8/16/2019 starozavjetni proroci

1/4

23

Piše: dr. Adalbert Rebi!

 3(3)

HOŠHOŠEA Hošea (hebr.  Jahve spašava) djelo-

vao je u Sjevernome kraljevstvu (Izrael)izme!u 750. i 753. pr. Kr. u vrijemevelikih politi"kih nemira. Bio je neštomla!i suvremenik proroka Amosa.Podrijetlom je bio iz Sjevernoga kra-ljevstva, iz ugledne obitelji. Iz njegovihgovora smijemo zaklju"iti da je bio veo-ma izobražen. Vjerojatno je svršio školekakve su svršavali kraljevski "inovnici. Iznjegova života najviše znamo o njego-vim bra"nim i obiteljskim poteško#a-ma. On je naime po Božjoj zapovijedimorao oženiti ženu bludnicu i s njomeroditi djecu bludni"ku (Hoš 1 -3). No,budu#i da prorok shva#a svoj neuspjeli

brak kao simboli"an "in i uzima ga kaoprispodobu za odnose izme!u Boga inaroda, ne možemo sigurno znati što je tu stvarno, a što je samo fiktivni sim-boli"ki "in: Ono što doživljava Hošea ubraku s nevjernom ženom, to Bog do-življava s Izraelom, svojom nevjernomzaru"nicom. Hošeina je žena Gomer sli-ka nevjernoga Izraela, a Hošea je slikavjernoga Boga. Ta žena bludnica kojuHošea mora uzeti za ženu zapravo jeIzrael. Hošein je brak simboli"ki "in kaošto je i Jeremijin celibat simboli"ki "in.

Prorok je usporedio svoj bra"ni život sodnosima izme!u Boga i njegova naro-

da zato što se u proro"koj književnostiSavez Boga s narodom uspore!ivao sazarukama odnosno s brakom. Njegovneuspjeli brak simbol je porušenihodnosa izme!u naroda i Boga.

Knjigu proroka Hošee sastavili sunjegovi u"enici. Oni su poslije padaSamarije 721. godine pr. Kr. pobjegli uJudeju, u Jeruzalem, i sa sobom ponijeliHošeine govore. U Judeji su ih teološkidobro osmislili, reinterpretirali, te ko-na"no zapisali. U knjizi pisac naglašava

Jahvinu ljubav prema narodu a nevjer-

nost naroda prema Jahvi, te prosvjedujeprotiv socijalnih nepravdi. Bogu je milaljubav više nego žrtve i paljenice: “Jerljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanjeBoga, ne paljenice.” (Hoš 6, 6).

Hošeina je poruka prožeta dubokomvjerom u jednoga jedinog Boga Jahvu,koji je Izrael spasio iz egipatskoga su-žanjstva, uveo ga u zemlju i dao muZakon (hebr. torah). To prorok pjesni"kiisti"e u 11. poglavlju: “Dok Izrael bijaše

dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvahsina svoga. Al’ što sam ih više zvao, svesu dalje od mene odlazili; baalima sužrtvovali, kadili kumirima...” (Hoš 11,1s). Optužuju#i narod za teške prekršajeprotiv Boga, nikad nije posumnjao uBožju dobrotu: ako sâm narod ne po-duzme "in obra#enja, sâm #e ga Bog nato potaknuti: “On je razderao, on #e nasiscijeliti: on je udario, on #e nam povitirane” (Hoš 6, 1).

Prorok opisuje Boga Jahvu kao stalnoprisutnoga u narodu, u svijetu, u povi- jesti. Bog je na djelu kroz cijelu povijest

"ovje"anstva, a posebno kroz povijest

izraelskoga naroda. Povijest Izraelaima za proroka Hošeu veliku važnost.$esto se u svojim govorima vra#a natemu izlaska sinova Izraelovih iz Egipta

i njihova putovanja kroz pustinju. Vrije-me boravka u pustinji prorok gleda kaoidealno vrijeme Izraelove povijesti, vrije-me zaruka, vrijeme prve ljubavi: “Tada#e re#i: ‘Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.’” (Hoš2, 8-9). Prorok Hošea jedan je od prvihteologa povijesti.

