Studentica: Valentina Hasimi

Odjel: za odgojne i obrazovne znanosti

Smjer: Razredna nastava

Godina: III.

Kolegij: Didaktička dokimologija

Strah od ispita (Anksioznost)

U Puli, 2012.

Uvod

Cijeli život učimo i polažemo neke ispite, ali rijetko kada se pitamo zašto nastaje strah

od ispita i kada on nastaje. Gotovo svaki student osjeća određenu razinu straha u vezi s

ispitom. Takvu nelagodu neki osjećaju za vrijeme učenja ili prije polaska na ispit, neki dok

čekaju na ispit, tijekom ispita, ili nakon njega. Studenti već kad sjednu za knjigu, mogu se

sjetiti nekih negativnih misli poput: „Što ako padnem i ovaj put!“, „Moja budućnost je

uništena“, „Ne smijem pasti.“ Zatim se prisjete posljednjeg ispita na kojem su pali. Takve

misli izazovu osjećaje straha, uznemirenosti, tjeskobe. Javi se i tjelesna reakcija koja može

dodatno skrenuti pažnju s učenja za ispit ili sa samog sadržaja ispita. Zbog izrazite nelagode

moguće je da od ispita namjerno odustanemo, odgodimo učenje ili ispit čime smo na trenutak

„ugasili“strah,no ono što smo zapravo učinili jest udaljili se od cilja učenja za ispit i polaganja

ispita.

Pa čak i ja ponekad još uvijek imam strah od ispita, i znam se vrlo često pitati zbog

čega, koji je uzrok tome?

U pokušaju shvaćanja i otkrivanja uzroka straha od učenje, trebalo bi početi od

otkrivanja simptoma. Stoga simptome možemo podijeliti u četiri skupine:

Emocionalni simptomi:

strah od pada na ispitu (prije početka ispita); strah od posljedica pada

osjećaj napetosti kad ispit započne (kad se podijele ispitna pitanja)

zabrinutost, neizvjestnost, iščekivanje

frustriranost ocjenom jer znate da ste puno bolje naučili i zaslužili više

osjećaj panike kad vidite da na neko pitanje ne znate odgovor

osjećaj zbunjenosti, razočarenja, ljutnje i sl. u vezi s ispitom

Tjelesni simptomi:

ubrzan rad srca, kratkoća daha, drhtanje ruku;

vlažni i hladni dlanovi, pretjerano znojenje;

glavobolja, mučnina, nelagoda u želucu;

napetost u mišićima, suha usta;

povišen i drhtav glas;

Kognitivni simptomi:

negativno razmišljanje, npr.: "past ću", "glup/a sam", "nisam trebao/la niti

izlaziti na ispit", "moram dobiti 5 na ovom ispitu" i sl.,

teškoće zadržavanja pažnje na ispitnom materijalu

teškoće dosjećanja informacija koje ste dobro naučili

neposredno nakon ispita dosjećanje svega što vam je bilo "blokirano" tijekom

ispita

Simptomi u ponašanju:

ubrzano hodanje, tjelesni nemir, tapkanje prstima po stolu, pojačan govor i sl.

(općenito pojačana aktivnost)

želja da se pobjegne iz situacije i da ona što prije završi

Nakon što smo otkrili simptome, možemo definirati anksioznost, te raščlaniti strah od

ispita na uzroke i posljedice.

Ispitna anksioznost je normalna ljudska reakcija. Ona povećava našu budnost i

spremnost, ali ako je prekomjerna, može ometati naša postignuća i izvršavanje zadataka.

Anksioznost zapravo ne treba potpuno odstraniti, već je dovesti na tu razinu da ne ometa u

učenju i obavljanju zadataka, što je vrlo teško postići, pogotovo kod djece, tj. učenika.

Uzroci straha su najčešće:

učenje u zadnji čas

loša organizacija vremena

teškoće s organizacijom sadržaja koji treba naučiti

zabrinutost zbog loših iskustava vezanih uz ispitivanje u prošlosti

zabrinutost zbog negativnih posljedica neuspjeha

Posljedice straha su:

teškoće razumijevanja postavljenih pitanja tijekom ispita.

zbrkanost misli, dekoncentriranost

teškoće prisjećanja ključnih pojmova ili pojedinih riječi za vrijeme

odgovaranja

slab uspjeh iako ste naučili gradivo

Zaključak

Nažalost, strah od ispita( anksioznost) je teško naučiti kontrolirati, pogotovo kod

učenika, zato bi učitelj/ica trebao/la razviti razne strategije za pomoć takvom učeniku.

Učitelj/ica bi također trebao/la biti dobar psiholog, kako bi znao/la prepoznati simptome

straha, te znati primijeniti razne strategije kako bi učeniku mogao/la pomoći u svladavanju

straha. Kako bi se učenik oslobodio straha od npr. usmenog ispitivanja, učitelj/ica bi trebala

biti smirena, te ispitivati ne zapovijednim tonom glasa, i pokušati ga smiriti nekom šalom ili

anegdotom. Učitelj/ica bi također trebao/la uputiti učenike da misle pozitivno, da ne uče

zadnji čas, (najčešći uzrok straha), te da pokušaju trenutak prije ispitivanja upotrijebiti

metodu -samoispitivanje, jer je to dobar način da se unaprijed pripreme za stresnu situaciju

ispitivanja. Najjednostavnija metoda samoispitivanja je prepričavanje, ali najbolje će se

pripremiti za ispit budu li si postavljali pitanja samom sebi i odgovarali na njih u ispitnim

uvjetima.