5-6 1964

Ik

Š U M A R S K I L I S T GLASELO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA SR HRVATSKE

Redakcijski odbor: Dr Milan A n d r o i ć, dr Roko B e n i ć. ing. Žarko H a j d i n. dr Dušan K l e p a c ,

ing. Jos ip P e t e r n e l . dr Zvonko P o t o č i ć , ing. Jos ip S a f a r

Glavni i odgovorni u redn ik : Ing. Vjekoslav Cvitovac

Tehnički u redn ik : Ing. Đuro Knežević

5—6 SVIBANJ — L I P A N J

Č L A N C I — A R T I C L E S — A U F S Ä T Z E

J u n g F.: Analiza rada kopača panjeva »Caterpillar D-8< koci izvedbe zemljanih radova kroz šumska područja gornjeg Posavl.ia i usporedba cijena koštanja vađenja panjeva na razne načine — Analysis of work of »Caterpillar D-8« stump grubber in earthworks within the forest areas of the Upper Sava Basin, and comparison of costs in different methorls of stump extraction — Analyse du rendement de travail de l'essoucheur »Caterpillar D-8« dans les travaux de terrassements des regions forestieres du basin superieur de la Rave ainsi que la comparaison des frais d'essouchage fait par differentes methodes — Analyse der Arbeitsleistung der Stockrodemaschine »Caterpillar D-8< bei der Ausführung dpi' in den Wäldern stattfindenden Erdarbeiten des oberen Savagebiets. sowie Kostenver­gleich der verschiedenen Stockrodung; mcthodcn

Z i a n i P.: Uvjeti rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih, malo vri jednih i slaboproizvod-nih šuma na području SR Hrvatske — Considerations of the rentability of reconstructing degraded, low-grade and low-yielding forests on the territory of the SR of Croatia — Les conditions de la rentabilite de reconstruction des forets degradees, de peu valeur et peu productives dans la region de la RS de Croatie — Voraussetzungen für die Renta­bilität einer Rekonstruktion der degradierten, geringwertigen und ertragsarmen Walder auf dem Gebiete der SR' Kroatien.

E e n i * R: Minimalni promjeri trupaca i maksimalno učešće crvenog srca kod ruagovskih trupčića (Analiza propisa novog standarda JUS D. D1020-XII 1962.) — Minimal diameters of roundwood and the maximal proportion of red hearth in Beechwood railway sleepers. (An analysis of the new standard specifications JUS D. D1020-XII 1962.) — Les diametres minimaux du bois rond et la proportion maximale du coeur rouge dans les traverses en bois de Hetre. (Analyse des prescriptions de la nouvelle norme JUS D. Dl 020-XU 1962.) — Mindestriurebmesser des Rundholzes und Höchstanteü des Rotkerns bei Eisenbahn­schwellen aus Buchenholz (Analyse der Bestimmungen des neuen Normblattes JUS D. Dl 020-XII 1962.)

H o r v a t A.: Pošumljavanje degradiranih krških površina sjetvom — Afforestation of degraded Karst areas by sowing — Le reboisement des terrains carstiques degrades par les semis — Aufforstung degradierter Karstterrains durch Aussaat

S p a i ć J.: Pokusi suzbijanja potkornjaka na alepskom boru metodom prstenovanja — Experimental control of Bark Beetles on Aleppo Pine by the sap-flow method — Essais de lutte contre les bostriches sur Pin d'Alep par la methode de coulee de la seve — Experimentalle Bekämpfung der Borkenkäfer auf Aleppokiefer durch das Saftstrom-veri'ahrcn

H a n z 1 D.: Problem šteta od visoke divljači na šumskim površinama — On the damage done in forest areas by big game — Le probleme des degäts commis par le gros gibier sur les surface; boisees — Das Problem der Hochwildschäden auf Waldflächen

Društvene vijesti — Male stručne teme — Domaći stručni časopisi — Strana stručna štampa.

Naslovna s l ika: Kožinski Gaj kod Zadra . Ku l tu ra alepskog bora od 15 godina nakon p rve prorede. (Foto: ing. B. Tkalčić)

Š U M A R S K I L I S T GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE

GODIŠTE 88 SVIBANJ — LIPANJ GODINA 1964.

ANALIZA RADA KOPAČA PANJEVA »CATERPILLAR« D-8 kod izvedbe zemljanih radova kroz šumska područja Gornjeg Posavlja i

usporedba cijena koštanja vađenja panjeva na razne načine

Ing. FRANJO JUNG

Direkcija za Savu iz Zagreba osnovana je sa zadatkom da izgradi objekte obrane od poplave i vrši melioracijske radove na području Gornjeg Posavlja.

Kod radova na tom području, velik je dio predviđen da se izvede kroz šumska područja, koja su kod viših vodostaja Save i njenih pritoka poplavljena. Izvedba je radova moguća tek onda kada se poplavne vode povuku i zemljište ocijedi i prosuši. Pošto su poplave dosta česta pojava na tom području pa se dešavaju godišnje 2—3, a ' i više puta, to se radi toga radovi moraju forsirano izvoditi u vrijeme kada to prilike dozvoljavaju.

Objekti obrane od poplave t j . uglavnom obrambeni nasipi izvode se često kilometrima kroz šumska područja i prije početka radova uvijek se mora pr i­premiti gradilište t j . mora se izvršiti čista sječa šume u pojasu od 50—100 m i izvršiti pre thodno izvoz drvnih masa, te očistiti teren od granja. Već je taj rad s obzirom na poplavne okolnosti dosta teško izvršiti, tako da se period koji ostaje za izvedbu građevinskih radova još više skraćuje. Nakon izvršene čiste sječe šumskih površina i izvoza drvnih masa kao prvi rad dolazi vađenje panjeva sa t rase nasipa i pozajmišta, kao i vađenje korijenja te čišćenje terena od vegetacije.

Šume su u Gornjem Posavlju u većini mješovite u kojima prevladava hrast, a ima dosta cera, jasena, brijesta, graba, johe i ostalih listača u manjoj mjeri.

Prema investicijskom programu bilo je predviđeno da se u periodu od 10 godina povadi oko 1,400.000 panjeva t j . prosječno oko 140.000 godišnje. Gradi­lišta se nalaze u predjelima koji su dosta daleko od naselja. Sama su naselja obično mala sela odakle je nemoguće nabavit i potrebnu radnu snagu za eventu­alno ručno vađenje panjeva koje iziskuje veliki broj ljudske radne snage.

Panjevi koje t reba vaditi dosta su veliki i sa vrlo jakim i razgranat im korijenjem, jer se radi većinom o hrastovim šumama star im u prosjeku 50—10O godina.

Iz toga razloga se već kod izrade investicijskog programa predviđala nabav­ka mehanizacije za vađenje panjeva i otklanjanje humusnog sloja skupa sa korijenjem. Predviđena je nabavka robustnih strojeva od 160 do 325 KS koji bi bih u stanju vaditi i panjeve većih promjera t j . preko 0 50 cm pa i do 0 140 cm.

Kod toga se mjerio promjer pri dnu stabla t j . promjer nakon sječe.

165

Kod pokusnih vađenja u nekim šumari jama kod kojih su vršeni pokusi slabijim strojevima t j . sa strojevima od oko 100 KS pokazalo se da su preslabi.

SI. 1. Izgled gradilišta nakon izvršenog vađenja panjeva

Direkcija za Savu je radi toga nabavila za svoje potrebe stroj Caterpillar D-8 koji je u radu već četvr tu godinu i koji je opremljen za vađenje panjeva, a normalno radi kao buldožer. Stroj se pokazao kao izvanredno dobar i pogodan za naše prilike i naše uvjete rada.

SI. 2. Karakterističan položaj stroja Caterpillar D-8 kod vađenja panjeva

Stroj obavlja najteže radove pogotovu na vađenju panjeva gdje je pokazao svoj kvalitet, j e r je izvršio radove uspješnije nego se očekivalo. Nakon vađenja panjeva stroj radi kao buldožer i skida svu preostalu masu humusnog sloja skupa sa preostalim velikim korijenjem i panjevima gura svu masu bez ika-kovih poteškoća na određene deponije.

166

Stroj , iako radi već četvrtu godinu i radi prosječno oko 1500 efektivnih sati godišnje kod čega je u 1963. godini izvršio preko 2246 efektivnih sati rada, pokazao je unatoč intenzivnom radu rijetke kvalitetne osobine, jer u tom periodu od oko 3,5 godine nije bio uopće u defektu niti je ikad imao zastoja radi kvarova.

Da bi se ustanovili učinci stroja kao kopača panjeva Direkcija je organi-zovala na svom gradilištu na izgradnji lijevoobalnog nasipa Česme osmatranja učinka stroja na vađenju panjeva koja su vršena pod rukovođenjem pisca ovog članka.

Iznose se rezultati osmatranja koja su vršena na radu stroja na dan 18. i 19. VII 1963. i na dan 18. IX 1963. godine.

Stroj je radio u 2 smjene t j . 16 sati dnevno kod čega efektivnih oko 14 radi čega se posada sastojala od 2 strojara.

Prema podacima dobivenim u šumariji u Popovači stroj je vadio panjeve u šumi »Lipovica« i to u odjelu 21 a, 16 i 11 a i u odjelu 18.

Sastav šume po odjelima je bio slijedeći: Odjel 21 a — srednja starost šume 85 godina od čega:

hrasta 40%, jasena 30'%, brijesta 10%, graba i johe 20%. Odjel 16 — srednja starost šume 81 godinu od čega:

hrasta 20%, jasena 30%, brijesta 10%, graba 25%, johe 1 5 % . Odjel 11 a — srednja starost šume 81 godinu od čega:

hrasta 40%, jasena 20%, graba 20%, brijesta 10%, johe 10%. Odjel 18 — srednja starost 90 godina za stari hrast i mlađi hrast 35 godna kod čega:

starog hrasta 10%, mlađeg hrasta 40%, jasena 20%, brijesta 10%, johe i graba 2 0 % . U članku se neće iznositi detaljne analize, nego samo dobiveni rezultati.

Ukoliko bilo koga budu zanimali detaljni podaci može se obratiti na autora članka koji će svakomu staviti na uvid tražene podatke i dati potrebna objaš­njenja.

Nakon izvršenog rada izrađeni su tabelarni pregledi izvađenih panjeva po vrs tama drveta i dimenzijama panjeva, sa pregledom utrošenog vremena na vađenju panjeva.

Kod vađenja karakterist ičnih velikih dimenzija i posebno teškog vađenja bilježilo se vrijeme utrošeno na vađenje t ih najtežih panjeva kod čega je usta­novljeno da vrijeme vađenja ne ovisi samo o dimenziji panja, nego i o vrsti i oso­binama zemljišta u kome je panj rastao.

Tako se ustanovilo da je na pr. kod vađenja panja promjera 100 cm utrošeno jednom prilikom 16' kod vađenja panja promjera 110 cm utrošeno drugom prilikom 7'

dok se kod vađenja panja promjera 120 cm utrošilo jednom pril ikom 25' a kod vađenja panja promjera 130 cm utrošeno drugom prilikom 13' u prosjeku prema tome oko 15' po komadu.

Nakon izvršenog vađenja panjeva za pojedine dionice na kojima se stalno bilježio utrošak vremena razrađeni su prosječni utrošci po pojedinim dimen­zijama panjeva.

S obzirom da je rad vršen pod kontrolom i s obzirom na to da to nije vršeno pod normalnim okolnostima nego sa povećanom koncentracijom kod izvođenja rada, koja kod normalnog rada nije takva, to su postignuta prosječna vremena vađenja panjeva povišena za 100%.

167

Na taj način se dobilo prosječne rezultate postignute kod vađenja panjeva. koji su iznesem u slijedećoj tabeli i izgledaju kako slijedi:

S-. 3. Izvađeni najveći panj — utrošeno 25' I

Pregled prosječno utrošenog vremena kod vađenja panjeva sa pregledom broja prosječno izvađenih panjeva za 1 sat rada kopačem panjeva Caterpillar -D-8

Red br.

1. 2. 3.

4. 5. 6.

7. 8.

L Promjer panja na posječenom mjestu

0 90 cm pa na više 0 90 cm pa na više 0 90 cm pa na više

' 0 50—90 cm 0 50—90 cm 0 50—90 cm

1 i

0 30—50 cm 0 15—25 om

Vrsta drva

hrast ostale vrste listača za miješane panjeve cea oOVo hrast i 50Vo ostale vrste za hrastove panjeve za ostale vrste panjeva za miješane panieve cea 50% hrast i 50 % ostale vrste za sve vrste panjeva za sve vrste panjeva

Prosječno utrošeno vrijeme za

9' 20"/kom 4' 42"/kom

7Vkom 3' 46''/kom 2' 36"/kom

3' 11 "/kom

40"/kom 30"/kom

Prosječni uči­nak po 1 efek­tivnom satu rada

6 kom/ef. sat 12 kom/ef. sat

9 kom/ef. sat 15 kom/ef. sat 23 kom/ef. sat

18 kom/ef. sat 90 kom/sat

120 kom/sat

S obzirom na to da takve analize još nisu razrađene u našoj stručnoj lite­raturi (bar za njih ne zna autor članka) a vjerojatno će se teško naći i u inozem­stvu, radi svoje specifičnosti, sigurno je da će ova analiza dobro doći našoj građevnoj operativi pogotovu svima onima koji izvode radove u šumskim po­dručjima kao što je to slučaj i sa Direkcijom za Savu, a vjerojatno da će te ana­lize vrlo dobro poslužiti i šumskim gospodarstvima.

Da bi se vidjelo kolika je korist i kakve se sve uštede mogu postići kod radova na vađenju panjeva koji se izvode u većem opsegu, iznijet će se na-

168

stavno analiza cijene koštanja vađenja panjeva na razne načine i konačno usporedba tih cijena i uštede.

A) Kalkulacija vađenja panjeva ručno Vrlo se često u praksi susrećemo sa tim načinom rada koji ima opravdanja

samo u slučaju ako se radi o manjem opsegu rada — ali će se često naći, da se on provodi i u većem opsegu, što sigurno nije ekonomično. To će se pokazati nastavno.

Većina organizacija kod provedbe takvih radova iskorišćuju naše grad. nor­me i to G. N. 200-401-8 b-c-d-e.

Nećemo iznositi izračunavanja cijena po gornjim analizama, nego samo elemente po kojima se izračunalo cijene i pregled dobivenih cijena.

Cijene su izračunate na osnovu citiranih normi, kod čega se računalo sa satnicom od 85 d/h za RI što je za današnje prilike realna kalkulativna cijena. Izračunate su 2 cijene i to cijena za režijski rad kakav se provodi kod vodnih zajednica, šumskih gospodarstava i poljopriv. organizacija koje izvode takve radove i eventualno drugih organizacija — i cijene za rad grad. poduzeća.

Kod režijskog rada računat je faktor 3 na neto plaće izrade, a kod rada koji izvode grad. poduzeća, faktor 5,5 na neto plaće izrade.

Na osnovu takvih kalkulacija dobivene su slijedeće cijene:

Red b r .

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Vrsta r a d a

Vađenje pan jeva »> J>

>» »> •> » »» »» >> >) >> u

•» >) i» >>

4 1

kom kom

Promje r pan jeva

u cm

0 0 0 0 0i 0 0 0 0 0 0

15— 25 25— 50 50— 90 90—100

100—110 110—120 120—130 130—140

90—140 90—100/i

130^-140/

Neto plaća

187 510

1.275 1.530 1.785 2.040 2.295 2.550

1.734

Cijena kod izvedbe u režiji po k a m / u d

561 1.530 3.825 4.590 5.355 6.120 6.885 7.650

5.202

Cijena kod izvedbe p u ­

tem grad. poduzeća ikom u d

1.028 2.805 7.012 8.414 9.817

11.220 12.622 14.024

9.536

B) Kalkulacija cijena vađenja panjeva mehanizacijom tj. pomoću stroja Cater­pillar D-S sa uređajem za vađenje panjeva

Cijena rada stroja po 1 efektivnom satu rada kalkulirana prema današnjim cijenama iznosi okruglo oko 15.500 Din/ef. satu.

Ako se izvrši proračun cijene koštanja vađenja panjeva prema prije izlo­ženim dobivenim rezultatima koji su izneseni tabelarno, dobit ćemo da cijene koštanja vađenja panjeva mehanizacijom iznose kako slijedi:

169

Red. br .

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

-

Vađenje panjieva Vađenje pan jeva Za hras t , ipanjeve Za ostale pan j eve Za mješovi tu š u m u Za ihraist. pan j eve Za ostale painjeve Za imješovtiitu šuimu

Promje r i panjeva

0 15—25 cm 0 25—SO cm 0 50—90 cm 0 50—90 cm 0 50—90 c m 0 90 pa n a više 0 90 ipa na više 0 90 p a na više

Jed in ična cijena

15.500 Diln 15.500 Din 15.500 Diln 15.500 Din 15.500 Din 15.500 Din 15.500 Din 15.500 Din

: 120 : 90 : 15 : 23 : 18 : 6 : 12 : 9

po ikom adu

= 125 d/kcm = 172 di/ikram = 1033 d/kcim = 674 d/ikom = 861 d/kom = 2583 d /kom = 1292 d /kom = 1722 d/kom

C) Kalkulacija cijena vađenja panjeva eksplozivom na bazi komisijske analize utroška vremena i materijala po komisiji osnovanoj u Vodnoj zajednici »Česma-

-Glogovnica« od 13. VI 1962. g.

Na bazi dobivenih podataka pisac ovog članka izradio je analize vađenja panjeva koje bi mogle služiti kao gradilišne norme kod čega se uzelo u obzir ne samo efektivno utrošeno vrijeme za pojedine radne operacije nego i ocjena s tvarno utrošenog ukupnog vremena koje se može očekivati kod takvog rada kao i utrošak radnog vremena na konačnom oslobađanju panja sa korijenjem iz zemlje (bez t ransporta) .

Utrošak je materijala uzet prema nalazu komisije. Jedino se na t akav način može uspoređivati cijene ukoliko su i postignuti

rezultati vađenja isti t j . posve izvađen panj i odvojen od zemlje. Kod izrada analiza uzelo se da je satnica minera 118 d/h, a da su satnice polukvalif. radnika 91 d/h, dok se nekvalif. radna snaga kalkulira sa 86 d/h,

Faktor na radnu snagu uzet je kao i prije kod radova u režiji t j , ne to plaće pomnožene sa 3. Cijene utrošenog materijala su uzete na bazi današnjih cijena. Po t ako izrađenim analizama dobilo se da su cijene vađenja panjeva eksplozi­vom slijedeće:

Red. Vrsta rada Promjer panjeva Jedin. cijena br. u cm za vađenje po

komadu u d

1. Vađenje panjeva eksplozivom 0 15—25 258 2. Vađenje panjeva eksplozivom 0 25—50 429 3. Vađenje panjeva eksplozivom 0 50—90 1.281 4. Vađenje panjeva eksplozivom 0 90 pa na više 2.156

Iznesene cijene su kalkul irane prilično škrto pa bi ih realno trebalo povisiti bar za 20;—30%. Mi ih ipak uzimamo onakve kakve su iznesene u gornjoj tabeli.

D) Uspoređivanje cijena za pojedine načine vađenja panjeva i uštede koje se mogu postići

Radi što jasnijeg prikaza rezultata prije iznesenih analiza sračunat ćemo iznose koštanja vađenja panjeva na razne načine i to s površina dionica na ko­jima su vršena osmatran ja rada s strojem D-8 t j . s posječene šume površine od ukupno 4,2 + 6,7 ha = 10,9 ha šume.

170

Ukupno je bilo na tim dionicama u 3 dana izvađeno 3492 komada panjeva od čega:

0 15—25 1660 kom 0 25—50 1019 kom 0 50—90 687 kom 0 90 pa na više 126 kom

U k u p n o 3492 komada

Pregled troškova vađenja panjeva po iznesenim analizama bi iznosio:

Dimenzi je pan jeva

0 15—25 0 25—50 0 50—90 0 90 p a n a

Dimenzi je pan jeva

0 15—25 0 25—50 0 50—90 0 90 p a n a više

više

Broj kom

1660 1019 687 126

Dimenz i je pan j eva

0 15—25 0 25—50 0 50—90 0 90 pa na više

Broj k o m a d a

1660 1019 687 126

p u t e m jed. cij.

1028 2805 7012 9536

Bro j k o m

1660 1019 687 126

R a d s t J eđ in . ci jena

u Din

125 172 861

1722

R u č n i grad . ipoduz.

Ukupno

1.706.480 2,858.295 4,817.244 1,201.536

10.583.555

R a d s e (k s Jed . cij .

258 429

1281 2156

r o j e m U k u p n o

Din

207.500 175.268 591.507 216.972

' 1,191.247

r a d p u t e m

jed.

661 1530 3825 5202

p 1 o iz i v o m U k u p n o

428.280 437.151 880.047 271.656

2,017.134

režije U k u p n o

931.260 1,559.070 2,627.775

655.452

5,773.557

Iz iznešenog je jasno vidljivo koje prednosti donosi upotreba mehanizacije kod vađenja panjeva na šumskim područjima.

