PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS UDK 630* 113 + 188

Šumarski list br. 11 12, CXXIII (1999), 543-563

RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA"

DAS RELIEF UND SEINE RÄUMLICHE EINTEILUNG

Stjepan BERTOVIC**

SAŽETAK: Opisuje se reljef kao istaknuti prirodni čimbenik i objekt različi­tih istraživanja. Spominju se neke vrste karata i razlike u tumačenjima reljefa. Između morfografskih jedinica pobliže se objašnjava apelative gora i planina, jer ih se gotovo redovito smatra istoznačnicama, a zapravo se bitno vrlo razli­kuju i pogrešno poistovjećuju. Obuhvat ujedinjenog utjecaja svih reljefnih čim­benika na podneblje, tlo i raslinstvo, predlaže se u novoshvaćenoj reljefnoj raš­člambi na orografijske pojase, a ti su: ravnički, brdski, gorski, pretplaninski i planinski. Daje se nekoliko aktualnih prijedloga za reljefnu tematiku.

K Ij učne r ij e č i: reljef- karte i tumači, gora i planina, orografijski po­jasi, bioklimati.

1. UVOD - Die Einleitung Kako se zna o reljefu, odnosno "o obliku krute Ze-

mljine površine, kako ga geomorfologija u genetičkom smislu istražuje, ovise gotovo sve ostale pojave na povr-šju Zemlje. Štoviše, pojave u atmosferi, iako stoje pod utjecajem svojih vlastitih planetarnih zakona, ipak očito najviše ovise o geomorfologijskim prilikama; tako u razvitku klimata, postanku vjetrova itd. Areali pak bilj­nih i životinjskih formacija prilagođuju se oblicima tla upravo tako očigledno kao i područja rasprostranjenosti ljudskih zajednica (rasa, naroda) i njihova stvaranja, od­nosno djelovanja, kao što su gospodarski prostor, nase­lja, putovi..." (Maul 1 1938,apudOppitz 1942).

"Reljef je najkarakterističniji element teritorija Hr­vatske i bitan je ne samo za razumijevanje sadašnjih osobina, već i za povijesnu ulogu hrvatskoga prostora" (Rogl ić 1960).

"U svakoj se regionalnoj geografskoj analizi reljefna

obilježja ubrajaju medu najvažnije fizičko-geografske značajke nekog prostora. Sam reljef, vizualno je često najmarkantnija osobina, a posebno je geografski zani­mljiv ne samo stoga stoje najčešće rezultat vrlo slože­noga razvojnog procesa i različitih utjecaja nego pogo­tovo iz razloga stoje to jedan od najvažnijih činilaca ko­ji bitno utječu na složene društvene osobitosti, na evolu­ciju i funkcije nekog prostora" (Pavić 1975).

U suglasju s gore opisanom važnošću i ostalim relje­fnim značajkama (popratna bilješka A), svrha je ovoga napisa sažeti najvažnije spoznaje o reljefu, njegovim oblicima i načinima kartografijskog prikaza, opisati bi­tne uzroke i razlike u poimanju naziva gora i planina i slijedom toga ponuditi verificirane osnove za točnije sveopće predočavanje reljefa, posebice za njegovu znanstvenu i praktičnu ekološko-biološku interpre­taciju i praktičnu uporabu.

2. RELJEFNE KARTE, OPISI I PRIMJEDBE Reliefkarten, Beschreibungenund und Bemerkungen

Već od vremena Babilonaca, Egipćana i Rimljana, reljefne bitnosti različito se prikazivalo na glinenim pločama, papirusu i kartama, naravno bez ikakvih poje-

Zbog znanstvene dosljednosti i cjelovitosti tematike u članku se, nažalost, nije moglo izbjeći citirati neke aktualne pojedinosti iz vremena dviju bivših Jugoslavija. Prof. dr. sc. Stjepan Bertović, Zagreb, Iblerov trg br. 8/IV.

dinosti o karakteru reljefa, visinskim odnosima i si. (Radošev ić 1974).

Kopnenu i primorsku Hrvatsku prikazivalo se na mnogim kartama Ugarske, Austrije i Italije, izrađenim u različitim razdobljima, mjerilima i tehnikama (p. bilj. B). Jednu od najstarijih karata "Quinta Europae Tabula" sastavio je C. P to lemaeus (Ulm 1482). Na toj i nizu

543

S. Bertović: RhLJLF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXIII (IgggX 543-563

sličnih starih karata označene su i najistaknutije reljefne sastavnice: isponi - brda, brežuljci, gore (npr. "Albanus mons", "Bebii montes") pojedinačno ili u lančanim ni­zovima u obliku sjenčanih stožera ili krtičnjaka. Ista­knute su i glavne vode - rijeke i njihovi pritoci te živi pokrivač - šume.

Na karti Ugarske (Stier, Nürnberg 1684.) vidi se re­ljefna razvedenost Gorskoga kotara i istaknut je Kick ("Kleckberg"), a između Velebita i Like označene su prostrane šume ("Morlackische Wälder")... (karta 1).

Karta 1. Reljef Hrvatske na isječku Karte Ugarske, 1684. Kartel. Relief von Kroatien auf dem ungarischen Kartenaus­

schnitt, 1684.

Naše najbolje kartografsko djelo iz starijeg razdo­blja je "Karta Slavonije i Hrvatske", koju je izradio Stjepan Glavač (1673.?). Dobro su prikazani reljef (npr. sjenčanjem istaknuta gorovitost Gorskoga ko­tara), riječna mreža, mnogi novi toponimi i po prvi puta označena je hrvatska milja u kartinu mjerilu.

"Mappa deren Kaiserlichen Königlichen an der See in Littoral Austriaco ligenden Waldungen..." (Pierker u. a. Beč 1764.) sa sjenčanim reljefom, šumama i kultu­rama (u boji) ubraja se među najstarije vegetacijske karte u nas (Kosov i č 1914., Be r tov i ć 1966)paiu svijetu (p. bilj. C).

"Zemljopis županija Kraljevine Hrvatske i Slavoni­je" osobito je značajan, jer je na osam posebnih karata u

boji, u mjerilu 1:180 000, prvi puta predstavljena visin­ska pojasovitost reljefa u Hrvatskoj, sa šest kartograf­skih jedinica (Steklasa Budimpešta-Zagreb, 1888)... (p. bilj. D).

Između topografskih sekcija za teritorij nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, na listu "Umgcbungskarte von Agram", koji je izradio K. u. K. f Militärgeographi­sches Institut" u Beču, 1893. g. (krt. 2) precizno su oz­načene mnoge reljefne pojedinosti (crtkano, "šrafama" vrhovi i grebeni pa doline, rijeke, potoci mrtvaje), a osobito vrijedna novost su označene aps. nadmorske visine (kote, triangulacijske točke) i prostorno omeđe­ne, zeleno obojane - šume.

Od druge polovice XIX. stoljeća i danas, za karto­grafski reljefni prikaz (Ber tov ić 1983) većinom se

tOMm n o 0 1 2 2 * s knl ^i'iifi'll'iH r — < T i—t -r r — « '

iocs 530 o 1300 :ooo 300C 4000 jocaSc^nue

Karta 2. Reljefu okolici Zagreba, 1893. (isječak) Karte 2. Relief in der Umgebung von Zagreb, 1893. (Ausschnitt)

rabe geometrijske metode s kotama i slojnicama (izo-hipsama).

Na toj osnovi odabrane reljefne visinske zone oko­snica su vrlo tipičnih i čestih reljefnih karata u raznim publikacijama (krt. 3). One međutim, vrlo dobro predo­čuju samo ukupnu reljefnu plastičnost i kolikoću poje­dinih zona (p. bilj. E) u istraživanome području.

U geologijskim, geografskim i ostalim opisima i raz­novrsnoj primijenjenoj tematici i kartografiji (Oppitz

544

S. Bertović: Rlil.JKF 1 NJKGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXX1II (1999). 543-563

1942,Roglić 1964,1974,1981,1988,Skupina pi­saca 1974-1975, Bognar 1988, 1990, 1993, i dr.)

OPĆINA ČABAR

LEGENDA m

1400 - 1500

Karta 3. Reljefi visinske zone u istočnom dijelu općine Rijeka (Za­jednički prostorni plan općina... 1984, prilagođen isječak).

Karte 3. Relief und Höhezonen im östlichen Teil der Gemeinde Ri­jeka (Gemeinsame Raumplanung der Gemeinde ...1984., angepaßter Ausschnitt).

ističu se geomorfologijske reljefne karte. One, uz osta­lo, predočuju vrste reljefnih oblika i tipove reljefa pre­ma nastanku i promjenama (krt. 4).

Vrlo plastičan reljefni pregled omogućuju i mnogo­struko vrijedne istraživačke poredbe sadrže panoramni terestrični te avionski i satelitski snimci (S re t enov ić & Š o b i ć 1974,Bertović 1983, V. Kušan 1996).

Usporedbom tumača reljefnih karata i opisa, uoča­vaju se različiti i proizvoljni odabiri znakovitih nad­morskih visina, obuhvati slojničkih razmaka (visinskih ljestvica, odnosno hipsometrijskih skala) i vrlo često miješanje različitih apelativa (brdo, gora, planina) za istovrsne geografijsko-reljefne oblike i razrede (kate­gorije). Ta česta razilaženja, kao i zbrku, pokazuje ovih nekoliko odabranih primjera:

"Tumač boja: ravnica ispod 100 m, ravnica ispod 200 m; bregovit predjel do 500 m; planine do 1000 m. planine do 1500 m, planine do 2000 m" (S t ek las a, Budimpcšta-Za-greb, 1888). "Reljefni oblici: isponi, hum (brežuljak) do 200 m visine, brdo, brijeg od 200-1000 mi gora iznad 1000 m. Razlikujemo nisko gorje do 1500 m apsolutne visine, osrednje gorje kojega vršci dosežu najviše do 2500 m a. v. te visoko gorje s preko 2500 m a. v." (M. G r a č a n i n , Zagreb, 1946, 1950). "Koeficijenti otjecanja za različita područja i tla. Područja: visočje, iznad 1.000 m nad morem; brdovito područje, 1000-500 m n. m.; humovito područje, 500-150 m n. m.; humovite ravnice; ravnice ispod 150 m n. m." (G o d e k, Zagreb, 1949). "Visinska karta Jugoslavije: 1. gorski svet nad 1.500 m; 2. gorski svet med 1000 in 1500 m; 3. gorski svet med 500 in 1000 m; 4. gričevje in hribovjc (brežuljci i brda, op. p.) v viši-nahpod 500 m; 5. ravnine ..." ( M e l i k , Ljubljana, 1958). "Isponi u megareljefu i makroreljefu mogli bi se razvrstati ovako: hum ili brežuljak do 200 m visine, brdo ili brijeg do 500 m, gora do 1000 m, planina iznad 1500 m" (Safar , Za­greb, 1963).

"Visinska struktura reljefa kopna: nizije ispod 200 m, brcžulj-kasto-brdovito zemljište 200-500 m, niskoplaninsko zemlji­šte 500-1000 m, srednjoplaninsko zemljište 1000-2000 m, vi-soko-planinsko zemljište preko 2.000 m" ( S r e t e n o v i ć , Beograd, 1974).

do 200

brežuljak ili hum

200-500

brdo

500-1000 1000-2000 više od 2000 gora - p l an ina

niska gora, planina

srednja gora, planina

visoka gora, planina

Tablica 1."Hipsometrijska podjela i nazivi za reljefne uzvisine, u metrima apsolutne ili nadmorske visine" (po Kalmeti, Zagreb, 1983, orig.).

Tafel 1 "Hypsometrische Aufteilung und Namen für die Rclicferhöhungcn, in Meter der Absolut- oder Mecreshöhe" (nach Kalmeta, Zagreb, 1983., Original)

"Reljef - visinski pojasi, nadmorska visina u metrima: 0-100, 100-200, 200-500, 500-1000, 1000-1500, 1500-2000 (Bcr­ti ć, Zagreb, 1993). "Tip reljefa: brežuljkast do 200 m nadmorske visine, brdovit od 200-1000 m, gorovit (planinski) iznad 1000 m" ( K o v a ­če v i ć, Zagreb, 1995).

