STANJE HRVATSKOG GOSPODARSTVA I MOGU¨NOSTI …dubokoj krizi, a funkcioniranje sistema i politika koja se vodi ne osi- ... U Hrvatskoj rad na ovim raŁunima i podacima zaostaje za

Sirotkoviæ Jakov1

UDK 332.142

STANJE HRVATSKOG GOSPODARSTVA IMOGUÈNOSTI EKONOMSKE POLITIKE

U 2003. GODINI

Sa�etak

Stanje hrvatskoga gospodarstva vrlo je nepovoljno. Ono se nalazi udubokoj krizi, a funkcioniranje sistema i politika koja se vodi ne osi-gurava nu�ne promjene u pravcu zaokreta iz recesije u razvoj.

Brojni su makroekonomski strukturni poremeæaji, meðu kojima vo-deæe mjesto zauzima razina i struktura bruto domaæeg proizvoda, testanje nezaposlenosti. Osobito zabrinjava pad realnog sektora i èinje-nica što je porast nezaposlenosti kontinuiran u proteklih 12 godina.

S poremeæajem BDP-a povezana je vanjskotrgovinska razmjena,koja je od uravnote�ene poèetkom razdoblja došla u situaciju kadaizvoz pokriva jedva 50% uvoza. S tim je povezano i poveæanjevanjske zadu�enosti, koja sada iznosi više od 12 milijardi dolara iliviše od 50% BDP-a, dok je u startu iznosila manje od 20%.

Socijalna distribucija dohotka u Hrvatskoj meðu najgorima je u odno-su na druge srednje razvijene zemlje. Ona bitno odstupa od ustavnihnaèela, a povezana je uz veliki pad zaposlenosti te kontinuirani porastnezaposlenosti, koja je od manje od 10% poveæana na više od 22%.Ovdje je osobito teško stanje u primanjima i standardu umirovljenika,kojima je prosjeèna mirovina pala na manje od 50% plaæa koje ostva-ruju zaposleni.

Valutni teèaj zasniva se na precijenjenoj kuni za barem 30-40%, što jepresudno utjecalo na nagli porast deficita platne i trgovinske bilance,te vanjskog duga na pretjeranu razinu od 12 milijardi dolara, sgodišnjom otplatom glavnice s kamatama od oko 2 milijardi pro-sjeèno godišnje u ovoj i sljedeæim godinama.

677EKONOMIJA / ECONOMICS, 4 / IX (www.rifin.com)

1 Jakov Sirotkoviæ, akademik, HAZU, Zagreb

Devizne rezerve formiraju se na raèun oduzimanja akumulacije pri-vredi i prete�no slu�e za odr�avanje nerealnog teèaja. Udio u BDP-uim je oko 25% i barem su dvostruko veæe od potreba.

Najavljene promjene ekonomske politike u 2003. godini usmjerenesu na izvjesna poboljšanja u proizvodnji, raspodjeli i sustavu, ali nisuoslonjene na strategiju zaokreta iz prorecesijske u razvojnu politiku iizlazak iz krize. U tom smjeru potrebne su i moguæe dopune progra-ma nove Vlade.

Kljuène rijeèi: Razina i struktura bruto domaæeg proizvoda, zaposle-nost i nezaposlenost, platna bilanca i inozemni dugovi, socijalnadistribucija dohotka, teèaj i devizne rezerve, najavljene i moguæepromjene ekonomske politike u 2003.

Uvodne napomene

Hrvatsko je gospodarstvo u dugotrajnoj ekonomskoj i socijalnoj krizina koju je presudno utjecala dr�avna ekonomska politika od 1994. do1999. godine. Za vrijeme nove vlasti od 2000. do 2002. godine nekesu pojave ubla�ene, ali nije došlo ni do kakvih znaèajnih pomaka usmjeru zaokreta ekonomske politike iz prorecesijske u razvojnu.

