Stjepan Tomašević (1461.-1463.) - slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva (djelimično) [2013.]

8/13/2019 Stjepan Tomašević (1461.-1463.) - slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva (djelimično) [2013.]

http://slidepdf.com/reader/full/stjepan-tomasevic-1461-1463-slom-srednjovjekovnoga-bosanskog-kraljevstva 1/76

Zbornik radova sa Znanstvenog skupaodržanog 11. i 12. studenog 2011. godine u Jajcu

Hrvatski institut za povijest

Katoličko bogoslovni fakultet u Sarajevu

Stjepan Tomašević (1461.-1463.)

slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva



Stjepan Tomašević (1461.-1463.) –slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva



Stjepan Tomašević (1461.–1463.) – slom srednjovjekovnogaBosanskog KraljevstvaZbornik radova sa Znanstvenoga skupa održanog

11. i 12. studenoga 2011. godine u Jajcu

NakladniciHrvatski institut za povijestKatolički bogoslovni fakultet u Sarajevu

Za nakladnikadr. sc. Jasna Turkaljprof. dr. sc. Pavo Jurišić

Urednik dr. sc. Ante Birin

Uredništvodr. sc. Darko Tomaševićdr. sc. Gordan Ravančić

Prevoditeljica sažetaka na engleski jezik dr. sc. Tatjana Buklijaš

LekturaGordana Malnar

NaslovnicaDenar kralja Stjepana Tomaševića

Grafička priprema i tisak Denona, Zagreb

Naklada500 primjeraka

Prvo izdanje, 2013.

ISBN 978-953-7840-22-8 (Hrvatski institut za povijest)ISBN 978-9958-747-38-0 (Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu)

CIP zapis dostupan je u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860007.

Tiskano potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike

Hrvatske.



Stjepan Tomašević (1461.-1463.) –slom srednjovjekovnogaBosanskog Kraljevstva

Zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog11. i 12. studenoga 2011. godine u Jajcu

Hrvatski institut za povijestKatolički bogoslovni fakultet u Sarajevu

2013.





5

SADRŽAJ

Proslov 7

Radovi sa znanstvenog skupa Stjepan Tomašević (1461.-1463.)

– slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva

Emir O. Filipović Historiografija o padu Bosanskog KraljevstvaThe Fall of the Bosnian Kingdom in Historiography 11

Dino Mujadžević Pad Bosne 1463. prema osmanskim narativnim izvorimaThe 1463 Fall of Bosnia in Ottoman Narrative Sources 29

Zdenka Janeković Römer Kraj srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva u dubrovačkim izvorima

The End of the Medieval Bosnian Kingdom in Dubrovnik Sources 47Borislav GrginJužne granice Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u vrijemeStjepana TomaševićaSouthern borders of the Hungarian-Croatian Kingdom duringthe Reign of Stjepan Tomašević 69

Tamás PálosfalvyThe Political Background in Hungary of the Campaign of Jajce in 1463

Političke okolnosti u Ugarskoj glede pohoda na Jajce 1463. godine 79Richárd HorváthThe Castle of Jajce in the Organization of the HungarianBorder Defence System under Matthias Corvinus’sUtvrda Jajce u ugarskom pograničnom sustavu u vrijemeMatijaša Korvina 89

Đuro TošićBosanska vlastela u oslobađanju Jajca od Turaka 1463. godine

Bosnian Nobility in the Liberation of Jajce from the Turks in 1463 99



6

Stjepan Tomašević (1461.-1463.) – slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva

Stanko Andrić O obitelji bosanskog protukralja Radivoja Ostojića(prilog rasvjetljavanju bračnih veza posljednjih Kotromanića

s plemstvom iz dravsko-savskog međurječja)On the Family of the Bosnian Anti-king Radivoj Ostojić:A Contribution to the Study of Marriages between the Last Membersof the Kotromanić Dynasty and the Nobility from the Drava-SavaInteramnium 109

Marija Karbić Uloga plemstva s područja današnje Slavonije u obrani Jajačke banovineThe Role of Nobility from the Territory of Modern Slavonia

in the Defence of Banate of Jajce 133Hrvoje Kekez Knezovi Blagajski i tvrdi grad Blagaj nakon osnutka Jajačke banovine1464. godineThe Counts of Blagaj and the Blagaj Castle after the Foundationof Banate of Jajce in 1464 151

Tomislav Galović Ego a puero baptizatus fui et litteras Latinas didici… – prilog

proučavanju latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni(s posebnim osvrtom na 15. stoljeće)Ego a puero baptizatus fui et litteras Latinas didici…: A Contributionto the Study of Latin Writing/Literacy in the Medieval Bosnia witha Special Consideration of the Fifteenth Century 179

Andrija Zirdum Crkve i njihovi patroni u srednjem vijeku u Bosni i HercegoviniChurches and their Patrons in the Medieval Bosnia and Herzegovina 221

Jakša Raguž Sudbina posmrtnih ostataka kralja Stjepana Tomaševića1463. – 1888. – 1992. – 1999.The Fate of Posthumous Remains of King Stjepan Tomašević,1463 –1888 –1992–1999 235

Kazalo osoba 283

Kazalo zemljopisnih pojmova 291



11

Emir O. Filipović

Historiografija o padu Bosanskog Kraljevstva

mr. sc. Emir O. Filipović UDK 930.2:94(497.6)’’1463’’

Filozofski fakultet Pregledni rad

Franje Račkog 1 Primljeno: 10. rujna 2012.

71 000 Sarajevo Prihvaćeno: 15. svibnja 2013.

BOSNA I HERCEGOVINA

U radu je predstavljen kratki pregled razvoja historiografije o osmanskom osvajanju

Bosanskog Kraljevstva 1463., uz naglasak na sudove i ocjene pojedinih autora o

padu Bosne, od dubrovačkih pisaca i kroničara 16. i 17. stoljeća do suvremenih po-

stignuća kritičke historiografije. Stavovi literature ponekad nam mogu dati više po-

dataka o vremenu u kojem su nastali nego o vremenu koje opisuju te ih je stoga

neophodno situirati u odgovarajući povijesni kontekst.

Ključne riječi: Bosansko Kraljevstvo, Osmansko Carstvo, Turci, Stjepan Tomašević.

Pad Bosanskog Kraljevstva 1463. jedan je od najznačajnijih događaja upovijesti Bosne i Hercegovine i o njemu je pisano u gotovo svakom djelukoje se bavilo prošlošću ovih prostora. Činjenica da za ova događanja ima-mo razmjerno obilnije i detaljnije izvore nego za ona ranija neminovno seodrazila i na njihove prikaze u historiografiji. Pored toga, u različitim peri-odima i političkim okvirima pad Bosne drukčije se tumačio i predstavljao.

Cilj je ovog rada ukazati na glavne ocjene i sudove koje su pojedini povje-sničari izricali o padu Bosne te ponuditi kratki pregled razvoja historiografi-

je o osmanskom osvajanju Bosanskog Kraljevstva. Pri tome je veoma važnoimati na umu da nam pojedine historiografske ocjene mogu dati više poda-taka o vremenu u kojem su nastale nego o vremenu koje opisuju. S obziromna to da su istraživači dužni oslanjati se na rezultate svojih prethodnika,znanstvena obveza nalaže da se te smjernice prate, tumače, analiziraju i kon-tekstualiziraju s dostignućima suvremene znanosti. Uobičajeno je stanovištestarije historiografije da je Bosna pala brzo, ne pruživši otpor dostojan njezi-



12


nu položaju u tadašnjim političkim okolnostima. No malo se autora potrudi-lo da pronađu, identificiraju i iscrpnije ispitaju prave uzroke.

*Neki od najranijih zapisa o padu Bosanskog Kraljevstva potječu iz pera

dubrovačkih pisaca i kroničara 16. i 17. stoljeća. No svakako najznačajnijipisac koji je o tome ostavio svoje zabilješke bio je benediktinski opat MauroOrbini (†1614.). Njegovo djelo o slavenskoj povijesti, objavljeno na talijan-skom jeziku u Pesaru 1601. pod naslovom Kraljevstvo Slavena, bilo je jednood najutjecajnijih historiografskih ostvarenja po pitanju slavenske prošlostiu proteklom periodu.1 U sastavljanju svoje obimne i iscrpne knjige Orbini

je koristio brojne izvore koji su mu stajali na raspolaganju. Od grčkog pisca

Laonika Halkokondila neke je dijelove doslovno preveo i sasvim preuzeo,oslanjao se na Komentare pape Pija II., na djela Johannesa Löwenklawa,Antonija Bonfinija i drugih autora. Prema Orbinijevu sudu, Bosnu je u te-žak položaj pred njen pad doveo kralj Tomaš, koji je bio “lukav, prevrtljiv inepostojan u svojim delima”.2 On donosi priču da je osmanski car MehmedII. došao prerušen u Bosnu, gdje se pobratimio s kraljem, zbog čega jeugarski kralj Matijaš nagovorio kraljeva sina i brata da ga smaknu. Sultan jeubojstvo svoga pobratima, uz kasnije otkazivanje harača, iskoristio kao po-

vod za napad na Bosnu.3 Orbini među razlozima brzog pada BosanskogKraljevstva navodi i neslogu velikaša koji su, prema njegovu pisanju, zajed-no mogli pružiti snažniji otpor.4

Pored Orbinija, podatke o slomu Bosanskog Kraljevstva daju i drugidubrovački pisci i kroničari. Dubrovački anonim ima podatak da je Bosnui njene tvrđave zauzeo Turčin Mehmed Čelebija,5 dok Nikolo Ranjina usvojoj kronici iz 1522. bilježi da je sultan Mehmed s vojskom krenuo na

1 Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena. (Preveo Zdravko Šundrica), Beograd: Srpska književna za-druga, 1968.; Mauro Orbini, Il regno degli Slavi. (Nachdruck besorgt von Sima Ćirković und

Peter Rehder), München: Verlag Otto Sagner, 1985.; Mauro Orbini,Kraljevstvo Slavena. (PrevelaSnježana Husić), Zagreb: Golden marketing, 1999.2 Orbin, Kraljevstvo Slovena, 164.3 Isto, 165-166.4 “Neki kažu da je, posle zauzimanja ovoga kraljevstva od Turaka, Mehmed odgovorio nekom ja-ničarskom agi koji se našao pred njim i slavio junaštvo koje su pokazali njegovi janičari u ovomratu kako Bosansko Kraljevstvo ne bi tako lako palo da su velikaši toga kraljevstva bili jedinstvenii složni, kao i da je do njegove propasti došlo zbog njihovog razdora i nesloge.” Isto, 174.5 Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina. Monumenta spectantia historiamSlavorum meridionalium (dalje: MSHSM), Vol. XIV, Scriptores, Vol. I, Zagreb: Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti (dalje: JAZU), 1883., 64.



Emir O. Filipović • Historiografija o padu Bosanskog Kraljevstva

13

Bosnu da je zauzme.6 U kronici Junija Rastića, koju je nakon 1451. nastavioIvan Marinov Gundulić, doneseno je šire izlaganje, uglavnom na osnoviizvornih podataka. Kralj je na prijevaru namamljen da se preda, a potom

mu je oderana koža. Glavni razlog “che il Turco occupasse la maggior partedella Bosna, della Rassia e della Servia” leži u drskosti, prevrtljivoj i nepo-stojanoj politici posljednjeg kralja koji je života koštao i vlastitog oca.7 Ja-kov Lukarević opisuje kako je sin zadavio oca Tomaša kod Bjelaja, kako jesultan krenuo na njega, uhvatio njega i strica mu Radivoja u Ključu te imodrubio glave.8

Posebno mjesto među piscima 16. i 17. stoljeća koji su se bavili propašćuBosanskog Kraljevstva pripada šibenskom povjesničaru Dinku Zavoroviću(†1608.).9 Pored njegovih značajnih djela koja su ostala u rukopisu, istraživa-

njem Darka Novakovića pronađena je i jedina do sada poznata tiskana knjigaovog autora, pod naslovom Ruina et presa del regno della Bossina.10 Djelo jezavršeno u Šibeniku još 22. listopada 1598., a tiskano je u Veneciji četiri go-dine kasnije. U neveliku knjižicu autor je, pored kratkog prikaza propastiBosne te nešto iscrpnijeg opisa ponovnog zauzimanja Jajca od strane kraljaMatijaša Korvina, zasnovanog u cijelosti na djelu Antonija Bonfinija, uvrstiorodoslovlje bosanskih vladara i stablo obitelji Kosača. Prema predgovoru,knjigu je napisao želeći odgovoriti na pitanje mletačkog plemića Simona Sa-lamona o tome koji je grad u Bosni prije turskog zauzeća bio kraljevsko sje-dište.11 Unatoč činjenici da se radi o malom djelu, ipak se stječe dojam da biistraživanju njegova sadržaja i pozadine trebalo posvetiti nešto više prostorate da postoji potreba objavljivanja njegova kritičkog izdanja.

6 Isto, 261.7 “Et havendolo fatto uscire nascostamente fuori di Jaize, capo del regno di Bosna, dove retiratos’era, con promesse grandi, e postisi al colloquio, fu il re di subito preso e per comandamento delbarbaro fu spogliato della propria pelle. Il regno, che al proprio padre con inganno occupo, in-sieme con la vita perse. Questa temerita fu causa, che il Turco occupasse la maggior parte della

Bosna, della Rassia e della Servia, e che sotto il suo dominio cadessero quelle provincie.” Chronica

Ragusina Junii Resti (Ab origine urbis usque ad annum 1451). MSHSM, Vol. XXV, Scriptores,Vol. II, Zagreb: JAZU, 1893., 361-362.8 Giacomo di Pietro Lvccari, Copioso ristreto de gli Annali di Ravsa. Venetia: Ad instantia diAntonio Leonardi, 1605., 107-108.9 Iva Kurelac, Dinko Zavorović – šibenski humanist i povjesničar . Šibenik: Gradska knjižnica“Juraj Šižgorić”, 2008.10 Ova Zavorovićeva knjižica ima samo 23 stranice, uključujući i naslovnu stranicu. DarkoNovaković, “Šibenska povijest Bosne”, Vijenac VIII, br. 167-169 (2000): 32-33; Kurelac, Dinko

Zavorović , 42-43.11

Novaković, “Šibenska povijest Bosne”, 32-33.



14


U djelima franjevačkih kroničara i spisatelja 18. stoljeća pad srednjovjekovne bosanske države zauzima posebno mjesto.12 Pored podataka izkronološkog dijela, franjevci u svojim ljetopisima donose i sažeto djelo koje

je u Trnavi 1712. objavio Pavao Ritter Vitezović pod nazivom Bosna Capti-va.13 U ovom prikazu pada Bosanskog Kraljevstva događaji su prilično ne-

jasno prepričani jer nedostaje ispravan kronološki tijek izlaganja, pojedinesu ličnosti pobrkane, a cijeli je opis, kako je to historiografija poslije utvrdi-la, zapravo izmišljen. U njemu se bosanskim kraljevima daju negativneosobine, a tvrdi se da su se dobrovoljno predali osmanskom osvajaču. Oveideje o padu bosanske države nisu bile artikulirane unutar same franjevač-ke zajednice i u ljetopise su uvrštene posredno, preko djela Pavla RitteraVitezovića. Franjevci su ih bili skloni prihvatiti zbog toga što su se savršeno

uklapale u moralno-vjerske poruke o krivnji i kazni, tj. zločinu kao osnov-nom razlogu za teško stanje u kojem se Bosna u tom trenutku nalazila.Ovakvo tumačenje srednjovjekovne bosanske povijesti u spisima 18. stolje-ća svakako je interpretacija u duhu vremena koja je nailazila na opće pri-hvaćanje u franjevačkoj zajednici. Suvremenici bosanskih kroničara običnosu uzroke svojih problema objašnjavali tako što su krivnju prenosili na dru-ge, najčešće je pripisujući grijesima predaka i prethodnika.14 U franjevač-kim je ljetopisima padu Bosanskog Kraljevstva posvećeno više pozornostinego ostalim temama iz bosanske prošlosti, jer se taj događaj smatrao pri-

jelomnim za sudbinu franjevaca u Bosni.15

Tradiciju kroničara nastavio je poznati franjevački spisatelj i istaknuti javni djelatnik 19. stoljeća, ilirac i prosvjetitelj Ivan Franjo Jukić (†1857.),koji je u knjizi pionirskog karaktera Zemljopis i poviestnica Bosne, objavlje-noj u Zagrebu 1851.,16 preuzeo Orbinijevo kazivanje o sultanovoj želji daosveti pobratima Tomaša kao jednom od glavnih motiva za osvajanje

12 Anto Slavko Kovačić, “Pad Bosne i Hercegovine pod Turke u spisima bosansko-hercegovačkih

franjevaca”, u: Povijesnoteološki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine.Sarajevo: Kršćanska sadašnjost – Franjevačka teologija Sarajevo, 1979., 60-85. Isti je rad objav-ljen i u: Nova et vetera 29/1 (1979): 117-142. Usporedi Emir O. Filipović, “Bosansko srednjovje-kovlje u domaćim franjevačkim kronikama 18. stoljeća”, u: Zbornik o Marku Dobretiću. Sarajevo– Dobretići: Općina Dobretići – Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, 2008., 125-139.13 Paulus Ritter Vitezović, Bossna captiva, sive Regnum et interitus Stephani ultimi Bossnae regis.Tyrnaviae: Typ. Acad. per Joan. Henr. Geich, 1712.14 Usporedi Žan Delimo, Strah na Zapadu (XIV-XVIII veka opsednuti grad). Vrnjačka Banja:Zamak kulture, Separat 27, 1982., 93-94.15 Kovačić, “Pad Bosne i Hercegovine”, 60.16

Slavoljub Bošnjak, Zemljopis i poviestnica Bosne. Zagreb, 1851.




15

Bosanskog Kraljevstva.17 Jukić je nastojao razloge za pad Bosne, kao i dru-gih slavenskih država, pronaći u moralno-etičkim greškama naroda, slabojcentralnoj vlasti i komadanju države između plemića, koji su bili nezasitni

u svojim ambicijama i olako su napustili kralja u njegovu nastojanju daspasi kraljevstvo.18

U svom djelu Bogomili i patareni, objavljenom u Radu Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti, Franjo Rački, otac moderne hrvatske hi-storiografije i jedan od vodećih protagonista južnoslavenske integracije,postavio je temelje kasnijem razumijevanju pada Bosne. Prema njemu,glavni su uzročnici propasti ležali u vjerskim nemirima koji su tresli državuu 14. i 15. stoljeću. On kaže da “Stjepan Toma ostavi svomu sinu i nasljed-niku Stjepanu Bosnu vjerskimi borbami razvraćenu, vrebajućemu neprija-

telju izloženu”.19 Rački očekuje da će čitatelj iz njegova nacrta “razabrati,kako je ova kraljevina bezprimjernom kukavštinom propala” te, žaleći daljenad bosanskom sudbinom, piše:

Bosna dakle ne može u ovoj proti Turstvu borbi pokazati niti na Kosovo kanoSrbija, niti na Carigrad kano Grčka, niti na Kroju kano Arbanaska. Ona se nemože ponositi niti Lazarom i Milošem, niti Đurđom Kastriotom, pače niti Kon-stantinom i Teofilom Paleologom … Svi nam ovi znakovi prstom kažu, da jeBosna veoma bolestna bila, čim nemogaše ni junački poginuti. Ova bolest ležaše

ponajglavnije u vjerskoj i ćudorednoj razvraćenosti, koja se u njezinu tielu od više viekova zalegla, te ga po malo raztrovala.20

Povjesničari koji su se oslanjali na djela Račkog ustrajali su na ovojtvrdnji te se ona kao tanka nit provlačila kroz mnoga historiografska djelasve do kraja 20. stoljeća. Održavanju takve teze svakako je doprinijela činje-nica da podaci dubrovačkih arhivskih knjiga, koje su analizirali i prezenti-rali Franjo Rački,21 a poslije i Ćiro Truhelka,22 o ovom prijelomnom doga-

17 Kraljevu predaju kraljevstva osmanskoj osvajačkoj vojsci Jukić je prokomentirao riječima:“Oh! moj nesretni kralju, zar neznaš: da je turska viera ko na vodi piena! Al griesi su te sapeli:Bilaj ti polje tamo za tobom samo 10 satih leži, tude jadan pamet tvoja čami i gleda mračnu sie-nu tvog otca, kog si nemilostno zadavio”. Isto, 128.18 Isto, 129-131.19 Franjo Rački, “Bogomili i patareni”, Rad JAZU VIII (1869): 168.20 Isto, 173.21 Franjo Rački, “Dubrovački spomenici o odnošaju dubrovačke obćine naprama Bosni i Turskojgodine razspa bosanske kraljevine”, Starine JAZU VI (1874): 1-18.22 Ćiro Truhelka, “Dubrovačke vijesti o godini 1463.”, Glasnik Zemaljskog muzeja XXII (1910):

1-24.



16


đaju bosanske povijesti nisu istraživačima dali informacije kakve su priželj-kivali i očekivali.

U prvoj znanstvenoj sintezi historije bosanskoga srednjovjekovlja,

objavljenoj u Zagrebu 1882.,23 Vjekoslav Klaić preuzima i prihvaća stavoveRačkog te ih doslovce ponavlja, dodajući im svoj vapaj “Bosna bješe pala,kukavno pala”.24 Pored toga on govori o predaji Bobovca od strane knezaRadaka, koji je bio “nekoč gorljiv pataren, a kasnije od sile katolik”. 25

Fra Antun Knežević (†1889.),26 kulturno-prosvjetni i politički djelatnik,u svom je djelu Kratka povjest kralja bosanskih (1884., 1886., 1887.)27 na osno-

vi objavljenih povijesnih izvora, s romantičarskim nadahnućem i živopisnimnarativnim stilom, pisao o boju pod Bobovcem koji je, prema njemu, trajaopet dana i tijekom kojeg je sultan morao lijevati topove, namučivši se silno

oko tvrđave koju mu je na kraju predao pataren knez Radak.28 Pišući o opsje-danju kralja u gradu Ključu na Sani, Knežević kaže da je “vezir bistro vidio dani jedan grad sva sila turska nemože osvojiti osim Bobovca, i to po izdajstvu”te je odlučio pregovarati s kraljem.29 Izlaganje o ovoj temi Knežević završavariječima: “Slava hrabrim boriocem, koji umrše za obranu otačbine!”30

Svoju knjigu Pad Bosne (1463.), objavljenu u Senju 1886.,31 Knežević jesasvim posvetio opisu ključnih događaja vezanih za posljednje dane Bosan-skog Kraljevstva. U njoj je pokušao sklopiti što cjelovitiju sliku o padu Bosne,želeći na čitatelja ostaviti snažan dojam osmanske opasnosti i bosanske

23 Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb, 1882.24 Isto, 340-341.25 Isto, 335.26 Dubravko Lovrenović, “Fra Antun Knežević – historičar srednjovjekovne Bosne”, u: Zbornik

radova sa simpozija u povodu 100. obljetnice smrti fra Antuna Kneževića održanog u Jajcu 20. i

21. X 1989. Sarajevo, 1991., 135-140. Isti je rad objavljen i u: Nova et vetera 39-40/1-2 (1990):191-196. Dubravko Lovrenović, “Bosanski Jeremija u novom izdanju. Uz reprint izdanje Kratke

povjesti kralja bosanskih (Dubrovnik 1884, 1886, 1887) fra Antuna Kneževića”, Bosna francisca-

na 30 (2009): 241-251.27 Antun Knežević, Kratka povjest kralja bosanskih, sv. I-III. Dubrovnik, 1884.-1887. Nedavno jeobjavljen i pretisak ove knjige u jednom tomu: Kratka povjest kralja bosanskih. Sarajevo: Dobraknjiga, 2009.28 Knežević, Kratka povjest kralja bosanskih, 312.29 Nakon što je kralj pristao, ugovori su, prema Kneževiću, bili potvrđeni zakletvom. “Nu kakvibjahu ugovori? Nami nisu poznati, buduć jih car poderao, a nitko nam spomen nije ostavio!Velimo da su ponizivali Bosnu, i kralja, al da su bili onaki kao što jih posli izmisliše njeki Magjari,i Magjaroni da obrane izdajstvo svog Matijaša, to nikako nevjerujemo. Tko poznaje ćud kralje-

vu, položaj Bosne, i mržnju Bošnjakah prot Turčinu, lahko će nam vjerovati”. Isto, 313.30 Isto, 318.31

Antun Knežević, Pad Bosne (1463.). Senj, 1886.




17

propasti. Događanja je izložio kronološkim nizom sve do 1500. te je opisaopokušaje ponovnog uspostavljanja izgubljenog kraljevstva nakon 1463. godi-ne. Kao glavni motiv za pisanje ove knjige poslužio mu je stav da se bosanska

povijest u prošlosti nepravilno prikazivala i interpretirala te da je došlo vrije-me da se takav pristup ispravi.32 U tom se nastojanju služio njemu dostupnimizvorima, objavljenim u zbirkama Janka Šafarika,33 Franca Miklošiča,34 MedePucića35 te Augustina Theinera,36 a koristio je i Maura Orbinija37 te izdanjeKomentara pape Pija II. pripisano Gobelinu,38 dok je djela Laonika Halko-kondila, Jana Długosza i dr. koristio preko Istvána Katone.39

Isti je autor prije uspostavljanja austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercego- vini 1878. objavio djelo Krvava knjiga ili spomenik na 405 godina poslije propasti kraljevstva bosanskoga.40 Knjiga je izašla u Zagrebu 1869., bez autorova

imena na koricama, što je razumljivo zbog njezina sadržaja, u kojem je uka-zivao na aktualne probleme izazvane osmanskom prisutnošću u Bosni.41 Sre-dišnja je tema knjige upravo pad Bosne, i autor upečatljivo opisuje stanjeBosne i njezina stanovništva nakon pada pod osmansku vlast 1463. godine.