"Planine. Planinsko područje (reljef iznad 500 m aps. visi­ne)... Najrasprostranjenija su tzv. sredogorja (500-1500 m)... Visokoplaninsko područje (iznad 1500 m)"... ( P r c i ć , Za­greb, 1997, s. 268). "planinsko područje (teren iznad 500 m apsolutne visi­ne". ..(B u 1 j a t & P r c i ć , Zagreb, 1997., s. 345)... (p. bilj. F).

545

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXXIII (1999), 543-563

Reljef- geomorfološke osobine

t* ^

vrste reljefnih oblika endogeni reljef

T""** dinarski gorski hrptovi

dinarski gorski masivi

"otočni" gorski hrptovi

"otočni 'gorski masivi

mlađe potoline

strmei čela navlake

važniji rasjedi

padinski reljef H U M predgorske stepenice (pedimenti)

riječni reljef O ^ mrtvaje

riječne terase

zzZ^. riječne plavine

delte

^~Z riječne doline

ledenjački reljef ""* w krnice, morene

tipovi reljefa prema nastanku | vulkanski

I J riječni (naplavne ravni)

f } riječni (terasne nizine), I

H i riječno-močvarni

i i riječno-padinski (fluviodenudaeijski)

krški i riječnokrški (fluviokrški)

ledenjački (glacijalni)

EZ3 lesne zaravni

I I eolski I I polja u kršu

Karta 4. Reljefne geomorfološke osobitosti u zapadnoj Hrvatskoj (po Bognaru, 1993., prilagođeni isječak). Karte 4. Relief und geomorphologisehe Eigentümlichkeiten im Westen Kroatiens (nach Bognar, 1993., angepaßter Ausschnitt).

Neodrživa su različita shvaćanja o osnovnim relje­fnim oblicima, pa bi ih trebalo stručno usuglasiti i jedin­stveno definirati, bez obzira na njihovu daljnju znan­stvenu, gospodarsku i praktičnu namjenu i uporabu.

Za svrsishodniju ekološko-biološku raščlambu relje­fa, apsolutne nadmorske visine nisu dovoljno realan os­lonac. Uza svu svoju stalnost, one su često nepostojan bioekološki pokazatelj i razdjeljivač jer ovisno o vrlo

utjecajnim ostalim reljefnim čimbenicima - razumljivo - vrlo variraju na pojedinom (si. 2, krt.5) ili udaljenijim lokalitetima unutar istih reljefnih oblika (objekata).

Znakovit je i začuđujući propust, što se u gotovo svim reljefnim interpretacijama zanemaruje već odav­no znanstveno dobro opisan i poznat biljni svijet, iako je šumska i ostala vegetacija istaknuti reljefni i zemljo­pisni čimbenik i - posebice u nas - najsigurniji u obi-

546

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12. CXXII1( 1999). 543-563

Iježbi i omeđenju osnovnih reljefnih oblika, tj. nizina, brda, gora, a osobito pretplaninskih područja i planina.

Uz neupitne geomorfološke opise, nadmorske visi­ne i visinske zone sporne su neke dodatne geografsko-morfološke oznake (npr. "dolinsko-planinski prostor, dolinsko-kotlinske udoline, brdsko-planinska ili pla-ninsko-kotlinska područja" i slične generalizacije), jer se većinom ne mogu uskladiti s aktualnim opisima pod­neblja, tala, raslinstva i drugim znanstvenim, gospo­

darskim i praktičnim spoznajama (v. Šumarska enci­klopedija, 3, str. 143) i namjenama.

Spomenimo da su za jasnu predožbu terenskog obli­čja i njegovih značajki zorni i reljefni prerezi (profili), snimci i crteži kakve primjerice često rabe H or vat (1942, 1949, 1962), G lavač (1962), B e r t o v i ć (1963, 1987, 1992), F. Kušan (1969), Re i s ig l & Kel le r (1987), A. Ž. Lovr ić (1987) i mnogi drugi (si. 2 - 5, 8) istraživači.

3. RAZLIČITOST BRDA, GORE I PLANINE Der Unterschied zwischen dem Berg, Gebirge und dem Alpinengebirge

Najuočljiviji pozitivni reljefni oblici Zemlje - uzvisi­ne (isponi): brda, gore i planine te njihove mnoge jezične izvedenice - starodrevni su i česti općeniti nazivi u puč­koj predaji i pjesmama, u zemljopisnom imenovanju i kartografiji pa starijoj i novijoj hrvatskoj književnosti. Oni su važni razlikovni objekti u mnogim prirodoznan-stvenim istraživanjima i opisima, u tehničkim i gospo­darstvenim djelatnostima, športu, turizmu, vojsci itd. U novije vrijeme bregovi, a osobito gore i planine često se spominju u raznovrsnim udžbenicima, filmovima, struč-no-popularnim RTV-emisijama, putopisima, publikaci­jama, slikarstvu, dnevnom tisku i ostalim oblicima jav­noga priopćavanja, u općem i ekološkom odgoju.

Osim vrlo ... vrlo rijetkih iznimaka, gotovo u svim spomenutim i ostalim slučajevima, opće imenice (ape­lative) gora i planina pogrešno se shvaća i rabi kao isto­

značnice (sinonime). Uzroci su tome različiti, npr.: na­rodna baština i jezična tradicija, strani uzori i nedosta­tak razlikovnih kriterija i definicija, nemar ili nepozna­vanje odgovarajućih znanstvenih spoznaja, stilske vari­jacije pisaca, nerealno opravdavanje s tzv. općim i raz­govornim jezikom, ali često i bolećiva sklonost uveli-čavanju stvarnih gora (a ponekad čak i brda) s naoko impresivnijim nazivom planina.

Za potkrijepu opisanih navoda, ali i zbog objektivne isprike piscima, dajemo - iz najpoznatijih domaćih i stranih rječnika, atlasa, enciklopedija, leksikona i od­govarajućih publikacija - doslovne izvode i tumačenja koji su, po našem sudu, izvori i razlozi za ispremiješa-nost i pogrešan izbor medu nazivima brda, gora i plani­na u svim dosadašnjim slučajevima.

Erćg, Coliis, is. monticulut, li. 2. Breg,ili kräyvodej alibregnadvodum,H#*, č.Iitus, oris. Appendix > or/t terr^ quam aqua. aUuit, labrum amnis. 3. Breg ali nafzip j ki vodu zaderfava, dafze n c razlejc , chttma , tis. 4 . b reg , kojega voda zafprihava , crej>idot inis. breg nad morlem> Littus , o m . v. Berdo.

Bregovit , [D.] Bärdovi t , Bärdafzt. Col-iicofus, monticufofus > montofus, morttuo-fufy ayttm.

G o r a , planina. Mons^tis. 2 goravifžo-ka. (D.J varhovira, uzbardovira , mons cicdivisi mtmsfaßigiofuSi jugofitSi clival} fr&ctps, alius, &"praruptus, in elivum atcumimlw. 3. gora fz-tSrma, mom de-clivis. v. Sztermovit. & Montlcola. 2.

G o r e vcrhunecz, ill (D.) värh. Montis ju~ gum, ftcttmtn , tmttmtn^ calumtn , vcr~ lex^faßigium, fuptrciihtm tfnntitđ$ men­tis. 3. vu gore rojen , montigwa , me. 4. vu gore fztojechi, Monticola-,^

Gortf podnos je. Montis raJ/ccs,

Gori . /IrAei. 2. gon. v. Gore . Goncza . (D.) Bardafcze, glaWcza. Mon-

ticulusjixcoBs. v. Brefanyek. 2. Goci-cza vinogradfzka. v. Promontor ium. n. 2.

Plannia. Alptiy mentts arJui, v. Gora. ¥\iMi\ccz.Atonta*ntttmoTjtAtiifla%y*ton!icola Pianinfzki. Montatws. pianinfzki Bogh,

Montitiut,

"GORA, /.' mons; silva. - Riječ je praslavenska, isporedi stslov. gora, rus. opa, čes. hora hura pol. gora. -... a. mons, brdo. Ovo je starije značerie... b. silva, šuma; ovo je postalo od pređašnega značeha, i zamjeriuje ga često već od XIV vi­jeka"... (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU; dio III.; Zagreb 1887-1911., str. 270, 271.). "PLANJNA f. gora obrasla šumom... Nalazi se i u drugim nekim slav. jezicima: u slov. i u bug. (s istim značehem), u pol. planina, (suha neplodna zemla) malorus. no.ionima {neplodno zemlište), ali u drugim indoevr. jezicima ne nalazi se riječi postanem i značenem srodnih."::. (Ibidem , dio X, Zagreb 1931, s. 3). "Berg m - (e) s, - e brdo n, brijeg m, gora, planina/! - Gebir­ge n - s, - gorje n, planina f, brdo ;/. - gebirgig adj. planin­ski, brdovit, gorovit. Gebirgigkeit / brdovitost, gorovi-

Slikal. Belostenec, I.: Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium, seleetioribus synoni-mis, phraseologiis..., Zagreb 1740. (preslik).

Bild 1. Belostenec I.: Gazophylacium scu latino-illyricorum onomatum aerarium, seleetioribus synoni-mis, phraseologiis..., Zagreb 1740. (Kopie).

tost (-i)". (G. Š a m š a l o v i ć , Njemačko-hrvatski ili srpski rječnik, Zagreb 1960, s. 170 i 428). "Brdo, gora, n. mountain, mount - Brdovit, a. i adv. hilly -Bregovit, a. hilly, mountainous" (I. dio, s. 14/15). - "Gora, n. mount, mountain - Gorovit, a. montainous" (Ibid., s. 32). - "Planina, n. mountain" (Ibid., s. 108). - "Hill, n. brežu­

ljak; brdašce; glavica; hum - Hillock, n. brdašce; oglavak" (II. dio, s. 66). -"Mount, n. planina; brdo; glavica-Moun­tain n. gora; a. gorski" (Ibid., s. 102)... (Standard Croatian-Englisch and Englisch-Croatian Dictionary, Pittsburgh Pa., ožujak 1917).

U isticanju razlika reljefnih oblika nisu precizniji niti ostali poznati rječnici. Tako je moun' tain, n., svaka zemljina uz­visina viša od brda (The Meriam-Wcbster Pocket Dictiona­ry, New York 1949); Mountain, planina, gora, brdo (Dr-

547

S. Bcrlović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXIII (IW9). 543-563

vodelić: Englesko hrvatsko-srpski rječnik, Zagreb 1962); Mountain, strma uzvisina s ograničenom vršnom površi­nom, 1000 stopa (1 stopa oko 30 cm) ili više iznad okolne površine (Webster's Third New International Dictionary, Massachusetts, USA 1971). "göra » I" brijeg, brdo, 2" velika šuma ... Veoma raširen to­ponim, sam i u vezi s toponomastičkim pridjevina." (Etimo­logijski rječnik, knj: 1., JAZU, Zagreb 1971, str. 589-591). "planina, opća južnoslavenska, poljska, ukrajinska riječ. » 1" šumom obrastao brdovit predio, mons, montanea, 2" to­ponim"... (Ibid., knj. 2., Zagreb 1972, str. 675). Brodnjakov Razlikovni rječnik ... (Zagreb 1993) navodi: "gora, ž., - šuma ... i u hrv. planina". Natuknice planina, ne­ma, a "planinac > goranin, gorštak, brđanin". Andrecsov opći priručni atlas (Allgemeiner Handatlas, Bielefeld u. Leipzig 1896, s. 1, 2), u popisu upotrebljcnih skraćenica i kratica geografskih imena, na odgovarajućim kartama i u podnaslovu navodi: "2) bei Berg- und Gebirgs-namen: G. Gebirge (dtsch); Gora (bulg., russ., serb.); Gudar (pers.). PI. = Planina ( bulg., serb.)... vrch, vrh (bulg., serb.) Bergspitze". Atlas Svijeta (Jug. Leksikografski zavod, Zagreb 1974, s. 33) navodi "Popis geografskih imena, Kratice: g - gora, gorje, pr. prolaz, prijevoj". U podnaslovu "Planine - tablica: vrhovi, planine, zemlja, otok", između 123 najviših svjet­skih vrhunaca, navodi se 5 iz Slovenije, 5 iz Makedonije ije­dan iz Crne Gore. Atlas Svijeta, Novi pogledi na Zemlju (Liber, Zagreb 1978, s. 171-173) donosi "Rječnik izvornih geografskih pojmova (izbor)". Taj sadrži 132 kratice za različite reljefno-morfo-loške objekje i nazive, između kojih tek jednu zajedničku oznaku za brdo, goru, gorje, planinu, planinski masiv i pla­ninski lanac (!) ima više zemalja, odnosno 19 jezika (arap­ski, burmanski, češki, finski, francuski, irski, islandski, ja­panski, kmerski, korejski, mađarski, malajski, nizozemski, norveški, perzijski, španjolski, švedski, tajlandski i turski).