Osim najjeftinije izvedbe ogromna je prednost i u tome što se panjevi koji su izvađeni mogu tim strojem s lakoćom odstraniti na deponije koje se odrede što je inače vrlo teško provedivo našom domaćom mehanizacijom kao i ostalom

171

koja se većinom nalazi u upotrebi kod izvedbe zemljanih radova tj. buldože­rima TG-90 ili uvezenim S 100 kojih ima najviše u zemlji, a koji su za takvu vrstu poslova preslabi i neefikasni.

SSL 4. Rad stroja na guranju panjeva u deponije

Za tu vrstu radova kao i skidanje humusa nakon vađenja panjeva, gdje ostaju rupe u zemljištu duboke često p o l m i više, ovaj teški stroj se pokazao kao najbolji i najjeftiniji pa se može samo preporučiti.

Iz iznesenih rezultata vidljivo je da su uštede između rada strojem i ručnog rada tolike, da se u roku od mjesec dana rada strojem tj. kod vađenja cea 36000 kom panjeva, može postignutim uštedama kupiti novi stroj Caterpillar D-8 čija cijena iznosi oko 45,000.000 dinara.

Osim najjetinije izvedbe treba spomenuti i ostale prednosti rada mehaniza­cijom kod takvih radova, a to je: brza izvedba, vrlo jednostavna administracija, obračun zarada i troškova radova.

172

UŠLO VI RENTABILITETA REKONSTRUKCIJE DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA NA PODRUČJU

SR HRVATSKE Ing. PETAR ZIANI

U V O D

U oblasti šumarstva i prerade drveta osnovni pravci razvoja za 1964. godinu dani su kako slijedi (izvod iz društvenog plana za 1964.):

1. Rastuće potrebe u potrošnji drveta zahtijevaju kontinuiranu proizvodnju drveta. Ta potreba prelazi kapacitet postojećih šuma, pa je neophodna brža proizvodnja drvnih masa i usklađivanje šumske proizvodnje sa po­trebama potrošnje i prerade.

2. Nesklad između potrošnje drveta treba rješavati uz povećanje sječa u prirodnim šumama, prvenstveno proširivanjem proizvodne baze podiza­njem plantažnih šuma i intenzivnih kultura brzoga rasta.

3. U 1964. god. treba ispitati opravdanost i mogućnost ubrzane sječe nekih napose degradiranih šuma radi racionalne valorizacije postojećeg fonda.

4. Strukturu izrade šumskih sortimenata treba orijentirati na povećanu pro­izvodnju celuloznog drveta specijalno četinjača radi osiguranja sirovina za tvornice celuloze i "papira.

5. Izvršiti pripreme radova za izgradnju daljnjih kapaciteta za proizvodnju celuloze i poluceluloze.

Nema sumnje da će ovi osnovni principi razvoja iako su dani za 1964. god. važiti i za period 7-godišnjeg plana, samo što će njihova nužnost biti postavljena još oštrije.

Problem degradiranih šuma je u ovim odredbama i direktivama istaknut u u prvom planu jer se predviđa:

1. povećanje melioracije šuma i introdukciju četinjača kao i 2. ispitivanje opravdanosti i mogućnosti ubrzane sječe nekih degradiranih

šuma radi racionalne valorizacije postojećeg šumskog fonda. Ove dvije direktive nisu ništa drugo nego aspekti jedinstvenog problema

rekonstrukcije degradiranih šuma. No u direktivama plana dani su i osnovni putovi rješenja toga problema: — što brža proizvodnja drveta — orijentacija na proizvodnju celuloznog drveta. Mi ćemo se u ovom razmatranju baviti povećanjem proizvodnje drveta na

površinama degradiranih šuma. No predmet ove rasprave nije sam biološki proces rekonstrukcije tih sastojina u proizvodnije i vrednije sastojine, već opravdanost i rentabilitet te proizvodnje. No odmah treba istaći, da rentabilitet

173

rekonstrukcije, pored ostalih uslova, u osnovi zavisi o pravilno izabranoj vrsti u odnosu prema datom staništu, t j . o biološkom procesu. Prema tome u svakom slučaju t reba pretpostaviti optimalni biološki proces.

No osim kategorije degradiranih šuma, kako su naprijed definirane, naše razmatranje t reba da se protegne i na izvjesnu kategoriju šuma koje nisu de­gradi rane kao što su malovrijedne i slaboproizvodne šume.

P o j a m d e g r a d i r a n e š u m e

iPojam »degradirane šume« je sarn po sebi potpuno neodređen i nejasan, jer proces degradacije može da se odnosi na samu sastojinu, na tlo ili na oboje.

Da bi pojam »degradirane šume« bio potpuno određen mora uvijek postojati odre­đena »reper sastojina« prema kojoj se mjeri stepen degradacije pod inače istim uslovima tla i klime. Stepen degradacije sastojine se redovno odnosi na sniženje drvne mase i prirasta ili kvalitete stabala ili i jedno i drugo prema reper sastojini, kod koje su ti pokazatelji pod istim uslovima u određenom pođručjlu najveći odnosno najbolji. Sastojina sličnih svojstava se u šumskoj praksi često naziva »normalnom sastojinom«.

Pojam »degradiranog tla« je teško na jedinstven način definirati. Sasvim općenito može se reći da se stepen degradacije nekog šumskog tla uvijek

odnosi na određenu vrstu drva u istom fitoklimatskom području, i na istom osnovnom tipu tla.

Degradacija sastojine obično povlači i degradaciju tla i klime tj. degradaciju staništa, te jte to najredovitiji slučaj degradacije šume kao kompleksnog pojma.

P o j) a m m a l o v r i j e d n e š u m e Sasvim općenito vrijednost neke sastojine ovisi o vrsti drveća, količini i kvaliteti

drvne mase, o visini troškova eksploatacje, te o potražnji te vrste- odnosno njenih sortimenata na tržištu. Prema tome vrijednost sastojine kao i vrijednost vrste je relativna i promjenljiva te u krajnjoj liniji ovisi o potražnji te vrste na tržištu radi podmirenja izvjesne društvene potrebe. Nema sumnje da degradacija sastojine po količini drvne mase i kvalitete povlači sobom i smanjenje vrijednosti sastojina. listo to važi ako je tlo podvrgnuto intenzivnijim procesima degradacije. I u tom slučaju se prirast umanjuje a time i vrijednost sastojine. Pnama tome općenito su degradirane šume i »malovrijedne šume«.

No manja vrijednost sastojine pojavljuje se i u mnogim drugim slučajevima kad ne postoji degradacija ni sastojine ni tla, tj. kad je jedno šumsko stanište koje je sposobno za uzgoj vrednijih vrsta drveća obraslo sa malovrijednom vrsti drveća. To je slučaj na primjer sa čistim grabovim sastojinama na odličnim šumskim tlima na kojima bi se mogle uzgajati vrednije i proizvodnije sastojine četinara ili drugih lišćara za proizvodnju tehničkog i celuloznog drveta.

P o j a m s l a b o p r o i z v o d n e š u m e

U degradiranim šumalma, tj . omima čiji su sastojina i tlo degradirani, redovno je i prirast vrlo malen te su takve sastojine i »slaiboproizvodne«. Malovrijedne šume na dobrim staništima ne moraju u principu da budu i slaboproiEvodne. U kategoriju slaboproizvodnih šuma treba uvrstiti one sastojine vrlo vrijednih vrsta drveća potr punog Obrasta i drvne mase ali sa vrlo malim prirastom, odnosno koje dimenzije za određeno korištenje postižu na tom staništu u vrlo dugom proizvodnom vremenu. Redovno se tu radi o vještačkim kulturama na neodgovarajućim staništima. Znatne površine kultura crnog bora i drugih četinara a i topole nalaze se na takvim stani­štima.

Prema tome u okvir ovog rada ulaze slijedeće kategorije: 1. degradirane šume 2. malovrijedne šume 3. slabo proizvodne šume

174

Iz toga slijedi da je nužno da svako šumsko gospodarstvo po određenim jednoobraznim kriterijima propisanim za svaku šumskoprivrednu oblast izvrši klasifikaciju tih sastojina svog područja na tri osnovne grupe:

1. Šume redovnog šumskog gospodarenja ili ekonomske šume 2. Šume potencijalne proizvodnje: degradirane, malovrijedne i slabopre-

izvodne šume sa potencijalno plodnim tlom. 3. Šume bez proizvodnog potencijala.

1. REKONSTRUKCIJA I KONVERZIJA SASTOJINA

Terminologija iz oblasti obnove i povećanja proizvodnje degradiranih, malo-vrijednih i slaboproizvodnih šuma je vrlo različita.

Praksa obogaćivanja odnosno očetinjavanja degradiranih šuma u Francu­skoj dala je nekoliko osnovnih principa za razvoj tehnike očetinjavanja odnosno rekonstrukcije: — kod rekonstrukcije jedan dio sastojina uvijek ostaje radi zaštite unešenih

vrsta ali može da ima i proizvodnu ulogu, — introdukciju nove vrste treba uvijek vršiti u prugama, — kod svake rekonstrukcije je od interesa da jedna šumsko-kulturna mjera

kao što je unošenje novih vrsta koincidira sa prihodima jedne sječe. Iskustvo i rezultati rekonstrukcije u Francuskoj su od znatne važnosti i za

nas zbog donekle sličnih prilika. U SSSR-u rekonstrukcija i konverzija degradiranih, malovrijednih i slabo­

proizvodnih sastojina ulazi u jedan opći sistem održavanja i povećavanja pro­izvodnosti šuma. Sve mjere u tom cilju se provode po tom jedinstvenom sistemu U relacijama koje su utvrđene jednim jedinstvenim planom.

Pod »rekonstrukcijom« se u SSSR-u smatra djelomična promjena sastava sastojine putem introdukcije vrednijih i proizvodnijih ili brzorastućih vrsta koje se dotada u sastojini nisu nalazile, dok jedan dio autohtone sastojine uvijek ostaje.

Od prvenstvene je važnosti da se u pojedinom konkretnom slučaju utvrdi da li je korisnije izvršiti rekonstrukciju ili konverziju. U slučaju pak rekon­strukcije, sa autohtonom se sastojinom koja ostaje postupa u toku prvog tur­nusa proizvodnje (koji se računa prema unesenim vrstama) kako je gore rečeno. Daljnja sudbina tog dijela rekonstrukcije sastojine nas danas ne zanima.

Mi ćemo pod »rekonstrukcijom« degradiranih, malovrijednih i slabopro­izvodnih šuma uvijek podrazumijevati, unošenje ekonomski vrednijih vrsta drveća u te sastojine od kojih jedan dio uvijek ostaje radi zaštite unešenih vrsta. Ako zaštitni dio sastojine nije sposoban za proizvodnju, nužno je da se svrsishod-nim mjerama i na tom dijelu u svakom slučaju uspostavi izvjesna proizvodnja drvne mase.

Rekonstrukcija se vrši u pravilu u svim brdovitim i planinskim terenima, a vrlo često i u ravničarskim naročito kad se radi o unošenju četinara.

Uloga je ostavljene autohtone sastojine mnogostruka: — Ona osigurava unesenim vrstama jednu efikasnu postranu a prema potrebi

i nadstojnu zaštitu od vjetrova i klimatskih ekstrema. — Zaštićuje unesene vrste od raznih zaraza, a već zaražene dijelove izolira. — Sprečava eroziju u rekonstruiranoj sastojini.

175

— Daje izvjestan prihod iako manje vrijednog drva lišćara ali koje se shodnim mjerama može iskoristiti za proizvodnju celuloze i za snabdijevanje naroda sa ogrjevom.

"Kao što smo već prije naglasili, uvijek t reba pretpostaviti , da su izabrane najproizvodnije vrste i da im stanište odgovara.

Kod svake rekonstrukcije, prema tome, t reba strogo razlikovati: a) au tohtonu sastojinu (odnosno postojeću kul turu ako je podignuta vještačkim

putem) i b) ku l tu ru unesenih vrsta .

U našim pril ikama dolaze u obzir slijedeće tehnike podizanja kul ture une­senih vrs ta :

1. Kul tura ubrzanog rasta, 2. Kul ture gustih sadnja, 3. Podstojnb podsijavanje jele. Tehnika podizanja kul tura ubrzanog rasta primjenjuje brzorastuće vrste uz

odgovarajuću obradu tla i njegu. Ove kul ture poznate su kod nas pod nazivom »intenzivne kulture« — termin očito sasvim nepravilan.

Pod »intenzivnom kulturom« (la culture intensive) smatra se u zaipiaidinim zemlja­ma ona kultura koja je podignuta sa kapitalom koji je mnogo veći od vrijednosti ze­mljišnog kapitala. Prema ovoj definiciji kod nas bi manje više svaka kultura bila intenzivna bez obzira na koji je način podignuta, jer su troškovi podizanja skoro uvijek veći od vrijednosti zemljišta, pogotovo onoga, na kojemu se vrši rekonstruk­cija degradiranih šuma. Takva zemljišta privatni vlasnici vrlo često predaju besplat­no šumskim gospodarstvima. Ako pod intenzivnom kulturom smatramo onu za čije su podizanje upotrebljena savrernena i skupa tehnička sredstva, onda takvo podi­zanje ne mora a priori da bude i, rentabilno, pa prema tome takve kulture ne bi smjele da ulaze u okvir jednog proizvodnog plana. Ako se pak neka kultura naziva intenzivnom zato što brzo raste, onda troškovi podizanja za ocjenu takvog intenziteta ne dolaze u obzir, jer postoje i prirodni uslovi pod kojima jedna kultura može da bude brzog rasta bez ikakvih skupih metoda podizanja, iako oni nisu česti. Smatrali smo da je potrebna ove terminološka napomena, jer se u našu praksu stalno uvlače novi termini bez prethodnog stručnog i jezičnog opravdanja.

Na mjesto izraza »intenzivna kultura« mi smo upotrebili u našoj raspravi izraz »kultura ubrzanog rasta«. Identičan izraz imaju Rusi »kultura uskorenog rosta«, Italijani »coltura a rapido accerscimento«, kao i Francuzi »culture acceleree«.

Tehnika podizanja kul tura gustih sadnja sastoji se u sadnji većeg broja sadnica (15—25) na 1 sadno mjesto koje se naziva gnijezdo. Ova tehnika je vrlo podesna za kamenita zemljišta, ali sa dubokim tlom među kamenim slojevima, gdje se ne može upotrijebiti horizontalna mehanizacija.

Pod konverzijom sastojina podrazumijevamo potpunu zamjenu vrsta te sastojine sa drugim ekonomski vrednijim brzorastućim vrstama. Primjenjuje se uglavnom u ravničarskim krajevima.

Posječena sastojina zamjenjuje se: a) plantažama brzorastućih vrsta lišćara ili četinara sa poljoprivrednom proiz­

vodnjom, b) kul turama ubrzanog rasta.

Rezultat je konverzije prema tome uvijek nova kut lura . Na osnovu izloženog možemo dati u nižem pregledu sistem rekonstrukcije

i konverzije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma.

176

1. Rekonstrukcija sastojina kratkog proizvodnog turnusa sa ku t lu rama ubrza­nog rasta za proizvodnju industrijskog drveta.

2. Rekonstrukcija sastojina dugog proizvodnog turnusa za proizvodnju tehničke oblovine i industrijskog drveta —• sa ku l tu rama ubrzanog rasta —• sa kul turama gustih sadnja — podsijavanje jele u bukove sastojine.

3. Konverzija sastojina — sa plantažama — sa kul turama ubrzanog rasta. U kojem slučaju će se primijeniti neka tehnika rekonstrukcije ili konver­

zije zavisi o mnogim faktorima među kojima odlučno mjesto zauzima renta-bilitet.

Pod intenzitetom rekonstrukcije podrazumijeva se odnos između površine autohtone sastojine koja ostaje i površine introdukcije. Rekonstrukcija se u pra­vilu vrši uvijek u p rugama ili u krugovima. I pruge i krugovi su t rasirani u pravcu na ravnim terenima a po izohipsama na nagnut im terenima.

Intenzitet rekonstrukcije zavisi o: inklinaciji, ekspoziciji, zahtjevima une -senih vrsta, obrastu i sklopu autohtone sastojine, izvoznim pri l ikama i o t lu i stepenu njegove degradacije.

Intenzitet se mjeri procentom površine određene za introdukciju brzo-rastućih i drugih vrsta.

U ovoj raspravi uzet je kao prosječan intenzitet rekonstrukcije 60%.

2. DEGRADIRANE, MALOVRIJEDNE I SLABOFROIZVODNE ŠUME SR HRVATSKE PO PODRUČJIMA

Sve degradirane i druge šume SR Hrvatske dijele se po šumsko-privrednoj podjeli društvenih šuma na oblasti koja je usvojena u šumars tvu republika, a koja je u izvjesnoj mjeri dalje raščlanjena radi specifičnih potreba. Ta podjela dana je u nižem pregledu:

1. Sumsko-pr ivredna oblast jednodobnih šuma Područje nizinskih šuma Područje brdskih šuma

2. Sumsko-privredna oblast prebornih šuma Područje Like • Područje Gorskog Kotara i Kapele

3. Sumsko-privredna oblast primorskih šuma Istarsko kvarnersko područje Dalmatinsko područje. Pojedina geografska područja dijele se dalje na sumsko-privredna područja,

a ova na gospodarske jedinice.

Ukupna površina šuma u SiR Hrvatskoj iznosi: prema St. god. SFRJ 1963. 1,949.000 ha, od koje otpada na degradirane šume 661.000 ha.

Površine koje se u našim statističkim podacima vode kao »degradirane« ocije­njene su kao takve od stručnjaka sa terena, pa je ta ocjena prirodno subjektivna, jer nisu postojali razrađeni kriteriji za klasiranje na naučnoj osnovi.

177

Ako uzmemo u obzir sve izvore koji nam stoje na raspoloženju, onda površina šuma koje nas interesiraju iznosi: 1. St. god. SFRJ 1962. 609.000 ha 2. St. god SFRJ 1963. 661.000 ha 3. Dokumentacija Rep. sekret. za šumarstvo 832.000 ha (samo za niske šume) 4. Enciklopedija šumarstva 742.000 ha

Iz toga slijedi da mi ne raspolažemo sa jednom određenom površinom degradi­ranih šuma, a pogotovu ne raspolažemo sa strukturom te površine koja je neophodno nužna za potrebe planiranja i planskih studija uopće.

Kako ćemo u nastavku vidjeti degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne šume kontinentalnog područja se pojavljuju kao prioritetni kapaciteti za p ro­izvodnju drveta četinara i lišćara pu tem njihove rekonstrukcije odnosno kon­verzije, a vidjet ćemo i razloge za tu konstataciju. Radi toga ćemo našu diskusi­ju o površini t ih šuma ograničiti samo na kont inentalno područje SRH.

Međutim to ne znači da degradirane šume Primorske oblasti nisu podesne za rekonstrukciju sa brzorastiućim četinarima, jer i u toj oblasti postoje zemljišta upo­trebljiva za tu svrhu. Na primorju raspolažemo i sa dosta bogatim asotimanom prvoklasnih četinara koji pod uslovima redovne kultivacije predstavljaju prave brzorastuće vrste. Za rentatoilitet rekonstrukcije degradiranih šuma Primorske oblasti potrebna je jedna detaljnija studija na bazi prethodnih istaživanja.

3. IZDVAJANJE POVRŠINA DRUŠTVENIH DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA KONTINENTALNOG

PODRUČJA SR HRVATSKE

Postavlja se problem: koju površinu degradiranih šuma uzeti kao vjero­jatniju i kako uzeti u obzir i površine onih šuma koje nisu degradirane ali su slabo proizvodne i malovrijedne. Navedeni podaci n a m ne mogu poslužiti za tu svrhu, jer osim velike razlike između tih podataka nemamo nikakvog ključa za njihovu raspodjelu po oblastima i užim privrednim područjima.

Iz tih razloga smo izvršili analizu šumsko-gospodarskih osnova kontinen­talnog područja da bismo utvrdili tip, površinu i raspored po područjima onih sastojina koje dolaze u obzir za rekonstrukciju i konverziju sa brzorastućim i drugim vrs tama četinara i lišćara.

Pod određenim kriterij ima prema već navedenoj ekonomskoj klasifika­ciji šuma izdvojene su za rekonstrukciju i konverziju iz gospodarskih osnova kontinentalnog područja površine:

— degradiranih niskih i visokih šuma — enklaviranih čistina — slaboproizvodnih šuma, prema definiciji — malovrijednih šuma. prema definiciji

koje se nalaze na tlima pr imjerne potencijalne plodnosti t j . na kojima rekon­strukcija može biti rentabilna ili uslovno rentabilna. Da li je rekonstrukcija ili konverzija neke sastojine rentabilna ili uslovno rentabilna predmet je našeg daljnjeg izalaganja, no mi smo mogli već a priori kao nerentabilne karakter izi­rati mnoge tipove šuma kod kojih je praksa već utvrdila da su potrebni vrlo veEki troškovi podizanja i održavanja kul tura unesenih vrsta kao i vrlo dugački turnusi proizvodnje. To su uglavnom:

•

178

1. Degradirane niske šume i šikare kontinentalnog krša na jako degradiranim ka­menitim, tlima .

2 Degradirane niske šume i šikare kontinentalnog krša na staništima izloženim jakim i čestim vjetrovima.

3. Degradirane sastojine na terenima izloženim intenzivnim procesima erozije. 4. Degradirane, malo vrijedne i slaboiproizvodne šume na većim nadmorskim visinama

ispod gornje granice šumske vegetacije koje uostalom i tako imaju zaštitni ka­rakter.