Reizabrana nova Vlada u srpnju/kolovozu 2002. godine usvojila jesa�eti program prioriteta za ostvarenje kojega ima vrlo malo vremenana raspolaganju, tj. nešto manje od godinu i pol, kada joj (na samompoèetku 2004. godine) istjeèe mandat. Taj je program stoga i sraèunatna kratki rok, ali se, na temelju onoga što je proklamirano, ne mo�ekazati da rješava bitna pitanja koja generiraju krizu. Taj programzahtijeva dopunu i daljnju razradu kako bi se, u moguæoj mjeri, podu-zeli barem preliminarni koraci u cilju ostvarivanja pretpostavki za ra-dikalan zaokret u smjeru razvoja.

Stanje hrvatskoga gospodarstva vrlo je teško i slo�eno, a nema, u rea-lnim kretanjima, ni naznaka promjena koje bi znaèile poèetak otkla-njanja uzroka krize i normaliziranja makroekonomske strukturehrvatskoga gospodarstva.

Na globalnome planu nacionalne ekonomije primarni su problemi urazini i strukturi bruto domaæeg proizvoda i stanju nezaposlenosti.

678 J. Sirotkoviæ: STANJE HRVATSKOG GOSPODARSTVA...

Takvu poremeæenu strukturu podr�avaju stanje, mjere i tendencije uekonomskim odnosima s inozemstvom, što bitno pogoršava agrega-tnu tra�nju u odnosu na vlastite potencijale i moguænosti.

Socijalna distribucija dohotka odr�ava prete�ni dio stanovništva narubu egzistencije, pri èemu je ekonomska politika, prije svega mone-tarna, prilagoðena zaštiti interesa krupnog financijskog (bankarskog)i trgovaèkog kapitala.

Potencijalne moguænosti svladavanja ovih problema postoje, dok jeotvoreno pitanje spremnosti i odluènosti nove (reizabrane) Vlade dase u tome smjeru anga�ira i da barem otpoène s takvim promjenamate da ih na primjereni naèin programira.

1. Razina i struktura bruto domaæeg proizvoda i stanjenezaposlenosti

Stupanj ekonomskog razvoja zemlje i uspješnost ekonomske politike,osobito u meðunarodnim usporedbama, u svodnom (agregiranom)izrazu u pravilu se mjeri razinom i strukturom bruto domaæegproizvoda, njegovom dinamikom kretanja i stanjem te kretanjem za-poslenosti i nezaposlenosti.

Postoje teškoæe izraèunavanja tih agregata, ali je sve više u primjenimetodologija Ujedinjenih naroda, za Europu Europske unije, kojapostupno postaje obvezna te jedan od uvjeta pri primanju u èlanstvo.

U Hrvatskoj rad na ovim raèunima i podacima zaostaje za opæimtrendom, ali su uèinjeni znaèajni pomaci i u slu�benoj statistici i uindividualnim istra�ivanjima.

Polazeæi od takvih raspolo�ivih analiza, mo�emo kazati da jeHrvatska u proteklih 20 godina znaèajno pogoršala svoj polo�aj, na-kon velikog skoka u poboljšanju, koje je ostvarila 30 godina prijetoga, tj. od 1950. do 1980. godine. To æemo ilustrirati sljedeæim poda-cima2:


2 Prema: V. Stipetiæ, Stupanj i dinamika gospodarskog razvoja Hrvatske, Zagreb, lipanj2002., str. 21, rukopis za Zbornik EFZ.

Tablica 1.Udio u BDP-u SAD-a za 1950., 1980. i 2000. godinu u %.

1950. 1980. 2000.

SAD 100 100 100

Maðarska 25,9 34,5 34,4

Slovenija 27,7 60,5 50,3

Hrvatska 19,2 39,7 23

Za Hrvatsku radilo se o sljedeæim promjenama BDP-a po stanovni-ku3:

Tablica 2.Bruto domaæi proizvod (BDP) po stanovniku SAD-a i Hrvatske iznosi u $

SAD Hrvatska

1950. 9.573 1.838

1980. 18.270 7.246

2000. 27.573 6.347

Tablica 3.Dinamika rasta stanovništva i BDP-a Hrvatske od 1950. do 2000.Godišnja stopa rasta u %

Stanovništvo Masa BDP-aBDP/

stanovništvo

1950.-1980. 0,58 5,29 4,68

1980.-1989. 0,42 0,48 0,06

1989.-2000. -0,62 -1,91 -1,28



Rijeè je o tri vrlo razlièita razdoblja: progresa (od 1950. do 1980.),stagnacije (od 1980. do 1989.) i depresije, s padom (od 1989. do2000.). Treæe je razdoblje razdoblje duboke krize èiji je poèetak veæ udrugom razdoblju.

