Ernest Hemingway

STARAC I MORE

Bio je to starac to je sam, u malom unu, ribario u Golfskoj struji a da, eto, za osamdeset i etiri dana, nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih etrdeset dana uz njega se nalazio neki dje ak. Ali, nakon etrdeset jalovih dana, roditelji su rekli svome sinu da je starac sad svakako zauvijek salao, to je ozna ivalo zlu sre u u najte em vidu, i dje ak je na njihovo tra enje pre ao na drugi amac koji je tijekom prva tri tjedna ulovio bogat ulov. Dje aku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vra a svo jim malim amcem praznih ruku. I on je silazio sva kodnevno da mu pomogne iznijeti u ad namotanu u klup ad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omo tano oko jarbola. Jedro je bilo zakrpano vre ama od bra na i, onako omotano, izgledalo je kao zastava po slije beskrajnih poraza. Starac je bio mr av i ko at, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje ko nog tumora koji izaziva odsjaj sunca s povr ine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboki uljevi od neprekidnog izvla enja konopaca s te kim ribama. Ali, nijedan od onih uljeva ne bija e svje . Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim o iju, izgledalo staro, a o i su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. - Santiago - re e mu dje ak kad su se uspeli uz obalu uz koju je pristao amac. Sad ti se mogu vra titi. Dobro smo zaradili. Starac je nau io dje aka ribolovu, i dje ak ga je volio. - Ne - re e starac. - Ti si sad na amcu koji do nosi sre u. Pa, ostani na njemu. - Ali sje a li se onih osamdeset sedam dana ka da nisi ulovio ni jednu ribu, pa smo zatim svakodnevno, itava tri tjedna, lovili velike ribe? - Sje am se - odgovori starac. - Znam da me nisi napustio iako te je nagrizala sumnja. - Tata je to bezuvjetno elio, a ja sam jo mlad te ga moram slu ati. - Znam - odvrati starac. - To je sasvim prirodno. - On nema mnogo vjere. - Nema - re e starac. - Ali mi je imamo, je li ta ko? - Da - potvrdi dje ak. - Smijem li te pozvati na a u piva na »Terasi« pa da onda odnesemo pribor ku i? - Za to ne? - re e starac. - Me u ribarima... Sjedili su na "Terasi" i mnogi ribari su zadirkivali starca, ali on se nije ljutio. Nekoliko starijih ribara gledali su ga i bili tu ni. Ali, oni to nisu pokazivali i govorili su pristojno o morskim strujama i dubinama, i o stalnom lijepom vremenu, i o tome to su sve vi djeli. Ribari, koji su tog dana imali dobar lov, ve su se vratili s mora, sjekli ulovljene sabljarke i prebacivali ih, u cijeloj du ini preko dvije daske na ijim su krajevima po dva ovjeka posrtala pod teretom, do ribarnice gdje su ekali hladnja u koja ih je trebala prevesti na tr nicu u Havani. Oni, koji su ulovili morske pse, odnosili su ih u tvornicu na suprotnoj strani zaljeva, gdje im se vadi jetra, odsijecaju peraje i ko a guli, a meso se re e na trake i usoljava. Kad bi zapuhao isto ni vjetar, dopirao bi preko luke smrad iz tvornice za

preradu morskih pasa. Ali, danas se on jedva osje ao, jer je vjetar puhao prema sjeveru a zatim se umirio, i na "Terasi" je bilo ugodno i sun ano. - Santiago - re e dje ak. - Da - izusti starac. Dr ao je a u u ruci i razmi ljao o davno minulim godinama. - Ho e li da ti za sutra ulovim srdele? - Ne. Idi igraj bejzbol. Jo sam u stanju veslati sam, a Rogelio e mi baciti mre u. - Rado bih i ao. Ako ne smijem ribariti s tobom, onda da ti se barem u bilo emu na em pri ruci. - Pa, eto, platio si mi pivo - re e starac. - Ve si pravi mu karac. - Koliko sam imao godina kad si me prvi put po veo sa sobom na more? - Pet, i gotovo da nisi poginuo kad sam se nag nuo prerano, da izvu em ribu, a ona zamalo da raz mrska amac. Sje a li se toga? - Kako da ne! Rep joj je udarao tamo-amo. Sje am se kako se klupa slomila i kako je je ala motka. Sje am se kako si me bacio na pramac gdje su le ala savijena mokra u ad i kako se cio amac tresao i onog treska kad si nasrnuo maljem na nju, a u u ima mi je zvonilo ba kao kad se drvo obara u gori, a sje am se i slatkog mirisa krvi svuda oko sebe. - Sje a li se zaista ili sam ti ja pri ao o tome? - Sje am se svega od prvog dana kad smo zajedni ki isplovili. Starac ga pogleda svojim od sunca potamnjelim i iskrenim o ima. - Da si moj sin, poveo bih te sa sobom, pa kako bude - re e on. - Ali, ti si sin svoga oca i svoje maj ke, a nalazi se u amcu koji donosi sre u. - Smijem li se pobrinuti za srdele? Znam i gdje u nabaviti etiri mamca. - Imam ih jo od ranog jutra. Usolio sam ih i stavio u sandu e. - Daj da ti donesem etiri nova. - Jednog, re e starac. Nadu i sigurnost nije nikad sasvim gubio. Ali, sada, i nada i sigurnost se nadimahu u njemu kao da ih je vjetar uzvitlao. - Dva - re e dje ak. - Dva - starac pristade. - Nisi ih ukrao? - Ne prezam od toga - re e mladi . - Ali ove sam kupio. - Hvala - re e starac. Bio je suvi e prostodu an da bi se upitao otkad je postao tako ponizan i po koran. Ali, znao je da je takav postao i bio je svje stan da to nije bilo poni avaju e i da u tome nema gubitka pravog ponosa. - Sutra nji dan bi e plodan uz ovu struju - re e on. - Gdje e loviti? - zapita dje ak. - Daleko na pu ini, a kad vjetar promijeni pravac, vratit u se natrag. Isplovit u jo prije no to sva ne. - Poku at u da i onoga moga privolim da lovi daleko na pu ini - re e mladi . - Pa ako nai e na kakvu veliku ribu, mo i emo ti do i u pomo . - On ne ribari rado daleko na pu ini. - Ne - re e dje ak. - Ali ja u se napraviti kao da sam ugledao ne to to on ne mo e vidjeti, recimo ne ku ribu grabljivicu i tada e se on dati u potjeru za dupinima. - Zar mu je vid tako slab? - Gotovo je slijep. - udnovato - re e starac. - Nije i ao nikad u lov na kornja e. U tom lovu se obi no izgube o i. - Ali, i ti si i ao godinama u lov na kornja e kraj Moskitove obale, a o i su ti ipak dobre. - Ja sam neobi an starac.

- Samo, jesi li sad zaista dovoljno sna an da izi e nakraj s velikom ribom? - Mislim da jesam. A osim toga, znam ti ja i pu no majstorija kojima ovjek sve svlada. - Hajde da pribor odnesemo ku i - re e dje ak - pa da uzmem mre u i po em u lov na srdele. Uzeli su pribor iz amca. Starac je nosio jarbol na le ima, a dje ak drveni sanduk s mrkim, savijenim, vrsto isprepletenim konopcima, kukom i harpunom s ru icama. Sanduci s mamcima su le ali pod krmom amca, pored malja koji je slu io da se dotuku velike ribe. Nitko ni ta ne bi ukrao starcu, ali je ipak bilo bolje da se jedro i te ki konopci prenesu ku i, jer ro sa nije dobra za njih, a i osim toga to je bio sasvim siguran da ga nitko od mje tana ne e pokrasti, sta rac je smatrao da ljude izla e nepotrebnom isku enju ako ostavi kuku i harpun u amcu. Po li su zajedni ki uz ulicu koja vodi do star eve kolibe i u li kroz otvorena vrata. Starac nasloni jar bol s obavijenim jedrima o zid, a i mladi tu spusti sanduk i ostali pribor. Jarbol je bio gotovo isto to liko dug koliko i ova jedina prostorija kolibe. Koliba je bila sagra ena od ilave kore pupoljka kraljevskih palmi, zvanih "guano", i u njoj se nalazio krevet, stol, stolci kao i ognji te na zemljanom podu gdje se moglo kuhati na drvenom ugljenu. Na mrkom zidu od presanog, isprepletenog li a ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Cobre. Ove relikvije su pripadale njegovoj eni. Ranije je visjela na zidu i fotografija njegove ene u boji, ali ju je skinuo, jer se pod pogledom sa slike os je ao suvi e osamljen, i sad je slika njegove ene bila na polici u kutu, pod njegovom istom ko uljom. - to ima za jelo? - upita mladi . - Lonac ute ri e s ribom. Ho e li probati? - Ne, jest u kod ku e. Da nalo im vatru? - Nemoj, nalo it u je kasnije. A mogu pojesti hladnu ri u. - Da uzmem mre u? - Naravno. Mre e nigdje nije bilo, i mladi se sjeti asa kad su mu je prodali. Ali, ova komedija se odigravala svakog dana. Nije postojao nikakav lonac ute ri e s ribom, a dje ak je i za to znao. - Osamdeset pet je sretan broj - re e starac. - Kako bi ti se dopalo kad bih donio ribu, te ku pet stotina kila? - Uzet u mre u i oti i po srdele. Sjedi ti tu na suncu pored vatre. Ho e li? - Da. Imam ju era nje novine i itat u vijesti o bejzbolu. Dje ak nije znao jesu li i ju era nje novine njegova izmi ljotina. Ali starac ih izvadi ispod kreveta. - Perico mi ih je dao u bodegi* - objasni on. * Vinski podrum, kr ma. - Vratit u se im uhvatim srdele. Stavit u na led i svoje i tvoje a ujutro emo ih podijeliti. A kad se vratim, pri at e mi ne to o bejzbolu. - "Jenkiji" ne mogu izgubiti. - Ali, pla im se "Indijanaca" iz Clevelanda. - Samo se pouzdaj u "Jenkije", mladi u moj. Sjeti se velikog DiMaggia. - Pla im se oba tima, "Tigrova" iz Detroita kao i "Indijanaca" iz Clevelanda. - uvaj se, jer e se ina e pla iti i "Crvenih" iz Cincinnatija kao i "Bijelih arapa" iz Chicaga. - Prou i to dobro i ispri aj mi sve kad se vratim.

- to misli , kako bi bilo da kupimo sre ku koja se zavr ava s osamdeset pet? Sutra je osamdesetpeti dan. - Mo emo - re e dje ak. - Ali to misli o osam deset sedam? Zbog tvog velikog rekorda. - A, to se ne doga a dva puta. Nego, to misli bi li mogao kupiti jednu s brojem osamdeset pet? - Mogu pogledati. - Sre ka, stari. Za nju ti treba dva i pol dolara. Tko bi nam uzajmio? - Lako je za to. Dva i pol dolara mogu dobiti uvijek na zajam. - Pa i ja mislim da bi ih mo da mogao dobiti. Nego, ja poku avam da se ne zadu ujem. Prvo se zadu i , a onda prosja i . - Utopli se, stari - re e dje ak. - Ne zaboravi da je ovo rujan. - To je mjesec velikih riba - re e starac. - U svib nju svatko mo e biti ribar. - Sad idem po srdele - re e dje ak. Kad se dje ak vratio, starac je spavao na stolcu, a sunce je ve za lo. Dje ak uze s kreveta stari voj ni ki gunj i preko naslona stolca ogrnu njime star eva iroka ple a. Bila su to neobi no lijepa ple a, jo uvi jek puna snage usprkos starosti, i vrat je bio jo sna an, i bore bjehu nevidljive kad je starac spavao a glava mu padala na prsa. Njegova ko ulja je bila toliko puta krpana da je sli ila na jedra, a zakrpe bjehu izblijedjele od sunca. Star eva glava je izgledala vrlo stara, a kako su mu kapci bili pali na o i, ov jek bi posumnjao da nema ni trunke ivota u njegovom licu. Novine su mu le ale na koljenu, a te ina nje gove ruke dr ala ih je vrsto na ve ernjem povjetarcu. Bio je bosonog. Dje ak ga je tu ostavio, a kad se vratio, starac je jo uvijek spavao. - Probudi se, stari - re e dje ak, i stavi svoje ru ke na star evo koljeno. Starac podi e kapke i za asak je izgledalo kao da se vra a iz dalekih krajeva. Zatim se nasmije io. - No, to si to donio? - zausti. - Ve eru - re e dje ak. - Ve erat emo. - Nisam, zna , ni gladan. - Hajde; samo jedi. Ne mo e ribariti ako ne je de . - Ve sam jeo - re e starac pa ustade, uze novine i presavi ih. Zatim po e presavijati pokriva . - Ama ogrni se tim pokriva em - re e dje ak. - Dok sam ja iv, ne e mi loviti ribu a da prethodno to ne pojede . - Onda, ivio mi dugo, a vodi ra una i o sebi - re e starac. - Dobro, to ima za jelo? - Crni grah, ri a, pe ene banane i kuhano povr e. De ko je sve to donio s "Terase" u jednoj dvos trukoj porciji. Dva pribora za jelo no evi, vilice i lice - nalazili su mu se u d epu i svaki od njih bio je omotan papirnatom salvetom. - Odakle ti to? - Od Martina. Njegovi su. - Moram mu zahvaliti, - Ve sam mu zahvalio - re e. - Nije potrebno da mu zahvaljuje . - Dat u mu meso s trbuha neke velike ribe - re e starac. - Je li to inio za nas vi e nego jedanput? - Da, ini mi se. - Onda mu moram dati ne to vrjednije od mesa s trbuha. To je velika pa nja s njegove strane. - Poslao je i pivo. - Pivo iz konzerve mi je najdra e.

- Da, znam. Ali, ovo je iz boce. Hatueyevo pivo, i moram mu vratiti bocu. - Vrlo si ljubazan - re e starac. - Da jedemo? - Ve sam te pozvao - re e mu dje ak srda no. - Ne bih htio otvarati kutiju dok ne sjedne za stol. - Spreman sam - re e starac. - Samo sam se morao prije toga umiti. Gdje da se umije? razmi ljao je dje ak. Seoska esma se nalazila jo dvije popre ne ulice ni e. Moram mu donijeti vode, mislio je dje ak, i sapun, i ubrus. Za to sam tako nebri ljiv? Moram mu nabaviti jo jednu ko ulju i jedan kaput za zimu i bilo kakve ci pele i jo jedan pokriva . - Jelo ti je izvrsno - re e starac. - Pri aj mi o bejzbolu - zamoli ga dje ak. - U ameri koj ligi "Jenkiji" su, kao to rekoh - po e starac sav ozaren. - Danas su izgubili - re e mu dje ak. - To je sitnica. Veliki DiMaggio je opet onaj stari. - Ali u mom adi sad igraju drugi. - Naravno. Ali on je najva niji. U drugoj ligi, u me u izme u Brooklyna i Philadelphije, navijam za Brooklyn. I, tada, mislim uvijek na Dicka Sislera i njegove duge udarce preko starog igrali ta. - Bili su jedinstveni. Tukao je najdu e lopte koje sam ikad vidio. - Sje a li se kad je dolazio na "Terasu"? Htio sam ga povesti u ribolov, ali sam se suvi e ustru avao da mu to predlo im. Tada sam zamolio tebe da ga ti pozove , ali ni ti nisi imao smjelosti. - Znam. Bila je to velika pogre ka. Mo da bi pri stao. I toga bismo se sje ali cijelog ivota. - Poveo bih rado u ribolov velikog DiMaggia - re e starac. - Ka u da je njegov otac bio ribar. Mo da je bio siroma an kao i mi i mo da bi nas razumio. - Otac velikog Sislera nije bio nikad siroma an, ve je i on, otac, igrao u mojim godinama, u velikim ligama. - U tvojim godinama putovao sam na nekom jedrenjaku u Afriku i uve er sam gledao lavove na obali. - Poznato mi je, ve si mi pri ao o tome. - Da govorimo o Africi ili o bejzbolu? - Radije o bejzbolu. Pri aj mi o velikom Johnu J. McGrawu. J je izgovaraojota. - I taj je imao katkad obi aj dolaziti na "Terasu". Ali, bio je neotesan i grub, i nesnosan kad bi popio koju vi e. U glavi su mu se stalno vrtjeli pored bejzbola i konji. U svakom slu aju, nosio je uvijek u d e pu listu s imenima konja i esto ih je spominjao na telefonu. - Je li to bio veliki trener? - re e dje ak. - Moj otac ga smatra najve im. - Zato, to je ovdje boravio naj e e - re e starac. - Da je Durocher produ io i dalje, svake godine, do laziti ovamo, tvoj otac bi ga smatrao za najve eg. - Pa tko je zapravo najve i trener, Luque ili Mike Gonzales? - Mislim da su jednaki. - A najbolji ribar si ti. - Ne, poznajem druge bolje. - Que va* - re e dje ak. - Ima mnogo dobrih ri bara a nekih i sasvim velikih. Ali, nijednog kao to si ti. * Nema veze ( panjolski).