5. Degradirane sastojine kontinentalnog područja na staništima na kojima se ne može upotrijebiti ni jedna od raspoloživih brzorastućih vrsta četinara i lišćara, kao što su na pr. mineralnokarbonatna tla gornje Hrvatske.

6. Sve zaštitne šume na vrlo strmim površinama na kojima autohtona vegetacija najibolje vrši zaštitnu funkciju.

Rekonstrukcije ovih tipova degradiranih sastojina mogu se a priori označiti kao nerentabi lne i t reba ih isključiti iz plana rekonstrukcije koje se vrše u cilju ubrzane proizvodnje drveta.

Pi tanje di li t reba te šume potpuno isključiti od svake naše intervencije ne spada u okvir ovog razmatranja .

No navedeni metođ izdvajanja nije bez ozbiljnih prigovora. Većina gospo­darskih osnova je rađena šablonski (naročito se to odnosi na opis tla), zatim osnove su različite starosti, kod većine nije izvršena revizija itd. Osim toga nismo raspolagali sa svim osnovama za jedno područje jer, ili nisu izrađene ili nisu bile na raspolaganju. Radi toga su podaci analiziranih osnova protegnuti u procentualnom iznosu i na susjedna područja za koja nisu postojale osnove. Međutim ni ta operacija nije za svaki konkretni slučaj opravdana. No bez obzi­ra na to dobiveni rezultat ipak ima izvjesnu vjerojatnost i orijentacijsku vri­jednost s obzirom na postojanje negativnih i pozitivnih odstupanja u većem broju slučajeva.

Najprije su izdvajane površine na nižim nadmorskim visinama, jer one u prvom redu dolaze u obzir za rekonstrukciju. Sastojine iznad 80i0 m nadmor­ske visinine izdvojene su samo u području jednodobnih šuma sjeverno od Save za rekonstrukciju sa jelom, dok u području prebornih šuma te površine nisu izdvajane.

Podaci o površini analiziranih i ocijenjenih osnova su slijedeći:

analizirano ocijenjeno

1. za nizinsko područje 50% 50% 2. za brdsko i prigorsko područje 57% 4 3 % 3. za dio područja prebornih šuma

(Risnjak, V i M. Kapela) 17% 8 3 % 4. ukupno je izvršena analiza na 46% 54J°/< o

Podaci su dalje razrađeni prema podjeli društvenih šuma na oblasti i po­dručja koja smo napri jed naveli.

Tabela broj 1 sadrži šumar izdvojenih površina. Ta tabela sadrži: 1. ukupnu površinu i drvnu masu

179

2. izdvojenu površinu i d rvnu masu degradiranih i dr . sastojina za rekon­strukciju i konverziju.

Iz tabele broj 1. vidimo da samo u kontinentalnom području SRH imamo 195.247 ha degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma, ili 19% ukupne površine društvenih šuma tog područja. Ta je površina podijeljena u procenti­ma na :

— nizinsko područje 26% — brdsko područje sjeverno od Save 2 8 % — brdsko područje južno od Save 1 3 % —• područje prebornih šuma Like 2 5 % — područje prebornih šuma Gorskog Kotara 8%

Za acidofilne četinare (strobus, duglazija, ariš, smreka i bijeli bor) otpada 62% na sjevernu ekspoziciju, dok za bijeli i crni bor na južnim ekspozici­jama otpada 38%. Osim toga tabela 1. predstavlja šumar izdvojenih površina po unesenim vrstama. Što se tiče učešća unesenih vrsta za rekonstrukciju odnos je slijedeći:

— strobus 3 3 % — duglazija 9% — bijeli bor 50% — ariš . 2 % — jela i smreka 3 % — crni bor 3 %

Veliko učešće bijelog bora slijedi iz ocijenjenog znatnijeg rasprostranjenja suhih i ispranih tala. No vrlo je vjerojatno da će se nakon detaljnijeg istraživa­nja i kar t i ranja šumskih tala ovog područja povećati učešće duglazije i ariša koji zahtijevaju najplodnija tla kao i strobusa koji zahtijeva vlažnija tla od bijelog bora.

Tabela broj 2. daje efektivne površine introdukcije s tranih vrsta kod kon­verzije od 100% i rekonstrukcije od 60%. To su ujedno i površine čistih sječa autohtone sastojine.

Tabela broj 3. daje ukupne drvne mase u autohtonim sastojinama koje ostaju nakon rekonstrukcije.

Drvna masa I. proredne sječe intenziteta cd 30% u autohtonim sastojinama koje ostaju obračunata je sa 1,173.000 m3 .

Tabela broj 4 je sumarna tabela drvnih masa čistih sječa i I. proredne sječe po vrs tama drva. S t ruk tu ra drvnih masa na izdvojenoj površini koje t reba posjeći i iskoristiti da bi se mogla izvršiti introdukcija ekonomski vredni­jih vrsta nalazi se u nižoj tabeli :

u 000 m3 »/o

Sveukup­no

11.598 100

Hrast i dr.

3.286 28

Bukva i dr.

5.257 45

Grab

1.628 14

Meki lišćari

547 5

Četina­ri

881 8

180

181

182

Tabela 3. Ukupna drvna masa autohtonih sastojina koja se siječe čistom sječom na površinama

izdvojenim za konverzije i rekonstrukcije po vrstama drveća Kontinentalno područje SRH u 000 m3

Područje

Sveukupno Konverzija u nizin­skom području Rekonstrukcije I. Oblast jednosob­

nih Suma 1. nizinsko pod­

ručje 2. brdsko

područje II. Oblast prebomih

Suma

is« 3 KW

14337

4553 9779

5202

400

4802

4577

Cis

tom

sj

ečom

se

sije

če

100 60

60

60

60

60

Drvna

o c a 3 M

10425

4558 5867

3121

240

2881

2746

masa autohtone sastojine čist. sječom

3128

2336 792

792

180

612 '

> . 3 ^

4557

1179 3398

1362

1362

2036

rt u

1454

584 870

780

60

810

koja se

532

459 73

73

73

sječe

a OJ

734

734 1

H

M

710

Tabela 4. Ukupna drvna masa čistih siječa i prve proredne sječe autohtonih sastojina izdvojenih

za konverzije i rekonstrukcije od 60°/o Kontinentalno područje SRH

u 000 ma

Područje

ts a A

« S 1 c. a ® .5

Šili P-3.S 6

Drvna masa čistih sječa i I. proredne sječe

o ö &

5 to u h"° SL

oj

> . Ja ^ I-a n~ 0

<u <u >o .M ni

§ 3

u a S3

U

Sveukupno 14337 A. Konverzije u

nizin. područ. 4558 B. Rekonstrukcije 9779 I. Oblast jednodob.

šuma 5202 1. nizinsko

područje 400 2. brdsko

područje 4802 II. Oblast prebor.

šuma 4577

11599 3286 5257 1628 547 881

4558 7040

3745

288

3457

3295

2336 950

950

216

734

1179 4078

1634

1634

2443

584 1044

1044

72

972

459 88

88

88

881

29

29

852

183

4. PROIZVODNJA DRVNE MASE UNESENIH VRSTA

U jednoj od prethodnih glava izvršili smo izbor vrsta s kojima treba izvršiti rekonstrukciju odnosno konverziju degradiranih malovrijednih i slabopro-izvodnih šuma. Po turnusu proizvodnje i veličini prosječnog godišnjeg prirasta te vrste su podijeljene na slijedeće grupe:

Četinari: Strobus, duglazija, bijeli bor, smreka, ariš, jela, crni bor. Lišćari: Topola, joha, breza. Istraživanja o prirastu tih vrsta naročito domaćih kao što su smreka i jela

postoje, ali većinom sa njihova prirodna staništa. Od stranih vrsta istraživanja prirasta su lokalna i malobrojna iz kojih se vrlo teško može izvući jedan prosjek za šira područja. Pogotovu ne postoje detaljnija istraživanja prirasta kultura ubrzanog rasta.

Radi toga smo izvršili orijentacijski obračun drvnih masa važnijih unesenih vrsta za rekonstrukcije i konverzije na bazi realizovanog prirasta tih vrsta u određenom turnusu na području SRH, na taj način što je reduciran prirast ili produžen turnus prema površnoj procjeni rasprostranjenosti tipa staništa na kojemu je prirast realiziran. Za neke vrste su uzete vjerojatne veličine. Prema tome je uzeto:

1. Realiziran je za strobus prirast od 17,3 m3/ha u turnusu od 30 godina na Psunju ali bez đubrenja i bez kultivacije. Smatramo da je na izdvojenim sta­ništima moguće za strobus i duglaziju postići prirast od 17, m3/ha u tur­nusu od 25 godina uz određeno đubrenje, prihranjivanje i kultivaciju.

2. Prirast od 13,6 m3/ha za bijeli bor realiziran je na vrištinama u Lici. Sma­tramo da bi taj prirast bio za prosjek prevelik s obzirom na stanište gornje Hrvatske gdje tla nisu tako rastresita kao vrištine. Uzeli smo stoga prirast od 11,5 m3/ha uz isti turnus od 25 godina.

3. Za smreku je utvrđena drvna masa od 370 m3 u Ogulinskom zagorju (ing. Cestar). Međutim ta bi masa za prosjek bila prevelika pa je uzeta za 30% manja tj. 260 m3/ha ukupne mase u turnusu od 30 godina. Ista veličina je uzeta za jelu i ariš.

4. Za topolu bi drvna masa od 300 m3 u turnusu od 10 godina koja je reali­zirana u osječkom području bila prevelika za prosjek. Uzet je stoga turnus od 12 godina sa znatno manjom masom od 210 m3/ha.

5. Za crni bor, johu i brezu uzete su vjerojatne veličine.

Na osnovu tih površno određenih veličina izračunate su po ha: prosječne drvne ukupne mase, drvne mase glavnog sječivog prihoda i drvne mase proreda za grupe vrsta u kontinentalnom području SRH u tablici broj 5. U tabeli pak broj 6 dane su ukupne drvne mase, mase glavnog sječivog prihoda i proreda na izdvojenim efektivnim površinama za rekonstrukciju i konverziju.

Našim obračunom drvnih masa bile su šematske predviđene dvije proredne sječe za sve vrste i turnuse (osim topole i johe) i to:

— prva proredna sječa u dobi od 10—15 godina — druga proredna sječa u dobi od 18—25 godina

184

Tabela 5. Sječiva drvna masa po ha unesenih vrsta kod rekonstrukcije i konverzije i poprečni

godišnji prirast Kontinentalno područje SRH

A, 1.

2. 3.

4. B. 1. 2. 3.

Vrste

, Četinari Strotous Duglazi ja Bijeli bo r S m r e k a Ar iš J e l a Crn i bor Lišćari Topola J o h a Breza

I s 25 25

30 40

12 25 25

C — pr

eč

dišn

. ra

st

/ha

17,0 11,5

8,6 6,0

17,5 8 0 7,0

Sječiva drvna •

o

1 &

425 288

260 240

210 200 175

avni

či

vi

hod

/ha

255 200

140 130

210 200 100

masa po Drvna

rt

> 03

170 88

120 110

— — 75

h e k t a r u m s

m a s a proreda o © o XI IO O i-i

70 30

50 40

— — 60

o •a

eo o "83

100 58

70 60

.— — 25

Tabela 6.

Vrsta Ukupna sječiva drvna masa u 000 m3

Ukupno «Vo Glavni !%> Prihod sječivi proreda prihod

»/»

S v e u k u p n o U '%> Čet inar i U"Vo Lišćar i U'%>

38.204 100

29.031 76

9.173 24

100

100

26.981 100

17.851 66

100 34

70

60

11.223 100

11.180 100

9.130

30

40

100

prema dužini turnusa . Prva proreda je uvijek jača po broju stabala, a druga po masi. Pregled tih prorednih sječa dan je u nižoj tabeli broj 7.

Tabela 7.

Vrsta Drvna masa proreda u 000 m*

Turnus Ukupno Prva pro- Druga pro­reda od reda od

10-15 god. 18-25 god.

1. S t r o b u s Duglazi ja

2. Bijeli bor 3. S m r e k a

Ar iš Je la

4. Crni bor U k u p n o :

25 25

30 40

4.952 2.842

2.456 927

11.177

2.037 969

1.023 337

4.366

2.915 1.873

1.433 290

6.811

185

Konkretni broj proreda određuje se za svaku sastojinu na bazi računa pri­rasta. Prva proreda koja se vrši u ranijim godinama nije uzeta u račun, jer drvna masa nije sposobna za industri jsko korištenje. Drvna masa prvih proreda koje se mogu koristiti od velike su važnosti za rentabili tet rekonstrukcije jer rano dolaze i mogu znatno da snize troškove održavanja.

Drvne mase glavnog sječivog prihoda i proreda kako su navedene u pred­njim tabelama ulaze u t im količinama tek nakon uspostavljanja turnusa i re­dovne proizvodnje, a do tog vremena ulaze u količinama koje zavise o go­dišnjoj kvoti rekonstrukcije. Iz toga slijedi da je godišnja kvota od velike va­žnosti za kvan tum proizvodnje. Ali ona sa druge strane zavisi o raspoloživim sredstvima, kadrovima i organizaciji pogona.

5. USLOVI RENTABILITETA REKONSTRUKCIJE DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA

5.1. Uvod

Pitanje rentabil i teta rekonstrukcije navedenih tipova šuma vrlo je složen problem. U prvom redu ukazuju nam se dva osnovna momenta : a; krčenjem jednog dijela autohtone sastojine dobiva se u pretežnom broju

slučajeva tanko drvo tvrdih lišćara: hrasta, bukve i graba. Troškovi proiz­vodnje tog drveta obično su veći od tržišne cijene. Proređivanjem pak onog dijela sastojine koji ostaje dobiva se masa iste kvalitete ah u znatnoj manjoj količini nego kod krčenja. Mnogo manji je broj slučajeva gdje će se rekon­strukcija vršiti u degradiranim šumama i kul turama četinara.

b) Prihodi nove kul ture unesenih vrsta, ukoliko se ne radi o plantažama to­pola, stižu tek nakon jednog, sa financijskog gledišta, relativno dužeg pro­izvodnog turnusa. Iako je taj tu rnus u stvari mnogo kraći nego kod dosada uobičajenih načina šumske proizvodnje (od 60—120 godina), te iznosi od 15—25 godina, ipak je on kako smo gore rekli sa financijskog gledišta dosta dugačak a pogotovu ako se do sredstava za investicije teško dolazi. Ti mo­menti čine rentabili tet rekonstrukcije degradiranih, malovrijednih i slabo-proizvodnih šuma sa četinarima na prvi mah dosta nesigurnim. Bolju situ­aciju u tom pogledu imamo kod konverzija u plantaže topola gdje poljopri­vredna proizvodnja i kraći tu rnus šumske proizvodnje osiguravaju jedan primjerni rentabilitet.

Kod razmatranja ovog problema moramo poći sa jednog šireg makroeko-nomskog gledišta t j . sa gledišta ekonomike zemlje kao cjeline. Neosporne su činjenice: — da smo već danas deficitarni na celulozi četinara, — da deficit i na oblovini četinara već kuca na vrata, u koliko nije već nastupio, — da je odnos četinara i lišćara kod nas kao 3 :7 i — da od ukupne površine šuma u SRH otpada na degradirane, malovrijedne

i slaboproizvodne šume oko 43%, te da od 1,229.000 ha društvenih šuma kontinentalnog područja SRH otpada na te kategorije šuma 20%.

Situacija sa proizvodnjom lišćarskog drveća je mnogo povoljnija s obzirom na postojeći odnos prema četinarima i što je moguće putem brzorastućih plan­taža topola u mnogo kraćem turnusu nego kod četinara proizvesti znatne mase u ravničarskim predjelima Republike.

186

Povećanje proizvodnje drveta četinara treba prema tome postaviti u prvi plan slijedećih društvenih planova kao i onu proizvodnju lišćara koja omogućava povećanje proizvodnje četinara o čemu ćemo još govoriti. Osim toga ne treba smetnuti s uma da povećano korištenje lišćara za proizvodnju celuloze povlači za sobom uvijek i povećanu potrebu celuloze četinara.

U takvoj situaciji pojavljuju se degradirane, malovrijedne i slaboproizvod-ne sastojine i kulture brdovitog i bregovitog područja, naročito kontinentalnog dijela republike kao prioritetni kapaciteti za proizvodnju drveta četinara putem njihove rekonstrukcije odnosno konverzije i to iz razloga: 1. što površine degradiranih i drugih šuma koje predstavljaju problem za re­

konstrukciju i konverziju čine 43% šumskog fonda Republike, 2. Sto se znatan dio degradiranih i drugih šuma nalazi na tlima visoke poten­

cijalne plodnosti, 3. što jedan dio toga područja predstavlja prirodno područje nekih autohtonih

četinara bržeg rasta, 4. što priličan broj stranih četinara nalazi u tom području optimalne uslove

za brži rast, 5. što se znatne površine degradiranih šuma nalaze bliže glavnim saobraćaj­

ni čama, 6. što ravničarski krajevi Republike naročito istočni i centralni, bolje odgova­

raju za plantaže topola (a i ostali nakon melioracije), 7. što su površine neobraslih šumskih zemljišta podesnih za podizanje kultura

četinara ubrzanog rasta ograničene i koncentrirane na vrištinsko područje Like i Korduna. Dalje treba postaviti pitanje prioriteta proizvodnje po sortimentima, t j . koje

Sortimente treba u prvom redu da proizvodimo u rekonstruiranim sastojinama: tehničku oblovinu ili industrijsko drvo. To je pitanje važno radi određivanja turnusa proizvodnje. Smatramo da iz svega izloženog slijedi da industrijsko drvo četinara za proizvodnju celuloze (sa izvjesnim procentom tehničke oblovine) treba da bude prioritetni cilj rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina radi deficita tog sortimenta i potrebe da se zemlja oslobodi uvoza papira.

Na taj način problem rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina kao prioritetnih kapaciteta za proizvodnju celuloze četinara prestaje da bude samo poluga lokalnog privrednog razvoja pojedinih kotareva odnosno područja, ona postaje problem od općedruštvenog značaja. Ovo je bilo nužno da konstatiramo iz razloga, što su sasvim drugi uslovi ulaganja i rentabiliteta kad se radi o jednoj proizvodnji od općedruštvenog značaja nego o proizvodnji lokalnog karaktera. Radi toga nas ne interesira u ovoj raspravi pitanje rentabiliteta ovog ili onog tipa degradirane sastojine ili rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih šuma na području jednog kotara ili općine. Na toj osnovi se to pitanje ne može riješiti. Nas interesiraju uslovi rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma i proizvodnje celuloznog drveta u republičkim ili još bolje u državnim raz­mjerima.

Taj se problem prema tome može riješiti samo u velikim razmjerima, sitni lokalni potezi u toj oblasti ne rješavaju ništa a u većini slučajeva su osuđeni na propast.

Ocjena općih uslova rentabiliteta rekonstrukcije ili konverzije degradiranih sastojina sa plantažama i kulturama topola u ravničarskim krajevima republike mnogo je sigurnija i određenija, jer se provodi već nekoliko godina.

187

Sto se tiče rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma sa četinarima tu je mogućnost upoređivanja po vremenu i prostoru mnogo manja. Vjerojatno da bi konverzija izvjesnih kategorija degradiranih i drugih šuma sa četinarima uz poljoprivrednu proizvodnju (na, za tu svrhu prikladnim terenima) pokazala slične rezultate kao i sa topolama, ali su takva staništa za četinare dosta ogra­ničena, dok se u brdovitim i bregovitim područjima moramo kloniti konverzija i primjenjivati samo rekonstrukcije iz razloga koje smo naveli.

Iskustva sa četinarima su još početna, ona se mogu orijentacijski upoređivati sa dosadašnjom proizvodnjom degradiranih i drugih šuma koja varira od 0 pa čak do 100' i više m3 po ha prema vrsti sječe (proredna ili čista). Osim toga kod rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma sa četinarima imamo kako smo naprijed naveli jednu proizvodnju lišćarskog drveta, koja je vezana za proiz­vodnju četinara i o kojoj u izvjesnoj mjeri zavisi rentabilitet cjelokupne pro­izvodnje.

5.2. Pokazatelji rentabilileta Kod nas su propisani jedinstveni pokazatelji poslovnog uspjeha privrednih

organizacija. Pomoću tih pokazatelja jedna poslovna organizacija uspoređuje svoj poslovni uspjeh po vremenu i prostoru tj. sa poslovnim uspjehom pređaš-njih godina i sa poslovnim uspjehom srodnih privrednih organizacija.

