svih nastavnih kolegija po pojedinim studijskim poljima i granama, a radi se i na rješavanju dru-gih pitanja u skladu s Uredbom Kongregacije za katolički odgoj.

Studenti. U akademskoj 2008./2009. na Insti-

tut je upisano 73 studenta: 63 redoviti studenti, 3 pohađaju dopunski studij, 7 je apsolvenata.

Dan Teološkog instituta i promocija diplo-miranih vjeroučitelja. U subotu 14. studenoga 2009., uoči spomendana sv. Alberta Velikoga, zaštitnika TIM-a, svečanom akademijom prosla-vljen je Dan Teološkog instituta. Tom prigodom promovirano je 16 novih profesora vjeronauka - diplomiranih kateheta: Andrijana Drljo, Ani-ta Goluža, Ivana Ivanković, Ružica Klarić, Irena Knezović, Katarina Matić, Ivana Menalo, Marija Mihaljević, Božimir Previšić, Vanja Raguž, Dra-gana Raič, Stojanka Rajič, Brankica Stojanović, Iris Šunjić i Nada Zelenika. Svečanost je održana u prostorijama katedralne župe u Mostaru uz na-zočnost mjesnoga biskupa Ratka Perića, dekana KBF-a u Sarajevu dr. Pave Jurišića, predstavni-ka Sveučilišta dr. Ive Čolaka i raznih crkvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova grada i župa-nije te oko 300 gostiju. Predstojnik je podijelio i

dvije nagrade najuspješnijim studentima: prvu s. Branki Perković, a drugu studentici Klaudiji Maj. Prigodnu riječ nazočnima uputili su predstojnik TIM-a dr. don Ante Pavlović koji je naveo da su u protekle 22 godine na toj ustanovi diplomirala 173 studenta, a dekan dr. Pavo Jurišić upoznao je nazočne s promaknućem Vrhbosanske katoličke teologije u Katolički bogoslovni fakultet u Saraje-vu. Biskup Ratko Perić nazočnima je protumačio, u svjetlu Govora na gori, značenje Kristova zako-na za kršćanski život i vjeroučiteljevo poučavanje djece i mladeži. Pozvao je vjeroučitelje da slijede, svjedoče i navješćuju Isusa Krista koji je bio “si-lan na djelu i riječi”, odnosno da slijede ono što je on najprije “činio”, a onda druge “učio”. Prigodno kratko predavanje s naslovom Suradnja prezbitera i vjeroučitelja laika u vjerskom odgoju djece i mla-deži, održao je mr. don Ivan Perić, profesor pasto-ralne teologije na TIM-u. Naznačio je konkretna obilježja suradnje župnika i vjeroučitelja laika u Crkvi, i kratko je osvijetlio njihovu posebnu vjer-sko-odgojnu zadaću i poslanje u svjetlu crkvenih dokumenata i potreba mjesne Crkve. Svečanost Dana TIM-a uljepšao je s četiri glazbene točke i skladnim pjevanjem Mješoviti zbor studenata la-ika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu pod ravnanjem prof. don Nike Luburića.

Aktivnosti TIM-a i profesora. Na sjednicama Profesorskog vijeća analiziran je crkveni i druš-tveni status TIM-a, rađeno na donošenju novoga Statuta i doradi Programa, praćen je njegov aka-demski i administrativni rad, izvođenje nastave, radni kalendar, studentske zamolbe i aktivnosti te polaganje ispita i drugo. Predstojnik TIM-a, u ime ove ustanove, sudjelovao je na raznim susre-tima, sjednicama, svečanostima i promotivnim skupovima koje su organizirale crkvene, obrazo-vne i kulturne ustanove u gradu, županijama, u BiH i RH. Osobito je kao član Koordinacije hr-vatskih županijskih ministara obrazovanja pratio rad oko donošenja Okvirnoga zakona za visoko-školsko obrazovanje u BiH, rješavao je s dekana-tom KBF-a potrebna pitanja oko rada TIM-a i sli-čno. Sveučilište u Mostaru uobičajeno je objavilo u svom godišnjem “Redu predavanja” Program TIM-a s njegovom kratkom poviješću. Institut je u lipnju 2009., u suradnji s Medicinskim fakulte-tom u Mostaru u Hrvatskom domu hercega Stje-pana Kosače, organizirao promociju knjige naše-ga profesora dr. Stanka Lasića, Pravo na rođenje u učenju Crkve. O knjizi su pred brojnim sluša-




teljstvom govorili biskup dr. Ratko Perić, dr. don Tomo Vukšić i mr. medicine Siniša Skočibušić. U prošloj akademskoj godini neki su naši stalni profesori svojim predavanjima i prilozima sudje-lovali na znanstvenim simpozijima i seminarima, pastoralnim susretima i katehetskim školama. Tako su u svibnju 2009. dr. don Tomo Vukšić i dr. don Ante Pavlović održali predavanja i sudje-lovali na znanstvenom skupu s temom Korijeni i perspektive visokoga obrazovanja u Hercegovini, u organizaciji Sveučilišta u Mostaru i Filozof-skog fakulteta. Rad don A. Pavlovića u cijelosti se odnosi na povijest i djelovanje Teološkog instituta u Mostaru od njegova osnutka do danas. Neki su profesori također objavili niz znanstvenih i stru-čnih članaka u raznim zbornicima i stručnim ča-sopisima, domaćim i inozemnim. Nove su knjige objavili: Ratko Perić, Abrahame! Abrahame! du-hovne vježbe po Abrahamu, Crkva na kamenu, Mostar, 2009.; Stanko Lasić, Pravo na rođenje u učenju Crkve, Varaždin, 2009.

Pastoralni dan za svećenike i vjeroučitelje. Teološki institut u suradnji s Biskupskim ordi-narijatom u Mostaru organizirao je 15. travnja 2009. Pastoralni dan u Katedralnom pastoralnom središtu u Mostaru. Cjelodnevni Pastoralni dan obuhvaćao je tri stručna predavanja prije podne i rad po skupinama u poslijepodnevnim satima. To je drugi po redu pastoralni susret na bisku-pijskoj razini koji je u godini sv. Pavla organizi-ran s temom: Sveti Pavao navjestitelj i odgojitelj u Crkvi. Nakana je bila produbiti spoznaje i pobli-že razmišljati o liku sv. Pavla, njegovu poslanju i evangelizacijskom djelovanju u početcima Kri-stove Crkve, te u svjetlu Pavlova duha, inicijative i neumorna rada razmišljati o pastoralnim potre-bama i aktivnostima Crkve u Hercegovini. Preda-vači su bili vlč. dr. Anto Šarić, profesor dogmatske teologije na KBF-u u Sarajevu, te naši svećenici dr. fra Iko Skoko i mr. fra Mladen Vukšić. Oni su s dogmatskog, vjersko-odgojnog i homiletskog (komunikacijskog) gledišta promatrali Pavlovu teološku misao, vjerničku poruku i njegovo pa-storalno djelovanje dajući poticaje za konkretni evangelizacijski, pastoralni i vjersko-odgojni rad u našoj Crkvi. U radu po skupinama sudionici su

razmišljali o konkretnim oblicima pastoralnog rada u župama radi što bolje pastoralne suradnje svećenika, njihovoj pripravi za naviještanje Evan-đelja te o suradnji svećenika, redovnica i vjero-učitelja laika u vjerskom odgoju djece i mladeži. Na tom Pastoralnom danu bilo je nazočno oko 90 sudionika, uglavnom vjeroučitelja laika i časnih sestara, i svega desetak svećenika. Kako se radi o Pastoralnom danu koji je u prvom redu namije-njen svećenicima u župnom pastoralu na podru-čju hercegovačkih biskupija, susret je tek dijelom ostvario željeni cilj.

Duhovna potpora studentima. Na blagdan Uzašašća Gospodinova, 21. svibnja 2009., orga-nizirano je jednodnevno hodočašće studenata bi-skupijskom svetištu i župi Presvetoga Srca Isuso-va u Studencima. Svetu misu, u koncelebraciji sa župnikom don Damjanom Ragužom, predvodio je predstojnik Instituta koji je propovijedao o sve-ćeničkim zvanjima i vjerničkom poslanju vjerni-ka laika u naviještanju i svjedočenju Evanđelja u duhu Kristova poziva: “Pođite dakle i učinite mo-jim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih sve što sam vam zapovjedio” (Mt 28,19). Studenti su u ranim ju-tarnjim satima posjetili tvrđavu hercega Stjepana Kosače povrh Ljubuškoga, a poslije sv. mise ugo-stili su ih braća franjevci u Franjevačkom samo-stanu na Humcu. Oni su ih proveli kroz Humački muzej i umjetničku galeriju s vrijednim skulptu-rama i slikama posvećenima temi Majka, i potom počastili. U popodnevnim satima studenti su pohodili vodopad Kravice, te uz prigodan ručak, proveli su ugodne trenutke uz rijeku Trebižat u druženju i pjesmi. Na blagdan Bezgrješnoga za-čeća B. D. Marije, 8. prosinca 2009., održana je redovita godišnja duhovna obnova studenata u župi sv. Luke apostola i evanđelista u Mostaru, a vodio ju je don Ivan Bebek, pastoralni vikar u ka-tedralnoj župi u Mostaru. Studenti su, uz razma-tranja i sv. misu, imali priliku i za sv. ispovijed. Gostoprimstvo im je pružio mr. don Jozo Čirko, zamjenik predstojnika Instituta i župnik u župi sv. Luke.

Dr. don Ante Pavlovićpredstojnik Instituta




Osoblje KU: Ravnatelj KU je don Ante Pavlo-vić koji je i predstojnik Teološkog instituta Mo-star. Tajničku službu obavlja tajnica Teološkog instituta Ljiljana Drežnjak.

Uredski prostor i administracija. KU Mostar sve administrativne poslove obavlja u tajništvu Teološkog instituta. Prostori Instituta koriste se i za susrete vjeroučitelja u Mostaru. Godišnji stru-čni skupovi vjeroučitelja održavaju se u prostori-jama katedralne župe u Mostaru ili u Kući susreta “Emaus” u Bijelom Polju, u kojoj se održavaju i duhovne vježbe za vjeroučitelje.

Vjeroučitelji u školama. Vjeronaučnu nasta-vu u osnovnim i srednjim školama na prostoru hercegovačkih biskupija u prošloj školskoj godini 2008./2009. održavalo je 177 vjeroučitelja i vjero-učiteljica: 28 dijecezanskih svećenika (4 s punim radnim vremenom, 7 s pola radnoga vremena i ostali honorarno po nekoliko sati), 38 svećenika franjevaca (12 s punom satnicom, 13 s pola ra-dnoga vremena, ostali honorarno), 38 časnih se-stara (3 s pola radnoga vremena, ostale s punim radnim vremenom) i 79 vjeroučitelja laika. Pet vjeroučiteljica bilo je na porodiljnom dopustu.

Aktivnosti vezane uz rad KU u 2009. godi-ni:

1. Administrativni rad i unaprjeđivanje vje-ronauka. KU pripremao je potrebnu dokumen-taciju i predlagao biskupu ordinariju nove vje-roučitelje radi podjeljivanja kanonskih misija, a potom i imenovanja i namještanja vjeroučitelja po školama. Da bi postupak oko natječaja, ime-novanja, dekretiranja i zapošljavanja vjeroučite-lja bio posve razvidan i cjelovit, da bi se pratila i promicala crkvena, duhovno-vjernička i stručna zauzetost vjeroučitelja u školama - što podrazu-mijeva i postupak oko opoziva kanonske misije, biskup Ratko Perić osnovao je dekretom od 25.

MOSTARSKO DUVANJSKA I TREBINJSKO MRKANSKABISKUPIJA

KATEHETSKI UREDMostar, 7. siječnja 2010.

Prot. br.1/2010.

Izvješće o radu Katehetskog ureda (KU) u 2009.

lipnja 2009. Povjerenstvo Katehetskog ureda Mo-starsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupi-je za kanonske mandate vjeroučiteljima. Članovi su Povjerenstva, uz ravnatelja KU, mr. don Ivan Perić, viši savjetnik u Zavodu za školstvo Mostar, prof. fra Stipe Marković, vjeroučitelj u Gimnazi-ji Mostar, i prof. Zorica Miloš, vjeroučiteljica u Srednjoj ekonomskoj školi u Mostaru. Katehetski ured ima redovite službene kontakte, susrete, do-govore i korespondenciju sa županijskim mini-strima prosvjete, ravnateljima osnovnih i srednjih škola na području hercegovačkih biskupija, kao i sa Zavodom za školstvo u Mostaru. Ravnatelj je tijekom 2009. godine obišao osnovnu i srednju školu u Čapljini, osnovnu školu u Višićima, Či-tluku, Vitini i neke škole u Mostaru, bilo radi rje-šavanja pitanja vezanih za vjeroučitelje, bilo radi sudioništva u proslavama Dana škole. Također se u osmom mjesecu 2009., prigodom obilaska de-kanata, susreo i razgovarao s ravnateljima većine osnovnih i srednjih škola s područja hercegova-čkih biskupija. Kao član Povjerenstva BK BiH za vjeronauk u školi, ravnatelj je stalni član Koordi-nacije hrvatskih županijskih ministara prosvjete, pa je u redovitim mjesečnim sastancima te Ko-ordinacije s ministrima rješavao i tekuća pitanja vjeronauka i vjeroučitelja u školama. U sklopu uvođenja devetogodišnjega obrazovanja, razma-trana su i pitanja planova i programa katoličkoga vjeronauka u školi, i stručnog usavršavanja vje-roučitelja za rad u prvom razredu osnovne ško-le radi specifična odgojnog rada s tom dobnom skupinom.

2. Zavod za školstvo i rad Višega savjetnika za katolički vjeronauk. Službu višega savjetnika i stručnoga nadzornika vršio je mr. don Ivan Pe-rić. Viši savjetnik Zavoda za školstvo Mostar, u suradnji s ravnateljem Katehetskog ureda, izra-vno radi na promicanju katoličkoga vjeronauka u školama, vrši stručni nadzor vjeroučiteljskog rada




i vodi potrebne poslove oko pripravničkog staža i polaganja stručnih ispita za vjeroučitelje. Stručni su ispit 2009. položili: Stjepana Bošnjak, Marijana Luburić, Mirjana Bašić, Danica Mihalj, s. Marija-na Andrić, Marija Čule, s. Alojzija Marijana Ra-mljak, Hrvoje Kaleb (Prozor), Pero Petrušić, fra Ivan Landeka, ml., Ivana Malić, Maja Mioč, Ivana Kelava Matić. Don Ivan je tijekom 2009. poho-dio preko 20 osnovnih i srednjih škola. Bili su to redoviti pohodi radi praćenja kandidata i pripra-ve stručnih ispita, a bilo je i izvanrednih posjeta zbog pritužbe na dvoje vjeroučitelja. Radilo se o potrebi korigiranja nekih pedagoških mjera i pri-stupa učenicima koji su se pokazali neprimjere-nima. Viši savjetnik dostavlja Katehetskom uredu izvješća o pohodu školama, o izvođenju vjero-naučne nastave, kvaliteti vjeroučiteljskog rada i polaganju stručnih ispita vjeroučitelja. U izvje-šću za 2009. godinu, Viši savjetnik svjedoči kako je primijetio da djeca u velikom postotku “jako vole sat vjeronauka i poštuju svoje vjeroučitelje” te: “Stječe se dojam da je prosvjetni kadar u školi dobrim dijelom promijenio svoj stav prema pre-dmetu vjeronauka koji je prvih godina imao po-prilično predrasuda... (što se ima toliko učiti na vjeronauku?, čemu drugi sat i sl.?), te da se sa sve više poštovanja i respekta promatra vjeronauk u njegovoj velikoj (ponajprije religioznoj) odgojno-obrazovnoj razini.”

3. Katolički vjeronauk u prvom razredu deveto-godišnje osnovne škole. Prošle 2009. godine u svim školama u BiH koje rade prema hrvatskom nasta-vnom planu i programu uvedeno je devetogodi-šnje osnovno obrazovanje. U Herceg-bosanskoj županiji, pa tako i u duvanjskom dekanatu, to je učinjeno prije dvije godine. Odluku o devetogo-dišnjem obrazovanju i polasku djece u školu sa šest navršenih godina u cijelosti su provele Zapa-dno-hercegovačka županija i Hercegovačko-ne-retvanska županija od jeseni 2009. Katolički vje-ronauk u prvim godištima devetogodišnje škole uveden je u svim osnovnim školama na prostoru hercegovačkih biskupija. Prilagođena nastava, odnosno vjeronaučni odgojni proces za tu dob, izvodi se u prilagođenim učionicama po dva na-stavna sata tjedno u trajanju od 30 minuta, kao i druga područja učenja. Za prvi razred devetogo-dišnjih škola ne rade se klasični udžbenici nego udžbenički materijali, pa vjeroučitelji u pripremi vjerskog odgojnoga rada slijede propisani vjero-naučni program za to godište i služe se priručni-

kom “Njihovo je Kraljevstvo nebesko”. Prošle su godine, treću godinu zaredom, u svim godištima osnovne i srednje škole korišteni vjeronaučni udžbenici koji su bili učenicima donirani. Oni se na početku nastavne godine podijele učenicima, a na svršetku prikupe i pohrane u školi za sljede-ću školsku godinu.

4. Stručno usavršavanje vjeroučitelja. KU or-ganizirao je u 2009. godini dva stručna skupa za vjeroučitelje: Pastoralni dan zajedno sa svećenici-ma hercegovačkih biskupija koji rade u župnom pastoralu i Katehetski dan samo za vjeroučitelje u školama. Tema, predavači i rad po skupinama na Pastoralnom danu predstavljen je u Izvješću o Teološkom institutu za 2009. Ovdje tek napomi-njem da su Pastoralnom danu nazočili uglavnom vjeroučitelji laici i časne sestre, iako je i tema, pro-gram i način rada bio prilagođen i svećenicima u pastoralu i školskim vjeroučiteljima. Kako su neka pitanja školskoga vjeronauka specifična, jer se vjerski odgoj odvija u školskom ambijentu i mora biti prilagođen školskoj didaktici, Katehetski ured u suradnji sa Zavodom za školstvo organizirao je 2. rujna 2009. poseban stručni skup za vjeroučite-lje s temom Procesi učenja, tematskog planiranja i ocjenjivanja katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi. Na skupu je bilo prisutno oko 90 vjeroučite-lja laika, časnih sestara i vjeroučitelja svećenika. U predavanjima i pedagoškim radionicama vjerou-čiteljima se nastojalo pomoći oko što bolje pripra-ve za vjeronaučni rad u nižim razredima osnovne škole, osobito u prvom razredu devetogodišnje škole. U prvom dijelu susreta izložene su tri teme: “Učenje igrom” u nižim razredima osnovne škole (predavač mr. Vesna Varunek, stručna savjetni-ca u Zavodu za školstvo); Zajedničko planiranje, tematsko i didaktičko povezivanje nastavnih pre-dmeta u školi (predavač prof. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje RH); Praćenje, vrjednovanje i ocjenji-vanje u vjeronaučnoj nastavi (dr. don Ante Pavlo-vić). U četiri pedagoške radionice vjeroučitelji su izmijenili iskustva i vježbali kako “učiti kroz igru”, pripremati razrađene teme za prvi razred deveto-godišnje škole, zajednički planirati nastavu i kako opisno i brojčano ocjenjivati. Pedagoške radioni-ce vodili su naši vjeroučitelji i gosti predavači: mr. Vesna Varunek, prof. sabina Marunčić i prof. Ru-žica Maleš iz Splita, prof. Ivan Sušilović, prof. Kaja Beljan, prof. Kristina Lončar, prof. Antonela Dr-mać, prof. Marijana Bokšić i prof. Željko Bušić.




5. Duhovne vježbe za vjeroučitelje laike. U 2009. godini KU je organizirao dva turnusa du-hovnih vježba za vjeroučitelje laike. Održani su u Kući susreta “Emaus” u Bijelom Polju. Na duho-vnim vježbama od 22. do 24 svibnja sudjelovalo je 22 vjeroučitelja. Voditelj je bio dr. Pavo Jurišić, profesor i svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Duhovna razmatranja don Pavo je temeljio na Svetom Pismu i konkretnim primjerima iz života velikana i svjedoka vjere poput blagopokojnoga vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Pose-bno je govorio o kršćanskim krjepostima, odlika-ma i vrlinama koje trebaju resiti svakoga vjerou-čitelja kao odgajatelja i svjedoka kršćanske vjere

u školi i svakodnevnom životu. Duhovne vježbe od 13. do 15. studenoga 2009. s temom Vjernik molitelj u svjetlu Molitve Gospodnje vodio je don Ivan Štironja, pastoralni vikar hercegovačkih biskupija. Sudjelovalo je 20 vjeroučitelja. Vodi-telj je duhovno-pastoralnom egzegezom Molitve Gospodnje i u razgovorima s vjeroučiteljima pro-dubljivao smisao, važnost, snagu i milosni dar molitve u svakodnevnom životu vjernika, osobi-to vjeroučitelja koji, da bi bili dobri odgojitelji u vjeri, trebaju biti ustrajni i iskreni molitelji.

Dr. don Ante PavlovićRavnatelj Katehetskog ureda

U kući susreta “Emaus”, u Bijelom Polju kod Mostara, održan je od 4. do 6. prosinca 2009. du-hovni seminar časnicima hrvatske komponente Ministarstva obrane BiH, u dogovoru s ravnate-ljem Ureda za katoličko dušobrižništvo u vojsci, don Tomom Kneževićem. Sudjelovalo je 17 ča-snika s vojnim kapelanom fra Ćirom Lovrićem. Seminar je vodio mjesni biskup Ratko Perić. Vo-ditelj je odmah u početku iznio dnevni red, s ju-tarnjom i večernjom molitvom, s biblijskim tek-stom izabranih Isusovih prispodoba i sugerirao sudionicima da svoja razmišljanja nastoje staviti na papir: što se zabilježi, bolje se upamti! Pogoto-vo što bolje “drži” papir nego ljudska memorija! Kao što vojnici, predvođeni glavnim visokim ča-snikom, obavljaju svoje “vojne vježbe”, u kojima je po više dana uposleno cijelo tijelo, tako su i u “duhovnim vježbama” uposleni sluh, razmišlja-nje, odlučivanje, pisanje, komuniciranje, po suge-stijama voditelja. I ovdje također po više dana.

U petak navečer počelo je s refleksijama na susret Rimskoga časnika, satnika, s Gospodinom Isusom u Kafarnaumu. Strani satnik u Galileji, koji je imao u kući na smrt bolesna slugu, preko jedne židovske delegacije zamolio je Isusa da dođe i ozdravi mu slugu. Dostojan je ne samo zato što

VIJESTI KATOLIČKOGA INFORMATIVNOG UREDA MOSTAR KIUM

Duhovni seminar hrvatskim asnicima

voli slugu, nego voli i naš narod, veli izaslanstvo Isusu! Isus je prihvatio poziv. Ali u svojoj skro-mnosti satnik je promijenio ideju i poslao prija-telje u susret Isusu da mu reknu kako se satnik ne smatra dostojnim da Gospodin dođe u kuću njegovu, nego neka rekne samo jednu riječ i sluga će njegov biti zdrav. Jer, i on kao časnik, koji ima podređenih, postupa tako da se njegova zapovi-jed izvršava. Tako može i Isus zapovijeđu, samo jednom riječju, odagnati svaku vrstu bolesti. Isus se zadivio poruci toga časnika i istaknuo da ta-kve vjere nije vidio u svemu Izraelu. Satnika je pohvalio, i kao vjernika i kao vojnika, i slugu mu ozdravio. I pohvala i nagrada! Časnici mogu biti ponosni da je Crkva uzela riječi upravo jednoga satnika, a koji nije bio iz izabranoga naroda, da ih stavi u usta svim vjernicima prije sv. pričesti.

U subotu su na seminaru dijaloški obrađene prispodobe iz Lukina evanđelja: Rasipni sin i još “rasipniji” Otac; Nepošteni svijet; Oholi farizej i skromni carinik; Sirota udovica i nepravedni su-dac. Marljivo otkrivanje pojedinih vidova i po-ruka u biblijskim prispodobama i razmišljanje o njima nije ni dopuštalo da se gleda na vrijeme predavanja. A sudjelovanje je stvaralo ugodnu atmosferu u dvorani gdje je svaki pojedinac mo-




gao iznijeti svoja pitanja i dati svoje odgovore s primjenom na konkretan vjernički život. Biskup je redovito u zaključku istaknuo bitne moralne točke Isusova nauka, koji se odnosi na sve ljude, a posebno na njegove sljedbenike. Poslije podne bila je prigoda za sv. ispovijed, a nad parabolom Milosrdni Samarijanac razmišljalo se na isti na-čin poslije večere.

Posljednjega dana, u 2. nedjelju Došašća, na-kon Jutarnje molitve i razmatranja o prispodobi Siromašni bogataš svi su sudionici pošli u župnu crkvu Presvetoga Srca Isusova gdje su prisustvo-vali sv. Misi koju je, na poziv mjesnoga župnika don Josipa Galića, predvodio biskup. Jedno je od čitanja pročitao jedan od časnika. U propovijedi biskup je na evanđeosku temu Isusova Preteče, sv. Ivana Krstitelja, koji je zanosno propovijedao

mnoštvu na Jordanu o poravnavanju grbavih i ispravljanju krivih putova, primijenio na pripra-vu ljudskih srdaca na Božićne blagdane, osobito s pomoću dobra ispita savjesti i čestito obavljene ispovijedi.