- Hvala. To me ini ponosnim i sretnim. Nadam se da ne u nai i na ba tako veliku ribu pa da sve na e pre a nje pri anje ispadne la . - Takve ribe nema, samo ako si jo uvijek jak kao to tvrdi . - Mo da vi e i nisam tako jak kao to mi se ini - re e starac. - Ali ja znam razne majstorije a osim toga sam jo i uporan. - Sad treba le i da bi ujutro bio svje . Ja u vratiti stvari na "Terasu". - Onda, laku no . Do i u ujutro po tebe. - Ti si moja budilica - re e dje ak. - Starost je moja budilica - re e starac. - Za to se stari ljudi bude tako rano? Mo da zato da produ e svoj dan? - Ne znam - re e de ko. - Znam samo da mladi i kao to sam ja spavaju vrsto i dugo. - Sje am se toga - re e starac. - Probudit u te na vrijeme. - Ne volim da me onaj moj budi. ini mi se onda kao da sam tada daleko ispod njega. - Znam. - Spavaj dobro, stari. Dje ak iza e. Dok su jeli, svjetlost nije gorjela na stolu, i starac svu e hla e i u pomr ini pri e krevetu. Savi hla e i od njih napravi jastuk. Zatim se uvi pokriva em i le e preko starih novina koje su pokrivale opruge kreveta. Zaspao je za as i sanjao o Africi, kad je bio jo mlad, i o dugim zlatno utim obalama, kao i o bijelim obalama koje bjehu tako svijetle da ih je bolno gle dati, i o visokim grebenima i velikim tamnim brdima. Sad je ve svake no i ivio na toj obali i u svojim snovima slu ao je hujanje mora i gledao kako amci uro enika plove po njemu. Dok je spavao, osje ao je vonj katrana i ku ine s palube, i udisao miris Afrike koji je jutrom donosio vjetar s kopna. Budio se obi no kad bi osjetio vjetar s kopna i onda se obla io i odlazio probuditi dje aka. Ali te no i vjetar s kopna je puhnuo suvi e rano, i on je u snu znao da je suvi e rano, i zato nastavi sa svojim snovima i vidje kako se bijeli vrhovi otoka uzdi u iz mora, a zatim je sanjao o raznim lukama i plovidbama po Kanarskom oto ju. Vi e nije sanjao o burama, ni enama, ni velikim doga ajima, ni grdnim ribama, ni bojevima, ni o nat jecanjima tko e biti ja i, ni o svojoj eni. Sad je sa njao samo o naseljima, o predjelima i lavovima na obali. Oni su se igrali kao mlade ma ke na suncu, i on ih je volio kao to je volio i dje aka. Nikad nije sanjao dje aka. Jednostavno bi se probudio, pogledao kroz otvorena vrata prema mjesecu, razvio hla e i navukao ih. Pomokrio bi se napolju ispred kolibe i onda bi se penjao uz cestu da probudi dje aka. Drhtao je od jutarnje hladno e. Ali je znao da e se od drhtanja i hodanja ugrijati i da e uskoro zaveslati. Vrata ku e u kojoj je dje ak stanovao nisu bila zaklju ana, i on ih otvori i u e tiho, bosih nogu. Dje ak je spavao u prvoj sobi na nekom le aju i starac ga je lijepo mogao vidjeti pri mjese ini koja je sve vi e blijedjela. Pa ljivo je uzeo njegovu nogu i dr ao je sve dotle dok se dje ak nije probudio, okrenuo se i pogledao ga. Starac mu klimnu glavom, i dje ak uze hla e sa stolca kraj kreveta i obu e ih, sjede i na krevetu. Starac iza e kroz vrata, a dje ak po e za njim. Bio je sanjiv i starac ga zagrli i re e: - ao mi je. - Que va - na to e dje ak. - Takav je na ivot. Spu tali su se niz obronak sve do star eve kolibe i za cijelo vrijeme, dok su i li niz ulicu, prolazili su bosonogi ljudi nose i jarbole svojih amaca. Kad su do li do star eve kolibe, dje ak uze klup ad konopca i harpun i udice, a starac je nosio na le ima jarbol s omotanim jedrima.

- Bi li pio kavu? - upita dje ak. - Ostavit emo stvari u amac i zatim emo je popiti. Kavu su pili iz neke kutije kondenziranog mlijeka u kr mi u koju su ribari jutrom navra ali. - Kako si spavao? - zapita dje ak. Sad je ilo kora ao, iako mu je jo bilo te ko da se sasvim rasani. - Vrlo dobro, Manolino - re e starac. - Danas sam tako siguran u sebe. - I ja sam - odgovori dje ak. - Sad trebam donijeti tvoje i svoje srdele, pa i tvoj svje i mamac. Onaj moj nosi sam na pribor. On ne eli da mu ga bilo tko nosi. - Ja sam druk iji - re e starac. - Dao sam ti da nosi stvari kad si imao pet godina. - Da, znam - re e dje ak. - Vra am se odmah. Popij jo jednu kavu. Ovdje imamo kredit. On ode bosonog preko koraljnog stijenja do male hladnja e gdje su uvani mamci. Starac je pio kavu polako. To je bilo sve to e okusiti cijelog tog dana i bio je svjestan da je mora popiti. Jelo mu je ve odavno dojadilo i nikad nije ni ta nosio sa sobom. Imao je bocu vode u pramcu malog amca, i to je bilo sve to mu je trebalo za cijeli dan. Mladi se vratio sa srdelama i s oba mamca za motana u novine i oni po o e niz stazu prema am cu; osje ali su ljunak pod nogama, a onda podigo e amac i otisnu e ga u vodu. - Sretno stari. - Sretno - re e starac. On namjesti vesla oblo ena konopcem u karike, odupre se i po e se izvla iti kroz pomr inu iz luke. I drugi amci su se otiskivali na more, i sad su se ula njihova vesla kako pljuskaju po vodi, iako ih on sad, kad se mjesec nalazio iza bre uljka, nije mogao vidjeti. Kadikad bi netko progovorio u kojem amcu. Ali, naj e e je na njima vladao muk i ulo se samo uda ranje vesala. Kad su iza li iz luke, svaki se upu ivao prema onom mjestu gdje se nadao da e na i ribu. Starcu je bilo jasno da je trebalo i i daleko na pu inu, i on je ostavljao miris kopna za sobom i veslao je u istom, jutarnjem dahu mora. Vidio je svjetlucanje morske trave u vodi kad je veslao preko onog dijela mora koji su ribari nazvali Velikim bunarom jer je tu nastajala nagla dubina od sedam stotina hvati. Ovdje su se nalazile sve mogu e ribe, jer se udaranjem struje o strme zidove morskog dna stvarao vrtlog. Tu su se okupljale ogromne koli ine srdela i sitne ribe, neki put na najdubljim mjestima, i jato liganja koje su se no u pele do same povr ine gdje su se sve ribe koje su tuda lutale njima hranile. U pomr ini je starac osje ao kako se pribili ava jutro i, dok je veslao, raspoznavao je treptavi zvuk riba poletu a koje su izlazile iz vode i siktanje koje je dolazilo od njihovih uko enih krila dok su letjele pored njega. Naro ito je volio ribe poletu e; one su bile njegovi najbolji prijatelji na oceanu. Bilo mu je ao ptica, naro ito malih, nje nih morskih lasta, koje su neprestano letjele i tra ile a gotovo nikad ni ta nisu nalazile, i on je mislio da je pti ji ivot, izuzev ptica grabljivica, te i od na ega. Za to se ra aju tako nje ne i fine ptice, kao one morske laste, kad more mo e biti tako grozno. Ono je dobro udno i arobno lijepo. Ali ono mo e biti tako stra no, i to iznenada, i te ptice, koje su letjele i lepr ale i lovile, s onim njihovim tu nim glasovima, suvi e su krhke za more. Mislio je o moru kao o la mar, kako ga ljudi zo vu na panjolskom, kad ga vole. Kad to, oni to ga jako vole, govore lo e o njemu, ali se ipak uvijek izra avaju o njemu kao o eni. Neki opet od mla ih ribara, koji su raspolagali motornim amcima kupljenim onda kad su jetra morskih pasa donosila veliki pri hod, govorili su o njemu el mar, dakle u mu kom ro du. Govorili su o njemu kao suparniku ili kakvoj tvr avi, pa ak i kao o neprijatelju. Ali, starac je uvijek mislio o njemu u enskom rodu, kao o ne emu to mo e

uskratiti ili pru iti veliku milost, i kad je bilo divlje i, ono ipak nije bilo krivo. Mjesec utje e na njega kao na enu, eto, tako je on mislio. Veslao je sada ravnomjerno, i to za njega nije predstavljalo nikakav nap jer se or, dr ao svoga tempa a povr ina oceana je bila ravna, izuzev pojedinih vrt oga u struji. l Tre inu svog rada prepustio je struji a kad po e svitati, on vidje da se nalazi dalje nego to je vjerovao da e se u to doba nalaziti. - Cijeli sam tjedan pretra ivao dubine ovog ponora i nisam ni ta uradio - razmi ljao je on. - Danas u raditi na otvorenom moru - razmi ljao je - gdje se nalazi jato palamida i bijelih tuna, a mo da e se me u njima na i i kakva velika riba. Prije nego to je sasvim svanulo, postavio je mamce i prepustio se struji. Jedan mamac se nalazio na dubini od 40 hvati, drugi na 75, a tre i i etvrti duboko dolje u plavom moru, u dubini od 100 do 125 hvati. Svi su mamci visjeli glavom okrenuti nadolje; vrh udice bio je zaboden vrsto u ribu-mamac, a cio ostali slobodni dio, luk i dr ka, bjehu pokriveni srde lama. Svaka srdela je bila probodena kroz o i tako da su one inile poluvijenac oko elika koji je kroz njih prolazio. Nije bilo mjesta na udici koje svojim dobrim okusom i prijatnim mirisom ne bi privuklo kakvu veliku ribu. Dje ak mu je dao dvije sitne svje e tune koje su visjele na najdonjim konopcima kao olovni tegovi, a na drugim je imao veliku, plavu sku u kao i jednu srdelu koju je jednom ve upotrijebio. Ali, one su bile jo uvijek u dobrom stanju i bile su okru ene ukusnim srdelama koje su ih inile jo mirisnijim i primam ljivijim. Svaki konopac, debeo kao kakva ve a olovka, bio je vezan za svje i, so ni tap, koji je pri najmanjem trzaju ili dodiru mamca morao zadrhtati, a svaki kanap je imao jo po dva klupka od 40 hvati koja su mogla biti privezana za druge pri uvne smotuljke, ta ko da je u slu aju potrebe riba mogla odviti i preko tri stotine metara konopca. Sad je starac motrio polo aj tri tapa i veslao pa ljivo da bi odr avao konopce u odre enim du inama. Bilo je sasvim svijetlo i sunce tek to nije granulo. Blijedo sunce se pojavi iz mora, i starac je vidio druge amce rasute po struji dosta blizu obale. Zatim sunce sinu sjajnije i treperenje se osu iznad vode, i onda, kad se potpuno diglo, bljeskalo je na glatkoj pu ini, tako da ga o i zabolje e, a on je veslao ne gledaju i ga. Gledao je u vodu i promatrao je konopce koji su se spu tali pravo u tamno more. Dr ao ih je uspravnije nego itko drugi, tako da se u svakom slo ju mra nih dubina struje nalazio po jedan mamac za svaku vrstu ribe koja bi plivala tu u blizini. Me utim, udice drugih ribara nosila je struja i de avalo se da su one bile u dubini od sto hvati dok su ribari mi slili da se nalaze na ezdeset hvati. Ali, mislio je, dr im ih ba kako treba. Samo, vi e nemam sre e. Tko zna? Mo da danas? Svaki dan je nov dan. Dobro je kad ovjek ima sre u. To nost mi je ipak dra a. I onda kad sre a do e, spreman si. Sunce se pelo nebom ve puna dva sata i o i ga vi e nisu boljele kad je gledao prema istoku. Na vi diku su bila jo samo tri amca, i inilo se da su vr lo mali i sasvim blizu kopna. Cijeloga ivota jutarnje sunce mi je peklo o i, po misli. Pa ipak, one su jo dobre. S ve eri mogu slo bodno gledati pravo u njega, o i mi ne zasjeni. A ono je s ve eri ja e. Ali, jutrom mi zadaje bol. Tog trenutka spazio je pticu - fregatu dugih, cr nih krila kako kru i na nebu ispred njega. Brzo je padala: obru avala se okomito, krila povijenih unazad, i zatim je ponovo kru ila. - Ne to ima - re e starac. - Ne vreba ona tek tako. Veslao je polako i ravnomjerno prema mjestu gdje je ptica kru ila. Nije se urio i svoje konopce je i da lje zatezao i popu tao. U struji je plovio ne to br e, ali je zatezao konopce jo uvijek besprijekorno, premda ne to nervoznije nego prije no to je po ao za

pticom. Ptica se di e u zrak i kru ila je opet nepokretnih krila. Zatim se iznenada ustremi, i starac vidje kako se, nad povr inom, ribe poletu e o ajno raspr i e. - Dupin - glasno zausti starac. - Ogroman dupin. Ostavi vesla i izvu e iz pramca neki kratak kanap. Kanap je imao udicu od ice i udicu srednje ve li ine, i on prika i kao mamac jednu od srdela. Pre baci ga preko ograde i pri vrsti za jedan prsten na pramcu. Zatim stavi mamac i na drugi konopac i os tavi ga sklup anog pod pramcem u sjeni. Onda opet zavesla i promatra e crnu pticu dugih krila, koja je sad vrebala nad samim morem. Dok ju je promatrao, ptica se ponovo ustremi za ba enih krila, a kad se dade u potjeru za ribama poletu ama, zamahnu sna no i uzaludno krilima. Starac je vidio lako nadimanje vode koje prave veliki dupini kad idu u potjeru za gonjenim ribama. Dupini su sje kli vodu pod poletu ama a zatim bi, kad bi se ptice sunovratile u dubinu, brzo nestajali pod vodom. To je veliko jato dupina, mislio je on. Razvili su se iroko i ribe poletu e imaju malo izgleda da se izvuku. A ptica nema nikakvog izgleda. Poletu e su isuvi e ve like za nju, a uz to i plivaju stra no brzo. Promatrao je poletu e koje su se neprestano gubile i pojavljivale, kao i uzaludni trud ptice. Ovo jato mi je umaklo, mislio je on. Lete ti one i brzo i daleko. Ali, mo da e mi po i za rukom da susretnem koju zaostalu od njih, a mo da ih sad opkoljava moja ve lika riba. Moja velika riba mora da je negdje u bli zini. Oblaci iznad kopna narasto e sad poput brda, a obala je bila jo samo duga, zelena crta sa sivoplavim bre uljcima iza sebe. Voda postade tamnoplava, tako tamna da je izgledala gotovo grimizna. Kad bi pogledao u dubinu, vidio bi crvene alge planktona u tamnoj vodi i neobi nu svjetlost koju je sad rasipalo sunce. Promatrao je svoje udice i vidio kako se gube okomito u vodi, i radovao se to je bilo mnogo planktona, jer je to zna ilo da tu mora biti mnogo ribe. Neobi na svjetlost kojom je sunce, sad kad je odsko ilo, bojalo vodu, kao i oblici oblaka nad kopnom, zna ili su do bro vrijeme. Ptica je, pak, bila sad gotovo izvan vi dika i ni ta se nije pokazivalo na povr ini vode osim ne to utog, od sunca izblijedjelog sarga kog korova i ljubi astih, vrstih oblika, svjetlucavog elatinoznog klobuka otrovne meduze koja se kretala pored samog amca. Naginjala se na stranu, pa se opet uspravljala. Vrtjela se veselo kao mjehur sa svojim dugim smr tonosnim crvenim vlaknima to su se gotovo jedan metar vukli po vodi. - Agua mala - re e starac - ti, kurvo. Stoje i na mjestu najzgodnijem za veslanje, pogleda u vodu i opazi sitne ribe, iste boje kao i otrovna vlak na kako plivaju me u njima, i tananu sjenu koju su bacale meduze. Ribice su bile imune protiv tog otrova. No ljudi nisu, pa bi se, kad bi, dok se starac bori s ribom, konci obavili u ad i ostali tako visjeti, sluzavi i ljubi asti, dobijali plikovi i rane po rukama i aka ma. Otrov agua maledjelovao je brzo i pekao kao poslije udarca bi em. Svjetlucavi klobuci bili su arobno lijepi. Ali su bili najpodmukliji od svega to se krilo u moru, a starac je sa zadovoljstvom gledao kad bi ih morske kornja e pro dirale. Kad ih kornja e spaze, pribli e im se sprijeda, zatvore o i, tako da budu savr eno za ti ene oklopom i pro diru ih - otrovne konce i sve ostalo. Starac je rado gledao kad ih kornja e zgrabe, ali on ih je i sam, s u ivanjem, gazio na obali poslije bure i slu ao kako pr te kad bi ih svojim tvrdim ci pelama razmrskavao. Volio je zelene kornja e kao i one to su im gla ve sli ne jastrebu, zbog njihove elegancije i brzine i vrijednosti, a gajio je prijateljski prezir prema onim ogromnim, glupim, u utom oklopu, neobi nim u svo joj ljubavnoj igri, koje su gutale tako zadovoljne, za tvorenih o iju, otrovne meduze. Kornja e nisu imale za njega ni eg misti nog, ia ko se dugo godina vozio u

amcima na injenim od kornja ina oklopa. alio ih je sve, ak i goleme kornja e, koje su bile duge kao i njegov amac i te ile jednu tonu. Najve i broj ljudi nema srca prema kornja ama, jer srce kornja e kuca jo mnogo sati po to bude ubijena i raskomadana. Ali, razmi ljao je starac, i ja imam isto takvo srce, a moje noge i ruke su iste kao njihove. Jeo je njihova bijela jaja, da bi oja ao. Jeo ih je tijekom cijelog svibnja da bi se u rujnu i listopadu mogao ponijeti s velikim ribama. Pio je, tako er, svakoga dana, po alicu ribljeg ulja iz posude koja je sli ila na bubanj, i to u kolibi gdje su mnogi ribari ostavljali svoj pribor. Stavljao ga je svim ribarima - kad bi ga eljeli - na raspolaganje. Okus tog ulja bio je gotovo svima odvratan. Ali, on ipak nije bio odvratniji nego ustajati u doba u koje su se obi no dizali, a osim toga bio je dobar i protiv svih nazeba i gripa, a koristio je, tako er, i o ima. Starac pogleda uvis i vidje kako ptica opet kru i. - Na la je ribu - re e starac. Ni jedna poletu a nije sjekla povr inu, a nisu se vidjele ni male, usamljene ribice. I dok je starac tako promatrao, jedna mala tu na sko i u zrak, prevrte se i zari se glava ke u vo du. Tuna zasja poput srebra na suncu i, kad se pono vo na e u vodi, pojavi se jo jedna, zatim druga, i one su skakale u svim pravcima i udarale kao bi em po vodi koja se preli pjenom i onda se dado e u po tjeru, dugim skokovima, za ribicama. Opkoli e ih i po e e im se primicati. Uhvatit u ih ako ne budu plivale suvi e brzo, mislio je starac, i gledao kako se jato probija kroz vodu i kako se ptica spu ta i roni za ribicama koje su, obuzete panikom, jurile tamo-amo po povr ini. - Ptica je od velike pomo i - re e starac. Ba u tom trenutku zate e se u e pod njegovim nogama i on ostavi veslo i osjeti te inu male tune koja se koprcala dok je zatezao u e i po eo je izvla iti. Trzanje je postajalo sve ja e dok je izvla io, i on vidje u vodi plava le a ribe i zlatnu boju njezinih bokova prije nego to ju je bacio u amac. Ona je le ala cijela cjelcata i obla na suncu i buljila svojim neinteligentnim o ima dok je brzim trzajima i udarcima svoga glatkog i pokretnog repa o bok amca sebi uni tavala ivot. Starac je udari iz dobro udnosti po glavi i baci je, dok joj je tijelo jo drhtalo, u sjenu ispod amca. - Albocore - re e glasno. To e biti izvrstan ma mac. Bit e da ima pet kila. Nije se sje ao kad je prvi put po eo sam sa so bom govoriti naglas. U staro doba, kad bi bio sam, pjevao je, a nekad je pjevao no u, u maku* ili am cu od kornja inog oklopa, dok bi sam na stra i sta jao s veslom. Vjerojatno je po eo govoriti sam sa so bom, kad bi ostao sasvim sam, onda kad ga je dje ak napustio. No vi e se ne sje a. Kad bi on i dje ak za jedno ribarili, govorili su obi no tek kad bi bilo po trebno. Pri ali su samo no u ili kad nisu mogli zbog nevremena isploviti iz luke. Na moru se smatralo vr linom ne govoriti suvi no i starac se toga uvijek dr ao i po tovao. Sad je, me utim, svoje misli glasno izra avao, jer time nikom nije dosa ivao. * Vrsta ribaske brodice. - Da me drugi uju kako govorim glasno, mislili bi da sam poludio - re e on. - Ali, po to ja to nisam, sasvim mi je svejedno. Bogati imaju radio u amcu, pa im on pri a. I slu aju vijesti o bejzbolu. Nije sad vrijeme da se misli na bejzbol, razmi ljao je. Vrijeme je sad da se misli samo na jednu jedinu stvar. Na onu za koju sam ro en. Mo da je, eto, neka velika riba u blizini ovog jata, razmi ljao je. Uhvatio sam samo jednu zalutalu albacoru, ali, one su se dale - daleko na pu ini - na posao, a ina e su vrlo brze. Sve to danas izlazi na povr inu kre e se brzo i u pravcu sjeveroistoka. Mo da zbog dnevne svjetlosti? Ili je to vremenski predznak, meni nepoznat?