Zemljopisni atlas Republike Hrvatske (Školska knjiga & Leksikografski zavod M. Krleža, Zagreb 1993, s. 114) tako­đer u sadržaju pod "Kazalo, Ostale kratice" ima samo zajed­ničku oznaku "b brdo, gora, planina". "GORA v. Gorje, veća uzvišenja na Zemlji, koja se jasno is­tiču u reljefu, jer se izdižu iznad okolnog zemljišta. Po visini se dijele u nisko, srednje i visoko gorje" ... (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 3, Zagreb 1958, s. 202, 205). "GORJE, skupina uzvišenja najednom dijelu Zemlje koje se znatnije izdiže iznad okolnog prostora. Obično u gorju ima više planina". (Geografija, Školski leksikon, knj. 12, Zagreb 1965, str. 181). "PLANINA, veće i prostranije razgranato uzvišenje koje se izdiže iznad okolnog zemljišta više stotina metara." (Ibid, s. 423). "Planinsko (visokogorskopodručje) čine planinske skupine, koje se najvišim vrhovima izdižu nad klimatsku granicu šu­me". (Enciklopedija Jugoslavije, 6, Zagreb 1990, str. 177). "planina prostrano kopneno uzvišenje (iznad 500 m) okruže­no nižim zemljištem, kojemu je površina pri vrhu znatno ma­nja nego u podnožju. Prema visini razlikuju se niske (do 1000 m), srednje visoke (1000 - 2000 m) i visoke (iznad 2000 m) planine.... Prema postanku dijele se na ulančane (nastale oro-genezom; Alpe), gromadne (izdizanjem, odn. spuštanjem ze­

mljišta duž rasjeda; Rodopi) i vulkanske (nagomilavanjem la­ve oko kratera; Kenya)." (Hrvatski opći leksikon, Leksiko­grafski zavod M. Krleža, Zagreb 1996, s . 767). Hrvatski leksikon (sv. I i IL, Leksikon d.o.o. & Leksikograf­ski zavod M. Krleža, Zagreb 1996, 1997) navodi: "Gora, se­lo u Sisačko-moslavačkoj županiji". Kao geografsko-relje-fni pojam natuknica gora nije navedena. Vrlo začuđuje i za­brinjava stoje u oba sveska, zavise od 70-tak hrvatskih gora bezrazložno odabran pogrešan naziv planina] Natuknice planina također nema, a "planinarstvo" sadrži slične jezič-no-zemljopisnc netočnosti (p. bilj. G).

"Riječ GORA je naziv za prostorno manju i redovito osa­mljenu uzvisinu mirnijega reljefa ili njegova blažeg obličja, različita postanka, koja morfološko-hipsometrijski čini pri­jelaz od brda k niskoj planini, nadmorske visine od 500 do 1000 metara". ( K a l m e t a , R.: O zemljopisnim nazivima gora i planina, Priroda, 7, Zagreb 1989/90, s. 27-29).

"Riječ PLANINAje naziv za prostorno veću i višu uzvisinu vrlo raznovrsnih, složenih i kontrastnih reljefnih oblika, uzvisina je žive energije reljefa, različita postanka i nadmor­ske visine više od 1000 metara: (a) NISKA PLANINA od 1000 do 2000 metara n. v." i (b) VISOKA PLANINA viša od 2000 mn.v." (Ibid.).

Navedeni respektabilni izvori i njihovi zbunjujući izvodi i slabi tumači dokazuju trajne stručne, jezične i praktične nedoumice i nedosljednosti u poimanju brda, gora i planina, koje se protive utvrđenim prirodoznan-stvenim spoznajama te prosudbama o poznatoj važno­sti reljefa u prirodnom životnom okolišu.

U rješavanju tih problema najsigurnije može pripo­moći pokazivačka (indikatorska) uloga biljnog pokri­vača, jer je znanstveno utvrđeno i priznato da su vege­tacija i njezine biljne zajednice (fitocenoze) najsigurni­ji pokazatelji stanja i promjena koje nastaju pod utjeca­jem stojbinskih čimbenika pa tako i reljefa.

Te važne spoznaje i istraživanja naših i stranih fi-togeografa (Beck-Mannage t t a , 1901, Braun-B l a n q u e t 1915, 1926, B r o c k m a n n - J e r o s c h , 1919,Pawlowski , 1926, Kušan F., 1933,Horvat 1935-1939, 1988, Re i s ig l & Kel le r , 1987. i mnogi drugi) utvrdile su, uz ostalo, eksplicitno ili implicitno, jasne granice svih reljefnih oblika od ravnica do brd­skih, gorskih, pretplaninskih i planinskih predjela.

U suglasju s tim, a zbog svakodnevnih dvojbi oko izbora naziva gora i planina, doslovce ćemo navesti ne­koliko fundiranih spoznaja našega najpoznatijeg istra­živača planinske vegetacije - fitocenologa svjetskoga glasa - dr. 1 ve H o r v a t a. - "Zato nema u Hrvatskoj tako visokoga vrha na

kome bi pojas klekovine dosegnuo svoj prirodni uspon i povrh toga pojasa klekovine nalazio se nadmorskom visinom uvjetovani pojas planins­kih goleti. Određeni su kompleksi planinskih li­vada istina prirodno uvjetovani, ali ne usponom, već lokalnom klimom i tektonikom" (Rad JAZU, 238, Zagreb, 1930, str. 7).

548

S. Bertović: RELJhh I NJl-GOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXII1 (l'W9). 543-563

"Dans les montagnes croates il n' y pas de zone speciale de vegetation alpine qui serait condi-tionnee par 1' altitude des montagnes" (Comptes rendus..., Beograd, 1932, s. 114). "Na hercegovačkim planinama uspinje se kleko­vina do najviših vrhova, pa tako dolazi na Drina-či (2045 m), Mamici (1997 m), Velikom Vilincu (2116 m) i na Dragoj Kosi u Velikoj Čvrsnici (2217 m). Borići dolaze tik pod samim vrhom... planinska je vegetacija još uvijek u pojasu kleko­vine, dok se na najvišim usponima Crne Gore razvila kao posebni vegetacijski pojas" (Ljetopis JAZU, 46, Zagreb, 1933, s. 103,104). "Planinska je vegetacija od Snježnika do Magli­ca uvjetovana uglavnom lokalnim klimatskim, orografskim i biotskim faktorima. Posebni pojas planinske vegetacije nalazi se tek u visokim, pla­ninama središnjeg i istočnog dijela Balkanskog poluotoka..." (Glasnik za šumske pokuse, 6, Za­greb, 1938, s. 146). "Klekovina, iako je po izgledu različna od šume, pripada ipak po svom sastavu nesumljivo šum­skoj vegetaciji. Ona izgrađuje zapravo značajni predplaninski pojas, koji dijeli šume od bitno ra­zličite planinske vegetacije" (Zemljopis Hrvat­ske, II., Zagreb, 1942, s. 97,477). "U vezi s obličjem planina postoje četiri glavna skupa planinske vegetacije: vegetacija stijena, točila, snježanika i rudina. Ovima se pridružuju i planinske vrištine" (Šumarski priručnik, II., Zagreb, 1946, s. 1132.-1134).

"Povrh pojasa klekovine nalazi se u planinana, koje znatno prelaze 2000 m, pojas planinske ve­getacije. On je veoma lijepo razvijen u Julijskim i Kamniškim Alpama, na Durmitoru, Šar-plani-ni, Korabu, Peristeru, Nidžeu i Pirinu, a na svim je ostalim planinama vrlo uzak i uvjetovan samo mjestimičnim prilikama" (Šumske zajednice Ju­goslavije, Zagreb, 1950., s. 12,14.).

Jiila ;

5ui72sŽa F \ fojai suTve J7a7li72shcc £M£M planinski pojas

vegetacija: (11111111 pojas lUhavi-ne Vegetacija: | j prejsvjeinj pejas

Slika 2. Pretplaninske šume i klekovina na vrhovima gorskih masi­va Risnjaka i Bjelašnice u poredbi s planinama Rilom i Vi­sokom Tatrom, na kojima je razvijena i planinska vegetaci­ja (po Horvatu, 1942, 1949, prilagođeno).

Bild 2. Subalpine Wälder und Krummholz am Gipfeln der Gebirgsmassiven von Risnjak und Bjelašnica im Vergleich mit Rila und Hohe Tatra auf denen die Alpinenvcgctation verbreitet ist (nach Horvat, 1942.. 1949., angepaßt).

- "... aber auch die niedrigeren Gebirge Kroatiens und der Herzegovina, welche einer eigentlichen Hochgebirgstufe entbehren, haben eine prächti­ge, an endemischen sehr reiche Hochgebirgsve-getation" (Vegetatio, V-Vl, Den Haag, 1954, s. 446)...(p.bilj.H).

Slika 3. Tipičan planinski reljef­ni i vegetacijski pojas u alpskoj skupini Gross-glockner-a (3798 m) u Visokim Turama (Foto: Das grosse Alpen Pano­rama, Mairs Geographi­scher Verlag, Mair). Za razliku od Alpa, svi naj­viši vrhunci u RH i RBiH ne dosižu pojas zonalnoga planinskog raslinstva, a ono je naj­istaknutije obilježje sva­ke prave planine.

Bild 3. Typischer Alpinenrelicf und Vegetationszone in der Alpengruppe Großglockner (3798 m) in Hohe Ture (Foto: Das große Alpen Pa­norama, Mairs Geographischer Verlag, Mair). Im Unterschied zu den Alpen, die höchsten Gipfel in Republik Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina erreichen nicht die Zone der zonalen Alpinengewächse der ein bedeutender Merkmal jedes echten Alpinengebirge ist.

549

S. Bertović: RliLJHK I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list hr. 11 I2.CXXIII (1999), 543-563

I zHorva tov ih i europskih fitogeografskih i fito-cenoloških spoznaja uočljive su nedvojbene pojedina­

čne osobitosti reljefno-morfoloških oblika - ravnica, brda, gora, pretplaninskih područja i planina - pa ćemo

Qipfel Kalk obere nivale Stufe Kryptogamen: Pilze, Algen, Moose, Flechten untere nivale Slute wenige dikotyle Polsterpflanzen Saxifraga aphylla, Poa minor

Übersicht: Hohenstufen und Lebensbereiche

3000 m subnivalc Stufe Rasenfragmente: Caricentm firmae

2S00 m obere alpine Stufe Polsterseggenrasen Cahcetum firmae = "Firmetum Schneeböden: Blaukressenflur Arabidetum coeruleae Weiden: SuHcetum retusae Schult: Täschelkrautflur Thlaspicrum rotundifolii Fels: Schweizer Mannsschild Androsacertum helveticae

2500 m mittlere alpine Stufe Blaugras-1 lorstseggenrasen Seslerio-Semperviretu n i Gemsheidespaliere Loiseleurietum calcicolum Kalk-Silikat: Nackt riedrasen Elynetum

2300 m untere alpine Stufe Almrausch-Legfohrengebüsch Rhododendro hirsuti-Pinetum mugi Rostseggenrasen Caricetumferruginei

Violettschwinge] Festucetum violaceae Goldschswingelrasen Festucetum paniculatae Schutt: Schildampfer Rurnicetum scutati

^ N a c ^ . s e n

yJA fcr Felsspalten ' ^ Androsac. helv.

Pol sterseggenrasen Dryadeto-lirmetum

3000

2800

fc 2600

2400

Waldgrenze ^f"T 1500- 1800 m 4 J subalpine Stufe ßpc

Fiehtenval Picetum subalpinum }£l Buchenwald, Dentario-Fagetum. « i Aceri-F. K Legföhrengebüsch Pinetum mugi KÜ Bürstlingrasen Nardetum m Fels: Potentilletum caulescentis

T

rä* ^•S^&JSlÄSil

jBlaugrashaldcn Seslerio-Semperviretum

• Schutthalde Thlaspiet. rotund

2200

2000

1800

600

ji/W Bürstlingweidc •' Nardetum \hb.4n Möhenslufen im Kalk

Slika4. Iznad pretplaninskog područja i šumske granice, samo najviše vrhove Alpa i srodnih masiva obilježava zonalan planinski vegetacijski pojas s nekoliko visinskih stepenica i cdafsko-klimatski uvjetovanih, većinom intrazonalnih, fi-tocenoza(po Reisigl & Kellern, 1978, orig.).