Do duboke krize ne dolazi toliko zbog prosjeènog dugogodišnjegpada BDP-a, veæ prije svega zbog poremeæaja u strukturi i zbog odra-za takvih promjena na kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti. Promje-ne u strukturi oèituju se u znatno br�em padu BDP-a realnog sektora(prete�no preraðivaèke industrije, poljoprivrede i graðevinarstva) odostalih djelatnosti, s time što financijske usluge i dr�avna upravaznaèajno poveæavaju udio. Tako npr. poèetkom razdoblja financije iuprava iznosili su zajedno oko polovice udjela industrije, a krajemrazdoblja razina je izjednaèena.

To je rezultat sljedeæih kretanja4:

Takve promjene strukture BDP-a utjecale su na velik pad broja za-poslenih, kao konzekvencija naglog pada proizvodnje radno inten-zivnih djelatnosti (npr. tekstilna industrija), dok neproizvodne djela-tnosti u ekspanziji anga�iraju relativno mali broj novozaposlenih.

To se odrazilo na skokovit porast broja nezaposlenih. U startu je stopanezaposlenosti iznosila podnošljivih manje od 10%, dok se do krajarazdoblja više nego podvostruèila te sada iznosi oko 22%.

Tako uspostavljeni odnosi “stabilni” su, odr�ani su i 2001. i 2002. go-dine i nema nikakvih naznaka njihovih promjena. Nisu najavljene,dosada, niti mjere koje vlasti kane poduzeti da bi se trendovi promije-nili u smjeru rasta.

2. Platna bilanca i dugovi

Problemi platne bilance povezani s teèajem domaæe valute bili sustalna preokupacija politike i gospodarstva u bivšoj Jugoslaviji, oso-bito nakon znaèajnije afirmacije uloge tr�išta od poèetka 1963. godi-ne. Poznato je zaoštravanje meðurepublièkih odnosa u vezi s tim pi-tanjima, osobito krajem sedamdesetih godina i 1971. godine. Kada jekonaèno, krajem 1971. godine, izvršena znatnija promjena teèaja tose vrlo brzo odrazilo na vanjskotrgovinsku i platnu bilancu, osobito uHrvatskoj. Mo�e se spomenuti kako je ovo pitanje bilo u Hrvatskoj



dovedeno do usijanja (npr. studentski štrajk) i davalo mu se znaèenjeborbe za bitne nacionalne interese, premda je bilo od opæeg eko-nomskog interesa.5

Zanimljivo je da su glavni otpor ovim promjenama pru�ali Slovenci,zbog naglašenog oslonca njihove privrede na uvoz, premda su poli-tièki naglasci bili usmjereni na Beograd. Nakon te promjene teèaja uJugoslaviji u cjelini, ali osobito u Hrvatskoj došlo je do znatnihpoboljšanja i vanjskotrgovinske i platne bilance. U Hrvatskoj jevanjskotrgovinska razmjena bila pribli�na ravnote�i, uz mali deficit,dok je u platnoj bilanci (tekuæi raèun) ostvarivala znatan višak. To je,naravno, dovelo do znatnog poboljšanja i u drugim podruèjima, aosobito u poticaju investicija namijenjenih izvozu. Takoðer su znatnoporasle i investicije u standard. I ranije relativno visoka stambenaizgradnja znatno je poveæana, pa se neko vrijeme gradilo prosjeènogodišnje više od 30 000 stanova.

U tome razdoblju znatno je poveæan udio vanjskotrgovinske razmje-ne Hrvatske u BDP-u - ukupno je iznosio više od 120%, što je svrsta-valo Hrvatsku meðu europske zemlje s visokom ukljuèenošæu usvjetsko tr�ište. Analize su pokazivale da su moguænosti još i veæe.