Nakon objeda Ivica Jerkić, general bojnik iz Čapljine, izrazio je zahvalnost sudionika orga-nizatorima duhovnoga seminara, prvoga ovakve vrste, kao i vodstvu i osoblju u kući. A biskup je ocijenio korisnim ovakve “vježbe” ne samo kao koncentrat intenzivnih razmišljanja i moralnih odluka, nego i kao bolje uzajamno poznavanje samih sudionika, i to s one duhovne strane. Ča-snici su poklonili biskupu neke publikacije iz voj-ničkog života, s potpisima sudionika, a biskup je svima darovao više svojih knjiga, duhovnih vje-žbi, želeći svima dobru pripremu za Božić!

(12.12.2009.) Već više godina - barem od 2005. - dr. don Ante Komadina, ravnatelj Biskupijsko-ga caritasa, organizira “Večer prijatelja Carita-sa”: malo pjesme, malo filma, malo ravnateljeva pozdrava, malo biskupova govora, malo govora pojedinih prijatelja, i malo švedskoga stola ona-ko sjedeći. Ove godine ta je Večer organizirana u Emausu u Bijelom Polju, u subotu, 12. prosinca, uoči Treće nedjelje Adventa zvane Caritasova. Na večernji susret odazvalo se oko pedeset prijate-lja, tj. dobrotvora Caritasa, koji na razne načine pomažu Caritasovu djelatnost u Mostaru. I neki mostarski župnici. I međugorski. I hrvatski kon-zul. A tema cijele Večeri bila je “Barijere u nama i oko nas”, kako ih prevladati. Tako se zove i Ca-ritasov film koji je prikazan te večeri, a trajao je desetak minuta s ugodnim glasom, neugodnim slikama i izazovnim mislima. Tako je i svoj po-zdrav intonirao ravnatelj Caritasa.

Tako je slično govorio i biskup Ratko. On se posebno zadržao na trima činjenicama:

Barijere Ivana Marije Vianneya, koje su kona-čno svladane njegovim upornim radom i voljom da, u ime Božje, postane svećenik. Bio je otpušten iz bogoslovije zbog slaba shvaćanja i pamćenja, osobito latinskoga jezika, a sve na latinskom - ba-rijera u glavi - čak su mu prijetili i otpuštanjem iz dijeceze, da ne sramoti biskupiju, ali je volja Božja bila da on bude svećenik, i to kakav sve-

Caritasova prijateljska veer

ćenik! Iako je imao mnogo barijera u životu, sve ih je uspješno, s molitvom, klanjanjem, kajanjem svladao: postigao je vrhunski stupanj svetosti, ne samo da je kanoniziran, nego je postavljen za za-štitnika svih župnika. Na čast i ponos svojoj bi-skupiji iz koje su ga htjeli istjerati. Kako Bog ču-desno uzvisuje prijatelja svoga! Istinski prijatelji Caritasa jesu prijatelji Božji!

Drugi je slučaj sv. Pavla, kojemu su bile po-stavljene vanjske barijere da ne ide propovijedati Evanđelje u Bitiniju i u druge pokrajine Male Azi-je. A on je sve to shvatio kao izravnu intervenciju Duha Božjega. Osobito je značajna ona Pavlova i Barnabina: Kroz mnoge nam je nevolje u kraljev-stvo Božje (Dj 14,22). A najveća mu je barijera bila: “trn u tijelu” (2 Kor, 12,7), koja mu bijaše po-sebno prihvaćeno mjesto u kojem se milost Bo-žja očitovala i usavršavala. Barijere i nevolje nisu zato da nas u djelovanju spriječe, nego zato da ih s Božjom pomoću prihvatimo i uspješno pobije-dimo! Bože sačuvaj, da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista, tako go-voraše veliki Apostol koji je svladao sve barijere, i vanjske i unutarnje, i pokazao koliko vrijedi i u očima Božjim i pred pogledom ljudskim.

Gospodin Isus u sebi ima dvije naravi: božan-sku i ljudsku, a u jednoj Osobi, jednome božan-skom JA. Ljudska se otimala patnji, križu - Isus moli u Getsemaniju da ga mimoiđe križ i kalež




trpljenja - ali svladava sve barijere, od kušnje u Kvarantaniji do patnje na Kalvariji, i savršeno se podlaže Očevoj volji i planu. I otkupljuje čovje-čanstvo.

Svatko od nas ima svoj hendikep: u nekoga vi-dljiv, u nekoga nevidljiv. I svatko gleda ukloniti, prevladati taj hendikep na svoj način. Samo kad ga svojski prihvatimo i s pomoću Božjom svlada-vamo, bit će pobijeđen. Bog će nam jednom po-kazati kakvu nam je beskrajno vrjedniju milost ponudio nego što nas hendikep ponižava. Bolje ti je kljastu i hromu, slijepu i gluhu ući u Kraljev-stvo života, nego s objema nogama i rukama, s očima i ušima u oganj vječni, govori Gospodin (Mt 18,8).

Kad vidimo kako se osobe s tjelesnim invalidi-tetom natječu i postižu određene rezultate i me-dalje, onda je to živi dokaz kako se barijere mogu svladavati. U tome im pomažu pravi prijatelji.

Troje prijatelja Caritasa također je uzelo riječ. Govorili su iz svoga iskustva o prevladavanju ba-rijera i zaželjeli da oni zdravi još više pomažu bo-lesnima i nemoćnima. A milost Božja ne će izo-stati ni jednima ni drugima.

Pozdrav ravnatelja Caritasana Večeri prijatelja Caritasa

Preuzvišeni oče biskupe Ratko!Poštovani Prijatelji Caritasa! Posljednja “Večer Prijatelja Caritasa” bila je

organizirana također ovdje u Kući susreta “Ema-us”. Ovakvi susreti već su postali tradicija koja je izrasla iz naše iskrene želje da vam zahvalimo na vašem prijateljstvu i djelotvornoj ljubavi kojom pomažete djelovanje Caritasa te da vas upozna-mo s našim djelovanjem kroz proteklo razdoblje. Zahvalni smo vam posebice što ste prihvatili naš poziv i počastili nas večeras svojom nazočnošću. Znamo što za vas, poslovne i obiteljske ljude, zna-či subotnja večer nakon radnoga tjedna. Upravo zato još više cijenimo vaše sudjelovanje na “Veče-ri Prijatelja Caritasa” te i ovo vrijeme smatramo vašim darom.

Sveti Otac Benedikt XVI. objavio je već tri en-ciklike - okružnice uglavnom o Ljubavi: Bog je Ljubav, Spašeni u nadi i Ljubav u Istini.

Posljednja Papina enciklika “Ljubav u Istini” pobudila je izvanredno zanimanje u cijelome svi-jetu i prva je socijalna enciklika Benedikta XVI. Sveti Otac odmah na početku enciklike ističe

kako su cjelovitom ljudskom razvoju potrebne istina i ljubav. Bog je ljubav i istinu stavio u srce i u razum svakoga čovjeka. Budući da postoji opa-snost - ističe Papa - da se ljubav pogrješno shvati, te isključi iz etičkoga života, valja je spojiti s isti-nom. Bez nje, naime, ljubav klizi u sentimentali-zam. Kršćanstvo ljubavi bez istine može lako biti pobrkano sa zalihom dobrih osjećaja, korisnih za društveni život, ali inače sporednih (usp. Caritas in veritate, br. 3-4). Kršćanski humanizam, oži-vljen ljubavlju i vođen istinom, najveća je snaga u službi razvoja prema svijetu i društvu u kojem će svaki pojedinac živjeti život dostojan čovjeka.

Među stožerne zadaće Crkve ubrajamo ži-vljenje i svjedočenje te promoviranje djelotvorne ljubavi u suvremenom svijetu. Caritas hercego-vačkih biskupija nastoji po svojim projektima i ustanovama svjedočiti i promicati tu ljubav. Isti-na je, međutim, da pri tome nailazimo na brojne poteškoće i barijere. Najgrublje poteškoće jesu one koje uvijek iznova doživljavamo od većine institucija nailazeći na barijeru zatvorenih vrata kada je riječ o financiranju Caritasovih ustanova i projekata što smo ih podigli zahvaljujući našim inozemnim partnerima. Istina je da u ovoj ze-mlji, u ovome društvu nema dostatno onih koji se osjećaju odgovornima, a pogotovo onih što nešto čine, kako bi što manje ljudi živjelo u po-svemašnjem siromaštvu, kako bi briga za djecu i osobe s posebnim potrebama bila što brižljivija, kako bi među mladima bilo što manje ovisnika, u obiteljima i na ulicama što manje nasilja, kako bi usamljeni, bolesni i onemoćali starci i starice dostojno živjeli jesen svoga života...

Transparency International tvrdi, temeljem ispitivanja iz lipnja prošle godine, kako su najveći problemi građana BiH siromaštvo, nezaposlenost i korupcija. Oko 20 % stanovništva živi ispod gra-nice siromaštva. Navest ćemo ovdje neke pokaza-telje na temelju podataka iz Caritasovih ureda i ustanova:

- Samo u mjesecu rujnu ove godine kroz Ca-ritasov ured za razgovor prošlo je preko tri stoti-ne osoba. Više od dvije stotine dobili su pomoć u hrani, odjeći, lijekovima ili skromnu novčanu potporu. Preko 120 osoba htjele su biti saslušane, željele su samo razgovarati... A koliko ima onih koji iz obzira ili zbog stida ili nekoga drugog ra-zloga nisu došli u Caritas, a u velikoj su potrebi?

- Svakodnevno u Caritasovim ustanovama i projektima skrbimo za preko 80 osoba s pose-bnim potrebama - djece i odraslih. A koliko ta-




kve djece i osoba ima još po Hercegovini i još šire koja bi trebala stručnu pomoć i skrb?

- Godišnje naše medicinske sestre prijeđu oko 35.000 km (put oko Zemlje: 40.000 km!) i obave oko 4.000 posjeta njegujući 180 starih i nemoćnih osoba. To su starice i starci do kojih je doprla ruka Caritasovih medicinskih sestara. A što s tolikima koji čame u samoći, bolesni, bez lijekova, u njiho-voj im nemoći i bijedi nitko ne pomaže?

- Naše prihvatilište za žrtve nasilja “Mirjam” ove godine slavi desetu obljetnicu postojanja. Mnogo je žena i djece koja su prošla kroz Caritaso-vo prihvatilište. Međutim, mnogo je više u našim obiteljima onih koji se od straha pred nasilnikom ne usuđuju zatražiti sklonište u prihvatilištu.

- U Caritasovu Obiteljskom savjetovalištu ti-jekom godine preko 150 osoba zatraži stručnu pomoć obiteljskih savjetnika: psihologa, teologa i svećenika. Obavi se preko 500 sati terapijskih razgovora. Najčešći problemi jesu: duševna bo-lest u obitelji, poremećeni obiteljski odnosi, pro-blemi adolescenata, bračni problemi, ovisnosti... Caritasovo Obiteljsko savjetovalište jedino je na ovim širim prostorima, možete onda misliti ko-liko ima onih kojima je doista potreban stručni savjet da se izvuku iz svojih osobnih ili obitelj-skih kriza i problema. A koliko je tek onih koje sprječavaju barijere izvanjske - što će drugi reći?!

I unutarnje -povjeriti se i otkriti svoje probleme i muke?

- Osim materijalnim siromaštvom, naše je doba pogođeno također i duhovnim siromaš-tvom. Zato nastojimo duhovnim susretima, duhovnim vježbama, te raznim kulturnim sa-držajem i edukacijom poraditi na promicanju duhovnih i kulturnih vrjednota. U Kući susreta “Emaus” sudjelovalo je do sada preko 1.800 oso-ba u programima duhovnih vježbi i raznih doga-đanja odgojne i kulturne naravi.

- Redovite su naše akcije: Adventska - Paket ljubavi (preko 4.000 paketa), Korizmena - Zrno ljubavi (prikupljanje za siromašnu obitelj ili za neku drugu određenu nakanu), Zimski program - podijeli se 30-ak peći i preko 70 m3 drva. Na po-četku školske godine podjela školskoga pribora te nabava udžbenika djeci siromašnih obitelji, Škola volontarijata (20-ak mladih).

Večeras vam želimo prikazati film izrađen u Ca-ritasovoj kućnoj radinosti. Njime želimo potaknuti na razmišljanje o barijerama u nama i oko nas.

Prije toga želim još jednom zahvaliti svima vama što na razne načine podupirete naše napo-re u zauzimanju za svijet s više socijalne pravde i ljubavi za bližnjega.

Bijelo Polje - Potoci, 12. 12. 2009.Don Ante Komadina

Na poziv don Ive Šutala, župnika u Studenci-ma, biskup je Ratko održao predavanje mladeži 9. prosinca uvečer. Dvorana se mladih ispunila, bilo je i osoba starije dobi, a poneki roditelji poveli i svoju djecu iz osnovne: neka se privikavaju slušati i urastati u mladež.

Uvodno. Valja razlikovati znati i vjerovati, otpočeo je predavač. Znati - znači osvjedočiti se u nešto što smo očima vidjeli i ušima čuli. Svjedok prve ruke, osnovna i izravna spoznaja. Tako ima-mo znanje o svojoj kući, kućnim osobama, školi, selu, ljudima u mjestu. A vjera - to je nešto u što smo osvjedočeni na temelju izvješća drugih, svje-doka druge ruke. Drugi je vidio i doživio pa nam to prenosi, kune se, čak i “glavu daje” svjedoče-ći da je događaj istinit. Mi vjerujemo na njegovu riječ. Ali pravo govoreći, nekada moramo imati

Stvoreni - Pali - Otkupljeni

vjeru i u nešto najosnovnije, kao na primjer da su naši roditelji - upravo naši pravi roditelji, da nismo nečiji drugi, posvojeni, nađeni pred rodi-lištem, donijela nas roda. U tu roditeljsku istinu moramo vjerovati i u to smo uvjereni više nego i u kakvo drugo znanje. Jer nam roditelji svjedoče svim i svačim: ljubavlju, brigom, znojem, žrtvom da su nas oni donijeli na ovaj svijet i odgojili. Ali ono što se nalazi u Svetom Pismu, da je Bog dao Deset zapovijedi i da će tražiti račun za svaku za-povijed, ili ono što nam Crkvena predaje kaže, u to moramo vjerovati katoličkom vjerom. I držati se toga u savjesti i životu, iako su nam te zapovi-jedi “zapisane” i u srcu.

Biblija nas uči da je Bog, prije stvaranja ovoga vidljivog svijeta, stvorio nevidljivi svijet anđela s devet korova. U jednome hipu. Ali anđeoska




sloboda i sposobnost trebala je doći na provjeru ili kušnju da se vidi tko Boga prizna i uza nj pri-staje, a tko ne prizna i ne pristaje. Sve u jednome hipu. Tko se opredijeli za Boga, ostaje u sreći i blaženstvu; a tko se odvoji, odvojio se zauvijek u nesreću i prokletstvo. Negdje se može pročitati, u Otkrivenju (12,4), da se trećina anđela ili “zvije-zda nebeskih” odijelila od Boga. Zauvijek.

Biblija nas također uči da je Bog stvorio ovaj vidljivi svijet u šest dana. Šesti je dan rezervirao samo za stvaranje ljudskoga bića: stvori ih muško i žensko na sliku svoje umnosti i na priliku svo-je slobode. I ti su prvi ljudi morali proći kušnju, provjeru: da ne rade protiv savjesti, protiv “stabla dobra i zla”; da poštuju Božju zapovijed. Upravo su na tome pali. Ali nisu odmah otišli u smrt i pakao, nego im je dana nova šansa, novo obeća-nje Otkupitelja kojega će roditi Žena. Ali kazna je bila strahovita: tijelo, do kojega čovjek beskrajno drži, privremeno će propasti a o Sudnjem danu opet se Božjom snagom pojaviti, a duša će nakon čovjekove smrti nastaviti živjeti, bilo u raju bilo u paklu, a o Sudnjem danu ponovno se sjediniti s uskrslim tijelom ili na život vječni ili na egzisten-ciju u oganj vječni.

Mi ovih dana slavimo upravo to utjelovljenje i rođenje Druge Božanske osobe, koja je uzela i našu ljudsku narav iz Marije Djevice Nazaretske. Božić. I Isus je morao proći sa svojom ljudskom naravi kušnje ovoga svijeta. Ali on je to savrše-no položio, koliko se god ljudska narav bunila protiv patnje, križa, smrti. Isus je svu tu patnju s ljubavlju prihvatio i nakon smrti - tijelom svojim uskrsnuo.

I svatko od nas treba proći kušnju, i to ne u jednome trenutku, nego kroz cio život. Patnja, nerazumijevanje, nepravde, bolesti, smrt - što je drugo nego kušnja? Tko izdrži na dobru putu, ži-

vjet će uvijeke. Isus je svojim uskrsnućem zajam-čio da ćemo i mi uskrsnuti ovim svojim tijelom, u Dan onaj.

Poslije predavanja biskup je odgovorio na neka pitanja:

- Griješe li oni koji ne poštuju prvu Božju za-povijed, tj. da je Bog stvorio prve ljude da rastu, množe se, i to nije uništeno iako je ranjeno. Da-nas se mnogi neženje ispričavaju za svoje stanje svim i svačim: ekonomijom, siromaštvom, nemo-gućnošću da nađu adekvatna partnera itd.

Odgovor: Svaki je čovjek u savjesti dužan po-stupiti kako Bog zapovijeda, ali ima faktora koji čovjeka priječe da u svemu bude savršen. Ne mo-žemo suditi zašto se netko ne ženi ili ne udaje, ali ako se mladi masovno opredjeljuju protiv toga Božjeg zakona, to nije više pitanje neke zapreke ili savjesti, nego besmislena pomodarstva, ljudskih nesuvislih trendova, neuvjerljivih opravdanja, bi-jega od životnih obveza. Božja je jača od ljudske. I valja joj se pokoravati.

- Više se puta čuje da bi trebalo puno više go-voriti o tome i u crkvi, da su i svećenici zakazali u tome naglašavanju prirodnoga zakona ženidbe i udaje.

Odgovor: Žalosno je ako se mladima mora isticati s oltara takva dužnost, koja je ujedno na-ravna činjenica, naravni osjećaj, naravna pojava i zahtjev ljudske prirode, stvoriteljske strukture muška i ženska. U mladima ima poseban žar lju-bavi, žive nade, vjere, koja sve zapreke svladava. Ženidba je kušnja, ali je i neženidba također ku-šnja.

Župnik organizira kroz advent i korizmu do-datna predavanja svima mladima u župi i poziva predavače da obrade pojedine teme namijenjene mladeži.

(16.12.2009.) - Iz kineskoga svijeta, zatvorena u komunističke zidine, jedva se probija po koja vijest o Crkvi u toj zemlji od milijardu i trista mi-lijuna stanovnika, a svega 12-13 milijuna katoli-ka. Donosimo nekoliko informacija o situaciji ka-tolika u Kini u povodu izlaska “tajnoga” biskupa biskupije Baoding, msgr. Franje An-a Šuksin-a na javu (www.chiesa.it - 3.XII.2009).

Stanje Katolike Crkve u Kini

Nedavno su se pojavila dva pisma o kineskom kleru i vjernicima, oba od kardinala najvišega položaja i utjecaja u Crkvi. Prvo je pismo kard. Tarcisija Bertonea, Državnoga tajnika Njegove Svetosti Benedikta XVI., a drugo je izvješće kard. Josipa Zena Ze-kiuna (od 23 stranice). Prvi se kardinal bavi problemima cijeloga svijeta, a drugi je umirovljeni biskup Hong Konga (rođen 1932.




u Šangaju, ređen za biskupa 1996., kardinal 2006., umirovljen 2009.) i član je Komisije koja je za-dužena da provede Papino pismo među kineskim katolicima.

Oba kardinala pripadaju Salezijanskoj družbi i oba maksimalno žele pomoći Kini, i to prema Papinu pismu, od 27. svibnja 2007., svaki na svoj način. Nedavno je izbio slučaj biskupa, 60-godi-šnjaka, kojega nema u Papinu godišnjaku. Biskup je Šuksin koadjutor biskupa Jakova Su Žimina, 75-godišnjaka, koji je od 1996. godine u zatvo-ru i ne zna se gdje robija. I koadjutor Šuksin bio je 10 godina u zatvoru i pušten je 24. kolovoza ove godine, ali po cijenu učlanjenja u “Patriot-sko udruženje”, kojim se država služi da kontro-lira nacionalnu Crkvu držeći je odvojenom od Svete Stolice. Slučaj Šuksina izazvao je nemalu zbunjenost među kineskim klerom i vjernicima. Biskupija Baoding nalazi se u Hebeju, kineskom području na kojem se skupilo najviše katolika, oko milijun i pol, koji nemaju nikakva službenog priznanja. Osim zatvorenoga biskupa Su Žimina, još su dva biskupa iz te regije “nestala”: Kuzma Ši Enksiang, biskup Jiksiana, 85-godišnjak, zatvo-ren 13. travnja 2001., i Julije Jia Žiguo, biskup Žengdinga, 74 godine, uhićen 30. ožujka ove go-dine.

Zajedno s biskupom Šuksinom puštena su iz zatvora i dva svećenika pod istim uvjetom upisa u spomenuto udruženje pod komunističkom upra-vom. Slučaj je izazvao reakciju i Državnoga tajni-ka kard. Bertonea i kineskoga kardinala Zena.

Kardinal Bertone napisao je Pismo svećenici-ma Crkve u Kini, 10. studenoga prošloga, u okvi-ru “Svećeničke godine”. Iako ne spominje slučaj biskupa Šuksina, poticajna rečenica “na pomi-renje u katoličkoj zajednici i na dijalog, u pošto-vanju i izgradnji, s civilnima vlastima, a da se ne zaniječu načela katoličke vjere”, može se odnositi i na taj slučaj. Ne može se zajednica savijati nad samom sobom, bez kontakta s drugim katoličkim zajednicama, upozorava kard. Bertone. Dok kar-dinal potiče svećenike na krjepostan život, ističe i određene mane: česta nevjernost zavjetima siro-maštva i čistoće, svađe, mlitavost u dušobrižniš-tvu, zanemarivanje studija, nezainteresiranost za nova zvanja, nedostatak misijskoga elana.

Prema pisanju spomenute internetske agenci-je, Crkva je u Kini u posljednjih 10 godina ostala na istom broju vjernika, dok se broj svećenika i redovnika smanjuje. Nedostaje srednja genera-cija i biskupa i svećenika. Sveta Stolica već dvije godine ne uspijeva imenovati nijednoga novog biskupa.

Kardinal Zen daje nešto drukčije viđenje i upozorenje. On u pismu, od 18. studenoga ove godine, misli da se sve više probija ideja da pre-stane herojsko doba Crkve patnice, ušutkane i u tajnosti, a sve se više ide za tim da se izađe na vidjelo, pa i da se svećenici upisuju u “Domo-vinsko udruženje” koje su komunisti osnovali i njime ravnaju. Ova ideja izaziva u Kini još veće podjarmljenje Crkve civilnoj vlasti i temelji se na neispravnu tumačenju Papina pisma, misli kardi-nal Zen. Kad Papa u svome pismu piše da “po-tajno stanje nije normalno stanje života Crkve”, kard. Zen to tumači da Papa ne poziva Crkvu da iz trpljenja prijeđe u kolaboracionističko udruže-nje. Papa govori načelno da se čini tako da se ne izdaju katolički doktrinarni principi. Kard. Zen smatra da se nijedan katolički svećenik ili biskup ne smije učlaniti u udruženje, pa ni po cijenu slo-bode. Jer i ta je sloboda svojevrsno sluganstvo ili ropstvo!

Nedavno, 25. i 26. studenoga, u Pekingu je stotinjak katoličkih uglednika, među kojima i 40 biskupa, odgodilo Nacionalnu skupštinu katoli-čkih predstavnika. Ta je Skupština najveći aukto-ritet Katoličke Crkve u Kini, veća od “Patriotskog udruženja” a pogotovo od tzv. “Vijeća biskupa”, neke vrste “Biskupske konferencije”. Ipak kineske vlasti nisu prisilile katolike da održe Skupštinu, nego su dopustile odgodu. Možda s nadom da se u ovom periodu štogod i dogodi - veći kontakti sa Svetom Stolicom.

U Hong Kongu, regiji NR Kine od 1997. godi-ne, koja ima blizu sedam milijuna stanovnika, od toga oko 350.000 katolika, od rujna ove godine djeluje msgr. Ante Jozić, svećenik Splitsko-ma-karske nadbiskupije, kao voditelj “studijske misije Svete Stolice”, koja pripada Apostolskoj nuncija-turi na Filipinima. Misija je osnovana 1990. godi-ne jer Sveta Stolica nema diplomatskih odnosa s NR Kinom, nego s Formozom ili Tajvanom, gdje nema nuncija već više desetljeća, od 1980.




Četvrtak, dan Presvete euharistije, 17. prosin-ca 2009., točno u podne, vrijeme kad nas zvona s crkava pozivaju da pozdravimo Gospu, ostat će zapisan u povijesti Sveučilišne kliničke bolni-ce u Mostaru kao i mjesne Crkve u Hercegovini. Mjesni dijecezanski biskup Ratko Perić, u kon-celebraciji s nekoliko svećenika, te sudjelovanje vjernika, ponajviše liječnika i bolničkoga osoblja, blagoslovio je kapelicu u prizemlju Bjelobriješke bolnice. Na početku biskup je zahvalio ponajprije dragomu Bogu za taj veliki dan i dar, kao i svima onima iz bolničkih struktura, na čelu s ravnate-ljem dr. Antom Kvesićem, koji su doprinijeli da vjernici katolici u bolnici dobiju svoj kutak za razgovor s Bogom, Ocem svih ljudi, Stvoriteljem svega živoga. Naglasio je da će ova kapelica nositi ime Gospodinova Preobraženja, jer se u bolnici, uz Božju pomoć te pomoć liječnika i ostaloga bolničkog osoblja, događaju metamorfoze iz bo-lesti u zdravlje.