Na koji način se mogu iskoristiti propisani jedinstveni pokazatelji poslov­nog uspjeha, u konkretnom slučaju rekonstrukcije jedne degradirane sastojine, stvar je jednostavna: na osnovu predviđenih očekivanih prihoda na drvnim masama (čija količina je realno utvrđena na bazi ispitivanja i studijskog pred­viđanja) izračunavaju se veličine odnosnih pokazatelja iz kojih se vidi ekonom­ska opravdanost i rentabilitet rekonstrukcije. Na takav način ispitivani poslovni uspjeh pokazuje se od slučaja do slučaja pozitivnim ili negativnim prema tome o kakvoj se autohtonoj sastojini radi, o stanju tala kao i o mnogim drugim fak­torima na koje ćemo se još vratiti. Prema tome jedinstveni pokazatelji služe i kod izrade investicijskih programa da se utvrdi opravdanost nekog ulaganja.

Ostvareni rezultat jedne privredne organizacije ima tri oblika: 1. količinu realizirane proizvodnje kao naturalni izraz ostvarenog rezultata, 2. ukupni prihod i 3. netto produkt kao vrijednosni izraz ostvarenog rezultata.

Osnovna ekonomska kategorija od koje se polazi pri mjerenju i ocjeni poslovnog uspjeha je ostvareni netto produkt privredne organizacije jer je on izvor: — za povećanje životnog standarda radnih ljudi i — proširene društvene reprodukcije, pa prema tome i izvor stvaranja povolj­

nih uslova za povećanje produktivnosti rada i daljnjeg povećanja standarda radnika.

Osnovne komponente poslovnog uspjeha prema tome jesu: — masa ostvarenog neto produkta, — angažirani radnici i — angažirana poslovna sredstva.

Jedinstvenim pokazateljima vrši se analiza cjelokupne djelatnosti jedne privredne organizacije. Ali naš zadatak je ovdje nešto drugačiji. Mi bi trebali da u okviru jedne privredne grane utvrdimo uslove budućeg poslovnog uspjeha samo jednog dijela proizvodne djelatnosti te privredne grane tj. proizvodnje ce-luloznog drveta (ili tehničkog) putem rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma.

188

Ta proizvodnja općenito čini, odnosno činit će sastavni dio ukupne proiz­vodnje celuloznog drveta (odnosno tehničkog) koju šumsko gospodarstvo ostva­ruje i u drugim proizvodnim procesima kao što su: eksploatacija prirodnih šuma i podizanje kul tura ubrzanog rasta i plantaža na golim površinama.

Pitanje koje se postavlja je slijedeće: kako na određenoj fizičkoj bazi koju predstavlja postojeća sastojina i t lo degradiranih, malovrijednih i slaboproiz-vodnih šuma i kul tura stvoriti u republičkim razmjerima uslove za postizavanje maksimalnog net to produkta odnosno kolika i kakva t rebaju da budu anga­žirana poslovna sredstva i radnici da bi se taj cilj postigao.

Da bismo mogli da izvršimo analizu utjecaja gornjih faktora potrebno je da u tvrd imo s t rukturu proizvodnog procesa proizvodnje industrijskog drveta putem rekonstrukcije (odnosno konverzije) degradiranih, malovrijednih i slabo-proizvodnih šuma. Već smo ranije utvrdili da se svaka rekonstrukcija, posmatra-na statički, sastoji od dva dijela: — kut lure unesenih vrsta i — autohtone sastojine, dok je rezultat konverzije potpuno nova kultura.

Dinamika procesa rekonstrukcije sastoji se od tr i dijela: 1. Osnivačka (zbijena) faza procesa rekonstrukcije (konverzije), 2. Održavanje ili razvučeni dio procesa, 3. Finalna faza procesa ili glavna realizacija.

Dinamika procesa rekonstrukcije Tabela 8.

Operacija Troškovi Prihodi za realizaciju

I. Osnivaöka faza procesa rekonstrukcije Čista sječa autohtone sastojine

Prva proredna sječa autohtone sastojine koja ostaje Podizanje (kulture br-zorastućih vrsta

Održavanje kulture unesenih vrsta

II.

2. Proredna sječa u kul­turi unesenih vrsta

3. Proredna sječa u a-utohtonoj sastojini

Obaranje, izrada, kora-nje i transport Krčenje panjeva Obaranje, izrada, kora-nje i transport

Obrada tla: đutorenje i prihranjivanje, .nabavka sadnica, sadnja, kultiva­cija, zaštita Održavanjte rekonstrukcije Popunjavanje, prihra­njivanje, kultivacija, potkresivanje, zaštita Obaranje, izrada, kora-nje i transport

Prodaja drvne mase či­ste sječe Pirodaja panjeva Prodaja drvne mase pr­ve proredne sječe

Prodaja drvne mase pro-rednih sječa unesenih vrsta

kora- Prodaja drvne mase pro­redne sječe autohtone sastojine

III. Finalna faza protcesa rekonstrukcije

Obaranje, izrada, nje i transport

1. Cista sječa drvne ma­se glavnog sječivog prihoda unesenih vr­sta

2. Proredna sječa au­tohtone sastojine

Obaranje, izrada, kora-nje i transport

Obaranje, izrada, kora-nje i transport

Prodaja drvne mase či­ste sječe unesenih vrsta

Prodaja drvne mase pro­redne sječe autohtone sastojine

189

Ta dinamika je dana u tabeli br. 8. Slična je dinamika procesa konverzije sa plantažama kod kojih ulaze troš­

kovi i prihodi poljoprivredne proizvodnje. Sve izdvojene sastojine nemaju jednake uslove rentabiliteta. Sa tog gledišta

rekonstrukcija odnosno konverzacija može biti: — očito rentabilna i — uslovno rentabilna,

jer smo nerentabilne rekonstrukcije već ranije isključili iz našeg razmatranja. Očito rentabilne rekonstrukcije odnosno konverzije jesu one kod kojih je

ostvarena: — rentabilna proizvodnja osnivačke faze, — rentabilna proizvodnja introdukcije. Fizički uslovi rentabiliteta rekonstrukcije uopće jesu: — potencijalno plodno tlo, — količina i sortimenti drvne mase autohtone sastojine, •—• svojstva brzog rasta unesenih vrsta,

dok su eksploatacijski uslovi: — otvorenost šume koja se rekonstruira i njena — udaljenost od izvoznog puta.

1. Potencijalna plodnost tla utječe na: — volumen glavne realizacije, tj. sječivog prihoda introdukcije, —' na proizvodnju autohtone sastojine koja ostaje, — na troškove podizanja nove kulture, — na troškove održavanja nove kulture.

2. Količina i sortimenti drvne mase koja se siječe, utječe na rentabilitet proiz­vodnje osnivačke faze.

3. Eksploatacijski uslovi utječu na: — visinu troškova proizvodnje osnivačke faze, — visinu troškova podizanja nove kulture i — na visinu troškova konačne realizacije. Uslovno rentabilne rekonstrukcije jesu one: — čiji je rentabilitet vezan za postojanje odgovarajućih industrijskih pre­

rađivačkih kapaciteta ili — čiji je rezultat zavisan o raznim lokalnim i promjenljivim faktorima

koji se moraju od slučaja do slučaja uzimati u obzir. Najveći dio naših šuma koje treba rekonstruirati naročito brdskog i prigor-

skog područja pripada kategoriji uslovno rentabilnih rekonstrukcija. Osnivačka faza procesa rekonstrukcija ili konverzije sastoji se od dva dijela: 1. proizvodnja osnivačke faze, 2. podizanje kulture unesenih brzorastućih vrsta ih ukratko introdukcija. Lako se može uvidjeti da je pravilno rješenje tehničkih i ekonomskih pro­

blema osnivačke faze temelj za uspjeh i rentabilitet rekonstrukcije, odnosno konverzije uopće, jer nam proizvodnja osnivačke faze može da podmiri katkada sve a često znatan dio troškova podizanja, a o pravilnom pak podizanju nove kutlure ovisi volumen glavne realizacije i dužina turnusa proizvodnje.

5.3. Proizvodnja osnivačke faze rekonstrukcija i konverzija

Kod rekonstrukcije, proizvodnju osnivačke faze predstavlja drvna masa autohtone sastojine koja se siječe čistom sječom kao i drvna masa prve pro-redne sječe u sastojini koja ostaje. Ta se drvna masa u pretežnom broju sluča-

190

jeva sastoji od malovrijednih sort imenata tvrdih lišćara uglavnom hrasta, bukve i graba. Da bi ta proizvodnja mogla biti jeftinija na tržištu mora se mnogo i kranje racionalizirano proizvoditi, t j . mora se uz ostale uslove povećati obim proizvodnje ali u isto vrijeme se moraju proizvoditi sortimenti koji su sposobni da daljnje oplemenjivanje. Uglavnom se tu radi o prelazu od proizvodnje ogrjevnog drveta na proizvodnju drveta za celulozu.

Proizvodnja ogrjeva od 1952. do 1962. god. činila je uvijek preko 50% od ukupne bru t to mase a proizvodnja celuloze lišćara i ako je u stalnom porastu od 1952. do 1962. čini tek 20% od proizvodnje ogrjeva i to tek u 1962. godini.

Problem racionalnog korišćenja drveta lišćara povlači se kao crvena nit kroz nekoliko decenija našeg šumarstva. I ako se može konstatirat i opadanje proizvodnje ogrjeva kod nas u posljednjih 10 godina, to opadanje nije konstan­tno, a u apsolutnom iznosu je sasvim nezadovoljavajuće, na pr . proizvodnja ogrjeva 1962. iznosila je 78% od proizvodnje u 1952. godini.

Da bi se problem iskorištavanja drveta tvrdih lišćara dobivenog rekonst ruk­cijom degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma pobliže osvijetlio bit će potrebno da se upoznamo sa putovima i načinima rješenja toga problema u drugim zemljama naročito u Francuskoj .

F r a n c u s k a se god. 1955. našla skoro u potpuno istoj situaciji u kojoj se nalazi naša zemlja danas. Potreba da se pofooljiša trgovački bilans iskorištenja domaćih si­rovina dovela je do upotrebe drveta listača a specijalno tankog drveta panjaqa (i iz proreda) za proizvodnju celuloze, jer perspektive povećanja nacionalne proizvodnje celuloznog drveta četinara nisu bile znatne. LiSćari su na taj način trebali da posluže kao naknada za deficit u proizvodnji iceluloizte, dok ne stigne proizvodnja četinara. Skoro pred potpuno istom situacijom nalazimo se i mi danas. Tom prilikom smatramo da je korisno da citiramo riječi poznatog francuskog eksperta za poizvodnju celu­loze P. ALiLOUARD-a: »Potrebno je da odbacimo pokušaje da se podignu tvornice u svakom šumskom području i da se- povoljne perspektive koju pruž* mogućnost korištenja drveta lišćara ne upropasti sa sitnim i nekoordiniranim inicijativama čija je jedina posljedica rasparčavainje sredstava i kapitala«. U Francuskoj je iskustvo pokazalo da je najmanja rentabilna fabrička jedinica koja proizvodi 30.0(00 tona celuloze, što odgovara otprilike 200.000 prostornih metara sirovine. Potreba rada u velikim razmjerima naočito važi za celulozu lišćara koja se mora prodavati po niskim cijenama. Francuzi su vidjeli mogućnost postizavanja jeftinijih cijena celu­loze jedino u racionalizaciji i poboljišanju raznih operacija od otoaranja u šumi do ptrimanja drveta u fabrici.

Osim toga pojavljuje se još 1 problem vode. U vezi s tim trebalo bi kod nas ispitati mogućnost i opravdanost podizanja tvornica celuloze na izlaznom toku velikih hidrocentrala na morskoj obali kao što je na pr. HE Senj.

Osnovni problemi koji se pojavljuju u vezi sa proizvodnjom osnivačke faze procesa rekonstrukcije jesu slijedeći: 1. Utvrđivanje obima sječa autohtonih sastojina za rekonstrukciju i konverziju, 2. Izbor sastojina najpovoljnijih uslova sa gledišta šumske proizvodnje osni­

vačke faze, 3. Korištenje tankog drveta tvrdih lišćara, 4. Korištenje graba za proizvodnju celuloze, 5. Sniženje troškova proizvodnje osnivačke faze. 5.3.1. Obim sječa autohtone sastojim po površini i masi.

Obim sječa po površini degradiranih šuma kontinentalnog područja SRH dan je u tabeli broj 2. Iz te tabele vidi se da efektivna površina čistih sječa za rekonstrukciju od 60% i konverziju od 100% iznosi 134.619 ha Od toga otpada:

— na konverzije sa topolom i johom 43.677 ha —• na rekonstrukcije uglavnom sa četinarima 90.942 ha

191

Prema tome i prosječni godišnji zadatak u toku 7-godišnjeg društvenog plana bio bi:

— za konverzije sa topolama i johom 6.240 ha — za rekonstrukcije sa četinarima 13.000 ha Raspoloživa izdvojena drvna masa čistih sječa kontinentalnog područja

SRH za rekonstrukciju i konverziju degradiranih sastojina na gore navedenoj površini iznosi . 11,337.000 m3. po hektaru 78 m3

Prosječni godišnji etat za period 1964—1970. iznosi . . . . . 3,400.000 m3

ili za period 7-godišnjeg plana . 23,800.000 m3. To znači da bi se u toku 7-godišnjeg plana 1964—1970. mogla izvršiti,

rekonstrukcijom i konverzijom svih degradiranih malovrijednih i slaboproizvod­nih šuma kontinentalnog područja SRH, valorizacija znatnog dijela našeg šumskog fonda. Prosječna godišnja kvota drvne mase čistih sječa degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma iznosila bi 44% od određenog prosječnog godišnjeg etata u društvenim šumama za period 1964—1970. ili l,500i.O00 m3.

Osim toga treba izvršiti prvu prorednu sječu intenziteta od 30% u autohto­nim sastojinama koje ostaju kod rekonstrukcije i to na površini od 60.858 ha a drvna masa na toj površini iznosi 1,173.000 m3

ili po ha 19 m3. Gore smo izračunali god. kvote rekonstrukcije i konverzije degradiranih

sastojina po površini i masi pod pretpostavkom da će se rekonstrukcija i konver­zija tih sastojina izvršiti u toku 7-god. plana i da one čine dio 7-godišnjeg plana. To je učinjeno radi orijentacije kao jedna varijanta planiranja. Druga varijanta bi bila da se za 7-god. plana uzmu degradirne sstojine relativno najpovoljnijih uslova, koje ćemo navesti u slijedećoj glavi. Treća bi varijanta bila da se rekon­strukcije i konverzije planiraju nezavisno od već planiranih količina (koje bi trebale da budu u ekonomskim šumama). Van svake je sumnje da rekonstruk­cija degradiranih površina treba da uđe u društveni plan, sa određenom kvo­tom. Međutim za tu svrhu je potrebna jedna detaljna klasifikacija i fiksirana registracija pomenutih kategorija sastojina.

5.3.2 Izbor sastojina najpovoljnijih uslova sa gledišta šumske proizvodnje osnivačke faze rekonstrukcije i konverzije.

Osnovni kriterij za prioritet izbora sastojina za rekonst. i konverz. u svakom slučaju treba da bude stanje tla i njegova potencijalna plodnost, jer o tome za­visi: sniženje troškova podizanja nove kulture i glavni sječivi prihod te kul­ture. Drugi pak kriterij kod izbora sastojina, naročito za rekonstrukciju, jeste količina i stanje drvne mase autohtone sastojine, jer o tome ovise općenito troškovi osnivačke faze rekonstrukcije. Iz toga bi se moglo zaključiti da je za rekonstrukciju najbolje uzeti najbolje očuvane sastojine. Razumije se da je to nepravilno: izbor treba da se vrši iz izdvojenih sastojina degradiranih, malo­vrijednih i slaboproizvodnih šuma.

Mala vrijednost drvne mase koju dobivamo rekonstrukcijom degradiranih šuma — sada u najboljem slučaju vrijednost ogrjevnog drva — sili nas da primijenimo sve nužene mjere da bi se ti tršokovi snizili. Prva u nizu tih mjera treba da bude proizvodnja što većih masa, da bi se dobili što jeftiniji proizvodi za tržište, zatim mjere koje se odnose na mehanizaciju sječe, izrade i transporta, kao i organizaciju same proizvodnje.

192

Kao jedna od vrlo značajnih mjera za sniženje troškova proizvodnje jest izbor sastojina najpovoljnijih uslova i njihova koncentracija. Podesnim izborom sastojina najpovoljnijih uslova može se znatno povećati vrijednost proizvodnje osnivačke faze i sniziti troškovi proizvodnje.

Izbor se vrši po fizičkim i eksploatacijskim uslovima: 1. Po količini i sort imentima drvne mase autohtone sastojine, 2. Po otvorenosti i udaljenosti sastojine od izvoznog puta.

Općenito se može postaviti slijedeći red prioriteta za rekonstrukciju i kon­verziju za kont inentalno područje SRH: 1. sve kul ture borova bez prirasta na neodgovarajućim staništima uz saobra-

ćajnice koje mogu da daju celulozno drvo od najmanjeg promjera na dalje, 2. sve kul ture smreke neuspjele i na neodgovarajućim staništima koje su pre ­

stale sa prirastom a sječom se mogu dobiti sortimenti celuloznog drveta, 3. sve degradirane šume jele, smreke, jele i bukve koje su podesne za rekon­

strukciju sa brzorastućim vrstama četinara, a nalaze se na nižim nadmorskim visinama i uz saobraćajne puteve,

4. sve čiste grabove sastojine sa primjerenim drvnim masama, na plodnim tlima, 5. sve neuspjele kul ture topola koje daju celulozno drvo, 6. sve degradirane šume listača koje se nalaze na vrlo plodnim tlima a mogu

se konverzijom pretvorit i u plantaže topola ili četinara sa poljoprivrednom međukul turom,

7. sve degradirane i slaboproizvodne bukove i grabove šume koje još imaju toliko drvne mase da möge da podmire jedan dio troškova rekonstrukcije.

Vrlo se često postavlja pitanje rentabil i teta podizanja plantaža i kul tura ubrzanog rasta na neobraslim površinama prema rentabil i tetu rekonstrukcije degradiranih šuma. Pod inače jednakim uslovima staništa, vrsta i eksploatacije jasno je da rentabili tet ovisi o proizvodnji osnivačke faze rekonstrukcije t j . o rentabil i tetu sječe autohtone sastojine. Ako je ta proizvodnja rentabilna onda je nesumnjivo cjelishodnije vršiti rekonstrukciju nego podizanje kul tura na ne­obraslim površinama, jer is tovremeno povećavamo obim sječa i snabdijevamo industri ju sa sirovinama. Pi tanje pak prednosti podizanja plantaža pred kul­tu rama ubrzanog rasta četinara ovisi o planskom cilju gospodarenja, ako se radi o proizvodnji drveta onda kul ture ubrzanog rasta imaju nesumnjivo pr i ­oritet pred plantažama.

5.3.3. Iskorištavanje tankog drveta tvrdih lišćara. Problem iskorištavanja tankog drveta tvrdih lišćara koje se dobiva kod rekon­

strukcije degradiranih šuma šikara je od prvorazredne važnosti ne saimo naš nego i u drugim naročito mediteranskim zemljama.

Godine 1961. održano je u Zenevi specijalno savjetovanje predstavnika 21 zemlje u organizaciji FAO i CEE o problemu iskorištavanja drveta malih dimenzija. Pošto je ovaj problem na tom savjetovanju vrlo detaljno razmotren, mi ćemo iznijeti rezultate toga savjetovanja prema J". VENT-u.

Problem eksploatacije tankog drveta postoji u većini zemalja: 1. jer se prihod kategorija šuma kao što su panjače pojavljuje većinom u vidu

tankog drveta, 2. jer ise tanko drvo pojavljuje kao prihod proreda, 3. jer se kod redovnih sječa zrelih sastojina uvijek pojavljuje jedan znatan procent

tankog drveta od granjevine, ovršina i stabala podstojne etaže. Promjer ispod kojega se drvo smatra tankim zavisi o raznim momentima i vrlo

je promjenljiv. Tako na pr. promjer iskorištavanja drveta četinara za celulozu je znatno rnainji otkada postoji deficit celuloznog drveta i otkada fabrike celuloze pirimaju tanko drvo.

193

Definicija promjera ispod kojega se drvo smatra tankim može se formulirati iz slijedećeg dijagrama broj 1.

Din

25 2 0 15 10 6 5 0 Padajući promjer u cm.

Diagram broj 1

Koordinate taöke Ikrižanja dviju krivulja, koja odgovara drvefcu kojemu je vri­jednost na panju jednaka O vrlo su različite prema prilikama. Prema prilikama u raznim izemljaima i prema načinima siječe smatra se tankim drvetom ono kojemu je vrijednost na panju negativna, nula ili neznafo pozitivna. Tendencija j:e da se pove­ćaju vrijednosti koordinata krivulje prodajnih cijena a smanje koordinate krivulje cijene koštanja.