Na takvim spoznajama prišlo se nakon uspostavljanja samostalne Re-publike Hrvatske u 1991. i 1992. godini programiranju buduæegrazvoja, posebno u “Koncepciji i strategiji gospodarskog razvojaHrvatske”, koju je Ekonomski institut Zagreb izradio po narud�bi i zapotrebe Vlade i Sabora RH.6

Studija je bila solidno struèno uraðena, dobro analitièki utemeljena ipredlagala je razvojnu politiku u nekoliko faza, s time što je bilopredviðeno da se, u pogledu razine BDP-a, osigura oporavak do1996. godine, a do 2000. dostizanje razine iz 1986. godine. Što se tièeizvoza i uvoza prognoze su bile više optimistiène, tako da jepredviðeno uravnote�enje bilance krajem razdoblja s poveæanjemudjela uvoza i izvoza od po 75% uz tendenciju poveæanja suficita utekuæem raèunu.7


5 Vidi J. Sirotkoviæ, Ekspoze u povodu izmjene pariteta dinara, Beograd, 21.12.1971.,Savezna skupština, str. 1-10.

6 EIZ: Koncepcija i strategija gospodarskog razvoja, Zagreb, 1992., objavljeno u NBH i EIZ“Privredna kretanja i ekonomska politika”, br. 10, o�ujak 1992.

7 EIZ: Koncepcija i strategija gospodarskog razvoja, Zagreb, 1992., objavljeno u NBH i EIZ“Privredna kretanja i ekonomska politika”, br. 10, o�ujak 1992., str. 152-154.

Meðutim, nakon poèetka primjene stabilizacijskog odnosa antiinfla-cijskog programa 1993. nisu poduzete predviðene mjere, teèaj je fi-ksiran na znatno ni�oj razini od uravnote�enog (3,7 umjesto 4,4 DM),porezna optereæenja i troškovi kamata porasli su tako da je eko-nomski polo�aj izvozne privrede pogoršan, dok je prosperiralauvozna privreda. Udio izvoza i uvoza u BDP-u poèeo je padati, izvo-za br�e, tako da je došlo do naglog porasta deficita u vanjskoj trgovi-ni, uz stalni relativno visoki deficit i u tekuæoj bilanci.

Niska i stagnirajuæa proizvodnja nije u stanju podmirivati minimalnepotrebe javne potrošnje. Jedno i drugo vrši pritisak na porastzadu�ivanja u inozemstvu.

Udio izvoza u BDP-u pao je na oko 40%, a uvoza na oko 50%. Ino-zemni su dugovi porasli od 2,6 milijardi dolara u 1993. na više od 12milijardi u 2002. godini (oko 55% BDP-a) za razliku od ranijepodnošljivih 20%). Otplata glavnice i kamata je od 2002. do 2006izmeðu 1,5 i 2 milijarde dolara prosjeèno godišnje (više od 35% izvo-za roba i usluga umjesto podnošljivih 10-15%).8

Ovakva kretanja i politika koja na njih utjeèe ne mo�e se nièimopravdati. Mjere ekonomske politike koje su na snazi, kao i onepredviðene novim programom reizabrane Vlade, ne tangiraju uzroketakvih kretanja.

3. Vlasništvo i socijalna distribucija dohotka

U Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine, što je zadr�ano i u ka-snijim promjenama (1997., 2000. i 2001. godine), Hrvatska je uspo-stavljena kao demokratska i socijalna dr�ava, koja se temelji na pri-vatnom vlasništvu i tr�išnom gospodarstvu. Izrazito su naglašeni eko-nomski i socijalni sadr�aji i ciljevi, kao što su:9

• Poduzetnièka i tr�išna sloboda kao temelj gospodarskog ustro-ja Republike Hrvatske (èlanak 49.).

• Jednak pravni polo�aj na tr�ištu i zabrana zlouporabe mono-polnog polo�aja (èlanak 49.).

• Obveza dr�ave da potièe gospodarski napredak i socijalno bla-gostanje graðana, pravo na rad i slobodu rada, slobodni izbor


8 HNB: Bilten, lipanj 2002., br. 72, str. 1 i 82.9 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 2002., èlanci 49.-57.

poziva i zaposlenja, kao što je i “svakome pod jednakim uvje-tima dostupno svako radno mjesto i du�nost”(èlanak 54.).