Bild 4. Oberhalb der subalpiner Stufe und natürlicher Waldgrenze, sind nur die höchsten Alpengipfel und gleichartige Massive durch die zonale Alpinenvegetationszone bezeichnet, mit einigen Hohenstufen und edaphisch-klimatisch be­dingten, meistens intrazonalen, Phytozönosen (nach Reisigl & Keller, 1978).

550

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXI11 (1999), 543-563

naglasiti njihove osnovne razlikovne karakteristike i najhitnije dosljednosti, koje proizlaze za hrvatske, bosansko-hercegovačke pa i ostale krajeve.

Ravnica (nizina, ravan) - reljefno uravnjena površ (porječje, riječna dolina, polje) s jače ili slabije izraže­nim mikro- i nanoreljefom i utjecajem poplavnih i pod­zemnih voda, na različitim nadmorskim visinama, u kopnenim i primorskim krajevim . R. je stojbina zonal-ne stepe i šumostepe te ekološki optimum edafski para-klimaksnim (šumskim i ostalim) fitocenozama, inten­zivno potiskivanih izgradnjom ili poljodjelskim djelat­nostima.

Brdo ( brijeg, brežuljak, brdašce, glavica, hum) -izbočen kopneni reljefni oblik (uzvisina, ispon), razli­čit po postanku i stjenovitoj podlozi, pojedinačan ili u skupinama (pobrđe, humlje). Po visinskim dosezima najniži je u poredbi s gorom, a osobito s pretplaninom i planinom. Briježni reljef obilježavaju pojasne (zonal-ne) brdske šume različitih listopadnih (u primorju i vazdazelenih) hrastova u karakterističnom mozaiku s raznovrsnim poljodjelskim kulturama, livadama, ka-menjarama i seoskim ili gradskim naseljima.

Gora - kopnena makroreljefna izbočina, viša od br­da a niža od planine, tektonskog ili vulkanskog postan­ka, različita petrografskoga sastava, osamljena ili u sku­pini (gorje). Prirodno su joj reljefno obilježje pojasne (zonalne) gorske bukove i bukovo-jeline šume. Od pla­nine se izrazito razlikuje povoljnijim ekološkim prilika­ma, fizionomijom i izostankom klimatsko-zonskoga planinskog vegetacijskog pojasa.

Pretplanina - prostran reljefni ispon u alpskom i dinarskom te ostalim alpinskim sustavima, koji se po nadmorskim visinama, pojasnim pretplaninskim buko­vim šumama, klekovini bora krivulja ili bukve i fra­gmentima rudina na gornjoj prirodnoj šumskoj granici - izgledom, ekološki i gospodarstveno oštro ističe, raz­likuje i uklapa između gore i prave planine.

Planina - izdignut (pozitivan) najviši kopneni rel­jefni oblik, znatno viši i istaknutiji od gore a pogotovo od brda. Tektonskog je ili vulkanskog porijekla, različite litološke grade i vrlo surovih stojbinskih prili­ka. U poredbi s gorama, planinu obilježavaju veće mase (glomaznost) i najviši ustrmljeni vrhovi iznad prirodne šumske granice. Planina se odlikuje osobitim reljefno-klimatski uvjetovanim pojasom i stepenicama planinske vegetacije, a često i s trajnim snježnim (ni-valnim) pokrivačem (slike 2 - 5.)

• • •

Reljefni isponi - brdo, gora, pretplanina i planina -sa znanstvenog ili bilo kojega stajališta nisu i ne mogu se nikako smatrati i nadomještati kao istoznačnice (ina­čice, sinonimi), jer svaki od njih posjeduje ekološke,

biološke, fizionomske, gospodarstvene i ostale svoj-stvenosti, koje iziskuju da se uzmu u obzir. Svakoj od tih reljefnih jedinica strukovnjački treba usuglasiti eg­zaktan i jednoznačan opis (definiciju).

Na teritorijima R. Hrvatske i R. Bosne i Hercegovi­ne razvijeni su ovi reljefni oblici: ravnice, brda, gore i pretplanine, a - neka bude izričito naglašeno - nema planina! Uz izuzetak lokalno (klimatski i edafski) uvje­tovanoga planinskog raslinstva - sve tamošnje najviše vrhunce nastavaju pretplaninske fitocenoze, i nema onog, u okomitom slojanju još višega, klimatskozon-skog pojasa planinske vegetacije, koja je jedno od glav­nih obilježja istinske planine.

Zato je neznalački i besmislica uporno nazivati hr­vatske i bosansko-hercegovačke (a i neke susjedne) gorske i pretplaninske predjele planinama, kada to oni po svim realnim, znanstvenim i praktičnim spoznajama nikako nisu (p. bilj. K).

S opisanim su odnosima reljefnih oblika i raslinstva u suglasju i vegetacijski opisi i karte koje su objavili: Horva t (1962), G 1 avač (1962, 1974), Be r tov i ć (apud Šafar 1963; 1975, 1987), S t e f a n o v i ć (1983, 1987), Skup ina p i saca (1986), Lakuš ić (1987), Be r tov i ć & Lovr ić (1987, 1992), Gams (1990), a Skup ina p i saca (1992) nedosljedno raz­vrstava neke naše brdske i gorske šume u odnosu na is­toimene reljefne oblike u Hrvatskoj.

ionom

Slika 5. Shematski reljefni prerez i prikaz vegetacijskih pojasa u Is­točnim Alpama uz liniju Münchcn-Innsbruck-Garda jeze­ro. Donje deblje crte pokazuju nadmorsku visinu udolina i prijevoja, a gornje najviše regije (po Mägdefrau & Ehren-dorfer, 1978, orig.).

Bild 5. Schcmatischer Reliefdurchschnitt und Vegetationszonen­darstellung in östlichen Alpen an der Linie Münchcn-Gar-dasee. Untere starke Linien stellen Mcereshöhe der Tälern und den Gebirgssättcln dar, und obere Linien stellen die höchsten Regionen dar (nach Mägdefrau & Ehrendorfer, 1978, Original).

551

S. Bertović: RHLJI-K I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXIII (1999). 543-563

4. RELJEFNI (OROGRAFSKI) POJASI I ANALOGNI BIOKLIMATI Reliefzoncn (orographische Zonen) und analoge Bioklimate

Osim visinskih zona, geomorfoloških i ostalih re­ljefnih karata pokazalo se korisnim da osnovne fizičko-geografske reljefne oblike pobliže klimatski, vegetacij-ski i šire ekološki obilježimo i prostorno kartografski omeđimo (Ber tov ić 1974, 1975, 1985, 1987, 1991, 1994. i dr.). U provedbi te zamisli uveli smo pojam re­ljefni (orografski) pojas (zona područje), a to je ... "kopnena reljefna cjelina (kartografska jedinica) u ko­joj su obuhvaćeni izjednačeni utjecaji i promjene koje uzrokuju svi reljefni čimbenici na podneblje, biljni

crtao: V. Campanello wesentlich:

Karta 5. Visinske zone na Medvednici (u slojničkim razmacima po 100 m) i reljefni pojasi (D - visokogorski, C - niskogorski, B - brdski, A - ravnički) bitno se razlikuju po svom ekološ­kom poimanju, prostornom obuhvatu i namjeni (po Berto-viću, 1963, prilagođeni isječak).

Karte 5. Höhezonen auf der Medvednica (Schichtenlinicnabstand 100 m) und Reliefzoncn (D - altimontane, C - submontane, B - koline und A - planare) unterscheiden sich nach seiner ökologischen Auffasung, räumlicher Umfassung und nach der Anwendung (nach Bertović, 1963., angepaßter Aus­schnitt).

pokrivač i ostale sinekološke prilike u određenom po­dručju" (krt. 5, 6). Realnu provedbu te zamisli omogu­ćili su nam istovjetni metodološki pristup i usporedi­vost znanstvenih rezultata u većini starijih prirodoslov-

19-E.Or

r j- RELJEF OROGRAFSKI POJASI

(isječak), po S. Bertoviću

planinski (alpinski)

pretplaninski (subalpinski)

gorski (montanski)

brdski (kolinski)

ravničarski (planarni)

Karta 6. Reljefni pojasi u istočnin predjelima R Hrvatske i R Bosne i Hercegovine te susjednih krajeva (po Bertoviću, 1960, 1987, prilagođeni isječak, iz karte bivše SFRJ).

Karte 6. Reliefzonen in östlichen Teilen der Republik Kroatien und der Republik Bosnien und Herzegowina und im Nachbar­gebieten (nach Bertović, I960., 1987., angepaßter Aussch­nitt der Karte des ehemaligen Jugoslawiens).

552

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXIII (I 9<W). 543-563

nih, a osobito novijih šumsko-tipoloških istraživanja i kartiranja (p. bilj. L).

Na ozcmlju bivše SFRJ i nekih europskih krajeva, ti su kopneni reljefni pojasi:

planinski (alpski, alpinski) pojas, pretplaninski (subalpski, subalpinski) pojas: s višim i nižim potpojasom, gorski (montanski) pojas: s višim (altimontanskim) i nižim (submontanskim) potpojasom, brdski, bregoviti (kolinski) pojas i ravnički, nizinski (planarni) pojas. Općenite prirodne značajke tih reljefnih pojasa

(s potpojasima) i već opisanih reljefnih oblika (ibidem, str. 551) jednake su, ajoš neke osobitosti bit će istaknu­te u nastavku.

Unutar prirodnih sustava i njihove hijerarhije (G1 a v a č 1999) - reljefne pojase može se shvaćati kao biogeografske regije, mega- i makroekosustave, koji su, uz ostalo, temeljne sastavnice krajobrazne ekologi­je (bioekologije).

Površinska rasprostranjenost glavnih, u Hrvatskoj zastupljenih, reljefnih pojasa vidi se iz brojčanih poda­taka (tab. 2), a njihov prostorni raspored u radovima ( B e r t o v i ć 1993, B e r t o v i ć & L o v r i ć 1987,1990, 1992, K1 e m e n č i ć 1993) i na priloženoj karti 7. Naj­veće površine u Hrvatskoj zapremaju brdski (oko 50%) i ravnički (oko 32%) reljefni pojasi, a to su naši životno optimalni, najnaseljeniji i gospodarski najvažniji kraje­vi (p. bilj. M).

Pojas

pretplaninski gorski brdski ravnički

ukupno

Broj točaka s razmakom

1,5 mm 130 581

2042 1296 4049

%

3,21 14,35 50,43 32,01

100,00

km2

1817,57 8123,09

28549,67 18119,67 56610,00

Pojas pretplaninski gorski brdski ravnički more

ukupno

% 2,02 9,04

31,79 20,18 36,97

100,00

km2

1817,57 8123,09

28549,67 18119,67 33200,00 89810,00

Tablica 2.Reljefni pojasi u odnosu na kopnenu i sveukupnu površi­nu R. Hrvatske (po Bertoviću).

Tafel 2. Reliefzonen im Verhältnis zu die Kontinental- und Ge­samtfläche der Republik Kroatien (nach Bertović).

Većina svjetski koncipiranih klimskih razdioba, in­deksa, čimbenika i sličnih pokazatelja podneblja, uz neke iznimke, pokazali su se preopćenitim za klimat­

sku obilježbu malenih područja ( M a r g e t i ć & B e r ­t o v i ć 1983). Stoga smo tijekom naših fitocenološko-bioklimatoloških istraživanja ( B e r t o v i ć 1985, 1987, 1988, 1990. i dr.) ustanovili pojam bioklimat, shvaćen kao ... "prostorno definirano područje (lokalitet), s izra­ženim osobitostima podneblja (klimatskim tipom) i s određenim, toj klimi, prilagođenim vegetacijskim ti­pom (biljnon zajednicom)". U skladu s tim - pojedine reljefne pojase i potpojase dobro predstavljaju, njima analogno imenovani bioklimati - s njihovim neposre­dno uočljivim biocenoznim edifikatorima, primarnim zonalnim i intrazonalnim te ostalim sekundarnim fito-cenozama - kako se razabire iz ovoga pojednostavnje­nog prikaza, koji slijedi. Planinski (alpski, alpinski) reljefni pojas, bioklimat i raslinstvo;

planinski (alpski, alpinski) bioklimat - sa zajedni­cama rudina, stjenjača, točilarki, snježanika (Arabi-detalia alpinae, Elvno-Seslerietea i dr.), iznad gor­nje prirodne šumske granice.