Količina manuelnog rada po jedinici izrađene robe može logano da pada upo­trebom boljeg oruđa, bolje organizacije rada i bolje stručne izvjezbanosti, ali koju uvijek prati i povećanje radničke nadnifce. Naprotiv količina mehaniziranog radnog vremena po jedinici proizvoda naglo pada uporedo sa upotrebom savršenijih mašina i poboljšanjem organizacije pogona. Skoro je uvijek moguće kod eksploatacije pove­ćati- procenat mehaniziranog rada i umanjiti procenat manuelnog rada i na taj način umanjiti cijenu koštanja. Međutim to nije uvijek lako postići sa drvetom malih dimenzija, naročito iz niskih šuma.

Pošto je problem dirveta malih dimenzija ovako postavljen i definiran odmah naim se ukazuju perspektive novih rješenja ili mogućnost raznih poboljšanja starijih me­toda iskorištavanja u jednom prelaznom periodu:

a) Drvo za celulozu (papir) Problem iskorištenja tankog drveta za celulozu je tehnički i ekonomski. Tehnički

problem ima mnogo rješenja. Postoje različiti tipovi papira i kartona koji mogu da apsorfoiraijtu neprerađenu ili pdlubijeijenu pastu dobivenu od tankog drveta li-šćara pa čak i nekoranu. Valoviti karton, razni papiri itd. mogu podnijeti jedan veliki procenat ove paste.

U većini zemalja zabilježeno je sniženje promjera drva kojega kupuju fabrike celuloze. Često se sada ide do 6 cm na tanjem kraju i niže. Evropske fabrike kupuju

194

sve više grubo drvo kojega one koraju u velikim masama na industrijski način u specijalnim bubnjevima.

Usavršavanja koja su postignuta u oblasti čišćenja celulozne paste dozvoljavaju uostfelom jedno sasvim površno koranje, ali se time pojavljuje i zaoštrava problem zagađenja rijeka sa otpadnim vodama.

b) Ostala korišćenja: Na savjetovanju u Zenevi je ukazano na još nekoliko načina iskorištenja tankog

drveta kao što je: ploče iverice, destilacija, kao i novi način iskorištenja drveta za ogrjev koji je našao veliku primjenu u Finskoj. U Vladičinom Hanu, SB Srbija podignuta je fabrika celuloze koja iskorišćuje tanko drvo tvrdih lišćara.

i 5.3.4. Iskorištavanje graba

Iz naprijed navedenih podataka vidi se da je kod nas (predviđen godišnji etat graba u kontinentalnom području SRH u količini od 200.000 m3 od koje količine otpada na ogrjev 80°/o, a ostatak na trupce i rudno drvo. Drvna masa graba degradi-ranih i ostalih izdvojenih sastojina u kojima treba da se vrši rekonstrukcija ili kon­verzija iznosi 1,628.000 m3. To je znatna masa koja je veća za 200.ODO m3 od mase koja je predviđena nacrtom društvenog plana za period 1964—1970. Rješenje pro­blema racionalnog iskorištavanja te mase također se postavlja pred 7-godišnji plan.

Na pomenutoim savjetovanju u Ženevi mnogi su delegati istakli prednost graba za proizvodnju papira pred bukvom i pored toga što se grab teško kora, naročito ako je od sječe prošlo dosta vremena.

U Francuskoj je problem iskorištenja graba povoljno riješen u industrijskim razmjerima na dva načina: mi ćemo prikazati oba načina, jer su za nas od naročite važnosti:

a) Za proizvodnju papira za pakovanje Tvornica Novillars od 1957. g. društva L a R o c h e t t e - C e m p o iskorišćuje

u znatnoj mjeri grab umjesto četinara koje je dosada isključivo upotrebljavala. Ona kupuje godišnije olko 100.000 prim oblica od 6 cm na više primljenih sa korom. Prednost uvijek ima svježe sječeno drvo, ne starije od 3 mjeseca. Drvo se kora u bubnju poslije parenja u pari izrezano na male pločice koje imaju širinu jednog palca i koje otale idu ispiračima. Tu se drvo tretira u jednoj otopini kalcijevog bisulfite u prisutnosti slobodnoig SO2, na temperaturi većoj od 100* sve do otapanja neceluloiznih sastojaka.

Dobivena vlakna se dugo rafiniraju da im se dade prozirnost te ise pretvaraju u papir za pakovanje polusulfitnog tipa. Ovaj se papir proizvodi sa 70"/» grabove paste i 30% paste četinara koja dolazi iz drugih tvornica.

b) Za proizvodnju ploča iverica suhim postupkom Tvornica C h a m o u i l l e y je novije konstrukcije i radi od 1960. g. Ona je

iskorišćavala 1961. god. 700.000 ms drva godišnje, a može da podvostruči proizvodnju. Tvornica kupuje jednu trećinu oblica graba 4—25 cm promjera isporučenih pod korom i 273 oblica i grana hrasta istih dimenzija i uslova isporuke. Oblice graba se koraju u bubnju poslije parenja kao u Novillars-u. One se odmah prerađuju u pločice koje služe za pravljene lica ploča iverica. Oblice hrasta ostavlene pod korom razrezu se na pločice koje služe za pravljenje unutanjeg dijela ploče. God. 1961. ovdje se radilo o jednom sasvim novoim procesu po kojemu su vlakna spajana siuhijm putem. Proizvedene ploče imaju dva glatka lica, dok je gornje lice ploča do tada bilo glatko a donje grubo. Ova je proizvodnja od velike važnosti za iskorištavanje niskih šuma, proreda kao i granjevine.

5.3.5. Sniženje troškova proizvodnje osnivačke faze rekonstrukcije i konver­zije

Sniženje troškova proizvodnje osnivačke faze odnosi se na : — troškove eksploatacije, — operat ivne t roškove mašina, — troškove krčenja ili likvidacije panjeva.

1) Troškovi eksploatacije

195

Na sniženje troškova eksploatacije utječu mnogobrojni faktori kao što su:

— Otvorenost šuma i udaljenost od izvoznog puta, — iskorištenje razne mehanizacije za obaranje, izradu, koranje, izvlačenje i tran­

sport, — iskorištenje transporta žicom po zemlji i u zraku, — poboljšanje metoda rada itđ.

2) Sniženje operativnih troškova mehanizacije Mehanizacija svih faza jednog proizvodnog procesa je nužan uslov una­

pređenja proizvodnje. Nabavka jedne nove mašine ili modernizacija jednog pogona zahtijeva pre thodnu studiju ekonomske opravdanosti . Pojavljuje se naime pitanje da li j e efekat nove mašine toliki da može da naknadi sve fi­nancijske terete koje povlači nabavka. To je ujedno i pi tanje sniženja troškova proizvodnje.

Nabavka novih mašina u cilju sniženja troškova proizvodnje je kod nas svakodnevna pojava. Da tu ima raznih nabavki koje ne odgovaraju potrebama van svake je sumnje. Ako se radi o običnim pogonskim mašinama kao što su traktori , ili radilicama kao što su motorne pile tu već postoje mnogogodišnja iskustva, ali vrlo je malo iskustava na pr, sa teškim mašinama za krčenje panjeva i š ikara i nekih drugih.

U Š v e d s k o j je u općoj primjeni jedan metod za određivanje rentabiliteta investicija za nabavke raznih mašina u šumarstvu, modernfeadijiu pogona,, gradnju šumskih puteva i dr. Smatramo da je potrebno da ovdje iznesemo taj metod određi­vanja rentabiliteta nabavke i rada mašina za razne potrebe u šumarstvu.

Operativni trošak jedne mašine određuje se prema: a) troškovima kapitala, b) troškovima održavanja, c) troškovima pogana, d) visini plaća i socijalnih doprinosa.

Pretpostavimo prethodno da nam je operativni trošak mašine poznat. Ako je >;C« kapital potreban da se zamijeni jedna mašina (nabavna cijena nove mašine mi­nus vrijednost stare mašine) ili nabavi nova, a »e« godišnja ušteda realizirana na­bavkom nove mašine. Iznosu »C« se dodaju godišnje uštede »e« kapitalizirane kroz normalno korisno trajanje nove mašine »n« i svedene na sadašnjost. Ako je »i« inte­resna stopa koju preduzeće očekuje od ulaganja, onda je ušteda kapitalizirana kroz normalno korisno trajanje mašine »n« jednaka:

(1 + i)n _ i

a svedena na sadašnjost jednaka je (1 + i)n _ i i

e 1 1—— x i (1 + i)n

Rentabilität investicije će biti osiguran ako je: (1 + i)" — 1

C < e -i x (1 + i)n

Tako je na pr. za i = 8n/o jedno ulaganje koje se amortizira u 20 godina, tremtabittno ako je C < lOe 10 godina, rentabilno alko jie C < 6,7ie 5 godina, rentabilno ako j'e C < 4e.

196

3) Sniženje troškova likvidacije panjeva.

Panjevi koji ostaju nakon sječe autohtone sastojine na površini za rekon­strukciju i konverziju predstavljaju znatnu biološku i tehničku prepreku za uspješno izvođenje rekonstrukcije. Biološku, jer su izbojci iz panja jaki kon­kurenti unesenim vrstama, a tehničku jer onemogućuju primjenu horizontalne a i vertikalne mehanizacije. Da bi se omogućila primjena mehanizacije za po­dizanje i kultivaciju kultura panjevi se mogu likviridati jedino krčenjem koje se vrši dinamitom ili specijalnim mašinama. Troškovi i jednog i drugog načina su općenito vrlo veliki i kreću se u nizinskom području kod konverzija u plan­taže od 150.000 pa čak i do 350.000 dinara po hektaru prema veličini panjeva.

Krčenje u prigorskom blago nagnutom području ne razlikuje se uglavnom mnogo od onoga u nizinskom području. Međutim što je inklinacija terena veća, tim je i upotreba teških mašina manje efikasna, a vrlo često su potrebni i po­sebni prilazni putovi. Ponekad je čak na takvim terenima upotreba teške meha­nizacije nemoguća, pa je dinamit još jedino sredstvo za likvidaciju panjeva. Kod nas ne postoje uporedne kalkulacije rentabiliteta krčenja sa mašinama i dinamitom.

Ako je upotreba horizontalne mehanizacije za podizanje i kultivaciju kul­tura nemoguća radi izbijanja kamene matične podloge na površinu ili radi str­mina, onda ni likvidacija panjeva krčenjem nema nikakvog smisla, pa se pa­njevi uništavaju kemijskim sredstvima a obrada tla za sadnju vrši se ručno ili sa svrdlima.

Likvidacija panjeva je važna stavka u osnivačkoj fazi procesa rekonstruk­cije i konverzije pa je potrebno da se uporednim kalkulacijama pronađu najniži troškovi likvidacije na bazi konkretnih terenskih eksperimenata.

5.4 Podizanje kultura unesenih vrsta

Osnovni cilj rekonstrukcije i konverzije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma jeste njihova valorizacija, tj. povećanje vrijednosti i ubrzanje proizvodnje zamjenom autohtonih manjevrijednih i spororastućih vrsta sa ekonomski vrednijim i brzorastućim vrstama. Pa kako je osnovni cilj re­konstrukcije i konverzije upravo ta proizvodnja unesenih vrsta, jasno je da rentabilitet rekonstrukcije i konverzije u najvećoj mjeri zavisi o uslovima sta­ništa i potencijalnoj plodnosti tla. Sto je tlo neke degradirane sastojine plodnije odnosno potencijalno plodnije i što su potrebna manja sredstva za njegovu melioraciju, to će i rentabilitet rekonstrukcije odnosno konverzije biti sigurniji.

Rentabilna proizvodnja osnivačke faze (sječa autohtone sastojine, odnosno poljoprivredna kultura) znatno utječe na sniženje troškova drugog dijela osni­vačke faze: podizanja kultura unesenih vrsta. Međutim ta proizvodnja osnivačke faze ne može da utječe na rentabilitet finalne faze proizvodnje tj. količinu, i vrijednost drvne mase glavnog sječivog prihoda, ako se prilikom podizanja kul­tura unesenih vrsta nije vodilo računa o potencijalnoj plodnosti tla i visini tro­škova melioracije.

5.5. O izboru tehnike podizanja

Kao što je poznato u mnogim zemljama naročito onim, industrijski razvi­jenijim ali oskudnim na drvetu, razvila se jedna nova silvikultura koja se od tzv. klasične silvikulture razlikuje većom proizvodnjom drveta u mnogo kra-

197

ćem turnusu. To bi bila osnovna razlika između tih silvikultura. U nekim ze­mljama gdje se ta nova ubrzana silvikultura razvila, taj cilj je postignut: a) upotrebom vrsta brzoga rasta provjerene provenijencije, b) iskorištenjem poljoprivrednih zemljišta ili šumskih zemljišta prvih boniteta, c) sadnjom razvijenih školovanih sadnica, d) dubokom obradom zemljišta sa teškom mehanizacijom, e) osnovnom i dopunskom fertilizacijom uz primjenu mehanizacije, f) redovnom kultivacijom sa lakšom mehanizacijom i hemizacijom, g) redovnim proredama, h) redovnim potkresivanjem grana, i) upotrebom kemijskih sredstava za zaštitu.

Međutim mogućnost primjene i rentabilitet jedne takve tehnologije koja treba znatna startna i redovna naknadna financijska sredstva uslovljena je po­sebnom ekonomikom zemlje u kojoj se ona razvila. Kalemljena u ekonomike drugog tipa, može da dade kvantitativno isti rezultat, ali ne i jednaki ekonomski efekat, odnosno rentabilitet.

Međutim, ako je potrebno, kao što i jest, planski podizati stotine hiljada kultura ubrzanog rasta u cilju rekonstrukcije, onda treba imati u vidu: — da cilj nove silvikulture treba da bude jeftina proizvodnja većih drvnih

masa u što kraćem vremenu, bez obzira na tehnologiju kojom se taj cilj postizava,

— da primjena najskuplje tehnologije ne znači svugdje i u svako doba i najveći ekonomski efekat. Jedini uslovi za koje se a priori može kazati da su nužni za postizavanje

najboljih ekonomskih efekata jesu slijedeći: — postojanje odgovarajućih brzorastućih vrsta, — upotreba sjemenskog i sadnog materijala provjerene provenijencije i — iskorištenje plodnijih zemljišta.

Kad je riječ o tehnici podizanja ne treba smetnuti s vida da su relativno visoko realizirani prirasti strobusa, bijelog bora i smreke o kojima je bilo go­vora postignuti najobičnijim tzv. klasičnim pošumljavanjem bez ikakve pri­mjene danas savremenih sredstava, koristeći samo optimalno odgovarajuće sta­nište. U toj činjenici kriju se znatni izvori sniženja troškova podizanja kultura unesenih vrsta. Radi toga ne treba se odreći ni jedne tehnike podizanja novih kultura, ukoliko je ona opravdana postizavanjem najvećeg ekonomskog efekta koji odgovara ekonomici zemlje.

Troškovi podizanja kultura unesenih vrsta direktno terete osnivačku fazu rekonstrukcije, pa je nužno da se proces podizanja racionalizira do krajnje granice i snize njegovi troškovi. Sto se tiče troškova održavanja kultura oni su razvučeni na jedan duži period, te se lakše snose od troškova osnivačke faze. Troškovi pak finalne faze tj. sječe glavnog sječivog prihoda unesenih vrsta do­laze uporedo sa financijskom realizacijom pa o njima nije potrebno dalje govo­riti. ' |

5.6. Problem organizacije pogona Organizacija pogona rekonstrukcije odnosno konverzije ima presudnu ulo­

gu za rentabilitet proizvodnje. Šumska gospodarstva nastala u okviru bivših kotarskih granica vrlo često ne odgovaraju potrebama jedne moderne proizvod-

198

nje. Vrlo je čest slučaj da dva susjedna šumska gospodarstva nabavljaju tešku mehanizaciju nezavisno jedno od drugog, koja poslije leži neiskorištena. U jed­nom gospodarstvu naišli smo na pr. na mašine koje su u jednoj godini bile ko­rištene svega sa 22% svog radnog vremena.

Nas posebno zanima korištenje teške mehanizacije za krčenje panjeva i šikara. To je redovno vrlo skupa mehanizacija, koja bi možda mogla imati ra­čuna na jednom širem području od nekoliko šumskih gospodarstava. Nameće se stoga potreba integracije šumskih gospodarstava, barem u nekim sektorima njihove djelatnosti, koja može da bude znatan izvor sniženja troškova proiz­vodnog procesa.

6. TROŠKOVI REKONSTRUKCIJE I KONVERZIJE Troškovi rekonstrukcije

Troškovi rekonstrukcije kako je to već bilo u pređašnjim glavama izneseno sastoje se od: a) troškova osnivačke faze

— troškova iskorištenja autohtone sastojine, — troškova podizanja kul tura unesenih vrsta,

b) troškova održavanja, c) troškova finalne realizacije.

Mi ne raspolažemo sa takvim podacima koji bi nam dozvolili da operiramo vjerodostojnim prosjekom barem za pojedina područja SR Hrvatske, iz razloga što se rekonstrukcije degradiranih i ostalih šuma uopće nisu izvodile, osim po­negdje sporadično, po tipovima koji su naprijed opisani i koji se primjenjuju u savremenom šumarstvu.

Postoje samo podaci za pojedine operacije procesa rekonstrukcije. Tako na pr. troškovi krčenja panjeva mogu da iznose od 160.000 do 350.000 dinara po ha prema veličini i broju panjeva po ha. Kako smo već ranije iznijeli, kod rekon­strukcija kod kojih i tako ne dolazi u obzir poljoprivredna međukul tura , vrlo je vjerojatno da će, naročito u brdskim područjima, mašinsko krčenje kao i k r ­čenje sa eksplozivom biti zamijenjeno sa kemijskim uništavanjem izbojne snage panjeva, a horizontalna obrada da će biti zamijenjena sa vertikalnom, što će znat­no sniziti troškove krčenja s jedne strane, ali povisiti troškove sadnje s druge strane radi nemogućnosti primjene mašinske sadnje, koja je za 60—80% jefti­nija od ručne.

U »Razvojnim mogućnostima« proizvodnog potencijala šumskog fonda 1964. do 1970. Sekretari jata za šumarstvo SRH uzet je kao prosječni trošak osnivanja jednog hektara kul tura četinjača 350.000 dinara pa bi prema tome troškovi re ­konstrukcije za efektivnu površinu od 90.902 ha iznosili: 31,8 milijardi dinara.

Potrebno je da se troškovi rekonstrukcija u tvrde na probnim objektima u nekoliko šumskih gospodarstava raznolikih uslova i da se prema učešću tih tipova odredi jedna prosječna cijena rekonstrukcije za pojedine pr ivredne ob­lasti i za kontinentalno područje republike.

7. VRIJEDNOST PROIZVODNJE Vrijednost proizvodnje rekonstrukcije

Vrijednost proizvodnje rekonstrukcije sastoji se od: a) vrijednosti posječene drvne mase autohtone sastojine osnivačke faze, b) vrijednosti drvne mase proreda autohtone sastojine i kul tura, c) vrijednosti drvne mase sječivog prihoda unesenih vrsta.

199

Vrlo j e vjerojatno da će proizvodnja osnivačke faze rekonstrukcije odnosno sječa autohtone sastojine dati izvjestan procenat tehničke oblovine. Isto se tako može sa sigurnošću pretpostaviti da će se izvjestan procenat tehničke oblovine nalaziti i u drvnoj masi glavnog sječivog prihoda kraćih turnusa . Uzeli smo stoga da će se prigodom eksploatacije četinara kako u osnivačkoj fazi t ako i od mase glavnog sječivog prihoda dobiti oko 10% tehničke oblovine. Obračun ukupne mase dan je- u tabeli broj 9.

Ukupna vrijednost proizvodnje rekonstrukcija kontinentalnog područja SRH

Tabela 9

Drvna Jedinična Ukupna vrijed-Sortimenti masa u cijena vrijednost u

00O tna Din mrd. *>/»

Drvna masa autohtone sastojine posječene u osnivačkoj fazi Od toga:

lišćara celuloza II ogrjev III

četinari trupci celuloza II/III

Drvna masa proreda kultura Od toga:

lišćari celuloza II

četinari celuloza III

Drvna masa glavnog sječivog prihoda Od toga:

četinari trupci celuloza II/III

lišćari celuloza III

S v e u k u p n o

Vrijednosti u prednjoj tabeli pokazuju da degradirane malovri jedne i slabo-proizvodne šume kontinentalnog područja SRH predstavljaju znatne kapacitete za proizvodnju drvne mase uopće a posebno industrijskog drveta pu tem njihove rekonstrukcije.