• Pravo na zaradu kojom svaki zaposleni “mo�e osigurati sebi iobitelji slobodan i dostojan �ivot” (èlanak 55.).

• Pravo, u skladu sa zakonom, svakog zaposlenog na udio priodluèivanju u poduzeæu (èlanak 55.).

• Pravo nezaposlenih, nesposobnih za rad i nezbrinutih osoba napomoæ od dr�ave za podmirenje osnovnih �ivotnih potreba(èlanak 57).

Ovakve polazne osnove nisu nikada na odgovarajuæi naèin razraðeneu zakonodavstvu, a dr�avna ekonomska i socijalna politika sve više jeu svome operativnom djelovanju od njih odstupala. To se posebnoizrazilo u razdoblju tranzicije i u metodama privatizacije te u socija-lnoj politici s naglaskom na politiku distribucije dohotka, koja je ima-la i još uvijek ima ekstremno asocijalna obilje�ja.

Takvim kretanjima pridonijela je naroèito stabilizacijska (antiinfla-cijska) politika nakon 1993. godine s neprekinutim trajanjem sve dodanas. Pritom je va�nu ulogu imala doktrinarna optereæenostdr�avnog vrha, koji je bitno utjecao na diskvalifikaciju svega što jepostignuto u hrvatskom društvu i gospodarstvu u bivšoj Jugoslaviji.Tako su s one strane razuma ocjene da je u bivšoj dr�avi dominantnabila “sklonost egalitarizmu (potreba da svi budu jednako bogati i je-dnako siromašni), te sklonost dr�avnom paternalizmu”, dok se kaonajte�i problem koji je ostao u nasljeðe identificirao “neefikasniindustrijski sektor”. Ovakve su ocjene ušle u slu�bene analize i uvu-kle su se i meðu dokumente koji su uraðeni za potrebe nove vlasti priizradi strategije razvoja u 2001. i 2002. godini.10

Ovakve ocjene i kvalifikacije bile su polazište ili su opravdale politi-ku transformacije vlasništva, metode bogaæenja manjeg broja poli-tièki podobnih poduzetnika, uz podreðivanje cjelokupnog banka-rskog kreditiranja njihovim interesima, te, u uvjetima pada i stagna-cije proizvodnje, takvu preraspodjelu dohotka koja je vodila takvojdiferencijaciji u kojoj je osiromašio prete�ni dio privrede istanovništva.

Posljedice su katastrofalne i osobito se izra�avaju u poznatim promje-nama u razini i strukturi BDP-a, u padu zaposlenosti i porastu neza-


10 Ured za strategiju razvitka RH: Hrvatska u 21. stoljeæu – Makroekonomija, Zagreb, listopad2001.

poslenosti (oko 400 tisuæa), u ubrzanom poveæanju broja umirovlje-nika, uz sni�avanje mirovina u odnosu na plaæe zaposlenih od oko85% na oko 50% i manje, uz pretjerano visoke raspone plaæa po dje-latnostima.

Monetarni je sektor bio glavna poluga vlastima u ostvarivanju prera-spodjele dohotka i njegovoj diferencijaciji. Pritom su banke u prosje-ku poslovale krajnje neodgovorno, ali su uvijek spašavane dr�avnomintervencijom i to vrlo velikim sredstvima. Tako je izraèunato da je zarješavanje bankarske krize 1996. godine utrošeno 4,7 milijardi dolaraili 23% BDP-a, te 800 milijuna dolara ili 3,7% u 1998. i 1999. godini.Ovome treba dodati i troškove rješavanja novih kriza kao što je npr.ona u Rijeèkoj banci poèetkom 2002. godine.11

Niti na ovom sektoru nema naznaka da se novim mjerama bilo štoznaèajnije mijenja.

4. Teèaj i devizne rezerve

Na smanjivanje udjela vanjskotrgovinske razmjene u BDP-u bitno jeutjecala teèajna politika, s te�ištem na smanjivanju izvoza i porastuuvoza, uz skokovit rast deficita u robnoj razmjeni i uz visok deficit utekuæem raèunu.