Pretplaninski (subalpinski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo;

viši pretplaninski (subalpinski) bioklimat- s kleko­vinom bora krivulja (Pinion mughi), vazdazelenim vrištinama (Rhododendro - Vacciniori), šikarama ve-lelisne vrbe (Salicetum grandijoliae) i dr. niži pretplaninski (subalpinski) bioklimat - s pretpla-ninskim bukvinim šumama (Homogvno alpinae-Fa-getum, Oreoherzogio-Fagetum i dr.) i zajednicama smreke (Vaeeinio Piceeion), borova munjike (Pine-tum heldreiehii) i molike (Pinion peuces), ariša i dr.

Gorski (montanski) reljefni pojas, bioklimati i raslin­stvo;

visokogorski (altimontanski) bioklimat - s prevla­davajućim bukvo-jelinim šumama (Calamintho-Abieti-Fagetum, Luzulo-Abieti-Fagetum, Seslerio autumnalis-Abietetum, Oreoherzogio-Abietetum i dr.), gorskim fitocenozama smreke, običnog i crno­ga bora. niskogorski (submontanski) bioklimat - s fitoceno­zama gotovo čistih bukovih šuma (Lamio orvalae-Fagetum, Luznlo-Fagion, Fagion moesiacae, Ses­lerio autumnalis-Fagetum i dr.) i ostale bjelogorice, ali vrlo rijetkim hrastom.

Brdski (kolinski) reljefni pojas, bioklimati i raslinstvo; brdski (kolinski) kopneni bioklimati - s različitim šu­mama hrastova kitnjaka, bjeloduba, sladuna i cera (Querco-Carpinetum betuli s. 1., Tilio-Qitercetum da-lechampii, Quercetum confertae-cerridis s. 1.) i dr. brdski (kolinski) primorski bioklimati -submediteranski bioklimat, viši (hladniji) i niži (to­pliji) - s različitim asocijacijama hrastova medunca, sladuna, cera i kitnjaka; crnograba, bjelograba, cr­noga bora (Orno-Ostiyetalia, Quercetalia pubes-centis, Paliuro-Cotinetalia) i dr.

553

S. Bertović: RHLJHF [ NJMCJOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXX1II (1999). 543-563

i X

Karla 7. Orografijski pojasi i analogni bioklimati u kopnenoj i primorskoj Hrvatskoj (po Bertoviću i Lovriču, 1987, pojednostavljeno)

Karte 7. Orografische Zonen und analoge Biokliinate im konti­nentalen Kroatien und kroatischen Küstenland (nach Bertović und Lovrič, 19X7, vereinfacht).

V , UK»R

1tMUf3fct\

'J& " , / / 1 . « 5 * ^ ! - , " - •> - ; - •'- \ä

% ,^35?

Ol < r^ -<J"^»- . e. ^T5t> -f\j^&VUKOVAÄ&; *5fc»

V H Ä -V <,

Pretplaninski (subalpinski) pojas i bioklimati: viši i niži

n Gorski (rnontanski) pojas i bioklimati: visokogorski (altimontanski) i niskogorski (submontanski), kopneni i primorski

~~j Brdski (kolinski) pojas i bioklimati: kopneni i primorski-I I polusredozemni i sredozemni (priobalni i otočni)

Ravnički (planarni) pojasi - zone i bioklimati: u različitim kopnenim i primorskim pojasima

—C Rijeke i pritoci

'»'3 Najviši vrhunci i najniže kote

w*>

- * s ~ . / k

16° l. Gr

DUBROVNIK Ä

V ^J?° izradio: VCampanello

eumediteranski bioklimat - s vazdazelenim šuma­ma i makijama hrasta crnike (Orno-Quercetum ili-cis), hrasta oštrikc {Qrno-Quercetum cocciferae), pseudomakijama (Erico-Quercion), kulturama ter-mofilnih borova, čempresa i dr. kseromediteranski (termomediteranski) bioklimat -s makijom rogača i divlje masline (Ceratonio-Quer-cion) i dr. inframediteranski, aridan, bioklimat - s ljeti listo­padnim šikarama (suptropskim restingama, iz vege-tacijskog reda Euphorbietalia, dendroidis) i dr.

Ravnički (planarni) reljefni pojas, bioklimati i raslin­stvo;

ravnički (planarni) kontinentni bioklimat - s panon-sko-pontskom šumostepom (Aceri tatarici-Quer-cion), hrasticima lužnjaka (Alno-Ulmion) i higrofil-nim šumama crne johe, poljskoga jasena, vrba, to­pola i dr. ravnički (planarni) mediteranski bioklimat - s polu-zimzelenim longozama termofilnih hrastova i osta­lih higrotermofilnih fitocenoza (Periploco-Quer-cion brutiae) i dr. Već razmjerno malen raspon između srednjih godi­

šnjih temperatura zraka (12,8° C) nasuprot velikoj ve-getacijskoj raznolikosti u slojanim bioklimatima, izme­đu višega pretplaninskog i brdskog mediteranskog re-

554

S. Bcrlović: RHLJhK I NJE-X10VA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXI1I (1999), 543-563

ljetnog pojasa, svjedoči o istaknutoj ekološko indika-torskoj ulozi raslinstva i o potrebi da se ono maksimal­no uvažava u detaljnom omeđivanju reljefnih oblika,

A) Reljef općenito označuju: postanak (tektonski i vulkanski), zemljopisni položaj i litologijska podloga. O velikom utjecaju i promjenama u prirodi odlučuju ovi reljefni čimbenici (orografski faktori): glomaznost (obujam), pravac pružanja i stupanj razvedenosti masi­va, oblici (npr. pozitivni: isponi, izbočine; ravnine, rav­nice, zaravni; negativni: udubine, doline i dr.), nadmor­ska visina (elevacija), izloženost (ekspozicija) prema stranama Svijeta i nagib (inklinacija) pristranka (SI. 7). Važna su reljefna obilježja njegov mrtav pokrov (vode, tla, pijesci i slično), a osobito živi pokrivač (samonikle šume i ostalo raslinstvo). Glede rasprostranjenosti i ap­solutne visine razlikuju se (tbl. 3) megareljef, makrore-ljef, mezoreljef, mikroreljef i nanoreljef.

Slika 7. Razlike u insolaciji s obzirom na izloženost, nagib pris­tranka i kut sunčanih zraka; 1-2 s najjačim zračenjem, 2-3 s najmanjim zračenjem 3-5 u sjeni (po De Martonneu)

Bild 7. Unterschiede in der Insolation mit Rücksicht auf die Aus-gesetzheit, Inklination des Abhangs und Sonnenstralcn-winkel; 1-2 mit den stärksten Bestrahlungen, 2-3 mit kle­insten Bestralungen, 3-5 im Schatten (nach de Martonne).

Razredi (kategorije) reljefa

Megareljef

Makroreljef

Mezoreljef

Mikroreljef

Nanoreljef

Horizontalna rasprostranjenost

od 10 do 100 km i više

od 200 m do 10 km

od 100 m do 200 m

od 2 m do 100 m

do 2 m

Visinska razlika od 100 do 1000 m i više

do 100 m

do 20 m

do I m

do 0,5 m

Prikazanje na kar­tama u mjerilu

1 : 1,000.000 ili sitnije 1 : 50.000 do 1 : 100.000 1 : 5.000 do 1 : 10.000 1 : 500 do 1 : 1.000 1 : 100 ili krupnije

Tablica 3.Reljefni razredi glede prostornog rasporeda i kartograf­skog prikaza (po Šumarska enciklopedija, 3, 1987.)

Tafel 3. Reliefklassen mit Rücksicht auf räumliche Einteilung und kartographische Darstellung (nach Š. E., 3, 1987.).

pojasa i potpojasa, za različite znanstvene, gospodarske i praktične svrhe i potrebe (p. bilj. N).

Shodno opisanom, reljef se različito izučava: prema genezi i litologijskoj gradi, pojedinim reljefnim čimbe­nicima, reljefnim bonitetnim kategorijama, energiji re­ljefa, međuovisnosti s podnebljem, raslinstvom, tlima ili drugim potrebama (H o r v a t 1942, M. Gr ač an i n 1946, Z. G r a č a n i n 1962, Š a f a r 1963, B e r t o v i ć 1963. i s B. K l a p k a 1983, K u š a n & K l a p k a B. 1964, K l e i n 1971, M a r t i n o v i ć 1973, S r e t c n o -v i ć & Š o b i ć 1974, K o v a č e v i ć 1982, 1987, Ve-l i ć , I . & V e l i ć , J o s i p a 1987. i dr).

B) Pod pokroviteljstvom bivše JAZU održan je 1988. u Zagrebu i Dubrovniku simpozij pod naslovom "Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske" i uspore­dno istoimena izložba u Zagrebu. Bilo je izloženo više od 200 izvornih karata, koje se čuva u knjižnicama, ar­hivima, samostanima i privatnim zbirkama (P a n d ž i ć Ankical988).

C) Jedan od dva originala te karte zidnog formata (mjerilo: 1:3.800 forfifikacijskih hvati) čuva se u Hr­vatskom državnom arhivu u Zagrebu (kartografska zbirka: oznaka B III 3, inv. br. 198). Na naš prijedlog i uz podršku inž. R. A n t o 1 j a k a, karta je godine 1975. konzervirana na trošak Saveza ITS IDI SR Hrvatske.

D) Iz 1880-tih godina potječe i zidni reljef Hrvatske, pomno izrađen iz slojničkih lamela u mjerilu 1:75 000 (veličine oko 6,20 x 3,40 m). Osim uobičajenoga topo­grafskoga sadržaja u bojama je prikazan "Sumovid kra-Ijevinah Hrvatske i Slavonije" po 11 posjedovnih kate­gorija šumskog tla naprama cjelokupnoj površini svake od osam (ondašnjih) županija. Taj jedinstven, višestru­ko zanimljiv i vrijedan, hrvatski povijesni izložak izra­dio je Šumarski odsjek kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske Zemaljske vlade za "milenijsku" izložbu u Budimpešti god. 1886, a danas se čuva u Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu.

E) Pojedine visinske zone u Hrvatskoj postotno iznose: 0-200 m: 52,8 %, 200-500 m: 25,6 %, 500-1000 m: 17,7 %, 1000-1500 m: 3,7 % i 1500-2000 m: 0,2 % od ukupne površine R Hrvatske (K I e m e n č i ć : Zem­ljopisni atlas R Hrvatske Zagreb 1993.).

F) Predočeni primjeri odabrani su između mnogih, interpretacijski istovrsnih, reljefnih karata i opisa u do­maćim i stranim najpoznatijim i dostupnim monogra­fijama, atlasima, urbanističkim prostornim planovima uređenja i ostalim relevantnim publikacijama, koje se ovdje ne može pojedinačno navoditi.

5. POPRATNE BILJEŠKE - Beglcitnotizen

556

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II -I 2. CXXIII (1999), 543-563

G) Spomenute i ostale evidentirane netočnosti tre­balo bi svakako ispraviti u najavljivanom 2. izdanju to­ga zapaženog i vrlo popularnoga hrvatskog leksiko­grafskog djela.

Čak u svim izdanjima topografskih karata i sekcija, u različitim mjerilima, koje je tiskao bivši Vojnogeo-grafski institut JNA, na cijelom teritoriju Hrvatske (v. Kartografija, Šum. cnc, 2, Zagreb 1983), isključivo su rabljeni (točni) apelativi - gora. Iznimke su neka ime­na, npr.: sela Planina Donja i Planina Gornja (oko 340 m n. m.) na istočnom prisojnom brdskom obronku Me­dvednice i vrhunac Planina (1428 m) u pretplaninskom skupu Hrvatskoga Snježnika u Gorskom kotaru.