Nakon blagoslovne molitve, biskup je poškro-pio zidove nove kapelice vodom koja je znak pre-porođenja u Kristu kao i novi ambon i sve ostalo što se u kapelici nalazi. Ovaj prostor koji blago-slovom zadobiva novu namjenu i novo lice, bit će prostor u kojem će se vjernici moći utjecati Bogu u znak novosti života u vjeri. U svojoj propovijedi biskup je govorio na temelju svetopisamskog tek-sta, izvješća sv. Marka o Isusovu preobraženju na gori Taboru. Nakon pastirske riječi i vjerničkih molitava upućenih Bogu, biskup je blagoslovio novi kameni oltar na kojem će se slaviti Euhari-stija, nekrvna žrtva Krista, Spasitelja i Otkupite-lja, koji svojim Tijelom i Krvlju ne prestaje hraniti svoje vjerne koji mu se srcem i dušom obrate. Ovaj prostor u kojemu će stalno prebivati Spasitelj po sakramentu Presvete euharistije, u svetohraništu, svetom-hraništu, bit će ujedno i mjesto susretanja s Kristom patnikom koji je sve naše boli, tjelesne i duhovne, po svojoj muci, smrti i uskrsnuću, po-nio sa sobom. I On ih jedini može preobraziti u radost.

Pjevane dijelove Mise popratila je i predvodila katedralna ženska pjevačka skupina “Narenta” na čelu s maestrom don Draganom Filipovićem.

Bolnički kapelan don Radoslav Zovko, koji već desetak godina vrši službu bolničkoga dušo-brižnika, na kraju je zahvalio svima koji su dopri-

Blagoslov kapelice Gospodinova Preobraženjau mostarskoj bolnici na Bijelom Brijegu

nijeli u izgradnji i uređenju kapelice: ravnatelju dr. Kvesiću i cijeloj bolničkoj upravi, koji su ustu-pili ovaj prostor Biskupiji da se prilagodi i koristi kao bogoslužni prostor; investitorima, tehničkim timovima i izvođačima. Zahvalio je i onima koji su uz Biskupski ordinarijat pripomogli uređenju ovoga sakralnog prostora, a to su: A. G. Kamen iz Širokoga Brijega, Coral-Interijer iz Mostara, A3-Široki Brijeg, Eco-plan iz Mostara; župa sv. Ivan apostola i evanđelista - Mostar, župe Međugorje i Aladinići, sestre milosrdnice sv. Vinka Paul-skoga. Napose je zahvalio onima koji su molili i prikazivali svoje bolesničke patnje za izgradnju i ove bolnice i kapelice. Na kraju je naglasio da je početkom godine otvorena bolnica koja na svom prvom katu ima najvažnije prostorije, a to su ope-racijske sale. Blagoslovom kapelice bolnica je obo-gaćena za još jednu operacijsku salu, tj. za “opera-cije” i zdravlje duše po sakramentu sv. ispovijedi i pričesti, odnosno bolesničkoga pomazanja. Tako će u zdravu tijelu moći biti i zdrava duša, rekao je bolnički kapelan. Na kraju je najavio sv. Misu u nedjelju u 11 sati.

Nakon Mise i obreda, biskup je u pratnji ra-vnatelja i nekoliko liječnika obišao neke bole-sničke sobe i susreo se s bolesnicima koji su se trenutačno našli na liječenju u ovoj vrlo važnoj ustanovi koja je zaživjela zahvaljujući dobrim lju-dima ponajprije iz Republike Hrvatske.

Događaj posebne važnosti. Ovaj događaj bla-goslova kapelice Gospodinova Preobraženja bio je prigoda za iskaz velike zahvalnosti svima za-služnima, za iskrene molitve za njihovo dobro zdravlje kako bi nastavili činiti dobra djela. No, napose iskrene molitve Bogu za zdravlje liječni-ka, medicinskih sestara i ostaloga osoblja, kao i za njihovo strpljivo služenje braći i sestrama na bolesničkim posteljama.

Mjesto posebnoga značenja. Kao što je Krist okupljao svoje učenike na Taborskom brijegu, da ih tješi i hrabri za daljnji život i služenje, tako će svojim Preobraženjem pozivati sve one koji to budu htjeli slušati na Mostarskom Brijegu i svje-dočiti im svojim životom i svjetlom da se suze, bol, poteškoće svake vrste, pa čak i smrt, mogu preobraziti u radost, i to vječnu. Bogu hvala, daj, Bože, da tako bude!




Za predbožićnu subotu, 19. prosinca 2009., zakazan je tradicionalni susret biskupa Ratka s roditeljima biskupijskih svećeničkih kandidata, tj. dvanaest bogoslova i osam sjemeništaraca.

Najprije je bilo Biskupovo predavanje u dvora-ni, povezano sa “Svećeničkom godinom”, o duho-vnom zvanju kao nadnaravnoj činjenici.

Posebno zvanje. Kada je Isus počeo javno dje-lovati, stao je okupljati oko sebe skupinu učenika. Na kraju su jasno i izričito izabrana Dvanaestori-ca. Isus nije okupio dvanaestoricu zidara, inženje-ra ili liječnika, to su sve ovozemna zvanja, nužna zvanja, ali u ljudskome društvu za ljudsko druš-tvo. Izabrao je iz raznih zvanja, osobito ribarskih, ali za novu službu: za apostole ili poslanike, mi-sionare koji će pronositi njegovu Radosnu vijest spasenja ovim svijetom. Oni će biti samo u službi Evanđelja. Nije se nitko mogao sam nametnuti u Isusovu družbu, nego su ušli samo oni koje je on primijetio i osobno pozvao. Bilo je onih koji su se sami javljali, ali ih Isus nije htio primiti, nego ih je vratio kući da svjedoče što im je Gospodin učinio (Mk 5,18-19). A bio je poneki mladić kojega je Isus izričito pozvao, ali on je okrenuo leđa i Isusu i duhovnomu zvanju cijeneći više ovozemno bo-gatstvo od Božjega kraljevstva (Mk 10,22), radi kojega se inače bio najavio Isusu na razgovor.

Obitelj kao njiva. Isus je tu svoju upućenu ri-ječ ili zov ljudima usporedio sa sjemenom koje si-jač sije po njivi. Sudbina je sjemena vrlo različita. Čak tri zrna propadaju - ptice ga pojedoše, ljudi ga pregaziše ili ga trave ugušiše. A tek se svako če-tvrto zrno prima i plod donosi. A i taj plod različit - 30, 60 ili 100 novih zrna. Tako i zvanje za sveće-nika. Dječak, osmoškolac, koji je osjetio u srcu da

Susret s roditeljima sveenikih kandidata

bi želio biti svećenik, stidljivo izrazi tu želju rodi-teljima, zatim župniku, župi, biskupu, biskupiji. Biskup ga šalje u školu, u odgojni zavod koji se upravo zove sjemenište - gdje će se to Božje sjeme razvijati u stablo, u plod svećeništva. Temeljna je podloga zvanju obitelj. Temeljna je uloga - obitelj. I temeljna je snaga u obitelji, u njezinoj molitvi Bogu, u prihvaćanju nove duhovne klice, u po-državanju i razvijanju takva Božjega zova. Ako roditelji nasrnu na dječaka koji je tiho procijedio svoju želju za sjemeništem, oni će vjerojatno svo-jim nastupom ugušiti u njemu duhovno sjeme. Ako roditelji s ljubavlju dočekaju takvu vijest i Bogu zahvaljuju što je pozvao njihova sina u du-hovni stalež, dječak će se sigurno dobro osjećati i u školi i u sjemeništu. Eto koje je značenje obitelji u otkrivanju i razvijanju svećeničkoga zvanja.

Poslije predavanja bila ja mogućnost svete ispovijedi.

U podne počela je sv. Misa za roditelje i nji-hovu djecu. Misno je slavlje predvodio biskup, a propovijedao je biskupov tajnik don Ivan Kovač. Obrazložio je smisao Došašća, u kojem se javlja Isusov preteča sv. Ivan Krstitelj, koji, iako iz roda Aronova, nije otišao u svećenike, nego u proro-ke, po Božjoj zamisli i zovu. A dovršio mislima o Božiću, utjelovljenju i rođenju Sina Božjega u tijelu Blažene Djevice Marije. Isus je jedini i pravi svećenik, koji samoga sebe prikazuje Ocu za sav svijet. Svećenici su dionici toga Isusova svećeniš-tva.

Susret je završio u blagovalištu u ugodnu ra-zgovoru i uzajamnim čestitkama za Božićne bla-gdane i novogodišnje dane.

U ponedjeljak, 21. prosinca 2009., u 10 sati biskup Mostarsko-duvanjske i apostolski upravi-telj Trebinjsko-mrkanske biskupije msgr. Ratko Perić primio je na tradicionalno Božićno čestita-nje u biskupskoj rezidenciji svećenike, redovnike i redovnice s područja hercegovačkih biskupija. U ime prisutnih čestitara, među kojima je bio

Božino estitanje

provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar i provincijalka školskih sestara franjevki s. Jelenka Puljić, biskupu je čestitao generalni vikar msgr. Tomo Vukšić.

Biskup je zahvalio na izrečenim dobrim že-ljama te pozvao sve prisutne da se odupiru duhu vremena, osobito sekularizmu, koji je zatvoren u




sebe i nema proplamsaja u vječnost, te da, poput biblijskih mudraca ili kraljeva, ne prestanu tražiti Isusa u poniznosti i jednostavnosti duha. Tko god Isusa traži, naći će ga. I Isus će mu doći ne samo u kuću nego i u srce sa svojim božanskim daro-vima radosti i mira. Nakon biskupovih pastirskih

riječi spontano se čula pjesma: “Svim na zemlji mir, veselje”. Biskup je sa svakim pojedinačno ra-zmijenio čestitke želeći obilje milosti, blagoslova i mira koji u punini dolaze od Boga - Božića, a u Novoj 2010. godini svega izobilja, napose dobra zdravlja, duhovnoga i tjelesnoga.

Sv. Misu poldanju na svetkovinu Božića pre-dvodio je mjesni biskup Ratko u katedrali Marije Majke Crkve uz Božićne pjesme predvođene ka-tedralnim zborom i njegovim zborovođom don Draganom Filipovićem. U koncelebraciji su su-djelovali: župnik don Luka Pavlović, generalni vikar don Tomo Vukšić i sudski vikar don Ivan Kovač.

Biskup je u propovijedi uzeo poticaj iz prvoga retka Poslanice Hebrejima (drugo čitanje). Ne zna se tko je autor te veličanstvene Poslanice. Pripisu-je se sv. Barnabi ili sv. Apolonu, obojica bijahu iz kruga Pavlovih zajedničara u apostolatu. Nije ni bitno čije je pero pisalo, Bog je inspirirao autora i Bog je glavni autor Poslanice.

“Više puta i na više načina - tako svečano po-činje Poslanica Hebrejima - Bog govoraše ocima u prorocima, a evo u posljednje dane progovori nama u Sinu...”. Proroci, i mali i veliki, svojim su djelima navješćivali mesijanska vremena, služili se slikama i parabolama da naznače novo doba i novoga Mesiju. Prorok Izaija, koji je živio oko 700 godina prije Krista, u 5. poglavlju svoje knji-

Božina Misa poldanja i primanje

ge govori o vinogradu koji je vinogradar zasadio, ogradio, njegovao, poduzimao sve da rod donese. Ali vinograd se pretvorio u vinjagu, u beskorisne loznice, brstine, bez ikakva ploda. Vinogradar je Bog - tumači Izaija - a vinograd je Izrael.

Doći će Isus, Mesija, i uzet će upravo tu sliku i reći da je vinogradar Bog, da je trs on sam, Sin, a da smo svi mi samo loze, prutovi na tome trsu. I samo kao takvi možemo rasti, primati sok i sla-dor od trsa. I samo tako možemo donijeti rod. Bez Isusa Spasitelja spasa nema. Bez njega ništa ne možemo učiniti za svoje spasenje.

U molbenici Jutarnje na Božić iznosimo Bogu i ovaj zaziv: “Gospodine, došao si da budeš naš trs i da iz tebe crpimo plod života: daj da vazda osta-nemo loze na tebi te ne budemo besplodni!”

Prije završnoga blagoslova i dijeljenja potpu-noga oprosta biskup je zahvalio don Luki i oso-blju katedralne župe na izraženim čestitkama.

Nakon sv. Mise brojni su vjernici mogli oso-bno razmijeniti Božićne čestitke s biskupom u velikoj katedralnoj dvorani.

(26.12.2009.) - U dogovoru s novim župnikom u Raskrižju, don Stjepanom Ravlićem, koji, na-kon iznenadne smrti don Pere Leventića prošlo-ga kolovoza, vodi župu, biskup je Ratko slavio sv. Misu u župnoj crkvi sv. Ante. Crkva je bila popu-njena vjernicima svih uzrasta. Župnik je pozdra-vljajući biskupa i vjernike zaželio sretan imendan svima koji nose ime današnjega prvomučenika sv. Stjepana. Djevojački zbor predvodio je boži-ćne pjesme.

Sveti Stjepan u Raskrižju

Biskup je u propovijedi istaknuo tri činjenice iz života sv. Stjepana, kako nam ih prenose Djela apostolska (poglavlja 6-7).

Na dobru glasu. Kad se pokazala prava potre-ba da se neki kršćani posvete karitativnim djeli-ma u Jeruzalemu, a da apostolima ostane zadaća propovijedanja i dijeljenja sakramenata, narod je upro prstom na prvom mjestu u Stjepana kao čo-vjeka na dobru glasu i puna Duha Svetoga da ga Apostoli zarede za đakona zajedno s ostalom še-




storicom kandidata. Uvjet: da uživaju dobar glas u narodu, tj. da su čisti i čestiti vjernici; da su po-šteni i plemeniti ljudi, nesebični, uslužni.

Izvrstan propovjednik. Kad se vidjelo kako Stjepan djeluje, bio je ovlašten od apostola i da propovijeda Riječ Božju, što je činio i zdušno i za-nosno. Ljudi dobre volje rado su ga slušali i obra-ćali se, a ljudi zle volje uzeli kamenje i sasuli ga na đakona Stjepana.

Sljedbenik Isusov. Dok su ga nemilosrdno ka-menovali, ne tražeći dozvolu od Rimljana da ga

ubiju, Stjepan je glasno izgovorio dvije veličan-stvene rečenice: Bože, u ruke tvoje predajem duh svoj, i Bože, nemoj im ovo uzeti za grijeh. Doslo-vno sve preuzeo s usana Isusovih s križa na Kal-variji. Tko s takvim riječima Isusovim umire, taj nije samo Isusov sljedbenik, nego i pravi svetac i mučenik. Stjepan je đakon prvi dao svoj život za Isusa i njegovo Evanđelje.

U župnoj kući, koju je don Stjepan temeljito iznutra preuredio, našlo se više svećenika koji su došli župniku čestitati imendan.

U nedjelju, 27. prosinca 2009. sastalo se mno-go svetih spomena: Sveta nedjelja po Božiću, bla-gdan Svete Obitelji, blagdan sv. Ivana, apostola i evanđelista, Iseljenički dan. Obrazac sv. Mise od Svete Obitelji, a u župi sv. Ivana, evanđelista i apostola, u centru Mostara vanjska proslava apo-stolskoga zaštitnika župe.

Na poziv don Kreše Puljića, župnika, biskup je Ratko predvodio misno slavlje u 11,00 sati. De-setak koncelebranata. Uz oltar su i trojica kandi-data za svećeništvo iz župe: Pero bogoslov i sje-meništarci Valentini i Slaven, a došao i Marin iz Cima.

Zvanje. Biskup je u propovijedi govorio o sv. Ivanu kojega je Isus izravno pozvao u svoju apo-stolsku službu i zajednicu. “A bijaše deseta ura” (Iv 1,40), zapisat će sv. Ivan i minutu poziva koji je čuo iz Gospodinovih usta. Isus prošao ispred Andrije i Ivana, Krstiteljevih učenika, dao se vi-djeti, a oni se zanimaju gdje on stanuje: “Dođite i vidjet ćete!” Tako jednostavan poziv, ništa pose-bno, a sve posebno. Je li tako Bog i svakomu od nas pozvanika dao svoje signale: srce zatreperilo, oko se zacaklilo, uho čulo milozvučan glas, ro-dila se želja slijediti Krista u stopu: i pustinjom, i Taborom, i Kalvarijom. Jači poziv nego sve pote-škoće. Ali slobodno se - i zato zaslužno! - čovjek opredjeljuje na Isusov zov. U Mostaru 12.000 stu-denata, 12.000 osnovaca i srednjoškolaca, a svega pet-šest kandidata na svećeništvo. Pa da to nije nadnaravni zov!

Sveti Ivan u Centru

Zdesna - slijeva. Brižljiva majka Saloma, ro-đakinja Gospina (majke im sestre), zauzela se zdušno kod Isusa da namjesti njezina dva sina, Jakova i Ivana, sebi zdesna i slijeva u svome ze-maljskom kraljevstvu. Sve onako po ljudsku! Mo-žete li piti čašu koju ću ja piti? pita Isus. Možemo, odgovoriše obojica u jedan glas. Čašu ćete dodu-še piti, a tko će zdesna a tko slijeva sjesti, to je u Očevim rukama. I doista obojica su popila čašu gorčine, a Bog je odredio tko je Isusu s jedne a tko s druge strane.

Uskrsnuće. Nakon što su žene pronijele ugo-dnu, ali nevjerojatnu vijest da je Gospodin uskr-snuo, pošli su na grob Petar i Ivan. Ivan mlađi i brži, stigao je prvi, i čekao dok ne dođe Petar da prvi poviri u grob. Ivan poštuje prednost Petra prvaka, iako je Petar na Kajfinu dvorištu doži-vio pravu tragediju svoga odreknuća, a Ivan pod ruku s Gospom i svojom majkom Salomom uzi-šao za Isusom na Kalvariju. Ivan je znao da Isus ne povlači svoj poziv i dar. Božji su darovi neopo-zivi! Petar je stijena na kojoj će Gospodin sagra-diti Crkvu svoju, bez obzira na padove za koje se gorko kajao. Ivan je na Kalvariji doživio do tada najljepši trenutak u životu. Isus je povjerio svo-ju majku Mariju njemu kao novu majku, a njega svojoj vlastitoj majci kao sina.

Za priređenom bratskom gozbom u župnoj dvorani okupili su se ne samo misnici iz grada, nego i pjevači i suradnici župnikovi. Lijep dan da se rekne iskrena hvala svima za sve dobro što ne-sebično čine u ovoj mladoj župi.




(27.12.2009.) - U dogovoru sa župnikom msgr. Lukom Pavlovićem mjesni je biskup Ratko slavio večernju sv. Misu u katedrali Marije Majke Crkve na blagdan Svete Obitelji u nedjelju, 27. prosinca. Župnik je za tu zgodu pozvao roditelje da dođu sa svojom djecom na poseban blagoslov. Iako je cio dan kiša padala, ipak se okupio velik broj i roditelja i njihove djece da zatraže pomoć od Sve-te Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. I nije lako bilo držati djecu na okupu. Najradije se zadržavaju ispred jaslica i, gledajući Djetešce u jaslama, valj-da zaključuju upirući prstom: eno onoga Maloga manji je od nas malenih! Samo ih je Gospodnja molitva sve sabrala kada su sklopili ruke i svi gla-sno molili Oče naš...

Biskup je u propovijedi iznio dvije misli iz ži-vota Svete Obitelji.

Prva, podložnost volji Božjoj. Koliko je samo bilo onih pravih trzaja živaca u životu Marijinu i Josipovu, tako da čovjek ne zna bi li desno ili li-jevo. A s malo sabranosti, strpljivosti, očekivanja Božjega glasa, sve se sretno rješavalo:

i kada je Josip bio u krizi da otpusti Mariju zaručnicu zbog njezina iznenadna začeća,

i kada su se našli u Betlehemu u vrijeme Ma-rijina poroda,

i kada su se nakon prikazanja u Jeruzalemu vratili u Betlehem da se u njemu nastane,

i kada su morali napustiti vlastitu zemlju i na-rod i naći se u dalekom Egiptu.

Ali oni su ostali ponizni, i podložni Božjoj vo-lji koja se javljala Josipu preko običnoga noćnog sna. A Gospa nije imala nikakvih posebnih viđe-

Sveta Obitelj u katedrali

nja i ukazanja cijeloga svoga života, barem Evan-đelja o tome šute. Živjela je iz svakodnevne muke i odluke povjeravajući se Božjoj ljubavi i provi-dnosti.

Druga značajka Svete Obitelji - vjernost. Ma-rija i Josip uspješno su prebrodili krize o kojima piše Evanđelje u vrijeme Isusove dječačke dobi. Još ih je samo izostanak Isusov u Hramu, kada mu je bilo 12 godina, mogao duboko stresti. Ali, kad su se obratili u Hram da se Bogu pomole, tu su Maloga i našli.

Mladenci na dan sakramenta ženidbe drže ruke zajedno i izgovaraju obrazac vjenčanja: biti vjerni svega života i u dobru i u zlu, i u zdravlju i u bolesti. U dobru je i u zdravlju lako vjeran biti, ali u zlu, kada suprug/a počini neko zlo, te-ški grijeh, bračnu nevjernost, preljub, ubojstvo, dopadne u zatvor, kako tu ostati jedno drugomu vjerno, kako oprostiti, i opet zajedno kroz život. Po ljudsku teško, ali Bog snagu daje i osposoblju-je i jedno i drugo da nastave život u obnovljenoj vjernosti.

Gospodin Isus poučio nas je da se u molitvi Očenaša obraćamo Ocu nebeskomu da nas čuva od napasti, da položimo životne kušnje. Tko na-past ljubi, u napasti se gubi. Tko napast traži, u njoj će i zaglaviti. A tko se napasti boji, Bog će mu pomoći.

Prije završnoga blagoslova biskup je izmolio blagoslovnu molitvu za djecu da se razvijaju skla-dno u svojoj dobi, u krjeposti i mudrosti i pred Bogom i pred ljudima.

(31.12.2009.) - Ako ikada, to su u ovoj “Sveće-ničkoj godini” svećenici - i biskupijski i redovni-čki - službeno pozvani da na evanđeoski način, u molitvi i prosvjetljenju, pronalaze znakove duho-vnih poziva u mladim osobama: na vjeronauku, u zborovima, u pojedinim župnim sekcijama, pri-godom duhovnih razgovora, hodočašća. Isus je usporedio sjeme koje sijač sije po njivi s Božjom riječi koju on sije u ljudska srca. A njegovo zvanje nije samo riječ - Pođi za mnom, nego čitav život,

Kako se otkriva duhovno zvanje?

životni program! U duhovnom zvanju sudjeluje prvo Bog, drugo sam pozvanik i, treće sredina u kojoj se zvanje očituje i ostvaruje: obitelj, župa, sjemenište, bogoslovija, Crkva.

Na kraju svake građanske godine na Biskup-skom se ordinarijatu sastanu svećenički kandidati - sjemeništarci i bogoslovi - hercegovačkih bisku-pija. Postoji i ustaljen program. Najprije biskup ima uvodnu riječ, dadne nazočnima određenu temu na razradu, obično izvuče tekst iz Isusovih




prispodoba ili čudesa. I o tome se razmišlja, s olovkom u ruci na papiru pred očima, s primje-nom na vlastiti život, sjemeništarski i gimnazij-ski, odnosno bogoslovijski i teološki.

Prošli put taj je susret bio u četvrtak, 31. pro-sinca 2009. Bilo je nazočno dvadesetak kandidata koji potječu iz 13 župa (četiri župe iz Mostara, Aladinići, Bijelo Polje, Blagaj-Buna, Čitluk, Gra-dina, Kruševo, Posuški Gradac, Stolac, Studen-ci). Svi su sjemeništarci u Travniku, a bogoslova ima u Sarajevu, Splitu, Zagrebu i Rimu. Tema razmišljanja bila je slobodna karaktera: “Zrno zvanja u promjenljivosti životnih uvjeta”. Svaki je kandidat, od ovogodišnjega početnika Marija pa sve do diplomiranoga bogoslova Davora, koji je na praksi u katedrali pred primanje đakonata, mogao prikazati kako je duhovno zvanje u sebi primijetio, otkrio, kako ga je svojima priopćio, kako se odlučio javiti župniku, biskupu i kako se sada osjeća u vrijeme svoga studija i odgoja. Jest

to doista osobna, rekli bismo intimna, stvar, ali sa zahvalnošću Bogu o njoj pišemo i govorimo, potičući i druge na slične korake i putove.

Zatim se slavila sv. Misa u kapelici Duha Sve-toga, pod kojom je ove godine propovijedao don Ivan Štironja, povjerenik za duhovna zvanja u bi-skupijama.

Pod sv. Misom, nakon propovijedi, biskup je iz obrednika pročitao uvodno obrazloženje liturgij-skoga čina kojemu se pripuštaju dvojica bogoslo-va, Ivan Bijakšić iz Mostara i Damir Pažin iz Sto-ca. Oni se pripuštaju među kandidate za đakonat i prezbiterat, i to prvi za Mostarsko-duvanjsku, a drugi za Trebinjsko-mrkansku biskupiju. Taj je crkveni obred toliko značajan da se zahtijeva pi-sana molba i pisani odgovor kako bi sve kasnije bilo uredno i valjano.