Razlog je tome što je veæ u startu antiinflacijske politike krajem 1993.godine znatno precijenjena kuna, tj. uveden je teèaj od 3,7 DM umje-sto 4,4 DM za kunu, koliko je bilo predviðeno i izraèunato kao odnoskoji je pribli�no realnom teèaju. Zbog èega se ostalo na ni�oj razininikad nije slu�beno obrazlo�eno, ali se govorilo o greški, premda je tomalo vjerojatno. Po svoj su prilici prevladali razlozi, koji su kasnijepostali evidentni, a to je zaštita interesa bankarskog kapitala i uvozni-ka. Takav se teèaj odr�ava veæ punih deset godina, usprkos nesagledi-vim štetama koje je nanio. Pri tom se ne samo ignorirala “greška” ustartu, veæ i porast indeksa relativnih cijena roba u Hrvatskoj od 1992.do 2002. godine od 157,6%.12


11 Prema studiji dr. Amine Ahec-Šonje, Ekonomski institut Zagreb, i podacima objavljenim uJutarnjem listu 28. 7. 2002., str. 8.

12 Prema: M. Grgiæ, Autonomna monetarna politika i transmisijski mehanizam, uEkonomija/Economics, 3/2002., str. 611.

Takav, praktièki, fiksni teèaj štitila je Hrvatska narodna bankakorištenjem deviznih rezervi, dozvoljavajuæi odstupanja, premdazadnjih godina u manjoj mjeri.

Devizne rezerve (meðunarodne prièuve) HNB-a u meðuvremenu suprekomjerno porasle, od 166,8 milijuna dolara u 1992. godini na 5milijardi i 230,8 milijuna u svibnju 2002. godine. Tome treba dodati irezerve poslovnih banaka, koje su u istom razdoblju porasle od 484milijuna na 2 milijarde 745,6 milijuna. Tako je sada u rezervama oko40% BDP-a, dok rezerve HNB pokrivaju 5,3 mjeseèna uvoza roba iusluga, premda bi, što se tièe vanjske likvidnosti, bilo dovoljno po-kriæe od 2,5 do 3 mjeseca. Stoga se devizne rezerve HNB s lakoæomkoriste za zaštitu teèaja, tako da je Hrvatska prilikom slapanja stand

by aran�mana s MMF-om 2001. godine odbila 200 milijuna dolarapovoljnog kredita (“Specijalna prava vuèenja”) i radije se oslonila navlastite rezerve, koje su nastale na bazi praktièno ekspropriirane aku-mulacije privrede, koja posluje u prosjeku s gubitkom i u punoj ovi-snosti o kratkoroènim kreditima banaka.13

Ni na ovom podruèju nema nikakvih naznaka promjena politike.

5. Najavljene promjene ekonomske politike u 2003.godini

Nova Vlada RH objavila je prilikom reizbora u Saboru krajem srpnja2002. godine osnove svoga programa, koji se sastoji od 23 osnovnacilja koji se odnose na politiku u 2003. godini, jer su krajem 2003.odnosno poèetkom 2004. novi izbori. Ti su ciljevi u velikoj mjeri za-dani stanjem gospodarstva i funkcioniranjem postojeæeg gospo-darskog sustava, tako da se svode na ona pitanja koja je moguæerješavati u toku sljedeæih nepunih godinu i pol dana.

U obrazlaganju takvih ciljeva nije bilo dovoljno kritièkog osvrtanjana ostvarivanje politike u protekle dvije i pol godine niti je dovoljnoobjašnjena povezanost s dokumentima na kojima se ta politika zasni-vala.

Novi ciljevi ipak znaèe nastavljanje ranije politike iste Vlade s na-glascima na veæu efikasnost i usmjerenost na poticanje razvoja,zaštitu standarda i nastavak strukturnih reformi.