Vi e nije vidio zelenilo obale, ve samo vrhove plavih bre uljaka, koji su se bijeljeli kao da su bili pokriveni snijegom, i oblake koji su se, kao snje na gorja, nadnosili nad njima. More je bilo sasvim tam no, a svjetlost je stvarala prizme u vodi. Bezbojni djeli i planktona bili su sad od sunca, koje se visoko diglo, kao razjedeni, i starac je vidio jo samo visoke prizme u modroj vodi dubokoj jednu milju, gdje su njegovi konopci nestajali pod pravim kutom. Tune - ribari su zvali sve takve ribe tunama i razlikovali ih po imenu samo onda kad su ih nosili na tr nicu ili ih namjeravali dati u zamjenu za mam ce - opet su i ezle u dubini. Sunce bija e sad vrlo jako i starac ga je osje ao na svom potiljku prilikom veslanja, a osje ao je i kako mu znoj curi niz le a. Mogao bih sasvim prosto prepustiti amac struji, mislio je on, spavati i vezati konopac nekoliko puta oko prstiju na nogama, kako bih se u slu aju potrebe probudio. Ali, danas je osamdeset peti dan, pa bi da nas trebalo da ulovim ne to vrijedno. Dok je motrio udice, vidje kako jedna od svje ih iba jako zadrhta. - Da - re e on, - da - i ostavi vesla i ne udari njima o amac. On pote e konopac, uhvati ga izme u palca i ka iprsta desne ruke. Nije osje ao ni pritisak ni te inu; konopac je visio ovla . Ovo se zatim pono vi. To je sada bio kao neki probni trzaj, kratkotrajan i lak, a on je to no znao to to zna i. U dubini od stotine hvati, sabljarka je pro dirala srdele, koje su pokrivale vrh i koljeno udice, gdje je iljak, iskovan rukom, virio iz glave male tune. Starac je dr ao pa ljivo i ovla konopac i lijevom rukom ga bri ljivo skinu sa tapa. Sad je mogao pu stiti da mu klizi preko ruke a da riba ne osjeti ni najmanji trzaj. Ovog mjeseca, pa jo kad se uzme u obzir koliko se daleko otisnuo od obale, riba mora da je ogromno velika, razmi ljao je. Jedi, ribo! Jedi! Izvoli samo: Ka ko su svje e, kao i ti, ribo, u dubini od est stotina stopa u mraku ove hladne vode. Okreni se jo jed nom u tmini i vrati se i pojedi ih. On osjeti lako, fino trzanje, zatim jo ja i trzaj, jer se glava srdele s udice te e skidala. Poslije toga ne dogodi se ni ta. - Do i - re e starac glasno. - Na ini jo jedan krug. Samo ih pomiri i. Zar nisu ukusne?! Pojedi ih ljudski, a poslije njih na redu je tuna. vrsta i hlad na i ukusna. Ne ustru avaj se, ribo. Pojedi ih! I ekivao je s konopcem izme u palca i ka iprsta, gledaju i istodobno i u ostale konopce, jer je riba mo gla isplivati navi e ili se spustiti nani e. Zatim se osjeti opet lak trzaj. - Zagrist e - re e starac glasno. - Daj Bo e, da zagrize. Ipak nije zagrizla. Izgubila se a starac i ne opazi. - Nije mogla oti i - re e on. - Za ime Krista, nije se mogla izgubiti. Samo se okrenula. Mo da se pret hodno malo zaka ila za udicu i sad se prisjetila. Tada osjeti kako ne to lagano dodirnu konopac i poveseli se. - Samo se okrenula - re e on. - Zagrist e. Bio je sretan to osje a lagano trzanje, a onda osjeti ne to vrsto i nevjerojatno te ko. Bila je to te ina ribe i on otpusti konopac, i pu ta e ga sve ni e, ni e, ni e, odmotavaju i prvi od dva pri uvna klup eta. I dok je konopac lagano klizio preko star evih prstiju, mogao je jo uvijek osjetiti veliku te inu, iako je pri tisak njegovog palca i ka iprsta bio gotovo neprimjetan. - Kakva riba - re e on. - Sad ju je uhvatila us tima poprijeko i vu e je sa sobom. Zatim e se okrenuti i progutati je, mislio je. To nije izgovorio, jer je znao, kada se govori unaprijed o ne emu dobrom, mo e ono i da se izjalovi. Znao je kakva je to morala biti ogromna riba i on je ve vidio u mislima kako se s tunom koju je dr ala po prijeko u ustima udaljuje. U tom trenutku osjeti ka ko se ona vi e ne kre e, ali osje aj te ine jo

nije iz gubio. Zatim, ona posta te a i on odvi jo vi e ko nopca. Jednog trenutka on ga pritisnu ja e palcem i ka iprstom i te ina se pove a i povu e pravo u du binu. - Zagrizla je - re e on. - Sad u je pustiti da po jede sve do kraja. Pustio je da mu kanap klizi niz prste dok je li jevu, slobodnu ruku pustio i poku ao vezati slobodne krajeve oba pri uvna klup eta za u icu dva rezervna smotuljka sljede eg kanapa. Sad je bio spreman. Imao je u pri uvi tri kanapa od po etrdeset hvati, osim klup eta kojim se sad slu io. - Jedi jo malo - re e on - dobro progutaj. Gutaj tako da ti se iljak zabije pravo u srce i da te ubije, mislio je. Zatim iza i na povr inu i pusti da te ubodem harpunom. Lijepo. Jesi li spremna? Jesi li se dugo gostila? - Sad - re e glasno i s obje ruke izvu e konopac u du ini od gotovo jednog metra i onda zape jo jed nom, i zatim povu e konopac iz petnih ila. Ni ta se ne zbi. Riba se samo dalje polako kre tala i starac je nije mogao podi i ni za jedan palac. Njegov konopac bija e jak i namijenjen te kim ribama, i on ga je tako zatezao preko le a da kapljice vode po e e prskati iz njega. Tad konopac po e praviti u vodi tihi, i te i um i on ga je jo uvijek dr ao i odupirao se u trzanju. amac se stade kretati polagano prema sjeveru. Riba je plivala mirno i oni su plovili tihom vo dom. Ostali su mamci bili jo uvijek u vodi, ali dru gog izlaza nije bilo. - elio bih da se dje ak nalazi kraj mene - re e starac glasno. - Jedna me riba vu e i ja sam ustvari sad zalogaj koji vuku. Mogao bih zategnuti konopac, ali bi ga tada ona mogla prekinuti. Moram ga dr ati to bolje mogu i po potrebi ga produ avati. Daj, Bo e, da samo putuje i da ne ode dublje. Dr ao je kanap, zategnut preko le a i gledao je u njegov kosi polo aj u vodi, kao i u amac koji se kretao ravnomjerno prema zapadu. To e je stati glave, razmi ljao je starac. Ne mo e izdr ati dugo. Ali poslije etiri sata riba je jo uvijek plivala prema otvorenom moru, vuku i za sobom a mac, a on je jo uvijek dr ao zategnut konopac preko le a. - Bilo je podne kad je zagrizla udicu - re e on. - A jo je nisam ni vidio. Prije nego to je riba zagrizla., stavio je na glavu veliki slamnati e ir i on ga je sad grebao po elu. Bio je edan, te kleknu i pa ljivo, da ne bi pomjerio konopac, iste e se, to je vi e mogao, prema boci s vodom. Otvori je i uze jedan gutljaj. Zatim se nasloni na pramac kako bi se odmorio. Sjedio je na nerazapetom jarbolu i jedru i nije se trudio da razmi lja, ve je samo elio da to sve izdr i. Onda se okrenu i vidje da se kopno vi e nije ni naziralo. Sasvim je svejedno, pomisli on. Mogu se vratiti natrag, orijentiraju i se s pomo u odbljeska svjetlosti iznad Havane. Jo ima dva sata do zalaska sunca i mo da e prije tog doba ona izroniti. Ako to ne u ini sad, onda e izroniti kad mjesec zasija. Ako i tada to ne bude, onda e mo da izroniti kad sunce grane. Nije me uhvatio jo nikakav gr i osje am se dovoljno sna nim. Najzad, ona ima udicu u drijelu a ne ja. Ali, kakva mora da bude riba koja tako vu e! Mora da je dobro zagrizla. Da mi je samo jednom da je vidim kako bih saznao kakvog imam protivnika. Cijele te no i riba nije promijenila smjer, niti pravac, koliko je to starac mogao razabrati po polo aju zvijezda. Poslije zalaska sunca zahladi i znoj se su io hlade i star eva le a, njegove ruke i njegove stare noge. Po danu, uzeo je vre u kojom je bio pokrio po sudu s mamcem i prostro je na suncu da bi se osu ila. Kad je sunce za lo, on je ogrnu oko vrata, tako da mu je visjela niz le a. I on je pa ljivo podmetnu pod konopac koji se spu tao preko njegovih le a. Vre a ubla i, poput jastuka, pritisak konopca i on prona e polo aj u kome se gotovo ugodno osje ao. Polo aj je bio samo unekoliko manje neugodan nego prije, ali njemu se inio gotovo ugodan.

Ni ja njoj, ni ona meni - jedno drugom ne mo emo ni ta u initi, razmi ljao je. Sve dok tako vu e. U jedan mah ustade i pomokri se preko ruba amca i pogleda prema zvijezdama i prokontrolira svoj smjer. Konopac bija e kao kakva fosforescentna pruga koja je padala pravo s njegovih le a u vodu. Sad su napredovali sporije i svjetlost iznad Havane bila je slabija i on je znao da sad struja skre e pre ma istoku. Ako vi e ne budem vidio svjetlost nad Havanom, zna i onda da idemo dalje prema istoku, razmi ljao je. Jer, da je smjer ribe ostao nepromijenjen, trebalo bi da ih vidim jo nekoliko sati. Kakvi li su dana nji rezultati Velike lige, pitao se. Da ovjek sad ima radio, bilo bi izvanredno. Zatim pomisli, pa, raz mi lja cijelo vrijeme samo o tome. Misli radije o to me to sad raditi. Ne smije praviti gluposti. Onda re e glasno: - Eh, da mi je de ko sad ovdje! Da mi pomogne i da sve ovo vidi. Nitko ne bi smio ostati u starosti sam, razmi ljao je. Ali to je neizbje no. Ne smijem zaboraviti pojesti tunu prije nego to se pokvari, da me snaga ne bi iz dala. Ne zaboravi, ma kako to nerado inio, da ujut ro rano jede . Ne zaboravi, re e sam sebi. Tijekom no i dva dupina pribli i e se amcu i on ih je uo kako se prevr u i cmok u. Znao je razlikovati puhanje mu jaka, sli no frktanju, od uzdisanja enke. - Dobra bi a - re e on. - Igraju se i ale i vole se. Oni su nam bra a, kao i ribe poletu e. Onda osjeti samilost prema velikoj ribi koju je uhvatio. udesna je i neobi na i tko zna koliko je stara, mislio je. Nikad ranije nisam uhvatio ribu koja je bila tako sna na i koja se tako udno pona a. Mo da je isuvi e pametna pa e sko iti. Mogla bi me svojim skokovima ili iznenadnim izbijanjem na povr inu uni titi. Ili, mo da je ranije ve nekoliko puta progutala udicu pa sad zna kako se treba boriti. Nema ni poj ma da joj je protivnik samo jedan jedini ovjek i da je taj ovjek starac. Nego, da grdne li ribe, para e vrijedjeti ako joj samo meso bude dobro. Ona je kao ovjek zgrabila mamac i vu e ga ba kao i ovjek i priprema se bez panike za obranu. Je li bilo to smi slila, ili je prosto o ajna kao i ja? Sjetio se dana kada je upecao jednog od para sabljarki. Mu jak pu ta uvijek enku da zagrize prva, i upecana riba, enka, po inje se, obuzeta panikom, o ajni ki braniti i zato se brzo iscrpi, a za cijelo vri jeme mu jak je ostao kraj nje, prolazio ispod konopca i kru io s njom na povr ini. Mu jak se nalazio tako blizu nje da se starac upla io da e mu jak svojim repom, o trim kao kosa, i gotovo iste veli ine i obli ka, presje i konopac. Kad je starac probio enku ku kom za ribe i po eo je udarati, i onda kad joj je dr ao vrsto kljun, nalik na rapir, i tukao je maljem po glavi sve dotle dok joj boja ne postade sli na onoj na podlozi ogledala, i kad ju je uz pomo dje aka podigao na palubu, mu jak je bio za sve vrijeme pored amca. Zatim, kad je starac poku avao razmrsiti konopce i pripremao harpun, mu jak sko i visoko, sasvim pored amca, da b vidio gdje mu se i nalazi enka i onda ga nestade u dubini; njegova blijedoljubi asta krila, ustvari njegove prsne peraje, ra irio je svom irinom, i sve su mu se pruge mogle vidjeti. Bio je divan, starac se sje ao, i bio je uporan. To je bila naj alosnija epizoda koju je ikada do ivio, razmi ljao je starac. I dje ak je bio tu an i mo lili smo je za opro taj i ubili smo je brzo. - Htio bih da je dje ak ovdje - re e glasno i na mjesti se ugodno na daskama pramca i osjeti preko konopca, koji je dr ao na le ima, snagu ribe koja se neprekidno kretala na koju god je stranu htjela. Dobro bi bilo da je ve jednom, s pomo u lukavstva, prisili da izabere cilj, sjetio se starac. Njezin cilj je bio da ostane duboko u tamnoj vodi, daleko od svih zamki, obmana i lukav tina. Moj cilj je bio da odem dalje od svih ljudi. Dalje od svih ljudi na svijetu. Sad

smo, od podneva, vezani riba i ja. I nikog nema da nam pomogne. Mo da i nije trebalo da budem ribar, razmi ljao je. Nego, ro en sam da budem to. Moram se svakako podsjetiti, im svane, da pojedem tunu. U cik zore ne to je povuklo za jedan od mamaca koji su se nalazili iza njega. u kako se tap lomi i konopac odvija preko ograde amca. Izvadi u mraku no iz korica i kad je uspio prebaciti svu te inu na svoje lijevo rame, onda je povukao unazad i presjekao konopac o drvo ograde. Zatim presije e konopac najbli i njemu i u mraku pri vrsti slobodne krajeve pri uvnog klup eta. Radio je spretno jednom rukom, a jednom nogom je stajao na klup adima da se ne bi kotrljala dok im je vezivao vorove. Sad je imao est pri uvnih klup adi. Dva od svakog mamca koje je presjekao, a pored toga i dva od mamca koji je riba zagrizla; svi su oni bili povezani. Kad svane, razmi ljao je, vratit u se mamcu na dubinu od etrdeset hvati i njega u presje i i privezati za rezervno klup e. Bit e da sam izgubio dvije stotine dobrog katalonskog cordela* i udice i u ice. To se mo e nadoknaditi. Ali kako nadoknaditi gubitak ako neka riba zagrize konopac i presije e ga? Koja li je to riba malo as zgrabila mamac? Mo da sabljarica, ili iglun, ili morski pas. Nisam je osjetio. Moram se ove brzo osloboditi. * U e, konopac, uzica. Glasno je rekao: - Eh, da mi je de ko sad ovdje! Ali, de ka nema , pomisli. Samo si ti, sam i bit e bolje da se vrati posljednjem konopcu, ne obziru i se je li mra no ili ne, i presije e ga i pri vrsti dva pomo na klupka. Tako je i u inio. Bilo je te ko raditi u mraku a jednom prilikom riba podi e veliki val koji ga obori na pod i rasije e ga ispod oka. Tanak mlaz krvi pote e mu niz obraz. Ali, ona se zgru a i sasu i prije nego to je skliznula do brade i on se zatim vrati na pramac i nasloni na drvo. Popravi vre u i pa ljivo namjesti konopac, tako da mu pade preko jo neo ptere enog dijela le a, i, dok ga je tako dr ao usidrenog preko svojih ple a, ispita pa ljivo trzanje ribe i zatim procijeni kojom se brzinom kretao amac. Za to je trgnula u stranu, pomisli. ica je sigurno skliznula niz njezina bre uljkasta le a. Svakako, le a je manje bole nego mene, ali, ne mo e ona vu i bes kona no amac, ma kolika da je. Sad je sve otklonjeno to bi moglo praviti smetnje a, osim toga, ima i mnogo pomo nih uzica - sve to je potrebno. - Ribo - re e on blago i jasno. - Ostat u s to bom dok ne umrem. Ostat e ona sa mnom, pomisli, i tako i ekiva e da se razdani. Bilo je hladno pred svitanje i on se pripi uz drvo da se zagrije. Izdr at u toliko koliko i ona, razmi ljao je. I pri prvoj svjetlosti vidje kako se amac di e i spu ta. amac se neprekidno kretao a kad se ukaza prva zraka sunca, ono se nalazilo s desne strane star evog ramena. - Kre e prema sjeveru - re e starac. - Struja nas je skrenula daleko prema istoku mislio je. - Dobro bi bilo da se vrati niz struju. To bi zna ilo da se umorila. Kad se sunce jo vi e diglo, shvatio je da se riba nije umorila. Postojao je samo jedan povoljan znak. Nagib konopca je govorio da je plivala na manjoj du bini. To jo nije zna ilo da e isko iti, pomislio je. Ali mogla je. - Bo e, pusti je da sko i - re e starac. - Imam dovoljno konopca. Mo da e je, ako malo vi e zategne, ica ozlijediti i onda e sko iti. Sad, kad se ve razdanilo, pusti je da ska e da bi napunila svoje mjehurove du le a zrakom i onda se ne e mo i dogoditi da, prije nego to umre, ode u dubinu. On poku a poja ati zategnutost, ali otkako je riba zagrizla udicu, nije bio nikada kao sada napet do svojih krajnjih granica i on osjeti otpor dok je vukao i onda shvati da se