Iako reljefni opisi, slike i karte o gorama i planina­ma prozirniju sadržaje zemljopisnih publikacija - po­svemašnji izostanak prihvatljivih pojmova, kriterija i definicija za jasnu razliku između brda, gora i planina, ozbiljan su nedostatak i zamjerka poznatim i opširnim geografskim djelima, kakva su npr.: Visoke planine u našoj kraljevini (B. Ž. Milojević, Beograd, 1937, 468 str.); Jugoslavija, zemljopisni pregled (A. Melik, Lju­bljana, 1958, 675 str.); Geografske oblasti SFRJ (J. Đ. Marković, Beograd, 1970, 897 str.); Geografija SR Hr­vatske (Skupina autora, Zagreb, 1974, 1975) i Priroda Jugoslavije (J. Đ. Marković, Subotica-Beograd, 1976, 284 str.).

Iako točno pišu "Jugoslavija je izrazito gorovita ze­mlja" - u raskošnoj fotomonografiji (Skupina pisaca, Planine Jugoslavije, Zagreb, 1967) i u zapaženom, pla-ninarsko-turističkom vodiču s atlasom (Ž. Poljak, Hr­vatske planine, Zagreb, 1996.) - provijava uvriježena poistovjećenost pojmova u opisima i slikama naših br­da, gora i planina.

H) Većina navedenih publikacija sadrži - osim Hor-vatovih izvornih znanstvenih rasprava, s ovdje odabra­nim doslovnim odlomcima - iscrpne bioekološke opise i tablice o flornom sastavu, životnim oblicima i fitocc-nozama koje izgrađuju planinsku vegetaciju. Imena tih i ostalih publikacija i relevantnih studijskih naslova mogu se pronaći u ovim cjelovitim biobibliografijama: Prof. dr. Ivo Horvat - životopis, znanstveni rad i ostav­ština, Biološki glasnik, 16, 3-4, Zagreb 1963, appendix, s. 13-29. ili u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu, 2, Tutizleksika, Zagreb 1997, s. 145-150.

K) Osnovni reljefni oblici i njihova okomita pojas-nost sveopća su pojava, ali se u različitim krajevima Svijeta fizionomski, edafski, klimatski, vegetacijski i si. vrlo razlikuju (Tro 11 1975,Lovrić 1987).

Za ovdje opisane reljefne oblike nisu označene nji­hove visinske granice rasprostranjenosti, jer one za­mjetljivo kolebaju. Naprotiv, naglašena je vegetacijska sastavnica, jer svaki pojedini reljefni oblik ili pojas i potpojas upadljivo obilježavaju biocenotski cdefika-

DURMITOR 2522

-2000 / " " M i I I H planinske fitocenoze l l l l l l l lr 2 B B ^tekovine bora krivulja,

RISNJAK i l i i l i l i ~ bukve i dr. -1500 ' • ft?MI5w>a i UH! PMplaninskc bukove šumo

/jTTv /TffnHivviSla 4 RS&fl bukovo-jelove šume m¥?>0\ /ili 1111 MnPJA 5 [[MM] kopnene bukove šume

l\ K>S\ ! ^~m\;m)\ 6 [mili primorske bukove šume

; i- nillllllllk. /EErr^^j | \ medunčeve šume s

/£^F^=^r, .Sy-~--j^r-f^-\ 2 _ t ^ 3 ernikine šume i makije

Slika 8. Utjecaj geografskog položaja, glomaznosti masiva i ostalih reljefnih činitelja na visinski pomak orografskih pojasa (potpojasa) i analognih bioklimata [planinski (1), pretpla-ninski (2,3), visokogorski (4), niskogorski (5,6), brdski po-lusredozemni (7,8), brdski sredozemni (9)], te zonalne ve­getacije. Risnjački je profil od doline Kupe do Riječkoga zaljeva (po Horvatu i Bertoviću, 1962), a durmitorski od doline Tare do zaljeva Pržno (po Bertoviću, 1960. 1975).

Bild 8. Der Einfluß der geographichen Lage, der Massiv grosse und anderen Relieffaktoren auf die Höhenbewegung von orografischen Zonen (Unterzonen) und analogen Bio-klimaten [alpine Stufe (1), subalpine Stufe (2,3), altimon-tane Stufe (4), submontane Stufe (5,6), submediterranc kü­hnen Stufe (7,8). eumediterrane kolinen Stufe (9)J und auf die Verbreitung der zonalen Vegetation. Das Risnjak-Profil erstreckt sich von dem Tal der Kupa bis der Bucht von Rijeka (nach Horvat und Bertović, 1962.), und das Durmitor-Profil von dem Tal der Tara bis Pržno Bucht (nach Bertović, I960., 1975.).

tori, a osobito iskonske šumske, ali i ostale uzgredne biljne zajednice (rudine, livade, kamenjare i si.).

T. Wraber (1972) predlaže uporabu pridjevnih ozna­ka alpski i subalpski samo u sustavu Alpa, a alpinski i subalpinski u ostalim sličnim i srodnim planinskim i pretplaninskim masivima (Proteus 34, 9-10, Ljubljana).

Edijikatori su biljke koje prevladavaju u izgledu i izgradnji pojedine fitocenoze, preinačuju njezine prvo­bitne životne uvjete (klimatske, edafske i dr.) stvarajući posebne ekoklime i životne prostore (biotope). Tako je npr. bor krivulj edifikator u borovoj klekovini, u bukvi-nim šumama i klekovini je to bukva, u različitim hra­stovim fitocenozama hrast i tome slično.

Horizontalan i visinski zonalem (klirnatsko-zonski, klimaksni, klimatogen) vegetacijski tip uvjetovan je geografskom širinom, reljefom i općim klimatskim promjenama. Intrazonalan vegetacijski tip je trajan, mikroklimatski, edafski i si., lokalno uvjetovan (para-klimaksni), a razvijen je unutar područja samo jednoga zonalnogtipa.

Začuđuje dugotrajna neshvatljiva jezična, zemljo­pisna i ekološka sinonimija između reljefnih pojmova brdo, gora, planina - koja bi, primjerice, sličila (nepo­stojećoj) apsurdnoj istoznačnosti građevinskih objeka­ta prizemnica, katnica, neboderi •

557

S. Berlin ič: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. 11-12, CXX1II (1999), 543-563

1

2 r i

•••'•<Aj.ipniU_/

I) Susedgrad 2) Crnomerec 3) Centar, 4) Medveščak, 5) Maksimir, 6) Dubrava, 7) Trešnjevka, 8) Trnje, 9) Peščeniea, 10) Novi Zagreb

IT1} generalizirane konture zagrebačkih izgrađenih površina v j generalisierte Umrisse der ausgebauten Flächen in Zagreb

0 5 10 km

Karla 8. Reljefni pojasi, analogni bioklimati i potencijalan vegetacijski pokrivač u zagrebačkom okolišu (po Bertoviću, pojednostavljeno)*. Karte 8. Relicfzonen, analoge Bioklimate und potentielle Vegetationsbedeckung in der Umgebung von Zagreb (nach Bertović, vereinfacht)*

1 visokogorski orografski pojas i bioklimat; bukovo-jelove kli-maksne i paraklimaksne te ostale intrazonalne fitocenoze

Allimontane orographischc Stufe und Bioklimat; Buchen und Tannen Klimax- und Paraklimax- Pflanzengesellschaften sowie andere intrazonale Phytocenosen

2 niskogorski orografski pojas i bioklimat; bukove klimaksne i paraklimaksne te ostale intrazonalne fitocenoze

Submontane orographischc Stufe und Bioklimat; Buchen-Kli-max-und Paraklimax-Pflanzcngesellschaft, sowie andere intra­zonale Phytocenosen

brdski orografski pojas i bioklimat; kitnjakove klimaksne i pa­raklimaksne te ostale intrazonalne biljne zajednice

Orographischc Bergstufe und Bioklimat; Klimax- und Parakli-max-Pflanzengesellschaftcn der Traubeneiche, sowie andere intrazonale Phytocenosen

ravničarski orografski pojas i modificirani bioklimat; različite lužnjakove i ostale intrazonalne fitocenoze

Planare orographischc Zone und modifiziertes Bioklimat; ver-schicdcntliche Pflanzcn-gcscllsehaftcn der Sommereiche und andere intrazonalc Phytocenosen

a) jako aeidofilne fitocenoze, b) umjereno i slabo acidofilne filocenoze, c) neutrofilne fitocenoze, d) slabo bazifilne fitocenoze, e) mozaik higrofilnih fitocenoza, različitih edafskih svojstava. a) ausgeprägt aeidophile Pflanzengesellschaften, b) massig und schwach aeidophile Pflanzengesellschaften, c) neutrophile Pflanzengesellschaften, d) schwach basiphile Pflanzengesellschaften, c) Das Mosaik der hygrophilen Pflanzengesellschaften mit verschiedentlichen edaphischen Eigenschaften *) Isječak iz karte "Podneblje i vegetacijski pokrivač Zagrebačke regije". Zajednički prostorni plan grada Zagreba i Zajednica općina Zagreb, Urbanistički institut SRH, Zagreb 19X3. *) Ausschnitt aus der Karte "Klima und Vegetation der Zagreber Region), Gemeinsamer Raumplan der Stadt Zagreb und der Zagreber Gemeindegemeinschaft, Institut für Urbanismus der SRH, Zagreb 1983.

558

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXI11 (IgggX 543-563

Pretplanina je rijetko rabljen apelativ za osobit ze-mljopisno-reljefni pojam koji zamjenjuje toponomastič-kim pridjevom označenopretplaninsko (subalpsko, sub-alpinsko) područje. Po sličnosti krajolika i stojbinskih prilika pretplanine se često poistovjećivalo i nazivalo planinom. Zbog toga su danas za područja u RH i RBiH proturječni i neprihvatljivi nazivi: "Planinska Hrvatska, Planinska Bosna, Planinska Hercegovina (J. Đ. Marko-vić, Subotica-Beograd, 1976), Dinarske planine, najviši planinski vrh u Hrvatskoj, planine pitomoga Hrvatskoga zagorja, Žumberačke planine, Ćićarija - planinski dio Istre, planinska klima, vrijeme u visokim planinama (HRTV), planinske i visokoplaninske šume, brdsko-pla-ninsko stočarstvo i gospodarstva, planinski turizam, pla­ninske prometnice i prijevoji" ... i još mnoštvo sličnih, u nas često rabljnih planinskih nestvarnosti.

L) U našoj shemi tipoloških istraživanja (1961, 1983) opisi reljefa su već onda bili pretpostavljeni (ali nažalost zanemareni) unutar tematske obrade petro-grafske podloge i tla.

Prihvaćajući iste prirodne čimbenike kako u obilje-žbi reljefa (p. bilj. A), tako i u polazištu vegetacijskim, klimatološkim, pedološkim i ostalim proučavanjima (H or va t , M. G r a č a n i n , M aks ić idr. 1950; Ber­tov ić 1961; Z. Gračan in 1962; M a r t i n o v i ć 1973, 1997) obogaćuje se, uz ostalo, bit reljefnih (oro-grafijskih > zemljoobličnih ?) pojasa, a osobito njihova indikacijska i interpretacijska bioekologijska, znanst­vena, gospodarska i praktična uporabna vrijednost.

Reljef i njegove geomorfološke osobitosti svugdje su stalno djelujući bioekološki čimbenik i izmjenitelj, kojega treba uvažavati pri izboru i djelatnostima u čo­vjekovu životnome okolišu.

Izuzevši fitogeografska djela i spoznaje, u ostaloj aktualnoj literaturi ne postoje jasna i nedvojbena obilje­žja i tumači za osnovne (ravničke, brdske, gorske, pret-planinske i planinske) reljefne oblike. Za njihovu točni­ju pripadnost i prostornu raščlambu nisu dovoljno pou­zdane samo nadmorske visine, već je odlučan dosad za­nemarivan vegetacijski pokrivač, jer zonalne i intrazo-nalne fitocenoze neposredno i najuočljivije obilježava­ju pojedine morfografijske jedinice i njihovo stojbin-sko stanje i promjene.

Svaki pojedini reljefni oblik posjeduje ekološke, biološke, gospodarske, fizionomske i ostale svojstve-nosti koje se ne bi smjelo potejenjivati ili olako uopća-vati. Svakoj reljefnoj jedinici/obliku trebalo bi strukov-njački usuglasiti egzaktan jednoznačan opis (definici­ju) bez obzira na daljnju znanstveno-istraživačku, gos­podarsku i bilo koju praktičnu namjenu i uporabu.