13 HNB: Bilten, lipanj 2002., str. 75.

Polazi se od strateškog projekta gradnje autoceste Zagreb-Split, odpredviðanja br�eg rasta BDP-a (5 umjesto 4,3%) u 2003. godini od ra-nije procjene, poveæanja plaæa, uz smanjenje broja zaposlenih ujavnoj upravi, veæa proraèunska izdvajanja za mirovine, kako bi sesprijeèio njihov pad, s obzirom na oèekivane efekte reforme, porastvanjskog duga od 11,8 na 12,4 milijarde dolara, suzbijanje sive eko-nomije, jaèanje fiskalne discipline, poveæanje neoporezivog dijeladohotka, olakšice za lijekove te podrška stambenoj izgradnji.14

Dalje, Vlada najavljuje obraèun s kriminalom u pretvorbi, programprodaje dionica Ine, HT-a i Croatia osiguranja, te precizni vremenskiplan privatizacije portfelja HPB-a, nastavak reformi oru�anih snaga,mirovinskog sektora, zdravstva, socijalnog sustava, poljoprivrede,pravosuða i uprave, definiranje nacionalnog praga siromaštva kaoosnove za visinu socijalne naknade, definiranje moguænosti konceptanacionalnih mirovina, osnivanje agencije za poticanje domaæih i stra-nih investicija, te agencije za poticanje izvoza, kao i zakljuèivanje no-vog stand by aran�mana s MMF-om.15

6. Moguæe promjene ekonomske politike u 2003. godini

Program nove Vlade oèito je komponiran na kratki rok za preostalidio 2002. i 2003. godinu. Te�ište mu je na orijentaciji na br�i razvoj,na odreðenim poboljšanjima u raspodjeli i na nastavku strukturnih re-formi. Njegovo bi ostvarivanje stoga vodilo odreðenimpoboljšanjima u kratkom roku, ali mu nedostaju elementi koji bi uka-zivali na pristup politici promjena u gospodarskom sustavu i makroe-konomskoj politici koje bi znaèile poèetak izlaska iz krize i rješavanjekljuènih strukturnih poremeæaja.

Vlada je u ranijem sastavu objavila krajem 2001. godine jedan doku-ment, koji je najavljivao takav zaokret, pod naslovom “Razvojni prio-riteti Republike Hrvatske: Rast zapošljavanja i standarda, otvorenost,konkurentnost, stabilnost”, u kojem je temeljni stav bio: “Apsolutniprioritet ekonomske politike je poveæanje zaposlenosti”.16


14 Iz ekspozeja I. Raèana i podneska Saboru 29.7.2002., prema Jutarnjem listu 30. 7. 2002.,str.3.

15 Iz ekspozeja I. Raèana i podneska Saboru 29.7.2002., prema Jutarnjem listu 30. 7. 2002.,str.3.

16 Vlada RH, Razvojni prioriteti RH: Rast zapošljavanja i standarda, otvorenost,

konkurentnost, stabilnost, Zagreb, studeni 2001.

To je imalo znaèiti kvalitetnu promjenu u programskoj orijentacijiVlade, a temeljilo se na sljedeæoj tvrdnji: “Vlada prestaje biti usmje-rena na stihijsku borbu s tekuæim problemima i usmjerava se narješavanje strukturnih problema i razvoj”.17

Ove najavljene mjere naišle su na znatne otpore onih èiji interesi bibili pogoðeni takvim promjenama, osobito u grupacijama krupnog fi-nancijskog i trgovaèkog kapitala. Osim toga pokazalo se da niti ocje-ne Vlade da su tekuæi problemi uglavnom riješeni i da je moguæ zao-kret u smjeru razvoja nisu bile dovoljno utemeljene. Tako u politici za2002. godinu nije došlo ni do kakvog znaèajnijeg zaokreta.

Program nove Vlade od 23 cilja takoðer nije oslonjen na strateški zao-kret u pravcu razvoja. Stoga bi ga bilo potrebno u tom smislu dopunitikako bi mogao poslu�iti kao osnova za razradu strategije razvoja nasrednji i du�i rok, za koji bi i u 2003. godini bilo moguæe ostvariti ba-rem neke bitne institucionalne pretpostavke.


17 Vlada RH: Razvojni prioriteti RH: Rast zapošljavanja i standarda, otvorenost,

konkurentnost, stabilnost, Zagreb, studeni 2001.

Documents

STANJE HRVATSKOG GOSPODARSTVA I MOGU¨NOSTI …dubokoj krizi, a funkcioniranje sistema i politika koja se vodi ne osi- ... U Hrvatskoj rad na ovim raŁunima i podacima zaostaje za