Susret je završio u blagovalištu razgovorom o sjemenišnom i bogoslovskom životu.

(7.1.2010.) - Ovogodišnji kršćanski Božić, i po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru, pro-slavljen je ne samo razmjenom pisanih čestitaka između biskupa i episkopa nego i osobnom na-zočnošću svećenika. Katolički Božić proslavljen je najprije u katedrali Marije Majke Crkve u Mo-staru, gdje je bila nazočna pravoslavna delegacija na čelu s Danilom Pavlovićem, arhimandritom u Žitomisliću, a u katedrali Male Gospe u Trebinju nazočila su dvojica pravoslavnih svećenika. Tako-đer su u Nevesinju trojica pravoslavnih svećenika bila nazočna svetoj Misi na Božić u oratoriju sv. Pavla. Dijecezanski biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić u svojoj uzvratnoj čestitki, 30. pro-sinca 2009. episkopu Grigoriju zahumsko-herce-govačkomu, istaknuo je između ostaloga:

“Iskreno Vam zahvaljujem na Božićnim če-stitkama i dobrim željama. Želim i ja Vama, Va-šemu kleru, monasima i monahinjama te svemu narodu povjerenu Vašoj episkopskoj skrbi i službi svaku Božju pomoć, i to milost na milost. Tako-đer Vam zahvaljujem na bratskom pozivu za Vašu Krsnu slavu, blagdan sv. Ignacija Antiohijskoga, 2. siječnja. Samo mogu iskreno podijeliti s Vama radost zbog Vašega nebeskog zaštitnika. (...) Don

Božina estitka pravoslavnima

Ante Luburić, nevesinjski župnik i dekan trebinj-skoga dekanata, izručit će Vam ovih dana moje pozdrave i dobre želje. Neka Vas Božja pomoć prati zdrava i vesela kroz sve dane nove 2010. go-dine.”

Osim toga na polnoćnu liturgiju, koju je u mostarskoj crkvi Rođenja Blažena Djevice Marije slavio vladika Grigorije Durić u 23,30, biskup je Ratko poslao delegaciju svećenika: don Krešu Pu-ljića, župnika sv. Ivana apostola, župe na čijem se području nalazi spomenuta Gospina pravoslavna crkva, zatim svoga tajnika don Ivana Kovača, te katedralnoga kapelana don Ivana Bebeka i bogo-slova Davora Berezovskoga. Priključili su se tako-đer i fra Tomislav Jelić i đakon fra Stipan Klarić, koji služe u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru.

Crkveni obred u Bjelušinama počeo je 6. si-ječnja u 11,30 prije ponoći paljenjem badnjaka i molitvama i pjesmama. Vladika je govorio na temu Isusova rođenja kako je prikazano u sve-tim evanđeljima. Na kraju bogoslužja episkop je pozdravio katoličke goste. Crkva je bila posve popunjena, a bilo je dosta svijeta i pred crkvom. Nakon liturgije svi su ostali u crkvenom dvorištu, po lijepu vremenu, u bratskoj agapi.




U Trebinju liturgijske obrede Božića predvo-dio je umirovljeni vladika Atanasije Jevtić u hra-mu Gospodinova Preobraženja, a bio je nazočan i mjesni župnik don Milenko Krešić, koji je pozvan i na božićni doručak. Crkva je bila također puna vjernika.

U Nevesinju jutarnju božansku liturgiju slavio je pravoslavni svećenik Aleksa Zubac u suslavlju s dvojicom paroha, a prisustvovao je božićnom bo-goslužju nevesinjski župnik don Ante Luburić.

Christus natus est! - Hristos se rodi! (Lk 2,11)

(8.2.2010.) - Pohvalna praksa dekana i župnika na području hercegovačkih biskupija jest susta-vno organiziranje zaručničkih tečajeva: tri do šest dana, više puta u godini, u Mostaru - Katedrala i sv. Petar i Pavao, na Humcu, u Širokom Brije-gu, u Posušju, u Duvnu, u Stolačkom dekanatu s redoslijednom izmjenom župa te u Čapljinskom dekanatu. Ako se pripravnici za prvu sv. ispovi-jed i prvu sv. pričest te kandidati za sv. krizmu pripremaju posebnom poukom po godinu dana pohađajući vjeronauk sukladno njihovoj dobi i umnom razvoju, dostojno je i pravedno da se takav tečaj, makar i u kraćenu obliku, održi i za-ručnicima i zaručnicama, koji se dotične godine pripravljaju na sakrament crkvenoga vjenčanja. U Hercegovini godišnje ima oko 1.100 vjenčanja i svi su zaručnici obvezni pohađati taj zaručnički tečaj koji se izvodi s predavanjima iz medicine, psihologije, prava i biblijsko-teološke tematike. Zaručnici, o kojima u Kodeksu kanonskoga prava ima 111 kanona, dužni su u opće izvide uključiti i potvrdu da su sudjelovali u ovakvu tečaju. I to je do sada dosta dobro teklo. Nema, doduše, zaru-čničkih ispita iz spomenutih područja, ali samo njihovo sudjelovanje i večernje praćenje preda-vanja pruža zaručnicima određeni uvid u pro-blematiku koju će sami tijekom bračnoga života doživljavati i na nju se podsjećati.

Na poziv humačkoga župnika vlč. fra Mladena Sesara, dijecezanski je biskup Ratko Perić održao večernje predavanje zaručničkim parovima kojih je bilo preko 60, na Humcu, 8. veljače ove godine.

Zaruniki teajevi

Tema je bila “Živodajne moći kao Božji talenti”. Pošlo se od fizičke datosti muška i ženska, pre-ko moralne zadatosti ili činjenice braka: zaručni-čke ljubavi i roditeljskoga odgovornog rađanja i odgoja djece, prolazeći kroz starozavjetne i novo-zavjetne stranice i primjere. Biskup je sudionici-ma dao predavanje da sami kroz sat i pol vreme-na mogu pratiti slikama i primjere iz Biblije i iz prakse. Kao dar mladim zaručničkim parovima dao je knjigu “Naravni porivi i nadnaravni daro-vi” (Mostar, 2008.), koji se promatraju i prouča-vaju više u kontrastu negoli u usporedbi, te knji-gu duhovnih meditacija “Abrahame, Abrahame” (Mostar, 2009.). U njoj je prikazan praotac naše vjere koji se cijeloga života probijao kroz mučne bračne kušnje i probleme: sretno se oženio pa de-setljećima nije imao ploda bračne ljubavi, djeteta. U neka doba nemoralno se utekao, iako u dogo-voru sa suprugom Sarom, da s egipatskom slu-škinjom Hagarom ima dijete koje će se smatrati kao da je od Abrahama i Sare. Ali sve se drukčije okrenulo. Došao je u međuvremenu mali Izak, koji je bio poseban izraz Božje brige, i s kojim je Abraham morao proći kroz oganj egzistencijalne kušnje, spreman na “žrtvu” čak i samoga sina Iza-ka. U konačnici roditelji svakim danom sve više doznaju i uviđaju da je njihovo dijete Božji dar, a ne Božji dug, dar i u začinjanju, i u rađanju, i u odgoju cjelovite osobe. Djeca su roditeljima Božji talenti s kojima se cijeloga života radi i zarađuje vječnost.




(17.2.2010.) - Posebno značajno vrijeme u li-turgijskoj godini i za sve vjernike i za sve svećeni-ke jest korizma (quadragesima - četrdesetnica, tj. četrdeset dana prije Uskrs). Podsjećaj je to na “če-trdeset dana” (Mt 4,2) koje je Isus proveo i propo-stio u pustinji, zvanoj Kvarantnija, odolijevajući napastima sotone, s obzirom na izazove zemalj-skoga kruha, slave i vlasti. Isus je sve te napasti odlučno odbio Riječju Božjom! One su se tije-kom vremena stalno navraćale, i preko prijatelja i preko neprijatelja, a Isus ih je jednako odbijao od svoje osobe i djelovanja. Sve počinje Čistom srije-dom, koja nas podsjeća na to da ne samo u hrani-dbenom smislu sve treba biti čisto od mesa ili bilo kakva mrsa, nego pogotovo na činjenicu da nam srce i misli budu čiste pred Bogom. A tomu služi i dobra riječ i odupiranje napasti i post od svega onoga što onečišćuje ljudsko srce, iz kojega “izvi-ru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva,

krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka” (Mt 15,19).

U srijedu, 17. veljače, okupio se veći broj sve-ćenika, biskupijskih i redovničkih, na duhovnu obnovu u katedralnu kriptu svetoga Josipa, za-štitnika Mostarsko-duvanjske biskupije. Sve je počelo u 9,30 s molitvom Srednjega časa. Nasta-vilo se s predavanjem dr. don Tome Vukšića, ge-neralnoga vikara, ispitom savjesti, mogućnošću pojedinačne sv. ispovijedi, kratkom stankom, po-božnošću Križnoga puta i slavljem sv. Mise koju je predvodio mjesni biskup Ratko. Posni ručak bio je u katedralnoj dvorani. Voditelj Biskupij-skoga caritasa dr. don Ante Komadina zahvalio je svećenicima na skupljanju pomoći za potrebe ugroženih zbog potresa na Haitiju. Do sada je skupljeno oko 180.000 maraka. Svota će biti uru-čena apostolskom nunciju na Haitiju za potrebe pogođena pučanstva.

Čista srijeda u mostarskoj katedrali




Augustin je rođen u Tagasti, današnjem Al-žiru, 354. godine. On je jedan od najutjecajnijih teologa, filozofa, pisaca, polemičara u Katoličkoj Crkvi. Nedavno je snimljen film o njegovu živo-tu. U tom povodu talijanski augustinijanac, o.Vit-torino Grossi, profesor patrologije i patristike na Lateranu i na Augustinianumu u Rimu, izvrstan poznavatelj Augustinova lika i djela, dao je no-vinaru R. Allegriju intervju u kojem iznosi neke do sada neobjavljene podatke i zaključke (Zenit, 26.1.2010).

U filmu o sv. Augustinu “priča se da je Augu-stin, kad je bio mladić, imao sina od jedne ro-pkinje Etiopljanke, koja mu je neko vrijeme bila suložnica a koju je kasnije napustio radi crkvene karijere. Ova pripovijest, kako je gotovo svi bi-ografi donose, ne odgovara istini. Augustin je u mladosti imao sina, ali ne od ropkinje. Djevojka u koju se zaljubio bila je ‘posebna’. Zbog njezine lju-bavi Augustin je duboko promijenio svoje pona-šanje. Nažalost ta velika ljubav nije mogla završiti u redovitom braku”.

Zašto?- Evo krimi-romana, misterija, otajstva koje

biografi nisu nikada uspjeli razjasniti. U svakom slučaju, istražujući detaljno i služeći se svim na-znakama koje o ovoj osobnoj dogodovštini Augu-stin daje u svojim spisima, uspijeva se rekonstru-irati pripovijest vrlo čarobna: romantična, divna, iako sa završnicom, s ljudskoga gledišta, pomalo otužnom.

Možete li nam je opisati?- Augustin je imao razbludničku mladost. On

sam u svojoj autobiografskoj knjizi “Ispovijesti” opisuje da je kroz neko vrijeme bio neobuzdani slobodnjak: volio je predstave, užitke, slatki ži-vot, žene, seks, bludnice, igre, raskalašena druš-tva. A ovo njegovo ponašanje bilo je neka vrsta

RAZMIŠLJANJASveti Augustin iz drugoga kuta

pobune zbog toga što nije mogao ostvariti svoje snove.

Potjecao je iz obitelji skromnih ekonomskih uvjeta. Njegov otac, Patricije, gradski vijećnik, bio je službenik u poreznom uredu, a Tagasta bi-jaše malo središte i taj mu je posao donosio malu korist. Majka Monika, kršćanka i žena vrlo pobo-žna - bila je naime poslije smrti proglašena sve-ticom - dala je malomu sinu vjerski odgoj koji je Augustin u prvoj mladosti posve zaboravio.

Prvorođenac od trojice braće, bio je vrlo in-teligentan dječak. U školi je uvijek bio među najboljima. Osobito je volio literaturu, posebno pjesnike. Znao je napamet Virgilija i, recitirajući odlomke Eneide, znao se do suza uzbuditi. Sanjao je da bi mogao poći u Kartagu nastaviti studij i postati glasovit govornik, tj. književnik. Ali obi-telj nije imala potrebnih ekonomskih sredstava. Tako se mladić, završivši mjesne škole, osjećao ozlovoljen. Priča se da je svaki dan izlazio na jedan brežuljak, stajao satima i gledao u smjeru Kartage i snivao snove. I upravo u tom periodu, zbog žalosti i očaja, odao se svim porocima: bio je buntovan, svadljiv, kockar, kradljivac, napasto-vao djevojke, čak prijateljice svoje majke. Bio je škandal u Tagasti a njegova ga ožalošćena mati oplakivala.

Obiteljski prijatelj, Romanijan, čovjek vrlo bogat, cijenio je Augustina i nastojao ga izvući iz toga stanja, omogućujući mu da bude odgojite-ljem njegove djece .”Prihvaćam, ali samo ako mi platiš godinu rada unaprijed”, reče mu Augustin. Romanijan je prihvatio. Augustin novac u džep i nestao. Pobjegao je od kuće i otišao u Kartagu i s novcem Romanijanovim upisao se u školu koja je u ono vrijeme bila Sveučilište.

Promijenio život?- Ne odmah. Kartaga je bila pokvaren grad,

pun zabave svake vrste. Augustin se osjećao svoj




na svome. Bio je ekstravertiran, zgodan, privla-čan, kulturan, pisao je pjesme, postao je odmah “kralj” svečanosti i idol žena. Potom je upoznao onu misterioznu djevojku i sve se promijenilo.

Što se znade o toj djevojci?- Malo. Ne zna joj se čak ni ime, ali nije bila ro-

pkinja. Kao što Augustin sam pripovijeda, nju je susreo u nekoj kršćanskoj zajednici, i ovaj je de-talj vrlo značajan da se shvati tko je ona bila. Na sastancima ondašnjih kršćanskih zajednica žene su sudjelovale samo praćene roditeljima ili mu-ževima i nitko se nije mogao s njima zadržavati. Međutim bila su tri ženska “reda” koji su bili uve-like cijenjeni u društvenoj i liturgijskoj strukturi prvotne Crkve: “udovice”, “đakonise” i “posveće-ne djevice”. Udovice i đakonise bile su općenito žene određene dobi. A “posvećene djevice” mogle su biti vrlo mlade i odlučile su svoj život darovati Kristu obredom posvećenja. Bile su najbolje dje-vojke u zajednici, bogate ljudskim i umnim oso-binama.

Sve daje naslutiti da se Augustin zaljubio u je-dnu takvu djevojku koju je sa svojim neodoljivim čarom zaveo. Djevojka je ostala trudna i otišla je živjeti sa zaljubljenikom proizvevši veliki škandal. Ali ta njegova ljubav, duboka i velika, izazvala je drastičnu promjenu u Augustinovu životu. Bio je za nj spas, početak onoga što je kasnije postalo njegovo obraćenje. Ali, kao što je već rečeno, brak se nije mogao ozakoniti. Tadašnji crkveni zakoni, nakon Konstantinova edikta 313. i pod Justinija-nom, bili su prihvaćeni i u Građanskom kodeksu. Jedan od tih zakona odnosio se i na “posvećene djevice”. Ove nisu nikada mogle napustiti svo-je zvanje i stoga nisu se nikada mogle zakonito vjenčati.

Kako su živjeli Augustin i njegova družica?- Kao suložnici. Suložništvo je bilo stanje koje

se civilno “toleriralo” u ono vrijeme. Završivši na-uke, Augustin se vratio u Tagastu, s drugaricom i sinom, kojemu je dao ime Adeodat, “od Boga darovan”. U Tagasti je želio otvoriti školu, ali nije imao sredstava. Obitelj mu nije dala nikakve po-moći. Majka je Augustina smatrala “svetogrdni-kom” jer je živio s “posvećenom djevicom” i nije ga htjela primiti u kuću. Opet je onaj Romanijan pritekao u pomoć. Dao mu velikodušan zajam i Augustin je s onim novcem otvorio svoju školu. Ali u Tagasti nije se osjećao dobro. Učenici mu nisu plaćali.

Vratio se stoga u Kartagu i otvorio novu ško-lu. Ali ni u Kartagi nije imao sreće. Pobjegao je u Rim. U međuvremenu nastavio je studirati. Žednio je za istinom. U traganju za njom s vre-menom je pristajao uz razne ideologije i filozof-sko-religiozne struje toga vremena: od materija-lizma pristupio je stoicizmu, pokretu platonaca, pelagijanizmu i konačno manihejizmu. Upravo su manihejci uvidjeli kako je taj mladić inteligen-tan i perspektivan. Bili su vrlo utjecajni u politici i odlučili su mu dati šansu. Preko Simaha, pre-fekta Rima, podržali su kandidaturu Augustino-vu na katedri retorike u Milanu, mjestu uvelike prestižnu, jer je Milano postao službeno sjedište Carstva i kandidatura je bila prihvaćena. Godine 384. bilo mu je 30 godina. Augustin je imenovan “carskim retorom” i preselio se s obitelji u Mila-no.

Milanski biskup bio je sv. Ambrozije. Augustin ga je veoma cijenio i počeo je ići na njegove pro-povijedi iz “estetskih motiva”, kako je sam zapi-sao, tj. jer je Ambrozije bio kulturan i profinjen čovjek. I u onim godinama našao je istinu koju je godinama tražio. Bog se objavio njemu i srce je Augustinovo bilo zapaljeno. Upisao se u popis katekumena i spremao se za krštenje koje mu je u noći Velike subote 387. podijelio sv. Ambrozije. Ali odmah je nastala velika zaprjeka.

Crkva je naređivala katekumenima da sre-de svoj život prije negoli prime krštenje. Tko je imao ljubavnicu, morao ju je napustiti. Tko je s njom živio, morao ju je vjenčati. Augustin se tako morao vjenčati, ali to nije učinio. Neki biografi tvrde da je on, kada je odlučio primiti krštenje, otpremio svoju družicu, zadržavajući sa sobom sina Adeodata, kojemu je bilo 15 godina. To nije dokumentirana verzija, i ne smatram je istinitom. Augustin je bio vrlo zaljubljen u svoju družicu. Zbog nje je promijenio život. U “Ispovijestima” priča da je u 15 godina nije nikada izdao, i to oči-tuje njegovu veliku ljubav i nikada je ne bi napu-stio na onakav način. Stoga, u vrijeme krštenja, Augustin nije uopće mislio na crkvenu karijeru i nisu bili vjerodostojni razlozi zašto se ne bi ože-nio majkom svoga sina.

Ja mislim da se on sa svojom vlastitom druži-com nije vjenčao, jer “nije mogao”. A nije mogao jer mu zakon nije dopuštao da se vjenča s “po-svećenom djevicom”. Morao ju je otpustiti. Ali se osjećao na smrt žalostan pri toj pomisli. I ta je žena riješila pitanje, žrtvujući samu sebe. Vratila se u Rim, ostavljajući Augustinu sina. Prebolna




rastava, kao što dokazuje činjenica da Augustin nije nikada zaboravio svoju drugaricu. Njegova majka Monika uzalud ga je nastojala tješiti nu-deći mu razne žene, s odličnom pozicijom, da se podigne u životu. Ali on je uvijek to odbijao. Bio je velik auktoritet u Milanu i najbolje obitelji že-ljele su se s njime rodbinski povezati. Ali Augu-stin je uvijek ostao zaljubljen u majku svoga sina i odbio je sve ponude.

Što je učinio nakon krštenja?- Odrekao se službe carskoga retora jer se nije

dobro osjećao u onom okružju. Odlučio je vratiti se u Tagastu i posvetiti se studiju, molitvi, zajedno sa svojom majkom i svojim prijateljima. Napustio je Milano i dospio u Ostiju da se ukrca u Afriku. U Ostiji je Moniku zahvatila groznica i umrla je. Augustin se premjestio u Rim, gdje se zadržao osam mjeseci. Bio je privučen monaškim zajedni-cama koje su se stale širiti. U Rimu ih je bilo ra-zličitih i želio ih je upoznati. Bile su to zajednice osoba koje su željele živjeti kao prvi kršćani.

Godine 388. vratio se u Tagastu, prodao ono malo dobara koja je imao, razdijelio utržak siro-masima i povukao se s nekolicinom prijatelja na periferiju mjesta. Njegov novi ideal života bio je skrovište, molitva, studij zajedno s prijateljima koji su dijelili njegove poglede. Ali Augustin je bio vrlo poznat u Tagasti. Svi su se divili njegovoj ljubaznosti, dobroti, mudrosti i svakoga dana bilo je osoba koje su ga išle posjećivati i tražiti savjeta, usluge, pomoći a on nije uspijevao nikoga odbiti.

Tako je njegov život studija i molitve stalno bio ometan. I onda je odlučio napustiti Tagastu. Prenio je svoje prebivalište u gradić u blizini Sre-dozemnoga mora, Hipon, blizu današnje Anna-be. Ali glas ga je pretekao. Jednoga dana ušao je u crkvu u Hiponu dok je bio neki sastanak. Biskup Valerije, već ostario, vidjevši Augustina, počeo je izvikivati s oduševljenjem njegovo ime. On se stao smijati, jer nikada nije pomislio postati sve-ćenik. Ali ondašnji glas naroda bio je glas Božji, “vox popli vox Dei”. I biskup ga je prozvao i rekao mu da je to volja Božja. I nije mogao odbiti. Tako je Augustin zaređen za svećenika.

Da je izbor bio izvrstan, odmah se pokazalo. Augustin je organizirao takvu religioznu djela-tnost u Hiponu i u susjednim predjelima da je nastao izvanredan rascvat vjere, djela, studija. Svi su trčali na Augustinove propovijedi. Svećenici, pa i biskupi, išli su k njemu po savjete. Hipon, zahvaljujući Augustinu, postao je odredišna to-

čka za sve afričke Crkve. Biskup Valerije, bojeći se da Augustin ne bude poslan u drugo sjedište, posvetio ga je za biskupa imenujući ga svojim na-sljednikom. Posvećenje je bilo oko 396. godine. I tako se Augustin nije maknuo iz Hipona.

Augustin je umro 430., njegov je dakle epi-

skopat potrajao dugo- Trajao je 34 godine. Vrijeme dugo i vrlo bo-

gato djelatnošću. Augustin je ovoj novoj misiji posvetio dušu i tijelo. Bio je brižljiv pastir, pozo-ran na nevolje svojih vjernika, napose siromaha, poniženih, bolesnih. Brinuo se veoma za propo-vijedanje, iako ga je to koštalo velikih žrtava, jer je imao problema s plućima, i govoriti, bila mu je prava muka. Često je išao propovijedati i u druga mjesta. Bio je i u Kartagi. Zajedno s propovijeda-njem nastojao je i pisati. Kamo nije mogao do-spjeti riječima, želio je dosegnuti spisima. U Hi-ponu je bio otvorio izvanrednu Radionicu. S njim su radile razne osobe koje su bilježile sve što je izlazilo iz Augustinovih usta: razgovore, raspra-ve, dijaloge, propovijedi i potom su to stavljali u gotovu formu. Augustin je sve to prerađivao pri-premajući knjige i traktakte. Drugi pisari prepi-sivali su kopije koje su bile razašiljane Crkvama, biskupima i također osobama koje su tražile po-moć i savjet. Augustin je doprinosio proizvodnji knjiga s elaboratima koje je izravno pisao. Patio je od besanice, ali se nije tužio jer je na taj način mogao provesti velik dio noći u pisanju. Literarna proizvodnja, koja je iza Augustina ostala, jedno-stavno je nemjerljiva i još je i danas izvanredan izvor “mudrosti” teološke, mistične, filozofske za učenjake svake vrste, uključujući i Pape.

Kada je umro?- U noći između 28. i 29. kolovoza 430. Bilo

mu je 76 godina. Pogođen groznicom, nakon kra-tka bolovanja, otišao je u nebo. Njegovo je tijelo bilo pokopano u Hiponu. Zatim je bilo preneseno u Sardiniju potom u Paviju gdje se još nalazi u crkvi sv. Petra u zlatnom nebu.

Iz čitanja njegovih knjiga i svjedočanstava

onoga koji ga je poznavao može li se imati opis kako je fizički izgledao?

- Da, ima naznaka i podataka koji nam omo-gućuju imati sliku prilično vjerodostojnu. Nije mogao biti vrlo visok. Zgoda koju donosi sam Augustin navodi na taj zaključak. Svi su Rimljani bili stasom srednje niski. Kada se u katakomba-




ma nađe kakav kostur visoke osobe, to znači da nije bio Rimljanin. Jedna rimska gospođa imala je sina koji je trebao biti zaređen za đakona i za onu priliku kupila mu je novo odijelo. Ali mladić je umro i gospođa je odijelo darovala Augustinu, koji joj je zahvalio na daru i rekao da ga “nije mo-gao obući jer je bilo preveliko za njega”. Iz te po-jedinosti zaključuje se da je Augustin bio manji od normalnoga Rimljanina svoga vremena. Bit će da je bio visok metar i 60 cm. Pripadao je pu-čanstvu sredozemne obale i imao je prema tomu tjelesne značajke tadašnjih Alžiraca: puti tamne, kose crne.