JO LJOELJoel (hebr.  Jahve je Bog) je djelovao

u VIII. st. pr. Kr. a prema drugima "aku IV. ili III. st. pr. Kr. jer se u njegovojknjizi odražavaju vjerske prilike kasnijegvremena. Glavna je tema njegove knjigedan Gospodnji. Sve je pokrenuto predJahvinim dolaskom: i priroda, i životinjei ljudi. Dan je Jahvin blizu; on je ve# tu.Nakon dana Jahvina uslijedit #e izlijeva-nje duha Božjega na svako stvorenje.

Njegov hebrejski jezik predstavljanajmla!i jezi"ni sloj Staroga zavjeta.Joel poziva narod na obra#enje, post imolitvu kao što su narod pozivali ranijiproroci Izaija, Jeremija i Ezekiel, u koje seprorok ugledao. Poruku ranijih proroka

obukao je u eshatološko ruho. Dapa"e,on je za"etnik apokalipti"ke književnosti.

 MOS AMOSAmos (hebr.  jak, snažan) je najstariji

prorok pisac. Bio je po zanimanju pastiri uzgajiva" divljih smokava. Djelovao jeve# oko 765. pr. Kr. u Sjevernom kraljev-stvu za kralja Jeroboama II. Podrijetlom je iz Tekoe u Judeji, mjestašca južno odBetlehema. Njega je Gospodin pozvao uproroke dok je bio sa svojim stadima:“Ali me Jahve uze od stada i Jahve mi

DV N EST M LIH PROROK DVANAEST MALIH PROROKA Posljednja knjiga u židovskom kanonu proroka jednostavno nosi naslov

“Dvanaestorica”. Pod tim je nazivom sjedinjeno dvanaest knjižica koje ježidovska tradicija pripisivala razli"itim prorocima. Gr"ki prijevod Biblije,Septuaginta (prijevod Sedamdesetorice), naziva tu knjigu “Dodekaprohe-ton” (Dvanaest proroka). Krš!ani smatraju tu knjigu zbirkom dvanaest ma-lih proroka, "ime se ozna"uje kratko!a knjižica, a ne neka manja vrijednostu usporedbi s “velikim prorocima”. Za zbirku je znao pisac knjige Sirahove(Sir 49, 10), što zna"i da je ona u to vrijeme ve! postojala. Židovska Biblija,a za njom i Vulgata, raspore#uje te male knjige po povijesnom slijedu kojiim je predaja pridijevala. U Gr"koj Bibliji redoslijed je malo druk"iji.

8/16/2019 starozavjetni proroci

2/4

24

re!e: ‘Idi, prorokuj mojemu naroduIzraelu’...” (Am 7, 15). Propovijedao je uizraelskim svetištima, naj!eš"e u Betelu,gdje se sukobio sa sve"enikom Ama-

sjom, koji ga je protjerao iz Sjevernogakraljevstva onamo odakle je i došao,u Judeju. Njegove su rije!i imale silanu!inak na ljude koji su ga slušali. Amos je ukazivao na socijalne nepravde, korioljude zbog formalizma, povanjštinjeno-ga bogoslužja i pozivao na obra"enje.

Knjiga je podijeljena na tri dijela: sudnad Izraelom i okolnim narodima (1, 1- 2,16), opomene i prijetnje (3, 1 - 6, 14)te obe"anje spasenja (7, 1 - 9, 15). U 7.poglavlju opisuje vi#enja koja je moraoimati odmah nakon poziva u proroke.

U vi#

enjima najprije pred Bogom posre-duje za narod (7, 1 - 6), a kad je vidio dato ništa ne koristi, narodu je naviještaosud Božji nad narodom, nad kraljem inad sve"enikom.