u e vi e nije moglo zatezati. Ne smijem ga vi e vu i, pomisli. Svaki trzaj pro iruje ra nu od udice i onda ako sko i, mo e se dogoditi da joj se izvu e. U svakom slu aju, osje am se bolje na sun cu a zasad i nemam potrebe gledati u njega. Na konopcu se vidio uti korov, ali starac je znao da to konopac ini jo te im i zato je bio zadovoljan. To je bio uti golfski korov koji je u no i svjetlucao tako jako. - Ribo - re e on - volim te i mnogo te po tujem. Ali ubit u te neminovno prije smiraja sunca. Nadajmo se tome, pomisli. Jedna pti ica doletje sa sjevera do amca. To je bila neka mala ptica pjeva ica i ona je letjela nisko iznad vode. Starac je odmah vidio da je vrlo umorna. Ptica sletje na krmu amca i tu ostade. Zatim napravi nekoliko krugova oko star eve glave i zadr a se na kanapu gdje je bilo ugodnije. - Koliko ima godina? - upita starac pticu. - Je li ti to prvo putovanje? Ptica ga je gledala dok joj je govorio. Bila je su vi e umorna da ispita konopac i ona se zaljuja na svojim nje nim no icama. - Jak je - re e joj starac. - Suvi e je jak. Da ti je no bila mirna, ne bi bila tako umorna. Kakve te ptice gone? Jastrebovi, pomisli on. Lete prema moru da bi nai li na vas. Ali, on ptici ne re e ni ta, ona ga nije mogla razumjeti a uskoro e upoznati jastreba. - Odmori se dobro, pti ice - re e on. - Zatim od leti i potra i svoju sre u kao i svaki ovjek, kao i svaka ptica, kao i svaka riba. Govorio joj je to jer su mu le a no as utrnula i sad su ga u asno boljela. - Ostani kod mene, pti ice - re e. ao mi je to ne mogu razapeti jedro i povesti je do kopna pri la kom povjetarcu to se di e. No, bar je sa mnom je dan prijatelj. I ba tada riba potegne i starac pade na pramac, a mo da bi ga i bacila preko ruba da se nije pridr ao i popustio konopac. Ptica odletje kad kanap zadrhta a starac nije vi dio kad je uzletjela. Desnom rukom pa ljivo dodirnu konopac i primijeti da mu je ruka krvarila. - Ne to mi je ozlije eno - re e glasno i povu e konopac da bi vidio ho e li riba skrenuti. Ali, kad je zategnuo do krajnje granice, on prestade s tim i odmjeri te inu. - Osje a ga sada, ribo - re e on. - A, bogme, isto tako i ja. On se osvrnu za pticom jer je elio njezino dru tvo. Ptica se izgubila. Nisi ostala dugo, pomisli starac. No, tamo je sva kako jo surovije, tamo gdje si odletjela, osim ako se nisi dokopala obale. Kako sam mogao dopustiti da me riba povrijedi tako naglim trzajem? Mora da sam bio glup. Ili mo da zbog toga to sam gledao pti icu i razmi ljao o njoj. Sad trebam obratiti ve u pa nju na svoj posao, a onda pojesti tunu kako bih sa uvao snagu. - elio bih da je dje ak ovdje i da imam soli - re e glasno. Prebacuju i teret konopca na lijevo rame i kleknuv i pa ljivo, on opra ruku u oceanu i dr ao je vi e od jednog minuta tako zagnjurenu i promatrao krvavi trag i neprestano pjenu anje vode oko ruke, a s kre tanjem amca nestajalo je krvi. - Mnogo je usporila - re e on. Starac bi jo dr ao ruku u slanoj vodi, ali pla io se drugog iznenadnog trzaja ribe, i zato ustade i is pru i ruku prema suncu. Konopac je samo malo ozlijedio ruku. Ali, to bija e najpokretljiviji dio ruke. Znao je dobro da e mu ruke biti potrebne prije nego to se sve to svr i, a zatim nije ni elio da bude po vrije en prije no to postigne cilj. - Sad - re e kad mu se ruka osu ila - moram po jesti malo tune. Mogu je dohvatiti rukom i pojesti na miru. Kleknuo je i na ao tunu s pomo u kuke koja se nalazila ispod pramca i povu e je k

sebi, ali paze i da ne dodirne zategnute konopce. Opet je dr ao ko nopac na lijevom ramenu i odr avaju i lijevom rukom ravnote u on skine ribu s kuke a ovu vrati na staro mjesto. Zatim kleknu jednim koljenom na ribu i gule i s le a, od glave pa sve do repa, skinu tamnocrveno meso ribe. Kad je tako zgulio est traka, ra iri ih preko drveta na pramcu, obrisa no o hla e i uze kostur ribe za rep i baci ga u vodu. - Sumnjam da u je cijelu pojesti - re e i pre e no em preko jedne od traka. Osje ao je hladan o tar pritisak konopca, a lijevu mu ruku zahvati gr . Ona se vrsto pripi uz konopac i pogleda je s puno ga enja. - I to mi je neka ruka - re e. - Dobro, gr i se ako ho e . Pretvori se u pand u. Ni ta ti ne e po mo i. Do i samo, pomisli on i pogleda pod kojim je ku tom konopac padao u tamno more. Jedi sad, i to e ti oja ati ruku. Ruka nije kriva, a ti si mnogo sati proveo s ribom. Ali, s njom mo e biti dovijeka. Po jedi tunu sada. Uzeo je jedan komad, strpao ga u usta i polako vakao. Nije bilo neprijatno. Dobro va i, mislio je, i izvuci sve sokove. Ne bi bilo lo e da se jede s malo limuna i soli. - Kako si, ruko? - zapita ruku, uko enu gotovo kao mrtvu. - Pojest u vi e, u tvoje zdravlje. On pojede drugi komadi koji je presjekao nadvoje. vakao je pa ljivo i zatim ispljunu ko u. - Kako ti je, ruko? Je li mo da suvi e rano da se zna? On zagrize jo jedan veliki komad i po ne ga vakati. - To je izvanredno punokrvna riba - mislio je. Sretan sam to nisam uhvatio dupina umjesto nje. Dupin je suvi e sladak. A ova nije takva, i u njoj se jo uvijek nalazi sva snaga. ovjek mora biti prakti an, pomisli. Dobro bi bilo da imam soli. A ne znam ho e li sunce pokvariti ili osu iti ono to ostane i zato e biti bolje da sve pojedem premda nisam gladan. Riba je mirna i istrajna. Pojest u sve i onda sam spreman. - Strpi se, ruko - re e on. - To inim za tebe. Htio bih nahraniti ribu. Ona mi je brat. Ali moram je ubiti i zato biti dovoljno sna an. Polako i savjesno on pojede sve to je ostalo od ribljih traka. Uspravi se, iste i ruku o hla e. - Sad - re e - mo e pustiti konopac, ruko, ja u raditi desnom dok se ne opameti . Lijevom nogom stade na te ko u e koje je lijeva ruka dr ala i povu e unazad da bi se suprotstavio pritisku na le ima. - Pomozi mi, Bo e, da me gr pro e - re e on - jer ne znam to riba namjerava. Ali, ona je izgleda mirna, mislio je, i radi sve po planu. A kakav je moj plan? Moram ga prilagoditi njezinu, s obzirom na njezinu veli inu. Ako sko i, mogu je ubiti. Ali, ona e se dovijeka zadr ati dolje. Onda u i ja s njom os tati dovijeka na dnu. On protrlja zgr enu ruku o hla e i poku a otvoriti aku. Ali, ona se nije otvarala. Mo da e se otvoriti na suncu, pomisli on. Mo da e se otvoriti kad pro bavim sirovu, jaku tunu. Ako ho u da je otvorim, ot vorit u je bez obzira na sve. Ali, ne u je otvarati si lom. Neka se otvori sama od sebe. Uostalom, zloupotrebljavao sam je no as kad sam morao presije i i vezati razne konopce. On baci pogled po moru i osjeti kako je sada sam. Ali, vidje prizme u tamnim morskim dubinama i zategnuti konopac ispred sebe, i udno mre kanje u mirnom moru. Oblaci su se gomilali pod pritiskom pasata i on ispred sebe vidje jato divljih pataka koje su se ocrtavale na nebu iznad vode. Jato zatim nestade i onda se opet pojavi, i on je znao da ovjek nije nikad sam na moru. Sjetio se kako se neki ljudi pla e kad, plove i u malom amcu, izgube kopno iz

vida a znaju da se na laze u mjesecu koji obiluje nevremenom. Sad se na lazio u mjesecu orkana, a kad on ne pu e, vrijeme je u tom mjesecu najljep e u cijeloj godini. Ako dolazi orkan, ovjek na moru opa a uvijek dan ranije znake na nebu. Oni, na obali, ne mogu ih vidjeti jer ne znaju u to gledati, razmi ljao je. Svakako da i obala utje e na razlike u oblicima oblaka, ali, sad se orkan ne e di i. Pogleda nagore i vidje bijele kumuluse naslagane u nje ne grudve sladoleda, a visoko iznad njih na ru janskom nebu bjehu paperjasti tragovi cirusa. - Lagana brisa* - re e on - ljep e vrijeme za mene nego za tebe, ribo. Lijeva mu ruka bija e jo uvijek zgr ena, ali se sad po e polako otvarati. Mrzim gr , pomisli on. To je izdaja vlastitog tije la. Poni avaju e je u prisutnosti drugih dobiti proljev zbog trovanja hranom ili zbog toga povra ati. Ali, gr - uvijek ga je smatrao za calambre** - poni ava ovjeka, naro ito onda kad je sam. * Sjeveroisto ni vjetar koji danju pu e s mora na kopno, a no u skopna na more ( panjolski). ** Gr enje pojedinih mi i a ( panjolski). Da je dje ak ovdje, mogao bi je protrljati i po vratiti, mislio je. Ipak e se otvoriti. Zatim mu desna ruka osjeti razliku u pritisku konopca, i to prije nego to je opazio promjenu njego vog nagiba u vodi. A kad je konopac povukao k sebi i udario lijevom akom sna no i neo ekivano o bedro, primijeti kako nagib konopca postaje sve bla i. - Penje se - re e on. - Pridru i se, ruko, molim te, hajde, pridru i se. Konopac se dizao lagano i ravnomjerno a zatim se ispred amca nabra povr ina oceana i riba se po javi. Izlazila je beskrajna i voda se slijevala niz njezine bokove. Blistala je na suncu, a njezina glava i le a bili su tamni i crveni, dok su joj se pruge na bokovima prelijevale u otvorenoplavoj boji. Njezin kljun bija e dug kao tap za bejzbol i zao tren kao rapir, tijelo joj izroni svom du inom iz vode, zatim kao ronilac ponovo uroni, i starac vidje kako tone, s repom nalik na veliku kosu, i kako se konopac stade sve vi e zatezati. - Du a je pola metra od amca - re e starac. Ko nopac se kretao brzo ali ravnomjerno i riba nije bila u panici. Starac je poku avao objema rukama dr ati konopac ispod njegove krajnje granice zategnutosti. Znao je, ako neprekidnim pritezanjem ne privoli ribu da uspori, ona bi mogla odmotati cijeli konopac i prekinuti ga. To je velika riba i moram je umiriti. Ne smijem nikad dopustiti da postane svjesna svoje snage, ni svih onih mogu nosti koje nastaju njezinim trzanjem. Da sam na njezinu mjestu, zapeo bih iz sve snage i povukao - pa kud puklo da puklo. Ali, hvala Bogu, one nisu tako inteligentne kao mi koji ih ubijamo; iako su plemenitije i sposobnije. Starac je vidio mnogo velikih riba. Vidio mnoge te ke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve ribetine. Ali, nikad sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna, privezan je za najve u ribu koju je ikada vidio, ve u od svih za koje je ikada uo, a li jeva ruka mu je bila jo uvijek zgr ena kao pand a u orla. Ipak e o ivjeti, mislio je starac. Sigurno e o ivjeti da pomogne desnoj. Postoje tri stvari u bratskom me usobnom odnosu: riba i moje ruke. Mora se otvo riti. Nedostojno je nje da bude zgr ena. Riba je opet plivala sporije i kretala se uobi ajenom brzinom. Za to je sko ila, razmi ljao je starac. Kao da je htjela pokazati koliko je velika. Sad, dodu e, znam. Htio bih i ja njoj pokazati kakav sam. Ali, onda bi vidjela i zgr enu ruku. Neka misli da sam vi e ov jek nego to sam, a takav u svakako i biti. Htio bih da sam riba, ba ova riba, u takvim okolnostima u kojima je i ona sada, pod uvjetom da mi ostanu volja i pamet.

On se nasloni udobno na drvo i izdr a strpljivo svoje muke, dok je riba plivala ravnomjerno, a amac se probijao polako kroz tamnu vodu. Kad je puhnuo vjetar s kopna, more se malo uzburka i u podne starca pro e gr u lijevoj ruci. - Ribo, lo e vijesti za tebe - re e on i podi e ko nopac preko vre e koja mu je pokrivala le a. Osje ao se ugodnije, ali je patio, iako to nije pri znavao. - Nisam pobo an - re e on. - Ali, izgovorit u de set O ena a i Zdravomarija samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, oti i u na hodo a e do Gospe od Cobre. To je moj zavjet! I on se po ne moliti mehani ki. Katkad je bio to liko umoran da se molitve nije mogao sjetiti i onda je rije i izgovarao brzo da bi sa uvao automatizam. Zdravomariju je lak e izmoliti nego O ena , pomisli on. - Zdravo Marijo milosti puna. Blagoslovljena ti me u enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Bo ja, moli za nas gre nike sada i u asu smrti na e. Amen. Zatim dodade: - Bla ena djevice, moli se za smrt ove ribe. Ma koliko da je divna. Kad je izmolio obje molitve i osje aju i se sad mnogo bolje, ali jo uvijek pate i u istoj mjeri, a mo da jo i vi e, on se nasloni na pramac i uze me hani ki mrdati prstima lijeve ruke. Sunce je sad grijalo, iako je laki povjetarac pirkao. - Bit e bolje da promijenim mamac na ovoj maloj udici kod pramca - re e on. Ako riba izdr i jo jednu no , bit e opet potrebno da jedem, a vode imam jo malo u boci. Ne vjerujem da ovdje mogu uhvatiti to drugo do dupina. Ali, ako ga pojedem svje eg, ne e biti vi ak. elio bih da se riba poletu a spusti no as na amac. Ali, nemam svjetlosti da ih privu em. Riba poletu a, ma koliko bila sirova, izvrsna je za jelo, i ovjek nema potrebe da je sije e. Moram sad uvati svaki djeli svoje snage. Isuse, nisam znao da je tako velika. - Ipak u je ubiti - re e on. - U svoj njezinoj ve li ini i slavi. Iako to nije po teno, mislio je, ali pokazat u joj to sve jedan ovjek mo e u initi i izdr ati. - Rekao sam dje aku da sam neobi an ovjek. Sad je trenutak kad to treba i dokazati. Tisu u puta je to ve dokazao, pa ipak to jo nije zna ilo ni ta. Sad je opet dokazivao. Uvijek je morao ponovo dokazivati, a nikada nije mislio o pro losti kad se nalazio u takvim trenucima. Bilo bi dobro da riba zaspi i onda bih i ja spavao i sanjao lavove. Za to li su mi ti lavovi najsna nija uspomena? - Ne misli o tome, star e - re e sam sebi. - Odmaraj se sad naslonjen na drvo i ne misli ni na to. Ona se napre e. A ti radi to manje mo e . Podne je sve vi e odmicalo a amac se jo uvijek kretao polako i ravnomjerno. Ali s istoka puhnu ja i vjetar i starac je plovio tiho lako uznemirenim morem i rana od konopca na le ima sada ga je prijatno dra ila. Jednog trenutka, tijekom popodneva, konopac se opet po eo dizati. Ali, riba nastavi plivati, samo na ne to vi oj razini. Sunce pade na star evu lijevu ru ku i ramena i le a. Bilo mu je jasno da je riba skre nula sa sjevera na istok. Sad, kad je svoju ribu ve jednom vidio, mogao ju je zamisliti s njezinim purpurnim prsnim perajama, irokim kao krilo, i velikim uzdignutim repom, kojim je sjekla tamnu vodu. Koliko li vidi u dubinu, zapita se starac. Njezino oko je ogromno, a konj mnogo sitnijih o iju vidi u pomr ini. Nekad sam mogao vid jeti sasvim dobro po mraku. Ne u potpunom mraku. Ali, gotovo kao ma ka. Sunce i stalno kretanje prstiju povratili su mu potpuno lijevu ruku i on zapo ne

prebacivati sve vi e tereta na nju i strese ramenima da bi malo pomjerio u stranu o tar pritisak konopca. - Ako se nisi umorila, ribo - re e glasno - mora da si vrlo udna. Osjetio je veliki zamor, a znao je da e se uskoro spustiti no i zato poku a razmi ljati o drugim stva rima. Mislio je o velikim ligama, za njega su to bile Gran Ligas, i on je znao da su "Jenkiji" iz New Yorka igrali sad protiv "Tigrova" iz Detroita. Ve je drugi dan kako ne znam rezultate, pomisli on. Ali, moram imati pouzdanja i biti dostojan velikog DiMaggia koji obavlja sve stvari savr eno, ak i kad ga boli petna kost. Kakva li je bol petne kosti, upita samog sebe. Un espuela de hueso. Tako ne to mi nemamo. Je li isto tako mu no kao kad ti borbeni pijetao zarije ostruge u petu? ini mi se da ne bih mogao ni to izdr ati, a ni gubitak jednog ili oba oka i nastaviti, poput pijetlova, borbu. ovjek se ne na lazi mnogo iznad ptica i zvijeri. Ipak bih radije bio ivotinja ovdje, u tami mora. - Sve dok se morski pas ne pojavi - re e glasno. - Ako do e, onda te ko i njemu i meni. Vjeruje li da bi veliki DiMaggio ostao, kao ja, tako dugo s ribom, pomisli on. Sigurno da bi ostao, ako ne i du e, jer je sna an i mlad. I njegov je otac bio ribar. Pitam se ipak bi li mu bol petne kosti to liko smetao? - Ne znam - re e glasno. - Nikada me nije boljela petna kost. Kad je sunce za lo, sjetio se, da bi ulio sebi vi e samopouzdanja, doba provedenog u Casablanci, kad se u jednoj kr mi nadmetao s mo nim crncem iz Cienfuegosa, kojeg su smatrali najja im u luci. Dvoboj je trajao dan i no , s laktovima iznad kredom povu ene crte na stolu, koso ispru enih podlaktica i vrsto sti snutih aka. Obojica su se trudila da primoraju jedan drugog da obore ruku na stol. Mnogi su se kladili i svijet je ulazio i izlazio u sobu osvijetljenu petrolejkom, i on je gledao kako se poslije prvih osam sati suci mijenjaju, svaka etiri sata, da bi oti li na spavanje. Pod noktima njegove i crn eve ruke pojavi se krv i oni su gledali jedan drugome u o i, ake i laktove, a promatrali su ih oni koji su se kladili i dalje se etaju i po sobi, ili sjede i na visokim stolicama uza sam zid. Zidovi su bili od drveta, premazani svijetlopla-vom bojom, a svjetiljke su po njima bacale sjene njih dvojice. Crn eva sjena bija e ogromna i lelujala se po zidu kad god bi plamen zatitrao. Izgledi na pobjedu mijenjali su se stalno svu no i crncu su davali da pije rum i pu i cigarete. Crnac je poslije ruma poku avao u initi strahoviti napor. Jednog trenutka uspio je poljuljati ravnote u star eve ruke - tada on jo ne bje e starac, ve Santiago El Campeon* - za itava tri palca. Starac je ipak vratio ruku na mrtvu to ku. Istog trenutka bi mu jasno da e pobijediti crnca koji je bio zgodan ovjek i atletski razvijen. Kad sutradan oni koji su se kladili zatra i e da se borba proglasi nerije enom, a sudac stade vrtiti glavom, on zape iz sve snage i po ne sve vi e obarati crn evu ruku nani e dok ova najzad ne le e na drvo. Dvoboj je zapo eo u nedjelju ujutro, a zavr io se u ponedjeljak ujutro. Mnogi su tra ili da se borba pro glasi nerije enom, jer su trebali oti i na dokove da utovaraju vre e e era ili do Havanske kompanije za ugljen. Oni su nestrpljivo o ekivali krajnji ishod. A on je okon ao borbu prije nego to je ijedan oti ao na posao. * Prvak, ampion ( panjolski). Dugo vremena poslije toga zvali su ga svi ampion, a u prolje e odr ao se revan . Svijet se nije mnogo kladio i on je pobijedio vrlo lako, jer je jo u prvom susretu slomio samopouzdanje crncu iz Cienfuegosa. Nakon toga borio se jo nekoliko puta i zatim je pre stao. Do ao je do zaklju ka da je mogao pobijediti svakoga ako bi to samo stvarno htio, ali je isto tako uvidio da bi u ribolovu takve borbe smetale njegovoj desnoj ruci.