Sa stajališta temperamenta kakav je bio?- Bio je ljubazan, uljudan, srdačan, željan lju-

bavi. Želio je biti uvijek okružen prijateljima, pa i kao starac, a patio je kada se morao udaljiti od njih. Sam o sebi kaže: “Ja sam duha blaga”. Bio je

simpatičan i svi su željeli biti s njime. Posjedovao je neku urođenu plemenitost duha. Kao mladić, pohađajući društva malo preporučljiva, nije ni-kada sišao u vulgarno, grubo i nasilničko ponaša-nje. Želio je uvijek biti “elegantan i fin”. Bio je pro-finjen govornik. Očaravao je svojim govorima.

Augustin je živio prije 1600 godina, ali čini se kao da je čovjek današnjega doba. Upoznao je sve poteškoće koje napadaju osobe danas. Prije nego je susreo Boga i živio za njega, bio je žrtva neobu-zdanih strasti. Tražio je istinu, ali putovima koji su bili daleko od kršćanske vjere koju je kao dije-te upijao od majke. I u određenom trenutku po-stao je upravo neprijatelj kršćanske religije koju je smatrao lažnom. Potom se obratio provevši preostali dio svoga života veoma zaljubljen slje-dbenik Isusa i jedan od najstrastvenijih širitelja Evanđelja.

Isus i Nikodem. Gospodin je Isus u Jeruza-lemu za blagdan Pashe (Iv 2,23). Tom ga je pri-godom želio vidjeti Nikodem, intelektualac, član Velikoga vijeća ili Sinedrija (Iv 7,50), centralnoga komiteta od 60 umnih glava, glavnih predsta-vnika židovske religije i nacije. Upućen u Sveto Pismo, “učitelj u Izraelu” (Iv 3,9), istinotražitelj, pomalo disidentski orijentiran, tip mislitelja koji ne drži samo do svoje pameti nego i do svoje slo-bode. Htio bi razgovarati s Isusom, koji je pristao na sastanak.

“Ali noću”, poruči mu Nikodem. - “Može i noću”, uzvrati mu Gospodin.

I, eto, jedan takav uglednik: glavar naroda, strogi farizej, bogataš, mudrac iskustvom i po-ložajem, zaželio osobno upoznati Isusa i s njime razmijeniti mišljenje. Nikodem se odlučio k Isusu doći po noći, očito mimo konsenzusa Sinedrija. Sigurno se može pretpostaviti da se uvaženi član Vijeća zanimao za Isusova znamenja koja se ne daju protumačiti ljudskim trikovima. Bio je na-dasve pošten ne sustežući se da u iskrenu razgo-voru s Isusom razriješi neke svoje dvojbe koje su

mu navirale u glavu i u srce. S jedne strane, židov-ski službeni predstavnici Isusa ne prihvaćaju, a, s druge strane, vidi kako se Isusova djela ne mogu tumačiti nego “ako Bog nije s njime” (Iv 3,2). Tko je u pravu?

Bez obzira na to koji je razlog naveo židov-skoga odličnika da zatraži kod Isusa povečernju audijenciju, sigurno je kako je dobrohotni posje-titelj oduzeo Učitelju dobar dio noći namijenje-ne potrebnu odmoru. U tome vidimo Isusovu ne samo uslužnost i prilagodljivost nego i poštova-nje Nikodemove slobode. Neka sam raste u svo-joj umnoj spoznaji i slobodnoj odluci. Tri su bi-tna čimbenika svakog obraćenja: vjera - vrijeme - milost. Neka sve to dođe na red: neka se vjera provjeri, neka se vrijeme poštuje i neka se milost očituje.

Nikodem je čovjek rasta, zrijenja, razvitka i napretka. Evo kako:

U Ivanovu 3. poglavlju dolazi k Isusu potkriju-ći. Postavlja pitanja, sluša odgovore. Intelektual-no radoznao, ostaje zbunjen i uzdrman. Pogoto-vo kad je Isusu rekao: “znamo” (Iv 3,2), a Isus ga

Razgovor s dr. Zdravkom TomcemRefleksije uz knjigu Obraćenje, Zagreb, 2008.




poziva da probudi “vjeru” u preporođenje odo-zgor (3,3). Taj je razgovor u njemu morao osta-viti biljeg u pamćenju i svjetlo u poimanju Isuso-ve osobe i djela. Zaokuplja ga pitanje nepravde, smrti, spasenja. A ne može ničemu stati u kraj.On se umno razvija i u svojim 60-im godinama, kao mladić. Vidi se to i iz sljedećega njegova nastupa.

U Ivanovu 7. poglavlju Nikodem se na ple-numu Vijeća na neki način zauzima za Isusa, odnosno za poštovanje Zakona. Glavari su naime poslali svoje specijalce da Isusa uhite i privedu. Policajci se vratili neobavljena posla: Hajde ga vi uhvatite! Nikad nitko ovako govorio nije! vele im uhode. Na to ih glavari izdevetaše: “Zar ste se i vi dali zavesti? Ta je li itko od glavara ili farizeja po-vjerovao u njega?” Javi se i naš Nikodem, stidljivo i bojažljivo kao ono po noći, ali se javi, i postavi ovo junačko i juridičko pitanje: “Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša?” Citira on Izlazak 23,1 i Ponovljeni zakon 1,16. Brani on Isusa posredno. Normalna reakcija, koju bi svaki član Sinedrija, makar i ne bio pravnik, morao pri-mijeniti, a to formulira samo disident Nikodem. Drugi ni to. Ali nije on još uzrastao da nastupa samostalno. Da prizna Isusa “pred ljudima” (Mt 10,32). Nije u njemu vjera u Isusa nadjačala ljud-ske obzire i uvjerenje da je Sinedrij vječna i ne-uništiva ustanova. A kolege mu glavari ironično dobaciše: “Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok” (Iv 7,47-52). Oni, eto, “znaju”! I raziđoše se svojim kuća-ma. Nikodem ne prestaje rasti u svom uvjerenju da je Isus više od obična čovjeka, više od proroka, više od Sinedrija!

U Ivanovu 19. poglavlju Nikodem postaje Isu-sov javni učenik, i to na razmeđi smrti i uskrsnu-ća. Smogao je toliko snage da preskoči plot bo-jažljivosti i zajedno s Arimatejcem uzme Isusovo tijelo, oblije ga u sto libara smirne i aloja i pokopa u grob, “u koji još ne bijaše nitko položen” (Lk 23,53). Nikodem progledao kad je Isus oči zaklo-pio.

U predstavljanju knjige Obraćenje prof. Zdravka Tomca ovdje u Mostaru čini mi se upu-tnim prisjetiti se ovoga biblijskog intelektualca prije 2.000 godina. Volio bih kad bi se i ovo pred-stavljanje pretvorilo u dijalog, onako pošten ra-zgovor kakav je bio one noći u Jeruzalemu, razgo-

vor koji uključuje kritičke primjedbe i prosudbe. Da iskreno postavimo neka pitanja. Svi smo uče-nici Gospodnji i svima nam je rasti u duhu pred Bogom, obratiti se. Autor je svjestan na mnogim stranicama da je to proces koji nikada ne prestaje na zemlji. Dok dišemo, možemo otpasti zauvijek i možemo se spasiti zauvijek. Svima nam je moliti Gospodina Isusa: Ne dopusti da se ikada odijeli-mo od tebe!

Pred nama je knjiga od 470 stranica. Tu su izlo-žene brojne teme, problemi i dvojbe. Nismo ovdje da hvalimo jedni druge, pogotovo ne dodvorački, nego da kažemo što je to obraćenje, o kojem ovisi naša vječnost. Tomac amicus, veritas magis ami-ca.1 Valja priznati pozitivne strane knjige, autoro-vu hrabrost i odlučnost da borbu između vjere i nevjere i rezultate razmišljanja stavi pred druge. Ograničavamo se na prvi dio - “(moja ispovijed)” - do 295. stranice. Dr. Tomac veli da je godinama pisao svoj Dnevnik, nekoliko tisuća stranica (str. 22, 37), i da je u ovu knjigu religioznoga značaja u dobroj mjeri iz toga Dnevnika unio refleksije, doživljaje, bilješke iz pročitanih knjiga Pascala, Nitschea, Krleže, Junga, Tolstoja, Ivana Pavla II., Šimundže, osobito ruskih pisaca i filozofa Dosto-jevskoga, Berdjajeva i Solovljeva. A knjige je čitao od dječaštva svoga. Idemo slijediti neke od tih religioznih misli i o njima progovoriti dijaloški i kritički. Uostalom i sam je autor poznati kritičar u društvu.

1 - Sloboda griješenja ili pravo na griješe-nje? Autor piše ovako: “Sloboda čovjeka znači pravo čovjeka ne samo na dobro nego i na zlo...” U tom smislu tumači i Dostojevskoga za kojega veli: “On misli da zlo proizlazi, izvire iz dubine ljudske duše, iz prava čovjeka na slobodu izbora, ne samo dobra nego i zla” (str. 14). Ovdje ćemo s autorom razmijeniti koje pitanje, ako doista stoji na tome da čovjek ima “pravo” griješiti. Može li se reći da čovjek ima pravo na zlo, na kršenje Božjih zapovijedi? Odakle mu pravo na grijeh? Ako ima pravo, zar ga onda itko smije ikomu tužakati ili kažnjavati? Ne leži li u tom pravnom grmu sva suvremena drama koja klizi u tragediju? Svjetska nam politika i pravna znanost, europska napose (str. 233), tuku luk na glavi i do besvijesti tvrde, a glasovima glasača potvrđuju: da žena ima pravo na pobačaj, da supružnik ima pravo na preljub,

1 Aristotel, Nikomahova etika, 1096 a 16-17: “jer iako nam je oboje drago (tj. i Platon i istina), treba dati prednost istini”; hrv. prijevod: T. Ladan, Zagreb, 1992., str. 6.




da čovjek ima pravo ukrasti ženu bližnjega svoga, i to uopće nije krađa, makar se doživotno razva-lila i jedna i druga obitelj sa svim katastrofalnim posljedicama na obje strane itd. Ljudsko pravo niče iz Božjega morala. Iz Božjega i naravnoga zakona, iz svih Božjih zakona. Iz svih 10 zapo-vijedi! Mogu, dakle, imati slobodu, mogućnost, opredjeljenje i prigodu činiti zlo, pobaciti dijete, sklopiti protunaravni brak, eutanazirati roditelje, ubiti bližnjega, opljačkati mu imovinu, ali nemam nikakvo pravo na to griješenje. Odgovoran sam. Snosim posljedice i pred sobom, i pred drugima, i pred Bogom. Mislim da se u tome slažemo bez obzira na svu grješnu praksu svijeta i na nejasno formulirane rečenice.

Uostalom, na drugim se mjestima autor točni-je izražava: “Bog je dao čovjeku slobodu izbora, dao mu je mogućnost oblikovanja sebe kao osobe i ljudskog roda u cjelini” (str. 156). To da. Ali pi-tam se kako onda pisac ide dalje i ovako zaklju-čuje: “Dakle, zlo nije bilo nepoznato Bogu, i on je imao svoju tamnu stranu, barem prema mitovi-ma iz Starog zavjeta. Zato izvore zla treba tražiti u samoj biti čovjeka, u njegovoj ljudskoj prirodi, ali i u stvoritelju koji je čovjeka stvorio da bira između dobra i zla” (str. 211). Treba jasno reći da “bog” koji ima “tamnu stranu”, “bog” u kojem tre-ba tražiti izvore čovjekova zla, nije Bog ni Staroga Zavjeta, ni kršćanstva! To može biti Jungova psi-hoanalitička fantazija i interpretacija Jobove knji-ge (str. 248-258), ali to nije katolički nauk. Bog je savršena Mudrost, savršeno Dobro, savršeno Svjetlo, “Otac svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene” (Jak 1,17). Ako mi Boga svo-jim umom ne možemo shvatiti više nego što naše svjetlo doseže, razlog je u našem svjetlu, a ne u beskrajnoj Božjoj mudrosti, svjetlosti i dobroti.

Moje pitanje: Drži li doista autor da u Bogu ima tamnih strana i da je, u konačnici, i u Bogu, koji je darovao ljudsku slobodu, izvorište čovjekova zla?

2 - Stari i Novi Zavjet. “Ne znam je li veliki grijeh - pita se Tomac - negirati Stari zavjet, koji govori o Bogu osvetniku, koji ‘gazi u kaci’, odno-sno priznati da ne mogu prihvatiti Boga Staroga zavjeta. Ja sam prihvatio Novi zavjet kao konačni odgovor na moje dvojbe. Postao sam istinski vjer-nik Novoga zavjeta u kojem je Bog ljubav” (str. 135). Autor navodi proroka Izaiju (s. 211), koji

prikazuje Boga apokaliptički: “Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? U kaci sam sâm gazio, od naroda nikog ne bija-še. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju” (Iz 63,2-3). Konačno će prof. Tomac istu sliku o gaženju grožđa u kaci naći i u novozavjetnom Otkrivenju (14,18), što simbolizi-ra sud Božji nad narodima. Tu ne izražava sabla-zan (str. 252-253). Ovakav se prigovor može čuti i kada mladi studiraju Bibliju na teološkom fakul-tetu, dok ne zađu u ozbiljno katoličko tumačenje. Egzegeza nas upućuje da ovdje veliki prorok Iza-ija poetski i proročki govori o Bogu kao junaku oblivenu krvlju, koji u nama izaziva više straho-poštovanja nego strahovanja. On je onaj koji na-učava “pravdu” a “velik” kada spašava (Iz 63,1). Primjena ovog odlomka moguća je i na Kristovu agoniju. Može to biti simbol sve getsemanske i golgotske “kace”: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva” (Mk 14,24-25). Ako želimo govoriti o Bibliji i jednoga i drugoga Save-za, nužno nam je ne samo pročitati, nego proučiti dogmatsku konstituciju o božanskoj Objavi Dei Verbum.2 Bez te konstitucije, koja također pri-znaje da u knjigama Staroga Zavjeta ima ponešto “nesavršeno i privremeno”,3 sigurno će nam ne-dostajati bitna pomoć u razumijevanju i Pisma i Objave. Uz plejadu svjetskih klasika, koje je autor pročitao, ne vidim da spominje spomenutu ure-dbu II. vatikanskog koncila, nezaobilazan tumač Svetoga Pisma.

Ruku na srce, i u Starom Zavjetu ima divnih misli, odlomaka i knjiga o “Bogu ljubavi” kao i u Novom Zavjetu, a isto tako u Novom Zavjetu ima rečenica, odlomaka i knjiga koje govore o Bogu, pravednom sucu, kao i u Starom Zavjetu.

Na primjer, Psalam 51., koji je spjevao kralj David, nakon teških grijeha preljuba i ubojstva, prikazuje beskrajno milosrđe Boga našega: “Evo ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mu-drosti” (r. 8); Ili ona Izaijina: “Sion reče: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ - ‘Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje ure-zao...” (Iz 49,14-16). Kakve li nježnosti i ljubavi Božje! I tako redom. Može se sastaviti cijela knji-ga biblijskih riječi Staroga Zavjeta o Bogu do-

2 Dei Verbum, jedna od četiri koncilske konstitucije, ima svega 26 brojeva. 3 DV, 15 - imperfecta et temporaria.




brome, milosrdnome, providonosnome, o Bogu same ljubavi.

A isto tako u Novom Zavjetu ima teških pri-jetnji koje je Gospodin Isus, Bog ljubavi, nedvo-smisleno izgovorio: “Tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da po-tone u dubinu morsku” (Mt 18,6). Rečenica ci-tirana u knjizi (str. 277). Ili ona: “ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čo-vjeku bolje bilo da se ni rodio nije” (Mt 25,24). Ili ona još teža: “I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Do-ista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji la-kše nego tebi” (Mt 11,23-24). Ili ona najteža: “Ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi” (Iv 5,42). Tako Isus. Može se sastaviti cijela knji-ga svetopisamskih riječi Novoga Zavjeta o Bogu pravednome, Bogu sucu, koji govori o raju prave-dnika i paklu nepravednika.

Ne postoji suprotnost između Boga pravde i Boga ljubavi, Boga Abrahamova i Boga Oca Isu-sova. Tko vjeruje u Boga ljubavi i ravna se po njegovim zapovijedima, doživjet će ljubav. A tko odbija Boga ljubavi, doživjet će svu prazninu, sud i posljedičnu “osvetu” jer nema ljubavi u sebi. Čo-vjek je kao odgovorno biće sam sebi kriv. Pošte-nje nas intelektualno prinuđuje da ne izdvajamo pojedine rečenice, pogotovo proročke, iz općega konteksta i ondašnjega vremena i cijeloga Svetog Pisma, i tumačimo ih na svoj način odbacujući dio ili cio Stari Zavjet, i Boga Staroga Zavjeta.

Pitanje dr. Tomcu: Svaki čovjek ima barem dvi-je značajne faze života. Autor iz prve faze svoju 16. godinu uzdiže na pijedestal “misticizma”. Spomi-nje je barem desetak puta (str. 16, 38, 42, 97, 102-103, 113, 130, 180, 283) i opisuje je (str. 106-110) kao najpresudniju u doživljaju Boga. A to intenzi-vno duhovno iskustvo kliničke smrti nije bilo ka-dro izvući ga desetljećima na čistinu obraćenja. On je ipak ostao identičan i u mladosti i zreloj dobi. Može li na temelju nekih nejasnih rečenica Sveto-ga Pisma, koje također ima svoje faze, zanijekati objavu i vrijednost Staroga Zavjeta? Ne bismo li trebali biti poučljiviji učenici pred Riječju Gospo-dnjom pa radije rekli: ja ovo ne shvaćam, umjesto ja ovo ne prihvaćam?

3 - Isus se ne odriče Staroga Zavjeta! Autor se pita i čudi: “Čini mi se da sam se ipak iskreno i intuitivno, srcem opredijelio za kršćanstvo milo-srđa, a ne odmazde, za kršćanstvo blagoslivljanja, a ne proklinjanja, za Boga kao Ljubav, a ne autori-tet koji nemilosrdno kažnjava. Zato sam se uvijek pitao zašto se i danas u kršćanstvu odlučnije ne raskine sa Starim zavjetom i s poimanjem vjere u Boga na temelju Staroga zavjeta, koji se zapravo temelji na judaističkim zasadama, zašto se kršćan-stvo, a posebno katolicizam, potpuno ne utemelji na Novome zavjetu i Isusu. Za mene je Isus bio presudan čimbenik u otkrivanju ispravnoga puta u zamršenom labirintu moje duše” (str. 139).

Ovdje je rečeno više tvrdnji o kojima valja povesti pošten razgovor. Nije ovo samo prigovor prof. Tomca. Pročitat će se to i u drugim knjigama i čuti u razgovorima ovoga svijeta. “Kršćanstvo milosrđa” uključuje i “kršćanstvo pravednosti”. Milosrđe bez pravde može nekada biti nedosta-tno ili naivno. Kao što i pravda bez milosrđa može biti prava nepravda. Kraljevstvo je Božje kraljev-stvo istine i pravde, kraljevstvo ljubavi i mira!

Starozavjetni se David u svom dvostrukom grijehu obraća Bogu pravednomu: “Pravedan ćeš biti kad progovoriš i bez prijekora kada presudiš” (Ps 51,6); i milosrdnomu: “Žrtva Bogu duh je ra-skajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš pre-zreti” (r. 19).

A novozavjetni se Isus obraća svomu Ocu s naslovom: “Oče pravedni!” (Iv 17,25), a svima nam poručuje: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6,36).

Bog Staroga i Novoga Zavjeta identičan je Bog Otac, Sin i Duh Sveti, makar se nama trojstveno i povijesno objavio tek u posljednja vremena. Sveti je Augustin zapamtljivo formulirao, a posljednji Koncil njegovu misao istaknuo da je Bog tako mudro rasporedio da se Novi Zavjet u Starome skriva, a Stari se u Novom otkriva!4 Uvijek mo-ramo ostati potreseni dogmom/Božjom istinom, koju je Isus iznio u razgovoru sa spomenutim Ni-kodemom: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 2,16). Božja je to inicijativa ljubavi. Očeva je to providnost iz Staroga Saveza, prije Staroga Zavjeta, oduvijek. Bog je tako ljubio svi-jet od početka, ne kao “autoritet koji nemilosr-

4 DV, 16: “Deus... ita sapienter disposuit, ut Novum in Vetere lateret et in Novo Vetus pateret (Sv. Augustin, Patrologia Latina, 34,623).




dno kažnjava”, nego ga je tako ljubio da je u odre-đenom povijesnom trenutku dao svoga Sina da bude razapet za nas. Autor ovu rečenicu navodi uzimajući je od Ivana Pavla II. (str. 202). Ne za-boravimo: nije raspeće božanska igra, ako je već bila ljudska zlobna drama, nego najstrahovitije mučilište na ovome svijetu. Isus se na križ ispeo iz ljubavi prema Ocu i iz ljubavi prema nama koji vjerujemo. Ima ljudskih autoriteta koji nemilosr-dno kažnjavaju. To znamo. Vjernik koji prihvaća povijesnu Božju objavu, koji proučava kontekstu-alnu egzegezu, povijesni sklop, pa i “judaističke zasade”, koji poštuje biblijske “književne vrste”,5 ne može očekivati da kršćanstvo raskine sa Sta-rim Zavjetom!

Pitanje dr. Tomcu: Novi Zavjet navodi 695 puta Stari Zavjet. A Isus, s apostolima, navodi ga preko 300 puta. I to uvijek pozitivno. Ako netko prihvaća Isusa Krista, kao što autor knjigom dokazuje, kako može odbiti Stari Zavjet koji je Isus osobito uvaža-vao i njime se služio?

4 - Eh sada: nije svako nadahnuće - objava.

Nužno je upozoriti na tu razliku. Sve što je u Svetom Pismu napisano od Boga je nadahnuto (“bogodu-ho”: 2 Tim 3,16) i u sinergiji Boga i čovjeka napisa-no. Famozni primjer iz Tobijine knjige: “Krenuše, a pas za njima” (Tob 11,4). To jest inspirirano, ali tu se ne radi ni o kakvoj objavi. Nije dakle sve što je napisano ujedno objavljeno radi našega spase-nja. Objava se događa riječima i djelima: riječi čine objašnjuju, a djela riječi potvrđuju.6

Isus postavlja razliku između onoga što dolazi od tijela a što od Oca: “Blago tebi, Šimune, sine Jo-nin, jer ti to ne objavi pűt i krv, nego Otac moj ne-beski. Zato i ja tebi kažem: ti si Petar stijena, i na toj stijeni...” (Mt 16,18). To je objava što je Otac učinio a Krist izrekao! Dosljedno tomu, nije sve u Svetom Pismu doslovno istinito, nego toliko toga metafo-rično i poetično rečeno i u tom smislu korisno za poučavanje i odgajanje. A što je obvezatna objava, a što samo povijesni ili drugi podatci, to “konačno podliježu sudu Crkve”,7 njezina Učiteljstva.

Veliki obraćenik sv. Augustin piše kako je bio zanesen Ciceronovim filozofskim spisom Hor-

tensius,8 i njegovim misaonim sadržajem i latin-skim stilom. Njemu se Biblija činila “nedostojna da je usporedi(m) s Ciceronovim dostojanstvom”. A onda ispovjedno nastavlja o Bibliji: “Ali je ona ipak bila takva da je rasla s malenima, no meni je bilo ispod časti da budem malen. Nadut od oholosti, sâm sam se sebi činio velik”. Biblija je knjiga, zapravo 73 knjige, pisana u rasponu od 2.000 godina. Obuhvaća sve ljudsko radosno i ža-losno iskustvo i Božju objavu potrebnu za naše spasenje. Mi možemo ljubomorno i grozničavo skupljati zelene listiće po drveću ljudske prašume misli, znanosti i povijesti. Ali nema tu objektivne objave i jamstva spasenja. Sveto je Pismo, riječi su Augustinove, zdanje “s niskim ulazom, no unu-tra je visoko i ovijeno tajnama. A ja nisam bio takav da sam mogao ući u nj i sagnuti šiju da se prilagodim takvu hodu”.9 Stoga se ne može čitati Biblija kao što se čita “Dvojnik” Dostojevskoga! I ne može se proučavati Biblija kao što se prouča-va Krležin “Banket u Blitvi” ili “Glembajevi” (str. 229-232).

5 - Tko je Isus i tko ili što je Crkva? Evo nas na sržnom dijelu i kršćanstva, i povijesti spase-nja, i ove knjige. To se pitanje postavlja od Isuso-va upita u Cezareji Filipovoj do dana današnjega: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?”, odnosno: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,13.15). Sav je Novi Zavjet zdušno zauzet da otkrije pravo lice i pravo biće Isusa Krista: Marijin Sin? “drvo-djeljin sin?” (Mt 13,55). Čovjek iz Nazareta? Sin Čovječji? Sin Božji? Božji Logos? Druga Božan-ska Osoba? Gotovo svi Koncili Crkve bavili su se osobom i djelom Isusa Krista. Kristološka krivo-vjerja nastala u 3. i 4. stoljeću, i kasnije, dospjela su do nas pod raznim plaštevima: arijanizam - da je Isus samo stvorenje; nestorijanizam - da su u Isusu dvije osobe, božanska i ljudska; monofizi-tizam - da je u Isusu jedna osoba i jedna narav; pelagijanizam - da se čovjek sam svojom snagom spašava. Itd.