Zna!ajka je Amosove poruke zauzi-manje za ugrožene i oplja!kane ljude.Zauzimao se za socijalnu pravdu, jedna-kost i ravnopravnost me#u ljudima, zaispravan odnos prema Bogu. Osu#ivao je vjerski formalizam i konformizam.Narod je stalno pozivao na obra"enje,na istinsku i korjenitu promjenu srca, naiskreni povrat Bogu.

Njegova je poruka ozbiljna i tvrda.Naviješta kaznu u obliku katastrofekoja se ima skoro dogoditi. No vrata zamilosr#e Božje narodu ostaju otvorena.Njegov je utjecaj na sljede"e proroke biogolem. On je jedan od najplemenitijihproroka SZ.

Amosovoj knjizi je neki kasniji reda-ktor dodao retke u devetome poglavlju,u kojima narodu obe"ava mesijanskiprevrat u budu"nosti, obnovu narodai kona!nu obnovu Davidova kraljevstva:“U dan "u onaj podi"i raspalu kolibu

Davidovu, zatvoriti joj pukotine, popra-viti mjesta ruševna, opet je sazidati kaou stara vremena... Evo dolaze dani kada"e ora! stizati žeteoca, mastilac grož#asija!a, kad "e planine procuriti mladimvinom i svi se bregovi prelijevati njime.Okrenut "u sudbinu naroda moga Izrae-la: obnovit "e gradove srušene i živjeti unjima, saditi vinograde i vino im piti...”(Am 9, 11-15).

O DIJOBADIJA 

 Obadija (hebr. Jahvin sluga). Vrijeme

njegova djelovanja nije utvr#eno. Prema

 jednima djelovao je u IX., a prema drugi-ma u V. st. pr. Kr. Vjerojatno je djelovaoposlije razorenja grada Jeruzalema 587.godine pr. Kr. U tom povijesnom okviru

možemo bolje shvatiti njegove prijetnjeprotiv edomskoga naroda, koji je pomo-gao Nabukodonozorovoj vojsci da uništiJeruzalem i cijelu Judeju 1, 5-15).

Njegova je knjiga najmanji spis SZ.Naviješta sud nad Edomcima, spasenjeŽidovima u Dan Jahvin, sudnji dan ipobjedu pravednosti nad nepravdom.Knjiga je nastala vjerojatno u VI. i V.st. pr. Kr.

Obadija je bio jedan od onih prorokakoji su u narodu u teškoj povijesnoj situ-aciji naviještali spasenje i protiv kojih se

borio prorok Jeremija. Ti su se prorocioslanjali na nacionalne osje"aje narodau vrijeme kad je babilonska vojska op-sjedala Jeruzalem, a Jeremija je objekti-vno gledao ozbiljnost povijesne situacijeu kojoj se našao izabrani narod.

JONJONA 

Jona (hebr.  golub) je glavni likbiblijske knjige Jona. Knjiga pripadaposebnoj književnoj vrsti. To je izmi-

šljena pou! na pri!a (fikcija, legenda),odnosno parabola koja poru!uje daBog želi spasi ti sve ljude. Nastala jepod utjecajem mudrosne književnostiu doba, kad je propast Ninive ve" bilaposlovi!na i ve"  postala legendom.Takva je pri!a u židovstvu poslije ba-bilonskoga sužanjstva !esta, kasnije senaziva hagada (hebr. pri!a). Naslanja sena biblijski tekst 2 Kr 14, 25. Nastala jeizme#u 400. i 300. pr. Kr.

Knjiga je prekrasno književno djelo.Vrlo je zna!ajna Jonina molitva u utro-bi morske nemani. To je psalam kojimJona priziva Boga u pomo", podsje"a-

 ju"i ga na veliku nevolju koju je doživio.Ovdje susre"emo dramu kakva je opisa-na i u Danielovoj knjizi: Daniel u jami slavovima i tri mladi"a u užarenoj pe"i izkoje Bog izbavlja svoje vjerne.