32 “Ugri su prvi, koji su mnogo bosansku povjestnicu osakatili. Nejma povelje bosanske, koju oninisu pokvarili, samo ako su je se dočepali: nejma slavnog čina bosanskog, kog nisu sebi prisvo-

jili, al bar ocrnili; pače ako jim je za korist, i povelju svojevoljno za to skovali … Nu ako nam ježao na Magjare, mnogo nam je žalije na njeku – čest, i poštenje pravednim! – jednokrvnu bratju

Srbe, i Hrvate. Od ovih jedni nam razciepiše Bosnu, i Bošnjake, te rekoše da je Bosna do VrbasaSrbija, a Bošnjaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cieloj Bosni svi Srbi kojipišu ‘Ćirilicom’ a Hrvati koji pišu ‘Latinicom’ treći da su u svoj Bosni sami Srbi; dočim četvrtiproglasiše da su zgoljni Hrvati.” Isto, 6-7.33 Joannes Schafárik, Acta Archivi Veneti spectantia ad historiam Serborum et reliqiourum

Slavorum meridionalium, Fasc. II, Belgradi, 1862.34 Franz Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Viennae,1858.35 Medo Pucić, Spomenici Srpski, knjiga druga. Beograd, 1862.36 Augustin Theiner, Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium Historiam Illustrantia, Tom II.Zagreb, 1875.37 Mauro Orbini, Il Regno degli Slavi. Pesaro, 1601.38 Pii Secundi Pontificis Maximi Commentarii rerum memorabilium quae temporibus suis contigerunt,

a R. D. Ioanne Gobellino vicario Bonnensi iam diu compositi, et a R. P. D. Francisco Bandino Piccolomi-

neo Archiepiscopo Senensi ex vetusto originali recogniti. Rim, 15841 i 15892, Frankfurt, 16143.39 Stephano Katona, Histora Critica Regum Hungariae, stirpis mixtae, T. I-XII. Budae – Pestini– Colotzae, 1788-1793.40 Krvava knjiga ili spomenik na 405 godina poslije propasti kraljevstva bosanskoga. Zagreb, 1869.41 Knežević anonimno objavljivanje Krvave knjige objašnjava na sljedeći način: “Tiskati kakvupovjestničku knjigu, bio je zločin veleizdaje! Ni petnajest godinah nejma, kako sam se ja usudiotiskati jednu bezimenu knjigu, pa su dva Vezira: Topal-Osman-Paša, i Safet-Paša davali po punu

čizmu dukatah, tko bi jim pisca očitovao!” Knežević, Pad Bosne (1463.), 5.



18


Književnik i povjesničar Safvet-beg Bašagić (†1934.) u svom djelu Krat-ka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, objavljenom 1900., osnovnim uzro-kom pada Bosne smatra vjersku mržnju. Tako tvrdi da od pomirenja Stje-

pana Tomaševića s Matijašem, hercegom i papom “Bosna nije ništa imalaosim pospješenja katastrofe. Vjerska mržnja, koja se u bogumilima krozstoljeća uvriježila prama katolicizmu, sada prevrši svaku mjeru”.42 PremaBašagiću, Stjepan Tomašević bio je “uvjeren, da je nemoguće obraniti se, a

još nemogućnije umaknuti u Hrvatsku ili Dalmaciju”, pa je bio primoranstupiti u pregovore s Mahmud-pašom oko predaje, dok u napomeni na istojstranici ističe:

Što neki kao Knežević tvrde, da se kralj tri godine mogo braniti iz Ključa ne da

se razumiti. Sila, koja je prije deset godina za kratko vrijeme razbila velike cari-gradske zidine, sila, koja bi u stanju bila za tri godine porušiti Kineski zid, reći,da ne bi mogla osvojiti mali Ključ, to je više, nego prećerano.43

Bašagić se osvrnuo i na pisanje Račkog i Klaića, ustvrdivši da mu ječudnovato to što neki povjesničari spočitavaju Bosni – da je kukavno izgu-bila svoju samostalnost, da se ne može ponositi kao Srbija knezom Laza-rom ili Bizant carem Konstantinom – te ističe da se u danim prilikama niLazar, ni Konstantin, ni bilo koji drugi vladar ne bi mogao oduprijeti višeod Stjepana Tomaševića.44 Time je ukazao na to da su pojedini autori po-

vršnim pristupom problemu umanjivali bosanski otpor, dok je on jasnoizrazio svoj odnos prema njemu svrstavši ga u istu ravninu s otporom dru-gih zemalja koje su se našle na udaru osmanske ekspanzije.

Mađarski povjesničar Lajos Thallóczy u svojoj knjizi Povijest (banovi-ne, grada i varoši) Jajca45 promatrao je stvari iz mađarske političke perspek-tive te je iz pozicije državnog činovnika dao i najoštriji historiografski sudo kralju Stjepanu Tomaševiću:

42 Safvet beg Bašagić-Redžepašić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.-

1850.). Sarajevo, 1900., 14.43 Isto, 16.44 Isto, 17-18.45 Lajos Thallóczy, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca. (Preveo Dr. Milan pl. Sufflay), Zagreb,1916. O Thallóczyjevu radu na proučavanju srednjovjekovne bosanske prošlosti usporediDubravko Lovrenović, “Ugarsko-bosanski odnosi i konfesionalna povijest srednjovjekovneBosne u djelu Lajosa Thallóczyja”, Bosna franciscana 29 (2008): 77-89. Isti je rad objavljen i nanjemačkom jeziku: “Ungarisch-bosnische Beziehungen und die Religionsgeschichte des mittel-alterlichen Bosnien im Werk von Lajos Thallóczy”, u: Lajos Thallóczy, der Historiker und Politiker .Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – Budapest: Magyar Tudományos

Akadémia, 2010., 31-43.




19

Protiv kršćanstva nije nitko toliko zgriješio kao bosanski kralj. Kao podanikugarskoga kralja, od koga mu je izviralo svako pravo, neprisiljen ni od kogaprešao je k Turčinu i plaćajući mu porez osnažio ga. Zatim se pretvarao kao

obraćenik i prevario svoje dobročinitelje, jer je od njih zadobivenu pomoć daoneprijatelju. Koliko je odatle poteklo štete, koliko je zemlje uništeno, koliko jeljudi u roblje prodano, to nije potrebno spominjati, jer je poznato.46

Ovakvim opisom Stjepana Tomaševića i situacije u kojoj se njegova ze-mlja našla, Thallóczy ga je želio predstaviti kao izdajicu, bez sumnje u željida istakne značaj i ulogu ugarskog kralja Matijaša Korvina u borbi protivOsmanskog Carstva. On je naglasio da je bosanski kralj podanik ugarskogakralja i takvo se objašnjenje lijepo uklapalo u njegovo djelo iz perspektivekoja je prošlost Bosne i Hercegovine nastojala što više približiti Mađarskoju okviru ustrojstva dvojne Habsburške Monarhije.

Problematika pada Bosne razmatrala se i u obimom nevelikom djelu koje je Vjenceslavu Vlajiću poslužilo za stjecanje doktorskog zvanja na Sveučilištuu Freiburgu. Njegova knjižica, naslovljena Pad Bosanskog kraljevstva, objav-ljena je na njemačkom jeziku u Sarajevu 1926. godine.47 Vlajić je nekritičkipreuzeo retoriku i stil izlaganja svojih prethodnika, žaleći za tužnom slikomBosne, ističući da je pala gotovo bez ijedne bitke i bez junačkih žrtava krozkoje bi se mogla dokazati njena sposobnost za opstanak. I za njega je, kao i za

mnoge druge prije njega, glavni uzrok bosanskog sloma ležao u unutrašnjemnejedinstvu, koje se posebno manifestiralo na vjerskom polju.Vladimir Ćorović (†1941.) pisao je u svojoj Historiji Bosne 1940.48 u

duhu prožetom srpskim političkim uvjerenjima, dajući nam najjasnije dotada formuliranu negativnu ocjenu otpora Bosanskog Kraljevstva:

Bosna je pala brzo, bez ijedne veće bitke i skoro bez ikakve prave borbe, ‘šapa-tom’ kako se posle govorilo, izjedena već ranije domaćom neslogom, otsu-stvom svake moralne odgovornosti, i besprimerno bezobzirnom sebičnošću

46 Thallóczy, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca, 56-57. Odlučivši se fokusirati na vojne ak-cije ugarskog kralja Matijaša, Thallóczy je samo sumarno predstavio sultanov pohod na Bosnui dao ocjenu njezina pada: “Uza sve to je slom bosanskog kraljevstva gledom na tadanji općipoložaj izazvao dubok dojam. Ta iznenadna katastrofa porodi instinktivno čuvstvo kod vodećihknezova zapada. Općemu čuvstvu dao je izraz papa, kad je plačući u kolegiju kardinalskom re-kao: ‘Bosna je pala, kralja njenog ubiše, dršću Madžari i dršću svi susjedi’.” Isto, 70.47 Wenzeslaus Vlajić, Untergang des bosnischen Königreiches. Sarajevo, 1926. Zanimljivo je da odukupno 63 stranice tek nešto manje od 15 tretira problematiku iz naslova djela, dok se ostatakbavi općim povijesnim prilikama.48 Vladimir Ćorović, Historija Bosne – Prva knjiga. Beograd: Srpska kraljevska akademija,

Posebna izdanja, knj. CXXIX, Društveni i istoriski spisi, knj. 53, 1940.



20


onih koji su se nalazili na njenom čelu. Turci su jednim udarom noge srušilizgradu koja je bila sva crvotočna. Niko ne ustade da je požrtvovano brani, aizdaje je bilo na više strana … Bosanska historija ne dade ni jedne Marice, a

kamo li veličanstvenog Kosova! Nijedna balkanska država nije pala brže, nilakomislenije, ni sramnije. Kako se borio stari despot Đurađ; kako, baš protivovog istog sultana, Skender-beg! … Bosna je pala skoro kao primer države,koja nije imala ni neke svesne historijske misije ni neke jasne ideje vodilje … sBosnom je 1463. god. nestalo jedne države, koja je nastala i živela pretežnosamo kao geografska jedinica i koja je samo u jednom izuzetnom periodupokušala iz svog geografskog položaja stvoriti jednu historijsku misiju.49

Izvan okvira ovoga rada izlazi detaljno analiziranje pojmova korištenihu ovome pasusu, poput ideja vodilja, zatim historijska misija, geografska

jedinica i slično. U okviru suvremenih historiografskih koncepcija, a tadaš-njeg povijesnog konteksta, i konteksta u kojem su izrečeni, oni jasno osli-kavaju autorov odnos ne samo prema srednjovjekovnoj stvarnosti i situaci-

ji u kojoj se Bosna našla sredinom 15. stoljeća nego i prema Bosni kao povijesnoj kategoriji uopće.

Tijekom Drugog svjetskog rata u Sarajevu je u izdanju Hrvatskog kultur-nog društva Napredak 1943. tiskana Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Herce- govine, u kojoj je najveći i najvažniji zadatak prikazivanja političke historijepripao Marku Perojeviću.50 On nije prihvatio tvrdnju da su heretici krivi za

pad kraljevine i da su po osvajanju Bosne patareni počeli prelaziti na islam.Odbacivši odgovornost s kralja, on je razloge za pad Bosne vidio, kao i Orbi-ni, u neslozi bosanskih velikaša i njihovim različitim mišljenjima.51

Kraljevstvo bosansko već je godinama imalo u sebi crva, koji ga je izjedao i biodostatan malo vjetar, pa da ono padne kao gnjila jabuka … Pustio je sultan daonaj crv u tijelu Bosne izvrši svoj razorni posao, da dogrize onu tanku nit, okojoj je visila sudbina bosanskoga kraljevstva.52 Istina je, bilo je u Bosni pata-rena, možda su bili toliko jaki da su drmali temeljima države, što ipak nijedokazano, ali sa svim tim nijesu patareni skrivili propast Bosne. Nije ničim

utvrđeno da je Radak iz kakve vjerske mržnje i osvete postao izdajica domovi-ne. Ne vidi se dakle da su vjerske razmirice bile uzrokom propasti Bosne. Nemože se također tvrditi, da su odmah po osvojenju Bosne počeli patareni li-stom prelaziti na islam. Tomu nema dokaza.53

49 Isto, 558-560.50 Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do god. 1463 , Knj. I.Sarajevo: Hrvatsko kulturno družtvo Napredak, 1943.51 Perojević, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 583.52 Isto, 563-564.53

Isto, 583.




21

Perojević odgovornost za pad Bosne zbacuje s kralja i rezimira:

Bosanski velikaši nijesu gradili bosansku državu, nego joj uvijek podkopavalitemelje zbog vlastitih interesa. Kralj je bio lutka u njihovim rukama. Oni supostavljali kraljeve na prijestolje, oni su ih i skidali. Nijedan kralj nije od njihmogao da vodi samostalnu državnu politiku, da učvrsti državu ni prema unu-trašnjosti ni prema vanjskom svijetu. Jedne središnje državne vlasti u Bosninije bilo. Turčin je mnogomu velikašu bio veći prijatelj nego sam kralj. Velika-ši su zvali Turke ili da im pomognu ili sude. Kakvi su bili velikaši, takav je bioi narod … Turska obećanja o poboljšanju težačkih odnošaja, čini se da su na-rodnoj duši uspavala osjećaj slobode i nezavisnosti bosanskoga kraljevstva. To

je možda bilo najjače oružje, kojim je Turčin svladao i osvojio Bosnu.54

U Historiji naroda Jugoslavije, najutjecajnijem djelu jugoslavenske hi-storiografije, sveučilišnom udžbeniku svih sveučilišta diljem tadašnje fede-racije, Mihailo Dinić se, u duhu i maniri istinskog istraživača, suzdržao odbrzopleto i nespretno donesenih zaključaka i ocjena o padu Bosne te seodlučio pisati o njezinu međunarodnom položaju i nastojanju posljednjihbosanskih vladara da uz oslonac na Ugarsku i papu otklone opasnost odTuraka. U nemogućnosti da se sama potpuno oslobodi zavisnosti od Tura-ka i njihova utjecaja, Bosna ih je, prema Diniću, pokušavala paralizirati iodržati se uz pomoć onih sila koje su prije najviše ugrožavale njenu samo-

stalnost. On zaključuje da su Turci “Bosnu postepeno za više decenija siste-matski slabili i razarali njezinu otpornu snagu”,55 čime je napravio ključnipomak od svojih prethodnika ukazavši na otpor bosanske države i na činje-nicu da su Osmanlije Bosnu iscrpljivali kroz dulje razdoblje.

Povodom 500. godišnjice pada Bosne Dominik Mandić je 1963. u Hr-vatskoj reviji objavio tekst naslovljen “Herceg-Bosna i Hrvatska”, u kojem jetvrdio da je osmanskim zauzimanjem Bosne “otvoreno novo poglavlje upovijesti hrvatskog naroda, koje će odlučno i bitno utjecati na njegovu sud-binu za sva buduća stoljeća”.56 Iako je svoj tekst posvetio “sudbonosnoj go-

dišnjici”, Mandić se u ovom radu nije pretjerano bavio padom Bosne, negoopćim povijesnim prilikama i drugim temama. Tek je nekoliko stranicaposvetio analizi “narodnog i vjerskog stanja u brojkama uoči pada Bosne”te je pod zasebnim podnaslovom “Pad Bosne god. 1463. i njegove kobne

54 Isto, 584.55 Mihailo Dinić, “Bosanska feudalna država od XII. do XV. stoljeća”, u: Historija naroda

Jugoslavije I . Zagreb, 1953., 608.56 Dominik Mandić, “Herceg-Bosna i Hrvatska. Prigodom 500-godišnjice pada Bosne (1463.-

1963.)”, Hrvatska revija XIII (1963): 423.



22


posljedice za Hrvatsku” pisao o stradanju Hrvata u godinama neposrednonakon 1463. godine.57

U Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini 500. obljetnica pada Bosne nije poseb-

no obilježavana znanstvenim skupovima ili okruglim stolovima, kako se toobičavalo činiti za velike godišnjice. Jedino je u Godišnjaku Društva istoričaraBosne i Hercegovine za tu godinu umjesto predgovora Uredništva objavljenprigodni tekst Ante Babića u kojem je autor o padu Bosne govorio s daleko

više odmjerenosti i zrelosti nego brojni njegovi prethodnici, istaknuvši:

Položaj srednjevjekovne bosanske države u sklopu međudržavnih odnosa u vremenu nagle turske ekspanzije po balkanskom prostoru bio je, prije svega,određen tadanjim nastojanjima moćnijih sila da svoje – inače vrlo različite ičesto vrlo suprotne – interese zaštite na prostoru što udaljenijem od vlastitihgranica i uz što manje ulaganje vlastitih materijalnih i ljudskih snaga … I kadase približio odlučni momenat koji je sobom nosio pitanje njenog daljeg op-stanka, bosanska država našla se u takvom međunarodnom položaju da je nje-na vlastita volja bila paralizovana suprotnim pogledima onih sila na koje jeračunala kao na saveznike i zaštitnike.58

U istom broju časopisa objavljeni su radovi Desanke Kovačević o paduBosne prema dubrovačkim izvorima59 i Gavre Škrivanića o vojničkim pri-premama Bosne pred odlučujuću osmansku akciju 1463.,60 te bibliografija

radova o osmanskom osvajanju Bosne koju je pripremio Ekrem Mursel.61 Ovi su prilozi činili konkretan doprinos rasvjetljavanju i razumijevanjupada Bosanskog Kraljevstva te su i danas nezaobilazna literatura u prouča-

vanju ovog segmenta bosansko-hercegovačke prošlosti.

57 Svoj je tekst Mandić završio ovim riječima: “Spomen na 500-godišnjicu pada Bosne valja da udušama svih Hrvata obnovi duboku svijest, da su Bosna i Hercegovina prave hrvatske zemlje,koje su takve postale naseljenjem Hrvata kod njihova dolaska na Jadran i takvima ostale do da-nas … Spomen na pad Bosne i Hercegovine neka, nadalje, osvježi i ojača ljubav svih Hrvataprema našoj braći bosansko-hercegovačkim muslimanima, koji su krv naše krvi, kost naših hr-

vatskih kostiju. Bosansko-hercegovačke muslimane taj spomen neka sjeti, da oni potječu odHrvata bogomila i katolika, da su krvno čisti Hrvati i da njihova budućnost i sreća može bitisamo u zajednici s drugom braćom Hrvatima.” Isto, 462.58 Anto Babić, “Prije 500 godina”, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine XIV (1964): 5-6.59 Desanka Kovačević, “Pad bosanske države prema dubrovačkim izvorima”, Godišnjak Društva

istoričara Bosne i Hercegovine XIV (1964): 205-220.60 Gavro Škrivanić, “Vojničke pripreme srednjovjekovne bosanske države pred propast (1463.g.)”, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine XIV (1964): 221-228.61 Ekrem Mursel, “Bibliografski podaci o propadanju srednjovjekovne Bosne i njenom prelazupod osmansku vlast (1952-1963)”, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine XIV (1964):

297-304.





24


tj. ugarske izvore i izvještaje Rimske kurije. Kritički pogledi na sadržajerazmatranih izvora ponukali su ga da naglasak s unutrašnjih pomakne na

vanjske političke faktore. Pored toga, korištenjem novijeg kritičkog izdanja

Komentara Pape Pija II došao je do zaključka da je papin tekst u osnovioslonjen na izvještaj legata Nikole Modruškog, u kojem glavninu tereta za

vojničku propast Bosne svaljuje na bosanske heretike.Nove izvorne podatke koji su o pitanju pada Bosanskog Kraljevstva

mogli ponuditi nešto više do tada nepoznatih informacija otkrio je MarkoŠunjić, koji je u arhivu u Zadru pronašao, a potom i objavio koncepte izvje-štaja koje je trogirski knez slao u Veneciju u vrijeme dok se u Bosni odigra-

vala osmanska vojna akcija.67 U tom je prvorazrednom izvoru navedeno dasu se branitelji Bobovca uspješno odupirali nadmoćnoj sili i pružali joj ju-

nački otpor. Na osnovi tih vijesti te drugih dostupnih izvora Šunjić je usvojim radovima Osvrt na ocjene uzroka i propasti srednjovjekovne bosan-ske države,68 zatim Uništenje srednjovjekovne bosanske države, objavljenomu sintezi bosansko-hercegovačke povijesti,69 kao i u knjizi o odnosima Bo-sne i Venecije u 14. i 15. stoljeću,70 izložio osnovne zaključke o padu Bosne.On je zamjerao starijim povjesničarima da nisu trezveno i hladno procje-njivali posljedice davno prekinutih događaja, a pored navođenja imenaRačkog i Klaića, kao glavnog krivca za ovakav pristup istraživanoj temiidentificirao je Vladimira Ćorovića. Optužio ga je da je, iako “nepobitnoizuzetan poznavalac bosanske i srpske prošlosti”, ipak generalizacijom “radipostizanja i opravdavanja određenih političkih rezultata i ciljeva, upornokonstruirao i sugerirao mučnu sliku jedne nakazne, anakrone i suvišne dr-žave … omražene i opterećene neizlječivim i neiskorjenjivim porocima,koju ni suvremenici nisu cijenili, ni branili, a niti za njom žalili”.71

Šunjić je u svojim radovima isticao da osmanski izvori govore o snaž-nom otporu na koji su naišli u Bosni. On odbacuje spekulacije o pataren-stvu kao mogućem trulom mjestu bosanske obrane i njegovu bliskost s isla-

mom te zaključuje da nema dokaza da bi bosanska država propala i bez

67 Marko Šunjić, “Trogirski izvještaji o turskom osvojenju Bosne (1463)”,Glasnik arhiva i Društva

arhivskih radnika Bosne i Hercegovine XXIX (1989): 139-157.68 Marko Šunjić, “Osvrt na ocjene uzroka i propasti srednjovjekovne bosanske države”, Radovi

Hrvatskog društva za znanost i umjetnost II (1994): 25-33.69 Marko Šunjić, “Uništenje srednjovjekovne bosanske države”, u: Bosna i Hercegovina od najsta-

rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo: Bosanski kulturni centar, 1998., 83-95.70 Marko Šunjić, Bosna i Venecija (odnosi u XIV. i XV. st.) . Sarajevo: Hrvatsko kulturno društvoNapredak, 1996.71

Šunjić, “Osvrt na ocjene uzroka i propasti srednjovjekovne bosanske države”, 27.




25

snažnog vanjskog udara, odnosno da bi se pod pritiskom unutrašnjih pro-turječnosti urušila sama od sebe. Prema njegovim istraživanjima, Bosna jepodlegla pod golemim i dugotrajnim pritiskom koji su na nju vršili Turci

učestalim upadima i pljačkom, odvođenjem stoke i ljudi, uništavanjemusje va, propagandom, dankom u srebru i zlatu, nametanjem stalne ratneopasnosti i povećavanjem troškova obrane. Osmanlije su dakle punih 77godina, od 1386. do 1463., stalno ugrožavali i potkopavali Bosnu, da bi uposljednjem obračunu upotrijebili veliku vojnu silu. Šunjić naglašava da jebosanska država propala pod udarom tada najjače svjetske velesile, koja jeprethodno srušila Bizantsko Carstvo, ostatke srpske i bugarske države i do-bro uzdrmala Ugarsku i Vlašku.

Na osnovi historiografije, s posebnim osloncem na rezultate istraživa-

nja Srećka M. Džaje i Marka Šunjića, o diplomatskim igrama tipičnim zarazdoblje razvijene renesanse pisao je Mladen Ančić s nastojanjem da padBosne postavi u što širi mogući kontekst.72 U posljednje vrijeme ovu je pro-blematiku najtemeljitije obradio Dubravko Lovrenović, koji je u svojojknjizi Na klizištu povijesti kroz prizmu političkih odnosa između Ugarske iBosne prikazao opću klimu i atmosferu koja je vladala u srednjovjekovnomBosanskom Kraljevstvu i oko njega neposredno pred odlučujuću osman-sku vojnu akciju koja je dovela do njegova konačnog sloma.73

Epilog

Zbog činjenice da je postupno širenje Osmanskog Carstva na prostori-ma jugoistočne Europe bio jedinstven proces, u historiografiji su se nemi-novno povlačile paralele između bosanskog slučaja i drugih zemalja koje supale pod osmansku vlast u 14. i 15. stoljeću. Iako se te komparacije namećusame po sebi, veoma je teško izvući iz njih bilo kakvu pouku jer se zapravoradi o suštinski drukčijim prilikama kojima su pojedini vladari i njihovezemlje bili izloženi – od Bizantskog Carstva preko Srpske Despotovine do

drugih manjih ili većih kneževina. U tim su usporedbama Bosna i njen vladar obično u historiografiji slabo prolazili i davala im se negativna ocje-na. Krivnja za pad Bosne morala je pasti na nečija leđa te je prst najčešćebio uperen na jednog od dvojice posljednjih bosanskih kraljeva.

72 Mladen Ančić, “Renesansna diplomacija i rat. Primjer pada Bosne 1463”, u: Hrvatska srednjo-

vjekovna diplomacija, Zbornik diplomatske akademije, br. 2, god. 4, Zagreb, 1999., 143-177.73 Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti. Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska 1387-

1463. Zagreb –Sarajevo: Synopsis, 2006., 339-393.



26


U skladu s duhom i moralom svog vremena, kao i s tadašnjim historio-grafskim dostignućima, mnogi su autori uzroke brzog pada Bosne tražili uunutrašnjim faktorima, rastrojstvu zemlje, kompleksnoj vjerskoj situaciji i

prisutnosti heretika, a kao najčešći razlog navodila se nesloga velikaša teizdaja, iako samo jedan suvremeni i pouzdani diplomatički izvor govori oizdajstvu. Na osnovi izlaganja ovih povjesničara stvoren je mit o jednostav-nom i lakom padu srednjovjekovne bosanske države čiji je sastavni dio či-nila navodna “bogumilska” izdaja. Suvremena je historiografija zaključilada je taj mit zapravo djelo tadašnjeg papinskog legata u Bosni, biskupa Ni-kole Modruškog, kojim je pokušao opravdati vlastitu pogrešnu politiku,koja je ubrzala ionako neminovan slom.