Koliko je i našemu autoru Isus enigma, mi-sterij, on otvoreno piše pitajući se: “Još sam više bio prestravljen razmišljanjem ima li i Isus svo-

5 DV, br. 12: genera litteraria. 6 DV, 2: “zahvatima i riječima” - gestis verbisque; br. 4: “riječima i djelima” - verbis et operibus; br. 14: “riječima i zahvatima”

- verbis ac gestis. 7 Ondje, br. 12.8 Kvint Hortenzije Hortal (114.-50. pr. Kr.), rimski govornik i filozof; M. T. Ciceron, Hortensius, spis koji je očuvan

uglavnom u citatima Augustinovih djela.9 Sv. Augustin, Ispovijesti, III.,5,9. Svi citati u istoj glavi.




jega dvojnika u sebi ili izvan sebe. Kako objasni-ti Antikrista, kao antipoda Kristu?” (s. 132; vidi također o Solovljevu 243-247). Antikrist kao stvorenje, luciferski pobunjenik protiv Boga, ne može biti “dvojnik” Kristu ni kao čovjeku, kamoli kao Drugoj Božanskoj Osobi. Antikrist je anti-pod svakomu od nas tko čini dobro poput Krista, tko govori i svjedoči istinu poput Krista, tko teži za svjetlošću vječnom. Ukoliko je čovjek, Isus je imao slobodu reći Ocu “ne” svojom ljudskom vo-ljom, ali nije imao konkretnu volju to reći, jer je uvijek bio okrenut na Očevu stranu. Dokazao je to i u Getsemaniju, i na Gabati, i na Golgoti! A svojim uskrsnućem nadišao je sve ljude, filozofe i proroke, kraljeve i vladare ovoga svijeta. Autor na više mjesta piše o Isusu uskrslom kao rješenju zagonetke smrti. Ali čitamo i ovakvu rečenicu: “Krist kaže: ‘Prijatelju, ako znaš što radiš, blago tebi, ali ako ne znaš, proklet si i kršitelj Zakona’” (str. 254). Gdje je to Isus rekao? Kada je to on naučavao? Misli li tako možda Jung ili se s time slaže i autor?

Pitanje dr. Tomcu: Ne čini li se previše riskan-tno pisati o Isusu Kristu, najvećem misteriju ljud-ske povijesti, više na temelju filozofskih zasada i psihoanalitičkih prouka, nego na temelju biblijskih tekstova i egzegeza, crkvenih koncila i kršćanskih otaca i teologa? Ovih je drugih u knjizi puno ma-nje negoli ovih prvih.

Pod podnaslovom “Što za mene znači biti kr-šćanin?” (str. 281-291) kao da je sažetak autorova Creda.

Prof. Tomac piše “... moj put obraćenja bio je slijeđenje Isusa i izvornog kršćanstva, a ne bespo-govorno prihvaćanje sentimentalnog kršćanstva onako kako ga kao nadu za sve ljude tumači Cr-kva” (str. 280). Koje je to “izvorno kršćanstvo”, a koje “kao nadu za sve ljude tumači Crkva”? Da naša Crkva naučava “sentimentalno kršćanstvo”, i da ima pravoga kršćanstva koje se kao nada ne nudi svim ljudima? Volio bih razjašnjenje.

Dr. Tomac nastavlja: “Zastupam stajalište da se ne smije u svim uvjetima zastupati istina i da se ne smiju držati ljudi u svim uvjetima normi, dogmi i zakona. Dakle, protiv sam dogmatskog tumačenja i apsolutnog važenja svih normi uklju-čujući i Deset zapovijedi Božjih, i time slijediti Isusa više nego mnogi koji dosljedno provode na

dogmatski način sve norme i sve zapovijedi Božje bez ulaženja u konkretnu situaciju” (str. 285). Na to bismo s filozofijskog stajališta odgovorili: Dok se, s jedne strane, tom tvrdnjom žele dokinuti sve apsolutne norme, ta se sama tvrdnja postavlja kao apsolutna norma, pa zato ona i samu sebe dokida. U tim tvrdnjama krije se opasni relativizam.10

I slično nastavlja na drugoj stranici: “Treba se odlučiti za relativne vrednote, za Deset zapovijedi Božjih koje se primjenjuju u konkretnim uvjeti-ma, u konkretnim situacijama. Dakle, i Deset za-povijedi Božjih primjenjuju se ovisno o situaciji i zato je nekad moguće govorenjem istine nani-jeti najveće zlo drugim ljudima pa čak i dovesti do smrti i ubojstva” (str. 286). Ako ćemo tako razmišljati, naučavati i živjeti, tko će nam onda konkretno protumačiti koju ću zapovijed ukinuti, umanjiti i ublažiti, a koje ću se “situacijski” držati? Svatko autonomno za sebe, selektivno? Ovakvim tumačenjem “biti kršćanin” autor u teološkom pogledu upada u doktrinarni relativizam, a u mo-ralnom pogledu u “situaciju etike”. Isus, na kojega se autor poziva, govorio je ovako: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam do-šao ukinuti, nego ispuniti” (Mt 5,17).

Pitanje dr. Tomcu: Zar se ne čini da se ovakvim rečenicama autentično kršćanstvo razvodnjava, a ne afirmira? I zar se ovakvim tvrdnjama ne otvara put u diktaturu relativizma? I ne ide li se ovakvim razmišljanjem u pogibelj da se Boga prilagodi čo-vjeku, a ne čovjeka Bogu?

Autor će izreći svoje iskustvo: “Moj odnos pre-ma Isusu moj je i samo moj odnos i do njega sam došao svojim putem i svojom osobnom odlukom. Drugi su mi pomogli u tome, osobito brojne knji-ge koje su mi otvarale nove horizonte i ukazivale mi na zamke koje moram izbjeći” (str. 281). Na-pominje da je najprije “postao kršćanin, prihva-tio sam Isusa, ali dugo mi je trebalo da prihvatim Katoličku crkvu i da se vratim u svoje djetinjstvo kada sam bio dio te crkve” (str. 282). Kritizira “cr-kveno kršćanstvo” (str. 275), u određenom smislu distancira se “od crkve kao institucije” (str. 282) i očito je da ga nije Katolička Crkva privukla Kri-stu nego “osobito brojne knjige”!

6 - Smrt i kraj. Razum nema pravi odgovor na činjenicu smrti (str. 97). A čovjek treba naći

10 Usp. I. Tadi, “Protagorin i suvremeni relativizam”, u: M. Niki - K. Lameši, Diktatura relativizma. Zbornik radova znanstvenog simpozija održanog u Zagrebu 16. lipnja 2007., Zagreb, 2009., str. 41-76, ovdje 50-53.




neko rješenje ako želi “ostati normalan i psihički zdrav” (str. 259). Autor ovako o ljudskoj smrti i budućem životu: “Moja mistična iskustva, kada sam već bio na putu prema Bogu, kao kap pre-ma moru, stvorili su u meni duboko uvjerenje da se čovjekova duša utapa u Duh Sveti, da se vraća cjelini duha (Bogu), odnosno da postaje Bog kao što kap postaje more” (str. 92). Otići ćemo u pan-teizam! - Naša duša, kad se u smrti rastavlja od tijela, zadržava svoju individualnost. Ne govori-mo o osobi, jer je osoba duh i tijelo zajedno - i to će biti nakon Sudnjega dana - ali govorimo o be-smrtnoj supstanciji koja je različita od Duha Bo-žjega. Kako je ona povezana s Bogom, ne znamo, ali ne smatramo da se pretvara u Duha Svetoga, kao “kap u more”, da postaje Bog. Ovo može biti mišljenje svećenika Silderbrandta u Krležinim “Glembajevima” ili pjesnički izraz Silesiusovih pjesama (str. 232), ali nije to katolički katekizam.

Zaključak. Autor se kreće kroz raskošnu bibli-oteku knjiga koje je pročitao, iz kojih bira misli, uspoređuje ih sa svojima, teoretizira obraćenje, intelektualizira vraćanje k Bogu. Citira filozofa Blaisea Pascala. On u svojim Mislima kaže: “Srce ima svoje razloge koje razum ne razumnije.”11

Vrijedi i obrnuto: Razum ima svoje razloge koje srce ne razumije. Ali Pascal je izrekao i ovu mi-sao svakomu onomu koji se uzda u svoj razum i u svoju narav: “Ponizi se, nemoćni razume; ušuti, tupoglava naravi!”12 Drastično rečeno. Ali svatko može na sebe primijeniti koliko je to životno isti-nito i iskustveno izraženo!

Vratio bih se na Stari zavjet, i to na Božje riječi koje prenosi prorok Izaija: “misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti!” (55, 8). Obraće-nje se, dakle, događa kada ja svoje misli uskladim s Božjim mislima, a svoje pute s Božjim putovi-ma! A k tomu molim kao prorok Jeremija: “Obra-ti me, da se obratim!” (31,18). To je istina! Svakim danom moramo potvrđivati svoj čin obraćenja, svoj pristanak uz Boga, uz Kristovo djelo. I čvrsto stajati na ravnalu vjere i Crkve. “Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne”, poručuje nam sv. Pavao (1 Kor 10,12). Tko “misli” da stoji, a ne tko stoji! Krhko je naše obraćenje u tolikim kušnjama i uma i srca.

/U knjizi s naslovom “Obraćenje” probuđe-niji bi čitatelj poželio više razmišljanja o Isusovu Evanđelju, o njegovim dijalozima s osobama, o njegovim jedinstvenim prispodobama, čudesima. Čitatelj bi se radovao da nađe više prouke, refle-ksije, doživljaja u odnosu na Krista i konkretno njegovo djelo, na otkupljenje i križ, na apostole i Crkvu./

Na kraju, s ovim kritičkim mislima i pitanjima, i sa svim poštovanjem autorova nikodemskog tra-ženja istine, istaknuo bih njegovu otvorenost pre-ma Bogu i intelektualno poštenje da prizna kako je išao “za lažnim idealima i za lažnim zvijezda-ma” (str. 15, 111). To je dobar put da nadiđe i one poteškoće, koje ga, očito, još uvijek muče. I rado ga povjeravamo “Bogu i Riječi milosti njegove” (Dj 20,32), da ga kušnje učine još jačim i odvažni-jim Kristovim učenikom i katoličkim vjernikom!

11 B. Pascal, Pensées, nr. 277: Le coeur a ses raisons que la raison de connaît point.12 B. Pascal, Pensées, nr. 3: Humiliez vous, raison impuissante; taisez vous, nature imbecille.




1 - Najprije su neki mediji prenijeli vijest da je 15. rujna 2009. u katedrali sv. Stjepana u Beču, u nazočnosti kard. Schönborna, održan susret na kojem je sudjelovala i Marija Pavlović-Lunetti, koja se predstavlja kao svakodnevna “vidjelica”. Ona je, uz uobičajeno “ukazanje”, svjedočila o tome kako su dnevna “ukazanja” od lipnja 1981. utjecala na promjenu njezina života. Tom je pri-godom Kardinal u svom govoru istaknuo: “Velik je dar da Majka Božja želi svojoj djeci biti tako blizu! To je ona pokazala na toliko mjesta u svije-tu. I već više, više godina to pokazuje na sasvim osobito bliz način u Međugorju!”

2 - Zatim je bečki Kath.net, od 13. studenoga 2009., najavio: “Bečki će Nadbiskup potkraj godi-ne posjetiti poznato marijansko proštenište - Po-sjet župi i zajednici Cenacolo - Trebao bi tako-đer biti susret s mjesnim biskupom i kritičarima Međugorja”. Ovaj Biskupski ordinarijat nije bio o tome obaviješten ni iz Nadbiskupova ureda, ni iz župnog ureda iz Međugorja.

3 - Catholic news agency objavila je 16. stude-noga vijest: Kard. Christoph Schönborn posjetit će Međugorje, malo mjesto u BiH, gdje je šestero djece bilo svjedocima o navodnim ukazanjima Djevice Marije. Ali prema Bečkoj nadbiskupiji, posjet je “posve privatan” i ne uključuje izjavu Kardinalovu o istinitosti ukazanja. Zamišljeno je

MEĐUGORSKI FENOMENU povodu posjeta kard. Schönborna Meugorju


Izjava

Budući da su mediji najavili i pratili boravak i javni nastup kard. Christopha Schönborna, bečkoga nadbiskupa, u Međugorju, a što je posebno kod nekih vjernika izazvalo pogrješan dojam da je Kar-dinal svojom nazočnošću priznao autentičnost međugorskih “ukazanja”, smatram svojom dužnošću da, kao dijecezanski biskup, upoznam vjerničku javnost s tim u vezi, s napomenom da sam Kardinalu osobno uputio pismo slična sadržaja.

da to bude posve privatan pohod, nije bilo zami-šljeno da “ide na internet”, protumačio je o. Jo-hannes Fürnkranz, Kardinalov tajnik.

4 - Dana 29. prosinca kard. Schönborn poja-vio se u Međugorju, a pratili su ga mediji i su-tradan i tako nekoliko dana. Vijesti su prenijele da je održao govor u crkvi sv. Jakova apostola i, ističući Očevo milosrđe, rekao: “Tko bi mogao ove stvari pokrenuti? Tko bi to mogao izmisliti? Čovjek? Ne, to nije ljudsko djelo”. Novinari su 31. prosinca pisali: “Dok su neki očekivali da će Kardinalov pohod Međugorju biti privatan, on je međutim iznenadio mjesto pokazujući se vrlo vidljivim. Proveo je vrijeme slaveći misu u crkvi sv. Jakova, penjući se na brdo ukazanja s vidjeli-com Marijom Lunetti, moleći tiho u klanjanju, i, možda najznačajnije, držeći svoj govor u župnoj crkvi u pratnji franjevaca”.

5 - U svemu ovome moram priznati da sam osobno, kao dijecezanski biskup Mostarsko-du-vanjske biskupije, ostao iznenađen. Razumijem da Kardinal Svete Rimske Crkve ima ovlast ispo-vijedanja i propovijedanja Evanđelja u cijeloj Ka-toličkoj Crkvi. Ali, što se tiče javnih nastupa izvan vlastite biskupije, postoji i među biskupima neki crkveni običaj. Naime, biskup ili kardinal kad na-mjerava doći u drugu biskupiju i javno nastupiti, najprije se najavi mjesnomu biskupu, što i crkve-




na razboritost sugerira. Smatram da se ta crkvena razboritost i to uobičajeno pravilo posebno tre-balo primijeniti u ovom slučaju.

6 - Iznenađen sam, jer se iz ureda kard. Schön-borna do objavljivanja ove Izjave nitko nije javio, a pretpostavljam da je Kardinalu poznat stav Cr-kve o Međugorju, utemeljen na rezultatima ko-misijskih istraživanja i zaključaka da se ne može ustvrditi da se radi o “nadnaravnim ukazanjima ili objavama”. Njegov posjet Cenacolu odnosno s. Elviri, koja, usput rečeno, kao redovnica nema dozvolu boravka i djelovanja na terenu ove bisku-pije, mogao se također protumačiti kao potpora njoj. I ne samo njoj, nego i većem broju neposlu-šnih novih zajednica i vjerničkih udruga u Me-đugorju, koje u Kardinalovu pohodu mogu čitati ohrabrenje za svoj crkveni neposluh.

7 - Kao dijecezanski biskup navodim, i pona-vljam, neke bolne činjenice.

- Najprije ističem mučni “hercegovački slučaj” o župama koji se povezuje s “međugorskim feno-menom” od samoga početka, kada se navodna međugorska pojava jasno stavila na stranu nekih tadašnjih neposlušnih franjevaca - jedan je od njih kasnije napustio i Red i svećeništvo - optu-žujući tadašnjega dijecezanskog biskupa zbog ne-reda.

- Mi sada imamo na terenu biskupije devet bivših franjevaca koje su njihovi vrhovni pogla-vari otpustili iz Reda manje braće, a Sveta Stolica izgon potvrdila. Iako suspendirani a divinis, oni se na uzurpiranim župama ponašaju kao zakoniti svećenici. Dok međugorska navodna pojava daje odgovore na najbanalnija pitanja radoznalih, ne čuje se s te strane nijedna riječ protiv te teške zlo-porabe, koja udara na jedinstvo ove mjesne Cr-kve.

- Imali smo žalosnu pojavu, 2001. god., da su neki franjevci, već otpušteni ili neki tada još ne-otpušteni, pozvali starokatoličkog đakona koji se predstavio kao “nadbiskup” i u uzurpiranim žu-pama “krizmao” preko 700 djece. Razumije se: nevaljano i svetogrdno. A kao đakon predvodio je, nevaljano, i misu u više župa. Međugorska po-java o toj zloporabi sakramenta Duha Svetoga i Euharistije ni riječi!

- Imali smo bolnu činjenicu da su dvojica ta-kvih svećenika išla starokatoličkom biskupu u Švicarsku s prijedlogom da ih zaredi za biskupe kako bi bili daleko i od Mostara i od Rima; da stvore formalan raskol, što je starokatolički bi-skup odbio.

- Imali smo dvojicu posebnih karizmatskih promotora i ideatora “međugorskoga fenomena”, istaknutih neposlušnika, Tomislava Vlašića, ko-jega su prošle godine njegovi vrhovni poglavari otpustili iz Reda manje braće, a Sveta ga Stolica, na njegov zahtjev, razriješila i svake svećeničke službe i obveze; i fra Jozu Zovku, lišena vršenja svećeničke službe u ovoj biskupiji od 2004. godi-ne, kojega su također njegovi redovnički pogla-vari, prema novinama, povukli iz Hercegovine i onemogućili mu svaki kontakt s Međugorjem.

8 - Kardinal je ushićen pred činjenicom toli-kih ispovijedi u Međugorju gdje se očituje Očevo milosrđe. Mi vjerujemo da se milosrđe Oca ne-beskoga jednako očituje i u Međugorju i u svakoj župi ove biskupije, i prije i nakon fenomena Me-đugorja. Treba vidjeti duge redove vjernika pred ispovjedaonicama u svim župama, pogotovo o Božiću, Uskrsu, godovinama i krizmama. Mnogi kažu da su te ispovijedi u Međugorju jak dokaz da se Gospa “ukazuje”. Prema tom zaključku o broj-nim ispovijedima Gospa bi se ukazivala u svim našim župama, a ne samo onim trima osobama jednom godišnje u Međugorju, i drugim trima svaki dan, uostalom najviše izvan Međugorja, pa navodno i u katedrali u Beču. Sve skupa do sada: oko 40.000 “ukazanja”! Štoviše, stječe se dojam kao da neki “vidioci” određuju gdje i kada će se Gospa “ukazati”, jer se navodno ukazuje gdje i kada oni zažele. Nije li to nedopustiva manipula-cija i s Gospom i uopće sa Svetim?

Ovom izjavom kao dijecezanski biskup želim upoznati vjerničku javnost da dolazak i javni na-stup kard. Christopha Schönborna ne znači nika-kvo priznanje autentičnosti “ukazanja” vezanih za Međugorje. Žao mi je što je Kardinal ovim svo-jim dolaskom, nastupom i izjavama, sadašnjim patnjama ove mjesne Crkve dodao nove, koje ne pridonose njezinu tako potrebnu miru i jedin-stvu.





(16.1.2010.) - Uzoritom gospodinu Christophu kard. Schönbornu, bečkomu nadbiskupu, nakon njegova boravka u Međugorju za Novu godinu 2010. dijecezanski biskup u Mostaru, msgr. Ratko Pe-rić, uputio je osobno pismo, 2. siječnja, i ujedno istoga dana objavio priopćenje u kojem je izrazio svoje čuđenje s obzirom na Kardinalove izjave i posjet Međugorju. Po povratku u Beč, Kardinal je imao više intervjua u raznim medijima. U razgovoru s “Orientierungom”, 10. siječnja, iznio je mišljenje “da se nije ogriješio o ono što je pravo jednoga Biskupa i jednoga Kardinala!”

Kardinal je sredinom siječnja 2010. sudjelovao, kao član, na plenarnoj sjednici Kongregacije za nauk vjere, a 15. siječnja prije podne primio ga je u privatnu audijenciju papa Benedikt XVI. Poslije podne istoga dana Kardinal je uputio faksom iz Rima mostarskomu biskupu pismo na njemačkom jeziku. Dio pisma, koji se odnosi na Kardinalov posjet Međugorju, ovdje objavljujemo.

Rim, 15. siječnja 2010. Preuzvišeni! Dragi subrate in Christo.Primio sam Vaše pismo od 2. siječnja ove godine. Žao mi je ako imate dojam da je moje hodočašće u

Međugorje nanijelo štetu miru. Možete biti sigurni da to nije moja namjera.

Kardinal svoje pismo završava ovim riječima:Majka Božja i njezin božanski Sin sigurno će sve voditi na dobro. U tom povjerenju pozdravljam Vas u bratskoj povezanosti u GospodinuVaš

+ Christoph Kard. Schönborn O. P.

Kardinal Schönborn odgovorio biskupu Periu




Mnoge poznavatelje “međugorskoga fenomena”, bilo one koji su prema njemu kritični, kao i one koji prihvaćaju nadnaravnost njegova podrijetla, začuđuje i još više zbunjuje činjenica da nijedno od šestero navodnih vidjelaca nije ostvarilo duhovni poziv. Jednom će u vezi s tim fra Tomislav Vlašić, ta-dašnji župni vikar u Međugorju, zapisati u Kronici ukazanja kako “sve više dolazi do izražaja mudrost Gospina kada je vidiocima izrazila savjet u srpnju 1981, iako ih je ostavila slobodnima, da pođu u samostan”.1 Čini se da je to bila više fra Tomislavova želja, a kasnije i želja fra Slavka Barbarića, također župnoga vikara u Međugorju, negoli samih “vidjelaca”. Štoviše, u pismu iz 1983. koje je uputio pozna-tom švicarskom teologu Hansu Ursu von Balthasaru, vikar ga Tomislav obavješćuje: “Djeca su odluči-la poći u samostan ali čekaju trenutak koji samo oni znaju”.2 Očito sva djeca, nijedno se ne isključuje! Danas sav svijet može znati da su to bile obične priče. Niti su sva međugorska “povlaštena” djeca pošla u samostan, niti su uopće znala trenutak polaska; a ona koja su bila pošla, dala su primjer kako ih u tome pogledu drugi ne trebaju nasljedovati. U ovoj “Svećeničkoj godini”, kada se posebno razmišlja o stanju “duhovnih zvanja”, Ordinarijat se ukratko osvrće na te “međugorske plodove”, odnosno povijest pokušaja i neuspjeha, u kojoj je četvero vidjelaca govorilo da će poći u samostan, čak dvoje i pošlo za tim čudesnim “glasom”, ali s vremenom sve se ohladilo. Momci se pooženili, a djevojke poudale.

Uredništvo

Duhovna zvanja “meugorskih vidjelaca”

1 Kronika ukazanja, sv. I., 4. 6. 1983., str. 501. 2 D. Kutleša (prir.), Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 55.3 Ogledalo Pravde, str. 33.4 Arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar (ABOM), Fond Međugorje, Izvještaj fra Vitomira Silića o Ivanu Dragićeviću,

od 20. 3. 1984.

1. Ivan Dragićević Ivan je rođen 25. svibnja 1965. u Mostaru, od

oca Stanka i majke Zlate. Nakon završene osno-vne škole pohađao je prvi razred srednje škole u Čitluku, ali ga nije položio.3 U jednom od kasnijih razgovoru sa svojim prefektom u Visokom, kao jedan od razloga toga neuspjeha naveo je i pozna-ti “slučaj” u Međugorju.4 Malo čudno, ako znamo da su navodna ukazanja u Međugorju počela na-kon završetka te 1981. školske godine! Slijedeći poruku međugorske pojave, koja im je savjetova-la da se posvete Bogu i uđu u samostan, Ivan se javio svršetkom kolovoza 1981. u sjemenište kao kandidat Hercegovačke franjevačke provincije. Evo kako “vidjelica” Vicka, u svom razgovoru s fra Jankom Bubalom, dvije godine nakon toga događaja, opisuje njegovu “brzu” odluku o odla-sku u sjemenište:

“Janko Bubalo - Vicka, gotovo općenito je po-znato da vam je Gospa dosta rano savjetovala ne-što o izboru vašeg životnog puta.

Vicka - Jest, jest. Mi to nikad nismo sakrivali.J - A šta vam je govorila?V - Govorila nam je da bi dobro bilo da se po-

sve posvetimo Bogu. Da idemo u samostan ili ...J - Je li vas to onda smelo?V - Ja ne znam. Kako koga.J - Je li bilo vremena za razmišljanje?V - Da šta nego bilo! Ima ga i sada. Samo Ivan,

on se morâ brzo odlučit, jer je brzo trebalo poć u sjemenište, ako to želi.

J - A on? V - On se stvarno odman odlučio.J - I otišao?V - Jest, jest. Otišao.J - Možda bi bolje bilo da nije tako žurio, jer

vidimo da se kasnije nekako kao smeo.




V - Pa jest. Ali kô zna što Bog s njime namje-rava! Nije to lako procinit. Ti to znaš bolje od me-ne”.5

Ivanovi poglavari poslali su ga u franjeva-čku gimnaziju u Visoko. I u sjemeništu je imao redovita “viđenja”, osim prvih sedam dana. Je li baš bilo tako? U jednom opisu viđenja od 1. li-stopada 1981. kroničar Vlašić prenosi sljedeće Vickine i Jakovljeve riječi: “Gospa im je pokazala Ivana Dragićevića (vidjelac u sjemeništu u Viso-kom). Sav sretan, širi ruke da poleti od radosti. Rekla je da se njemu neće ukazivati do 15. 11. 81. zbog obveza u školi. Ako do tada nekad dođe to će biti samo da ga posjeti”. Kroničar, pod istim datumom, naknadno nadodaje bilješku sljedećeg sadržaja: “Ovo je Vicka doznala od nekog hodo-časnika koji je navodno razgovarao s Ivanom Dra-gićevićem. Kasnije smo to provjerili kod Ivana i doznali da nije istina, nego je i on imao redovno viđenja izuzev prvih 7 dana u sjemeništu”.6 Iznosi li Ivan neistinu, ili Vicka, bez ikakvih skrupula, u usta Gospi stavlja neprovjerene informacije koje je čula od nekog hodočasnika? Ako je točno ovo drugo, preko čega olako prelazi kroničar Vlašić, kako onda vjerovati da su ostale “poruke”, koje Vicka pripisuje Gospi, vjerodostojne? Međutim, nije ovo jedini put kada Vicka i Jakov u viđenju vide zajedno s Gospom i sjemeništarca Ivana. U opisu viđenja od 18. studenoga 1981. stoji: “Go-spa je s Jakovom i Vickom bila 15 minuta. Molili su, pjevali i razgovarali. U jednom trenutku po-kazala im je Ivana nasmijana s podignutim očima prema nebu”.7 Ivanu se dakle ne samo neka poja-va ukazuje, nego se ukazuje i sam Ivan, nasmijan i s očima uprtim u nebesa.