Vrijednost proizvodnje konverzije Drvna masa posječene autohtone sastojine iznosi 4,558.000 m3. Od toga je :

— celuloza II. 2.000 x 5.700 = 11,15 mrd. dinara — ogrjev III. 2.558 x 3.700 = 9,46 mrd. dinara — Drvna masa plantaža na kra ju tu rnusa iznosi 9,073.000

m3. Ako uzmemo da će se ta masa u cijelosti koristiti za celulozu onda njezina vrijednost iznosi: 9.073 x 7.000 = 63,51 mrd. dinara

7.040 37,95 13

6.159 4.000 2.159

881 88

793 11.223

43

11.180

17.908

17.851 1.785

16.066

57

5.700 2.900

14.000 8.700

5.700

7.500

14.000 8.700

7.500

29,06 22,80 6,26 8,89 1,23 7,66

86,30

2,45

83,85

169,04

25,00 139,77

4,27 293,29

29

58

100

200

U k u p n o 84,12 mrd . dinara

Prema tome ukupna vrijednost proizvodnje rekonstrukcija i konverzija de­gradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma iznosi 377,41 milijardu di­nara.

8. IZVORI FINANCIRANJA Općenito izvori financiranja investicija za podizanje novih kultura i re-

generaciju šuma potiču: — iz amortizacije, — iz fondova privredne organizacije i —• iz investic. zajmova. Prema St. God. 1963. izvori financiranja investicija u šumarstvu SR Hrvat­

ske bili su: u mil. dinara

— iz amortizacije . 1.072 — iz fonda P. O. . 1.033 — iz investic. zajmova 1.848 Od osobite je važnosti da se izvori financiranja pravilno iskoriste. Inve­

sticijske zajmove treba iskoristiti za očito rentabilne rekonstrukcije, dok vla­stita sredstva treba trošiti na ostale rekonstrukcije i konverzije koje su na gra­nici rentabiliteta.

9. PRIPREMNI RADOVI ZA PLANSKU REKONSTRUKCIJU I KONVERZIJU DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA

1. Izvršiti klasifikaciju šuma šumskoprivrednih područja na ekonomske i de­gradirane, malovrijedne i slaboproizvodne šume za rekonstrukciju i kon­verziju prema uslovima rentabiliteta, po jednoobraznim kriterijima za svako šumsko privredno područje.

2. Ispitati mogućnost podizanja kultura četinara ubrzanog rasta na mediteran­skom području.

3. Ispitati mogućnost iskorištenja privatnih šuma za proizvodnju celuloze i drugih deficitnih sortimenata. Potrebno je da se u prvom redu ispita struktu­ra tih šuma po vrsti drveta i sortimentima.

4. Ispitati mogućnost i ekonomsku opravdanost iskorištenja tankog drveta bukve kao i grabovog drveta za proizvodnju celuloze u novoj fabrici celuloze lišćara koja se nalazi u osnivanju.

5. Utvrditi prosječne troškove rekonstrukcije degradiranih, malovrijednih i sla­boproizvodnih šuma na 4—5 izabranih tipova prema vrsti i stanju autohtonih sastojina, potencijalnoj plodnosti tla, uslovima eksploatacije i uslovima po­dizanja novih kultura.

Z A K L J U Č C I 1. U SR Hrvatskoj postoji nesklad između proizvodnje i potrošnje drveta.

Utvrđeno je da taj nesklad pored drugih mjera treba rješavati i rekonstruk­cijom i konverzijom degradiranih šuma introdukcijom brzorastućih vrsta

četinara i lišćara. 2. Objekti rekonstrukcije i konverzije treba u pravilu da budu slijedeće ka­

tegorije šuma sa potencijalnom plodnosti tla: — degradirane visoke i niske šume, — slaboproizvodne nedegradirane šume, — malovri jedne nedegradirane šume.

201

3. Glavni cilj rekonstrukcije t reba da bude proizvodnja celuloznog drveta četi­nara zbog rastuće potrebe na papiru.

4. Posebnom procjenom izdvojena je u kontinentalnom području SRH po­vršina od 195.00(1 ha degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma na kojima se može izvršiti rekonstrukcija ili konverzija sa proizvodnijim brzorastućim vrstama četinara i lišćara a koja može da bude rentabilna ili uslovno rentabilna.

5. Ukupna površina od 195.000 ha podijeljena je po područjima kako slijedi: — nizinsko područje 51.527 ha — brdsko i prigorsko područje 77.220 ha — područje prebornih šuma 66.500 ha

6. Brdsko i prigorsko područje sjeverno od Save predstavlja priori tetno po­dručje za rekonstrukciju sa četinarima iz razloga navedenih u tekstu. Na tom području izdvojena je za rentabilne i uslovno rentabilne rekonstrukcije površina od 49.000 ha odnosno efektivna površina za kul ture ubrzanog rasta četinara od 29.400 ha.

7. Prosječni intenzitet rekonstrukcije u tvrđen je sa 60'%. Konverzija se pak prema definiciji vrši sa 100'%. Prema tome efektivna površina na kojoj se podižu nove kul ture iznosi: — u nizinskom području 48.000 ha —• u brdskom i prigorskom području 46.000 ha — u oblasti prebornih šuma 40.000 ha

Ukupno 134.000 ha Od te površine otpada na rekonstrukcije i konverzije sa lišćarima 44.000 ha ili 32% a sa četinarima 90.000 ha ili 68%.

8. Ukupna drvna masa na izdvojenoj površini za rekonstrukcije i konverzije iznosi 14,337.000 m3 . Od toga drvna masa čistih sječa i d rvna masa I. p ro-redne sječe u autohtonim sastojinama koje ostaju iznosi 11,598.000 m3, od toga 881.000 m3 četinara.

9. Rentabilna rekonstrukcija može da se ostvari u sadašnjim uslovima u onim degradiranim malovrijednim i slaboproizvodnim šumama koje zadovoljavaju slijedeće uslove: — da stanište odgovara vrstama ubrzanog rasta naročito četinara, — da je tlo potencijalno plodno, —• da je iskorištavanje drvne mase autohtone sastojine rentabilno.

10. Rekonstrukcija degradiranih malovrijednih i slaboproizvodnih šuma je uslovno rentabilna ako su pored odgovarajućeg staništa za introdukciju no­vih vrsta i potencijalne plodnosti tla potrebni i posebni uslovi za korištenje drvne mase autohtone sastojine. Taj slučaj nastupa kad se iskorištenjem autohtone sastojine dobiva drvna masa tankih dimenzija ili se autohtona sastojina sastoji od vrsta koje su se dosad iskorišćavale uglavnom samo za ogrjev kao što je na pr. grab.

11. Kao prioritetni za rekonstrukciju i konverziju mogu se smatrat i slijedeći t i ­povi degradiranih i malovrijednih šuma sa pr imjernom potencijalnom plod-nošću t la :

202

-7 Sve kulture borova na neodgovarajućim staništima uz saobraćajnice koje mogu da daju celulozno drvo od najmanjeg promjera pa dalje,

— Sve kulture smreke na neodgovarajućim staništima, neuspjele, koje su pre­stale sa prirastom, a sječom se mogu dobiti sortimanti celuloznag drveta.

— Sve neuspjele kulture topola koje daju celulozno drvo, — Sve degradirane šume jele, smreke, jele i bukve ikoje su podesne za rekon­

strukciju sa brzorastućim vrstama četinara, a nalaze se na nižim nadmorskim visinama i uz saobraćajne putove.

— Sve degradirane i slaboproizvođne šume bukve i graba kao i ostalih tvrdih lišćara koje još imaju toliko drvne mase da mogu da podmire jedan dio rekonstrukcije ili konverzije,

— Sve degradirane šume listača koje se nalaze na vrlo plodnim tlima a mogu da se konverzijom pretvore u plantaže topola ili lišćara u kojima prihodi poljoprivrednih kultura mogu da podmire jedan dio troškova podizanja.

12. Problemi korištenja tankog drveta tvrd ih lišćara i korištenja graba za proizvodnju celuloze, predstavljaju osnovne probleme revalorizacije šum­skog fonda republike.

13. Rentabili tet rekonstrukcije š ikara i drugih sličnih formacija degradiranih šuma na plodnim šumskim tlima kod kojih ne postoji proizvodnja osnivač­ke faze, jer je materijal autohtone sastojine koji se mora posjeći bez vr i­jednosti zavisi o brzini rasta unesenih vrsta, o dužini tu rnusa kao i od vre ­mena kad stignu prvi prihodi proreda koji imaju t ržnu vrijednost. Renta­bilitet konverzije spomenutih formacija u plantaže također zavisi o brzini rasta unesenih vrsta, o dužini turnusa i rentabilnosti poljoprivredne pro­izvodnje. Naprotiv rentabil i tet konverzije u kul ture ubrzanog rasta zavisan je od istih faktora kao i rekonstrukcija.

14. Ako je proizvodnja osnivačke faze rentabilna onda je nesumnjivo cjelishod-nije vršiti rekonstrukciju nego podizanje kul tura na neobraslim površinama, jer is tovremeno povećavamo obim sječa i snabdijevamo industr i ju sa siro­vinama. Pitanje pak prednosti podizanja plantaža pred ku l tu rama ubrzanog rasta četinara ovisi o planskom cilju gospodarenja, ako se radi o proizvod­nji drveta onda kul ture ubrzanog rasta imaju nesumnjivo prioritet pred plantažama.

15. Kao okvirne vrijednosti proizvodnje na izdvojenoj površini kontinentalnog područja SRH za rekonstrukcije i konverzije mogu se smatrat i slijedeće vrijednosti:

Ukupna vrijednost 377,41 mlrd. Din 100% Od toga Rekonstrukcije 293,29 mlrd. Din 78 Konverzije 84,12 mlrd. Din 22

L I T E R A T U R A

1. Čamite consultatif des refooisaments: Techniques de l'enrichissernent. Paris 1953. 2. Min. Selj. Hoizj. USSR: Tehničaskie ukazanija po ispra vi jeniju i zaimene maloi-

canih naaaždenij v lesoistepi USSSR. Harkov 1955. 3. P. Allouard: Les conditions d'utilisatioin das bois fauillus dans la ipapetrie en

France. R. F. F. 9—10. 1955. 4. P. Allouard: Comment developper la production des bois feullus repondant aux

besoins de la papetrie. R. F. F. 11. 1955.

203

5. Geongijevs'kiij N. P.: Poviišenie produktivnosti lesov. Moskva 1960. 6. J. M. Mats: Puti sniženija sebestoimosti lesoprodukciji v lespromhoze. Moskva

1956. . 7. P. V Vasiljev: Ekonomika ispolzovanija i vosproizvodstva lesnih resursov. Moskva

1963. 8. J. Venet: A propos d'une reunion speciale relative ä rutilis/atian des bois de

petites dimensions. R. F. F. 6. 1961. 9. Hatt P. et Lebrun R.: Methodes employees dans les forets suädoises pour les

calculs de rentabilite des investissements. R. F. F. 5. 1960. 10. Jug. Zav. za Prod, rada: Metodologija korišćenja jedinstvenih pokazatelja. Beo­

grad 1963. 11. Društveni plan razvoja Socijalističke Republike Hrvatske za 1964. godinu. 12. V. Amici: Problemi dell'approvigionamente dell'industria cartaria. Roma 1961. 13. B. Kraljić." Šumsko bogatstvo i proizvodne snage. Zagreb 1962. 14. Analiza ekonomskog stanja šumarstva i razvojne mogućnosti. Sekretarijat za

šumarstvo SRH. Zagreb 1963. 5 5. Rekonstrukcija degradiranih šuma. Savez polj. kom. Jug. Beograd 1961. 16. Ziani P.: Perspektivna studija o mogućnostima proizvodnje industrijskog drveta

na područjiu Like. Zagreb 1962.

204

MINIMALNI PROMJERI TRUPACA I MAKSIMALNO UCEŠCE CRVENOG SRCA KOD BUKOVIH PRAGOVSKIH T R U P C I C A

(Analiza propisa novog standarda JUS D. Dl . 020-XII 1962.)

Prof. đr ROKO BENIC

O. U V O D Po novom jugoslavenskom standardu za željezničke pragove (JUS D. Dl.020

od XII 1962.) postoje dvije klase željezničkih pragova (I i II.) koje se među sobom razlikuju kako po dozvoljenim odstupanjima od propisanih dimenzija tako i po dozvoljenom učešću crvenog srca na površini čeonog presjeka praga.

U ovom radu ograničit ćemo se samo na izradu (odnosno tesanje) bukovih pragova samaca i dupljaka oblika II po JUS-u, koji su karakterizirani slijedećim dimenzijama (vidi tablicu 1).

Tablica br. 1 Dužina p raga

1

260 260 250 250

180 160 150 120

Donje ležište

a

26 25 25 24

22 20 20 18

Višima p raga

h

c e

16 15 15 14

14 14 14 13

Ležište Visina man; t r ačn ice

b

n t i m e

16 15 15 14

14 14 14 14

Po s t a n ­d a r d u

t a r a

8 8 8 8

7 7 7 6

je bočne s t r a n e hi S t v a r n a

kod s amca

9,4 8,3 8,3 8,0

9,9 10,4 10,4 12,5

kod dupl jaka

12,5 11,4 11,4 10,1

11,1 12,0 12,0 11,6

Napomena: Navedene dimenzije pragovi treba da imaju kod 22% sadržaja vlage.

1. MINIMALNI PROMJERI TRUPACA ZA PRAGOVE Minimalni promjer trupčića za tesanje pragova određen je dimenzijama

praga. Minimalni promjer trupčića — potreban za tesanje (odnosno piljenje) praga samca oblika II po JUS-u može se tačno izračunati po formuli

d = U a2 + 4X 2 . . . 1.)

5b2 — a2

gdje je X = l.a) 8b

205

DUPLJAK

Ova formula vrijedi za pragove sviju dužina osim praga dužine 120 cm, no ove dimenzije praga — jer se radi o pragovima za uskotračne industri jske kolosjeke, —• praktički ne dolaze u obzir, te praga dužine 250 cm, jer kod njene upotrebe nije zadovoljen uslov minimalne visine manje bočne s t rane od 8 cm. Za tu dimenziju praga minimalni promjer trupčića može se izračunati po formuli

d = R + hi« 2.)

Po gore navedenim formulama obračunate minimalne debljine trupčića iz­nose:

Tablica br. 2

Dimenzije praga po standardu

Minimalni promjer trupčića kod sadržaja vlage

22B/o u sirovom stianju

O OJ

3 » CÖ £ f £3 £ -C I 8 "A *

> 1 S ö l

I i CO rt

«i KM

>

260 260 250 250

180 160 150 120

26 25 25 24

22 20 20 18

16 15 . 15 14

14 14 14 13

16 15 15 14

14 14 14 14

c e n

8 8 8 8

7 7 7 6

t i m e

9,4 8,3 8,3 8,0

8,9 10,4 10,4 12,5

; a r a

27,7 26,4 26,4 25,3

23,7 22,5 22,5 21,9

29,0 27,7 27,6 26,5

24,6 23,3 23,3 22,5

28,5 27,2 27,2 26,0

24,4 23,2 23,2 22,6

29,9 28,5 28,5 27,3

25,4 25,0 25,0 23,2

Napomena: Pad promjera uzet sa 1 cm po t. m.

206

Minimalne dimenzije trupčića za tesanje dupljaka mogu se izračunati po izrazu

-T b2 + (2h + l)2 3.)

Obračunate dimenzije trupčića iskazane su u tablici br. 3.

Tablica br. 3

Minimalni promjer trupčića ikod sadržaja vlage

Dimenzije praga po 2 2 B / , > u sirovom aflanjU standardu 0 <u

ama

ina

nje

t st

ran

> w cd . ,

g l iSü

1 •8 3 • i — ,

cd cd

*3.

o > O 4) IS 0.)M

*3

0)

a o>

- IP !« I I *S U cd (H

260

260

250

250

180

160

150

120

26

25

25

24

22

20

20

18

16

15

15

14

14

14

14

13

16

15

15

14

14

14

14

14

c e n ••

8

8

8

8

7

7

7

7

t i m e t

12,5

11,4

11,4

10,1

11,1

12,0

12,0

11,6

a r a

36,7

34,5

34,5

32,0

32,0

32,0

32,0

30,2

38,0

35,8

35,7

33,2

32,9

32,8

32,7

30,8

37,8

35,5

35,5

33,0

33,0

33,0

33,0

31,1

39,0

36,9

36,8

34,2

33,9

33,8

33,7

31,7

Kod ovih obračuna uzeto je u obzir: pad promjera od 1 cm po t. m. te do­datak od 3% na račun usuha.

Stvarna visina manje bočne strane, kako kod pragova samaca tako i kod dupljaka, je u slučaju izrade (tesanja ili piljenja) pragova iz trupčića minimal­nih dimenzija uvijek veća od one iskazane u standardu. Obzirom na to i kuba-tura praga je stvarno veća nego kada bi ta visina iznosila 8 cm ( kod normalnih pragova) odnosno 7 cm (kod uskotračnih pragova).

2. ISKORIŠTENJE OBLOVINE KOD IZRADE PRAGOVA

Maksimalno iskorištenje oblpvine postiže se kod tesanja odnosno piljenja trupaca minimalnih dimenzija iz kojih se ti pragovi još mogu izraditi. Ono je prikazano u tablici broj 4.

207

Tablica br. 4

D i m e n z i j e p r a g a h*a h% . J o « p . _ «> 5 « ' 5 > : « 3 .g B o S ci

> & g£ OŠ, a^-g 5 S'S&3

centimetara m3 postotak f/o) kom

260 26 16 16 9,4 S 0,18256 0,09958 58,4 41,6 5,5

260 25 15 15

12,5

8,3 11,4

D

S D

0,31219

0,16587 0,27805

0,20722

0,08879 0,18616

66,4

53,5 67,0

33,6

46,5 33,0

6,6 6,0 7,2

250 25 15 15 8,3 S 0,15948 0,08538 53,5 46,5 6,3

250

180

160

150

120

24

22

20

20

18

14

14

14

14

13

14

14

14

14

14

11,4

8,0 10,1

8,9 11,1

10,4 12,0

10,4 12,0

12,5 11,6

D

S D

S D

,S D

S D

S D

0,26591

0,14634 0,22966

0,09121 0,16247

0,07854 0,14356

0,07363 0,13380

0,05073 0,09471

0,17900

0,07650 0,15825

0,05177 0,10670

0,04307 0,08768

0,04038 0,08220

0,03396 0,05515

67,3

52,3 68,9

56,8 65,7

54,8 61,1

54,9 61,4

66,9 58,2

32,7

47,7 31,1

43,2 34,3

45,2 38,9

45,1 38,6

33,1 41,8

7,5 6,8 8,7

11,0 12,3

12,8 13,9

13,6 14,9

19,7 21,1

Napomena: * stvarna visina manje bočne stranice ** kuba tura trupčića u sirovom stanju, a kuba tura praga kod sadr­

žaja vlage 22% S = samac; D = dupljak.

Kao što se vidi iz tablice prosječno iskorišćenje oblovine kod tesanja prago­va normalnih dimenzija (dužine 250 i 260 cm.) kreće se u intervalu 52,3 i 58,4% kod samaca, odnosno 66,4 i 68,9% kod dupljaka ili u prosjeku 53,0% (samci) i 67,3% (dupljaci).

Iskorišćenje oblovine kod izrade uskotračnih pragova je veće i kreće se od 54,8% (prag 160 cm) do 66,9% (prag 120 cm) kod samaca, odnosno 58,2% (prag 120 cm) i 65,7% (prag 180 cm).

3. MAKSIMALNO DOZVOLJENO UČEŠĆE CRVENOG SRCA KOD TRUPACA ZA PRAGOVE

Dozvoljeno učešće crvenog srca kod bukovih pragova ne smije, prema pro­pisu s tandarda kod pragova I. klase, prijeći 1/2 čeone visine praga, a kod pra -

208

|ova II. klase ne smije izbijati više od 4 cm. ispod gornjeg ležišta praga. Sematski je taj uslov za pragove samce i dupljake prikazan na slici 1. Maksimalni promjer se kod pragova I. klase može izračunati po formuli

dsi = h — hi 4.)

26X16-16 25X15-15

24X14-14 22X14-14

20X14-14 18X13-14

209

a kod pragova II. klase po formuli

dsu = 2h — hi — 4 5.)

u kojim formulama hi označava s tvarnu visinu manje bočne s t rane a h visinu praga.

Maksimalni promjer i učešće crvenog srca kod bukovih pragova samaca I. i II. klase prikazali smo u tablici 5.

Tablica br. 5

Promjer na tanjem kraju

Profil praga

Učešće crvenog sroa

U površini čela Trup- Crvenog čiča srca kod Trupči'ća Praga

U promjeru j « « trupčića H l

I. 'kl. II. kl. I. kl. II. kl. I. kl. II. kl. I. kl. II. kl.

26 X 1 6 — 1 6

25 X 15 — 1 5

24 X 14 — 14

22 X 14 — 14

20 X 14 — 14

18 X 13 — 1 4

cen t ime ta ra

27,7

26,4

25,3

23,7

22,5

21,9

6,6

6,7

6,0

5,1

3,6

0,5

14,6

13,7

16,0

11,1

9,6

5,5

5,7

6,3

5,7

4,6

2,5

—

p 0

27,7

26,5

40,8

21,9

18,3

6,4

s

9,4

10,3

9,2

7,1

3,7

—

t 0

40,8

37,2

53,6

33,2

26,6

9,9

t

22,8

24,1

23,7

21,1

16,0

2,8

a k

52,7

52,0

63,3

46,8

42,2

25,1

cm.