Malo se historičara u bavljenju ovom temom odlučilo promatrati širu

sliku i uvrstiti u svoja razmatranja i vanjske faktore. To se posebno osjeća ustarijoj literaturi, koja u duhu nacionalno-romantičarske historiografije teshvaćanju junaštva i etičkih vrijednosti o padu Bosne daje više, uglavnomnegativnih ocjena. Ako se uzmu u obzir svi dostupni izvori, a oni rimske imađarske provenijencije podvrgnu kritičkoj analizi, stječe se dojam o naglomprodoru osmanskih trupa u Bosnu, intenzivnoj borbi pod Bobovcem i dru-gim bosanskim tvrđavama, grčevitom otporu branitelja, razaranju i deporta-cijama stanovništva, općoj panici i bježanju prema Jadranu i otocima.

Iako stav da je obrana Bosanskog Kraljevstva prilikom zadnjeg osman-skog napada veoma brzo popustila nije sasvim pogrešan, objavljivanjem no-

vih izvora i rezultata historiografskih analiza došlo se do saznanja da je Bosnau borbi s Osmanskim Carstvom ipak pružala značajan otpor. Konačni padBosne pod Osmanlije zapravo je rezultat brojnih međusobno uvjetovanihfaktora i bio je tek završnica procesa započetog davno prije, prvim sukobombosanskih i osmanskih vojnih snaga 1386. godine. Sagleda li se ukupnaosmanska politika u Bosni, ali i osmanska osvajačka politika uopće u jugoi-stočnoj Europi, primjećuje se da se Bosna veoma dugo opirala snažnim pri-

tiscima i da je pod osmansku vlast “padala” skoro 80 godina.




27

The Fall of the Bosnian Kingdomin Historiography

The paper presents a short review of historiography examining the Ottoman conquest

of the Bosnian Kingdom in 1463, with an emphasis on opinions and evaluations of his-

torians from the Ragusan writers and chroniclers of the sixteenth and seventeenth cen-

turies to the modern critical historiography.

Since the gradual expansion of the Ottoman Empire in South-Eastern Europe may be

viewed as a single process, some historians wanted to draw a parallel between the Bos-

nian case and the examples of other states that fell under the Ottoman rule during the

fourteenth and fifteenth centuries. Even though the grounds for these comparisons are

understandable, it is very difficult to learn anything from them. Circumstances to which

individual rulers and their states, from the Byzantine Empire, Bulgaria and Serbia to

other smaller or larger principalities, were subjected were essentially different. In these

comparisons historiography has given a negative evaluation of Bosnia’s struggle and its

rulers. Someone had to be responsible for the fall of the Kingdom and the blame was

almost exclusively assigned to the last two Bosnian kings.

In line with the times in which they lived and contemporary historiographical trends,

some historians attributed the quick fall of Bosnia to internal factors, such as conflicts

within the state and the complex religious situation including the presence of heretics.

The most commonly cited argument was the discord between the nobles and betrayal,

even though the latter is mentioned in only one authentic contemporary diplomatic

source. The work of these historians served as a basis for the myth of an easy and simple

breakdown of the medieval Bosnian state in which the Bogomil betrayal played an im-

portant part. Contemporary critical historiography concluded that this myth was cre-

ated by Bishop Nikola of Modruš, the papal legate in Bosnia, in order to justify his own

wrong policy that hastened the unavoidable fall of the Kingdom.

Only a small number of historians studying this topic looked at the broader picture and

took external as well as internal factors under consideration. This is especially evident in

older literature which, inspired by patriotism, ethical values and the concept of hero-

ism, paints a more negative image of Bosnia’s fall. If we consider all the available sourc-

es, and critically analyze those of Roman and Hungarian origin, we gain the impression

of a rapid surge of the Ottoman army into Bosnia, intense fighting under Bobovac and

other Bosnian fortresses, strong resistance of the defenders, destruction and mass de-

portations of population, general panic and emigration towards the Adriatic and the

islands.

Even though the thesis that the defence of the Bosnian Kingdom during the last Otto-

man attack faltered very quickly is not completely wrong, after the publication of new

sources and results of historical research historians have reached the conclusion that

Bosnia offered significant resistance in its battles against the Ottoman Empire. The final

fall of Bosnia under Ottoman domination was in fact a result of numerous intercon-

nected factors and signified the completion of a process begun with the first conflict



28


between Bosnian and Ottoman troops in 1386. If we take into consideration the Otto-

man policy towards Bosnia as well as the Ottoman conquering policy in South-Eastern

Europe in general, we can see that Bosnia resisted strong pressure for a long time and

that it had been “falling” under the Ottoman rule for almost 80 years.

Keywords: Bosnian Kingdom, Ottoman Empire, Turks, Stjepan Tomašević.



109

Stanko Andrić

O obitelji bosanskog protukraljaRadivoja Ostojića(prilog rasvjetljavanju bračnih veza posljednjihKotromanića s plemstvom iz dravsko-savskog međurječja)

dr. sc. Stanko Andrić UDK 929 Ostojić, R.Hrvatski institut za povijest 94(497.6)’’1421/1471’’Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Izvorni znanstveni radAnte Starčevića 8 Primljeno: 11. listopada 2012.35 000 Slavonski Brod Prihvaćeno: 25. ožujka 2013.HRVATSKA

U radu se kritički razmatraju izvori i literatura koji se odnose na brak između Radivoja

Ostojića (strica posljednjeg samostalnog bosanskog kralja Stjepana Tomaševića) i Ka-

tarine iz obitelji Veličkih iz Požeške županije. Radivoj Ostojin (Ostojić), konkurentski

kralj Bosne u vrijeme vladanja Stjepana Tvrtka II. i neko vrijeme protukralj svom bratu

Stjepanu Tomašu, u političkim je odnosima u Bosni i oko nje igrao istaknutu ulogu i u

razdoblju pred njezin pad pod osmansku vlast. Rad istražuje i problem Radivojeva

potomstva, od kojeg je najpoznatiji Matija, osmanski vazalni kralj Bosne. Nakon pada

Bosne i Radivojeva smaknuća, Katarina se preko Dalmacije vratila u Slavoniju, gdje se

preudala za plemića Ivana Svetačkog iz Križevačke županije.

Ključne riječi: Bosansko Kraljevstvo, Kotromanići, Radivoj Ostojić, obitelj Velički,

Katarina Velička, Požeška županija, Slavonija, Osmanlije.

Kao i sve ostale europske vladarske dinastije, bosanska banska i kraljev-ska dinastija Kotromanića bračnim je vezama učvršćivala svoj međunarod-ni položaj i podupirala svoje političke planove i akcije. Dosadašnja su rodo-slovna istraživanja, u mjeri u kojoj to dopuštaju raspoloživi izvori, uglav-nom već rasvijetlila sve takve veze između pojedinih članova loze Kotro-manić i vladarskih ili aristokratskih obitelji iz središnje i jugoistočne Euro-



110


pe. Kao što se može i očekivati, znatan dio ženidbenih veza Kotromanići susklapali sa svojim prvim susjedima na zapadu i sjeveru, to jest vladarima i velikašima iz Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Među tim brakovima naji-

staknutije mjesto svakako pripada udaji Elizabete, kćeri bana Stjepana II.Kotromanića, za ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca. Osimtoga, poznato je da je u kasnom 13. stoljeću kći bana Prijezde I. bila udanaza jednog od sinova slavonskoga bana Stjepana Babonića Vodičkoga, kao ida je u 14. stoljeću brat Stjepana II. Kotromanića Vladislav bio oženjen Je-lenom, kćerju Jurja Šubića Bribirskog, te je u braku s njome imao sina,kralja Tvrtka I. U 15. stoljeću pak kralj Stjepan Ostoja imao je od 1416., usvojem trećem braku, za ženu Jelenu iz roda Nelipčića Cetinskih, udovicubosanskoga velikog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Napokon, kraljStjepan Tvrtko II. oženio se 1428., u razdoblju svojeg drugog i dužeg vlada-nja, Dorotejom Gorjanskom, kćerju velikaša Ivana Gorjanskog iz tada naj-moćnije ugarsko-hrvatske velikaške obitelji.1

Preostaje još jedna bračna veza Kotromanića s ugarsko-hrvatskimplemstvom, koja se u zemljopisnom pogledu uklapa među dosad spome-nute: i ona naime potvrđuje da su Kotromanići pri gradnji bračnih sponaprednost davali istaknutim obiteljima iz Bosni najbližih dijelova Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, to jest iz Hrvatske, Slavonije i donjeg međurječja

Drave i Save. To je i razumljivo jer su važne obitelji s tih područja bile naj-neposrednije uključene u odnose između Bosne i njezina nadmoćnog sje- vernog i zapadnog susjeda.

Radi se o braku između Radivoja Ostojića, sina kralja Ostoje, i Katarineiz obitelji Veličkih iz Požeške županije. Ostoja i njegovi sinovi pripadali suzasebnoj grani Kotromanića, različitoj od stare banske i kraljevske loze kojase ugasila smrću Tvrtka II. u studenome 1443. godine. Radivojeva uloga upolitičkoj povijesti Bosne najkraće se opisuje tvrdnjom da je on u dva navrata ozbiljno pretendirao na krunu, oslanjajući se pritom na potporu Tu-

raka. Za razliku od brata Tomaša, Radivoj se ni u jednom razdoblju nije

1 Mór Wertner, A középkori délszláv uralkodók genealogiai története. Temesvár, 1891., 207-239;Ljudevit Thallóczy, “Historička istraživanja o plemenu goričkih i vodičkih knezova”, GlasnikZemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 10 (1897): 343 i 366; Vjekoslav Klaić, Bribirski knezoviod plemena Šubić do god. 1347. Zagreb: Naklada Matice hrvatske, 1897., 146; Sima Ćirković,Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga, 1964., 74, 122, 260,387; Pavao Anđelić, “Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska”, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne iHercegovine u Sarajevu – Arheologija n. s. 27-28 (1972-1973): 377-395; Dubravko Lovrenović,Na klizištu povijesti. Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska, 1387-1463. Zagreb – Sarajevo:Synopsis, 2006., 216-217 i 446.



Stanko Andrić • O obitelji bosanskog protukralja Radivoja Ostojića

111

uspio nametnuti kao legitiman kralj. Najbliže je tomu bio 1433., kada je zasvoje pretenzije uspio pridobiti glavne domaće “područne gospodare”, Ko-sače i Pavloviće, kao i srpskog despota. Prethodno je na Visokoj Porti u

Jedrenu izrazio pokornost sultanu, pa je tako uspio na dvije godine poti-snuti u stranu dotadašnjeg zakonitog kralja Tvrtka II., koji se morao sklo-niti u Ugarsku. Iako faktično kralj, Radivoj nije za svoju vlast dobio prizna-nje nigdje na kršćanskom Zapadu, a i Dubrovnik se dosljedno držao neu-tralna stava, tako da je već 1435. Tvrtko II. iskoristio unutarnje bosanskepreokrete i s ugarskom pomoći obnovio svoju kraljevsku vlast. Poslije višegodina provedenih u sjeni, Radivoj je kao pretendent ponovno izbio u prviplan nakon Tvrtkove smrti. Izabrani kralj bio je tada Radivojev vlastiti mla-đi brat Tomaš Ostojić, čiju je vlast 1444. priznao ugarsko-hrvatski kraljVladislav I. Jagelović. U oponiranju Tomašu Radivoj je računao na svojuodanost sultanu i uživao potporu domaćeg velmože Stjepana Vukčića Ko-sače. No ni ugarsko-hrvatski poraz u bitci kod Varne (10. studenoga 1444.)nije poboljšao Radivojev položaj, a ravnoteža snaga u Bosni dovela je 1446.do pomirbe između kralja Tomaša i Stjepana Kosače. Time je došao krajkraljevskim ambicijama Radivoja Ostojića, kojeg su moderni povjesničarioznačili kao “zlog brata Radivoja” (Thallóczy) i “prepredena spletkara” (Šu-njić). Ostatak života proveo je, čini se, uglavnom u slozi s kraljem Tomašem

i njegovim nasljednikom.2

Plemićka obitelj Veličkih, iz koje je potekla Radivojeva žena, nije daka-ko ni na koji način stajala na ravnoj nozi s Kotromanićima ili njihovimpojedinim lozama. Jedino se po svojoj starini obitelj Veličkih mogla mjeritis bosanskom dinastijom. Poznati počeci sežu joj naime u prvu polovinu 13.stoljeća. Iz ranih je izvora vidljivo da su Velički bili grana starijeg roda, kojise mađarski zvao Zsadány, a slavenski vjerojatno Ždan (u latinskim izvori-ma pisano Sudan i Sadan). Osim veličke grane rod je imao i granu u podu-navskoj ugarskoj županiji Fejér, koja se nazivala prema tamošnjim obitelj-

skim posjedima Pentele i Szentkirály, a čini se da je ondje bilo i prvotnosijelo i ishodište čitava roda. Utemeljitelj veličke grane bio je Ivanka (iliIvanko) Abrahamov, prvi put zabilježen 1232. kao požeški župan, koji je

2 Krunoslav Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vre-mena do godine 1463. Knjiga prva. Sarajevo: HKD “Napredak”, 1942., 451-592; Ćirković, Istorijasrednjovekovne bosanske države, 265-281; Lovrenović, Na klizištu povijesti, 252-360; sažeto i u:Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1983.-, sv. 7, 732-734. Za citirane kvalifikacije Radivojeveosobe vidi Ljudevit pl. Thallóczy, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450.-1527., prev.Milan pl. Šufflay. Zagreb, 1916., pretisak 1998., 51; Marko Šunjić, Bosna i Venecija (odnosi u XIV.i XV. st.). Sarajevo: HKD Napredak, 1996., 227.



112


stekao znatne posjede u sjevernim dijelovima te županije, uzduž gorja Pa-puka i Krndije. Već 1250. spominje se utvrda u Velikoj koju je Ivanka “sa-gradio o vlastitom trošku”. (Danas je to gradina zvana Turski grad ponad

sela Velike.) Ivankini sinovi proširili su obiteljska imanja novim posjedimau južnom, posavskom dijelu županije (Petnja, Glogovica, Vrbova). Ni onini njihovi potomci u sljedećim naraštajima nisu se ipak izdignuli u redovebarones regni: najistaknutiji među njima obnašali su tek županske i podžu-panske službe te bili familijari krupnijih ugarsko-hrvatskih velikaša; donajviše se časti uspeo Ladislav Tomin, koji je, kao što je utvrdio mađarskimedijevist Pál Engel, bio familijar palatina Nikole od Zsámboka i njegovzamjenik 1344.–1347. godine. U 15. stoljeću Velički su bili mnogoljudan irazgranat rod, unutar kojeg se donekle izdvojila dominantna loza Bekefy,nazvana tako prema začetniku Bekeu (Benediktu) Tominu iz prve polovine14. stoljeća. Svoj društveni status i ugled Velički su zaokružili, kao što jekod imućnijeg plemstva bilo uobičajeno, osnivanjem samostana prosjač-kog reda augustinskih pustinjaka u Velikoj. Samostan se prvi put spominje1435. i vjerojatno nije bio utemeljen puno prije toga. Potkraj 15. stoljećaVelički su počeli propadati. Tada su izgubili svoj matični posjed, Veliku, izkojeg su ih, preko nasljednog ugovora, istisnuli Berislavići Grabarski iz Po-žeške županije, a među njima poimence jajački ban Franjo Berislavić. U

predvečerje turskog osvajanja spominje se još Stjepan Velikey ili Velički,koji živi u Radovancima pokraj Velike. Od njega vjerojatno potječe kasnijirod Stivanović ili Štivanović, o kojem je u 18. stoljeću franjevački kroničarIvan Stražemanac zabilježio da u Velikoj još uvijek ima mnogo njegovihčlanova, koji žive u velikom siromaštvu, iako je neki njihov ugledni predaknekoć sagradio utvrdu iznad Velike.3

Žena Radivoja Kotromanića bila je kći Nikole Veličkoga, sina Ladisla- vova, koji je, prema sustavnim istraživanjima Pála Engela, također pripa-

3 O rodu Zsadány i ranoj povijesti Veličkih vidi János Karácsonyi, A magyar nemzetségek a XIV.század közepéig . Budapest, 2004. (pretisak), 1069-1072; rekonstrukciju rodoslovlja Veličkih dajePál Engel, “Középkori magyar genealógia”, u: Isti, Magyar középkori adattár – PC CD-ROM .Budapest, 2001., rodoslovna tablica “Zsadány nem 1. Velikei”; pregled dobrog dijela sačuvanihizvora za povijest Veličkih vidi u: Stanko Andrić, “Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku:prilozi za lokalnu povijest (drugi dio)”, Scrinia Slavonica 9 (2009): 70-87; Isti, “Podgorje Papukai Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest (treći dio)”, Scrinia Slavonica 10 (2010):90-95. Uz to vidi i: Attila Zsoldos, Magyarország világi archontológiája 1000-1301. Budapest,2011., 182; Pál Engel, Magyarország világi archontológiája, 1301-1457 , 2 sv. Budapest, 1996., sv.2, 227, s. v. Szentkirályi, 256, s. v. Velikei, 265, s. v. Zsadány. Za Stražemančev navod vidi IvanStražemanac, Expositio provinciae Bosnae Argentinae / Povijest franjevačke provincije BosneSrebrene, prir. i prev. S. Sršan. Zagreb: Matica hrvatska, 1993., 248-249.




113

dao lozi Veličkih poznatoj pod “prezimenom” Bekefy.4 Nikola se u izvorima javlja od 1404., kada mu je kralj Žigmund Luksemburgovac vratio ranijeoduzete posjede i poništio osudu koju je bio izrekao “zbog prijestupa što ih

je Nikolin otac u sada već minulim vremenima neumjesno počinio protivNašega Veličanstva”. Ladislav Velički bio je, sudeći prema tome, jedan odbrojnih plemićkih protivnika budimskoga dvora koji su nasuprot Žigmun-du podupirali kraljevske pretenzije Ladislava Napuljskoga.5 U desetljećimašto su slijedila izvori tek uzgred spominju Nikolu, a glavnina važnih poda-taka o njemu potječe iz izvora nastalih oko polovine 15. stoljeća. Tako je od veljače 1449. do ožujka 1450. Nikola zabilježen kao baranjski, a od svibnja1450. do lipnja 1451. kao požeški podžupan. U oba je slučaja županska častpripadala velikašu Ivanu Korođskome, inače mačvanskom banu, kojemu jeNikola Velički služio kao familijar.6

Najsadržajniji izvori o Nikoli Veličkom ujedno su oni koji se odnose na vezu njegove obitelji s Radivojem Kotromanićem. To je u prvom redu svo- jevrstan “nasljedni ugovor” između Nikole i Radivoja, sklopljen u Budimu19. lipnja 1449. godine. Ugovornu listinu izdao je budimski zborni kaptol,pred koji su osobno došle obje ugovorne stranke. Nikola je u listini pred-stavljen kao “Nikola sin Ladislava od Velike”, a Radivoj kao “Radivoj odVranduka, brat bosanskoga kralja Tome” (Radywoy frater Thome regis Bo-

znensis de Wranduk). U ugovoru stoji da je Nikola dao svoju kćer KatarinuRadivoju za ženu i da će njihov brak biti sklopljen prema zakonu RimskeCrkve; stoga iz roditeljske ljubavi Nikola sada daruje zetu i kćeri trećinusvojih utvrda u Velikoj i Petnji, kao i svih ostalih posjeda što se nalaze u“kraljevstvima Ugarskoj i Slavoniji”. Donacija će stupiti na snagu nakonsmrti Nikoline i njegove žene, plemenite Margarete. Isto se odnosi i na svedruge posjede koje će Nikola eventualno još steći u budućnosti. S drugestrane, Radivoj i Katarina obvezuju se da će, najprije, poštivati Nikolu iMargaretu kao oca i majku i da ih neće za njihova života ometati u posje-

dovanju darovanih dobara. Isto tako, Radivoj sa svoje strane daruje tastu ipunici, odnosno njihovim potomcima i nasljednicima, polovicu svoje“utvrde Sólyomkő, drugim imenom Sokol zvane, kao i svih posjeda i posje-

4 Engel, “Középkori magyar genealógia”, rodoslovna tablica “Zsadány nem 1. Velikei”. Naraštajnislijed koji vodi k tom Nikoli glasio je, prema Engelu: Toma > Beke > Nikola > Ladislav > Nikola(a ne Toma > Nikola > Ladislav > [Ladislav >] Nikola, kao što je svojedobno zaključio autorovoga rada).5 Andrić, “Podgorje Papuka i Krndije (drugi dio)”, 78.6 Engel, Magyarország , sv. 1, 105 i 165.



114


dovnih udjela što ih ima napose na području Bosanskog Kraljevstva i Sla- vonije, ali i bilo gdje drugdje”. To se odnosi i na Radivojeve eventualne bu-duće stečevine. Ugovor završava uobičajenim obvezivanjem stranaka da

jedna drugu štite i brane u pravima na donacijom primljene posjede. Listi-na je pisana na papiru, u dva primjerka ovjerena visećim kaptolskim peča-tom i prerezanim slovima “alfabeta”, odnosno tzv. hirografom (literas no-stras… alphabetoque intercisas).7

Kao što se vidi, ugovor sadrži relativno obilje podataka te omogućuje ineke malo šire zaključke. Prije njihova razmatranja osvrnut ćemo se na ne-koliko pojedinosti formalne naravi. Ugovor o kojem je tu riječ nije u pra- vom smislu nasljedni ugovor kakvim se dvije obitelji obvezuju da će u slu-čaju izumiranja jedne od njih njeni posjedi prijeći u vlasništvo druge. Ov-dje se ne radi o tome, nego zapravo o dvostrukoj darovnici, odnosno uzaja-mnoj donaciji, od kojih jedna (Radivojeva Veličkima) stupa na snagu od-mah, a druga (donacija Veličkih Radivoju i njegovoj ženi) ima stupiti nasnagu nakon smrti donatora.

Druga formalna pojedinost posve je “tehnička” i tiče se samo, zasad je-dinog, tiskanog izdanja listine. U vrijeme kada ju je diplomatičar Imre Nagypotkraj 19. stoljeća priredio za tisak, listina se nalazila u privatnom arhivugrofovske obitelji Bánffy Losonczy u erdeljskom gradu Kolozsváru (danas

Cluj, odnosno Cluj-Napoca, u Rumunjskoj). Poslije je postala dio arhivskezbirke mađarskoga Društva Erdeljskog muzeja (Erdélyi Múzeum-Egye-sület), s kojom je zatim prešla u knjižnicu filijale Rumunjske akademije uCluju te naposljetku u tamošnji državni arhiv, gdje se i danas nalazi. Ma-đarski državni arhiv u Budimpešti posjeduje u svojem fondu, pod signatu-rom DF. 260 762, crno-bijelu fotografiju listine, koju je sada moguće prou-čavati i na internetskim stranicama toga arhiva.8 Usporedbom s izvornikommoguće je dakle otkloniti jednu dvojbu i ispraviti jednu pogrešku u Nagye- vu izdanju. Dvojba se tiče mjesne, a pogreška vremenske datacije listine.

Naime u kratkom regestu na mađarskom jeziku priređivač navodi “Bosan-ski kaptol” (a boszniai káptalan) kao izdavatelja listine, iako samo izdanjeizvornog teksta započinje formulom Capitulum ecclesie Budensis. Pogled uoriginal potvrđuje da je doista riječ o budimskom, a ne o bosanskom (ili

7 Imre Nagy et alii, Hazai okmánytár / Codex diplomaticus patrius, 8 sv. Győr – Budapest, 1865.-91., sv. 7, 449-451, br. 406. To izdanje manjkavo, uz nekompetentan prijevod i beskorisnu anali-zu, prenosi Ivan Balta, “Novovjekovna diplomatička analiza (XIX i XX vijeka) prve latinskeisprave o gradu Sokolu kod Gračanice”, Gračanički glasnik 7/13 (2002): 28-43.8 <http://mol.arcanum.hu/dldf>.




115

đakovačkom) kaptolu. Isto tako, pri kraju listine Nagyevo izdanje donosidatacijsku formulu: feria quinta proxima post festum Sacratissimi CorporisCristi anno eiusdem millesimo quadringentesimo vigesimo nono. To je u re-

gestu ispravno preračunato u datum 2. lipnja 1429. godine. No u izdanju je jedna riječ pogrešno prenesena, jer u originalu na mjestu rednog broja vigesimo stoji zapravo quadragesimo. Kada se uzme u obzir taj ispravak, stva-ran nadnevak listine glasi 19. lipnja 1449. godine. Na to je upozorio većLajos Thallóczy u svojim studijama o staroj bosanskoj povijesti.9

U sadržajnom smislu, dokument najprije otkriva jednu temeljnu biograf-sku činjenicu o Radivoju Kotromaniću. Bio je oženjen Katarinom Veličkom,a brak je vrlo vjerojatno sklopljen 1449., ubrzo nakon toga uzajamnog dari- vanja. U trenutku nastanka dokumenta Radivoj i Katarina bili su još uvijeksamo zaručeni, ne i vjenčani.10 U to vrijeme Radivoj sigurno više nije biomladić. U izvorima ga nalazimo od 1431., i već od tih godina on je poslovnoi politički samostalan akter.11 Prema tome, teško je mogao biti rođen nakon1410. godine. Takva kronologija sugerira mogućnost da je bio oženjen i prijesklapanja braka s Katarinom Veličkom. O tom eventualnom ranijem Radivo- jevu braku nemamo, barem zasad, nikakvih izvora, i genealozi Kotromanićaga ne bilježe. Ipak ga ne treba izgubiti iz vida kao mogućnost.12

Dokument iz 1449. s druge strane otkriva neke dijelom nepoznate po-

jedinosti o obitelji Nikole Veličkoga. Žena mu se zvala Margareta; rod joj neznamo (ne doznajemo ga ni iz drugih izvora). Imao je kćer Katarinu, kojase te godine zaručila i vjerojatno udala za Radivoja Kotromanića. Bio je vlasnik – ili barem suvlasnik, odnosno vlasnik trećine – glavne obiteljskeutvrde Velike, kao i utvrde Petnje u sjeverozapadnoj okolici Broda, koju suVelički stekli još u kasnom 13. stoljeću.