Poku avao se boriti lijevom. Ali lijeva ruka ga je obmanjivala, nije inila ono to je elio, i zato joj nije vjerovao. Sunce e je sad dobro ispr iti, pomisli on. Ne e mi se vi e zgr iti osim ako no as ne zahladi. Da mi je znati to li e se ove no i dogoditi? Jedan zrakoplov preletje mu visoko iznad glave na putu za Miami i on je ugledao kako njegova sjena unese paniku me u jatom riba poletu a. - Uz toliko riba poletu a mora da je tu sigurno i dupin - re e on, i povu e konopac da bi vidio ne bi li se mogao izvu i za jo koji metar. Nije bilo mogu e i konopac ostade vrst, a kapljice iz njega stado e vrcati, to je bio znak da tek to nije pukao. amac se okretao polako i on je pratio zrakoplov sve dok ga je mogao vidjeti. Mora da je vrlo neobi no u zrakoplovu, pomisli. elio bih vidjeti kako izgleda more s visine? Mora biti da se dobro vidi riba - ako ne leti suvi e visoko. Letio bih vrlo nisko, na 200 hvati, i odozgo motrio ribu. Stajao sam jednom na kri u prednjeg jarbola u amcu od kornja ina oklopa i ve s te visine vidio sam sasvim lijepo. Dupin je tada izgledao zeleniji i mogle su se vidjeti njegove pruge i purpurne to ke, a moglo se vidjeti i cijelo jato. Zbog ega brze ribe koje ive u tamnim morskim strujama imaju purp urna le a ili, obi no, crvene pruge ili mrlje? Dupin izgleda, naravno, zelen jer je ustvari zlatan. Ali, kad se eli nahraniti, propisno gladan, tad se vide purpurne pru ge kao i kod sabljarke. Je li to dolazi od ljutine ili ve e brzine? Upravo dok su, prije no to se smrklo, prolazili kraj velikog otoka od sarga ke trave, koji se ljuljao na lako uzburkanom moru kao da je ocean obljubljivao nekog ispod utog pokriva a, u njegovu manju udicu zagrize dupin. Vidio ga je tek kad je sko io u zrak sasvim zlatan pod posljednjim zracima sunca, izvijaju i se i koprcaju i se divlje u zraku. Skakao je akrobatski, gonjen strahom, a starac se vrati krmi i u nu dr e i deblji konopac desnom rukom i akom i lijevom po e vu i dupina i svaki put na izvu eni dio stao bi svojom bosom lijevom nogom. Kad se riba na e na krmi, pra akaju i se o ajni ki, starac se sagne i po di e tamnozelenu ribu s crvenim mrljama. Njezina usta su gr evitim pokretima poku avala osloboditi se udice i ona tresnu o dno amca svojim dugim trupom, repom i glavom. Zatim je on udari maljem po glavi i ona se strese i umiri. Starac otka i udicu, namjesti novi mamac i baci je u more. Potom se dovukao do pramca. Opra lijevu ruku i obrisa je o hla e. Zatim premjesti konopac s desne ruke na lijevu i opra desnu aku, dok je isto dobno gledao kako sunce tone u ocean. A iz vida nije ispu tao ni nagib debelog konopca. - Nije ga uop e izmijenila - re e on. Ali, ispi tuju i pritisak vode o svoju ruku, utvrdio je da se kretao primjetno sporije. - Stavit u oba vesla ispred pramca i to e jo vi e usporiti hod u no i - re e on. Dobra je no u, a i ja sam isto tako dobar. Bit e bolje da dupina rasporim malo kasnije da bi krv ostala u mesu. Mogu to u initi kasnije, a u isti mah u namjestiti i vesla tako da poja aju otpor amca. Bolje je da ribu ostavim sad na miru i da je mnogo ne uznemiravam dok se ne smrkne. Zalazak sunca je mu an trenutak za ribu. On osu i ruku na zraku, pa zatim zgrabi konopac i oslobodi se njega koliko god je mogao te ga nasloni na drvo kako bi isti toliki, ako ne jo i ve i, teret prebacio na amac. Sad se u im kako treba raditi. Barem ovaj posao. Zatim se, tako er, prisjeti da riba, otkako je zagrizla udicu, nije ni ta jela i da je ogromna i da joj je po trebno mnogo hrane. Ja sam pojeo cijelu tunu. Sutra u pojesti dupina. On ga nazva dorado*. Mo da u morati pojesti ne to od njega kad ga budem o istio. Jest e se te e nego tuna. Ali, uostalom, ni ta nije lako. * Pozla en, zlatan ( panjolski).

- Kako si, ribo? - upita glasno! - Ja sam sad do bro i moja lijeva ruka je dobro a imam hrane za ci jeli dan i no . Vuci amac, ribo. Zapravo, nije se osje ao najbolje, jer bol od konopca, zategnutog preko njegovih le a, koja gotovo prestade biti bol, pre e u potmulo osje anje koje ga onespokoji. Ali dogodile su mi se i gore stvari, pomisli on. Ruka mi je samo malo povrije ena a druga se oslobodila gr a. Noge su mi u redu. Dakle, u pogledu izdr ljivosti, nadmo niji sam od nje. Sumrak rano pade, jer se, uop e, po zalasku sun ca, rano smrkava u rujnu. On se nasloni na drvo i predade se odmoru koliko je mogao. Pojavi e se prve zvijezde. Nije im znao imena, ali ih je vidio i bio uv jeren da e se na kraju pojaviti sve i da e nad njim bdjeti sve njegove daleke prijateljice. - Riba je tako er moj prijatelj - re e glasno. - Takvu ribu nisam nikada vidio niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to ne moramo ubijati zvijezde. Zamisli, kad bismo svakog dana morali ubijati mjesec. Mjesec bje i. A zamisli to bi bilo kad bismo svakodnevno morali ubijati sunce? Ipak smo ro eni pod sretnom zvijezdom, pomisli on. Tada mu bi ao velike ribe koja nema to jesti, no odlu nost da je ubije, ni za asak ne popusti us prkos tome to ju je alio. Koliko e ona ljudi nahra niti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu? Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kad ovjek pomisli na njezino pona anje i dos tojanstvo. Te mi stvari nisu jasne, re e u sebi. Dobro je, ipak, to se ne moramo truditi da ubijamo sunce, ili mjesec, ili zvijezde. Dosta je ve i to to ivimo na moru i ubijamo svoju bra u. A sad, pomisli on, vrijeme je da porazmislim ka ko da je zaustavim. To se mo e izvrgnuti i na zlo i na dobro. Moglo bi se dogoditi da odvijem isuvi e konopca, i pri tom da vesla jo ko e i sasvim uspore kretanje amca, pa da tako izgubim moju ribu im po ne trzati. Njezino sporo vu enje amca produ uje u isti mah na e patnje, ali me ini sigurnim, jer ona mo e jurnuti takvom brzinom koju jo nijedanput nije razvila. to se god dogodilo, moram rasporiti dupina da se ne bi pokvario i uzeti koji zalogaj kako bih se okrijepio. Odmarat u se jo jedan sat i ispitivati njezinu snagu i postojanost prije nego to po nem posao i do nesem odluku. U me uvremenu, vidjet u to radi, ima li kakvih promjena. Vesla - dobar je to trik - ali do lo je vrijeme koje ne trpi rizik. Jo uvijek je to velika riba, a svojim o ima sam vidio udicu u kutu njezinih eljusti, vrsto zatvorenih. Udica nije tako stra na. Ali, glad je ono to joj nanosi bol i protiv ega se ne mo e boriti. Odmori se sada, star e, pusti je nek radi to joj je volja sve dok ti se ne uka e pri lika da do e na red. U inilo mu se da se odmarao puna dva sata. Mje sec se kasno ukazivao i nije znao koliko je sati. Ba se i nije ljudski odmorio. Na le ima je osje ao jo uvijek pritisak koji je prouzro ila riba i zato se ru kom osloni na ivicu, ele i na amac prenijeti to vi e tereta. Kako bi bilo da jednostavno zategnem konopac, pomisli on. Ali, ona bi ga mogla prekinuti i najmanjim trzajem. Moram ubla iti pritisak konopca na tijelo i biti u svako doba spreman da ga popu tam objema rukama. - Pa ti jo nisi spavao, star e - re e glasno. - Ima ve pola dana i jedna cijela no a, evo, sad i drugi dan kako ne spava . Mora nekako smisliti, da malo odrijema u slu aju da zapliva mirno i ravnomjerno. Ako ne odspava , mo e ti se pomutiti u glavi. Glava mi je dovoljno bistra, pomisli on. Suvi e bistra. Bistar sam isto toliko koliko i zvijezde, moje sestre. Ipak moram spavati. One spavaju, i mjesec i sunce isto tako spavaju, i ocean katkad spava - kad nema struja i kad je savr eno mirno.

Ne zaboravi spavati, mislio je. Sasvim prosto zas pi, a to se ti e konopca, rije i to pitanje na neki prost ali siguran na in. A sad, natrag, i o isti dupi na. Suvi e je opasno slu iti se veslima kao ko nicom ako se mora odspavati. - Mo da u izdr ati bez spavanja - re e sam sebi. - Ali to je suvi e opasno. On se po ne primicati krmi na rukama i koljenima paze i budno da ne uznemiri ribu. Mo da je u polusnu, pomisli on. Ali ja ne u da se ona odmara. Mora teg liti dok ne umre. Kad je do ao do krme, on se okrenu tako da mu cijeli teret u eta pade na lijevu ruku a desnom izvu e no iz korica. Zvijezde bijahu sjajne i on vidje jasno dupina, zabode mu o tricu no a u glavu i svu e ga pod krmu. Zatim jednom nogom stade na ribu i hitro je raspori od trbuha pa do pod samo grlo. Onda os tavi no i desnom joj rukom izvadi utrobu, o isti je i i upa krge. Osjeti te inu njezina eluca i otvori ga. Dvije ribe poletu e bile su u njezinoj utrobi. Bile su svje e, on ih stavi na stranu i izbaci drob preko krme. Potonu e, ostavljaju i za sobom fosforescentni trag u vodi. Dupin bija e hladan i nekako gubavo bi jel pri svjetlosti zvijezda i starac oguli jednu njegovu polovicu dok mu je desnom nogom stajao na glavi. Zatim ga okrete i zguli drugu polovicu i onda isije e obje strane, od glave do repa. On baci kostur preko ograde i pogleda za njim ne bi li spazio virove u vodi. Vidio je samo njegovo svjetlucanje dok je tonuo. Zatim se okrete i stavi obje ri be poletu e pored ribljih fileta i dok je uvla io no u korice, vrati se polako pramcu. Le a su mu bila po vijena pod teretom konopca koji je vodoravno le ao preko njih, a ribu je dr ao u desnoj ruci. Kad se vratio na pramac, stavi oba riblja fileta na drvo, a poletu e pored njih. Poslije toga prebaci konopac s jedne strane le a na drugu i dr ao ga je opet lijevom rukom, koja je mirovala na ogradi. Sagne se u stranu i opere poletu e u vodi, mjere i pri tom brzinu vode rukom. Ruka mu je bila fosforescentna od guljenja ribe i on je gledao kako je voda zapljuskuje. Otpor vode je popustio i kad je protrljao ruku o dasku amca, fosforescentne kapljice prsnu e i pado e polako u vodu. - Umorna je ili se odmara - re e starac. - A sad da malo probam svog dupina, pa da se i ja odmorim i malo odspavam. Pod zvijezdama i u no i, hladnijoj no prethodnoj, on pojede pola fileta od dupina i jednu poletu u, o i enu, odsje ene glave. - Kako je izvrstan kuhan dupin - re e on - a kako je neukusan sirov. Ne u vi e nikad po i amcem bez soli ili limuna. Da sam bio pametan, sipao bih cijelog dana vodu po pramcu i ona bi isparila, pa bih dobio sol. Ali du pina sam ulovio gotovo u sam sumrak. Ipak je to po gre ka. Sre om, dobro sam ga sa vakao i nije mi mu ka. Nebo se na istoku ogrnulo oblacima, i zvijezde, koje je poznavao, gasile su se jedna za drugom. i nilo mu se da je upadao u velik kanjon od oblaka. Vjetar prestade pirkati. - Za tri ili etiri dana promijenit e se vrijeme - re e on. - Ali ne ni no as ni sutra. A sad na spa vanje, star e, dok je riba mirna i sigurna. Dr ao je konopac vrsto stisnut u desnoj ruci, zatim je pod desnu ruku podmetnuo bedro i tada se svom te inom odupro o drvo pramca. Kad se tako namjestio, spusti konopac ne to ni e preko le a, pri dr avaju i ga lijevom rukom. Desna mi ruka mo e izdr ati sve dok se tako opire, mislio je. Ako se opusti u snu, lijeva e me probuditi, jer e se tad konopac podignuti. To je naporno za desnu ruku. Ali, ona je naviknuta na te ko e. Ako odspavam dvadeset minuta ili pola sata, dosta je. On se nagne, suprotstavi cijelo svoje tijelo konopcu i premjesti svu svoju te inu na desnu ruku i onda zaspa. Nije sanjao lavove ve veliko jato dupina koje se razastrlo po povr ini od osam do

deset milja; bilo je doba njihova parenja, i dupini su skakali visoko u zrak i padali u onaj kovitlac to se stvarao na mjes tu gdje su iskakali. Zatim je sanjao da le i u svom krevetu, i da sje verac pu e, da mu je vrlo hladno, a njegova desna ruka utrnula, jer mu je glava po ivala na njoj umjesto na jastuku. Nakon toga je sanjao o duga koj utoj obali i vidje kako se prvi lav, u rani sumrak, spusti do nje i kako za njim do o e drugi lavovi, i on ostade brade naslonjene o ogradu amca koji se tu usidrio, dok je za to vrijeme puhao ve ernji povjetarac s mora, a on i ekivao da vidi nove lavove, i bio je sretan. Mjesec je ve dugo lebdio na nebu, ali on je spa vao i riba je ravnomjerno vukla, a amac se kretao prema tunelu od oblaka. On se probudi kad ga desna aka udari po licu, a u e mu zapara desnu ruku. Lijevu ruku nije os je ao, ali povu e to je ja e mogao desnom i zbaci konopac. Najzad mu lijeva ruka na e konopac i on se odupre o njega, a konopac mu je sada parao le a i li jevu ruku, koja je sad preuzela cijeli teret i jako ga boljela. Pogleda u klupka koja su se glatko odmotavala. Ba tada riba sko i i zapjenu a ocean i onda te ko pade. Zatim ponovo sko i nekoliko puta i amac je plovio brzo, premda se konopac jo uvijek odvijao, a starac ga zatezao tako da je mislio da e se prekinuti. Bio je pritije njen o sam pr amac a lice mu zabodeno u iskomadano meso dupina i on se nije mogao mrd nuti. To smo i o ekivali, pomisli on. Sad naprijed. Naplati joj se za konopac, pomisli. Naplati joj se. Nije mogao vidjeti kako riba ska e, ve je samo uo kako se ocean lomi i kako tupo pljuska kad je riba padala. Zbog brzine kojom se odvijao, konopac mu je gadno sjekao ruke, ali on je znao da se to mo ra dogoditi, te poku a konopac prebaciti na uljevite dijelove, paze i da ne povrijedi dlan i prste. Da je tu de ko, on bi kvasio konopac, pomisli. Da, da je tu de ko. Da je tu de ko. Konopac se odvijao, ali sad se po e odmotavati sporije i on je primoravao ribu da se bori za svaki centimetar. Oslobodio je glavu od uklije tenosti me u daskom i komadima ribe koju je njegov obraz zgnje io. Zatim kleknu, a onda se uspravi na noge. Konopac se i dalje odvijao, ali sve sporije. On dotetura do mje sta gdje je osjetio pod nogom klupko konopca, koje nije bio vidio. Imao ga je jo mnogo i riba je morala sad odmotati cijelo novo klupko. Da, razmi ljao je on. Sko ila je vi e no dvanaest puta i napunila je mjehurove na le ima zrakom i sad ne mo e potra iti smrt u dubinama iz kojih je ja ne bih mogao izvu i. Uskoro e po eti kru iti i onda moram na posao. to li ju je tako iznenada upla ilo? Je li od gladi tako o ajna ili ju je ne to upla ilo u no i? Mo da je iznenada osjetila strah. Ali, ona je bi la tako mirna, sna na riba i izgledala je tako neus tra iva i sigurna u sebe. udnovato. - Bolje e biti da ti sam bude neustra iv i si guran u sebe, star e - re e on. - Dr i je, dodu e, ali ne mo e je povu i k sebi ni za centimetar. Uskoro e ipak po eti kru iti. Sad je starac dr ao konopac lijevom rukom i ra menima pa se sagne te zagrabi desnom rukom vodu da bi sprao ostatke dupinovog mesa s lica. Pla io se da mu ne pozlije, jer bi tada povra ao i izgubio sna gu. Kad je umio i oprao lice, desnu ruku zadr a i da lje u slanoj vodi promatraju i istodobno i prvu svjetlost koja je najavljivala jutro. Kre e se sporo prema is toku, pomisli on. To zna i da je umorna i da pliva niz struju. Uskoro e praviti krugove i onda tek po inje pravi posao. Po to je zaklju io da mu je desna ruka bila do voljno u vodi, on je izvadi i pogleda u nju. - Nije lo e - re e on. - A bol za ovjeka ne zna i ni ta. On pa ljivo savi konopac da ne bi zaka io svje e ozljede i premjesti ga tako da je mogao s druge st rane amca staviti lijevu ruku u vodu.