Prema riječima Ivanova prefekta, njegove su “intelektualne sposobnosti siromašnije, za vrije-me rada, posebno školskog, često ‘odsutan’”, te da-lje nastavlja: “Upozoravali smo ga na to. Primje-dbe je odobravao ali je ostajao u ‘svom svijetu’”.8 U Visokom je Ivan sam organizirao molitvene

sastanke, s nekoliko sjemeništaraca dobrovoljaca iz Hercegovine. “Viđenja” i molitvene sastanke pretpostavljao je redovitim školskim obvezama, pa nije ni čudo što je školsku godinu završio ne-gativnim uspjehom. Upućen je na popravni ispit. Polagao ga je u dva navrata, u lipnju i rujnu 1982. Nije uspio. Zbog toga je i otpušten iz sjemeništa iz Visokoga. Kroničar je o tome 1. rujna 1982. kratko zabilježio: “Iz Visokog se vratio Ivan Dra-gićević - vidjelac. On je na popravnom pao iz nje-mačkog i takve sjemenište otpušta. Zbog slabih intelektualnih sposobnosti pokušat ćemo da u Dubrovniku nastavi školu”.9

Budući da u Visokom prve godine nije u školi položio, smatralo se da će mu učenje bolje ići pri-jeđe li u gimnaziju u Dubrovnik. Iako je u Dubro-vniku, nakon položena popravnog iz njemačkoga jezika, prešao u drugi razred,10 nije pokazao volju za školom kao za “ukazanjima”. I ovdje se umjesto na učenje dao na ukazanja. Tako fra Tomislav 5. prosinca 1982. piše u Kronici: “Danas sam razgo-varao s Ivanom Dragićevićem. On ima problema sa školom; loše mu ide učenje. Redovno svaki dan ima viđenje”.11 Iako se na više mjesta u Kro-nici spominje “kako Ivan slabo uči, a čini se da se trudi, te kako ima redovita viđenja za vrijeme ko-jih mu Gospa priča svoj život”,12 ni na jednom se mjestu na kraju školske godine ne spominje Iva-nov drugi promašaj, tj. da je zbog slabih ocjena morao napustiti sjemenište. Odjednom muk!

Svoj neuspjeh Ivan je pravdao zaokupljeno-šću onim što se događa u Međugorju i navodnim provokacijama od strane kolega.13 Fra Slavko 20. veljače 1985. zapisuje: “Danas je sa mnom razgo-varao Ivan Dragićević. Primjećuje se kod njega si-guran napredak u duhovnom pogledu. Prihvatio se i školskog materijala. Priznaje da je u Visokom bio stalno okrenut događajima ovamo i da ga je to smetalo. Za Dubrovnik veli da mu je bilo teže. Osjećao se neprestano provociran. Uviđa i svo-ju odgovornost za svoje školovanje. Nastojat će

5 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, Jelsa, 1985., str. 97.6 Kronika ukazanja, Početci, 1. 10. 1981.7 Kronika ukazanja, Početci, 18. 11. 1981. 8 ABOM, Fond Međugorje, Izvještaj fra Vitomira Silića o Ivanu Dragićeviću od 20. 3. 1984. 9 Kronika ukazanja, sv. I., str. 241.10 Kronika ukazanja, sv. I., 14. 9. 1982., str. 253, fra Tomislav Vlašić bilježi: “Fr. Tomislav je odvezao Ivana Dragićevića

i Miru Šegu u sjemenište u Dubrovnik”. 11 Kronika ukazanja, sv. I., str. 314. 12 Usp. Kronika ukazanja, sv. I, 4. 1. 1983., str. 349: “Ivan je loš đak ... Lijen je po prirodi. Ne smijem to izreći kao

moralnu kvalifikaciju. Ima nešto u njemu u što je on uronio i što ga ‘zadržava’.”; 6. 3. 1983., str. 402-403; 12. 3. 1983., str. 407; 29. 3. 1983., str. 424.

13 Vidi o tome u: Ogledalo Pravde, str. 67-68.




popraviti situaciju”.14 Nakon povratka iz Dubro-vnika ne će nastaviti svoje srednjoškolsko obra-zovanje, nego će najprije u Zagrebu, a kasnije u Makarskoj,15 nastojati izvanredno polagati za sa-mostalnog ugostitelja, što će mu i uspjeti u lipnju 1985. O tome fra Slavko 12. lipnja 1985. bilježi: “Danas mi je Ivan Dragićević s ponosom pokazao svoju diplomu samostalnog ugostitelja. Polagao je u Makarskoj. Neka ima nešto u ruci!”16

Ivanov neuspjeh u Visokom i Dubrovniku ne znače još i prestanak razmišljanja o svećeništvu. O tome nam svjedoči i jedan odlomak iz Kronike. Pod datumom 29. lipnja 1985. kroničar zapisuje: “Danas sam razgovarao sa fra Milanom Mikulić o cijeloj situaciji. Vrlo se mnogo zanima za događa-je. Posebno se zanima za slučaj dvojice kapelana i želi pomoći. On radi inače u Americi i mnogo je već pisao o Međugorju. Reče mi da mu je Ivan Dragićević rekao da želi postati svećenik”.17 Nije nam ostalo zabilježeno je li pokušao to i ostva-riti, ali znamo da je devet godina kasnije svoje duhovno zvanje neopozivo pretvorio u ženidbeni stalež. Naime, u župi sv. Leonarda u Bostonu 23. listopada 1994. oženio se bivšom miss Massachu-setts Loreen Murphy. Dio godine provodi u Me-đugorju, a ostale mjesece u Bostonu. I još uvijek tvrdi da ima svakodnevna “viđenja”.

2. Vicka Ivanković

Vicka (Vida), možda najpoznatija od šestero “vidjelaca”, rođena je 3. rujna 1964. u Bijakovi-ćima od oca Pere i majke Zlate. Još i danas ima redovito svakodnevna “viđenja”, te je neumorna u propovijedanju i širenju “Gospinih” poruka.18

Vicka od početka međugorskog fenomena očituje zanos za redovništvom. Već u rujnu 1981. to povjerava jednom talijanskom tjedniku: “Za dalju budućnost kakvu nadu imaš? - Želim poći u

14 Kronika ukazanja, sv. III., str. 289.15 Kronika ukazanja, sv. III., 22. 3. 1985. str. 369. Fra Slavko Barbarić zapisuje: “Ivan je otišao danas u Makarsku polagati

privatnu ugostiteljsku. Motiv je da barem nešto položi i da tako ima nešto u ruci”.16 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 591.17 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 648.18 J. Bouflet, Medjugorje ou la fabrication du surnaturel, Pariz, 1999., str. 185-188, donosi sva putovanja međugorskih

“vidjelaca” po zapadnome svijetu od 1990. do 1998. Tako ih je Vicka do tada imala 26.19 La Domenica del Corriere, 19. 9. 1981.20 R. Peri, “Međugorska ‘ukazanja’ i duhovna zvanja”, u: Crkva na kamenu, 12/2002., str. 12.21 Kronika ukazanja, sv. I., str. 128.22 ABOM, Fond Međugorje, Dnevnik rada Vicke Ivanković o prvim danima ukazanja. Na prvoj stranici stoji doslovno:

“Prezime i ime: Ivanković Vicka; zanimanje: časna sestra, mesto: Bijakovići; ulica i broj: + + - - + Bijakovići - 79456; telefon: 86-637”.

23 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97.

samostan, biti redovnica”.19 Potom 1982. godine u župnom uredu u Međugorju to otkriva beograd-skom časopisu “Reporter”, koji donosi opširan razgovor s “devojkom koja je videla Gospu” i koja je rekla da je “upisana časna sestra”.20 Iste godi-ne to će ponoviti i dvojici posjetilaca iz Zagreba, o čemu 11. svibnja 1982. kapelan Vlašić zapisuje u Kronici: “Nakon molitve za bolesnike Vicka je ostala kratko u razgovoru sa dvojicom posjetilaca iz Zagreba, koji su se zanimali za njezinu budu-ćnost. Odgovorila je sasvim jednostavno: ‘Bit ću časna sestra’. Na pitanje da li će se udavati, rekla je: ‘Ne, ne pada mi na pamet!’.”21 A na Dnevniku rada, u koji je njezina sestra Ana zapisivala tijek “ukazanja od 24. do 29. lipnja 1981.”, u rubrici za-nimanje pokraj Vickina imena stoji vlastoručno napisano “časna sestra”.22

U već spomenutoj knjizi fra Janka Bubala, nakon što je govorila o Ivanovu pozivu i odzivu, odgovara na pitanje jesu li se drugi vidioci odlu-čili koji će životni put izabrati:

“J - Dobro, Vicka. Nego, jeste li se vi drugi i za što odlučili?

V - Za nas je bilo vrimena. A ima ga i sada. Ja i Marija smo se brzo odlučile u samostan, vidjet ćemo šta će Bog dati. To se još ne zna.

J - A reci mi, molim te, kako je Gospa tu vašu odluku primila?

V - Oh, bila je radosna! Malo kad sam je tako radosnu vidila”.23

Iako je bila “upisana časna sestra”, iako je do-nijela čvrstu odluku da se ne će udavati, iako je zbog toga Gospa bila veoma radosna kao malo kada, “vidjelica” Vicka nije nikada ušla u samo-stan. Nakon 20 godina nailazi mladića iz Krehin Graca, Mario Mijatović, s kojim se vjenčala 26. siječnja 2002. u Međugorju.

“Vidjelica” Vicka najprije najavljuje “Urbi et orbi” da je “upisana u časne sestra”, a nakon 20




godina odlazi u Rim kupiti vjenčanicu za udaju. I jednoga novinara, u siječnju 2002., malo začudi-lo kako nitko od šestero “vidjelaca” nije prihvatio duhovni poziv. “Vidjelica” Vicka njemu odgova-ra: “Gospa je svakom od nas dala slobodnu vo-lju. Svatko se može odazvati pozivu koji želi. Bez obzira što sam se udala, ja ću nastaviti sa širenjem Gospinih poruka, jer kršćanska se vjera može svjedočiti i u braku”.24

S obzirom na zvanje - puna sloboda; s obzirom na “širenje Gospinih poruka” - obveza!

3. Jakov Čolo

Jakov je najmlađi od šestero navodnih među-gorskih vidjelaca, rođen 6. ožujka 1971. u Bijako-vićima, od oca Ante i majke Jake. Od 25. lipnja 1981. do 12. rujna 1998. imao je gotovo svako-dnevna “ukazanja”, a sada samo jedanput godi-šnje, i to na Božić.25

U više puta spominjanom intervjuu koji je vo-dila s fra Jankom Bubalom, na pitanje o Jakovlje-vu budućem zvanju, Vicka odgovara da za njega još ima vremena za odluku:

“J - Nego zna li se išta za malog Jakova?V - Ma, šta će mali! On ima još vremena za

razmišljanje, pa ...J - Pa neka razmišlja”.26

Naime, svršetkom 1983. kada je ovaj razgovor vođen, Jakovu je bilo 13 godina i bio je učenik sedmoga razreda osnovne škole. Pred njim je još bilo vremena da razmisli i donese odluku hoće li ili ne će ostvariti duhovni poziv koji im je “Gospa” preporučila. On je o tome, doista, razmišljao.

Jedno se vrijeme zanosio idejom da pođe u sjemenište i postane svećenik. Kao učenik osmo-ga razreda, krajem rujna 1984., iznio je prvi put svoju nakanu fra Slavku Barbariću, međugor-skom kapelanu i kroničaru. On 28. rujna 1984., opisujući susret i molitvu s “vidiocima” u Vicki-noj kući, u Kronici ukazanja bilježi: “Posebno sam skrenuo pozornost, da uvijek paze da prene-su poruku doslovno, a kad god nisu sigurni, da se ne stavljaju znaci navoda. Jakov je danas prvi put preda mnom rekao da će dogodine u sjeme-

nište, da je to njegov poziv. Kod Jakova se osjeća napredak u duhovnom smislu. Postao je ozbiljniji i zreliji”.27

Istu je želju Jakov ponovio sredinom listopada, tj. 15. listopada 1984. Nakon povratka s ekskurzi-je, podnio je fra Slavku izvještaj o “ukazanjima”, a on u Kronici zapisuje: “Potvrđuje da je imao svaki dan viđenje. Ponekad su trajala i do 15 minuta. Bili su također s njime za vrijeme viđenja pone-ki đaci iz razreda. I danas mi je potvrdio da želi postati svećenik”.28 Dalje nam kroničar, fra Slavko Barbarić, mjesecima ne spominje tu Jakovljevu želju. Zašutio Jakov, a i fra Slavko! Je li u pitanju samo trenutačno raspoloženje?

Pred kraj školske godine, 13. svibnja 1985., Ja-kov ne razmišlja više o sjemeništu, nego planira svoje srednjoškolsko obrazovanje nastaviti u Sa-rajevu, a ako bude imao zvanje da će biti sveće-nik. O tome je razgovarao i s fra Slavkom, a on, ukratko opisujući taj razgovor, piše: “Jakov mi je rekao da će u srednju školu u Sarajevo, a ako bude imao zvanje da će biti svećenik. Nagovarao sam ga da ostane ovdje. Pitanje je ostalo otvoreno”.29

Jakov je srednju školu pohađao u Čitluku, a ne u Sarajevu, kako je prvotno planirao, kako bi bio bliže međugorskim zbivanjima. Tako fra Slavko 2. rujna 1985. piše u Kronici: “Jakov je pošao u školu. Druga je smjena pa mu je nezgodno zbog viđenja. Pitao je Gospu večeras gdje bi i kako bi imao s njom susrete. On je pitao za dopuštenje da bude poslije mise. Veli da je Gospa dala na volju! Kasnije smo u razgovoru saznali da ipak može sti-zati iz škole ako ga Zdenka Bošnjak, koja svakako dolazi svaku večer uzme odmah iza nastave. Ovaj put mi je Jakov zrelo djelovao i razmišljao”.30

Uočljivo je kako se fra Slavkov sud o Jakovu nerijetko mijenja. Na više mjesta piše kako Jakov djeluje zrelo, da bi na jednom mjestu, isprovociran njegovim dječačkim ponašanjem, doveo u pitanje čak i njegova “viđenja”. Čitamo taj fra Slavkov iz-vještaj pod nadnevkom 12. ožujka 1985.: “Danas odnosno večeras je u kapelici bila mučna situacija zbog sukoba između fra Slavka i Jakova. Počelo je na vjeronauku zbog nemira. Budući da se Jakov nije htio pomiriti, kad su se sreli u Bijakovićima,

24 Arena, 31. 1. 2002.25 Ogledalo Pravde, str. 37. 26 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 98. 27 Kronika ukazanja, sv. III., str. 43.28 Kronika ukazanja, sv. III., str. 71.29 Kronika ukazanja, sv. III., str. 512. 30 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 832.




fra Slavko ga je onda pred Marijom nagalamio i doveo u pitanje sve što on doživljava. Fra Slavko je govorio takvim tonom, da je Mariju šokiralo. Na pitanje o čemu se radi i zašto sve to, fra Slavko je paleći kola dodao: Čut ćeš sve!”.31 I kasnije, 9. lipnja 1985., isti kroničar spominje njegovo prko-sno ponašanje: “Jakov je otišao sa svojom daini-com na more i ostat će tjedan dana. Vjerujem da će mu to biti dobro, jer je u zadnje vrijeme vrlo prkosan i nervozan”.32

Ni nakon ljeta njegovo se ponašanje nije pro-mijenilo. Tako fra Slavko bilježi da je i dalje nepo-koran te naglašava da darovi (novac) i pozornost koju dobiva od međugorskih posjetitelja loše dje-luju na njega. Fra Slavko 29. rujna 1985. u Kronici zapisuje: “Ovih dana dolazimo nekako u sukob s Jakovom. Odgovara na svaku, nepokoran, zavr-zljiv i nestašan. Darovi koje dobiva, pažnja koju mu poklanjaju hodočasnici sigurno mu u ovom njegovu razvojnom vremenu ne čine dobro”.33 A 1. listopada 1985. bilježi: “Marija Pavlović mi je saopćila da je fra Janko Bubalo napisao jedno pismo u vezi s Jakovom da Marija pita Gospu o njegovu ponašanju. Nakon pitanja Gospa je do-zvolila da se pismo preda Jakovu. Pročitavši ga Jakov je mnogo plakao. Radi se o tome da mu Janko spočitava neozbiljan odnos prema misi i molitvi”.34

Jesu li te kritike, koje je dobivao od fra Slavka Barbarića, od fra Janka Bubala, a o kojima je bila konzultirana i s kojima se slagala i sama “Gospa”, djelovale na njega da je ponovno počeo razmi-šljat o ulasku u sjemenište, ne znamo. Ali, nešto više od mjesec dana nakon toga događaja, 4. stu-denoga 1985., Jakov ponovno iznosi fra Slavku svoju želju, o čemu on u Kronici bilježi: “Jučer i u subotu (tj. 2. i 3. studenoga, op. prir.) je Jakov Čolo počeo govoriti da želi ići u sjemenište. In-zistirao je. S njim je dolazio i Filip, ujak. Mi smo mišljenja da završi godinu koju je ovdje započeo. On želi i sam otići k Provincijalu i razgovarati s njime. Ne govori što ga je posebno potaklo, ali inzistira”.35 Iako ga je fra Slavko razborito savje-

31 Kronika ukazanja, sv. III., str. 343-344.32 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 583. 33 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 962.34 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 932.35 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 993. 36 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 995.37 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 997. 38 Kronika ukazanja, sv. IV., 14. 11. 1985., str. 1015.39 Kronika ukazanja, sv. VIII., str. 438.

tovao da završi školsku godinu, pa se onda prijavi u sjemenište, on i dalje traži razgovor s tadašnjim poglavarom Provincije: “Jakov i dalje inzistira da ide u sjemenište. Traži i razgovor s Provincijalom. Vidjet ćemo, da li je to momentalno raspoloženje ili trajna volja da bude svećenik. Pitao sam ga da li mu je Gospa što rekla. Kazao je da nije u zadnje vrijeme ništa govorila, ali da je u početku rekla da se sami odluče”.36

Nije imao strpljivosti, nego je požurivao sa-stanak u Provincijalatu. Fra Petar Ljubičić, župni vikar u Međugorju, pošao je s njim 6. studeno-ga 1985. k fra Jozi Pejiću, o čemu fra Slavko piše: “Danas su Jakov Čolo i fra Petar Ljubičić otišli u Mostar oko 9,30 na razgovor sa fra Jozom Pejić zbog primanja Jakova u sjemenište. Fra Jozo mu je rekao neka stane sve do Božića, a najbolje bi bilo da sve stane za kraj godine. Vidjet ćemo što će se dalje događati”.37 I on mu je savjetovao da se strpi do Božića ili početka nove godine. Čini se da je pristao. Dapače, počeo se i pripremati za sje-menište, tako da je s fra Slavkom počeo vježbati i latinski: “Odlučio sam s Jakovom učiti latinski. Spreman je i prihvatio je rado”.38 Kronika više ne spominje ni Jakovljevu ustrajnost u zvanju ni nje-gov napredak u latinskom jeziku. Sa sigurnošću znamo da u sjemenište nije ušao, a koji su tomu razlozi, ostaje samo njemu poznato.

I Jakov je svoje duhovno zvanje neopozivo pretvorio u ženidbeno stanje! Na Uskrs, 11. tra-vnja 1993., pod svetom Misom koju je predvodio fra Slavko Barbarić, u koncelebraciji s međugor-skim župnikom fra Ivanom Landekom, bivšim međugorskim župnikom fra Leonardom Orečom i još nekolicinom svećenika, sklopio je sakrament braka s Anna-Lisom Barozzi,39 Talijankom. Imaju troje djece i žive u Međugorju.

4. Marija Pavlović Marija je rođena 1. travnja 1965. u Bijakovi-

ćima, župa Međugorje, od oca Filipa i majke Ive. Srednju školu pohađala je u Mostaru, a “vidjelica”




je od drugoga dana navodnih ukazanja, 25. lipnja 1981.40

Vicka u razgovoru s fra Jankom Bubalom kaže da su se ona i Marija brzo odlučile za samostan i da je Gospa radosno primila tu njihovu odluku, te nadodaje, “malo kad sam je tako radosnu vi-djela”.41 I u razgovoru s fra Slavkom Barbarićem, od 21. rujna 1984., izjavljuje da će poći u samo-stan: “Marija bi se mogla zaposliti, ali neće. Ra-zmišlja o još dvogodišnjoj školi za predškolsko. Izjavljuje da će poslije ići u časne sestre”.42 Čini se da je ta misao bila kod nje prisutna u početcima međugorskoga fenomena, a kasnije ju je pokušala i realizirati.

U vezi s pokušajem življenja u samostanu, Ma-rija je 2001. godine, na upit jednoga talijanskog novinara: “Zašto od vas nitko nije postao sveće-nik ili redovnica. Petero vas se vjenčalo. Znači li to da je danas važno stvarati kršćanske obitelji?”, pripovijeda ovu svoju odluku: “Kroz tolike sam godine mislila da ću biti časna sestra. Bila sam počela posjećivati jedan samostan, želja da tamo pođem bila je vrlo jaka. Ali mi je časna poglavari-ca rekla: ‘Marija, ako kaniš doći, dobro došla; ali ako biskup odluči da ne smiješ govoriti o Među-gorju, moraš slušati’. U tom trenutku počela sam razmišljati da je možda moje zvanje u tome da svjedočim ono što sam vidjela i osjetila, i da ću moći tražiti put svetosti također izvan samosta-na”.43 Marija se, dakle, suočava sa zahtjevom re-dovničkoga života u kojem ne može poslušati ako bi biskup odlučio da ona ne širi “ukazanja” i “po-ruke” koje Crkva ne proglašava istinitima. I zato odlučuje potražiti put svetosti “izvan samostana”.

Međutim, nije baš tako bilo. Marija je ipak po-kušala poći u jednu neobičnu mješovitu duhovnu zajednicu, koju je osnovao fra Tomislav Vlašić, u kojoj je izdržala više mjeseci. Naime, fra Tomislav Vlašić utemeljio je zajedno s Njemicom Agnes He-upel mješovitu zajednicu koju je nazvao “Kraljice mira, potpuno tvoji - po Mariji k Isusu”. Agnes Heupel, bolničarka rođena 1951. godine u Mün-steru, od 1974. godine patila je od djelomične pa-

ralize desne strane tijela, a kasnije i od tumora na plućima i progresivnog gubljenja pamćenja. Go-dine 1983. u jednom navodnom viđenju vidjela je jednu crkvu s dva zvonika okruženu svjetlošću. Tri godine kasnije, 1986., listajući jednu knjigu o Međugorju, vidjela je sliku crkve i poželjela tamo otići. Za vrijeme jednog “ukazanja” u sakristiji župne crkve u Međugorju, 12. svibnja 1986., na uočnicu Gospe Fatimske, navodno je ozdravila i više nije trebala pomagala za kretanje. Bilo je to jedno od poznatijih međugorskih “ozdravljenja”.

U Međugorju je došla u kontakt sa župnim vikarom Vlašićem te za vrijeme jednoga moli-tvenog susreta primila “poruku” od Isusa, u ko-joj najavljuje jednu novu zajednicu u kojoj bi se njih dvoje trebali darovati Bogu kao “Klara i Franjo”.44 Nakon primljenoga poziva povukli su se neko vrijeme u molitvu i osamu. Kroz to vrije-me Agnes-i su Marija i Isus davali konkretne po-ruke za zajednicu, dok su fra Tomislavu govorili u Duhu i pripravljali ga za to preko unutarnjih doživljaja. Čak je i “Gospa” preko međugorske “vidjelice” Marije Pavlović, u poruci od 8. ožuj-ka 1987., objavila: “To je Božji plan!”45 Na kraju knjižice naslovljene “Poziv u marijanskoj godi-ni” i Marija donosi svoje osobno svjedočanstvo, kao dodatak, i tvrdi: “Kao što vidite Gospa je dala program za zajednicu: ‘Kraljice mira, potpuno smo tvoji, po Mariji k Isusu’ i vodi ovu zajedni-cu preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za zajednicu”. Dakle, sve usklađeno s fra Tomislavove, s Agnesine i s Marijine strane, ako je vjerovati tekstu Vlašićevu.