Obiteljska situacija Nikole Veličkoga poznata nam je malo cjelovitijezahvaljujući još nekim malobrojnim izvorima. Osim Katarine, imao je jošdvije kćeri, Doroteju i Anu. Sinova nije imao. Sve se tri kćeri spominju u

9 Lajos Thallóczy, “Bosnyák és szerb élet-s nemzedékrajzi tanulmányok”, Turul 25 (1907): 1-2;Ludwig von Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter , prev. FranzEckhart. München – Leipzig, 1914., 79-81, 87.10 To jasno proizlazi iz izvornoga latinskog izričaja: per eundem Nicolaum sponte confessum exti-tit (…) quomodo ipse quandam puellam Katherina vocatam filiam videlicet suam ritu RomaneEcclesie seu matrimonio federe eidem Radywoy in conthoralem tradidisset et subarasset . Lat. su-barrare znači “zaručiti”. Da je brak već bio sklopljen, bilo bi suvišno spominjati zaruke.11 Thallóczy, “Bosnyák”, 3; Thallóczy, Studien, 83-84.12 Zanimljiv je, u vezi s tim pitanjem, Wertnerov navod da se “Radivoj 1446. zajedno sa ženompridružio rimskoj crkvi” (Wertner, A középkori, 229). Wertner za to ne navodi izvor; moguće jeda se zapravo poziva na ugovor iz 1449., koji stavlja u pogrešnu godinu.



116


listini pečuškog kaptola od 3. studenoga 1455., u kojoj se Nikola odrekaosvojih vlasničkih udjela u utvrdama Velika i Petnja i u njihovim pripadno-stima u korist svojih kćeri i njihovih potomaka. Kao primateljice očevih

imanja redom su navedene plemenite gospođe Ana, supruga Nikole Gor- janskoga, Katarina, supruga Radivoja “od kaštela Slatinik”, i neudana dje- vojka Doroteja.13 Sudeći prema tom redoslijedu, Ana bi bila najstarija se-stra. Njezin je muž bio slabije poznat član banske grane velikaškog rodaGorjanskih; poznato je i to da ga je ona nadživjela i da se drugi put udala zamačvanskog bana Ladislava od Nagyvölgya iz Bačke županije.14 O najmla-đoj sestri Doroteji nema drugih poznatih izvora. Sam Nikola Velički u tojse pečuškoj povelji javlja vjerojatno posljednji put. Čini se da mu žena Mar-

gareta tada više nije bila na životu, jer je se u toj darovnici kćerima uopćene spominje.Iz dvaju dosad razmotrenih vrela, kao i iz više drugih, jasno je da je

Radivojeva žena bila Katarina Velička. Nije se dakle zvala Margareta, kaošto se pogrešno navodi u više djela o povijesti Bosanskoga Kraljevstva. Za-buna je vjerojatno potekla iz Thallóczyjeve njemačke studije iz 1914., gdjesu na jednom mjestu pobrkana imena majke i kćeri, pa se govori o “Radi- vojs Gattin, Margarete von Velike”.15

U budimskom ugovoru iz 1449. Radivoj nosi posjednički pridjevak “od

Vranduka” (Radywoy… de Wranduk), a u pečuškoj darovnici iz 1455. zabi-lježen je s pridjevkom “od kaštela Slatinik” (Radywo[y] de castello Zalath-nak). Posrijedi su očito njegovi važniji posjedi, među koje je spadala i“utvrda Sólyomkő, drugim imenom Sokol zvana” (castrum Solyomkew alionomine Zokol vocatum), što se jedina poimence navodi među imanjima čijepolovice Radivoj daruje svojem tastu. To je danas gradina blizu Gračanice

13 (...) totales porciones suas in castris Welyke predicto et Pethnewar vocatis in comitatu de Posega

existentibus habitas (…) nobilibus dominabus Anne Nicolai de Gara et Katherine Radywo de ca-stello Zalathnak consortibus puelleque Dorothee filiabus scilicet suis. I ta se povelja, kao i ona iz1449., danas nalazi u spomenutom državnom arhivu u Cluju, kamo je dospjela na istovjetannačin. Crno-bijelu fotografiju povelje ima Mađarski državni arhiv pod signaturom DF. 253 504.Može je se naći na internetskoj adresi <http://mol.arcanum.hu/dldf>. Usporedi Engel, “Középkorimagyar genealógia”, rodoslovna tablica “Zsadány nem 1. Velikei”, gdje se tu povelju datira ne-određenije, u razdoblje između 1450. i 1456. godine.14 Engel, “Középkori magyar genealógia”, rodoslovne tablice “Dorozsma nem 2. Garai Bánfi”,“Nagyvölgyi (Bács m.)” i “Zsadány nem 1. Velikei”.15 Thallóczy, Studien, 86 (usporedi drukčije, tj. ispravno, na str. 79). Za ponavljanje pogrešnogimena vidi npr. Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 592; Ćirković, Istorija srednjovekov-ne bosanske države, 387; Lovrenović, Na klizištu povijesti, 294 i 446.




117

u sjevernoj Bosni.16 U kasnom srednjem vijeku to je područje pripadalopokrajini, odnosno vojvodstvu Usori, u koju je prije toga uklopljena i po-krajina Soli. Iako je uglavnom pripadala sklopu bosanske države, Usora je

često dolazila u zonu neizravnog ili izravnog političkog utjecaja Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, pa stoga ne čudi previše da je utvrda Sokol nosila imađarsko ime Sólyomkő, što znači “Sokol-kamen” ili “Sokolov kamen”.

Nije otprve jasno zašto je 1449. među svim Radivojevim imanjima po-sebno istaknuta i jedino imenovana upravo usorska utvrda Sokol. Možda jerazlog za to u njezinu položaju, jer je Sokol stajao sjevernije i bliže preko-savskim posjedima Veličkih nego ostale dvije utvrde za koje se zna da ih jetada držao Radivoj Ostojić. Osim utvrde Vranduk u dolini rijeke Bosnenedaleko od Zenice, Radivoj je u to vrijeme vjerojatno imao u rukama iutvrdu Komotin kod Jajca.17 Te je dvije utvrde Radivoj u dokumentimaobično isticao u svojem posjedničkom pridjevku.

Pridjevak de castello Zalathnak uz Radivojevo se ime javlja jedino udokumentu iz 1455. godine. Nije lako odgovoriti na pitanje što on u danomslučaju znači. Zalathnak je mađarska toponimska posuđenica iz slavensko-ga koja se danas piše Szalatnak (ili Szalatnok) i odgovara slavenskim ime-nima Slatinik, Slatnik, Slatinjak, odnosno izvornijem obliku Slatina.18 Po-srijedi je čest toponim, zastupljen svakako i u srednjovjekovnoj Bosni, ali se

u njoj ne zna za kaštel takva imena. S druge strane, u srednjovjekovnoj Po-žeškoj županiji takvo se mjesno ime javlja na barem dva mjesta: na južnojstrani Dilj-gore poznat je od 13. do 15. stoljeća posjed Szalatnok ili Slatinik(današnja sela Donji i Gornji Slatinik); i u okolici Velike, gdje je 1435. zabi-lježena pustoselina Zalath(n)wk.19 No ni u jednom ni u drugom slučajunema govora o kaštelu. Slatinik na Dilj-gori nalazio se, doduše, nedalekood mjesta na kojem je stajala utvrda Petnja, pa bi se možda moglo pomisli-ti da se castellum Zalathnuk u Radivojevu pridjevku odnosi na tu dobropoznatu utvrdu, kojoj je Radivoj 1449. postao suvlasnik (ili barem suvla-

snik in spe). No takva kombinacija otpada već zato što se u istom dokumen-tu iz 1455. Petnja spominje kao castrum Pethnewar . Prema tome, “kaštel

16 Hamdija Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi”, Naše starine 1 (1953): 22; Engel, Magyaror-szág , sv. 1, 412, s. v. Sokol (1); Esad Kurtović, Emir Filipović, “Četiri bosanska Sokola”, Pregled 52/1 (2011): 88-93.17 Engel, Magyarország , sv. 1, 345, s. v. Komotin, i 463, s. v. Vranduk.18 Usporedi Lajos Kiss, Földrajzi nevek etimológiai szótára, 2 sv. Budapest, 1988., pretisak 1997.,sv. 2, 516, s. v. Szalatna, Szalatnak, Szalatnya.19 Dezső Csánki, Magyarország történelmi földrajza a Hunyadiak korában, 5 sv. Budapest, 1890.-1913., sv. 2, 426, s. v. Szalatnok i Szalat(n)ok.






119

Ubrzo nakon što su dogovorili brak između Radivoja i Katarine Veličkete utanačili uzajamne imovinske obveze, Nikola Velički i Radivoj Kotromanićzajedno su se latili širenja svojih sada združenih imanja. Pred požeškim kap-

tolom sklopili su 17. rujna 1449. založni ugovor s potomcima Benedikta Ne-lepca (Nelipčića) od Dobre Kuće, poteklog iz bosanskoga roda Hrvatinića.Oni su od Radivoja i Nikole prema ugovoru trebali dobiti dvije tisuće zlatnihflorena i za to su im kao zalog dali svoju utvrdu i vlastelinstvo Ljevač (Lewa-ch) u Vrbaskoj županiji. Ta se utvrda, odnosno kaštel, nalazila nedaleko odrijeke Save na području poznatom kao Lijevče polje, poplavnom zemljištu nazapadnoj strani najdonjeg toka Vrbasa.23 Prema dvije ugovorne listine koje jeizdao požeški kaptol sv. Petra, čini se da su Radivoj i Nikola Velički Nelepci-ma odmah platili tisuću florena, daljnjih četiri stotine obvezali su im se ispla-titi 1. siječnja 1450., a kao protuvrijednost za preostalih šest stotina florenapredali su im slavonske posjede Kravarnu i Talovac, koje su sami držali podzalogom (radilo se o imanjima velikaša Talovačkih, čije su bogatstvo i druš-tvena moć u to vrijeme već izgubili sjaj).24

O tom zalaganju utvrde Ljevač sačuvala su se još dva malo mlađa izvo-ra, nastala također u požeškom kaptolu. Iz njih se vidi da su Radivoj Ostojići Nikola Velički imali teškoća u prikupljanju i isplati cjelokupnoga ugovo-renog iznosa, ali da su ga naposljetku ipak uspjeli isplatiti. Prema ranijem

ugovoru, do 1. siječnja 1450. isplatili su Nelepcima tri stotine florena, a zapreostalu stotinu izdao je kaptol 5. siječnja 1450. kratku listinu o nepotpu-noj isplati.25 Čitavu godinu i pol poslije platili su pred kaptolom i taj ostatakduga, pa je kaptol 30. lipnja 1451. o tome izdao konačnu potvrdu, poništiv-ši svoje prethodne litterae obmissionales.26

23 Engel, Magyarország , sv. 1, 362, s. v. Ljevac; Jelena Mrgić, “Lijevče polje – beleške o naseljimai prirodi, 15-19. vek”, Istorijski časopis 5 (2007): 178-180.24 Lajos Thallóczy, Sándor Horváth, Alsó-Szlavóniai okmánytár (Dubicza, Orbász és Szana vár-

megyék), 1244-1710. Codex dipl. partium regno Hungariae adnexarum, sv. 3 / MonumentaHungariae historica – Diplomataria, sv. 36. Budapest, 1912., 174-180, br. 119-120. Opširnija oddviju listina o založnom ugovoru nalazila se u vrijeme tog izdanja u arhivu herceške grane obi-telji Eszterházy, a danas je u Mađarskom državnom arhivu pod signaturom DL. 88 244. Kraćalistina, u kojoj se Radivoj i Nikola obvezuju platiti 400 florena, nalazila se u arhivu obiteljiBatthyány, a danas je u Mađarskom državnom arhivu pod signaturom DL. 102 111. Izvrsne fo-tografije obiju mogu se vidjeti na: <http://mol.arcanum.hu/dldf/>.25 Mađarski državni arhiv u Budimpešti, DL. 102 113. Dostupno i na: <http://mol.arcanum.hu/dldf/>.26 Ta se u gornjem dijelu oštećena listina nalazi danas u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu(fond obitelji Drašković, 56-133). Mađarski državni arhiv ima crno-bijelu fotografiju (DF. 279402), koju se može vidjeti na: <http://mol.arcanum.hu/dldf/>. Thallóczy, Studien, 89, prepričava



120


Spomena je vrijedna pojedinost da se u svim navedenim poveljama po-žeškoga kaptola Radivoj Ostojić Kotromanić uvijek bilježi bez posjednič-kog pridjevka, a ističe se samo njegovo srodstvo s bosanskim kraljem –

1449. i 1450. izričajem Radywoy frater serenissimi principis Thome regisBozne, a 1451. kraće: Radywoy frater regis Bozne.

Sačuvani izvori o kaštelu i vlastelinstvu Ljevač toliko su malobrojni danemamo kasnijih potvrda o tome da su Radivoj Ostojić i Nikola Velički (ilinjihovi potomci) stvarno gospodarili nad njima.27 Općenito su malobrojniizvori o Radivoju i njegovoj obitelji tijekom 1450-ih.28 Znamo tek da je Ra-divoj pri kraju toga desetljeća sudjelovao u bosanskim pregovorima s ugar-sko-hrvatskim kraljem Matijom Korvinom i srpskom despotskom kućom,koji su na kraju 1458. doveli do sporazuma na ugarskom Saboru u Segedi-nu. Na temelju toga sporazuma Radivoj je u ožujku 1459. otpratio kraljevasina, mladog Stjepana Tomaševića, u despotsku prijestolnicu Smederevo,gdje je ovaj proglašen novim srpskim despotom i vjenčan s Jelenom (Ma-rom), kćeri pokojnoga despota Lazara Brankovića. No već 20. lipnja 1459.sultan Mehmed II. prisilio je nove gospodare Smedereva da mu predajuutvrđeni grad, uklanjajući time zadnji ostatak Srpske Despotovine. KraljMatija nato je oštro optužio Kotromaniće za izdaju, prihvaćajući glasinu da je Smederevo izručeno Turcima u zamjenu za novac. Bosanski kralj Tomaš

uložio je mnogo truda u pobijanje tih glasina koje su se proširile po Europi,zabrinutoj za sve teže i beznadnije stanje na Balkanu.29

“Krivce” za pad Smedereva kralj Matija bez oklijevanja je kaznio oduzi-manjem posjeda koje su oni držali u Ugarskoj. Sačuvana je, između ostalog,povelja o jednoj takvoj Matijinoj odluci protiv Radivoja. Tiče se posjedaPake u Požeškoj županiji. Taj posjed u sjevernom podnožju Dilj-gore imao je zanimljivu pretpovijest. Kralj Žigmund Luksemburgovac dao ga je 1425.Vuku Družiću od Gučje Gore i njegovim dvjema kćerima u zamjenu za

sadržaj potonjih dviju listina požeškoga kaptola (prvu od njih datira netočno 11. siječnja 1451.godine). Začudo, o zalaganju kaštela Ljevač Thallóczy ne govori i na temelju dviju ugovornihlistina iz 1449. koje je tih godina objavio u diplomataru Donje Slavonije.27 Tibor Koppány, A középkori Magyarország kastelyai [ Művészettörténeti füzetek, 26]. Budapest,1999., 173, s. v. Levács; Mrgić, “Lijevče polje”, 178-180.28 Sačuvana je, primjerice, dopusnica pape Kaliksta III. iz 1457. naslovljena na Radivoja, u vezi scrkvom u Podmilačju (Augustinus Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium histo-riam illustrantia, 2 sv. Romae, 1863., Zagrabiae, 1875., sv. 1, 428, br. 608). Radivoj je tu titulirankao “rođeni brat” bosanskoga kralja, bez posjedničkog pridjevka i bez spominjanja supruge ilipotomaka.29 Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, 316-319; Lovrenović, Na klizištu povijesti,328-334.




121

Družićeve utvrde u Usori i u županiji Sani, od kojih se poimence navodisamo utvrda Kozara (kod Prijedora) u Sanskoj županiji.30 Poslije je Paka nazasad nepoznat način došla u ruke obitelji Kastellanffy (Kaštelanović) iz

Križevačke županije. Otud je Gašpar Kastellanffy, nekadašnji kaštelan uSrebreniku u Bosni i slavonski podban, mogao za 400 zlatnih florena zalo-žiti polovicu posjeda Pake “Radivoju Komotinskom, bratu Tomaša, kraljaBosne”. To je učinjeno pred požeškim kaptolom u veljači 1459. godine. Na-žalost, listina o tome nije se sačuvala ni u izvorniku ni u cjelovitom prijepi-su, nego samo u mnogo mlađem regestu.31 S obzirom na narav toga regesta,ne možemo biti sigurni da je njegova (približna) datacija vjerodostojna.Pomalo je neobično da je u veljači 1459. Radivoj našao vremena da se nađeu požeškom kaptolu i uzme u zalog polovicu Pake – tada je naime, premadostupnim podacima, pratio Stjepana Tomaševića iz Bosne u Budim iodande u Smederevo – ali se ne može ni posve isključiti da je bilo tako.32

Sigurno je ipak da se to zalaganje posjeda Pake stvarno dogodilo, jer sena nj odnosi kaznena listina Matije Korvina izdana u Budimu 12. srpnja1459. godine. Za vladara Korvinova formata radi se o pomalo sitničavojkazni. Razlog za kaznu je, nesumnjivo, krupan. Kralj je izriče “zbog biljeganevjere odličnoga Radivoja od Komotina (Radywoy de Komothyn) kojim jeon, kao što je poznato, sebe okaljao kada je, udružen s kraljem Bosne, svo-

jim bratom, utvrdu Smederevo predao u ruke najokrutnijih Turaka, nani- jevši time štetu ne samo ovome [tj. Ugarskom] kraljevstvu, nego i čitavomeKršćanstvu”. Kazna za to nedjelo sastojala se u tome da Gašpar Kastellanffy,koji je Radivoju i njegovoj supruzi Katarini za četiri stotine florena dao u

30 Tekst osnovne darovnice vidi u: Thallóczy, Studien, 354-356, br. 25 = Josip Buturac, Pisanispomenici Požege i okolice 1210-1536. Jastrebarsko: Naklada Slap, 1995., 270-271, br. 250. Zadaljnje povezane listine vidi Buturac, Pisani spomenici, 271-273, br. 251-253. O posjedu Paki,koji se sastojao od više zasebnih dijelova, vidi Csánki, Magyarország , sv. 2, 420, s. v. Paka;

Buturac, Pisani spomenici, 37-38. Za utvrdu Kozaru vidi Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi”, 29; Engel, Magyarország , sv. 1, 347-348, s. v. Kozara.31 Regest se nalazi u Arhivu HAZU, među “Elenkima arhiva obitelji Patačić”. Objavili su ga JakovStipišić i Miljen Šamšalović, “Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije”, Zbornik Historijskoginstituta Jugoslavenske Akademije [2 (1959): 289-379, 3 (1960): 563-643, 4 (1961): 465-554, 5(1963): 533-578], II, 590, br. 2411. Manjkavost prijepisa u “Elenkima” vidi se u pisanju de Zomothyn umjesto de Komothyn i regis Bohemiae (!) umjesto regis Bosnae.32 Potkraj 1458. Osmanlije su opsjele Stjepana Tomaševića u Bobovcu, ali je on uspio pobjeći izajedno sa stricem Radivojem otići u Ugarsku, pa se 12. ožujka 1459. nalazio u Budimu kodMatije Korvina, a nedugo potom bio je u Smederevu. Usporedi Thallóczy, Studien, 100-101;Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 545-547; Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanskedržave, 318; Lovrenović, Na klizištu povijesti, 330 i 332.



122


zalog polovicu svojeg posjeda Pake (“u kojoj polovici sada ima deset kmet-skih selišta”), više ne mora vratiti primljeni novac jer Radivoj i Katarinagube svako pravo na založeno im dobro. Stoga se požeškom županu i pred-

stojniku kraljeva dvora Emeriku Héderváryju nalaže da Kastellanffyja po-novno uvede u imanje koje je založio i da ga ondje kao punopravnog po-sjednika štiti od možebitnog Radivojeva protivljenja.33

Nije poznato je li kralj povukao slične poteze i na štetu drugih Radivoje- vih posjedničkih prava na područjima pod vlašću ugarske krune. U vrijemeizricanja opisane kazne jedno poslanstvo bosanskoga kralja nalazilo se u gra-du Mantovi na sjeveru Italije, gdje je papa Pio II. sazvao protuturski sabor.Papa je izaslanike kralja Tomaša primio blagonaklono, tim više što mu u to vrijeme još nije do ušiju došao glas o bosanskoj “krivnji” za pad Smedereva:“Prije su, naime, bosanski poslanici otputovali iz Mantove nego što se dozna-lo za izdaju”, kao što je sam papa poslije zapisao u svojim znamenitim memo-arima.34 Moguće je da je član toga bosanskog poslanstva bio i Radivoj. Natakvu pretpostavku navodi činjenica da je upravo tih dana, točnije 10. srpnja1459., u Mantovi papa Pio II. udovoljio Radivojevoj pobožnoj molbi da smijebez ograničenja u svako doba upriličiti slavljenje svete mise za svoj obiteljskikrug. Dakako, moguće je i da je Radivoj tu supliku uputio papinskoj kuriji unekoj ranijoj prilici, a da je traženo dopuštenje bilo izdano tijekom posjeta

bosanskoga poslanstva kako bi ono potvrdu o povlastici moglo ponijeti uBosnu. Značajno je da je tu povlasticu Radivoj zatražio i dobio “za sebe isvoju suprugu i djecu” (sibi ac uxori et liberis suis).35

Smrt kralja Stjepana Tomaša u srpnju 1461. obavijale su suvremene ikasnije glasine, vjerojatno neutemeljene i izmišljene, da ga je ubio brat Ra-divoj u dosluhu s prijestolonasljednikom Stjepanom Tomaševićem.36 Skla-dan odnos između posljednjega bosanskoga samostalnog kralja i njegovastrica trebala bi potkrijepiti i darovnica na slavenskom (bosanskom) jezikukojom je mladi kralj 18. rujna 1461. u Bobovcu potvrdio Radivoju sve nje-

33 Izdanje teksta povelje vidi u: Thallóczy, “Bosnyák”, 11 = Thallóczy, Studien, 105-106. Nije mipoznato gdje se danas nalazi izvornik povelje.34 Pii Secundi Pontificis maximi Commentarii, 2 sv., prir. Ibolya Bellus i Iván Boronkai. Budapest,1993., 143.35 Thallóczy, Studien, 108, s izvornim tekstom povlastice u bilj. 2. U vatikanskom regestu povla-stice Radivojevo je ime iskrivljeno, ali cijeli izričaj ne ostavlja sumnje da je posrijedi on: Radme-rus devotissimi et fidelissimi eiusdem Sanctitatis et Sanctae Romanae Ecclesiae filii, regis Bosniae frater laicus.36 Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 553-554; Ćirković, Istorija srednjovekovne bosan-ske države, 323.




123

gove tvrde gradove i posjede u Bosni. Darovnica je izdana “mnogo pošte-nomu našemu i virnomu sluzi, našemu stricu knezu Radivoju za njegova virna i prava posluženja, koja posluži kruni kraljestva našega”. U njoj se, uz

mnogo drugih posjeda, spominju četiri “grada” (tj. utvrde), Komotin “uLuci”, Visući (u blizini Jajca?) i Tešanj i Gračac (Gradačac) “na Usori”. Vran-duk i Sokol se ne spominju. Posebno je zanimljiva odredba: “I ako bi primi-nuo s ovoga svita pri gospoje svoje Katarine, nejmajući poroda od nje aostala posli gospoja Katarina nejmajući sarca, da grad Komotin š njegovimpogradjem i selmi (…) da se nejma uzeti iz ruku njegove gospoje Katarinedokole je ijedan od nje roda.”37

Nažalost, vjerodostojnost te povelje je upitna. Nju se, doduše, u litera-turi često koristi bez ograda i kao valjan izvor,38 iako je se u drugim prilika-ma opisuje kao “ne baš pouzdanu povelju” (Kreševljaković) i čak kao “pro- vidan falsifikat” (Ćirković), odnosno “falsificirani dekret” (Zirdum).39 Uprilog oprezu govori i citirana klauzula u vezi s Radivojevom suprugomKatarinom, koja kao da podrazumijeva da oni 1461. još nisu imali potoma-ka. To je u neskladu s drugim izvorima, primjerice sa spomenutom papin-skom dopusnicom iz 1459. koja spominje Radivojevu djecu. Doduše, mo-gla bi se dopustiti mogućnost da Radivoj tada (pa možda ni uopće) nijeimao djece s aktualnom suprugom Katarinom, ali da ih je imao iz svoga

prethodnog, u sačuvanim izvorima nepoznatog braka, pa bi u tom slučajubila razumljiva citirana odredba u Katarininu korist. U ovom radu, dakako,nije moguće potanje analizirati tako sačuvane kraljeve potvrdnice kako bise pokušalo odgovoriti na pitanja je li posrijedi potpuni ili djelomični falsi-fikat, kada je mogao nastati te tko ga je mogao izraditi i radi čega.

Kao ni sam kralj Stjepan, knez Radivoj nije preživio pad Bosanskoga Kra-ljevstva u ruke sultana Mehmeda II. Zarobljen je u svibnju 1463. u tvrdomgradu Ključu u Donjim Krajima, kamo se sklonio zajedno s kraljem i njegovom pratnjom u pokušaju da pred nadmoćnim osvajačima pobjegne na za-

37 Ta se kraljevska povelja sačuvala samo u prijepisima u sklopu djela mnogo kasnijih franjevač-kih kroničara. Stariji od dvaju poznatih prijepisa nalazi se u tzv. Fojničkoj kronici nepoznatogautora iz kasnog 17. stoljeća. Taj su prijepis objavili: Milan M. Vukićević, “Iz starih Srbulja”,Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 13 (1901): 345-347 (izvornom ćirilicom) =Ćiro Truhelka, “Fojnička kronika”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 21 (1909):446-448 (u latiničnoj transkripciji).38 Usporedi Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 557-558; Lovrenović, Na klizištu povije-sti, 457.39 Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi”, 21; Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države,379; Andrija Zirdum, “Franjevački ljetopisi u Bosni i Hercegovini”, Croatica Christiana periodica9/15 (1985): 48.