- Kad se radilo o kakvoj sitnici, nisi bila tako lo a - re e on svojoj lijevoj ruci. - Ali ipak je bilo trenutaka kad si otkazala poslu nost. Za to nisam ro en s dvije dobre ruke? Mo da je pogre ka to je nisam izvje bao kako treba. Ali, sam Bog zna da je imala dovoljno mogu nosti da se popravi. Nije bila tako lo a no as - svega ju je je danput uhvatio gr . Ako se opet zgr i, neka je onda konopac odsije e. Tog trenutka, dok je on o ovome razmi ljao, osje ao je da mu se muti svijest. Zato mu se u ini da bi trebao pojesti jo malo dupinova mesa. - Ali, ne mogu - re e samom sebi. - Bolje je biti pri istoj svijesti nego malaksati od povra anja. Jedem li sad, znam da ne u izdr ati, jer mi je lice bilo za bodeno u meso. Suvi e je kasno sad da s pomo u hrane ostanem pri snazi. Ti si lud - re e samom se bi. Pojedi drugu poletu u. Bila je tu, zgotovljena i o i ena, i on je zgrabi lijevom rukom i po e pa ljivo glockati ko ice i po jede je svu osim repa. Hranljivija je nego i jedna riba, pomisli on. Barem u onim sastojcima koji su mi i potrebni. U inio sam sve to sam mogao. Neka po ne kru iti i neka zapo ne borba. Sunce se ra alo tre i put otkako se otisnuo na more i riba je po ela kru iti. Po nagibu konopca nije mogao primijetiti da riba kru i. Bilo je prerano za to. Osjetio je samo da je pritisak konopca ne to popustio i on ga po ne polako vu i desnom rukom. Konopac je bio krajnje zategnut kao i uvijek, ali ba kad ga je htio prekinuti, po ne izlaziti iz vode. On izvu e glavu i ramena ispod konopca i stade ga izvla iti polako i sigurno. Radio je objema rukama poku avaju i vu i i tijelom i nogama to je vi e mogao. Njegove stare noge i ramena okre tali su se u ritmu izvla enja. - Pravi vrlo velik krug - re e. - Ali kru i. Tad se konopac zate e, a i on ga je zatezao sve dok s njega kapljice nisu po ele prskati na suncu. Zatim konopac po ne padati i starac kleknu i preko volje ga pusti da nestane u tamnoj vodi. - Sad se u kru enju najvi e udaljila - re e. Mo ram dr ati to vr e, pomisli. Od naprezanja, smanjivat e krug. Mo da u je vidjeti kroz jedan sat. Najprije je moram svladati a potom ubiti. Ali riba je nastavila kru iti polako i starac je dva sata kasnije bio mokar od znoja i mrtav umoran. Ali, sad su krugovi bili mnogo kra i i po nagibu ko nopca mogao je zaklju iti da se riba neprekidno di zala plivaju i. Ve se itav sat smrkavalo starcu pred o ima, a znoj mu je pekao o i i opeklin u iznad o iju na elu. Nije se pla io svjetlaca koji su mu igrali pred o ima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvla enja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu - a to ga je zabrinjavalo. - Ne smijem malaksati i umrijeti zbog ovakve ri be - re e. - Sad kad mi se tako lijepo pribli ava, ne ka mi Bog pomogne da izdr im. Izmolit u stotinu O ena a i stotinu Zdravomarija. Ali ne mogu sad. Recimo da sam se pomolio, pomisli. Naglas u se moliti poslije. Ba tada osjeti iznenadno trzanje konopca, koji je dr ao objema rukama. Bilo je o tro i te ko. To ona udara o icu na konopcu svojim kopljastim kljunom, pomisli. To je neminovno, morala je to u i niti. To e je mo da natjerati da sko i, a ja bih vi e volio da sad nastavi kru iti. Skokovi su joj potrebni da bi uzela zraka. Ali svaki skok mo e joj pro iriti ranu i onda bi se mogla osloboditi udice. - Ne ska i, ribo - re e. - Ne ska i. Riba je udarila o icu jo nekoliko puta, i kad god je zatresla glavom, starac je pomalo popu tao ko nopac. Ne smije joj se pove ati bol, pomisli. Nije va no to mene boli. Ovu bol mogu

podnijeti. Ali ona bi mogla pobjesnjeti od njezinog. Poslije kratkog vremena riba prestade udarati o icu i opet po e kru iti polako. Sad je starac neprestano izvla io konopac. Ali nesvjestica ga obuze ponovo. On zagrabi malo morske vode lijevom rukom i sasu je sebi na glavu. Zatim sasu jo malo i protrlja potiljak. - Ne hvata me gr - re e. - Opet e se uskoro po javiti, ali ja u izdr ati. Mora izdr ati. Nemoj to ni spominjati. On kleknu, oduprijev i se o pramac, i za trenutak prebaci opet konopac preko le a. Ja u se sad odmarati, a ona neka kru i, pa kad se primakne, ustat u i na stavit u izvla iti konopac, odlu i on. Bilo je to pravo isku enje odmarati se na pramcu i pustiti ribu da sama kru i, ne izvla e i konopac ni za milimetar. Ali, kad je popu tanje napetosti pokazalo da se riba okrenula prema amcu, starac sko i na noge i po e se okretati i njihati, izvla e i opu teni konopac. Umorniji sam nego to sam ikad bio, pomisli on. A, eto i pasat se podi e. Ali, sve e biti u redu kad je vidim u amcu. To mi je stra no potrebno. - Odmarat u se dok se ona bude udaljavala u idu em krugu - re e. - Osje am se mnogo bolje. Jo dva-tri kruga i moja je. e ir je zabacio na potiljak, i spusti se na pramac, osje aju i kako se konopac zate e, dok se riba kru e i udaljavala. Bori se sad, ribo, pomisli. Ja u te izvu i kad se bude okretala. More se osjetno uzburkalo. Ali, to je bio povjetarac, bezopasan i koristan, starcu prijeko potreban da bi se vratio ku i. - Upravit u amac jednostavno prema jugozapadu - re e. - ovjek nikad nije izgubljen na moru, a i moj otok je velik. Ribu je ugledao kad je zapo ela tre i krug. Vidio ju je najprije kao tamnu sjenu, kojoj je tre balo toliko dugo vremena da pro e ispod amca da prosto nije mogao vjerovati svojim o ima. - Ne - re e. - Tako ogromna ipak ne mo e biti. Ali, ona je bila tako velika i kad je opisala pot pun krug, na e se svega tridesetak metara udaljena od njega i ovjek vidje njezin rep kako viri iz vode. Bio je ve i od o trice najve e kose i jasno svijetloljubi ast iznad tamnoplave vode. On pljusnu opet po moru, i dok je riba plivala tik ispod povr ine, starac je mogao vidjeti njezin ogromni trup i grimizne linije koje su ga obmotavale. Njezino le no peraje bilo je oboreno, a velika prsna peraja iroko ra irena. Dok je kru ila, starac je mogao vidjeti njezino oko i dvije sive remore* koje su plivale oko nje. Kat kad su se ka ile o nju. Katkad su hitro odlijetale. Katkad su bezbri no plivale u njezinoj sjeni. Svaka je bila tridesetak centimetara duga ka i kad su brzo plivale, izvijale su kao jegulje svojim tijelima. * Morska riba koja se pripija uz morske pse i druge velike oceanske ribe. Starac se sad znojio ne samo zbog sunca nego i zbog ne eg drugog. Svaki put kad bi se riba mirno i polako okrenula, on je vukao sebi konopac i bio je siguran da e je poslije jo dva okreta mo i probosti harpunom. Moram je privu i sasvim blizu, mislio je. Ne smi jem je ga ati u glavu. Moram je pogoditi u srce. - Budi miran i jak, star e - re e. U sljede em krugu ribina le a su bila nad vodom, ali je ona bila predaleko od amca. I u idu em krugu bila je jo suvi e daleko, ali joj je trup izlazio ne to vi e iz vode

i starac je bio siguran da e je privu i kad privu e i konopac. Sad je riba tiha i lijepa prilazila kru e i, pokre u i samo svoju repinu. Starac je vukao to je ja e mogao, da bi je primakao bli e. Za trenutak riba se okrenula njemu. Ispravila se zatim i zapo ela drugi krug. - Uznemirio sam je - re e starac. - Prerano sam je uznemirio. Sad je opet osjetio vrtoglavicu, ali se naprezao svom snagom da nadja a veliku ribu. Uznemirio sam je, mislio je. Mo da u je ovog puta mo i svladati. Vucite, ruke, mislio je. Dr ite se, noge! Istraj, glavo moja! Istraj za mene! Nikada me nisi izdala. Ovog puta u je izvu i. Ali kad se napregnuo iz sve snage i vukao to je ja e mogao, znatno ranije no to se pribli ila amcu, riba nadvu e, a zatim se ispravi i otpliva. - Ribo - re e starac. - Ribo, ti e u svakom slu aju umrijeti. Mora li i mene ubiti? Time ni ta nije u injeno, pomisli. Usta su mu bi la previ e suha da bi mogao govoriti, ali sad nije mogao dohvatiti vodu. Ovaj put je moram privu i amcu, pomisli. Ne mogu izdr ati jo nekoliko krugova. - Jesi - re e samom sebi. - Dobar si ti. U idu em krugu gotovo ju je svladao. Ali se riba opet ispravi i polako otpliva. Ubit e me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to. Nikad nisam vidio ve e, ljep e, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Do i i ubij me. Svejedno mi je tko e koga ubiti. Sad ti se sve zbrkalo u glavi, pomisli. Mora biti priseban i spretan kao mu ko. Ili kao riba, pomisli. - Razbistri se, glavo - re e jedva ujno. - Razbistri se. Jo dvaput ga je hvatala vrtoglavica prilikom ok retanja. Ne razumijem, mislio je starac. Svaki put je bio na rubu svijesti. Ne shva am. Ali u poku ati jo je danput. Poku ao je jo jednom i osjetio da se onesvje uje u trenutku kad je uspio zaokrenuti ribu. Riba se is pravi i opet polako otpliva, ma u i repom u zraku. Opet u poku ati, obe a starac, iako su mu sad ruke bile mlitave, a vid ga je slu io samo s vremena na vrijeme. Opet je poku ao i opet se ponovilo isto. Eto, pomisli i osjeti da malaksava jo prije no to je zapo eo, poku at u jo jedanput. Svu svoju pa nju, sve ono to mu je jo ostalo od snage i davno izgubljenog ponosa, suprotstavi sad agoniji ribe, i riba mu pri e i zapliva lagano, gotovo dodiruju i kljunom daske amca, i po e prolaziti kraj njega, duga ka, visoka, iroka srebrnasta s , purpurnim prugama, i beskrajna u vodi. Starac ispusti konopac, stade na njega nogom i podi e harpun to je vi e mogao, zabode ga svom svojom snagom koju je u tom trenutku dobio jo jednom u bok ribe, ba tamo iza velikog prsnog pe raja, koje se dizalo visoko u zrak do visine ovje jih prsa. On osjeti kako eljezo ulazi i nagne se nad nje ga i zabi ga jo dublje, a onda se navali na njega i tavom te inom svog tijela. Tad se riba pojavi iva, iako je smrt bila u njoj, i di e se visoko iz vode pokazuju i svu svoju ogromnu du inu i irinu, svu svoju snagu i ljepotu. Izgledalo je kao da visi u zraku iznad starca u amcu. A onda pade pljusnuv i u more i preli vodom starca i sav a mac. Starac osjeti nesvjesticu i muku i gotovo obnevidje. Ali ipak je o istio u e harpuna i pustio ga polako kroz ranjave ake i kad je opet progledao, vidio je da riba le i na le ima, pokazuju i svoj srebrnasti trbuh. Dr ak harpuna je str io ukoso iz ribina tijela, a more je pocrvenjelo od krvi iz njezina srca. Krv je najprije bila tamna kao ponor u plavoj vodi, dubljoj od jedne milje. A onda se ra iri kao oblak. Riba je bila srebrnasta i mirna i ljuljala se na valovima.

Starac je pa ljivo gledao u prolaznu viziju pred sobom. Onda dva puta omota u e harpuna oko pre ke na amcu i spusti glavu u ruke. - Razbistri se, glavo - re e oslanjaju i se na drvo amca. - Ja sam umoran starac. Ali sam ubio ribu koja je moja sestra i sad moram obaviti robovski posao. Moram pripremiti petlje i u ad da bi je privezao uz amac, pomisli on. ak da smo i dvojica pa da je utovarimo na amac, amac ipak ne bi izdr ao pod njom. Moram sve pripremiti, pa da je privu em, dob ro sve em, ispravim jarbol i razvijem jedra za povratak. Po ne vu i ribu k sebi u namjeri da je prive e uz amac po cijeloj du ini i da joj provu e konopac kroz krge i usta, a glavu joj priljubi uz pramac. Ho u da je gledam, mislio je, i da je dodirujem i da osje am njezinu prisutnost. Ona je moje blago. To ipak nije razlog to elim osje ati da je tu. ini mi se da sam osjetio njezino srce kad sam drugi put potegnuo harpunom. Dovu i je i pri vrstiti i nabaciti jednu om u oko njezina repa, a drugu oko sredine trupa da bi je vr sto privezao za amac. - Na posao, star e - re e on. Otpio je samo malo vode. - Jo treba dobro raditi poslije ove borbe. On pogleda u nebo a zatim u ribu. Gledao je pa ljivo u sunce. Podne nije mnogo odmaklo a pasat se di e. Konopci me se sad ne ti u mnogo. Dje ak i ja namotat emo ih kad se vratim ku i. - Do i, ribo - re e on. Ali riba ne do e. Umjesto toga le ala je ljuljaju i se na moru i starac privu e amac. Kad joj se pribli io i njezina se glava nalazila uz sam pramac, jo jednom ga silno iznenadi njezina veli ina. On odveza zatim konopac od harpuna s ku ke, provu e ga kroz riblju krgu, namota joj ga je danput oko kljuna i onda provu e konopac kroz drugu krgu, omota ga jo jedanput oko kljuna i veza ga dvostrukim vorom o kuku. Zatim odsije e konopac i vrati se na zadnji dio amca da prive e rep. Prvo bitna grimizna i srebrna boja ribe postala je sada srebrnasta, a pruge su joj bile iste blijedoljubi aste boje kao i rep. Bile su ire od ovje je ake ra irenih prstiju, a o i ribe izgledale su uko ene kao ogledalo periskopa ili kao svetac u procesiji. - Bio je samo jedan na in da je ubijem - re e starac. Osje ao se bolje poslije gutljaja vode a glava mu je bila bistrija. Te ka je preko sedamsto pedeset kila, takva kakva je, pomisli on. Mo da jo i te a. to misli ako ista mjera iznosi dvije tre ine njezine te ine, i to po ezdeset centa za kilu? - Ne mogu bez olovke - re e on. U glavi mi nije sve u redu. Ali, ini mi se da bi danas veliki DiMaggio bio ponosan na mene. Nije me boljela petna kost. Zato me ruke i le a propisno bole. Htio bih znati kako boli petna kost, pomisli on. Mo da nas i boli a da mi to i ne znamo? On pri vrsti ribu uz pramac i krmu i pored sred njeg sjedi ta. Bila je tako velika da je amac pored nje izgledao mali. Odreza komad konopca i priveza gornju eljust ribe za krgu da joj se usta ne bi ot varala i da bi plovila to lak e. Zatim namjesti jarbol na motku, zapravo njegovu kuku, i zategnu tapove, a zakrpano jedro se napne, amac po e i on je, polule e i na krmi, upravljao prema jugozapadu. Kompas mu nije bio potreban da odredi gdje se nalazi jugozapad. Trebao je samo osjetiti pasat kao i vidjeti gdje jedro vu e. Bit e bolje da izbacim kakvu malu udicu i poku am uhvatiti ne to za jelo i pi e. Ali, udicu nije mogao na i, a srdele su se pokvarile. Zato on izvadi kukom malo utog morskog korova i tresao ga je sve dotle, dok sitni ra i i, koji su se nalazili unutra, ne pado e na dno amca. Bilo ih je desetak i oni su skakali i vrtjeli se kao pje ane buhe. Starac im otkide glave palcem i ka iprstom i pojede ih, ispljuva njihove ljuske i repove. Bili su vrlo tanki ali znao je da su vrlo hranljivi i ukusni.