260

260 2S0

250

160 150

160

150 120

Maksimalni promjer crvenog srca kod trupaca za izradu dupljaka može se izračunati po formulama

dsi = h + 1 . . . cm 6.)

odnosno

dsu = 2h — 7 . . . cm . . . . 7.)

Maksimalni promjeri i učešće crvenog srca za dupljake dani su u tablici 6.

210

Tablica br. 6

Učešće crvenog sreo

U površini čela

U promjeru Trupčića Praga trupčića kod

l .kl . II. kl. I. kl. II.(kl. I. kl. II. kl. I .kl. II. kl.

c e n t

26 X 16 — 16

25 X 1 5 — 1 5

24 X 14 — 14

22 X 14 — 14

20 X 14 — 14

18 X 13 — 1 4

i m e t

36,7

34,5

32,0

32,0

32,0

30,2

a r a

17

16

15

15

15

14

25

23

21

21

21

19

21,5

21,5

18,9

22,0

22,0

21,4

p 0

46,4

44,4

37,1

43,1

43,1

39,3

s

30,9

28,7

29,5

31,0

33,4

32,0

t 0

66,0

61,5

59,7

62,6

67,5

62,8

t

46,3

46,4

46,5

46,5

46,5

44,1

a k

68,2

66,9

65,0

65,0

65,0

59,8

Uspoređujući zahtjeve sadašnjeg s tandarda u usporedbi sa bivšim vidi se da je u bivšem s tandardu tolerirano veće učešće crvenog srca nego što je t o sada. Tako se učešće crvenog srca u promjeru tanjeg kraja t rupca kod normalnih pragova kretalo kod samaca između 62,2% i 62,7l% kod 50% osržene površine čela odnosno između 78,9% i 79,7% kod 75% osržene površine čela, a sada se za iste dimenzije samaca kreće između 22,8% i 24,1%) kod pragova prve klase odnosno između 37,2% i 53,6% kod pragova druge klase. Prema tome su danas uslovi u pogledu učešća crvenog srca i kod pragova II. klase stroži, nego što su to bili u bivšem standardu.

Kod dupljaka se pokazuje isto. Tako se u bivšem s tandardu dozvoljavalo crveno srce na tanjem kraju trupčića između 60,8% i 62,6% (osrženo 50% čeone površine praga) odnosno između 74,4 i 76,6% (osrženo 7 5 % čeone površine p ra ­ga), a danas iznosi kod pragova I klase između 46,3 i 46,5% a kod pragova II. klase između 65,0 i 68,2%.

Slična je situacija i kod pragova za uskotračni kolosjek, kao š to se to može vidjeti iz tablice 6.

4. Z A K L J U Č A K

Iz analize uslova koje novi jugoslavenski s tandard za željezničke pragove (JUS D. D1-.020-XII 1962.) postavlja za bukovu oblovinu za tesanje ili piljenje pragova samaca i dupljaka, a koja je izvršena u pre thodnim izlaganjima vidi se slijedeće:

Promjer na tanjem kraju

Profil praga Trup- Crvenog

čiča srca kod

211

1. Visina manje bočne stranice (hi) u praksi je uvijek veća nego što je po­stavlja s tandard. Taj zahtjev se prema tome može ispuniti . Ipak kod obračuna kubature pragova t reba uzeti u obzir visinu, koja se postiže kod tesanja odnosno piljenja pragova iz t rupaca minimalnih dimenzija.

2. Novi s tandard za pragove traži manji procenat crvenog srca na čelu praga, a prema tome i na čelu trupčića nego što je to dozvoljavao bivši s tandard. To se naročito opaža kod normalnih pragova samaca I. klase, koji se mogu iz­raditi samo iz trupaca, kod kojih učešće crvenog srca ne prelazi preko 24j% pro ­mjera. Budući da se u praksi pretežno izrađuju pragovi samci t rupaca za izra­du takovih pragova će se u našim šumama vrlo malo naći. Pa i kod dupljaka učešće crvenog srca u promjeru t rupca za normalne pragove se kreće oko 46,5'% tj . manje nego š to se to traži za pilanske t rupce II. klase. Obzirom na to smatra­mo da je taj uslov s tandarda praktički neodrživ i da će dovesti do smanjenja proizvodnje bukovih pragova.

L I T E R A T U R A

1. BENIĆ R., Razmatranje o iskorišćenju oblovine kod izrade pragova, Š. L. 1955, str 621—634;

2. BE.NIĆ R., Ekonomičnost kod izrade željezničkih pragova, Drv. Ind. 1956, str. 2—16; 3. BENIĆ R., Minimalni promjer trupca i maksimalno učešće srca kod bukove pra-

govske oblovine, Drv. ind. 1958, str. 34—40; 4. BRE2NJ.A1K M., Piljenje pragova i vlaličiina nepirave srži bukove ipragovđke oblo­

vine, Drv. ind. 1963, sitr. 105—112; 5. Jugoslav, standard — JUS D.D1.020-1955. god.; 6. Jugoslav, standard — JUS D.D1020-1962. god.

MINIMAL DIAMETERS OF ROUNDWOOD AND MAXIMAL PROPORTION OF RED HEART IN BEECHWOOD RAILWAY SLEEPERS

(An analysis of the new standard specifications JUS D.D1020-XII 1962.) Summary

The author analyses the regulation of the new Yugoslav standard concerning railway sleepers manufacture (JUS D.D1020-XII 1962.), from which he draws the following conclusions:

1. The yield in the production of hetwn sleepers of the normal dimension (250— and 260— cm. lengths) ranges from 52.3 to 58.4% for single sleepers and from 66.4 to 68.9% for double sleepers. Hence the average yield in single sleepers and double sleepers of 53% and 67.3'% respectively.

When roundwood is hewn into narrow-gauge sleeppers the output is somewhat higher, i. e. from 54.8% (for 160-Qm. sleeper lenght) to 66.9% (for 120-<am. Sleaper length) in single sleepers, and 58.2% (for 120-cm. sleeper length) and 63,7% (for 180-cm. sleeper length) in double sleepers.

2. The maximal allowable proportion of red heart on sleeper frontal area ranges in single sleepers class I from 3.7 to 10.3% while in class II from 9.9 to 53.6% (see table 5). In doufoile sleepers it varies from 28.7 (to 33.4% for class I, and from 59.7 to 67.5 for class II.

In Consideration of this in the manufacture of single sleepers (250- and 260-cm. lengths) class I used for standard-gauge railway the maximal proportion of red heart may cover ibötween 22.8 and 24.1% of roundwood diameter at the thinneir end, while in class II between 52.0 and 63.3% of minimal roundwood diameter. When working up of double sileepers of class I it can range between 46.3 and 46.5, while in class II between 65.0 and 68.2%. Similar proportions are to foe found when narrow--gauge sleepers (see tables 5 and 6) are produced.

3. From the above dit is visible that the new standard specifications impose more severe conditions as to the quality of Beechwood to be converted into sleepers, which is likely to influence the supply of the market with sleepers.

212

P O Š U M L J I V A N J E D E G R A D I R A N I H K R S K I H P O V R Š I N A SJETVOM

Ingr. AUGUST HORVAT

I

Na degradiranom kršu uvjeti za pr i rodnu regeneraciju šuma nestali su na najvećem dijelu površina. Stanje drvenaste vegetacije je nepovoljno. Viso­kih šuma gotovo nema. One su pretvorene u šikare ili makiju te daljnje degradacijske stadije sve do golog kamenjara. Od preostalih vrsta drveća većina raste grmoliko pa, ukoliko ih nisu različiti biotski faktori i dalje ošte­ćivali, oni mogu fruktificirati. J ednako tako fruktificiraju i poneki preostali soliteri. Četinjače u pr irodnim sastojinama, soliterna stabla i odrasle vještačke kul ture izdašno fruktificiraju.

Sjeme lisnatog drveća šikarastog uzrasta pokazuje normalne osobine s obzirom na njegovu klijavost, težinu i ostala svojstva. Međutim, njegova nasljedna svojstva nisu — osim iznimaka — poznata jer ne znamo kako su izgledala normalno odrasla stabla prethodnih generacija.

Sjeme četinjača pokazuje sve normalne karakter is t ike pa su neke crno-gorične sastojine u tom području izlučene kao sjemenske baze.

Poseban odnos nastupa kad zrelo sjeme dospije na tlo. Uslijed devastacije vegetacije tlo je ostalo na ogromnim površinama bez zaštite drvenastih biljaka. Preostala vegetacija zaštićuje ga u manjoj ili većoj mjeri. Zbog toga je tlo izvrgnuto jakom utjecaju oscilacija tempera ture , oborinama, insolaciji, vje­t rovima i drugim abiotskim utjecajima. Pomenut i faktori djeluju pojedinačno ili uzajamno u raznim godišnjim dobama negativno na tlo. Sadanja pedološka klasifikacija dijeli tla na kršu na skeletoidna i skeletna bez obzira da li su tipska ili atipska. Ciste zemlje ima veoma malo, a gdje dolazi u većoj količini, privedena je poljoprivrednoj kulturi . Za pošumljivanje preostaje zemljište koje nije podesno za agrikulturu. Ta tla su karakter iz i rana veoma plitkim A-horizontom u kojem se veoma rijetko mogu uočiti slojevi Ao, Ai itd. Uko­liko ih se i uspije uočiti, oni su beznačajni.

Uslijed erozijskih procesa nes tao je na golemim površinama krša A-hori-zont a često i B-horizont. Pretežno je ostao samo matični supstrat. Nešto malo tla nalazimo među kamenjem kao i pod ostacima drvenaste vegetacije ili pod gustim pokrovom zeljastog rašća.

Uspješna prirodna naplođenja su dosta sporadična, a nalazimo ih gdjegdje ispod grmlja. Uzrok je tome što ne postoje uvjeti za nicanje i održanje ponika. Na površinama gdje prevladava t ravnast i pokrov i gdje postoji A-horizont, tlo je redovno plitko i izvrgnuto isušivanju koje prouzrokuju sisalice bilja te kapilare tla. Nedostatak vlage koja predstavlja jednu od osnovnih faktora za klijanje, onemogućuje proces razvoja klijanaca. Ukoliko sjeme proklije, kli-

213

janci se najvećim dijelom osuše tokom sušne periode. Slično se dešava sa sjemenom koje padne na površine plitkog tla u periodu povoljnom za nicanje.

Uspjeh prirodnog naplođenja nalazimo kod sjemenja, palog među kame­nje gdje ima dosta zemlje a ponik je zaštićen od isušivanja. Takva mjesta redovno nemaju dovoljno tla za uspješan razvoj biljke, pa ona t amo vodi žilavu borbu za opstanak koji je usto redovno ugrožen vanjskim biotskim faktorima (pašom).

Prirodno naplođivanje povoljnije se vrši kod nekih vrsta četinjača. P r i ­mijećeno je da se alepski bor, čempres i crni bor u pr i rodnom arealu raspro-stranjenja — ukoliko nisu sprečavani biotskim faktorima — prirodno naplo-đuju. Usprkos tome što su t im vrs tama uvjeti nepovoljni, one su toliko otporne da se ipak uspiju održati. Tome pridonosi činjenica da su to autohtone, odnosno natural izirane vrste, koje su u nekim predjelima — prema fitocenološkim istra­živanjima — prvotno živjele u zajednicama drugačijeg sastava. Ovo ukazuje da su ekološki uslovi toliko izmijenjeni, da ga naseljavaju rustikalnije i otpor­nije vrste sposobne za održanje u takvim uvjetima.

Općenito možemo zaključiti da su uvjeti na degradiranom kršu nepovoljni za naplođivanje listača kao i za pretežan dio četinjača. Tome je razlog i ne­povoljno stanje tla zbog zbijenosti, malog kapaciteta za zrak i vodu, zatim zbog nestanka drvenastog pokrova koji pruža zaštitu poniku od prejake insolacije, velikih oscilacija tempera ture , prejakog isušivanja tla t e nepovoljne raspodjele oborina.

Time- su u općim crtama prikazani poznati uvjeti prirodnog naplođenja sjemenom kao i teškoće s kojima se moramo suočiti pri pošumljivanju sjetvom na degradiranom kršu.

II

Razmatranjem pošumljivanja sjetvom sjemena u prošlosti nalazimo da su pokretači tog rada imali stalno u vidu sjetvu, uspjeh toga rada ima optimističke i pesimističke ocjene. Evo nekoliko najvažnijih zapažanja na koja se naišlo pregledom l i terature:

— prema R e s s e l u J. (21) sjetva žira može uspjeti onda ako je mladik dobro zaštićen;

— W e s s e l y J. (37) je preporučao sjetvu žira, kestena i oraha. Ostale vrste nije preporučio jer klice ne ojačaju do početka sušnog perioda, pa ponik ugiba;

— P u c i c h J. (28a) je konstat i rao da je sjetva većinom neuspjela jer ponik zbog nepovoljnih klimatskih prilika propadne. Samo u godinama 1895., 1896. i 1897. uspjela je sjetva crnike i to na površinama koje su obrasle drvećem. Isto tako uspjela je sjetva jelova sjemena godine 1897. podsijanog u odraslim borovim kul turama;

— B o n a M. (10, 11) je izvijestio o uspjeloj sjetvi žira pod zaštitom grmlja gdje mlade biljke dobro napreduju;

— prema M a l b o h a n u E. (25) sjetva crnikom većinom nije uspjela. — Nadzorništvo za pošumljivanje u Senju (20) je priopćilo o vrlo uspjeloj

sjetvi žira pod nastojna stabla kitnjaka. Inače je mišljenja da sjetvi sjemenom nema mjesta na Kršu jer je šteta uloženih sredstava;

— K o s o v i ć B. (23) smatra da pri sjetvi t reba slijediti pr irodu ukoliko je to moguće na kršu. Mišljenja je da sjetvu t reba iskoristiti u tom području iznimno;

214

— prema R u b b i j i K. (30) sjetva ne uspijeva, pa je zbog početnih ne­uspjeha napuštena. Spominje sjetvu na Sović-brijegu iznad Postojne pa zaklju­čuje da je to primjer kako se ne smije raditi na kršu;

— B a 1 e n J. (3, 4, 5) je izložio uspjele metode sjetve alepskoga i crnog bora te pinja;

— P e t r a č i ć A. (28) preporuča sjetvu alepskoga i primorskog bora te pinja i žira. Preporuča ljetnu sjetvu na krpe i sadiljem. Spominje uspjelu sjetvu žira, kestena, oraha, košeele i rašeljke;

— prema O m a n o v i č u S. (27) sjetva na kršu je neracionalna i t reba je izvoditi samo na veoma dobrim t l ima;

—• prema B e l t r a m u V. (7) na otoku Braču do 300 m visine uspjela je sjetva i ni u jednom slučaju nije zakazala. Na drugom mjestu priopćuje da se ispituje sjetva crnim borom u okolici Sežane radi zamjene sadnje;

— K a u d e r s A. (21a) kaže da je za sjetvu u prvom redu potrebno osi­gurati dobar razvitak korjenova sistema što t reba omogućiti dobrom obradom tla;

— S o l j a n i k I. (32) saopćuje da sjetva sjemena dolazi u obzir na go­letima pri unošenju vrsta krupnog sjemena;

— R e g e n t B. (29) je naglasio krupnoću sjemena kao važnu kvali tat ivnu osobinu koja utječe na kvali tet ponika i biljaka;

—. prema B a r i t i j u G. (6) u Italiji se sjetva sjemena vrši na gradone od mora do 1800m visine. Ona se vrši ujesen, preko zime i proljeća te završava oko 15. juna;

— M e š t r o v i ć R. (26) u recenziji knjige »Tehnička pošumljivanja« pri­općuje da se u Španiji vrši uspješna sjetva na nekoliko načina. Na ovo ćemo se naknadno osvrnuti;

— B i ć a n i ć B. i dr. (5a) spominje da su od 1945—1957. vršene sjetve na prosječnim terenima dalmatinskog krša, a to znači na terenima s dosta jakom degradacijom tla. Uspjeh izvršenih sjetvi nije zadovoljavao. Upotreba sjeme­na može doći u obzir samo na boljim t l ima;

— Z e t k o A. (36) je u svom članku opisao potpun uspjeh sjetve crnog bora na kršu;

— J u r h a r F. i dr. (21) iznijeli su podatke o uspješnim sjetvama na kršu.

Razmatranjem misli i podataka o sjetvi lako možemo konstatirat i da je na degradiranom kršu metod koji se ondje uporno primjenjuje od početka pošumljivanja u raznom obimu. Uspjeh sjetve je — osim kod nekih vrsta — veoma problematičan i sporadičan. Moglo bi se pomisliti da su sijane neznatne količine sjemena. Pregledom objavljenih podataka o količinama posijanog sje­mena vidimo da je samo od 1887. do 1892. godine na području tadašnjega kotara Rijeke posijano oko 59.000 kg sjemena. Nećemo pogriješiti ako sveukupnu količinu sjemena, posijanoga na kršu, ocijenimo na preko tr i stotine tona. Od toga najveći dio otpada na sjeme hrastova, lovora, jasena, pajasena i sjeme borova.

Dok su količine zasijanog sjemena ipak više manje evidentirane, dotle o faktičnom uspjehu sjetve nema do najnovijeg vremena brojčanih podataka. Nasuprot sjetvi sadnja biljaka, koja je uglavnom vršena četinjačama, može se lako i danas utvrdit i jer se te površine uočavaju u pejzažu. Iznimku u tom pogledu čine površine zasijane borovima u Eumedi teranu jer se ne razlikuju

215

od ostalih autohtonih borovih šuma. Nasuprot tome o sjetvi sjemena listača nema nikakvog traga ni u slučaju ako je uspjela, jer se takve kulture ne raz­likuju od ostalih šumskih površina jer su brstom, sječom a često i požarom izjednačene s ostalom vegetacijom.

U pogledu intenziteta sjetve možemo uglavnom utvrditi tri razdoblja. Prvo do početka prvoga svjetskog rata, kada su sijane uporno i većinom neuspješno velike količine sjemena. Drugo razdoblje između dva rata gdje se vršila sjetva u manjem obimu, ali su u Eumediteranu postignuti i dobri rezultati sjetvom nekih četinjača. Treće razdoblje čini poslijeratni period- kada se uslijed nedosta­tka sadnog materijala sijane znatne količine sjemena, ali uglavnom bezuspješno (5a). Tek pred desetak godina zabilježen je vidan napredak u sjetvi (31, 34 i 36).

Sjetva se vršila žirom hrastova Quercus pubescens, Q. petraea, Q. Cerris, Q. ilex, zatim sjemenom Laurus nobilis, Robinia pseudoacacia, Fraxinus Ornus, Juglans regia, Castanea sativa, Celtis australis, Ostrya carpinifolia, Cotynus coggygria, Prunus mahaleb, Pinus halepensis, P. pinaster, P. pinea, P. nigra ssp. austriaca, P. nigra ssp. dalmatica, Abies alba (pri podsijavanju), Picea Abies i Ailanthus altissima.

Općenito možemo kazati da sjetva m e d u n c a daje ponekad dobre početne uspjehe ali kasnije ponik ugiba (11,27). Sjetva k i t n j a k a je uspjela samo u Senjskoj draži (20) kod naplođivanja ispod starih stabala i na podlozi amfibol-skih porfirita i rabeljskih slojeva. S c e r o m su iza oslobođenja postignuti iz­vjesni uspjesi u nekim predjelima Dalmacije. Isto vrijedi i za sjetvu c r n i k e . S l o v o r o m nisu postignuti neki vidni uspjesi. Sjetva c r n o g j a s e n a mno­go se vršila, no bez evidentiranih rezultata. Isto vrijedi za sjetvu o r a h a i k e ­s t e n a . C r n i g r a b , r u j i r a š e l j k a često su sijani, ali o rezultatima tih sjetvi nije ništa zabilježeno, vjerojatno zbog slabog uspjeha. Općenito se o uspjehu sjetve tek sporadično nalazi po koja bilješka.

Više se, međutim, obrađivala uspješna sjetva četinjača. Veoma dobri re­zultati postiguti su sjetvom a l e p s k o g , b r u c i j s k o g i p r i m o r s k o g b o r a kao i p i n j om (34, 17, 5, 4, 3, ), a potpun uspjeh postignut je c r n i m b o r o m u Slovenskom primorju.

Sjetva j e l e dala je dobre rezultate pri podsijavanju u umjetne kulture crnog bora kod Pivke u Sloveniji. Nisu se našli podaci o sjetvi s m r č e na de-gradiranom kršu.

Iz izloženog može se zaključiti da su pozitivni rezultati postignuti eumedi-teranskim vrstama b o r o v a , a u submediteranu c r n i m b o r o m . Intere­santno je konstatirati da su se postigli dobri rezultati u toplim područjima na relativno lošim a skeletoidnim tlima.