124


pad, u Hrvatsku. Smaknut je odmah pod Ključem ili nešto kasnije kod Jajca,kada i kralj. Uz Radivoja bi, prema nekim autorima i nejasnim vrelima, biopogubljen i njegov sin dječačke dobi.40 Taj bi se sin, prema dosad najcjeloviti-

joj genealogiji Kotromanića, zvao Tvrtko i u vrelima bi se prvi put pojavio1455. godine. Iste te godine bio bi zabilježen i drugi Radivojev sin, Juraj(Đurađ).41 Nije međutim jasno koliko su svi ti podaci pouzdani. Izričaj bi-zantskoga kroničara Laonika Halkokondila o rođaku kralja Stjepana koji jesmaknut zajedno s njime nejasan je i može se tumačiti drukčije, bez veze sRadivojem i njegovim sinom.42 Za spominjanje Radivojevih sinova tijekom1450-ih naveo je srpski medijevist Sima Ćirković određene izvorne podatkeiz dubrovačkih arhiva. Ondje se u više navrata, 1451., 1454. i 1455. godine,spominje “sin Radivojev” ili “sin kralja Radivoja”, a u jednoj se prilici govori io sinovima u množini. Njihova se imena međutim ondje ne bilježe. Ćirkovićuz to primjećuje: “Očigledno je od dvojice ili više sinova jedan bio izrazitostariji ili autoritativniji…”43 Sve je to utoliko zagonetnije kada se ima na umuda je Radivoj u svoj jedini poznati brak stupio tek 1449. godine. Ako bi doista već do 1455. jedan od Radivojevih sinova bio “izrazito stariji ili autoritativniji”, to bi moralo značiti da je Radivoj imao barem jednog sina rođenog prijebraka s Katarinom Veličkom. No dubrovačke arhivske zabilješke možda ipakne nameću takav zaključak; pojava riječi gniacharini (usp. tal. naccherino,

“zvečkica, mala čegrtaljka”) kao da prije sugerira da je riječ o maloj djeci,kojoj Dubrovčani daruju, uz ostalo, igračke. To bi pak dopustilo mogućnostda se radi o djetetu ili djeci koju je Radivoju rodila Katarina Velička.

Barem jednom Radivojevu sinu ipak se pouzdano (tj. u izvorima uteme-ljeno) znade ime. To je Matija, koji se počevši od 1465. u nekoliko izvora

40 Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb, 1882., 335-339; Wertner, Aközépkori, 229; Thallóczy, Povijest Jajca, 64-69 i 268; Franc Babinger, Mehmed Osvajač i njegovodoba, prev. Tomislav Bekić. Novi Sad: Matica srpska, 1968., 190-191. Bez spominjanja Radivojeva

sina Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 571-574.41 Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, 387. Babinger, Mehmed Osvajač , 190-191,također zove Tvrtkom Radivojeva sina koji je smaknut zajedno s ocem. U starijoj literaturi,Wertner, A középkori, 234, naznačuje jednog Radivojeva sina nepoznata imena. Rodoslovlje u:Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 585, ne naznačuje nikakve Radivojeve potomke.42 Usporedi Đuro Tošić, “Bosanska kraljica Katarina (1425-1478)”, u: Zbornik za istoriju Bosne i Her-cegovine, sv. 2, ur. Milorad Ekmečić. Beograd, 1997., 86; Jozo Džambo, “Geschicht von der Turckey Jörga iz Nürnberga s izvješćem o propasti Bosne 1463. godine”, u: Zbornik radova sa Znanstvenogaskupa u povodu 500. obljetnice smrti fra Anđela Zvizdovića, Sarajevo, 16. i 17. listopada 1998., ur.Marko Karamatić. Sarajevo – Fojnica: Franjevačka teologija – Franjevački samostan, 2000., 254.43 Sima M. Ćirković, “Vlastela i kraljevi u Bosni posle 1463. godine”, Istoriski glasnik br. 3 (1954):129.




125

spominje kao novopostavljeni kralj Bosne pod paskom Turaka. On se prviput javlja u izvještaju koji je talijanski diplomat Gerardo Colli potkraj 1465.iz Venecije poslao milanskom vojvodi Francescu Sforzi. Kao novost u vezi s

Turcima on je naveo da je sultan nedavno postavio “kralja u Bosni, koji sezove Matija, a nekoć je bio barun drugoga kralja Bosne, ali je postao renegati ima ženu u Carigradu”. Sultan ga je, prema Colliju, ustoličio s jedinim ciljemda se pomoću njega domogne Jajca, bez kojeg ne može sigurno držati Bosnu.Kada naime ta zemlja vidi da joj je vraćena njezina stara uprava, onda će senovom kralju prikloniti i grad Jajce (inače “po prirodi” nesklon Ugrima, kojiga drže u to vrijeme), a samim time i pasti u turske ruke.44 Očito je da se natoga marionetskog kralja Bosne odnosi i nešto kasniji arhivski podatak, s po-četka 1467., prema kojem su vlasti Dubrovačke Republike odlučile darovati

tkanina u vrijednosti 100 perpera “gospodinu Matiji, kralju Bosne, sinu ne-kadašnjeg kralja Radivoja” (domino Mathie regi Bosne filio olim regis Radi-voy ). I u rujnu 1471. Dubrovčani su opet darivali, ovaj put gotovim novcem,kralja Bosne, kojeg u toj prigodi zovu “gospodin Matija, zvan Šabančić, kraljBosne” (domino Mathie Sabancich nuncupato regi Bosne). Napokon, još jedandiplomatski izvještaj, poslan 1476. s budimskoga dvora u Milano, govori raz-mjerno opširno o novopostavljenom kralju u Bosni, koji se (na talijanskom jeziku) zove Mathia Christianissimo.45 Činjenica da u svim nabrojenim izvo-rima taj turski bosanski kralj nosi krsno ime Matija navela je moderne povje-sničare na mišljenje da je posrijedi jedna te ista osoba koju se od prilike doprilike donekle različito predstavlja. S time je prekinuo Ćirković, pokazavšida pomno čitanje izvještaja iz 1476. upućuje na zaključak da je kralj Matija okojem se tu govori nedvojbeno različit od kralja Matije u izvorima iz 1465.,1467. i 1471. godine. Taj bi kasniji od dvojice kraljeva imenjaka mogao bitiistovjetan Matiji Vojsaliću, kojeg iste godine u konspirativnom ozračju spo-minju dubrovački izvori. Onaj raniji kralj Matija bio bi zaista sin RadivojaKotromanića, koji je u jednoj prilici iz nekog nedovoljno jasnog razloga na-

zvan i Matijom Šabančićem.

46

44 Iván Nagy, Albert B. Nyári, Magyar diplomacziai emlékek Mátyás király korából 1458-1490., 2sv. (Monumenta Hungariae historica, ser. 4: Diplomacziai emlékek / Acta extera). Budapest,1875.-1877., sv. 1, 380-385, br. 231, cit. str. 384. Usporedi Thallóczy, Povijest Jajca, 98; Ćirković,“Vlastela”, 125; Lovrenović, Na klizištu povijesti, 378-379.45 Podatke svih triju izvora donosi Ćirković, “Vlastela”, 126. Za izvještaj iz 1476. vidi izvorni tekstu: Nagy i Nyári, Magyar diplomacziai, sv. 2, 316-318, br. 219.46 Ćirković, “Vlastela”, 126-129, s uputama na mišljenja u starijoj historiografiji. Ćirkovićevu inter-pretaciju prihvaća Lovrenović, Na klizištu povijesti, 378-380 i 387, koji kao raspon vladanja ranije-ga kralja Matije, sina Radivoja Ostojića (ili “Radivojevića”), uzima godine 1465.–1471. (usporedi



126


U članku iz 1954. Sima Ćirković nije se mogao osvrnuti i na mišljenjekoje je o tom pitanju u netom objavljenoj biografiji Mehmeda II. iznioFranz Babinger. I taj veliki njemački osmanist svrstao se među autore koji

drže da se svi podaci od 1465. do 1476. odnose na jednog te istog kraljaMatiju, koji se potkraj svoje vazalne vladavine odmetnuo od Osmanlija.Ovdje nam je ponajprije zanimljiv Babingerov zaključak da se “ne radi osinu nekadašnjeg pretendenta na prijestolje Radivoja, nego vjerojatno ostvarnom članu bosanske plemićke obitelji Šabančića”.47

Treću moguću interpretaciju ponudio je bosanski osmanist Hazim Ša-banović, prema kojem bi se u navedenim izvorima radilo o tri različita kra-lja Matije: Radivojevu sinu (1465. i 1467.), Sabančiću (1471.) i Vojsaliću(1476.). Kralj Matija Sabančić (ne Šabančić) bio bi, prema Šabanoviću, iza-bran iz redova domaće sitne vlastele nakon smjene prethodnoga kralja koji,kao renegat, nije mogao uspješno igrati ulogu koju su mu Osmanlije nami- jenili.48 Takvo bi rješenje toga problema bilo i najprirodnije, samo kada bisvi ti kraljevi nosili različita imena. No budući da svi, od onoga spomenu-tog 1465. do onoga iz 1476., nose ime Matija, teško je posve isključiti mo-gućnost da se radi o jednoj te istoj osobi, ili možda o dvije. Svako daljnjepovećavanje broja pretpostavljenih turskih kraljeva Bosne povećava i za-čudnost činjenice da se svi zovu Matija.

Činjenica je da u podacima o turskome vazalnom kralju Bosne, kada seuzme u obzir i njihova kronologija, ima zbunjujućih pojedinosti koje kaoda nisu u skladu s tvrdnjom da je posrijedi sin Radivoja Ostojića. Osimprezimena Šabančić u izvoru iz 1471., takva je pojedinost i tvrdnja u izvoruiz 1465. da je taj kralj, prije no što je promijenio vjeru, bio gia Barone del’altro Re de Bosna. Takav podatak donekle bi pristajao samomu Radivoju(iako bi i za njega bilo očekivanije da ga se opiše kao kraljeva “rođaka” negokao kraljeva “baruna”), ali je mnogo manje prikladan uz njegova sina. Ako je, štoviše, kralj Matija bio Radivojev sin iz braka s Katarinom Veličkom, on

bi tada (1465.) mogao biti u najboljem slučaju petnaestogodišnjak, što binavedenu tvrdnju o njemu kao nekadašnjem “barunu” učinilo posve nepri-mjerenom. Doduše, potonju se teškoću može relativno bezbolno ukloniti

kazalo u: isto, 790), ali ne pokušava objasniti pojavu prezimena Šabančić. S podatkom iz 1471.kratak prikaz turskoga kralja Bosne završava i Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 592.47 Babinger, Mehmed Osvajač , 208. U svojoj poznatoj sintezi Ćirković je ostao pri mišljenju da seprvi turski kralj Bosne ne spominje nakon 1471. i da je on bio istodobno sin Radivoja Ostojića iŠabančić (Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, 335-336 i kazalo na str. 399).48 Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1982., 48-49. (Knjiga je prvi put objavljena 1959. godine.)




127

ako se pretpostavi da je talijanski diplomat podatke koje je imao na raspo-laganju prenio ponešto neprecizno, napomenuvši o kralju Matiji ono što sezapravo odnosilo na njegova oca Radivoja. Kako god da se u konačnici daju

najbolje uskladiti podaci iz svih spomenutih vrela, izričit zapis dubrovač-koga Vijeća umoljenih o Matiji kao sinu nekadašnjeg (ili pokojnog) “kraljaRadivoja” ne izgleda kao element koji je lako izbaciti iz cjelovite slike o za-gonetnom turskom kralju Bosne. Vjerodostojnost toga podatka potkrep-ljuje i činjenica da su postavljanjem kralja Osmanlije željeli u Bosni stvoritidojam da se obnavlja “stara uprava” (kao što je, prenoseći šire mišljenje,primijetio Gerardo Colli), a takav se dojam zaista najlakše mogao proizve-sti uzimanjem preživjelog člana stare dinastije. Takvu projektu obnove (va-zalne) vlasti ne bi puno smetalo ni to što je nosilac krune bio, po svemusudeći, još u dječačkoj dobi.49

Povijesna znanja o potomcima Radivoja Kotromanića, kao što vidimo,u velikoj su mjeri nejasna i nesigurna. Sigurno je ipak da je on imao barem jednog sina, a vjerojatno i više njih (“sinove” u množini spominje dubro- vački izvor iz 1455.). Jedan je od njih možda (izrazito možda) ubijen zajed-no s ocem 1463. godine. Drugi je, vrlo vjerojatno, prešao na islam i postaoturski kralj Bosne, a zvao se Matija. Svi su, vjerojatno, potekli iz Radivojevabraka s Katarinom Veličkom, dakle bili su rođeni nakon 1449., ali se na

temelju sačuvanih izvora ne može isključiti ni da je bilo drukčije. Za razlikuod potomaka, spoznaje o sudbini Radivojeve žene nakon njegove smrti pri-lično su jasne i pouzdane. U novije je vrijeme bosanski medijevist MarkoŠunjić u zadarskom arhivu našao notarski zapis datiran u Šibeniku 22. srp-nja 1463., u kojem se spominje Radivojeva udovica Katarina. Zabilježeno jeda je ona ovlastila splitskog trgovca Venturu de Meraviglia da kao njezinzastupnik naplati 460 zlatnih dukata od dvojice dalmatinskih dužnika nje-zina muža Radivoja. Katarina je pritom opisana vrlo zanimljivim izričajem:“supruga nekoć velemožnog muža i gospodina Radivoja Hrstića, i kći po-

kojnoga gospodina Miklouša Betcicha od Velike Požege” (consors olim po-tentis viri et domini Radivoj Herstich, et filia condam domini Miclous Betcichde Velika Posega).50 To je dakle bilo kakva dva mjeseca nakon što je Radivojpao u tursko zarobljeništvo i u njemu ubrzo izgubio život. Katarina se očitona vrijeme sklonila u Dalmaciju i ondje je pokušavala doći do ponečega od

49 Usporedi Lovrenović, Na klizištu povijesti, 379, koji u odabiru Radivojeva sina vidi s jednestrane sultanov respekt prema bosanskoj političkoj tradiciji, a s druge “politički pragmati-zam”.50 Šunjić, Bosna i Venecija, 318.



128


imovine pokojnoga muža. S obzirom na prezime Hrstić s kojim je zabilje-žen, moglo bi se pomišljati da tu nije riječ o Radivoju Ostojinom Kotroma-niću ni o Katarini Veličkoj; no drugi dio njezine identifikacije ne ostavlja

mjesta dvojbi oko toga. Sklop vlastitih imena kojima je tu opisan Katarininotac malo je neobičan, ali je u njemu zapravo sve na svojem mjestu. Točno je zapisan mađarski oblik imena Nikola (današnjom ortografijom Miklós).“Prezime” koje je Šunjić pročitao kao Betcich moglo bi biti nekakva inačicatočnoga oblika Bekefy ili Bekeffy. Mjesni pridjevak de Velika Posega trebalobi radi veće jasnoće dopuniti u oblik de Velika in Posega ili de Velika de Po-sega, ali i ovako je dovoljno jasno. Nema dakle sumnje da je Katarina Velič-ka sretno preživjela pad Bosne i da se u ljeto 1463. nalazila izvan Bosne, nadalmatinskoj obali.

Osoba koja se zvala Radivoj Hrstić (ili Krstić, Kristić, Hristić) već jeduže vrijeme poznata u povijesnoj literaturi. Podaci o njoj na neobičan suse način preklapali s onima o Radivoju Ostojinom, ali se ipak još uvijek nijeizravno pretreslo pitanje o njihovoj mogućoj istovjetnosti. Tako je papa PioII. u ožujku 1461. odobrio indulgencije franjevačkoj crkvi sv. Jurja u Tešnjukoju je podigao “ljubljeni sin plemeniti muž Radivoj Krstić (RadiuoiCharstich)”.51 U vrijeme kad je bosanski kralj već bio u sultanovim rukama,dubrovačko Vijeće umoljenih odobrilo je 29. svibnja 1463. određenu koli-

činu baruta za bombarde kraljevu stricu Radiću (!) Kristiću.52

Već je i todovoljno da se zaključi da se pod imenima Radivoj Krstić i Radić Kristićzapravo krije Radivoj Ostojin Kotromanić. Po svemu sudeći, arhivski poda-tak koji je otkrio Šunjić to svakako potvrđuje. Ostaje, dakako, pitanje kakoobjasniti pojavu toga prezimena kod Radivoja Kotromanića, ali taj zadatakizlazi izvan okvira ovoga rada.

Vratimo se naposljetku preostalim izvorima koji govore o Katarini Ve-ličkoj kao Radivojevoj udovici. U literaturi se još od mađarskoga arhivistaDezsőa Csánkija zna da je ona, nakon braka s Radivojem, bila 1470. zabi-

lježena kao žena Ivana Senčeja (Szencsei) ili Svetačkoga.53 U drugom raduCsánki je na temelju arhivskih vrela sažeto prikazao povijest te obitelji,

51 Augustinus Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, 2 sv.Romae, 1859.-1860., sv. 2, 373-374, br. 558. Usporedi Draganović et al., Poviest hrvatskih ze-malja, 552.52 Usporedi Draganović et al., Poviest hrvatskih zemalja, 567; Lovrenović, Na klizištu povijesti,354.53 Csánki, Magyarország , sv. 2, 435. Usporedi Thallóczy, Studien, 109. I Draganović et al., Poviesthrvatskih zemalja, 592, citira za taj podatak Thallóczyja, ne povezujući ga s u međuvremenuobjavljenom Klaićevom studijom.




129

ogranka roda Tibold, i njezine posjede u jugoistočnom, posavskom dijeluKriževačke županije.54 Potom je hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić u svojoj opsežnoj raspravi o plemićkoj obitelji Svetački, o jednome njezinu čla-

nu, Ivanu Ladislavovu iz 15. stoljeća, našao da je “imao za ženu neku Kata-rinu od nepoznate nam porodice”. Klaić je uz to utvrdio i da je taj Ivan deZenche imao četiri sina, Ladislava, Jurja, Franju i Stjepana, te kćer Uršulu,ali nije bio siguran jesu li mu sva djeca od žene Katarine; za najstarijeg sina,Ladislava, činilo mu se da je “potekao od neke druge žene, a ne od Katari-ne”. O Katarini je našao izvore iz razdoblja 1483.–1487., kada je njezin mužIvan već bio pokojni.55 U novije je vrijeme izvore koji su bili poznati Csán-kiju sabrao i još obogatio Pál Engel, pokazujući u sklopu svoje genealogijeobitelji Veličkih da se Katarina spominje kao žena Ivana Svetačkoga u višenavrata između 1470. i 1477. godine.56

Po nalogu palatina kraljevstva, bosanski je kaptol u ljeto 1470. saslušaosvjedoke u Požeškoj županiji na temelju tužbe koju je podigla “plemenitagospođa Katarina, supruga odličnoga Ivana od Svetačja, kći, naime, pokojno-ga Nikole, sina Ladislavova, od Velike” (nobilis domina Katherina consorsegregii Johannis de Zenche, filia videlicet quondam Nicolai filii Ladislai de We-like). Katarina je tužila više svojih rođaka iz obitelji Veličkih zbog nezakoni-tog zauzimanja njezinih dijelova većeg broja obiteljskih posjeda na raznim

stranama županije. Kaptol je 31. kolovoza 1470. izvijestio palatina da je našaoda tužba odgovara istini.57 Preko supruge Katarine Ivan Svetački došao je uposjed nekih starih listina njezina roda, pa ih je dao prepisati na najvišemmjestu. Kralj Matija Korvin izdao mu je 3. prosinca 1470. svečani ovjereni

54 Csánki, Körösmegye, 37-39.55 Vjekoslav Klaić, “Plemići Svetački ili nobiles de Zempche (997-1719)”, Rad JAZU 199 (1913):29 i rodoslovlje nakon str. 26.56 Engel, “Középkori magyar genealógia”, rodoslovna tablica “Zsadány nem 1. Velikei”.57 Mađarski državni arhiv u Budimpešti, DL. 74 512. Dostupno i na: <http://mol.arcanum.hu/dldf/>. Csánki, Magyarország , sv. 2, 435, navodi signature još nekoliko dokumenata iz 1470., odkojih se u nekima također spominje Katarina Velička-Svetačka. Thallóczy, Studien, 89-90, citiradokument od 5. lipnja 1470. prema kojem su sinovi Nikole od Kisvárde (iz županije Szabolcs) daliu zalog svoje dijelove vlastelinstava Velika i Petnja sinovima Ivanke Veličkoga i “svojoj tetki KatariniVeličkoj”. Obitelj od Kisvárde povezala se s Veličkima brakom između Nikole od Kis várde i BarbareVeličke, koja je prema Thallóczyju bila Katarinina sestra i “Radivojeva šogorica”. Zapravo, kao što je na temelju potanjeg istraživanja pokazao Engel, Barbara Velička bila je kći Stjepana iz čaglinskegrane Veličkih (dakle samo dalja Katarinina rođakinja), a plemići od Kisvárde koji se javljaju 1470.nisu bili njezini sinovi, nego unuci (usporedi Engel, “Középkori magyar genealógia”, rodoslovnetablice “Zsadány nem 1. Velikei” i “Gútkeled nem 5. Sárvármonostori ág, 11. tábla: Várdai”). Poddatumom koji navodi Thallóczy nisam uspio ući u trag takvu dokumentu.



130


prijepis, u formi sveščića (libellus), triju predočenih pergamentnih listina. Napočetku prve stranice prijepisa navedeno je da je Ivan Svetački s tom mol-bom pristupio “u ime plemenite gospođe Katarine, kćeri pokojnoga Nikole,

sina Ladislava od Velike, nekada Radivojeve udovice, a sada njegove supruge”(in persona generose domine Katherine filie quondam Nicolai filii Ladislai deWelyke, alias relicte Radiuoy, nunc vero consortis sue).58 Prema Engelu, Kata-rina se spominje kao udovica Radivoja “od Komotina” i supruga Ivana Sve-tačkoga još i 1475. u listini koja se čuva u Sekeljskom nacionalnom muzeju uRumunjskoj, u tamošnjoj zbirci Jenőa Nagya. Ta nam je listina ostala nedo-stupna. Napokon, kralj Matija Korvin izdao je 19. srpnja 1477. istražni nalogPožeškoj županiji na temelju nekih tužbi koje su podnijeli Ivan Svetački injegova žena Katarina, rođena Velička.59

Iz svega je, i bez potanje raščlambe maloprije spomenutih izvora, ra-zvidno da je Katarina Velička proživjela neobično buran život, koji je trajaotijekom većeg dijela 15. stoljeća. Mladost je provela u zavičaju u požeškomkraju. Nadživjela je dva muža, od kojih je prvi bio bosanski velmoža i člankraljevske dinastije. U Bosni je uz njega provela kakvih 14 godina, i Bosnu je napustila u najdramatičnijim trenucima njezine povijesti, kada je izgubi-la i muža i, po svemu sudeći, sinove koje je s njime rodila. Sudbina koja ju je u tom pogledu snašla slična je onoj njezine poznatije imenjakinje, kralji-

ce Katarine Kosače, udovice kralja Tomaša, koja je također sama izbjeglatursko sužanjstvo, ali je ono zapalo njezinu djecu. Nakon takva rasula obi-telji i kraljevine u koju se udala, Katarina Velička vratila se preko Dalmaci- je u rodni kraj, udavši se za vlastelina iz onog dijela Kraljevine Slavonijekoji međaši s Požeškom županijom. Možemo samo, i u tom slučaju, požali-ti što zemlje u kojima je živjela nisu imale razvijeniju pismenu kulturu i štoplodovi te kulture nisu imali sreću da budu u većoj mjeri sačuvani, pa danam se taj izniman život, umjesto u šturim i dvojbenim naznakama, poka-že u punijem bogatstvu svojih ljudskih i društvenih sadržaja.

58 Mađarski državni arhiv u Budimpešti, DL. 88 516. Dostupno i na: <http://mol.arcanum.hu/dldf/>.59 Mađarski državni arhiv u Budimpešti, DL. 74 530. Dostupno i na: <http://mol.arcanum.hu/dldf/>.




131

On the Family of the Bosnian Anti-king RadivojOstojić: A Contribution to the Study of

Marriages between the Last Members of theKotromanić Dynasty and the Nobility from the

Drava-Sava Interamnium

The medieval Bosnian dynasty of Kotromanić, which gave the country most if not all of itsbans and kings from the mid-thirteenth century on, established matrimonial relationswith several high-ranking families from the kingdom of Hungary-Croatia, Bosnia’s north-ern and western neighbour. Besides the best-known marriage of Elizabeth, daughter of

Ban Stephen II, to the Hungarian-Croatian king Louis I the Great, there were four othermarriages between the members of the house of Kotromanić and the nobility of baronialrank from Croatia (Šubić of Bribir, Nelipčić of Cetina), Slavonia (Babonić of Vodica) and theeastern part of the Drava-Sava interamnium (Gorjanski/Garai). This paper aims to shedmore light on the remaining and probably the least known case of this kind, i. e. the mar-riage between Radivoj Ostojić, son of King Ostoja and paternal uncle of the last independ-ent king of Bosnia Stephen Tomašević, and Catherine of the family of Velika (Hung. Velike)from Požega county. Radivoj acted as an anti-king during the rule of King Stephen TvrtkoII (1421-1443) and he also claimed the throne at the beginning of the rule of his ownbrother Stephen Tomaš (1443-1461), until finally renouncing his royal ambitions in 1446.