U boci je imao vode jo samo za dva gutljaja, i on popi pola od toga nakon to je pojeo ra i e. a mac je dobro jedrio s obzirom na sve te ko e i on je upravljao njime, ru icama pod mi kom. Gledao je u ribu i bilo je potrebno da vidi samo svoje ruke i dodirne le ima drvo, da bi mu bilo jasno da se to sve zaista dogodilo i da to sve nije bio san. U jednom a su, kad se pri kraju osje ao vrlo mu no, u inilo mu se da je sve samo san. I kad je ugledao kako riba iz lazi iz vode i kako, prije nego to je pala, visi ne pomi no u zraku, bio je siguran da je sve to neobi no i nije mogao vjerovati. Onda mu vid nije bio najbolji, dok sad vidi isto tako dobro kao i ranije. Sad je znao da se tu nalazila riba i da njegove ruke i le a nisu samo san. Ruke e brzo zarasti, mi slio je. Dobro su krvarile, a slana voda e ih iz lije iti. Slana voda ovog zaljeva je najbolje sredstvo za lije enje. Najva nije je da mi se ne pomuti u glavi. Ruke su u inile svoje i mi dobro jedrimo. Usta za tvorenih, i uspravnog repa plovimo kao bra a. Tada mu se u glavi lako zamuti i on pomisli - vu e li ona mene ili ja nju. Da je ja vu em, ne bi bilo ni ta neobi no. Ni da se riba nalazi u amcu, li ena svoga dostojanstva, ne bi ni to bilo ni ta neobi no. Ali, oni su plovili zajedno, vezani jedno uz drugo i starac je mislio - neka me vu e ako ho e. Bolji sam od nje sa mo zbog svoga lukavstva a prema meni ona nema zle namjere. Plovili su dobro i starac umo i ruku u slanu vo du nastoje i ostati priseban. Bilo je oblaka kumulusa i cirusa iznad njih i starac je znao da e povjetarac pirkati cijele no i. Gledao je neprekidno u ribu da bi bio siguran da je sve to java. Bilo je to jedan sat pri je nego to ga je napao prvi morski pas. Morski pas se nije pojavio iznebuha. Digao se iz dubine kad je tamni oblak krvi potonuo i ra irio se po moru dubokom jednu milju. Isplivao je tako brzo i tako odlu no da je razbio povr inu plave vode i na ao se na suncu. Onda se spustio u more i omirisao krv i po eo plivati u pravcu amca i ribe. Katkad bi izgubio trag. Ali bi ga opet nanju io ili samo naslutio i onda je plivao brzo i bez oklijevanja pravcem kojim ga je trag vodio. Bio je to vrlo veliki mako, morski pas, gra en da pliva tako brzo kao najbr a riba u moru, i sve na njemu je bilo divno osim eljusti. Le a su mu bila plava kao i le a ribe sabljarke, trbuh srebrnast, a ko a glatka i lijepa. U svemu je bio gra en kao i riba sabljarka, osim ogromnih eljusti, koje su bile vrsto stegnute dok je brzo plivao ispod same povr ine, a visoko nepokretno le no peraje mu je paralo vodu kao no . Iza zatvorenih duplih usana njegovih eljusti, svih osam redova bijelih zuba bili su savijeni unutra. Nisu imali oblik piramide kao u ve ine morskih pasa, sli ili su na ljudske prste, zgr eni poput pand a. Bili su duga ki gotovo kao star evi prsti i s obje strane o tri kao britva. Bila je to rriba stvorena da se hrani svim morskim ribama, ak i onim brzim, jakim i tako dobro naoru anim da im nijedan drugi neprijatelj ne bi mogao nauditi. Morski pas je sad brzao, osje aju i ja i miris, a njegovo plavo le no peraje paralo je vodu. Kad ga je starac ugledao kako se pribli ava, znao je da je to morski pas koji ne zna za strah i koji i ni to no ono to ho e. On spremi harpun i pri vrsti u e, gledaju i kako se morski pas pribli ava. U e je bilo kratko, jer je nedostajao komad koji je odsjekao da bi njime vezao ribu. U star evoj glavi bilo je sad sve bistro, osje ao se odlu an, ali s malo nade na uspjeh. Bilo je suvi e lijepo da bi moglo trajati, pomisli: Bacio je pogled na veliku ribu istodobno promatraju i kako se morski pas pribli ava. Mo da je sve samo san, pomislio je. Ne mogu ga sprije iti da me napadne, ali u ga mo da ipak svladati.Dentuso*, pomisli, proklet da si! * Zubati ( panjolski) Morski pas brzo pri e zadnjem dijelu amca i kad napade ribu, starac mu vidje

razjapljene eljusti i udne o i i u kako mu kljocnu e zubi kad ih zabode u meso ba iznad repa. Glava morskog psa bila je iznad vode, a i le a su se pojavljivala i starac je uo kako upa ko u i meso velike ribe ba kad mu zabi harpun u glavu, u to ku gdje se presijeca crta izme u njegovih o iju s crtom koja mu ide pravo do nosa. Takvih crta nije ni bilo. Bila je samo te ka, iljata plava glava i velike o i i kljocave, nasrtljive, stra no pro drljive eljusti. Ali, bilo je to mjesto gdje se nalazi mozak, i starac je tu pogodio. Pogodio je svojim mlitavim, iskrvavljenim rukama zabadaju i harpun svom svojom snagom. Pogodio je bez ikakve nade, ali odlu no i s mr njom. Morski pas se prevrne, a starac vidje da su mu o i be ivotne, i onda se prevrne jo jedanput, zaple u i se o dvije zamke konopca. Starac je znao da je mor ski pas bio gotov, no ovaj to nije htio priznati. Za tim, onako na le ima, ibaju i repom i kljocaju i eljustima, morski pas zapara vodom kao juri ni amac. Voda je poblijedjela na mjestu gdje bi mu rep udario, a tri etvrtine njegovog tijela bilo je potpuno izvan vode kad se u e zate e, zadrhti, a onda prekine. Morski pas je le ao jedan as mirno na povr ini i starac ga je gledao. Zatim je polako potonuo. - Otkinuo mi je oko dvadeset kila - re e starac glasno. - Odnio je moj harpun i cijelo u e, i sad moja riba opet krvari, pa e namamiti i druge. Ovako unaka enu ribu nije rado gledao. inilo mu se da je morski pas napadaju i ribu nasrnuo na njega samog. No ja sam ubio morskog psa koji je napao moju ribu, pomisli. To je bio najve i dentuso koga sam ikada vidio, a Bog mi je svjedok da sam ih vidio ogromne. Sve je i lo suvi e dobro da bi i dalje tako po trajalo. Divno bi bilo da je sve ovo bio san, da nisam uop e ni ulovio ribu i da se sad nalazim u krevetu na prostirci od novina. - Ali ovjek nije stvoren za poraze - re e on. - ovjek mo e biti uni ten, ali ne i pora en. Ipak mi je ao to sam ubio ribu. Pribli ava se lo e vrijeme, a ja ak nemam ni harpun. Dentuso je okrutan i vje t i jak i inteligentan. Ali ja sam bio inteligentniji. Mo da i ne, pomisli on. Mo da sam bio samo bolje na oru an. - Ne razbijaj glavu, star e - re e glasno. - Jedri ovim pravcem pa kud puklo da puklo. Ali ipak moram razmisliti. To je sve to mi je ostalo. To i bejzbol. Kako bi se velikom DiMaggiu svidio na in na koji sam joj probio mozak? Nije to veliki pothvat, pomisli on. Svak bi to mogao u initi. Ali, jesu li moje ruke bile isto tako hendikepirane kao kad boli petna kost? Ne znam. Nikada nisam imao muke s petom, izuzev to me je ubola bodljikava ra a kad sam plivaju i na nju nai ao, poslije ega mi se oduzela noga i u asno me boljela. - Misli na ne to veselo, star e - re e on. - Svakog asa si bli i ku i. Plovi br e poslije gubitka od dva deset kila. Znao je sasvim dobro to se sve mo e odigrati kad za e u unutarnji dio struje. Ali, ni ta mu nije preostalo. - Privezat u no za jednu dr ku od vesla. To i uradi, pa stavi kormilo pod mi icu, a zateg od jedra pod nogu. - Sad, eto i dalje sam samo starac - re e. - Ali ne vi e obezoru an. Puhao je svje povjetarac i on je dobro jedrio. Gledao je samo u prednji dio ribe i u njemu opet bijesnu tra ak nade. Glupo je ne nadati se. Osim toga, mislim da je to grijeh. Ne razmi ljaj o grijehu, pomisli on. Ima dovoljno problema i bez grijeha. A ionako za sve to nemam razumijevanja. Ne razumijem se u te stvari i nisam siguran da u to i vjerujem. Mo da je grijeh ubiti ribu. Mislim da je to grijeh, iako sam je ubio kako bih odr ao svoj ivot i da bi se nahranilo mnogo svijeta. Onda je sve grijeh. Ne razmi ljaj o grijehu. Suvi e je kasno, a i

postoje ljudi koji su pla eni za to. Neka oni lupaju glavu o tome. Ro en si da bude ribar kao to je i riba ro ena da bude riba.San Pedro* je bio ribar kao i otac velikog DiMaggia. * Sveti Petar ( panjolski) Ali, volio je razmi ljati o svim stvarima u koje je bio upleten i, s obzirom da nije imao to za itanje, a nije imao ni radio, razmi ljao je mnogo pa tako nastavi misliti o grijehu. Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi u ivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz po nosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako je voli , nije grijeh ubiti je. Ili je on da jo ve i? - Previ e razmi lja , star e - re e glasno. U ivao si dok si ubijao dentusa. On ivi od ivih riba kao ti. On nije strvinar ili najobi nija lutaju a gladnica kao neki morski psi. On je lijep i ponosit i ne zna ni za kakav strah. - Ubio sam ga u samoobrani - re e starac glasno. - Ubio sam ga po teno. Uostalom, pomisli on, svi se me usobno ubijaju, ovako ili onako. Ribarenje me isto toliko ubija kao to me i odr ava u ivotu. De ko me odr ava u i votu. Ne smijem samog sebe suvi e razo arati. On se nagne preko ograde i odsije e komadi rib ljeg mesa s mjesta gdje je morski pas zagrizao. Sa va e ga i primijeti da je dobro i ukusno. Bilo je vr sto i ukusno kao sto no meso, ali ne i crveno. Nije bilo ilavo i bio je svjestan da e ga prodati po naj skupljoj tr noj cijeni. Ali, nije postojala nikakva mogu nost da se ono sa uva zbog mirisa koji se irio vo dom i starac je znao da se pribli ava lo e vrijeme. Povjetarac je puhao ravnomjerno. Okrenuo je malo jedra prema sjeveroistoku i po tome je starac znao da ne e jenjati. On pogleda preda se, ali ne opazi ni jed ro, ni trup, ni dim nikakvoga broda. Vidio je samo kako ribe poletu e s obje strane amca jure k pramcu, i ute mrlje morskog korova. Nije ak primijetio ni jednu jedinu pticu. Plovio je dva sata, odmaraju i se kraj kormila i va u i s vremena na vrijeme po koji komadi mesa od sabljarke da bi se osvje io i osna io, a onda vidje prvog od dva morska psa. - Aj - re e glasno. Ta rije se ne mo e prevesti, a mo da je to samo uzvik to se i nehotice izmami ovjeku kad osjeti kako mu avao zabijaju kroz ruku u drvo. - Galanos* - re e glasno. Vidio je sad kako se iza prvih ukazuju i druge peraje i utvrdio je da su to morski psi s loptastim nju kama, trokutnim perajama i repom kojim su mahale kao metlom. Nju ile su i bjesnjele i bile izbezumljene od gladi, gubile se u svo joj razdra enosti, i opet pronalazile miris. Ali su se stalno sve vi e pribli avale. * Vrsta morskih pasa ( panjolski). Starac u vrsti jedra. Zatim uze veslo na kome je bio pri vr en no . Podi e ga to je mogao lak e, jer su mu ruke od rana bile osjetljive. Zatim ih ra iri i ste e da bi ih u inio to savitljivijim. Stegnu ih sna no da bi ih privikao na bol, da ne bi kasnije otka zale, i zatim stade motriti morske pse to su se primicali. Sad je mogao vidjeti ravne, iroke loptaste glave i njihove bjeli aste iroke prsne peraje. To su bile odvratni morski psi, neprijatnog mirisa, isto toliko strvinari koliko i ubojice, a kad ih je morila glad, grizli bi vesla ili kormilo amca. Ti psi imali su obi aj pregristi noge i peraje kornja ama kad bi ove spavale na povr ini vode a sposobni su, moreni gla u, napasti i ovjeka na moru, ak i kad nije mi risao na riblju krv, ak i kad na njemu nije bilo rib lje sluzi. - Aj - re e starac. - Galanos. Do i galanos.

Oni do o e. Ali nisu do li kao to je mako do ao. Jedan se iskrenu i nestade pod amcem, a starac je osjetio kako se amac zaljulja kad je napao ribu. Drugi je gledao starca svojim utim o ima i onda se munjevito pribli i razjapljenih, poluokruglih eljusti u namjeri da zagrize ribu tamo gdje je ve bila na eta. Ukaza e se jasno crte, jedna na vrhu tamne glave, druga na le ima gdje je mozak prelazio u hrptenja u, i starac u to mjesto zabi no pri vr en na veslo, pa ga izvu e i zatim ga ponovo zabi u ute o i psa, sli ne ma jim. Pas pusti ribu i skliznu s nje, i gutao je dok je umirao ono to je odgrizao. amac se jo uvijek ljuljao, jer je drugi pas nas tavio komadati ribu i starac podi e . zateg jedra kako bi se amac nagnuo u stranu i primorao psa da iz roni Kad ga je ugledao, starac se nagne preko og rade i navali na nj. Pogodio ga je u satno meso, a ko a bje e vrsto zategnuta i no jedva pro e kroz nju. Od udarca ga nisu zaboljele samo ruke nego i le a. Ali, psina se pojavi ponovo i starac je pogodi to no po sredini pljosnate glave, u trenutku kad su joj se usta pojavljivala iz vode, ustremljena na ribu. Starac izvu e o tricu i ubode je to no u isto mjesto. Ona je jo uvijek visila zubima zaka enim za ribu i starac je tada ubode u lijevo oko. Psina je i dalje vis jela. - Ne e - starac re e i zari joj o tricu izme u hrptenja e i mozga. To je sad sve izgledalo vrlo jed nostavno i on osjeti kako joj puca hrskavica. Starac obrnu veslo i zabi joj no me u krge da ih rascijepi. Zareza jo jednom o tricom i kad se psina odlijepi, re e: - Idi, galano. Potoni jednu milju duboko, idi vi djeti svoju prijateljicu, ili ti je ona mo da majka? Starac obrisa o tricu no a i ostavi veslo u stranu. Zatim na e ru icu i jedra se zatego e i amac je po novo plovio ranijim pravcem. - Mora da su joj pojele etvrtinu tijela i najbolji dio mesa - re e glasno. - Kamo sre e da je sve ovo samo san i da je nisam nikada ulovio. ao mi je, ribo. Sad je sve propalo. On u uti i vi e nije htio ni pogledati u ribu. Iskrvavljena i oprana vodom, sad je ona imala boju srebrne podloge ogledala, ali su se njezine pruge jo mogle vidjeti. - Nisam se smio otisnuti tako daleko, ribo - re e on - i zbog sebe i zbog tebe. ao mi je, ribo. - Pa, eto - re e samom sebi. - Pogledaj sad kako je no vezan. Jesu li veze jo itave. Potom ruku dovedi u red, jer e se jo mnogi psi pojaviti. - Bolje bi bilo da umjesto no a ima kamen - re e starac, po to je ispitao veze na dr ci od vesala. -Trebao sam sa sobom ponijeti bar jedan kamen. Trebalo je ponijeti mnogo toga, pomisli on. Ali nisi ponio, star e. Sad nije vrijeme da misli o onome to nema . Misli to mo e u initi s onim to ima . - Daje mi mnogo dobrih savjeta - re e glasno - umorio sam se od njih. Dr ao je kormilo pod mi icom i kvasio je obje ru ke u vodi dok je amac odmicao naprijed. - Sam Bog zna koliko je ova posljednja odgrizla - re e on. - Sad je mnogo lak a. Nije elio misliti o iznaka enoj donjoj strani ribe. Znao je da je svaki tr zaj morskog psa zna io kidanje mesa, i da riba os tavlja sad za so bom trag svim psinama, irok kao cesta preko mora. Bila je to riba dovoljna da ishrani ovjeka preko cijele zime. Ne misli o tome. Samo se odmaraj i nastoj opet osposobiti ruku da brani ono to je ostalo. Miris krvi s moje ruke ne zna i ni ta prema ovoj silnoj masi u vodi. Osim toga, one i ne krvare mnogo. Ozljede nisu tako stra ne. Krvarenje e mo da one mogu iti da mi se lijeva ruka ponovo zgr i. O emu sad razmi ljati? pomisli on. Ni o emu. Hajde da ne mislim, pa tako da sa ekam druge pse. Za to sve to nije bio san? Ali tko zna: Mo e se okrenuti i nabolje. Sljede i je pas imao je loptastu nju ku. Pri ao je kao svinja na valov, ako uop e ijedna svinja ima usta tako iroka da bi se kroz njih mogla provu i glava. Starac ga pusti da zagrize u ribu a onda mu zabi u mozak onaj no to je bio na veslu. Ali, psina se trg nu

unazad i no se prelomi. Starac se namjesti kraj krme. Nije ak ni pratio kako velika psina tone polako u vodu, iz po etka u svoj svojoj veli ini, zatim ne to manja i onda sasvim sitna. Taj prizor je uvijek op injavao starca. Ali, sad je bio slijep za sve to. - Ostala je jo kuka za ribe - re e on. - Na alost, ne e mi koristiti. Imam i dva vesla i kormilo i kratku palicu. Sad su me pobijedile, pomisli on. Prestar sam da udaram po psini dok ne umre. Ali, ipak u se boriti dokle god imam vesla i kratku palicu i kormilo. On zaroni ponovo ruku u vodu da bi je ovla io. Dan se bli io kraju i on je vidio samo more i nebo. Vjetar je sad puhao ja e i on se nadao da e se us koro pojaviti kopno. - Umoran si, star e - re e on. - Umoran si u du i. Psi ga nisu napadali sve do sumraka. Starac je vidio kako se pribli avaju tamne peraje uz iroki trag koji je ostavljala riba u vodi. ak nisu ni nju kali za tragom. I li su pravo prema amcu plivaju i jedan pored drugog. On stisnu kormilo, podesi jedro da mu amac plovi br e i ispru i ruku prema palici. To je bio, ustvari, dr ak slomljenog vesla, oko metar duga ak. Zahvaljuju i dr ku mogao se njome poslu iti jednom rukom te je sad zgrabi desnom akom, ste e je jo vr e, dok je promatrao kako se psine pribli avaju. Obje su bile galanos. Pustit u prvu da dobro zahvati i onda u je uda riti povrh usta ili pravo po glavi, pomisli on. Obje psine se pribli i e zajedno i kad spazi bli u od njih, razjapljenih elju sti, spremnu da zagrize u srebrni bok ribe, zamahnu palicom sna no i udari ja ko i praskavo preko iroke glave psine. Osjeti elas ti nu vrsto u kad ju je palica udarila. Osjetio je, ta ko er, i tvrdo u kostiju, pa je udari jo jednom po nju ci kad je skliznula s njegove velike ribe. Druga psina se gubila i pojavljivala, i sad se opet pojavi razjapljenih eljusti. Starac je mogao vidjeti komad ribljeg mesa, kako visi s krajeva njezinih e ljusti, po to je malo as ve bila zagrizla u ribu a sad zatvorila usta. On se stu ti na nju i udari je samo po glavi i ona ga pogleda i kida e sad ribu ne to sporije. Starac je udari ponovo maljem u trenutku kad se otka ila da bi progutala svoj plijen i osjeti sa mo da je udario u ne to te ko, vrsto, elasti no. - Do i, galano - re e starac - do i opet. Psina navali i starac je udari ba kad je zatvarala eljust. Tresnuo ju je sna no, s najve e visine do koje je mogao podi i malj. Ovog puta je osjetio kosti na dnu lobanje i udari opet u isto mjesto, dok je psina, lako o amu ena, kidala meso, da bi zatim skliznula s njegove ribe. Starac je o ekivao da e se ponovo pojaviti, ali se nijedna od psina vi e ne ukaza. Zatim vidje jednu kako pliva u krugovima po povr ini. Peraje druge psine nije vidio. Nije sigurno da sam ih ubio. U svoje vrijeme mo gao sam ih ubiti. Ali, te ko sam ih povrijedio i nijedna od njih se ne osje a dobro. Da sam mogao da se slu im palicom objema rukama, ubio bih prvu sa svim sigurno. ak i sada, pomisli on. Nije htio gledati svoju ribu. Znao je da je pola od nje uni teno. Sunce je za lo dok se borio s morskim psima. - Uskoro e se smrknuti - re e on. - Onda u vi djeti svjetlost iznad Havane. Ako nisam odmakao daleko na istok, ugledat u svjetlost s neke od novih pla a. Nemogu e je da se sad nalazim odve daleko. Na dam se da se nitko nije suvi e zabrinuo zbog mene. Naravno, samo se de ko mo e zabrinuti. Ali, siguran sam da se uzda u mene. Mnogi od starijih ribara e se zabrinuti. A ostali, tako er, pomisli on. Dobri su ljudi u mom mjestu.