M) Površine pojedinih reljefnih pojasa izračunate su pomoću mreže točaka s karte "Orografski pojasi i ana­logni bioklimati" (M= 1:2 600 000) u Katedri za geode­ziju Zavoda za uređivanje šuma na Šumarskom fakulte­tu u Zagrebu.

N) Osim već citiranih napisa, potanje o povezanosti reljefnih, klimatskih i vegetacijskih odnosa (dokumen­tirano s brojčanim podacima, klimatskim dijagramima, klimatogramima. i kartama) pišu Be r tov ić (1985, 1987, 1994) i Be r tov ić & Lovr ić (1987, 1988, 1990, 1992, 1995) u različitim časopisima i u 20-tak planova prostornog uređenja i razvojnoga planiranja, počevši od godine 1966. u Urbanističkom institutu SR Hrvatske (krt. 8). Između potonjih ističu se originalno­šću reljefne bioekološke obrade prirodnih sustava Pro­storni plan SR Hrvatske do 2000. godine (voditelj arh. Z. Š v i g i r, 1984.) i sinteza republičkih prostornih pla­nova uređenja SFRJ (naručitelj biv. VGI JNA, vodite-ljicaarh. ŽeljkaRužić, 1987.).

Najiscrpniji pregled sve relevantne literature dvoji­ce prvospomenutih autora može se naći u popisu rado­va kojeg je objavio prof. dr. J. B i skup u ediciji "Hr­vatski šumarski životopisni leksikon", knj. 1., Tutizlek-sika, Zagreb 1996, pp. 76-92.

Među prvim sličnim poredbenim ekološkim polazi­štima odlikuju se opisi o rasprostranjenosti i vrstama ta­la (Mar t inov ić 1990, 1999) te životinjskoga svijeta (Matvejev 1992).

Wichtige Beurteilungen und Empfehlungen

Po suvremenim snanstvenim spoznajama naziv/ob­lik planina je ispravan samo za Alpe i srodne im masi­ve, u kojima postoji iznad gornje prirodne šumske gra­nice i osobit, makroreljefom i makroklimom uvjetovan klimatskozonski pojas planinske (alpske, alpinske) ve­getacije. Takvi najviši reljefni isponi - planine - ne po­stoje nigdje u R. Hrvatskoj i R. Bosni i Hercegovini, a svi tamo planinski nazivani predjeli zapravo su pretpla-ninskoga (subalpskog, subalpinskoga) značenja.

Cesta i ukorijenjena uporaba apelativa brda, a osobi­to gora i planina, kao istoznačnica (sinonima) svuda je neznalačka i pogrešna, pa bi tu sličnoznačnost posvuda trebalo napustiti. Imeničke i pridjevne pak oznake: pla­nina, planinski i slične treba neodložno isključiti iz opi­sa reljefnih oblika zastupljenih u RH i R BiH, te iz sva­ke, o našem reljefu pisane, govorne i ostale uporabe. Na taj bi se način pridonijelo istinskoj geografskoj, ekološ­koj i općenito objektivnijoj slici obličja krajine u hrvat­skim a i susjednim zemljama.

Umjesto općenitih i manjkavo opisanih reljefnih oblika predlažu se za njihovu prostornu bioekološku

6. BITNE PROSUDBE I PREPORUKE

559

S. Bertović: R.ELJI-.K I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski lisl br. II 12. (.'XXIII (19«9). 543-563

raščlambu višestruko realniji i uporabljiviji: ravnički, brdski, gorski, pretplaninski i planinski reljefni (oro-grafski)pojasi. Svi se oni mogu analogno bioklimatski,

fitoeenološki i edafski podrobnije definirati i kartograf­ski točno omeđiti, stoje za prirodoznanstvo, gospodar­stvo i praksu višestruko vrijedna prednost.

7. LITERATURA - Literatur

B e c k - M a n n a g e t t a , G . 1901: Die Vegetationsverhält­nisse der illyrischen Länder, Leipzig.

B c r t i ć , I. 1993: Reljef-visinski pojasi (karta). Zemljo­pisni atlas Republike Hrvatske, Sk. knjiga-Lcksi-kografski zavod, Zagreb.

B e r t o v i ć , S. 1960: Prilog poznavanju odnosa reljefa, klime i šumske vegetacije u Crnoj Gori (rukopis), Zagreb. 1961: Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa, Šumarski list 9-10, Zagreb. 1963: Prilog razmatranju oko izbora metodike i te­hnike za izradbu Vegetacijske karte Jugoslavije, Institut za botaniku Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 1963: Reljef. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb. Ibid. 3, 1987. 1966: Bibliography of Vegetation Maps of Yugo­slavia. International Bibliography of Vegetation Maps (by A. W. Küchler), Vol. 2 (Europe), Lawren­ce (Kansas, USA). 1974: Klima und Vegetarionsmcrkmalc einiger Lo­kalitäten in Hoch- und Mittelgebiergc des Alpen-Dinarischcn Massivs, (referat na XII. Međunarod­nom sastanku za alpsku meteorologiju, Sarajevo 1972.). Zbornik meteoroloških i hidroloških rado­va 5, Beograd. 1975: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj (Razdoblje 1948-1960.). Acta bio-logica VII/2, Prirodoslovna istraživanja JAZU 41, Zagreb. 1980: Neke vegetacijske i klimatske značajke loka­liteta u visokom gorju i sredogorju Alpsko-Dinars-kog masiva, Šumarski list 3-4, Zagreb. 1983: Hrvatska - Šumska tipologija i glavni tipovi šuma. Šumarska enciklopedija 2„ Zagreb. 1983: Kartografija, ibid. 1984: Reljef kao ekološki čimbenik u planiranju prostora; Vegetacijski pokrivač u planovima ure­đenja prostora; Vrijeme i podneblje u prostornom planiranju. Prostor i čovjekova okolina u dugo­ročnom razvoju SR Hrvatske IL, Urbanistički insti­tut SRH, Zagreb. 1984: ibid. Znanstvene osnove dugoročnog razvoja SRH do godine 2000. Republička zajednica za znanstveni rad SRH i Republički zavod za društve­no planiranje SRH 27, Zagreb. 1985: Reljefne osobitosti; Bioklimatske značajke; Vegetacijski pokrivač. Osnove prostornog plana i

Prostorni plan SRH do 2000. godine (Prirodni su­stavi, Osnovna studija), Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb. 1987: Priroda i šumarstvo ogulinskog kraja (Reljef, podneblje, vegetacijski pokrivač), Šumarski list 7-9, Zagreb. 1987: Prostorno planiranje: Reljef, vrijeme i pod­neblje, vegetacijski pokrivač; Reljef; Tipologija šuma. Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. 1990: Jugoslavija - klima: godišnji hod srednjih temperatura zraka i srednjih količina oborina na meteor, postajama iz različitih orografskih pojasa, kontinentnih i maritimnih bioklimata i njihovih prirodnih vegetacijskih područja u SFRJ; Klimat­ski dijagrami met. postaja iz različitih kontinentnih i maritimnih bioklimata u Jugoslaviji. Enciklopedi­ja Jugoslavije 6, JLZ, Zagreb. 1991: Glavna obilježja visokogorskog bioklimata u okolišu klimatološke postaje i NPŠO-a Zalesina (Gorski kotar - Hrvatska). Glasnik za šumske po­kuse 27, Zagreb. 1993: Hrvatska - Pretpostavljena prirodna vegeta­cija. Zemljopisni atlas R Hrvatske. Školska knjiga & Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb. 1994: Neke prirodoznanstvene osobitosti u zagre­bačkom okolišu: Uvodne pripomene; Reljefi oro-grafski pojasi; Podneblje i bioklimati; Vegetacijski pokrivač. "Spomenica Zrinjevac" - priroda, vrto­vi, perivoji i uresno raslinstvo u Zagrebu, Zagreb. 1994: Neke prirodne značajke u Zagrebačkoj regiji (Reljef, podneblje, vegetacijski pokrivač), Horti­kultura 1-4, Zagreb. 1994: Podneblje i ostale prirodne osobitosti u oko­lišu meteorološke postaje Lividraga (Gorski kotar). Agronomski glasnik 1-2, Zagreb. 1994: Prilog ekologijsko-prostornom tumačenju i značajkama reljefa i podneblja u Gorskom kotaru. Zbornik radova - 40 godina nacionalnog parka "Risnjak", 1953-1993, Crni Lug.

B e r t o v i ć , S. & K l a p k a , Božena 1983: Klek - feno-nen vrhova. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb.

B e r t o v i ć , S. «feLovrić, A. Ž. 1987: Karta orografskih pojasa bioklimata i pojasnih šumskih zajednica ... u dinarskom kršu. Osnove zaštite šuma od požara, CIP, Zagreb. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije - SR Hrvatska (s vegetacijskom kartom). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb.

560

S. Bertović: RELJEF 1 NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II I 2. CXXII1 (l'W-)), 543-563

1988: Hrvatska- Biljni pokrivač (s vcgetacijskom kartom). Enciklopedija Jugoslavije 5, str. 172, 184/85., Zagreb. 1990: Jugoslavija- Biljni pokrivač; Orografski po­jasi, analogni bioklimati te zonalna i raširenija in-trazonalna šumska vegetacija (karta). Enciklopedi­ja Jugoslavije 6, str. 185-189., 196-202., Zagreb. 1992: Vegetational Map of S. R. Croatia (Orogra-phical and elimatic-vegetational belts, subzones and areas). Uebersicht der Vegetation Kroatiens nach neueren Untersuchungen, Tuexenia 12, Göttingen. 1993: Ibid., prikaz časopisa škartom: Šumarski list 11-12., Hortikultura 1-4, Zagreb. 1995: Reljefi orografski pojas; Podneblje i biokli­mati; Vegetacijski pokrivač. Priroda i perivoji u ri­ječkoj općini, Hortikultura 1-4, Zagreb; Šumarski list 3-4, Zagreb.

B o g n a r , A. 1988: Hrvatska - Geomorfološka karta SR Hrvatske. Enciklopedija Jugoslavije 5, JLZ, Zagreb. 1990: Jugoslavija - Reljef, ibid. 6. 1993: Hrvatska; Reljef- geomorfološke osobine. Zemljopisni atlas R Hrvatske. Školska knjiga & Leksikografski zavod, Zagreb.

B r a u n - B l a n q u e t , J . 1915: Les Cevennes meridiona-les (massiv de 1' Aigoual). Arch. Sc. Phys. Nat. 48.

B r a u n - B l a n q u e t & J e n n y , H. 1926: Vegetation­sentwicklung und Bodcnbildung in der alpinen Stufe der Zentralalpcn. Dcnkschr. Schweiz. Naturf Gesell., 63.

B r o c k m a n n - J e r o s c h , H. 1919: Baumgrenze und Klimacharakter. Beitr. Geobot. Landesauf. 6, Zürich.

B u l j a t , Jadranka & P r c i ć , M. 1997: Hrvatska - Pri­rodna osnovica. Atlas Europe, Leksikogr. Z., Zagreb.

Ga rns , I. 1990:Jugoslavija- Reljef. Enciklopedija Jugo­slavije 6, Leksikografski zavod M. Krlcža, Zagreb.

G l a v a č , V. 1962: Osnovna fitocenološka rasčlanjenost nizinskih šuma u Posavini. Šumarski list 9-10, Zagreb. 1974: Karte der Vegctations-Zoncn Südosteuropas; Zonen der Hochgebirgsvegetation (apud: Horvat, I. Glavač, V, Ellenberg, H.: Vegetation Südosteuro­pas, Stuttgart); Vegetacijski pojasi Balkanskog po­luotoka (karta). Šumarska enciklopedija 3, Zagreb, 1987. 1999: Uvod u globalnu ekologiju (Rukopis predan za tisak, 251 str.), Zagreb.

G o d c k , I. 1949: Vodno građevinarstvo u šumarstvu; Uređivanje bujica. Mali šumarsko-tehnički priručnik, Zagreb.

G r a č a n i n , M. 1946: Pedologija I., geneza tala. Zagreb. 1950: Metodika ekoloških istraživanja tla. Priruč­nik za tipološko istraživanje i kartiranje vegetacije, Zagreb.