Since he actively entered the public and political sphere as early as in 1431, it is possiblethat he had been married to an unknown before 1449 when he got engaged to and ex-pected to marry Catherine of Velika. The marriage was laid down in a contract concludedin that year between himself and Catherine’s father Nicholas. Nicholas and his wife Marga-ret gave their shares in the family estates of Velika and Petnja (Požega county) to Radivoj“of Vranduk” and his fiancée, while Radivoj gave them in return one half of his castle ofSólyomkő or Sokol (in Bosnia’s northern region of Usora). Nicholas did not belong to baro-nial elite, his family being only locally significant and, as owners of lands and castles, re-stricted to the county of Požega. He served as a vice-count in the counties of Baranja andPožega when these were administered by John of Korođ (Kórógy), Ban of Mačva. It is pos-sible that Nicholas came into contact with Bosnia’s aristocracy while assisting John ofKorođ in his political missions along the southern borders of the kingdom. In the later partof 1449, Radivoj Ostojić and Nicholas of Velika took under mortgage the castle and estateof Ljevač (county of Vrbas) from the members of the family of Nelepec of Dobra Kuća, aSlavonian branch of the prominent Bosnian family of Hrvatinić. Radivoj and Nicholasloaned 2 000 golden florins in cash and lands to the Nelepec family. In 1455 Nicholas ofVelika left all of his possessions to his three daughters including Catherine, wife of Radivojde castello Zalathnak (he did not appear with this designation anywhere else). The onlyinformation about Radivoj’s (and probably Catherine’s) children before the fall of Bosniacomes from the Dubrovnik archives, where an unnamed son (and in one case “sons”) ofRadivoj were referred to in 1451, 1454 and 1455. The context of these mentions seems to

suggest that he was (or they were) still very young, which would make it probable that



132


Catherine was indeed his/their mother. Radivoj’s children (liberi ) are also cursorily men-tioned in a privilege granted to Radivoj and his family by Pope Pius II in July 1459. This actcoincided with a Bosnian legation visiting the pope at Mantua; it is possible that Radivoj

himself took part in he mission, shortly after he and his nephew, king’s son StephenTomašević, had surrendered the castle of Smederevo to the Ottomans. An important cas-tle on the Danube, Smederevo was the last territorial remnant of the Serbian Despotate.The castle was acquired by the Kotromanić prince along with his appointment as a newdespot of Serbia in March 1459. The succession was approved and supervised by the Hun-garian-Croatian king Matthias Corvinus, who soon bitterly regretted it and accused theBosnians of treason and a deal with the Turks. The king quickly seized the Hungarian es-tates of the Kotromanić family members, nullifying, among other things, mortgage of ahalf of the estate of Paka (Požega county) to Radivoj “of Komotin”, brother of the king ofBosnia, and his wife Catherine. Back in Bosnia, the last independent king Stephen Toma-šević (1461-1463), shortly after inheriting the throne, confirmed his uncle Radivoj’s posses-

sions in Bosnia in a Slavic-language charter from September 1461. Unfortunately, thecharter in its surviving form is certainly a later forgery, which makes its interesting refer-ence to Radivoj’s wife devoid of historical value. Neither the king nor Radivoj, along withmost of the Bosnian aristocracy, survived the Ottoman conquest of the Bosnian Kingdomin May and June of 1463. Although some modern historians mention a young son whowas captured and executed together with Radivoj, evidence for such statements is dubi-ous. It is however certain that in 1467 Bosnia had a king Matthias, according to a sourcefrom Dubrovnik (a) “son of the former king Radivoj”. This Matthias was obviously a puppetking installed by the Ottomans and was mentioned in a 1465 Italian diplomatic report. Thereport related the news of a king recently enthroned in Bosnia by Sultan Mehmed II to cre-

ate the impression in the country of a restoration of its old government. The new king,according to this earlier source, was a Christian renegade and had a wife in Constantino-ple. It is uncertain whether this king Matthias is identical with “Matthias named Sabancich”who was referred to, also by the government of Dubrovnik, as a king of Bosnia in 1471.The last mention of an Ottoman king of Bosnia dates from 1476, when he was calledMathia Christianissimo and said to have rebelled against the Ottoman rule. Historiansdisagree whether behind these references there was only one person or there were two(or even three) namesakes whom the Ottomans invested with the title of the king ofBosnia. There is, however, no doubt that at least one of them was a son of Radivoj Ostojićof the Kotromanić dynasty. The fall of Bosnia was also survived by Radivoj’s wife Cath-

erine, who in July 1463 was in Šibenik on the Dalmatian coast, trying to recover moneyfrom her late husband’s debtors. Later on, she returned to her native land, where wefind her, from 1470 onwards, married again to a local nobleman John of Svetačje (Hung.Szencse). She outlived him too, appearing in documents as his widow from 1483 to1487. The life of Catherine of Velika was thus an extraordinary story, which in its centralBosnian section resembled the much better known story of King Tomaš’s widow, QueenCatherine Kosača, who also survived the fall of Bosnia and whose children similarly be-came Ottoman captives and renegades. It is regrettable that we have so few and someagre extant sources to reconstruct it.

Key words: Kingdom of Bosnia, house of Kotromanić, Radivoj Ostojić, family of Velika(Velički, Velikei), Catherine of Velika, County of Požega, Slavonia, Ottomans.



151

Hrvoje Kekez

Knezovi Blagajski i tvrdi grad Blagaj nakonosnutka Jajačke banovine 1464. godine

dr. sc. Hrvoje Kekez UDK 929.7(497.6Blagaj)’’1463/...’’

Hrvatsko katoličko sveučilište 94(497.6Blagaj)’’14/15’’

Odjel za povijest Prethodno priopćenje

Ilica 242 Primljeno: 11. listopada 2012.

10 000 Zagreb Prihvaćeno: 4. lipnja 2013.HRVATSKA

Tvrdi grad Blagaj, smješten ponad ušća rječice Japre u Sanu, zbog svoga položaja u

blizini izrazito važne srednjovjekovne komunikacije dolinom rijeke Une bio je tije-

kom 14. i 15. stoljeća jedno od najvažnijih sjedišta knezova Blagajskih, potomaka

nekadašnjih knezova Babonića, koji su po njemu nosili svoj pridjevak. Iako je pro-

past srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva 1463. nagovijestila buduće česte

osmanske provale u dolinu Sane, uspostava Jajačke banovine ipak je donekle oda-gnala te provale na neko vrijeme. Unatoč tomu, razmjerno malobrojni sačuvani pi-

sani izvori te znatno više sama arhitektura tvrdoga grada Blagaja ukazuju na kon-

stantnu ratnu opasnost tijekom zadnjih desetljeća 15., a poglavito početkom 16.

stoljeća. U radu se nastoji kontekstualizirati poznate vijesti o provalama osmanskih

postrojbi u prostor oko tvrdoga grada Blagaja te njegovu ulogu i značenje u protu-

osmanskom ratu u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća. Iako izrazito zapušte-

ne, današnje ruševine tvrdoga grada Blagaja ukazuju na značajnu izgradnju njego-

va fortifikacijskog sustava u vremenu postupnog raspadanja Jajačke banovine na-

kon 1503. godine. Posebna je pozornost posvećena ustanovljivanju vremena ko-

načnog kršćanskog napuštanja Blagaja i njegova pada u osmanske ruke tijekom

četvrtog desetljeća 16. stoljeća.

Ključne riječi: Blagaj, knezovi Blagajski, osmanska prijetnja, Jajačka banovina, ka-

sni srednji vijek, fortifikacijska arhitektura.



152


Uvod

U ranu zimu 1470. knezovi Blagajski Stjepan, Ivan, Nikola i Mihovil

obratili su se ugarsko-hrvatskomu kralju Matijašu Korvinu s molbom daim dopusti da umjesto njih na kraljevski i banski sud mogu poslati svojeprokuratore s pismima ovjerenim njihovim pečatima. Pritom su kao razlognaveli osmansku opasnost, tj. brojne osmanske pljačkaše koji su se kretalitadašnjim putovima i pljačkali putnike namjernike. Strahujući za vlastitusigurnost, knezovi Blagajski zamolili su kralja da ne moraju osobno prisu-stvovati banskom ili kraljevskom sudbenom stolu. Uvažavajući njihovumolbu, kralj Matijaš je iz svoga dvora u Budimu poslao 16. prosinca 1470.odgovor u kojemu je pozitivno odgovorio na njihovu molbu.1

Ta epizoda iz života knezova Blagajskih vrlo dobro opisuje situaciju naprostoru oko tvrdoga grada Blagaja, tj. u dolini rijeke Sane, samo nekolikogodina nakon osnutka Jajačke banovine 1464. godine. Riječ je o obrambe-nom sustavu sastavljenom od niza tvrdih gradova u nekadašnjem Bosan-skom Kraljevstvu, točnije u Donjim krajevima, ali i u donjoj Slavoniji, koji

je osnovao kralj Matijaš Korvin radi uspješne obrane južnih granica Ugar-sko-Hrvatskoga Kraljevstva. Unatoč dobro osmišljenu obrambenom susta-

vu, na osmanskom se udaru vrlo brzo našao i prostor tadašnje južne Slavo-nije. Posebice se to odnosi na dolinu Sane i tvrdi grad Blagaj, iz kojega su

stoljećima prije knezovi Blagajski gospodarili ne samo dolinom Sane negoi širim prostorom donjeg i srednjeg Pounja.

Cilj je ovoga rada prikazati povijest tvrdoga grada Blagaja i njegovihgospodara, knezova Blagajskih,2 u razdoblju nakon propasti srednjovjekov-

1 Lajos Thallóczy, Samu Barabás (ur.), A Blagay-csalad okleveltara. Codex diplomaticus comitum

de Blagay (dalje: CDCB). Budimpešta, 1897., dok. 201, str. 381-382; Borislav Grgin, “Hrvatski velikaši u desetljećima pred Krbavsku bitku”, u: Krbavska bitka i njezine posljedice.Zagreb: Hrvatska matica iseljenika : Filozofski fakultet, Zavod za hrvatsku povijest, 1997., 44.2 Do danas postoji nekoliko historiografskih radova o knezovima Babonićima, precima knezova

Blagajskih, ali se još nekolicina autora u svojim radovima doticala njihove povijesne uloge (pre-gled literature o knezovima Babonićima vidi u: Hrvoje Kekez,Plemićki rod Babonića do kraja 14.

stoljeća, doktorski rad, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012., 12-13). S druge pakstrane knezovi Blagajski nisu bili predmet značajnije sustavne historiografske analize. Jedinusustavnu analizu povijesti knezova Blagajskih u 15. i 16. stoljeću napisali su na mađarskom jezi-ku, davne 1897., Thallóczy i Barabás u već spomenutom zborniku isprava knezova Blagajskih(Lajos Thallóczy, Samu Barabás, “A Blagay család eredete”, u: CDCB, VI-CLXXXIII). Tek ne-znatno proširena, ista je studija objavljena godinu dana poslije i na njemačkom jeziku (LajosThallóczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay . Beč, 1898.). Naravno da je uloga knezovaBlagajskih u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća donekle analizirana u nekoliko sinteza

hrvatske povijesti, no kako je riječ o tek sporadičnom spominjanju, na ovome mjestu nije po-



Hrvoje Kekez • Knezovi Blagajski i tvrdi grad Blagaj nakon osnutka Jajačke banovine 1464. godine

153

noga Bosanskog Kraljevstva 1463. i osnutka Jajačke banovine 1464. pa svedo konačnog kršćanskog napuštanja toga prostora, tj. osmanskog osvaja-nja, u četvrtom desetljeću 16. stoljeća. Posebna je pozornost usmjerena na

analizu sačuvanih pisanih podataka koji donose vijesti o posljedicama kru-pnijih povijesnih događaja vezanih uz postojanje Jajačke banovine te na tokako su se posljedice tih događaja odrazile na život i funkcioniranje i samihknezova Blagajskih i stanovništva oko tvrdoga grada Blagaja u promatra-nom razdoblju. Iako je uspostava Jajačke banovine nesumnjivo na neko

vrijeme usporila osmansko napredovanje, ipak se osmanska opasnost vrlobrzo osjetila i na prostoru Sanske županije. Naime razmjerno malobrojnisačuvani pisani izvori te znatno više sama arhitektura tvrdoga grada Blaga-

ja ukazuju na konstantnu ratnu opasnost tijekom zadnjih desetljeća 15. i

poglavito početkom 16. stoljeća. Stoga se u ovome radu nastoji kontekstu-alizirati poznate vijesti o provalama osmanskih postrojbi u prostor oko tvr-doga grada Blagaja. Štoviše, da bi se dobila jasnija slika povijesnih događa-

ja oko Blagaja, potrebno je proučiti njegovu ulogu i značenje u protuo-smanskom ratu u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća. Naime, iakoizrazito zapuštene, današnje ruševine tvrdoga grada Blagaja ukazuju naznačajnu izgradnju njegova fortifikacijskog sustava u vremenu postupnograspadanja Jajačke banovine nakon 1503. godine.

Naposljetku, jedan od ciljeva ovoga rada jest i što točnije ustanovljiva-nje vremena i okolnosti konačnog pada tvrdoga grada Blagaja u osmanskeruke. Dosadašnja historiografija nije dala konačan odgovor o vremenu iokolnostima kršćanskoga napuštanja Blagaja, iako se do sada smatralo dase to dogodilo 1512., što se temelji na vijestima što ih u svojoj kronici do-nosi bosanski kroničar fra Nikola Lašvanin. On je zabilježio kako te godine“…Turci uzeše Blagaj, grad kneza Jurja Blagajića…”.3

trebno pojedinačno navoditi spomenute sinteze. Ipak, treba naglasiti da je Grgin u svome raduo ulozi i povijesti hrvatskih velikaških obitelji u razdoblju pred Krbavsku bitku jedno poglavljeposvetio i knezovima Blagajskima (Grgin, “Hrvatski velikaši”, 44-46).3 Nikola Lašvanin, Ljetopis, ur. Ignacije Gavran. Sarajevo – Zagreb, 2003., 140. Ovdje je potrebnonapomenuti da je mogućnost tako ranog osmanskog osvajanja Blagaja odbacio već Bojanovski(Ivo Bojanovski, “Blagaj na Sani”, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti, god. 12, br. 3 /1964/: 12). Nažalost, on se u svome radu nije detaljnije po-

svetio ovom problemu.



154


Tvrdi grad Blagaj u razvijenom srednjem vijeku

Ruševine tvrdoga grada Blagaja nalaze se na omanjem stožastom bre-

žuljku vrlo strmih strana (294m n. v.) u udolini otprilike dva kilometrasjevernije od ušća rječice Japre u Sanu, pokraj današnjega mjesta BlagajRijeka. Dolinu kojom dominiraju ruševine Blagaja sa zapada omeđujeDuga kosa (401m n. v.), a s istoka Blagajska kosa. Pogled na grad iz dolineSane zatvara masiv brda Dašćica (349m n. v.). Podno gradine teče potokLučica, koji se kod Blagaj Rijeke ulijeva u Sanu.4

Iako se u sačuvanim pisanim povijesnim izvorima sam Blagaj prvi putspominje razmjerno kasno, tek 1359.,5 njegovu gradnju ipak treba smjestitiznatno prije tog prvog spominjanja. Tako Ivo Bojanovski pretpostavlja da

se tvrdi grad Blagaj razvio na pretpovijesnom supstratu, iz utvrde koja je vjerojatno u ranome srednjem vijeku mogla imati značajnu obrambenuulogu, možda čak i bila župski grad.6 Iako to razmišljanje bez arheološkihiskapanja zasad nije moguće potvrditi, ipak nekoliko činjenica svjedoči o

vrlo staroj gradnji prvobitnog Blagaja. U prvom redu riječ je o vrlo domi-nantnoj poziciji gradine. Naime tvrdi grad Blagaj smješten je na omanjembrežuljku usred doline koju zatvaraju masivi okolnih brda, a nalazi se uneposrednoj blizini važnoga prometnog pravca riječnom dolinom, u ovomslučaju u neposrednoj blizini doline rijeke Sane.7 Osim toga, Bojanovski

navodi još dva argumenta koja svjedoče u prilog ranoj gradnji grada Blaga- ja. Kao prvo, to je prvobitni kružni oblik grada (Ringburg ), koji je kasnijeznatno adaptiran.8 Drugo, Bojanovski napominje kako je u hrvatskoj topo-nomastici za naseljena mjesta često staro pridjevsko ime Blagaj, koje jeoznačavalo plodnu zemlju. Tako su danas poznati Blagaj na Korani (BlagajTuranjski), Blagaj na Buni i Blagaj na Uni, koji se češće navodi kao Ripač.Štoviše, Bojanovski primjećuje da je ime Blagaj izvedeno s davno zastarje-

4 Kekez, Plemićki rod Babonića, 355.5 U ispravi od 21. ožujka 1359. knez Dujam Blagajski naveden je kao “… comitis Duym filiiRadozlai de Blagay…” (Tade Smičiklas i dr. /ur./, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae

et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije /dalje: CD/, sv. 12.Zagreb, 1914., dok. 420, str. 558).6 Bojanovski, “Blagaj na Sani”, 7.7 Sličnu poziciju ima primjerice i tvrdi grad Krupa, tj. Pset, vrlo vjerojatno sjedište ranosrednjo-

vjekovne Psetske županije, koja se prvi put spominje u spisu bizantskoga cara Konstantina VII.Porfirogeneta. O poziciji srednjovjekovne Krupe, tj. Pseta, vidi Kekez, Plemićki rod Babonića,321-329.8

Bojanovski, “Blagaj na Sani”, 7.




155

lim sufiksom i spada u red vrlo starih toponima poput Oglaja, Bilaja, Ma-glaja ili Dubočaja.9

U svakom slučaju, od početka 13. pa sve do početka četvrtoga desetlje-ća 14. stoljeća knezovima Babonićima mnogo značajniji posjed bilo je obli-žnje Vodičevo i Blagaj je na neki način bio u sjeni toga posjeda i tamošnje-ga tvrdog grada. Knezovi Babonići, preci knezova Blagajskih, vrlo su vjero-

jatno tvrdi grad Blagaj preuzeli sredinom devetoga desetljeća 13. stoljeća,kada je knez Radoslav I. preuzeo župansku službu u Sanskoj županiji. U todoba raste važnost Blagaja, pa se na obiteljskom vijećanju knezova Baboni-

ća održanom u cistercitskoj opatiji u Topuskome 12. svibnja 1314. spomi-nje prihod što su ga knezovi Babonići ubirali od mitnice u Japri, nedalekood tvrdoga grada Blagaja.10 Štoviše, u Japri je 1334. zabilježena crkva Marka

9 Isto, 7, bilj. 2.10 CD, 8, dok. 301, str. 359. Potrebno je napomenuti da na prostoru oko rijeke Japre ima dosta na-laza rimskoga novca, keramike i raznih natpisa koji svjedoče o kontinuiranim rudarskim aktivno-stima od posljednjeg desetljeća 1. do početka 5. stoljeća. Na tom se prostoru u antici osim željezaeksploatiralo i olovo, a u manjoj mjeri i bakar. Vidi: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko

doba. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988., 273-284; Ante Škegro,

“Eksploatacija željeza u Bosni u rimsko doba”, Prilozi Instituta za istoriju 28 (1999.): 21-27.

Mikropozicija Blagaja u razvijenom i kasnom srednjem vijeku



156


evanđelista i blaženog Martina.11 U to doba vjerojatno je knez Radoslav II.,kojemu je nakon obiteljske podjele pripao cijeli prostor rijeke Sane, zapo-čeo s dogradnjama i obnovom tvrdoga grada Blagaja. Nakon sloma knezo-

va Babonića krajem trećega desetljeća 14. stoljeća Blagaj postaje glavnosjedište one grane roda Babonića koja će se poslije prema njemu nazivatiknezovi Blagajski. Tako će tvrdi grad Blagaj postati rezidencija knezova Ni-kole III. i Dujma, sinova kneza Radoslava II. No nakon smrti kneza NikoleIII., oko 1330., grad Blagaj prešao je u ruke njegova brata Dujma, koji je

prvi nosio pridjevak “od Blagaja”. Zahvaljujući čvrstoj i stabilnoj vlasti kne-za Dujma Blagajskog na tom prostoru, koja je ostvarena njegovom bliskomsuradnjom s ugarsko-hrvatskim kraljevima, najprije Karlom Robertom, apotom i Ludovikom I., Blagaj je za njegova života doživio stabilan razvoj.Od sredine 14. stoljeća Blagaj je postao stalna rezidencija knezova Blagaj-skih te je uživao nesmetan gospodarski razvoj potaknut blizinom promet-nog pravca rijekom Unom.12

Iz toga vremena, tj. iz 13. i 14. stoljeća, sačuvana je kvadratna branič-kula,danas najbolje sačuvani objekt unutar ruševina tvrdoga grada Blagaja.13 Bla-

gajska branič-kula građena je sredinom 13. stoljeća te je zidana na najvišemuzdignutom platou. Bojanovski je krajem šestoga desetljeća 20. stoljeća ras-poznao niz strijelnica s uskim prorezima na vanjskom licu branič-kule, od

11 Franjo Rački, “Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, Starine JAZU 4 (1872):212.12 Usporedi i detaljnije vidi u: Kekez, Plemićki rod Babonića, 356-357.13 O branič-kulama na srednjovjekovnim burgovima kontinentalne Hrvatske više vidi u: ZorislavHorvat, “Branič-kule na burgovima kontinentalne Hrvatske od 13. do 15. stoljeća”, Prostor:

znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, vol. 1, br. 33 (2007): 26-41.

Tlocrtna skica tvrdoga grada Blagaja(prema: <http://jupiter.elte.hu> i Boja-novski, “Blagaj na Sani”, 16)




157

kojih je sačuvana samo ona u prizemlju. Štoviše, Bojanovski pretpostavlja da je na vrhu kule bio erker oslonjen na drvene konzole, od kojih je prepoznaosamo dva ležišta. Očito je blagajska branič-kula zidana za obranu i borbu

hladnim oružjem, dakle svakako prije kraja 14. stoljeća.14

Nešto sjevernije od utvrde Blagaj, na širokom polju podno nje, Boja-novski je na lokalitetu “Crkvina” evidentirao ostatke crkve. Pretpostavio jeda je riječ o kapeli u koju su se pokapali knezovi Blagajski,15 pri čemu jeodbacio zaključak Radimskoga kako su ondje pronađene opeke rimskogapodrijetla te naglasio da je riječ o tipičnoj tankoj srednjovjekovnoj opeciugarske provenijencije.16 Vrlo vjerojatno riječ je o blagajskoj župnoj crkvisvetoga Jurja koja se spominje u popisu Ivana, arhiđakona goričkog, 1334.godine.17 Spominjanjem župnika u Blagaju potvrđeno je postojanje tamoš-

nje crkve i u popisu župnika Zagrebačke biskupije iz 1501. godine.18 Zani-mljivo je da je na tome mjestu krajem 19. stoljeća Vencel Radimský našao

14 Usporedi i detaljnije vidi u: Bojanovski, “Blagaj na Sani”, 7.15 Isto, 17.16 Isto, 7, bilj. 16. O izgledu srednjovjekovnoga zida i srednjovjekovnim ciglama više vidi u:Zorislav Horvat, O izgledu srednjovjekovnog zida na primjerima nekih građevina u kontinental-

noj Hrvatskoj. Zagreb, 1987.17 “… Item ecclesia sancti Georgii de Blagay…”, Rački, “Popis župa zagrebačke biskupije”, 212.18

“… Plebanus de Blagay…”, isto, 211.

Ostaci romaničke branič-kule tvrdo-ga grada Blagaja (preuzeto s:<http://jupiter.elte.hu>)

Ostaci palasa tvrdoga grada Blagaja(preuzeto s: <http://jupiter.elte.hu>)



158


čak 15 nadgrobnih ploča koje, nažalost, nije detaljnije opisao.19 Bojanovski je početkom sedmoga desetljeća 20. stoljeća pokušao doći do spomenutihnadgrobnih ploča, ali je napomenuo da je u Zemaljskome muzeju u Saraje-

vu našao samo dva fragmenta nadgrobnih ploča, a za ostale se ne zna gdjese nalaze, ako ih je Radimský uopće dopremio u Sarajevo.20 Iako je mogućepretpostaviti da se na lokaciji “Crkvina” podno Blagaja nalazila grobna ka-pela knezova Blagajskih iz 14. i 15. stoljeća, ipak za tu pretpostavku nemačvrstih dokaza u pisanim izvorima ili arheološkim nalazima.

S druge strane, neupitno je da je do početka 15. stoljeća Blagaj na Sanipostao hodočasničko središte u koje se hodočastilo o blagdan bezgrešnogazačeća Blažene Djevice Marije, koji se slavi 8. prosinca. Naime, boraveći nacrkvenom saboru u Konstanzi, knez Ladislav Blagajski zamolio je papu

Martina V. neka bulom odredi da će svi hodočasnici koji posjete Blagaj narečeni blagdan dobiti potpuni oprost od grijeha. I uistinu je 10. svibnja1418. papa Martin V. objavio ukaz kojim je taj privilegij dodijeljen svetištuu Blagaju na Sani,21 što je svakako potaknulo daljnja hodočašća u Blagaj.

Vrlo vjerojatno, u okolici blagajske župne crkve na lokalitetu “Crkvina”razvilo se i podgrađe utvrde Blagaj, tj. naselje trgovaca i obrtnika. Naimebrojni su tvrdi gradovi na prostoru srednjovjekovne Slavonije čija su sepodgrađa razvila u okolici tamošnjih župnih crkava.22 Razmjerno velik brojulomaka srednjovjekovne opeke svakako ukazuje na to da se podno utvrdeBlagaj razvilo značajnije naselje. Razvoju naselja trgovaca i obrtnika podnoBlagaja tijekom 14. i 15. stoljeća pogodovalo je nekoliko okolnosti. U pr-

vom redu to je činjenica da je Blagaj od sredine 14. stoljeća bio sjedišteknezova Blagajskih, što je svakako privlačilo razne ljude koji su se moglinadati službi familijara knezova Blagajskih, ali i raznim drugim službama.Potom, razvoju blagajskog podgrađa pogodovao je i položaj Blagaja u blizi-ni važnog srednjovjekovnog trgovačkog puta dolinom rijeke Une, baš kao idolazak sve većeg broja hodočasnika, što je dodatno potaknulo razvoj na-

selja. Nažalost, zbog nedostatka pisanih izvora i sustavnih arheološkihiskapanja teško je dati detaljniju sliku tvrdoga grada Blagaja i njegova pod-građa u razvijenom srednjem vijeku. Ipak, neupitna je činjenica da je Blagaj

19 Vencel Radimský, “O nekojim prehistoričkim i rimskim gragjevnim ostancima u područjuSane u Bosni”, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 4 (1891): 443.20 Bojanovski, “Blagaj na Sani”, 17.21 Andrija Lukinović (ur.), Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis. Povijesni spomenici

Zagrebačke biskupije, sv. 5. Zagreb: Kršćanska sadašnjost – Arhiv Hrvatske, 1992., dok. 395, str. 540.22 Tako se primjerice podgrađe tvrdoga grada Zrina razvilo oko župne crkve Svetoga Križa

(Kekez, Plemićki rod Babonića, 315).