Vi e nije mogao govoriti s ribom jer je bila pre vi e upropa tena. Tada mu ne to drugo pade na pa met. - Polu-ribo - re e on. - Biv a ribo. ao mi je to sam se tako daleko otisnuo. Upropastio sam nas obo je. Ali, ubili smo mnoge psine, ti i ja, i upropastili mnoge druge. Koliko si ih ukupno ubila, stara ribo? Nije ti tek onako to koplje na glavi. Volio je razmi ljati o ribi i o onome to bi uradio s psom da je imao odrije ene ruke. Trebalo je da odsije em kljun pa da ga njime tresnem, pomisli on. No, nisam imao sjekiru, a ni no a nije bilo. Ali, da sam ga imao i da sam ga mogao prika iti za veslo, kakvo bi to tek bilo oru je! Tad bismo se zajedni ki mogli boriti s njima. to e raditi ako do u nove? to mo e raditi? - Borit se - re e on. - Borit u se dok ne umrem. Ali, onako u no i bez tra ka svjetlosti, uz vjetar i ravnomjerno kloparanja jedra, u ini mu se da je ve mo da i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali le u, mogao je osjetiti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni le a na dasku, siguran da nije mrtav. Le a su mu to potvrdila. Moram izmoliti sve one molitve koje sam obe ao da u izgovoriti naglas u slu aju da uhvatim ribu, pomisli on. Ali sad sam suvi e umoran da to u inim. Bit e bolje da uzmem vre u i da je prebacim preko le a. Le ao je pokraj krme i upravljao i motrio ne bi li se ukazala svjetlost na nebu. Ostala mi je polovica ribe, pomisli on. Mo da e me sre a poslu iti da odvu em bar ovu polovicu. Morao bih imati malo sre e. Ne, re e on. Ti si proigrao svoju sre u im si oti ao tako daleko. - Ne budi lud - re e glasno. - Motri budno i kor milari. Jo uvijek ti sre a mo e do i. - Ba bih je kupio ako se uop e igdje sre a pro daje - re e on. ime bi je kupio, upita se. Mogu li je kupiti iz gubljenim harpunom i slomljenim no em i dvjema lo im rukama? - Mo da - re e on. - Poku ao si je kupiti osamdeset etverodnevnim krstarenjem po moru. Trebalo je jo malo pa da je kupi . Ne treba razmi ljati o besmislicama, pomisli on. Sre a je ne to to dolazi u raznim oblicima i tko je taj koji e je prepoznati? Ipak bih je uzeo u bilo kakvom obliku i platio najve u cijenu. Htio bih da vidim odsjaj svjetlosti, pomisli on. elim previ e stvari. Ali, sad elim svjetlost. Zatim, on poku a da se namjesti bolje kod kormila, a po bolovima je znao da nije mr tav. U neko doba spazi odsjaj svjetlosti grada. Moralo je biti oko deset sati nave er. Isprva je bio jedva vid ljiv, kao svjetlost na nebu pred mjese evo ra anje. Zatim vidje kako lebdi postojano iznad oceana, koji bija e nemiran pod sve ja im vjetrom. Upravljao je prema svjetlosti i mislio je da e uskoro sti i do ru ba morske struje. Sad je sve pro lo, mislio je on. Napast e me mo da jo jedanput. Ali to mo e u initi jedan ovjek u mraku, bez oru ja? Bio je sad uko en i slomljen. I njegove ozljede kao i svi prenapregnuti dijelovi tijela boljeli su ga u no noj hladno i. Nadam se da se vi e ne u morati boriti. Zbilja se nadam da se ne u vi e morati boriti. Ali u pono se opet borio, i ovoga puta, znao je da je borba uzaludna. Do li su u oporu i ugledao je samo crte koje su njihove peraje pravile po vodi i njihovo fosforescentno svjetlucanje kad su se bacali na njegovu ribu. Udarao ih je po glavama i uo je kako se eljusti cijepaju i osjetio je kako se amac ljulja dok su zagrizali pod vodom. Udarao je o ajni ki u sve to je osje ao i uo, i onda osjeti kako ne to zgrabi njegovu palicu i kako je odvu e.

Zgrabio je dr ak od kormila i po eo je udarati i i mlatiti njime, dr e i ga objema rukama pa je potom ponovo uzmahivao i udarao. Ali, sad su se pribli avali samom kljunu amca, i navaljuju i jedan za drugim i skupno, kidali su komade mesa koje se vidjelo kako sjaji pod morem i opet su se vra ale istom mjestu. Do ao je, najzad, red i na glavu. I znao je da je sve svr eno. On zavitla dr kom po glavi psine koja je zarila zube u tvrdu glavu njegove ribe, po glavi koja se nije dala rascijepiti. On zamahnu ponovo, zatim jo jednom, pa tre i put. uo je kako se dr ak pre lomio i sad navali s njezinim ostatkom na psinu. Os jetio je kako mu dr ak tone u meso i kako je znao da je o tar, mahnu njime jo jedanput. Psina se ot ka i i otkotrlja. To je bila posljednja psina iz opora. Vi e nije bilo ni eg to bi mogle pojesti. Starac je jedva disao i osjeti neobi an okus u us tima, bakrenast i sladak, i on se jednog trenutka od njega upla i. Ali, to nije trajalo dugo. On pljunu u ocean i re e: - Jedite to, galanos. I sanjajte o tome da ste ubili jednog ovjeka. Znao je da je sad kona no potu en, nepovratno i vidje da e se slomljeni ostatak dr ka mo i uglaviti u otvor kormila i da e se njime mo i dosta dobro up ravljati. Ogrnu ramena vre om i dade amcu pravac. Jedrio je sada lako i u njemu nije bilo nikakvih misli niti osje anja. Sad je sve pro lo i jedrio je amcem to je bolje i savjesnije mogao kako bi do ao do svog pristani ta. Po no i su morski psi navaljivali na kos tur, te je izgledalo kao da su kupili mrvice s kakve gozbe. Starac nije obra ao pa nju ni na to drugo izuzev na krmu. Primijetio je samo kako sad amac lako i dobro plovi, kad se kraj njega ne nalazi velik teret. Dobar amac, pomisli on. Dobar je i neo te en izuzev kormila. To se da lako nadoknaditi. Mogao je osjetiti da je sad u ao u struju i da vidi svjetlost du kolonija na obali. Znao je gdje se nalazi, i sti i ku i sad je bilo vrlo lako. Vjetar je bar na prijatelj, pomisli on. Bar ponekad, nadoda. Pa i pu ina, sa svim na im prijateljima i ne prijateljima. I krevet, pomisli on. Krevet mi je prijatelj. Zapravo samo krevet. Krevet, to e biti velika stvar. Nije stra no kad je ovjek pobije en, pomisli on. Ni kad nisam ni pomislio da se poraz otrpi tako lako. A to te je potuklo? - Ni ta - re e glasno. - Isplovio sam suvi e da leko. Kad je uplovio u malu luku, svjetla s "Terase" bijahu uga ena i on je znao da su svi u krevetu. Vje tar je bio sve ja i i sad je puhao sna no. Ipak je bilo mirno u luci i on otplovi do uske kamene obale pod stijenom. Nikoga nije bilo da mu pomogne i on zato usidri amac dosta daleko od uobi ajenog mjesta. Za tim se iskrca i priveza amac za stijenu. Iznio je jarbol i oko njega omotao jedro i sve je dobro vezao. Zatim je prebacio jarbol na rame i po eo se uspinjati. Tek je tada osjetio svu te inu umora. On zasta za trenutak, osvrnu se unazad i vidje u odbljesku uli ne svjetiljke kako veliki rep ribe str i iza pramca. Vidje bijelu golu crtu hrptenja e i tamnu masu njezine glave s isturenim kljunom i svom osta lom golotinjom. Nastavi se uspinjati i pri vrhu pade i ostade tako neko vrijeme le e i, s jarbolom preko le a. Poku ao se uspraviti, ali bilo je suvi e te ko i sjede tu s jarbolom na le ima i gleda e u pravcu ceste. Jedna ma ka pro e s druge strane idu i za svojim poslom i starac je promatra e. Zatim je gledao samo cestu. Najzad skide jarbol i ustade. Ponovo ga podigne, prebaci na le a i produ i se penjati putem. Morao je zastajati i sjedati pet puta dok je do ao do svoje kolibe. U kolibi, on nasloni jarbol uza zid. U mraku na e bocu vode i popi nekoliko gutljaja. Zatim le e na krevet. Navu e pokriva preko ramena i onda preko le a i nogu i zaspa licem okrenutim novinama, ra i renih ruku i dlanova izvrnutih nagore.

Spavao je kad dje ak proviri kroz vrata. Puhalo je tako jako da ribarski amci nisu mogli isploviti a dje ak je spavao do kasnog jutra i onda navratio do star eve kolibe, kako je po obi aju inio svakog jutra. Dje ak vidje da starac di e i onda ugleda star eve ru ke i po e plakati. Oti ao je sasvim tiho da mu donese malo kave, i plakao je silaze i. Mnogi ribari su se skupili oko amca i gledali u ono to je bilo vezano uz njega i jedan je stajao u vo di, zavrnutih hla a, mjere i kostur ribe uzicom. De ko ne si e dolje. Bio je tu ranije, a jedan od ribara vodio je, umjesto njega, brigu o amcu. - Kako mu je? - doviknu neki ribar. - Spava - odgovori de ko. Nije mario to e ga vidjeti uplakanog. - Neka ga nitko ne uznemirava! - Ima oko est metara od glave do repa - uzviknu ribar koji je mjerio. - Vjerujem - re e de ko. On ode do "Terase" i zatra i kavu. - Toplu i s puno mlijeka i e era. - Jo ne to? - Ne treba. Kasnije u vidjeti to emo jesti. - Kakva je to riba - re e kr mar. - Takva se riba jo nikad nije vidjela. Obje one ribe, koje si ju er ulo vio, bile su tako er lijepe. - Do vraga s mojim ribama - re e dje ak. I on po e ponovo plakati. - Ho e li ne to popiti? - upita kr mar. - Ne - re e dje ak. - Reci da ne uznemiravaju starca. Vratit u se opet. - Reci mu da mi je vrlo ao. - Hvala - re e dje ak. Dje ak ponese limenku vru e kave do star eve kolibe i sjedio je pored njega sve dok se nije probudio. Jednom mu se u inilo da se budi, ali starac ponovo pade u te ak san i dje ak ode preko ceste da pozajmi malo drva kako bi zagrijao star evu sobicu. Najzad se starac probudio. - Ne di i se - re e dje ak. - Popij ovo. On usu malo kave u a u. Starac je uze i popi. - Potukli su me, Manolino! - re e on. - Istinski su me potukli. - Riba te nije pobijedila. - Nije, zaista. To je bilo tek kasnije. - Pedrico se brine o amcu i priboru. to e ura diti s glavom? - Neka je Pedrico odsije e i upotrijebi za vr e. - A kljun? - Uzmi ga ako eli . - Uzet u ga rado - re e dje ak. - A sad moramo razmi ljati o ostalom. - Jesu li su me tra ili? - Naravno. Obalna stra a i zrakoplovi. - Ocean je veliki a amac mali i te ko ga je vidjeti - re e starac. Opazi kako je prijatno kad se mo e govoriti s nekim umjesto sa samim sobom. - Nedostajao si mi - re e on. - to si ulovio? - Jednu prvog dana, jednu drugog dana i dvije tre eg. - Vrlo dobro. - Sad emo opet ribariti zajedno. - Ne. Nisam sretne ruke. Vi e nemam sre e. - Do vraga sa sre om - re e dje ak. - Ja u ti je donijeti. - to e re i tvoja obitelj? - Ne ti e me se. Dvije sam ulovio ju er. Odsad emo ribariti zajedno, jer imam jo

mnogo nau iti. - Moramo nabaviti jedno dobro ubojito koplje i uvijek ga nositi sa sobom. O tricu mo e napraviti od blat-federa nekog starog "forda". Nao trit u ga u Guanabacoji. Mora biti o tro ali ne i kaljeno jer e se ina e prelomiti. Moj no se slomio. - Nabavit u drugi no i izbrusiti ga. Koliko da na e puhati ovaj te kibrisa? - Mo da tri, mo da vi e. - Za to vrijeme u sve srediti - re e dje ak. - Gle daj da ti ruke budu opet u redu, stari. - Znam kako u ih izlije iti. No as sam ispljuvao ne to neobi no i osjetio sam da se ne to prekinulo u mojim prsima. - Gledaj da i njih dovede u red - re e dje ak. - Lezi, stari, a ja u ti donijeti istu ko ulju. I ne to za jelo. - Donesi sve novine koje su iza le dok sam bio na moru - re e starac. - Mora se brzo oporaviti jer ima puno stvari ko je moram nau iti, a ti me mo e pou iti u svemu. Kako si se napatio! - Mnogo - re e starac. - Donijet u hranu i novine - re e de ko. - Od maraj se, stari. Kupit u mast za tvoje ruke. - Ne zaboravi re i Pedricu da mu glava pripada. - Ne. Ne u zaboraviti. Kad je dje ak iza ao i uputio se izga enom stazom preko koraljnih stijena, ponovo zaplaka. Tog popodneva, na "Terasi" se nalazilo neko dru tvo turista, pa promatraju i more preko praznih limen ki za pivo i mr avih barakuda, neka ena vidje krup nu, dugu bijelu hrptenja u s golemim repom, koji se ljuljao tamo-amo na valovima, dok je isto ni vjetar neprekidno dizao velike valove, pred ulazom u luku. - to je ono? - upita konobara i pokaza na dugu hrptenja u velike ribe koja je sad bila samo olupina to je ekala samo na to da nestane zajedno s ose kom. - Kitopsina - re e konobar - morski ru ak. Mislio je da e time objasniti sve to se dogodilo. - Nisam znala da morski psi imaju tako lijepe i fino izrezane repove. - Ni ja nisam znao - re e njezin suputnik. Gore u kolibi na star eve o i ponovo se navukao san. Spavao je jo uvijek s licem zagnjurenim u pos telju, a dje ak je sjedio kraj njega, promatraju i ga. Starac je sanjao o lavovima.

ERNEST HEMINGWAY (21. srpanj 1899. - 2. srpanj 1961.) Pisac Ernest Hemingway se rodio 21. srpnja 1899., u selu Oak Park, Illinois, u blizini pre rija i uma zapadno od Chicaga. I ovdje i u Michiganu, on je istra ivao, kampirao, ribario, i lovio sa svojini ocem fi zi arom dr. Clarenceom "Ed" Hemingwayem. U Chicagu je posje ivao koncerte i opere te umjet ni ke muzeje sa svojom majkom, glazbenicom i umjetnicom. Oba roditelja i bli a obitelj uvali su uvrije enosti viktorijanstva tog vremena: vjera, obitelj, rad i disciplina. Slijedili su viktorijanske savr ene sentimentalne stilo ve u ivljenju i pisanju. U Oak Parku i srednjoj koli "River Forest", Ernest je izvje ivao i pisao lanke, pjesme i pri e za kolsku nakladu, uglavnom temeljene na njegovim vlastitim izravnim iskustvima.

U godini u kojoj je diplomirao, Hemingway po inje izvje ivati za asopis "Kansas City Star". Tu je na u io u i u srce pri e s izravnim, jednostavnim re enicama. Sudjeluju i u I. svjetskom ratu sljede e godine, ranjen je u blizini talijansko - austrijske fronte. Hospitaliziran, zaljubljuje se u svoju medicinsku sestru, koja je kasnije prekinula njihovu vezu. Ovi dramati ni osobni doga aji, suprotno doga ajima okrutnoga rata, postali su osnova Hemingwayeva prvog uspje nog ro mana, Zbogom oru je, objavljenog u sljede em desetlje u. U Europi 1920-ih, Ernest je u io od avangardnih pisaca kao to su Gertrude Stein i Ezra Pound i nji hove knji evne oskudnosti i sa imanja. Hemingway je koristio ove metode u kratkim pri ama (pripovijetkama) i romanima kojima je osvajao pozornost i kriti ara i javnosti. Nakon rastu eg uspjeha sa stilom otkrivanja, koris te i nove metode, Hemingway je detaljno opisivao svo ja vlastita iskustva o borbi bikova, velikoj igri lova i ribarenju u morima na tri kontinenta. U 1930-im godinama okrenuo se pisanju "za svr hu", uklju uju i demokraciju koju je spoznao u panjol skom gra anskom ratu i II. svjetskom ratu. U svakom sukobu tra io je podr ku za stranu koju je favorizirao, ali je i inzistirao na nepristranosti kazuju i "kako je bilo" u oba rata, koja je upoznao izravno od samih po etaka. Pored romana, zapravo istovremeno s njima, Hemingway je osvajao svoje itatelje i pripovijetkama, od kojih su neke, a prije svega Ubojice (The Killers),Kratki sretni ivot Francisa Macombera (The Short Happy Life of Francis Macomber) i Snjegovi Kilimanjara (The Snows of Kilimanjaro), zauvijek u le u zlatni fond ameri ke proze. Svojim trima zbirkama pripovjedaka objavljenim izme u 1923. i 1932. godine, i kasnije, 1938., skupa s dramom, objedinjenim pod zajedni kim naslovom Peta kolona i prvih etrdeset devet pri a (The Fifth Column and the First Forty-Nine Stories) Hemingway je izvr io tako radikalan i neprocjenjiv utjecaj na pisce kratke proze u Americi, kakav je pri je njega imao samo Edgar Allan Poe. U narednim godinama II. svjetskog rata mnogi kriti ari su rekli da je doba najboljeg Hemingwayevog pisanja pro lost. Ali on ih je iznenadio objavljivanjem romana Starac i more, gdje pi e o kubanskom siroma nom ribaru, koji se bori s velikom ribom. Za ovaj roman dobio je Pulitzerovu nagradu 1952. godine. Dvije godine kasnije, primio je Nobelovu nagradu za njegovu "sna nu, stilski oboga enu umjetnost modernog pripovijedanja". Hemingway je kao pisac dao jo nekoliko zna ajnih djela, jednako uspje nih kao to je njegov roman ili ranije pisanje. Posljedice depresije, koja je trajala ci jeli ivot, bolesti i nesre e, sustizale su ga. Kada je podlegao depresiji zbog zdravlja koje ga je nezadr ivo napu talo, i izvr io samoubojstvo, 1961., svijet prosto nije vjerovao da vi e nema Papa Hemingveja. Ali, nje gova djela i dalje ive. Njegova djela se i dalje dobro prodaju, prevo ena na iznena uju im razli itostima jezika diljem svijeta. Marija Mare i