Knjiga želi poru!iti da Bog nije spa-senje vezao samo uz izraelski narod,nego ho"e da se svi ljudi (dapa!e, isve životinje!) spase i da svi do#u dospoznaje istine. Jona je uosobljenje !ita-voga Izraela, koji je u pogledu spasenjabio partikularisti!ki i nacionalisti!kiusmjeren. Proroci su taj židovski parti-

kularizam ispravljali i propovijedali da je Bog spasenje ponudio svim ljudima.Židovi se dugo nisu mogli pomiriti stakvom porukom, ali su ipak na krajubili spremni da postanu Božje oru#e(kao apostol Pavao) u pogledu spasenjasvih naroda.

MIHEJMIHEJ

Mihej (hebr. tko je kao) je suvreme-nik proroka Izaije (725.-715. pr. Kr.).Potje!e iz Marošeta, iz malog mjestana jugozapadnim obroncima Judej-

skog gorja. Njemu egzegeti pripisujusamo prva tri poglavlja, dok ostala po-glavlja (4 - 7) pripisuju nekom kasnijembezimenom proroku ili redaktoru koji je bio nadahnut doga#ajima s kraja ba-bilonskoga sužanjstva kada je djelovaoDeuteroizaija.

U knjizi prorok osu#uje konkretneoblike zla u Samariji i u Jeruzalemu.Prema Miheju osnovna su moralnana!ela sadržana u objavi: pravda,milosr#e i poniznost. “Objavljeno ti je,!ovje!e, što je dobro, što Jahve traži

od tebe: samo!

initi pravicu, milosr#

eljubiti i smjerno sa svojim Bogom ho-diti.” (6, 7-8). Okomio se na one koji!ine nasilje u razli!itim oblicima (3,1-4). Navijestio je svršetak babilonsko-ga sužanjstva, povratak u Jeruzalem.Isticao je središnje mjesto Jeruzalemau povijesti naroda: “Dogodit "e se nakraju dana: Gora Doma Jahvina bit "epostavljena vrh svih gora, uzvišenaiznad svih bregova. K njoj "e se stjecatsvi narodi, nagrnut "e mnoga pleme-na... Jer "e sa Siona Zakon iza"i, rije! Jahvina iz Jeruzalema.” (Mih 4, 1-5). U

tom je sklopu navijestio i dolazak Me-

8/16/2019 starozavjetni proroci

3/4

25

sije i njego-vo ro!enjeu Betlehe-mu: “A ti,

BetlehemeEfrato, naj-manji me!ukneževstvi-ma Judi-nim, iz tebe"e mi iza"ionaj koji"e vladatiIzraelom…”(Mih 5, 1-4).Na#eo jetemu “osta-

tka”, onih uIzraelu koji"e preživjeti#istilišne ne-volje.

N HUMNAHUM

Nahum (hebr. utjeha, tješitelj ) podri- jetlom je iz grada Elkoša. Djelovao u Ju-žnom kraljevstvu (Judeji) izme!u 660. i610. pr. Kr. za kralja Manašea, Amona iJošije. Njegova je knjiga obilježena do-moljubljem, jakim nacionalizmom no i

pravim osje"ajem za pravdu i istinskuvjeru. Opisuje potresnim slikama padNinive (612. pr. Kr.), koju uspore!ujes bludnicom. Ukazuje na Boga kaogospodara povijesti i svijeta. Ukazujena svršetak kraljevanja babilonskogakralja Asurbanipala (626. pr. Kr.), naujedinjenje Izraela i na vjersku i nacio-nalnu obnovu koju "e provesti pobožnikralj Jošija (622. pr. Kr.). Prorok znada se Bog poslužio Asirijom da kazniJudeju, ali joj zamjera na njezinoj be-zbožnoj politici i okrutnim pothvatima

protiv Judeje. Zato naviješta skori krajasirskog kraljevstva i obnovu judejskedržave kojoj "e biti pripojeni ostatciizraelskog kraljevstva. U tom je smisluNahum prorok nacionalnoga oslo-bo!enja i nacionalne obnove, idejniprete#a Jošijine obnove. Pisac je veli-#anstvenog psalma “Jahvina srdžba”(1, 2-14). Jedan je od velikih prorokaSZ, istinski pjesnik.