159

do sredine 15. stoljeća doživio tipičan urbani razvoj tvrdih plemićkih gra-dova na prostoru Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva te je svakako bio jedanod najvažnijih i najrazvijenijih tvrdih gradova na prostoru srednjovjekovne

Slavonije južno od rijeke Save.

Blagajski i tvrdi grad Blagaj u drugoj polovini 15. stoljeća

U drugoj polovini 15. stoljeća dolazi do velikih promjena u dotadaš-njim srednjovjekovnim obrascima života i na prostoru čitavog Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva i na prostoru doline rijeke Sane. Osmanske provalei velika prijetnja koja se osjećala na prostoru južne Slavonije uvelike je pro-mijenila društvene oblike života, ali i ekonomsku i demografsku sliku toga

prostora. Velika iseljavanja stanovništva s prostora između Vrbasa i Kupesa sobom su donijela mnoge probleme koji će uzrokovati neuspjeh protuo-smanske obrane na tim prostorima.23

Posljedice burnih događaja u ljeto 1463. koji su rezultirali osmanskimosvajanjem Jajca, tj. propašću srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva, vrlosu se brzo odrazile i na prostor doline Sane i tamošnjega tvrdog grada Blaga-

ja. Naime padom tvrdoga grada Ključa, koji su na kraći period Osmanlijezauzeli između 27. svibnja i 5. lipnja 1463.,24 dolina Sane otvorena je za budu-će osmanske provale. Ipak, dolina nije pala u osmanske ruke toga ljeta, prijesvega zato što je taj prostor, kao i prostor oko Une, uspješno branio ban PavaoŠpirančić. Ban Špirančić bio je iznimno zainteresiran za obranu toga prostora

jer su se u dolini Une nalazili i njegovi matični posjedi. No uskoro je bio za-robljen te je njegova supruga Margareta počela skupljati novac za njegovuotkupninu.25 O uspješnosti Špirančićeve obrane dolina Sane i Une svjedoči ičinjenica da te 1463. nisu zabilježeni osmanski upadi na taj prostor. Naimenakon pada Ključa, Osmanlije svoje prodore nisu usmjerili prema sjeveru,nego prema jugu, te su opustošili Krbavu i frankapanske posjede sve do Se-

nja, koji su već te 1463. neuspješno opsjeli.26

23 Ivan Jurković dobro je primijetio da se u hrvatskoj javnosti često zaboravljala činjenica da suu razdoblju od 1463. do 1593. hrvatske zemlje pretrpjele gubitak od oko 60% starosjedilačkogstanovništva (Ivan Jurković, “Turska opasnost i hrvatski velikaši – knez Bernardin Frankapan injegovo doba”, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 17 /1999/: 39).24 Lajos Thallóczy, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450-1527 . Zagreb, 1916., 66, bilj. 1.25 Vjekoslav Klaić, Povjest Hrvata, sv. 4. Zagreb, 1904., 60.26 Joannes Schafárik (ur.), Acta archivi Veneti spectantia ad historiam Serborum et reliquorum Sla-

vorum meridionalium (dalje: AAV ), knj. 1-2. Beograd, 1860.-1862., 510; Klaić, Povjest Hrvata, 60.



160


Zanimljiva je uloga knezova Blagajskih za vrijeme osmanske provale uBosnu 1463. godine. Naime sačuvana je isprava čazmanskoga kaptola dati-rana 18. siječnja 1464., prema kojoj je kralj Matijaš Korvin naložio kanoni-

cima toga kaptola da sastave komisiju čiji su članovi bili Mihovil Simonić,Stjepan Terek od Turilovca, Stjepan od Žutomerja i Martin od Therema.27 Komisija je trebala ispitati ponašanje slavonskoga plemstva, tj. ustanovititko je od osumnjičenih plemića pomogao Osmanlijama u njihovu prodoruu Bosnu, posebice stoga što su Osmanlije odveli mnoštvo kršćana u rop-stvo. Komisija je ustanovila da je knez Grgur Blagajski prešao na osmanskustranu te je osobno vodio neke osmanske čete budući da je očito dobropoznavao krajeve kojima su Osmanlije prolazili.28 Iako tu ispravu svakakotreba promatrati u sklopu uobičajene prakse međusobnog optuživanja sla-

vonskog i hrvatskog plemstva za suradnju s Osmanlijama tijekom 15. sto-ljeća, o čemu će više riječi biti u nastavku ovoga rada, 29 ipak je potrebnouočiti da Osmanlije nakon osvajanja Ključa krajem svibnja ili početkomlipnja 1463. nisu nastavili upadati u dolinu Sane, nego su provalili prekoKrbave i Like do Senja. Takvoj osmanskoj odluci mogla je pridonijeti su-radnja kneza Grgura Blagajskog s Osmanlijama, koji ih je uspio odagnatiod pljačke njegovih posjeda u dolini Sane, ali i uspješna obrana bana PavlaŠpirančića, koji je branio doline Sane i Une.

U svjetlu optužbi protiv kneza Grgura Blagajskog da je pomogaoOsmanlijama u njihovu pohodu na Bosansko Kraljevstvo 1463. moguće jesagledati podatak što ga je u svome radu donio Ćiro Truhelka. On naime,pišući o povijesti i znamenitostima grada Jajca, bilježi kako je bosanskukraljicu Maru, suprugu posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševi-ća, zarobio neki neimenovani ban te je pritvorio u Blagaju na Sani.30 Premanjegovim riječima, taj je podatak pronašao u nekoj neimenovanoj osman-skoj kronici, ali pritom nije naznačio o kojoj je kronici riječ, kao ni gdje seta kronika nalazi te je li eventualno objavljena. Očito je Truhelka u tom

trenutku imao na pameti razmišljanja koja je zabilježio u svome ranijemradu o Jajcu objavljenom na njemačkom jeziku 1888. godine. U njemu je

27 Magyar Országos Levéltár (Mađarski državni arhiv), Budimpešta, fond “Diplomatikaifényképgyűjtemény”, sign. DF 255769.28 “… Gregorius de Blaga … dum scilicet imperator Thurcorum regnum nostrum Bozne invase-rat ipsis Thurcis […] adherendo eosdem ad plurima loca nostrorum ad que scilicet iidem Thurcisine ductore penetrare nequivissent eosdem Thurcos duxi(sset et) per hoc infidelitatem incurre-re minime formidando…”, isto.29 Grgin, “Hrvatski velikaši”, 45.30

Ćiro Truhelka, Kraljevski grad Jajce: povijest i znamenitosti. Sarajevo, 1904., 10, bilj. 3.




161

Truhelka pribilježio kako je, prema kronici Poviest ot bitija i ot cesareh va-seh rodov , nastaloj sredinom 16. stoljeća, kralj Stjepan Tomašević poslaosvoju suprugu Maru s blagom u Ugarsku, gdje ju je, kako je poznato, zaro-

bio ban Pavao i oteo joj blago, pa je poslije u Ugarskoj i umrla.31 I uistinu, urečenoj se kronici spominje da je posljednji bosanski kralj svoju supruguMaru s blagom poslao u Ugarsku, no nema spomena o banu Pavlu Špiran-čiću, kao ni o njegovu zarobljavanju kraljice Mare.32 Očito je Truhelka po-

vezao podatak iz spomenute kronike s podatkom iz isprave od 11. prosinca1466. prema kojemu se posljednja bosanska kraljica Mara nakon što je po-bjegla iz zarobljeništva bana Špirančića naknadno sklonila u samostan se-stara klarisa svetoga Stjepana u Splitu.33

Iako autor ovoga rada nije uspio pronaći neimenovanu osmansku kro-

niku u kojoj se spominje da je kraljica Mara bila pritvorena u Blagaju naSani,34 kako je to naveo Truhelka, ipak je moguće dati vjerojatnu rekon-strukciju događaja vezanih uz nju. Nakon napuštanja Bobovca, kraljicaMara pratila je svoga supruga, kralja Stjepana Tomaševića, do Ključa, oda-kle ju je on poslao u Ugarsku, kako je to zabilježeno u kronici Poviest otbitija i ot cesareh vaseh rodov . To se svakako moralo dogoditi prije razdobljaizmeđu 27. svibnja i 5. lipnja 1463., kada je Ključ pao u osmanske ruke, akralj Stjepan Tomašević u njihovo zarobljeništvo.35 Od Ključa je put prema

jugu i jadranskoj obali bio odsječen jer su se tim prostorom kretale osman-ske snage koje su još toga istog ljeta opustošile Krbavu i opsjele Senj.36 Stoga

je najsigurniji put od Ključa prema sjeveru bio dolinom Sane prema Uni, tj.prema prostoru koji je branio ban Pavao Špirančić,37 što se poklapa s navo-dima iz kronike Poviest ot bitija i ot cesareh vaseh rodov , u kojoj piše da je

31 Ćiro Truhelka, Geschichte und Denkwürdigkeiten von Jajce. Sarajevo, 1888., 8, bilj. 3.32 “… Leto scov (6972. g) hodi … na bos[ni] i ouhvati stefana zeta despota lazara i brata mu se-stre probi gospo[d]e ego daži lazareva pobeže na ougre sa riznicego svoego i uze car bobovac …[ia]ice i ostale gradove pleni pride v skopje…”, Aleksa Vukmanović, “Građa za istoriju naroda i

književnosti srpske”, Glasnik Društva srpske slovesnosti 10 (1858): 274.33 Janko Šafarik (ur.), Acta Archiva Venetum, knj. 2. Beograd, 1862., dok. 62, str. 537-538. Tu-mačenje da je upravo ban Pavao Špirančić zarobio kraljicu Maru prvi je iznio Ante Knežević usvojoj knjizi o propasti srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva (Ante Knežević, Pad Bosne.Senj, 1886., 54).34 Ni Đuro Tošić, autor do sada jedinog sustavnog rada o životu i sudbini kraljice Mare, ne pozna-

je podatak da je ona barem nakratko bila pritvorena u Blagaju na Sani. Vidi Đuro Tošić, “Poslednjabosanska kraljica Mara (Jelena)”, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 3 (2002): 29-60.35 Thallóczy, Povijest Jajca, 66, bilj. 1.36 AAV , 510; Klaić, Povjest Hrvata, 60.37

Klaić, Povjest Hrvata, 60.



162


kralj Stjepan Tomašević poslao suprugu u Ugarsku. Više je razloga zašto seban Pavao mogao odlučiti zarobiti kraljicu Maru. Prvo, bila je supruga kra-lja Stjepana Tomaševića, a iz daljnjih postupaka ugarsko-hrvatskoga kralja

Matijaša Korvina moguće je pretpostaviti da je njegov plan već sredinom1463. bio na bosansko prijestolje postaviti sebi odana čovjeka.38 Drugo,kraljica Mara vjerojatno je sa sobom nosila kraljevsku riznicu, ali i relikvijesvetoga Luke što ih je u miraz donijela bosanskomu kralju Stjepanu Toma-ševiću. Moguće je da se ban Pavao nastojao domoći tih dragocjenosti.

Ipak, postavlja se pitanje – ako je Truhelkin navod točan – zašto je banPavao kraljicu Maru pritvorio u Blagaju na Sani, tj. u tvrdome gradu kne-zova Blagajskih, a ne na nekom od svojih posjeda oko rijeke Une.39 To naspitanje ponovno vraća na ulogu knezova Blagajskih u vrijeme osmanske

provale u Bosnu 1463. godine. Dakako da bi i sama utvrđenost grada Bla-gaja mogla biti razlog zbog kojega je ban Pavao pritvorio kraljicu upravoondje, ali je isto tako moguće da je ban u taj grad smjestio svoju posaduupravo stoga što nije vjerovao knezu Grguru Blagajskom jer je ovaj pomo-gao Osmanlijama na njihovu pohodu na Bosnu vodeći njihove čete. U sva-kom slučaju, kraljica Mara mogla se kraljevskim blagom iskupiti iz zaro-bljeništva ili je pak puštena nakon što je i sam ban Pavao Špirančić pao uosmansko zarobljeništvo te je njegova supruga Margareta morala skupljatinovac kako bi ga iskupila iz zarobljeništva.40 Iz Blagaja je kraljica Mara lakomogla doći do Une te se unskim putem, nakon što je minula izravna osman-ska opasnost, uputiti prema Kninu i dalje prema Splitu, gdje je njezin bora-

vak zabilježen najkasnije 1466. godine. Takva rekonstrukcija događaja mo-guća je samo ako je točan podatak što ga je u svome radu o povijesti Jajcadonio Truhelka. Dok se taj podatak ne potvrdi ili ne odbaci, ovdje je riječsamo o historiografskim promišljanjima.

U svakom slučaju, protuofenziva kralja Matijaša Korvina i osnivanjeJajačke banovine početkom 1464., tj. niz utvrđenih gradova i tvrdi grad

Jajce, na neko su vrijeme odagnali izravne osmanske upade u dolinu Sanedo Une. Naime u prvo su vrijeme osmanske provale usmjerene prema Hr- vatskoj, tj. Krbavi i Lici. Tako su već 1468. zabilježene velike razorne osman-ske provale na posjede kneza Stjepana Frankapana. Štoviše, osmanske su

38 O tome više vidi u radu Borislava Grgina objavljenom u ovome zborniku i ondje navedenuliteraturu.39 Kao što je već rečeno, matični posjedi bana Pavla bili su oko rijeke Une (Klaić, Povjest Hrvata,60).40

Isto, 103.




163

čete po povratku opustošile krajeve oko Stjepanova grada Modruša.41 I na-redne godine zabilježena je osmanska provala do Senja. U ljeto 1469. Isa-beg je provalio do Senja, pritom ponovno pustošeći modruški kraj, a potom

je provalio čak i u Kranjsku.42

Početkom osmoga desetljeća 15. stoljeća i u dolinama Sane i Une počelase osjećati sve veća nesigurnost zbog sve češćih osmanskih provala, što nas

vraća na početak ovoga rada. Kao što je već rečeno, ugarsko-hrvatski kraljMatijaš Korvin odobrio je 16. prosinca 1470. Stjepanu, Ivanu, Nikoli i Miho-

vilu, knezovima Blagajskim, da ne moraju osobno prisustvovati banskom ikraljevskom sudu, nego da mogu poslati svoje prokuratore s pismima i svo-

jim pečatima.43 Ta je iznimka učinjena zbog sve veće opasnosti od osmanskihpljačkaša koji su napadali putnike na sve nesigurnijim putovima.

No nisu samo osmanski pljačkaši bili opasnost na onodobnim cestovnimputovima. U to su doba učestali sukobi među slavonskim plemićima, pa su

jedni drugima činili mnoga zla. Tako je zabilježeno da su 1471. Ivana Draš-kovića, familijara knezova Blagajskih, napali ljudi Ladislava Svetačkog. Nai-me, prema vijestima iz tužbe knezova Blagajskih Nikole, Ivana i Stjepana pro-tiv Ladislava Svetačkog od Zemče pred slavonskim banovima Blažem Mađa-rom i Damijanom Horvatom, sačuvanima u ispravi zagrebačkoga kaptola od12. rujna 1471., nešto ranije iste godine, točnije 13. lipnja, negdje u slavon-skim šumama kaštelan Pavao i Augustin Šipek, familijari slavonskoga vlaste-lina i susjeda blagajske Poljane Ladislava Svetačkog, orobili su blagajskogaslužbenika Ivana Draškovića oduzevši mu dragocjenosti i novac. Tom su pri-likom propale i blagajske povelje koje su se ticale Blagaja i Ostrošca, a Draš-ković ih je nosio u čazmanski kaptol na prepisivanje i ovjeravanje.44 Štoviše,iz iste se isprave saznaje da su knezovi Blagajski od Ladislava Svetačkog trpje-li i druge štete. Tako se u ispravi spominje krađa seljačke imovine i stoke, ali ipaleži vinograda, pa čak i ubojstva kmetova.45

41 Iván Nagy, Albert Nyáry (ur.), Magyar diplomacziai emlékek. Mátyás király korából (dalje: MDE). Budimpešta, 1877., dok. 45, str. 75-76.42 Isto, dok. 62, str. 96-97.43 CDCB, dok. 201, str. 381-382.44 “… item dum circa festum sacratissimi Corporis Christi proxime preterit iidem exponentesper Iohannem Draskowych familiarem ipsorum certas literas regale set literalia instrumentafactum castrorum eorundem Blagay et Ozrosaczy ac eorundem possessiones tangente set con-cernentia ad capitulum ecclesie Chasmensis pro transumpmendis et rescribendes ipsorum pari-bus destinassent…”, CDCB, dok. 202, str. 383.45

Isto, dok. 202, str. 383-384; Grgin, “Hrvatski velikaši”, 44.



164


Dolina rijeke Sane sredinom osmoga desetljeća 15. stoljeća postala je jedan od glavnih smjerova osmanskih provala dalje prema zapadu. Tako jezabilježeno kako su tuda u rujnu 1473. Osmanlije provalili kroz Hrvatsku i

Slavoniju sve do Koruške, Kranjske i Štajerske.46 Štoviše, ujesen iduće godi-ne, prilikom osmanskoga pohoda u Slavoniju, osobito je stradalo Zagorje iprostor oko Križevaca.47 Dok za knezove Blagajske nije zabilježeno da supokušavali zaustaviti osmanske provale kroz dolinu Sane, knezovi Zrinski,koristeći dobar položaj svoga tvrdoga grada Zrina, od kojega se vrlo brzomoglo doći do ušća Sane u Unu i tamošnjega gaza, nastojali su osujetitiosmanske provale. Tako je zabilježeno da je knez Petar Zrinski 1475. pora-zio Osmanlije na njihovu povratku, i to upravo na prijelazu Une. Naime,kako je početkom godine Ahmet-paša neuspješno opsjeo grad Zrin, knez

Petar Zrinski imao je dovoljno vremena pripremiti svoje čete i namjestitiklopku Osmanlijama u trenutku njihova povratka. Iako nije točno navede-no gdje se ta bitka odigrala, najvjerojatnije se to zbilo u blizini ušća Sane uUnu, tj. blizu današnjeg Bosanskog Novog.48 U svakom slučaju, taj uspjehkneza Petra Zrinskog vrlo je vjerojatno nagnao knezove Blagajske na pomi-rbu s njime. I uistinu, knez Ivan Blagajski sklopio je 11. srpnja 1475. predčazmanskim kaptolom, u svoje i ime svoje braće Nikole i Mihovila, mir sknezom Petrom Zrinskim.49

Vrlo brzo nakon smrti naslovnoga bosanskog kralja Nikole Iločkog1477., koji je uspješno vodio obranu Jajačke banovine, uslijedio je novi valosmanskih upada u Hrvatsku i Slavoniju.50 Tako su one teško opustošene

već u listopadu iste godine. Naredne godine zabilježene su nove osmanskeprovale kroz doline Sane i Une u Slavoniju. No u ljeto te 1478. hrvatski ve-likaši predvođeni Petrom Zrinskim ponovno su porazili osmanske četekoje su se vraćale s pljačkaškog pohoda. I ta se bitka odigrala negdje naposjedima kneza Petra Zrinskog.51

Najveći poraz Osmanlije su doživjeli u dvodnevnoj bitci kod broda

Zrinskoga, vrlo vjerojatno kod mjesta gdje će kasnije biti izgrađen Novi naUni. U bitci koja se vodila 29. i 30. listopada 1483. ban Matijaš Gereb pora-

46 Klaić, Povjest Hrvata, 115-116; Borislav Grgin, Počeci rasapa. Kralj Matijaš Korvin i srednjovje-

kovna Hrvatska. Zagreb, 2002., 175.47 MDE, dok. 180, str. 260-261; Klaić, Povjest Hrvata, 118; Grgin, Počeci rasapa, 175.48 Ivan Kukuljević Sakcinski, Zrin grad i njegovi gospodari. Zagreb, 1883., 47; Grgin, Počeci rasa-

pa, 175.49 CDCB, dok. 203, str. 384-386; Grgin, “Hrvatski velikaši”, 44.50 Grgin, Počeci rasapa, 175.51

Isto, 176.




165

zio je veliku osmansku vojsku koja je sa sobom vodila velik plijen i mnoš-tvo zarobljenika. Zanimljivo je da su u bitci sudjelovali Bernardin i drugiFrankapani (Cetinski i Slunjski), kao i knezovi Zrinski, ali ne i knezovi Bla-

gajski, koji su u to doba bili u sporu s knezovima Zrinskima oko posjedaDobretin. U svakom slučaju, nakon toga osmanskog poraza došlo je dosklapanja petogodišnjeg mira između kralja Matijaša i Osmanlija te su naneko vrijeme prestale međusobne borbe većih razmjera, ali su graničnečarke nastavljene.52

Unatoč sve većoj osmanskoj opasnosti od kraja sedamdesetih godina15. stoljeća Blagajski su više posvećeni sporovima sa susjednim velikašimanegoli obrani svojih posjeda od Osmanlija. Kao što je već spomenuto, kne-zovi Blagajski vodili su 1483. spor s knezom Petrom Zrinskim oko posjeda

Dobretin53 te vrlo vjerojatno nisu sudjelovali u bitci kod broda Zrinskoga.Određeno zatišje što se tiče osmanskih provala, koje je donijelo potpisiva-nje petogodišnjega mira između ugarsko-hrvatskoga kralja i osmanskogasultana 1483., pogodovalo je razbuktavanju međusobnih sukoba slavon-skoga plemstva. Vijesti o sukobima Blagajskih i Zrinskih sačuvane su u tuž-bi što ju je 30. srpnja 1485. podignuo knez Petar Zrinski protiv knezovaBlagajskih pred slavonskim banovima.54 U toj tužbi ima vijesti o pljačkamakoje su Blagajski učinili na posjedima Zrinskih od 1483. do 1485. godine.Tako je zabilježeno da su po naredbi Stjepana i Mihovila Blagajskog njihovikaštelani Mihovil Janković od Petrovljana i Ilija Merkohelić poharali posje-de Petra Zrinskog na susjednom zrinskom vlastelinstvu u više navrata tije-kom 1485. godine. Štoviše, čini se da su se te pljačke redovito događale teda su blagajski kaštelani opljačkanu stoku redovito odvodili u Blagaj. Po-sebno su zanimljive vijesti o događaju koji se odigrao 22. kolovoza 1484.godine. Naime, prema riječima kneza Petra Zrinskog, njegovi su podložni-ci u Blagaju prepoznali stoku koju su Osmanlije prije odveli s opljačkanihposjeda knezova Zrinskih. Tom su prilikom Osmanlije odveli više od 300

seljaka i jobagiona knezova Zrinskih te mnogo stoke i raznovrsnih dobara.Očito su Osmanlije opljačkanu stoku prodali Blagajskima, koji su je zadr-žali na svojim posjedima, te je stoga knez Petar Zrinski optužio Blagajskeda surađuju s Osmanlijama.55

52 Isto.53 CDCB, dok. 202, str. 397-398; Grgin, “Hrvatski velikaši”, 44.54 CDCB, dok. 210, str. 399-403.55

Grgin, “Hrvatski velikaši”, 44.






167

već u studenome iste godine, a u njih se uključila slavonska i hrvatska vla-stela, među kojima su značajniju ulogu imali knezovi Zrinski, Frankapani iKarlovići iz roda Kurjakovića. Rat je trajao nepune četiri godine, s naizmje-ničnim uspjesima jedne i druge strane. Mir između zaraćenih strana potpi-san je 22. veljače 1503., a na snagu je stupio 20. kolovoza iste godine. Tom

je prilikom dogovoreno sedmogodišnje primirje. Iako je Jajce ostalo u kr-

šćanskim rukama, Osmanlije su zadržali sve važne gradove u Bosni koje suosvojili za ratnih zbivanja. Tako su se, između ostalih, u osmanskim ruka-ma našli tvrdi gradovi Ključ i Kamengrad, koji su se kao klin zabili u hrvat-ski teritorij.59 Držanjem vojnih posada u tim gradovima Osmanlije su od-

vojili Jajačku banovinu od crte obrane u Hrvatskoj na potezu od Krbavepreko Bihaća do doline Une. Vrlo brzo upravo će ta dva tvrda grada postati

59 Ivan Jurković, “Knez Bernardin i njegovo doba”, u: Oratio pro Croatia. Govor za Hrvatsku.

Zagreb: Katedra Čakavskog sabora Modruiše, 2010., 26.