Nedugo zatim, Marija je sve to odlučno opo-vrgnula i napustila zajednicu. Bio je to prvi veliki lom u samoj zajednici, sukob i netrpeljivost dviju osoba, Agnes i Marije, koje su u isto vrijeme ima-le “viđenja” i primale poruke za zajednicu. Tako ona na taj “Gospin program” i na svoje vlastito “svjedočanstvo” oštro i vlastoručno reagira u izja-vi od 11. srpnja 1988. Pred Bogom, Gospom i Cr-kvom Isusa Krista odlučno niječe da je ikada bilo ikakvih “poruka” preko nje za tu zajednicu i za to

40 Ogledalo Pravde, str. 28.41 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97.42 Kronika ukazanja, sv. III., str. 34-35.43 Corriere della sera (Sette), 22. 11. 2001., str. 98.44 T. Vlaši, Una chiamata nell’anno mariano, Milano, 1988., str. 5: “Alla vigilia dell’Immacolata, il 7 dicembre 1986,

mentre pregavamo insieme il rosario meditando i misteri gaudiosi, Gesù ha dato ad Agnes un messaggio, in cui annunciava la nascita di una nuova comunitàin cui noi dobbiamo offrirci entrambi a Dio, come ‘Chiara e Francesco’”.

45 Isto, str. 6: “Fra le altre cose ho posto una domanda alla Madonna tramite Marija Pavlović. Marija ha portato la risposta della Madonna dell’8 marzo 1987: ‘Questo è un piano di Dio’.”




“djelo Božje”, u kojem je i ona provela više mjeseci. I sve to potpisuje pred Presvetim Sakramentom.46 To znači da je ono što je fra Tomislav Vlašić imao u temeljnom Pozivu svoje zajednice puka varka i pusta mašta, ako je sada vjerovati Mariji.

U obranu “vidjelice” Marije, nakon njezina napuštanja mješovite zajednice, svjetski poznati odvjetnik međugorskih “vidjelaca”, vlč. Laurentin priskače u pomoć i tumači:

a) da su, uz Njemicu Agnes Heupel, duhovnu suradnicu fra Tomislava Vlašića i posrednicu “Gospinih poruka” za zajednicu, Marijine mjese-čne poruke neuvažene i omalovažavane, s čime se ona nije mogla pomiriti;

b) da se Paolo Lunetti u Mariju ozbiljno zalju-bio, s čime se ona pomirila;

c) da je taj Talijan Paolo uspio izgladiti Marijin spor s fra Tomislavom Vlašićem, tako

d) da je Paolo podupro Marijin izlazak iz te zajednice u vrijeme “duhovnih vježbi”;

e) da joj je pomogao objaviti “otvoreno pismo” o raskidu s tom duhovnom zajednicom;

f) i da joj je pomogao da se pet godina kasnije uda za njega, za toga Paola.47

Ovakve duhovne ljubomore između Agnes i Marije, s obzirom na “poruke” zajednici, razbo-ritu vjerniku savjetuju da se drži podalje od ova-kvih međugorskih osobnih preotimanja u inter-pretaciji R. Laurentina, T. Vlašića, Agnes Heupel, Marije Pavlović i drugih sudionika “fenomena”.

Dobivši 1988. usmeno odobrenje od mons. Benita Cocchia, biskupa iz Parme, mješovita zaje-dnica djeluje kao privatna udruga vjernika. Preko Agnes dolazile su mnoge poruke od Isusa i Gospe koje su, prema riječima fra Tomislava Vlašića, u skladu s porukama šesteroma vidjelaca u Među-gorju samo konkretizirane za jednu zajednicu. Te su navodne “poruke” postale i Pravilo zajednice po kojima su se članovi ravnali.

46 Ogledalo Pravde, str. 30-31. 47 R. Laurentin, Stella Maris, 5/1994., str. 8.48 ABOM, Fond Međugorje, Rješenje Višeg suda u Mostaru, 25/90, od 21. 8. 1990.49 Ogledalo Pravde, str. 36.50 Za Ivanku, uostalom kao i za Mirjanu, Vicka tvrdi da Gospa nije zadovoljna njihovim ponašanjem. Tako u razgovoru

od 1. listopada 1981. kaže fra Tomislavu da se: “...Ivici i Mirjani ne ukazuje često kao njima troma (Marija, Jakov i Vicka) jer nisu potpuno predane. Gospa ih češće opominje za to. Očekuje da će se potpuno predati”. U “Naknadnoj bilješci” fra Tomislav piše: “Kod Ivanke sam provjerio stanje. Ona kaže da se njoj Gospa ukazuje svaki dan. Pretpostavljam da je gornji zaključak Vickin zbog propusta koje je Ivanka u očima Vicke pravila”. Ovo je jedan od mnogih primjera u kojima Vicka svoja osobna razmišljanja i zaključke stavlja u usta “Gospi”. Za fra Tomislava, očito, to ne predstavlja nikakvu poteškoću! Kronika ukazanja, Početci, 1. listopada 1981.

51 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97. 52 M. Botta - L. Frigerio, Le apparizioni di Medjugorje, Pessano, 1984., str. 129.

Zajednica od 1990. godine boravi i djeluje na teritoriju Mostarsko-duvanjske biskupije bez ikakva odobrenja mjerodavne crkvene vlasti. To odobrenje nije nikada ni tražila! Kako bi sebi omogućila slobodno djelovanje i bila priznata na civilno-pravnom području, ta je zajednica osno-vala Udrugu građana pod istim nazivom,48 a u Međugorju izgradila velebni objekt u obliku kri-ža gdje i danas borave njezini članovi i primaju međugorske posjetitelje. I to je jedan od “plodova Međugorja” koji mnogi prešućuju.

5. Ivanka Ivanković Ivanka, zvana i Ivica, rođena je u Bijakovići-

ma, župa Međugorje, 21. lipnja 1966., od oca Iva-na i majke Jagode. Stanovala je i pohađala srednju školu u Mostaru. Posljednji redoviti susret s po-javom imala je 7. svibnja 1985. Od tada, Ivanka ima “ukazanja” samo jednom godišnje, i to 25. lipnja.49

Vicka50 u razgovoru s fra Jankom, za Ivanku kaže da se nije odlučila za samostan. Evo kako fra Janko prenosi taj razgovor:

“J - A šta je s ovim drugima, ako to nije tajna?V - Možda i jest, možda i nije. Nije se to baš

tako krilo. Koliko ja znam, Mirjana i Ivanka se nisu odlučile za samostan. Možda još razmišlja-ju.

J - Ivanka je i meni rekla da ona to ne namje-rava...”.51

Doista, u Kronici ukazanja, nismo uspjeli pronaći ni najmanju aluziju o njezinu odlasku u samostan. Stoga nas čudi kako je fra Tomislav Vlašić u pismu Hansu Ursu von Balthasaru pisao kako će “djeca” poći u samostan,52 kada je barem za nju znao da to ne planira. Još jedno manipu-liranje činjenicama. Čini se da je ona od samoga početka bila načistu s onom Gospinom preporu-




kom i savjetom, ona je od početka izabrala brak, te se kasnije udala za Rajka Eleza.

6. Mirjana Dragićević Rođena je u Sarajevu 18. ožujka 1965., od oca

Joze i majke Milene. Živjela je i školovala se u Sa-rajevu. Prvo je viđenje “nebeske pojave” imala 24. lipnja 1981., a posljednji redoviti susret bio joj je 25. prosinca 1982. Najprije je tvrdila da će “uka-zanja” imati na svoj rođendan dok je živa, tj. 18. ožujka. Kako je to ipak dug vremenski period bez viđenja, ideju je veoma brzo promijenila. Počela je svako toliko imati “viđenja” ili čuti “Gospin” glas, da bi od 2. kolovoza 1987., svakoga drugog u mjesecu, tvrdila da u sebi čuje “Gospin” glas, a ponekad je i “vidi”.53 I daje “poruke” koje su danas po razglašenosti na razini onih od 25. u mjesecu!

I njoj je kroz glavu prolazila misao da uđe u samostan, čak je postojala i želja da to učini, ali, koliko nam je poznato, nije to pokušala ostvariti. Fra Tomislav Vlašić, 18. kolovoza 1982., bilježi u Kronici: “Mirjana se još nije opredijelila za jedan poziv. Razmišlja, a odluku će donijeti nakon ma-ture. Kaže da ne bi mogla biti kao ove časne sestre. Ima želju, ali to još nije opredjeljenje - za sada se, reče, ne bih mogla potpuno odreći garderobe i društva - da radi kao časna među gubavcima i bijednicima ... Na putu prema tom opredjeljenju stoji joj majka koja bi željela da se njezina kćer uda”.54 Ali više nego li vlastitu želju ili preporuku iz “ukazanja” nebeske Majke, slušala je želju vla-stite majke!

Fra Janko Bubalo, nakon što je Vicka rekla da se Mirjana i Ivanka nisu odlučile za samostan, piše:

“J - ...A po Mirjani se to isto tako dosta jasno vidi. A znamo i iz onoga njezina razgovora s fra Tomislavom od 10. siječnja ove godine šta ona namjerava.

V - Glavno je da ostane dobra i Bogu vjerna, a drugo ...”.55

Što se to na Mirjani “dosta jasno vidi”? Alu-dira li fra Janko na priče koje su o Mirjani kru-žile među “vidiocima” nakon što su joj prestala redovita “ukazanja”? Je su li način odijevanja ili šminka zaista razlog zašto joj se Gospa prestala “ukazivati” i znak po kojem se jasno vidi da ne planira ostvariti duhovni poziv? U razgovoru, koji kapelan Vlašić 4. siječnja 1983. prenosi u Kronici, Vicka kaže: “Mislim da se Gospa prestala ukazi-vati Mirjani zato što ne ostvaruje ono što Gospa hoće. Vidjeli ste kako se oblači, šminka, nikad je ovdje nema ... Ja tako mislim, naglasila je dobro. Osim toga Ivan Dragićević mi je povjerio - ali da to drugima ne govorim - da mu se Gospa potužila na Mirjanu i da mu je rekla da joj je već povjerila 10. tajnu i prestala se ukazivati. Meni nije ništa o njoj govorila, ističe Vicka”.56

Zaključak

Mnogi uspoređuju Međugorje s Lurdom i Fati-mom, štoviše, tvrde kako je međugorski fenomen nastavak Fatime. Iako nije prikladno, pokušajmo usporediti Međugorje s dva najpoznatija, od Cr-kve priznata, moderna mjesta marijanskih uka-zanja. U Lurdu se Gospa 1858. godine ukazala 14-godišnjoj Mariji Bernardici Soubirous 18 puta. Bernardica, četiri godine nakon toga izjavljuje: “Ja moram biti redovnica, ali ne znam u kojem Redu. Sveta mi je Djevica to rekla, čekam”. Dvije godine kasnije, 19. svibnja 1864., ulazi u postulaturu u sa-mostan svetoga Gildarda blizu grada Neversa. Re-dovničko odijelo oblači u srpnju 1866. Boležljiva, a izdržljiva do smrti 16. travnja 1879. Blaženom ju je proglasio papa Pio IX. 14. srpnja 1925, a kano-nizirao isti Papa 8. prosinca 1933.

U Fatimi Gospa se ukazuje 6 puta (od svibnja do listopada 1917.) djeci: Luciji te Franji i Jacinti,

53 Ogledalo Pravde, str. 24.54 Kronika ukazanja, sv. I., str. 227.55 Janko Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97-98.56 Kronika ukazanja, sv. I., str. 348. Istog dana fra Tomislav je razgovarao s Ivanom Dragićevićem. On o tome kaže: “Ivan

mi je potvrdio ono što je Vicka pričala za Mirjanu. Najprije, i on je uvjeren da joj se prestala Gospa ukazivati zbog njezina ponašanja. On je jedini od vidjelaca komu je Gospa prije Nove godine progovorila nešto konkretno o Mirjani i prestanku ukazanja. Kaže da mu se Gospa potužila na njezino ponašanje. Rekla mu je otprilike ovo: ‘Osim molitve za vrijeme viđenja cijeli dan ništa drugo ne moli ... Ja ću svakomu dati po njegovim zaslugama’. Ovo je Ivan povjerio samo Vicki i meni. Ne želi da se to čuje po strani te da se ne šire zle glasine”. Kronika ukazanja, sv. I., str. 349-350.




koji umiru kao djeca: Franjo od 11 (1908.-1919.), a Jacinta od 10 godina (1910.-1920.). Blaženim ih je proglasio 13. svibnja 2000. papa Ivan Pavao II. Lucija je 1925. stupila u Institut sestara sv. Doro-teje, koji je 1948. napustila kako bi ušla u Karmel sv. Josipa u Coimbri, tražeći mir i bježeći od na-srtljivaca koji su je željeli vidjeti. U Karmelu je i preminula 2005. I za nju je pokrenut dijecezanski postupak za beatifikaciju.

Četvero međugorskih “vidjelaca”, koji su se nekako pokušali bar “upisati” u duhovno zvanje, iz njega su se potom “ispisali” i sretno se vjenčali. Troje od njih, Ivan u Bostonu, Vicka u Krehinu Gracu i Marija u Monzi kod Milana, još uvijek imaju redovita dnevna “ukazanja”, dok druge “vi-djelice”, Mirjana Dragićević, udana Soldo i Ivanka Ivanković, udana Elez, nisu ni pokušavale prelazi-ti pragove duhovnih obitelji (zasnovale su vlastite obitelji). Prva ima “ukazanja” svakoga drugoga u mjesecu i na svoj rođendan, 18. ožujka, a druga

samo jednom godišnje, 25. lipnja! A Jakov Čolo od 12. rujna 1998. ima “ukaznja” jednom godi-šnje, i to na Božić.

Imajući u vidu činjenicu da su brojni herce-govački dječaci pošli u sjemenište i postali redo-vnički ili biskupijski svećenici i brojne djevojči-ce postale redovnice, a da nisu imali, barem nije poznato, nekih ukazanja, poruka, tajni, susreta i razgovora s nadnaravnim pojavama, doima se čudnim da ni jedno od međugorskih “vidjelaca”, koji su u ovih gotovo 30 godina imali neprebroji-vo mnoštvo ukazanja - oko 40.000 -, nije prigrlilo duhovni poziv. Ne samo ono dvoje koje nije nika-da ni pokušalo, nego ni ono četvero za koje se ni njihova “pojava” nije založila, nije se u duhovnom zvanju primilo, kada je već upisano, niti učvrstilo, kada se već neko vrijeme u njemu nalazilo. Je li i to jedan od “međugorskih plodova”?

Mostar, 5. ožujka 2010. Biskupski ordinarijat Mostar




16. studenoga 2009. primio od s. M. Valenti-ne Fregno, odgovorne za zajednicu “Oaza mira” koja već godinama bez crkvenog odobrenja bora-vi u Međugorju, da je zajednica dne 6. studenoga 2009. napustila Međugorje.

25. studenoga od rektora Zavoda Germani-cuma-Hungaricuma iz Rima, p. Franza Meuresa, isusovca, primio obavijest da je toga dana bogo-slov Mostarsko-duvanjske biskupije Pero Miliče-vić pripušten službi lektora za vrijeme euharistij-ske službe koju je predvodio nadbiskup Luis F. Ladaria, tajnik Kongregacije za nauk vjere.

4.-6. prosinca održao duhovni seminar hrvat-skim časnicima u Bijelom Polju. Bilo 17 sudionika.

8. prosinca održana sjednica Ordinarijata (131).

9. prosinca potpisao Ugovor o funkcioniranju kapelice s ravnateljem Sveučilišne kliničke bolni-ce u Mostaru, dr. Antom Kvesićem.

- Uvečer, na poziv župnika don Ive Šutala, održao adventsko predavanje mladeži u Studen-cima. Govorio o razlici između znanja i vjere, te o stvaranju čovjeka i utjelovljenju Sina Božjega.

10. prosinca održana sjednica Ordinarijata.12. prosinca, na poziv ravnatelja Biskupijsko-

ga caritasa, don Ante Komadine, na Večeri prija-telja Caritasa u “Emausu” u Bijelom Polju govorio o nekim primjerima gdje se svladaju i unutarnje i vanjske zapreke.

13. prosinca, na poziv župnika don Ivana Tu-rudića, održao adventsko predavanje u Čapljini.

17. prosinca pod sv. Misom blagoslovio kape-licu u okviru Sveučilišne kliničke bolnice u Mo-staru. Kapelica posvećena Preobraženju Gospo-dnjemu.

18. prosinca primio msgr. Pier Giorgia Rag-gazzonija, bivšega generalnog vikara Trsta, sada-šnjega voditelja raznih djela Caritasa u istoj bi-skupiji.

BISKUPOVA KRATKA KRONIKAOd 16. studenoga 2009. do 5. ožujka 2010.

19. prosinca u bjelopoljskom Emausu održao predavanje roditeljima sjemeništaraca i bogo-slova o svećeničkom zvanju kao različitu pozivu od drugih zvanja ovoga svijeta; potom slavio sv. Misu pod kojom je propovijedao don Ivan Kovač, tajnik.

20. prosinca, nedjelja, u dogovoru s don Kre-šom Puljićem, župnikom, slavio sv. Misu u žu-pnoj kapelici Svetoga Ivana, apostola i evanđeli-sta, u Mostaru.

21. prosinca priredio primanje za svećenike, redovnike i redovnice koji djeluju u hercegova-čkim biskupijama.

- Čestitao Ljubi Bešliću na ponovnom izboru za službu gradonačelnika grada Mostara.

22. prosinca primio predstavnike medija i uputio Božićnu poruku javnosti.

24./25. prosinca predvodio Misu polnoćku u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.

25. posinca, Božić, predvodio Misu poldani-cu u mostarskoj katedrali i susreo se s mnoštvom vjernika u katedralnoj dvorani na tradicionalnom Božićnom čestitanju.

26. prosinca, u dogovoru s novim župnikom don Stjepanom Ravlićem, slavio sv. Misu u žu-pnoj crkvi u Raskrižju.

27. prosinca, na poziv župnika don Kreše Pu-ljića, slavio sv. Misu u župnoj kapelici Svetoga Ivana u Centru u 11,00, a u dogovoru s don Lu-kom Pavlovićem u katedrali u 18,00.

28. prosinca primio don Željka Majića, vice-rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeroni-ma u Rimu.

31. prosinca susreo se s bogoslovima i sjeme-ništarcima na Ordinarijatu. Primio među kan-didate za đakonat i prezbiterat bogoslove Ivana Bijakšića i Damira Pažina. Predvodio sv. Misu za-hvalnicu uvečer u katedrali, a propovijedao don Ivan Kovač.




2010.

1. siječnja 2010., Nova godina, u 18,00 slavio sv. Misu u mostarskoj katedrali.

2. siječnja objavio Izjavu u vezi s posjetom Međugorju bečkoga nadbiskupa kardinala Chri-stopha Schönborna.

3. siječnja, nedjelja, missa pro populo u kapeli-ci Duha Svetoga.

4. siječnja održana sjednica Ordinarijata.8. siječnja navratio se iz Sarajeva u bratski po-

sjet msgr. Ante Ivas, biskup iz Šibenika.Od 11. do 15. i 18. siječnja primao na Ordi-

narijatu župnike na razgovor i preglede župnih matica i računa za prošlu 2009. godinu.

11. siječnja u mostarskoj katedrali predvodio sv. Misu za dušu pokojnoga biskupa Pavla Žanića o 10. obljetnici njegove blažene smrti.

15. siječnja predvodio sjednicu Ordinarijata proširenu ad hoc u Organizacijski odbor za bi-skupsko ređenje msgr. Petra Rajiča, novoga apo-stolskog nuncija.

16. siječnja, na poziv don Ivana Bebeka, vo-ditelja zaručničkih tečajeva i župnoga vikara u katedrali, u katedralnim prostorijama održao predavanje o smislu bračnoga života zaručnicima kojih je bilo 55 parova.

17. siječnja, nedjelja, missa pro populo, u ka-pelici Duha Svetoga.

23. siječnja u 9,30 zajedno s ostalim crkvenim i državnim predstavnicima dočekao na mostar-skoj zračnoj luci osmočlanu delegaciju na čelu s kard. Tarcisijom Bertoneom, Državnim tajnikom Njegove Svetosti i primio ih u Biskupskom ordi-narijatu.

- Sudjelovao kao suzareditelj, zajedno s Drža-vnim tajnikom, kard. Bertoneom, kao glavnim zarediteljem, te kardinalom Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom kao prvim suposve-titeljem, u biskupskom ređenju msgr. Petra Raji-ča, novoimenovanoga nadbiskupa Sarsenteruma i apostolskoga nuncija i apostolskoga delegata na Arapskom poluotoku.

24. siječnja, nedjelja, sudjelovao u koncelebra-ciji koju je predvodio novozaređeni nadbiskup i nuncij msgr. Petar Rajič u mostarskoj katedrali.

- U dogovoru s nadbiskupom splitsko-ma-karskim msgr. Marinom Barišićem, sudjelovao s rimskom skupinom uzvanika na don Petrovu ređenju, u razgledanju stare Narone, osobito Mu-zeja, te na kraju i u objedu u čast nadbiskupu Ra-jiču, i drugim uzvanicima.

27. siječnja izrazio sućut kancelaru Zadarske nadbiskupije don Josipu Lenkiću, u povodu juče-rašnje smrti nadbiskupa Ivana Prenđe.

28. siječnja, ispratio msgr. Petra Rajiča, novo-zaređenoga nadbiskupa i nuncija, koji je zajedno s članovima svoje obitelji otputovao u Rim.

- Uvečer, primio dr. Antu Kvesića, ravnatelja Polikliničke bolnice u Mostaru, sa skupinom li-ječnika.

29. siječnja na Ordinarijatu predvodio sje-dnicu o pripremama monografije s obzirom na “Sjećanje na don Ivana Kordića”, dugogodišnjega župnika u Rotimlji.

30. siječnja sudjelovao u Misi zadušnici i sprovodu pokojnoga nadbiskupa Ivana Prenđe u zadarskoj katedrali sv. Stošije.

- Sa sprovoda zajedno sa suputnikom don Iva-nom Štironjom, pastoralnim vikarom, otišao u Zagreb, na Jordanovac.

31. siječnja, nedjelja, na poziv s. Marianne, vr-hovne glavarice Služavki Maloga Isusa, slavio sv. Misu na Numovcu s don Ivanom Štironjom.

1.-2. veljače 2010. bio na godišnjim liječni-čkim pretragama na Rebru.

3. veljače pozdravio dr. Matu Škegru, kirurga, na Rebru.

4. veljače susreo se s apostolskim nuncijem msgr. Robertom Cassarijem u Zagrebu.

- Dao intervju Tanji Popec, voditeljici religio-znoga programa Hrvatskoga katoličkog radija u okviru “Svećeničke godine”.

5. veljače pozdravio mlađega školskog kolegu don Stjepana Kožula, zagrebačkoga kanonika.

6. veljače sudjelovao s ostalim biskupima, na-dbiskupima i kardinalima u koncelebriranoj Misi ustoličenja novoga biskupa dr. Vlade Košića u Si-sku u crkvi sv. Križa, novoj katedrali.

8. veljače primio na ispit iz ekleziologije stu-dente Teološkog instituta u Mostaru.

- Uvečer, na poziv župnika fra Mladena Sesa-ra, održao predavanje zaručnicima na Humcu. Bilo je preko 60 zaručničkih parova.

9. veljače primio hrvatske političare iz Saraje-va Borjanu Krišto i Niku Lozančića.

- Održana sjednica Ordinarijata.Od 10. do 19. veljače s don Ivanom Štironjom

proveo u Fojnici na terapijama.14. veljače, nedjelja, na poziv gvardijana i žu-

pnika fra Nikice Vujice, slavio sv. Misu u župnoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici. Za objedom bio i kardinal Vinko Puljić i odgovorni za Biskupijski caritas i Kruh sv. Ante iz Sarajeva.




17. veljače, Čista srijeda, predvodio koncele-briranu sv. Misu na svećeničkoj rekolekciji u Mo-staru. Predavanje svećenicima održao don Tomo Vukšić, generalni vikar.

18. veljače, nakon sv. Mise u župnoj crkvi, po-zvan od gvardijana fra Nikice na večeru s braćom franjevcima u fojničkom samostanu, gdje se na-šao i don Marko Perić, kreševski dekan, župnik u Gromiljaku.

20. veljače pohodio sestre Služavke Maloga Isusa u samostanu u Gromiljaku i slavio sv. Misu.

21. veljače, nedjelja, missa pro populo u kape-lici Duha Svetoga.

22. veljače primio u posjet don Miru Vidovi-ća, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije i studenta u Rimu, s dvojicom američkih svećenika njegovih kolega.

- U katedralnoj kripti sv. Josipa podijelio sa-krament sv. krizme kandidatima (15) iz raznih župa.

26. veljače susreo se s msgr. Alessandrom D’Erricom, apostolskim nuncijem na Ordinari-jatu.

- Pozdravio s. Franku Bagarić, novu provin-cijalku u Provincijalatu, i čestitao novoj Upravi sestara franjevaka.

28. veljače, na poziv župnika don Rajka Mar-kovića, slavio sv. Misu u stolačkoj crkvi, a propo-vijedao don Ivan Kovač, nakon sv. Mise održao predavanje za bračne parove.

2. ožujka, na poziv župnika fra Stipe Biške na tečaju za zaručnike u Širokom Brijegu održao predavanje o smislu bračnoga života.

4. ožujka primio s. Marinu Piljić, provinci-jalku sestara Služavki Maloga Isusa, i s. Krunu Akmadžić, voditeljicu odjela u Rehabilitacijskom centru u Mostaru.

5. ožujka održana sjednica Ordinarijata (135).





Documents

SSLUŽBENILUŽBENI VVJESNIKJESNIK...Ni za koga se od nas ljudi na ovom krugu ze-maljskom ne može reći da su mu riječi i djela identična, tj. da sve svoje birane riječi potvrđuje