H KUKHABAKUK 

Habakuk (hebr. bosiljak) djelovao je

u Jeruzalemu vjerojatno potkraj VII. st.

pr. Kr. Navijestio je skoru propast Asirijei pojavak nove svjetske velesile: novo-babilonsko carstvo. Ono "e izvršiti sudnad asirskim carstvom zbog zlodjela

koje je Asirija u#inila nad Judom i nadIzraelom.U knjizi tuma#i u obliku dijaloga,

izme!u sebe i Boga, povijest Judeje.Navodi re#enicu: “Propast "e onaj kojinije pravedan, a pravednik živi od svojevjere!” (Hab 2, 4; usp. Pavlov komentarte re#enice u Rim 1, 17 i Gal 3, 11). Ha-bakuk je izrekao na#elo prema kojemu"e Izrael nadživjeti sve progone, a pro-past "e svi oni koji su ga mu#ili i podsvoju vlast htjeli podložiti. Prema nje-mu izraelski je narod pravedan i zato "e

nadživjeti sve progone. Upravo je zatoprorok Habakuk bio oduvijek omiljenprorok me!u Židovima. U Kumranu jeprona!en zna#ajan komentar knjige.

Prorok jasno prepoznaje Jahvu kaosvemogu"eg Boga i gospodara cijelogasvijeta i svih naroda. Jahve upravljapoviješ"u, ali na na#in koji je #ovjekuneshvatljiv. Na neobi#an na#in prorokpoziva Boga na odgovornost zbog pa-radoksalnog na#ina kojim on upravljasvijetom služe"i se poganskim Kaldej-cima (Babiloncima) da njima kazni Ju-deju. Postavio je problem zla u svijetu.Habakukova knjiga bila je omiljenoštivo Židovima potkraj SZ.

SEF NIJSEFANIJA 

Sefanija (hebr.  Jahve skriva)  je dje-lovao u drugoj polovici VII. st. pr. Kr.

u doba judejskoga kralja Jošije (640.-609. pr. Kr.). Svojim je naviještanjempripravio Jošijinu vjersku obnovunaroda (622. pr. Kr.), no vjerojatno jeprije umro nego ju je Jošija zapo#eoprovoditi. Nigdje u njegovoj knjizinema traga te obnove, a spominjekako se u Jeruzalemu štuju poganskabožanstva što je prema njemu strašangrijeh protiv Boga (Sef 1, 4-5).

U uvodu knjige susre"emo prorokovorodoslovlje (genealogiju) koje seže svedo #etvrtog koljena, do Ezekiela, što jeneobi#no za uvode u proro#ke knjige.

Izgleda da je redaktor koji je to rodo-slovlje sastavio postupio tako da obraniproroka od sumnje za nežidovsko po-drijetlo: otac mu je naime bio Kušit, to jest Etiopljanin (Sef 1, 1). Knjiga sadržiprijetnju sudom Judi, Jeruzalemu i dru-gim narodima ali i obe"anje spasenjasvima narodima. Opadanje mo"i Asiri- je daje malim narodima nadu u boljesutra. Napisana je prije Jošijine vjerskeobnove. Za babilonskoga sužanjstva iposlije njega knjiga je oboga"ena novimdodatcima. Crkveni himan Dies irae

nadahnut je Sef 1, 14-18: “Dan gnjeva,onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Danužasa i pustošenja! Dan pomr#ine inaoblake! Dan tmina i magluština! Dantrubljavine i bojne vike na gradove utvr-!ene i na visoka kruništa.”