Utvrde između Vrbasa i Une nakon mira 1503. godine



168


polazne točke Osmanlija na njihovim prodorima kroz dolinu Sane prema

Uni i dalje u Slavoniju i slovenske zemlje.60

Iako je bilo dogovoreno primirje, pojedine osmanske čete ipak su na-stavile provaljivati u Slavoniju. Jedan od najvažnijih smjerova osmanskihprodora u tadašnju južnu Slavoniju bio je dolinom Sane prema Uni, a pola-zišna točka osmanskih postrojbi bile su utvrde Kamengrad i Ključ. Time susve više bili ugroženi i posjedi knezova Blagajskih u dolini Sane, kao i samgrad Blagaj. Stoga su knezovi Blagajski sve više snage i sredstava ulagali uobranu doline Sane, ali su se pritom oslanjali i na pomoć ugarsko-hrvat-skoga kralja Vladislava II. Jagelovića. Tako je 24. travnja 1504. zabilježenoda su knezovi Antun i Grgur Blagajski za obranu kraljevstva od Osmanlijadržali četu od 50 konjanika, za čije su plaće od vladara primili 500 florenagodišnjeg iznosa.61 Kralj Vladislav II. i idućih je godina nastavio financijskipomagati obranu južnih granica Slavonije. Tako je 1507. poslao knezu Gr-guru Blagajskom 200 zlatnih guldena za potrebe obrane granice. Štoviše,tada je i Grgurov nećak, knez Gašpar Blagajski, od kralja primio iznos od100 zlatnih guldena.62 No kronična besparica primorala je vladara da ma-gnatima umjesto godišnje plaće za držanje vojske radi obrane Ugarsko-Hr-

vatskoga Kraljevstva sve češće daruje pojedine posjede u sigurnijim krajevima. To je odgovaralo i samomu slavonskom plemstvu jer su tako dobiva-li posjede koji nisu ili su pak bili manje ugroženi od osmanskih pljačkaša te

60 Usporedi i detaljnije vidi u: Thallóczy, Povijest Jajca, 144.61 “… Antonio de Blaga cum fratre suo ad equites L … Vc…”, Lajos Thallóczy, Sándor Horváth(ur.), Jajcza (bánság, vár és város) története 1450-1527 . Budapest, 1915., dok. 115, str. 184.Zanimljivo je da je iste godine knez Nikola Zrinski, susjed knezova Blagajskih, držao četu od 25konjanika, za što je primio godišnju naknadu u iznosu od 250 florena (“… Nicola Zrinÿ ad equ-ites XVV … II½c…”, isto).62

Thallóczy, Die Geschichte, 111.

Pozicija tvrdoga grada Blagaja na ma-lenom uzvišenju posred doline (preu-zeto s: <http://jupiter.elte.hu>)




169

se s njih moglo ubirati prihode, ali i na njih dovesti stanovništvo s ugrože-nijih posjeda.63 U tom svjetlu treba promatrati darovnicu kralja VladislavaII. knezu Antunu Blagajskom za posjed Zemkovec u Zagrebačkoj županiji.

Kralj je pritom naglasio da rečeni posjed daruje knezu Antunu kao nado-knadu za dugotrajnu i konstantnu vjernost.64

Nakon isteka dogovorenog sedmogodišnjeg primirja Osmanlije su ob-novili ofenzivu na Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo, ali su početkom drugogadesetljeća 16. stoljeća u fokusu osmanskih ratnih planova više bile južnaUgarska i Srebrenička banovina negoli prostor Hrvatske i Slavonije. Štovi-še, iako je 1511. obnovljeno primirje između sultana Bajazida i kralja Vla-dislava II. na pet godina, bosanski i hercegovački sandžakbegovi nisu ma-rili za primirje, nego su neprestano uznemirivali pogranične gradove u

Hrvatskoj i južnoj Slavoniji.65 Tako su već krajem kolovoza 1511. zabilježe-ne osmanske provale preko Like i Kapele do Modruša.66

Padom Srebreničke banovine ujesen 1512.67 bosanski su sandžakbegovisve svoje snage usmjerili prema zapadu, tj. prema Hrvatskoj i južnoj Slavo-niji. Već su te godine zabilježene osmanske provale i kroz dolinu Sane.Osmanlije su svoju vojsku vjerojatno okupili u Kamengradu. Kao što je većrečeno, upravo za tu godinu bosanski kroničar fra Nikola Lašvanin bilježida su Osmanlije zauzeli tvrdi grad Blagaj.68 Tu je vijest odbacio Bojanovski,smatrajući da je Lašvanin vrlo vjerojatno zabilježio tek neki osmanski upadte da vrijeme pada Blagaja u osmanske ruke treba tražiti znatno kasnije.69

Kako je Lašvaninov zapis o padu Blagaja sačuvan u kronici, dakle se-kundarnom izvoru podložnom subjektivnom doživljaju njegova sastavlja-ča, potrebno je proučiti nešto kasnije vijesti iz sačuvanih diplomatičkihizvora radi jasne ocjene točnosti Lašvaninova zapisa. Najprije valja upozo-riti na događaje koji su prethodili poznatoj bitci protiv Osmanlija održanojna Veliku Gospu 1513. godine. U toj je bitci ban Petar Berislavić teško po-

63 O nastojanjima hrvatskog i slavonskog plemstva da za svoje ratne zasluge dobiju posjede u

sigurnijim krajevima Slavonije i Ugarske više vidi u: Ivan Jurković, “Klasifikacija hrvatskih rase-ljenika za trajanja osmanske ugroze (od 1463. do 1593.)”, Migracijske i etničke teme 19 (2003):147-174.64 CDCB, dok. 229, str. 447-448.65 Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb: Golden marketing, 1998., 54.66 Lajos Thallóczy, Antal Hodinka (ur.), Magyarország melléktartományainak oklvéltára. A hor-

vatt veghelyek oklévelára. Budimpešta, 1903., 24.67 Početkom jeseni 1512. Osmanlije su zauzeli Srebrenik, Soko, Tešanj i Brčko, tj. cijeluSrebreničku banovinu (Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 54).68 Lašvanin, Ljetopis, 140.69

Bojanovski, “Blagaj na Sani”, 12.



170


razio Osmanlije. Naime, saznavši da se prema Dubici kreće osmanska voj-ska, ban Berislavić na brzinu je okupio vojsku te se iz Kraljeve Velike krajPožege uputio prema Jasenovcu i ušću Une u Savu te dalje uzvodno uz Unu

prema Dubici. Očito se osmanska vojska približavala Dubici iz drugogasmjera, tj. iz doline Sane pokraj današnjeg Bosanskog Novog te dalje ni-zvodno prema Dubici.70 Iako je moguće da je osmanska vojska jednostavnozaobišla Blagaj, ipak je vjerojatnije da je u tom trenutku Blagaj već bio unjihovim rukama. Naime Osmanlijama strateški ne bi bilo pametno ostavi-ti u svojoj pozadini u hrvatskim rukama tako čvrstu utvrdu kakav je Blagaju tom trenutku bio. Stoga je moguće da je Lašvaninova vijest da su Osman-lije 1512. zauzeli Blagaj poprilično istinita.

Štoviše, potrebno je napomenuti da postoje vijesti da je Blagaj do 1519.

bio u rukama Osmanlija. Naime u pismu ugarsko-hrvatskoga kralja Ludo- vika II. osmanskomu sultanu Selimu I. postoje vijesti koje potvrđuju da jeBlagaj od 1512. do 1519. mogao biti u osmanskim rukama. U tome pismuod 28. ožujka 1519. kralj Ludovik II. zatražio je od osmanskoga vladara damu vrati gradove na granici s Bosnom, među koje je dodan i Blagaj.71 Očito

je u tom trenutku Blagaj bio u osmanskim rukama te ga je kralj Vladislav II.tražio natrag.

Iako nema sačuvanih vijesti kako se to zbilo, ipak je vjerojatno da suOsmanlije Blagaj vratili u hrvatske ruke, a isto je tako moguće da je grad

vratio knez Stjepan Blagajski uz pomoć slavonskoga bana Petra Berislavića,koji je u drugoj polovini drugoga desetljeća 16. stoljeća uspješno organizi-rao obranu granice Hrvatskoga Kraljevstva kombinirajući danonoćno bdje-nje i povremene upade u osmanske prostore. Tako se ban Berislavić u trinavrata, 1515., 1518. i 1519., uspio probiti do Jajca i pomoći opkoljenomgradu. U svakom slučaju, novi mir s Osmanlijama dogovoren je 1. travnjau Budimu, a potpisan 30. svibnja 1519. u Drinopolju.72

Kako je iz sredine trećega desetljeća 16. stoljeća sačuvano nekoliko vi-

jesti koje govore da je tvrdi grad Blagaj još uvijek u rukama knezova Blagaj-

70 Usporedi i više vidi u: Klaić, Povjest Hrvata, 302. U samoj bitci kod Dubice istaknuo se i knezGašpar Blagajski (Thallóczy, Die Geschichte, 112).71 “… Similiter etima ex parte ipsius Cesaree maiestatis sua Cesarea maiestas unacum consiliari-is, dominys, necnon regnis, castris, castellis, civitatibus, oppidis, villis, districtibus et superioreterra ducis, in primis: … Blagay…”, Lajos Thallóczy, Sándor Horváth, Magyarország melléktarto-

mányainak oklvéltára. Alsó-Szlavóniai okmánytár (Dubicza, Orbász és Szana vármegyék). Codex

diplomaticus partium Regno Hungariae adnexarum (Comitatuum: Dubicza, Orbász et Szana) .Budimpešta, 1912., dok. 167, str. 281.72

Thallóczy, Povijest Jajca, 144.




171

skih, očito je knez Stjepan Blagajski u doba banovanja slavonskoga banaPetra Berislavića uspio ponovno preuzeti Blagaj. Štoviše, kao i mnogi drugihrvatski i slavonski magnati čiji su posjedi bili ponajviše ugroženi, i knezo-

vi Blagajski sve su se više okretali austrijskomu nadvojvodi Ferdinandu I.Habsburgovcu tražeći materijalnu i vojnu pomoć za obranu svojih posjeda,pa samim time i granice. Tako je zabilježeno da su 30. studenoga 1522.knezovi Vuk, Juraj i Matija Frankapan te knez Stjepan Blagajski od nadvoj-

vode Ferdinanda primili 1.200 guldena za ratne svrhe.73

Početkom 16. stoljeća najveća opasnost Blagaju je prijetila iz Kamen-grada, koji je još od 1503. bio u osmanskim rukama. Nastojeći odagnati tuopasnost i donekle osloboditi dolinu Une od stalnog osmanskog pritiska,knez Nikola Zrinski očitovao se početkom 1524. da je spreman udariti na

znamenitu utvrdu Kamengrad u osmanskoj Bosni te je za 14 dana osvojiti.Za taj pothvat tražio je pomoć od 800 teških i 3000 lakih konjanika, a uz to

još i 6000 pješaka.74 Razmišljajući o ideji kneza Zrinskoga, kralj Ferdinandposlao je u lipnju iste godine svoje izaslanike Weichselbergera, Kocijana iLeysera kod kneza Nikole Zrinskog da provjere je li moguće provesti nje-govu ideju o zauzimanju Kamengrada.75

Očito je Kamengrad bio jako osmansko uporište, dok je sredinom tre-ćega desetljeća 16. stoljeća u Blagaju još uvijek bila, vjerojatno manja, hr-

vatska, tj. kršćanska posada. Prostor između tih dviju utvrda bio je pust, tj.“ničija zemlja”. Tomu u prilog govori i činjenica da je knez Krsto Franka-pan, nakon što je u nedjelju 11. lipnja 1525. dospio do opkoljenog Jajca ipomogao mu,76 odbio prijedlog da svoju vojsku vrati kroz dolinu Sane, iz-među Kamengrada i Blagaja, jer na tome putu ne bi bila toliko izloženaosmanskim napadima. Knez Frankapan je to odbio jer nije želio sramotiti

vojsku te se odlučio vratiti istim putom, dolinom Vrbasa prema Gradiški irijeci Savi.77

No kako je vrijeme protjecalo, situacija oko grada Blagaja bivala je sve

očajnija. Naime, budući da ga je zbog isturenog položaja bilo sve teže bra-niti, većina stanovništva napustila je grad. Bez okolnog stanovništva i svesiromašniji, knezovi Blagajski nisu mogli sami braniti svoje posjede, pa ni

73 Thallóczy, Die Geschichte, 116.74 Klaić, Povjest Hrvata, 392.75 Isto, 395.76 O pomaganju opkoljenom Jajcu 1525. od strane kneza Krste Frankapana više vidi u: PejoĆošković, “Banjaluka i pomaganje Jajcu 1525. godine”, Istorijski zbornik 8 (1987): 13-36.77

Thallóczy, Povijest Jajca, 213; Klaić, Povjest Hrvata, 410.



172


sam Blagaj, pa su sve češće od nadvojvode Ferdinanda tražili financijskupomoć, koja očito nije stizala redovito. Stoga se knez Stjepan Blagajski 17.srpnja 1526. žalio nadvojvodi Ferdinandu da nije primio pomoć za obranu

pet svojih gradova, među kojima i tvrdoga grada Blagaja. Posebno je lošasituacija bila oko Blagaja jer su Osmanlije dio stanovništva odveli u roblje,a dio je od straha pobjegao. Taj je grad knez Stjepan Blagajski, prema svo-

jim riječima, branio uz nevjerojatne napore i velike troškove.78

Velikim porazom ugarsko-hrvatske vojske na Mohačkome polju 1526.,79 kao i konačnim padom Jajca 1527., zapečaćena je i sudbina tvrdoga gradaBlagaja na Sani. Ipak, grad Blagaj je i početkom četvrtoga desetljeća i dalje biou rukama knezova Blagajskih. Zanimljive su vijesti što ih je 1531. zabilježioBenedikt Kuripešić, koji je godinu dana prije kroz Bosnu putovao u Carigrad.

Kuripešić piše kako je napustivši Krupu na Uni te prošavši kroz selo GornjePolje jašući kroz brda ugledao s lijeve strane zidine gradića Japre. Potom sespustio u dolinu te prešao potok Japru, da bi ga na jednu njemačku milju odtoga mjesta dočekalo 50 dobro naoružanih osmanskih konjanika iz Kamen-grada. Njihov zapovjednik bio je Malkošić-beg, koji ga je potom ugostio usvome dvoru u Kamengradu.80 Prema njegovoj poziciji naspram rijeci Japrimože se pretpostaviti da je gradić Japra iz Kuripešićeva putopisa zapravo Bla-gaj. Očito se u njemu još uvijek nalazila kršćanska posada te se Malkošić-begnije želio približiti gradu na manje od njemačke milje kako svoje konjanikene bi izložio topničkom napadu sa zidina grada Blagaja.

U svakom slučaju, vijesti iz ljeta iste godine potvrđuju da je Blagaj i daljebio u kršćanskim rukama. Naime sačuvano je pismo hrvatskoga plemstvaupućeno kralju Ferdinandu I., sastavljeno nešto prije 9. kolovoza 1531., u

78 “… wx quo ipse quinquam castra in confinibus et vadis maximis habeo, vt puta castrumBlagay, Sthok, uturmque Bwsswych et Ozthrosacz, vbi plura nobis imminent pericula et conti-nuis fatigamur seu premimur molestiis et incursionibus et depopulacionibus infideliumTurchorum atterimur, resistere autem hosti et vestre serenissime maiestati inseruire cupiens,

multos ex familiaribus et colonis propriis amisi, quos hostis Turca abduxit seu trucidavit, autibidem detrunccauit; et precipue castrum Blagay cum maxima dificltate et dispendio sustento etmanuteneo propriis in expensis comparando et mittendo alimenta et custodes seu allia necessa-ria illic comportando…”, Emilij Laszowski (ur.), Habsburški spomenici Kraljevine Hrvatske, Dal-

macije i Slavonije (dalje: HS), sv. 1. Zagreb, 1914., dok. 7, str. 7-8.79 O vojnome porazu ugarsko-hrvatske vojske na Mohačkome polju i posljedicama toga događa-

ja više vidi u: Géza Perjés, “The fall of the medieval Kingdom of Hungary: Mohács 1526 – Buda1541”, u: War and Society in East Central Europe, vol. XXVI. Boulder: Columbia UniversityPress, 1989., 171-272.80 Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530., ur. Miroslav Niška-

nović. Beograd: Čigoja štampa, 2001., 17.




173

kojemu mole kralja da se pošalje komisija koja će obići gradove Krupu, Brinjei Blagaj jer je tim posjedima i gradovima potrebno što prije poslati pomoć.81

Zbog svoga položaja u blizini ušća Sane u Unu, tvrdi grad Blagaj bio je

strateški vrlo važan, i to kao kršćanska predstraža doline Une. Njegovaugroženost sve češćim i razornijim osmanskim provalama vidljiva je i izsačuvane arhitekture. Ona uglavnom ostavlja dojam razvijenog burga 15. i16. stoljeća. Iz razdoblja prije osmanske prijetnje, tj. prije sredine 15. stolje-ća, sačuvani su glavni elementi romaničke i gotičke fortifikacije, poput bra-nič-kule, ostataka palasa oko kojega se formiralo unutrašnje dvorište. To jedvorište formirano krajem 14. i tijekom 15. stoljeća, a oko njega se videzatrpani ostaci koji su kvalitetno rađeni, iako zidani u nešto rustičnijojstrukturi i tehnici. Zapadna kula i vanjski bedem sigurno su građeni u vri-

jeme prije osmanske prijetnje, tj. do sredine 15. stoljeća, jer imaju karakte-ristične poprečne grede kojima se ojačavala masa zida. Iz vremena osman-ske prijetnje, tj. iz druge polovine 15. i s početka 16. stoljeća, sačuvano jedosta arhitektonskih elemenata. U prvom redu to su tri manja bastiona(torete) na vanjskom istočnom zidu. Jedan je smješten na sjeveroistočnomdijelu zida, a drugi na sredini istočnoga zida. Treći bastion nalazi se na ju-goistočnom dijelu zida. Te su torete po svoj prilici nastale uvođenjem to-pništva te su vrlo vjerojatno građene u drugoj polovini 15. i početkom 16.stoljeća, tj. u vrijeme najčešćih osmanskih provala. Isti je slučaj i s vidljivimdijelom sjevernoga zida, čija debljina od preko 1,5 m ukazuje na gradnjukoja treba izdržati topničku paljbu. U tom stadiju prekinut je daljnji razvi-tak grada i tvrdi grad Blagaj odražava punu prisutnost gotike i početak re-nesansnih bastiona koji su služili za obranu od topništva.82

Vrijeme osmanskoga osvajanja Blagaja

Naposljetku se postavlja pitanje kada je i u kakvim okolnostima tvrdi

grad Blagaj pao u osmanske ruke. Budući da o tome nema izravnih vijesti usačuvanim povijesnim izvorima, potrebno je analizom događanja iz sredi-ne četvrtoga desetljeća 16. stoljeća na prostoru dolina rijeka Une i Sane i

81 “… Item, si quos vestra regia maiestas miserit ex consilio ad videndum statum regni nostri,habeant in mandatis lustrare visitarque et alias arces, vt Crupa, Brynye et Vlagay. Quarum noaprouisio ac municio toti regno esset auxilio ac presidio…”, Emilij Laszowski (ur.), Habsburški

spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 2. Zagreb, 1916., dok. 505, str. 504.82

Usporedi Bojanovski, “Blagaj na Sani”, 7.






175

u blizini samoga ulaza u dolinu Une. Ubrzo je Sabor poslao u Graz svojeposlanstvo, koje je kralju izložilo stanje utvrda na granici na Uni i na pro-storu između Save i Drave. Na sastanku održanom 5. studenoga 1537. sa-

borsko poslanstvo predložilo je kralju da se ponajprije utvrde preostaleutvrde na graničnim područjima. Tom je prigodom nabrojen čitav nizutvrda na Uni i prostoru današnje Banovine, no utvrda Blagaj nije spomi-njana.88 Očito je ona nešto prije pala u osmanske ruke ili je pak napuštena

jer ju je postalo iznimno teško braniti budući da se nalazila razmjerno da-leko od planirane crte obrane na Uni. Njeno će mjesto poslije preuzeti utvr-da Novi na Uni, tj. današnji Bosanski Novi. Nakon niza nesretnih okolnostii slabe organiziranosti, Osmanlije su bez većih teškoća već 20. travnja 1538.osvojili Dubicu, tada najveći i strateški vrlo važan grad u donjem Pounju.89

Štoviše, uskoro je u osmanske ruke pao i Jasenovac, čime se i planiranaobrana na Uni počela urušavati.90

U svakom slučaju, tvrdi grad Blagaj napušten je vrlo vjerojatno tijekom jeseni ili rane zime 1537. ili su ga pak Osmanlije osvojili u sklopu svojihpriprema za napad na hrvatsko Pounje. Razmjerno brzo Osmanlije su ugrad postavili vojnu posadu, što se svakako dogodilo prije 1555. godine, zakoju postoji podatak da Osmanlije u Blagaju drže stalnu vojnu posadu. Na-ime Kreševljaković donosi podatak o osmanskoj posadi u Blagaju koji jezapisan u sidžilu što ga je pronašao u Gazi Husrev-begovoj knjižnici u Sa-rajevu.91 U rečenom spisu piše kako je na sudu u Sarajevu havaledžija mu-stahfiza grada Blagaja, neki Osman, izjavio da je od Husein-bega primio15.000 akči kao ostatak plaće mustahfiza grada Blagaja za šest mjesecihidžretske godine 963., koja počinje 16. studenoga 1555. godine.

88 Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb:Institut za suvremenu povijest, 1995., 98-99.89 Prema sačuvanim povijesnim podacima, Dubica je 1538. pala u osmanske ruke zbog istih

slabosti obrane kao i najveći broj drugih graničnih utvrda, tj. prije svega zbog njene potpunenespremnosti za imalo veći obrambeni zadatak. Naime prema pismu zagrebačkoga biskupaŠimuna Erdödyja od 29. siječnja 1537., grad je neposredno pred dolazak osmanskih četa branilaposada od samo sedam stražara, ili čak samo tri stražara (HS 2, dok. 333, str. 329-330). Te jegodine osmanski napad zaustavljen kod Jasenovca, no kada je iduće 1538. Husrev-beg opet za-tekao Dubicu bez obrane, jednostavno ju je, 24. travnja, zauzeo bez ikakve borbe. Takav razvojdogađaja naveo je kapetana Katzianera da pismom iz Gvozdanskog 1. svibnja 1538. javim štajer-skim staležima da je Dubica izgubljena izdajom branitelja (više vidi u: Kruhek, Krajiške utvrde i

obrana, 122-124).90 Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo, 94.91

Kreševljaković, “Novi podatak”, 36.



176


Zaključak

U zaključku se može reći da je nakon uspostave Jajačke banovine i sve

češćih provala Osmanlija u dolinu Sane tvrdi grad Blagaj prestao biti rezi-dencija knezova Blagajskih te je tu funkciju preuzela sigurnija i udaljenijaOtoka na Uni. Grad Blagaj dobio je prije svega obrambenu funkciju zbogsvoje strateške pozicije na Sani. Ta je funkcija vidljiva i na sačuvanoj arhi-tekturi grada Blagaja, na što u prvom redu ukazuje vanjski zid sa tri manjabastiona, kao i niz slabo vidljivih puškarnica.

Iako su od devetoga desetljeća 15. stoljeća zaredale osmanske provalekroz dolinu Sane prema Uni i dalje u Hrvatsku i Slavoniju, ipak su se u todoba knezovi Blagajski više bavili sporovima sa susjednim velikašima, po-

glavito knezovima Zrinskima, negoli organizacijom obrane. Određen osje-ćaj sigurnosti, ali zasigurno lažan, davala im je novoosnovana Jajačka ba-novina. No nakon što su Osmanlije 1503. zauzeli tvrdi grad Kamengrad ugornjem toku Sane, čitava sanska dolina i sam grad Blagaj postali su prvacrta ratišta. Taj je prostor trpio uzastopne pljačkaške pohode te je postupnodemografski opustošen odvođenjem stanovništva u roblje, ali i sve brojni-

jim bjegovima domicilnog stanovništva u sigurnije krajeve. Štoviše, čini seda su Osmanlije grad Blagaj držali u svojim rukama u razdoblju od 1512.do 1519., kada ga je knez Stjepan Blagajski povratio u vrijeme uspješne

obrane granice što ju je provodio ban Petar Berislavić.Od sredine trećega desetljeća 16. stoljeća grad je imao isključivo obram-

benu funkciju te ga je bilo teško braniti jer je, po podacima, taj kraj potpu-no opustio stanovništvom. Padom Jajca i čitave Jajačke banovine 1527. za-pečaćena je i sudbina grada Blagaja, iako je još neko vrijeme ostao u kr-šćanskim rukama, svakako do 1531., kada se posljednji put spominje po-treba dodatnog naoružavanja tamošnje kršćanske vojne posade.

Tvrdi grad Blagaj vjerojatno je konačno pao u osmanske ruke u kasnu jesen ili ranu zimu 1537., tj. nakon pada Klisa i osnutka Kliškoga sandžaka

te kao priprema za daljnje osmansko osvajanje Pounja, koje je započeloosvajanjem Dubice 1538. godine. Tim činom završila je višedesetljetnaagonija hrvatskih branitelja Blagaja i tamošnjega stanovništva, a cijeli jeprostor doživio duboke demografske i gospodarske promjene dovođenjemnovoga stanovništva i uspostavom čvrste vlasti Osmanskoga Carstva.




The Counts of Blagaj and the Blagaj Castle afterthe Foundation of Banate of Jajce in 1464

The Blagaj castle is situated near the mouth of the River Japra into the River Sana, close

to the most important medieval road through the valley of the River Una and leading

from the Eastern Adriatic coast to the Pannonian basin. During the fourteenth and fif-

teenth centuries, the castle of Blagaj was the residence of Counts of Blagaj, the de-

scendants of the earlier Babonić counts. While the collapse of the medieval Kingdom of

Bosnia in 1463 foreshadowed Ottoman raids into the Sana valley, it was the foundation

of Banate of Jajce that put an end to Ottoman raids for a couple of decades. Neverthe-

less, historical documents sporadically indicate constant threat of Ottoman raids around

the turn of the sixteenth century. This is even more clearly depicted by the remains of

the castle of Blagaj that show abundant construction work conducted during the anti-

Ottoman defensive wars. In this essay, the author contextualizes the known informa-

tion about the Ottoman attacks in the Sana valley and the importance and the role of

the Blagaj castle in the anti-Ottoman defence system of the castles. Although these

buildings are today in poor condition, the ruins of the Blagaj castle indicate a major

extension of the castle’s fortification system built after 1503, and the beginning of the

deconstruction of the defensive system of Banate of Jajce. A special attention is given

to the establishnig of the final Christian (i.e. Croatian) desertion of the Blagaj castle dur-

ing the 1540s.

Keywords: castle of Blagaj, Counts of Blagaj, Ottoman wars, Banate of Jajce, late middle

ages, fortification architecture.

Documents

Stjepan Tomašević (1461.-1463.) - slom srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva (djelimično) [2013.]