G r a č a n i n , M. & M a r t i n o v i ć , J. 1987: Tlo. Šumar­ska enciklopedija 3, Zagreb.

G r a č a n i n , Z. 1962: Verbreitung und Wirkung der Bo­denerosion in Kroatien. Giessener Abhandlungen zur Agrar- und Wirtschaftsforschung 21, Giessen.

H o r v a t , 1. 1935-1939: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine. Ljetopis Akad. I-V, Zagreb. 1942: Biljni svijet Hrvatske (Die Pflanzenwelt Kroatiens, ein Blick auf die Flora und Vegetation). Zemljopis Hrvatske II, Zagreb. 1949: Orografski faktori. Nauka o biljnim zajedni­cama, Zagreb. 1950: Metodika za istraživanje i kartiranje vege­tacije (Orografski faktori, Obrasci za snimanje...). Priručnik za tipološko istraživanje i kartiranje ve­getacije, Zagreb. 1953: Vegetacija ponikava. Geografski glasnik, Zagreb. 1961: Die Pflanzenwelt der Karst-Ponikven — eine besondere Vegctationserscheinigung. Phyton 3-4. 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske (s četiri karte biljnih zajednica sekcije Sušak). Acta biolog-ica II, Zagreb.

H o r v a t J . , B e r t o v i ć , S.&Lo vri ć, A. Ž. 1988: Hrvat­ska - Biljni pokrivač. Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb.

K a l m e t a , R. 1983: Nazivi brdo i brijeg u hipsoametrij-skom sustavu nazivlja za uzvisine. Jezik 31, Zagreb.

K1 c i n, V 1971: Eine morphometrischc Analyse der Re-licfencrgie der Medvednica. Bulletin sci., Sec. A, Tome 16, 3-4, Zagreb.

K l e m e n č i ć , M. 1993: A Concise Atlas of the Republic of Croatia & of the Republic of Bosna and Hercegovina. The Miroslav Krlcža Lexicogra­phical Institute, Zagreb.

K o s o v i ć , B. 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina. Šumarski list 1-9, Zagreb.

K o v a č e v i ć , P. 1982: Utvrđivanje boniteta reljefa. Pra­vilnik o bonitiranju zemljišta. Narodne novine 47, Zagreb. 1987: Nova metoda bonitiranja u Hrvatskoj (u suradnji). Agronomski glasnik 2-3, Zagreb. 1995: Područja i potpodručja geomorfoloških gru­pa tala i osvrt na način njihovog iskorištavanja u Hrvatskoj. Agronomski glasnik 3, Zagreb.

K u š a n , E 1933: Flora i vegetacija lišaja sjeverozapadnih crnogorskih planina. Prirodosl. istr. Akademije 18, Zagreb.

561

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Š u murski list br. II I2.CXXIII (19991, 543-563

1969: Biljni pokrov Biokova (Flora i vegetacija). Acta biologica V, Prirodoslovna istraživanja JAZU 37, Zagreb. 1970: Funkcija sutjeski i prijevoja u florogenezi Dinarida. Pcriodicum biologorum 2, Zagreb.

K u š a n , F. & K lap ka , Božena 1964: Ein sonderbarer Tannenwald auf den Biokovo. Informationes bota-nicac 3, Zagreb.

K u š a n , V. 1996: Kartiranje šuma pomoću Landsat TM satelitskih snimaka (doktorska disertacija na Šu­marskom fakultetu), Zagreb.

L a k u š i ć, R. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije - SR Crna Gora ( s vegetac. kartom). Šumarska enciklo­pedija 3, Zagreb.

L o v r i ć, A. Ž. 1987: Zonacija (pojasnost); Dijagram ve-getacijskih pojasa u zemljinoj biosferi..., ibid.

M ä g d e f r a u , K. & E h r e n d o r f e r , F. 1978: Botanika (prijevod s njemačkog), Školska knjiga, Zagreb.

M a r g c t i ć , F. & B e r t o v i ć , S. 1983: Klima i klimato­logija. Šumarska enciklopedija 2, Zagreb.

M a r t i no vi ć, J. 1973: Utjecaj tla i reljefa na omjer vrsta drveća u šumi bukve i jele na kršu zapadne Hrvat­ske. Šumarski list 9-10, Zagreb. 1997: Tloznanstvo u zaštiti okoliša. Državna upra­va za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb. 1999: Tla u Hrvatskoj; Pedogenetski činitelji na području R Hrvatske, ibid. (priređeno za tisak).

M a t v e j e v , S. D. 1990: Jugoslavija-Fauna. Enciklope­dija Jugoslavije 6, Zagreb.

M a u l 1, O. 1938: Geomorphologie, Leipzig-Wien. M e l i k , A. 1958: Jugoslavija, zemljopisni pregled, Lju­

bljana.

Opp i tz , O. 1942: Obličje površine. Zemljopis Hrvatske I, Zagreb.

P a n d ž i ć , Ankica 1988: Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske. Katalog Izložbe Povijesnog muzeja Hr­vatske, Zagreb.

P a v i ć, R. 1975: Gorska Hrvatska; Karakteristike i znače­nje prirodno-geografske sredine (Gcološko-petro-grafska osnova i reljef). Geografija SR Hrvatske 4, Zagreb.

P a w l o w s k i , B. 1926: Über die subnivale Vegetations­stufe im Tatragebirge. Bull, intern. Acad. Polon., Krakow.

P r c i ć, M. 1997: Planine. Hrvatski leksikon II, Zagreb. P r p i ć , B. 1998: Šumsko bogatstvo u Nacrtu prijedloga

programa prostornog uređenja R Hrvatske. Šumar­ski list 9-10, Zagreb.

R a d o š c v i ć , N. 1974 : Geografski elementi karte -Reljef. Kartografija, Beograd.

R e i s i g l , H. & K e l l e r , R. 1987: Alpenpflanzen im Lebensraum. Stuttgart - New York.

R o g l i ć , J. 1960: Hrvatska, prirodne karakteristike -Reljef. Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb. 1964: Geografsko proučavanje reljefa. Zbornik VII. kongresa geografa SFRJ, Zagreb. 1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji (Krška terminologija naroda Jugoslavije III.), Zagreb. 1981: Za objektivniji i usklađen koncept geomor-fologijc. Geografski glasnik 43, Zagreb. 1988: Hrvatska-Oblici reljefa i geomorfološka re­gionalizacija. Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb.

R už i ć, Žcljka i sur. 1987: Pregled republičkih podataka o karakteristikama teritorija SFR Jugoslavije (Ber­tović: Prirodni sustavi - Uvod, Reljef, Klima, Vegetacija). Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb.

Skupina pisaca 1974-1975: Geografija SR Hrvatske 1-6, Zagreb.

Skupina pisaca 1986: Prirodna potencijalna vegetacija Ju­goslavije (s kartom u mjerilu 1:1 000 000), Ljub­ljana.

Skupina pisaca 1992: Šume u Hrvatskoj. Šumarski fakul­tet Svcuč. & "Hrvatske šume", Zagreb.

S r e t e n o v i ć , L j . & Š o b i ć , D . 1974: Reljef-Predstav­ljanje reljefa zemljišta na kartama. Vojna enciklo­pedija 8, Beograd.

S te fan o v i c , V. 1987: Šumske zajednice Jugoslavije -SR Bosna i Hercegovina (s kartom). Šumarska en­ciklopedija 3, Zagreb.

S t e f a n o v i ć , V et al. 1983: Ekološko-vegetacijska rajo-nizacija Bosne i Hercegovine (s kartama). Radovi Šumarskog fakulteta Univ., posebna izdanja 17, Sa­rajevo.

Ša fa r , J. 1963: Geomorfološki faktori. Uzgajanje šuma. Izd. Savez šumarskih društava Hrvatske, Zagreb.

T r o l l , C. 1975: Vergleichende Geographie der Hoch­gebirge der Erde in landschaftsökologischer Sicht. Geographische Rundschau 5/Mai, Bonn.

V e l i ć , I. & V e l i ć , Josipa 1983: Pctrografska karta Jugoslavije. Šumarska enciklopedija 2, s. 624., Zagreb.

Ve 1 i ć, J. 1987: Geološki odnosi u sklopu prirodnih sus­tava za potrebe prostornih planova. Geološki vjes­nik 40, Zagreb.

W a l t e r , H. 1955: Die Klimadiagramme als Mittel zur Beurteilung der Klimaverhältnisse für ökologis­che, vegetationskundliche und landwirtschaftliche Zwecke. Ben dtsch. bot. Ges. LVIII, 8.

562

S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXII1 (19991,543-563

ZUSAMMENFASSUNG: Kontinentales Relief, seine Merkmale und Fakto­ren werden konzis beschrieben und seine Wichtigkeit als ökologischer Faktor und Modifikator wird betont. Einige ältere und neuere Reliefunterlagen wer­den erwähnt: Höhezonenkarten, Karten von geomorphologishen Eigentüm­lichkeiten, Profile, Luft- und Satelitaufnahmen.

Ausgenommen der phytogeographischen Werke und Erkenntnisse, in der aktuellen und zitierten Literatur bestehen keine klare und zweifellose Krite­rien und Definitionen für die fundamentalen Reliefformen - Ebenenstufe, Bergstufe, montane Stufe, subalpine Stufe und alpine Stufe. Für ihre genauere Angehörigkeit und Analyse sind nicht nur die Meereshöhen genügend zuver­lässig, sondern ist auch die Vegetationsbedeckung entscheidend (aber völlig vernachlässigt) weil die zonalen und interzonalen Phytozönosen direkt und auffallend einzelne morphographische Einheiten, ihre Verbreitung und Stan­dortzustände und Veränderungen bezeichnen.

Jede einzelne Reliefform besitzt ökologische, biologische, wirtschaftliche, physiognomische und andere Merkmale die nicht unterschätzt oder generali­siert werden sollen. Jede Reliefeinheit/Reliefform sollte eine fachlich überein­stimmte, eindeutige Beschreibung (Definition) haben, ohne Rücksicht auf wei­tere wissenschaftliche, wirtschaftliche und jede andere praktische Bestim­mung und Anwendung.

Nach den wissenschaftlichen Kenntnissen Name/Form alpine Stufe (Alpi­nengebirge) ist korrekt nur für Alpen und verwandte Massive in denen über der natürlichen Waldgrenze ein, von Makrorelief und Makroklima bedingter, Klimazonaler Gürtel der Alpinen vegetation existiert. Solche höchste Reliefer­hebungen - alpine Stufe (Alpinengebirge) - existieren in Republik Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina nicht und alle Gebirge die als alpine Stufe gennant wurden sind in Wirklichkeit Gebirge der subalpiner Stufe.

Häufige und eingewurzelte Verwendung den Namen von Berge, und beson­ders der Gebirge und Alpengebirge, als Synonyme ist überall unwissenschaft­lich und fehlerhaft und der Gebrauch dieser Synonyme soll aufgegeben wer­den. Substantiv- und Adjektivbezeichnungen: Alpinengebirge, (alpine Stufe) und ähnliches sollen aus den Besehreibungen der Reliefformen in Republik Kroatien und Republik Bosnien und Herzegowina und aus allen, über unseren Relief, schriftlichen, sprachlichen und anderen Anwendugsförmen ausge­schlossen werden. Das wird ein Beitrag zu einem wahrhaftigen, geographi­schen, ökologischen und im überhaupt objektiven Landschaftsbild in Kroatien und auch in den Nachbarländern sein.

An Stelle allgemein und fehlerhaft beschriebenen Reliefformen werden, für besseres Verständnis und für räumliche bioökologische Analyse sachlichere und mehrfach verwendbare Begriffe, vorgeschlagen: Ebenen-, Berg-, Gebir­ge-, Subalpine-, Alpinenreliefzonen und (orographische) Unterzonen. Alle diese Zonen sind in der Natur, mit Hilfe der Vegetation, sehr gut erkennbar, sie können sich kartographisch gut begrenzen lassen und danach entsprechend bioklimatisch, phytozönologisch und edaphisch genau definieren. Solche In­terpretation verbindet und achtet auf die geographische Lage, Relief, Klima, Boden und Vegetationsbedeckung was naturwissenschaftlich, wirtschaftlich und praktisch einen bedeutenden Vorteil hat.

563