Zna#ajan je pojam grijeha. Osobnoiš#ekivanje živoga Boga podsje"a naJeremijinu poruku. Spasenje je navi- ješteno samo poniznom i skromnom“ostatku.”

Sefanijinim govorima redaktori sukasnije dodali govore iz drugih izvora,naj#eš"e iz izvora koji je srodan s De-uteroizaijom. Sefanija je pod snažnimutjecajem ranijih proroka Amosa, Izai- je, Miheja i Jeremije. Njihovu je porukuprodubio i obogatio novim teološkimvidovima.

H G JHAGAJ

Hagaj (hebr. blagdansko dijete) jedjelovao oko 520. pr. Kr. Bio je povratnikiz babilonskoga sužanjstva (oko 533. pr.Kr.). Nekoliko godina nakon povratka izsužanjstva prvo je oduševljenje Židova

povratnika splasnulo, usporila se gradnjanovoga Hrama i gradskih zidina pa je

8/16/2019 starozavjetni proroci

4/4

26

zajedno s prorokom Zaharijom i per-zijskim izaslanikom Zerubabelom po-ticao narod na bržu izgradnju Hrama.

Knjiga sadrži pet prorokovih go-

vora. U 1, 1-14 nagovara gra!aneda brže grade Hram. Tuma"i gospo-darsku nevolju kao kaznu za to štose povratnici nisu dovoljno zalagaliza gradnju Hrama, nego su najprijesebi izgradili ku#e. Njegov je govorimao odjeka, pa je Hram je uskorobio dovršen i 515. pr. Kr. posve#en.Jadikuje što novi Hram zaostaje zaSalomonovim (2, 1-9). Pokušava pro-buditi pozaspale snage židovskih po-vratnika. To je bio odlu"ni trenutak unastajanju judaizma (židovstva). Ima

dodirnih to"aka s knjigama Ljetopisa(zalaganje za Hram). Zerubabelu je

obe#ao da #e ga Bog Jahve u"initimesijanskim kraljem (2, 2-23).

Z RIJ

 ZAHARIJA 

Zaharija (hebr.  Jahve se spomenu) je djelovao od 520. do 518. pr. Kr. $inise da je bio iz sve#eni"ke obitelji. Za-nimao se posebno za gradnju Hrama,u kojem vidi identitet naroda i znakJahvine prisutnosti u narodu. Knjiga jepodijeljena u dva dijela: Zah 1 - 8 i 9

- 14. Prvi dio opisuje osam prorokovihno#nih vi!enja. Ona imaju simboli"kozna"enje: naviještaju kaznu i nagraduJudeji i Jeruzalemu, veli"aju Zerubabe-la i Jošuu, judejske vo!e po povratkuŽidova iz babilonskog sužanjstva.Zna"ajno je peto vi!enje u kojemuprorok vidi kako se mesijanstvo dijelina dva predstavnika, na politi"koga ina kultnoga predstavnika. Pod prvimmisli na Zerubabela, a pod drugimna velikog sve#enika Jošuu. Ovo jeu odnosu na prethodni Stari zavjet

velika novost. Zajednica u Kumranuposegnut #e za sadržajem tog Zahari- jina vi!enja i dalje ga razra!ivati. Osimtih osam vi!enja zna"ajna su još dvaizvještaja u Zah 6 - 8. U prvom izvje-štaju (6, 9-15) prorok izvješ#uje kakomu je Gospodin naredio da okruniZerubabela za mesijanskoga vladara.U drugom izvještaju izri"e da trebaprestati s postom u spomen razorenjaHrama i da se ubudu#e treba radovatii veseliti, jer #e uskoro biti izgra!en iposve#en novi Hram (515. pr. Lr.).

Drugi dio (Zah 9 - 14) nazvan De-uterozaharija,  pripisuje se redaktoru

koji je djelovao nakon što je AleksandarVeliki osvojio Palestinu (oko 330. pr.Kr.). Utjecaj pobjedonosnog dolaskaAleksandra Velikoga vidi se u obliko-vanju mesijanskog proroštva: “Klikni izsveg grla, K #eri sionska! Vi"i od radosti,K #eri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebivra#a: pravi"an je i pobjedonosan, poni-zan jaše na magarcu, na magaretu, mla-detu magari"inu.” (Zah 9, 9). Tako onprori"e Mesiju i obe#ava pomo# Judeji.Naviješta uzdignu#e Jeruzalema.

M L IJMALAHIJA 

Malahija (hebr. moj glasnik) je pse-udonim. Ozna"uje proroka kao Božjegglasnika. Prorok koji se krije pod timimenom djelovao je oko 465. pr. Kr.,poslije Hagaja, Zaharije i Tritoizaije, aprije Nehemije i Ezre.

Knjiga sadrži šest govora i  zaklju! nurije! .  To su pretežno rasprave o nekimaktualnim pitanjima: neposluh sve-#enika, mješovite ženidbe (2, 10-16),napuštanje hramske desetine (3, 6-12),

nagrada pravednika (3, 13-21). Isti"eskori dolazak Dana Gospodnjega: “Evošaljem glasnika da put preda mnompripravi. I do#i #e iznenada u Hram svojGospod koga vi tražite i an!eo Savezakoga žudite. Evo ga, dolazi ve# - govoriJahve nad Vojskama. Ali tko #e podnije-ti dan njegova dolaska i tko #e opstatikad se on pojavi?” (2, 17-3, 5). Prorokgovori zajednici, koja je žarko iš"ekivalaskori dolazak Mesijin, a zatim je pala uravnodušnost, kad Mesija nije na nji-hovo traženje došao. Prorok uvjeravanarod da su dolazak Mesijin i posljednjavremena sigurna stvarnost, ali da nitko

ne zna trenutak kada #e on do#i. S Mesi- jom #e nado#i i posljednja vremena i sudBožji, kada #e Bog pravedne nagraditi, agrješne kazniti. Život na zemlji treba stoga

provoditi u svetosti i vjernosti Gospodinu, jer ne znamo kada #e Gospodin do#i. Utome se prorok Malahija izvanredno pribli-žio osje#ajima prvih krš#ana. Obe#ao je zamesijanska vremena “"istu žrtvu”, duho-vnu žrtvu, koja #e se prinositi po svem svi- jetu: “Jer od istoka do zapada veliko je imemoje me!u narodima, i na svakom mjestuprinosi se kad i žrtva "ista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje me!u narodima -govori Gospodin nad Vojskama.” (1, 11).Navijestio je dolazak prete"e mesijanskihvremena u Ilijinoj osobi: “Evo šaljem gla-

snika da put preda mnom pripravi. I do#i#e iznenada u Hram svoj Gospod koga vi

tražite i an!eo Saveza koga žudite. Evo ga,dolazi ve#  - govori Gospodin nad Vojska-ma... Evo, poslat #u vam proroka Iliju prijenego do!e Dan Jahvin, dan velik i strašan.On #e obratiti srce otaca k sinovima, a srcesinova k ocima.” (Mal 3, 1.23-24).

Na Malahiju su snažno utjecali Ponovlje-ni zakon, Ezekiel i Ezra. Isti"e ljubav kojom je Jahve oduvijek ljubio svoj narod, ali muse ovaj iznevjerio. Bog traži od pojedinaca"istu žrtvu, ali je u svojoj ljubavi premapojedincima sasvim slobodan. U tom jekontekstu izrekao onu poznatu izrekukoju je citirao i Pavao: “Ne bijaše li Ezavbrat Jakovljev? - rije" je Jahvina - ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu...”   (1, 3;usp. Rim 9, 13).