Kakva se tehnika sjetve primjenivala u prvim decenijima pošumljavanja, nije nam poznato. Najvjerojatnije je da su kontinentalne metode sjetve preno­šene na krš. Pri sjetvi na kršu spominje se ona pomoću sadilja ili čuskije, zatim sjetva u jamice, na krpe i sjetva omaške. O dubini sjetve malo je zabilježeno, no interesantno je da su neki autori (4) preporučivali za h r a s t sjetvu na dubini od 30 cm zbog štete od miševa.

Vrijeme sjetve također varira. Ona se vršila u razna godišnja doba, najviše u jesen i proljeće a za eumediteranske vrste borova u kasno ljeto.

Iz ovoga kratkog prikaza vidimo da se na kršu uporno vršila sjetva. Uspje­la je kod takvih vrsta kod kojih su biološka svojstva sjemena i ekološke pri­like uvjetovale održanje ponika, a sjetva se provodila kakvom — takvom

216

imitacijom prirodnog naplođenja. Gdje takvih uvjeta nije bilo, sjetva se — do­nedavno — uporno ponavljala metodama koje nisu odgovarale uvjetima, a to je dovodilo do neuspjeha.

Uočeno je da je rijetko gdje obrađena samo tehnika sjetve. Ona se nije posebno proučavala. Zbog toga se ne može pratiti njezina evolucija.

U analizi ovog pitanja osvrnut ćemo se detaljnije na metode, pomoću kojih su postignuti uspješni rezultati. Napominjemo da su uspjesi postignuti u određe­nim vegetacijskim područjima na povoljno izabranim terenima i to — kako je već spomenuto — nekim vrstama borova.

U periodu između dva rata (3, 4, 5, 8) uspjela je u južnoj Dalmaciji sjetva a l e p s k o g , b r u c i j s k o g i p r i m o r s k o g b o r a te p i n j a na krpe i sadiljem. Pri sjetvi na krpe prokopalo se tlo na površini od najmanje 10 cm promjera i na dubinu od 4—5 cm za alepski i primorski bor, a na dubinu 10—12 cm za pinj. Navodno je na taj način uspjela i sjetva crnog bora u okolini Ma­karske. Sjetva sadiljem provodila se u rupice na dubinu od 3—4 cm u koje se zasijalo sjeme. Za rupice se na kršu primjenjuje sadilj ili čuskija kojim se mo­že učiniti rupica i do 30 cm dubine. U rupicu se naspe' zemlja i na nju posije sjeme koje se opet prekrije zemljom. Rupice se prave tamo gdje ima zemlje, a važno je da su mjesta zasjenjena (27). Na nekim mjestima u okolici Splita primijećeno je g. 1950. dosta ponika c e r a i c r n i k e koji su zasađeni takvim načinom među grmlje ali bez donošenja zemlje u rupe već samo ubodom na određenu dubinu.

Na skeletnim i skeletoidnim terenima vršena je i sjetva pod srp. Izvodila se tako da se vrškom srpa razgrnulo tlo i na takvo mjesto stavilo nekoliko zrna sjemena.

Dobri rezultati postizavaju se sjetvom omaške (7). Taj način sjetve vrši s e a l e p s k i m b o r o m na skeletoidnim tlima, obraslim vrijesom pozemljuš-cem (Erica veHicillata). Sjeme se omaške sije na površini između vrijesa, a potom se tlo grabljama ili svežnjevima borovice prodrlja da bi sjeme dublje prodrlo ispod površine. Sjetva pomenutih borova vrši se od druge polovine augusta do polovine septembra, tj. u vrijeme prirodnog opadanja sjemena. Ta sjetva dala je dobre rezultate. Tačnu procjenu uspjeha ovdje ne možemo dati jer u tom području ima dosta pomlatka na požarom uništenim površinama, pa nismo u stanju utvrditi koje su sastojine potekle od prirodnog a koje od vještačkog pošumljavanja.

Sjetva c r n o g b o r a stalno je bila u centru interesa stručnjaka. Prve uspjehe sjetve na krpe — kako je spomenuto postiglo se u bivšem kotaru Makarska (5). Ni ovdje se ne može dati sud o uspješnosti jer ne znamo loka­litete.

Po oslobođenju zemlje s ciljem da se izvrše zadaci na pošumljivanju zasi­jano je sjeme mnogih vrsta drveća na krpe, omaške ili sadiljem. Od tih djelomice neuspjelih sjetvi nešto je ostalo c e r a i m e d u n c a u okolini Splita (Kozjak).

Tokom prošlog decenija došlo se do novih saznanja sjetvom a l e p s k o g b o r a omaške na opožarenim površinama (31). U garigu na Mljetu izvršena je sječa drvenastih elemenata. Korisno drvo privedeno je svrsi, a otpaci i pre­ostala vegetacija spaljeni su u septembru i oktobru uz prethodno osiguranje. Požar koji je vršen iza kiše sačuvao je izbojnu snagu panjeva makijskih ele­menata. Na opožarenim površinama zasijala se omaške u oktobru smjesa ječma i alepskog bora u omjeru 75 :25 u korist ječma. Nakon toga se tlo običnim

217

-

krampom izbrazdalo na dubinu od "3 cm i pomicalo kamenje manje krupnoće. Uspjeh ponika alepskog bora kre tao se oko 75%. Najmanji postotak uspjeha je bio t amo gdje je ponik stradao od neutvrđenih insekata. On je s t radao do starosti od 14 dana. Žetva ječma vršena je u visini od 10—15 cm od tla da se ne oštete biljčice bora. Takvom žetvom dobila se od strni daljnja zaštita biljaka. Po ha je utrošeno 4,5 kg sjemena bora i cea 15 kg ječma. Žetva je po ha dala doprinos od 840 kg žitarica.

Tako provedena sjetva dosada je prvi slučaj gdje se pristupilo radu is t ra­živačkom metodom. Za taj način sjetve prikupljeni su i evidentirani tačni po­daci. Za rad utrošeno je : sječa 15 nadnica, palenje gariga 7, sjetva i obrada 30 nadnica ili ukupno 52 nadnice.

Sjetva omaške uspješno se vrši i c r n i m b o r o m . Decenijama su se vršili mnogi pokusi, ali bez povoljnog rezultata. Podaci o ponovnom uvođenju sjet­ve priopćeni su 1950. g. (8) u Sloveniji. Sjetvu je uspješno proveo 1952. g. (34 i 36) lugar Andrejašić u predjelu Jambornik kod sela Podgorje na visini iznad 500 m, ekspozicija NE skeletnost terena 30—401%, u području cenoze Seslerieto autumnalis — Ostryetum carpinifoliae. Na t im terenima prevladava t ravna vegetacija s ponekim grmom bjelograbića. Sjetva je vršena omaške na neobra­đenom tlu. Sijano je po ha 4 kg sjemena crnog bora. Izvršena je u vrijeme pr i ­rodnog opadanja sjemena. Uspjeh je bio vidljiv tek 1954. g. Godine 1960. usta­novljeno je da po ha ima 45.000 biljčica. Od 1954—1961. uspješno je t im načinom zasijano oko 600 ha. Sjetva se vrši najkasnije u februaru ili p rvom polovinom marta . Proljetne kiše sabiju sjeme između t rave u tlo gdje zatim uslijedi kli­janje. Preporuča se da se poslije sjetve površina prodrlja grabljama. Kasnije sjetve su pokazale da crni bor najbolje uspijeva u višim položajima između 400 i" 800 m gdje godišnje oborine iznose 1200—1500 mm. Po ha t reba prosječno samo 1—2 radnika, te 3—4 kg sjemena. Radi jednolične sjetve uzima se na rad 4—5 radnika koji se rasporede u pruge razmaka 5—8 m.

Orijentaciona sjetva pri pošumljavanju (16). To je u stvari sjetva omaške. Uspješno se primjenjuje u aridnim područjima Italije. Svrha joj je da se utvrdi za šire područje pošumljivanja koje vrste t reba primjenivati , da bi se izbjegao rizik upotrebe vrsta koje ne odgovaraju ekološkim uvjetima. Zbog toga se na mjestima gdje se namjerava pošumljivati odabere površina koja je reprezen-tant terena. Na toj površini siju se omaške razne vrste sjemena, prvenstveno borova za koje pretpostavljamo da bi u tom području mogle uspijevati. Vrši se puna sjetva. Sjeme pojedinih vrsta sije se zasebno ili u smjesi sa sjemenom drugih vrsta. Sjetva se vrši u vrijeme koje najbolje odgovara pojedinim vrsta­ma, a ako se sije smjesa onda prema vrsti koju smat ramo priori tetnom. Sije se od kasnog ljeta do u kasno proljeće.

Opažanja uspjeha sjetve ukazuje na vrste koje su najbolje uspjele i koje možemo smatrat i napodesnijima za određeni teren. U Italiji su takvim načinom postignuti dobri rezultati s pr imorskim i nekim drugim borovima.

Iz prednjega proizlazi da su se u određenim uvjetima postigli dobri r e ­zultati sjetvom omaške u eumediteranskom području a l e p s k i m b o r o m , a u submediteranskom c r n i m b o r o m . Uspjeh govori u prilog činjenici da t reba vršiti daljnja istraživanja.

Smat ramo da j e riješeno pitanje sjetve omaške za Pinus halepensis, a da nema zapreke da se tom metodom uspije i kod Pinus brutia i Pinus pinaster u eumediteranskom području. Smat ramo da u krškom području izvan Slovenije t reba pronaći uspješnu sjetvu s vrs tama Pinus nigra, ssp. dalmatica, Pinus nigra

218

ssp. austriaca, Pinus nigra ssp. Pallasiana, Pinus nigra ssp. calabrica i P. nigra ssp. corsicana na određenim visinama i položajima te podesnim terenima eume-diterana i submediterana.

Osvrnut ćemo se na sjetvu na krpe (24). Ta se metoda sjetve najčešće upo­trebljava na degradiranom kršu. Primjenjuje se tako da se odstrani vegetacija i prekopa tlo u promjeru do 30 cm i po mogućnosti do iste dubine. Zemlja se vrati natrag tako da slojevi dođu u iste horizonte. Krpe se kopaju na zašti­ćenim mjestima, tj. oko grmlja, kraj zidova, gromača, itd. Odabiru se strane koje nisu izložene inosolaciji i vjetrovima. U tako pripremljene krpe vrši se sjetva. Redovno se sijalo m e d u n a c , c e r , c r n i k a , l o v o r , c r n i j a s e n i p i t o m i o r a h , a od četinara a l e p s k i , b r u c i j s k i i p r i m o r s k i b o r , p i n j i č e m p r e s . Sjeme se sijalo — izuzev borova — na način kako se to radi na kontinentu.

Pripremi sjemena za sjetvu nije se pridavala posebnai pažnja. Osvrnut ćemo se ovdje na pripremu h r a s t o v a ž i r a . Stručni pisci jednodušno izlažu da treba sijati krupno sjeme zbog rezervne hrane, što nije ničim utvrđeno jer sjetva borova pokazuje — s obzirom na veličinu sjemena — da nije u pitanju rezervna hrana već kvalitet sjemena (14). Važno je kada i u kojim se uvjetima vrši sjetva u prirodi. Za uspješnu sjetvu neophodno je potreban povoljan režim vlage, topline i podesna struktura tla. Na degradiranim tlima vlage rednovno nestaje u proljeće, što vodi do ugibanja klijanaca. Zbog toga se u sušnim rajo­nima SSSR-a pokušalo izbjeći taj period time što se omogućilo da klijanac do tog vremena dovoljno ojača. Pustilo se da žir prije sjetve klije dok klica ne naraste do 5 mm duljine. Potom se naklijali žir zasije. Uspjeh takve sjetve bio je oko četiri puta bolji nego u slučaju sjetve neproklijalog žira, jer je ponik u vrijeme proljetne suše već imao dovoljno razvijene podzemne i nadzemne organe koji su mogli crpsti vlagu iz dubljeg sloja tla, a to ne bi mogli da su se kroz to vrijeme tek razvijali. To se očito vidjelo kompariranjem ponika koji je kod naklijalog žira izbio desetak dana prije nego kod posijanog nenaklijalog žira. Slično vrijedi i za o r a h (Juglans regia).

Jednako tako nije se istraživala ni dubina sjetve. Zabilježeno je da je sjetva p i n j a vršena na dubini od 6 cm a tlo obrađivano na dubinu od 12 cm (4). Za listopadne vrste ne postoje podaci o dubini sjetve.

Istraživanja, vršena u bivšem Institutu za eksperimentalno šumarstvo J. A. u Splitu s obzirom na optimalnu dubinu sjetve m e d u n c a , l o v o r a , c r n o g i b i j e l o g g r a b a u rasadniku (15, 35), ukazuje da u suhim krškim predjelima treba sjetvu vršiti dublje — osobito kod listača — nego što je to običaj u rasadniku gdje je sjetva također vršena dublje nego na kontinentu. Istraživanja su nadalje pokazala da je za ni can je medunca -— uz zalijevanje u rasadniku — optimalna dubina sjetve 6—8 cm, lovor bez zasjene {uz zalije­vanje) do 2 cm, a crnog i bijelog graba (uz zalijevanje) 3 cm. Ovi podaci uka­zuju da na kršu treba vršiti istraživanja dubine sjetve zbog vlage i mogućnosti prodiranja ponika na površinu.

Pri završetku ovih izlaganja spomenut ćemo da se u novije vrijeme pošu-mljivanjem pomoću sjetve u suhim područjima bave Španjolci (26). Oni vjero­jatno imaju povoljnije tlo nego što je na našem krškom području. Kod njih su klasične metode sjetve omaške i sjetva u jarke. Te se metode sada kod njih gdje je god moguće napuštaju jer se tlo prije sjetve totalno obrađuje traktorima. Totalna obrada daje sigurne i odlične rezultate sjetve i onda ako suša traje i do stotinu dana.

219

III

Na degradiranom kršu utvrđeno je dosada preko 220 domaćih i unesenih vrsta drveća od kojih većinu nalazimo u parkovima i uz kuće. Za pošumljava-nje krša korišteno je pri pošumljavanju sadnica oko 40 vrsta, od čega trajno samo 20 vrsta. Samo 6 vrsta (crni, alepski i brucijski bor te crnika, medunac i cer) iskoristilo se sa manje ili više uspjeha pri sjetvi. Ovo se napominje radi toga što smatramo da cilj treba biti proširenje sjetve na neke druge vrste, osobito listače, pronalaženjem metoda koje osiguravaju uspjeh. Naravno, mi ne ćemo moći sjetvom nadomjestiti sadnju, ali povećanje broja vrsta za sjetvu je realno i potrebno. Činjenica da pri sjetvi trošimo od 2—50 nadnica po ha, a za sadnju biljaka prosječno 200 nadnica upućuje nas na primjenu sjetve. No, ta primjena kao i činjenica da se pošumljivanje sada vrši samo iz lokalnih sred­stava govore da metodu sjetve treba tako usavršiti, da bude što uspješnija Osim toga, kad se ukazu mogućnosti pošumljivanja u većem obimu, trebamo raspolagati takvim tehničkim metodama sjetve koje će osigurati uspješno po­šumljivanje.

Sigurno je da se sjetva neće moći primjenjivati na svim krškim terenima, ali je sigurno da ima velikih površina gdje nam može uspješno koristiti. Pri sjetvi sjemena na degradiranim suhim krškim površinama treba — prema sadašnjem saznanju — za uspješno nicanje sjemena i održavanje ponika osigurati:

— podesan supstrat u kojem se može razviti klijanac; — dovoljno vlage i zraka u tlu za održanje i razvoj klijanca; — potrebnu zaštitu od insolacije dok klijanac ne otvrdne. Ta su pitanja već riješena na kršu kod uzgoja sadnica u rasadnicima.

Možemo čak tvrditi da nema vrste drveća i grmlja koje uspijeva na kršu a koju ne bismo bili u stanju umjetno uzgojiti. U šumskom rasadniku su, na­ravno, riješeni spomenuti problemi jer se pri podizanju i pogonu rasadnika o njima vodi specijalna briga. Ako je to uspjelo u rasadnicima, nema — teoret­ski —' zapreke da se to riješi i na određenim krškim površinama. Pri tome treba polaziti s gledišta da su samo izvjesna zemljišta podesna za sjetvu, te da uspjeh možemo postići samo s određenim vrstama drveća kojih broj treba proširi­vati. Zbog toga treba detaljnije istraživati biološka svojstva pojedinih vrsta, a napose njihovu fenologiju, da dođemo do podataka za sigurnu sjetvu. Ukratko radi se o tome da se pošumljivanje sjetvom proširi na što više vrsta i na što širi areal. Razmatranjem uspjeha u aridnim područjima SSSR-a vidimo da je pronađena uspješna metoda sjetvom na kuverte, a kod nas su dane postavke za sjetvu pri pošumljivanju goleti (32). S obzirom na stečena iskustva može se preporučiti slijedeće:

Za sjetvu na kršu treba odabrati dobro tlo. Ovdje se podrazumijevaju tla koja su dovoljno duboka, što je indicirano ostacima drvenaste vegetacije raz­bijenih šikara i gariga te prizemnog rašća kao što je na pr. u asocijacijama: Carpinetum orientalis croaticum H-ić, Seslerieto — Ostryetum Horv. et H-ić i dr., te u eumediteranskom području Orneto-Cocciferetum H-ić, Ericeto-Ciste-tum croatici H-ić, Ericeto-Calycotometum infestae H-ić. Ericeto-Rosmarinetum H-ić i dr. (1, 19). Nisu nabrajane one asocijacije gdje je dominantno nisko rašće. Razumljivo je da i u svim ostalim asocijacijama gdje odgovara tlo i ima dovoljno zasjene predviđamo sjetvu. Uostalom, za pojedino područje stručnjak će sam izvršiti izvide i donijeti odluku.

220

Skeletoidnost tla nije zapreka sjetvi već naprotiv ona može u izvjesnom pravcu korisno djelovati.

Na za sjetvu odabranim terenima izabiru se mjesta koja su zaštićena Zbog insolacije i vjetra treba paziti na ekspoziciju. Zato je najbolje odabirati NE i NW ekspozicije. One doduše trpe od bure, ali ona ne može imati jači upliv budući da ponik izbija u proljeće i preko ljeta odrveni, pa je biljčica slijedeće zime u vrijeme najjačeg djelovanja bure zaštićena. Okolišna vegeta­cija također štiti ponik od takvog djelovanja. Na mjestima, odabranima za sjetvu prekopa se teren u krpama — promjera oko 30 cm te u dubinu od 20 cm. Ta minimalna veličina krpe odabrana je zbog što manje insolacije. Mnogo veće krpe — ukoliko nisu pod zasjenom grmlja — ne bi trebalo izvoditi jer ponik ne bi imao dovoljnu zasjenu okolnog rašća.

Tlo krpe treba dobro obraditi te pritom povaditi najkrupnije kamenje, a gornji sloj fino usitniti kao u rasadniku. Time nastojimo stvoriti što povolj­nije prilike s obzirom na vlagu.

Sjetva se na krpi može vršiti u brazdice razmaka 5—10 cm ili omaške. Brazdice treba zasijati jednako gusto kao u rasadniku, da se dobije gust ponik koji će se pri rastu međusobno štititi i omogućiti najjačim individuima — re­dovno u sredini krpe — da se održe na životu.

Dubina sjetve je neobično važna. Sjeme, ukoliko se ne sije naklijalo, treba nekoliko tjedana dok proklije. Cesto u tom vremenskom razdoblju nema obo­rina, pa se tlo osuši, a klijavac ugine. Obradom tla zadržava se vlaga dulje vremena u tlu iako se gornji sloj osuši. Da bi se omogućilo klijanje i razvoj ponika, potrebno je sjeme prema vrsti drveća 2—5 cm dublje zasijati nego u rasadniku. Nemamo iskustva na koju se dubinu trebaju sijati pojedine vrste. Zasijano sjeme dobro je lagano prekriti grančicama borovice ako postoji opas­nost od miševa.

Na taj način izvršena sjetva ima sve preduvjete za dobro nicanje sjemena i razvoj ponika kao i biljaka.

Kod prikazanog načina sjetve na krpe neobično je važno vrijeme kada se ona vrši. Dosadašnja iskustva su pokazala da se najbolji rezultati postižu u vrijeme prirodnog opadanja sjemena. U priloženoj tabeli izneseni su za neke vrste fenološki podaci koji mogu poslužiti kao putokaz o vremenu sijanja. Naj­povoljnije vrijeme treba tek utvrditi. Nažalost uvjerili smo se da raspolažemo s malo podataka. Sjetva u vrijeme prirodnog opadanja sjemena ima svoje obrazloženje u novijim istraživanjima koja su pokazala, da na neke vrste osci­lacija temperatura (33) povoljno djeluje kao jarovizacija kod žitarica.

Ukoliko se sjetva na krpe vrši u brazdice, korisno je površinu između braz-dica popločiti kamenom zbog smanjenja evaporacije. Neophodno je ponik pra­šiti više puta godišnje a obavezno iza svake kiše da se prekine kapilaritet i sačuva vlaga. Izdatak za okapanje je relativno malen, a okapanje je odlučno za uspjeh sjetve.

Prikazanim načinom sjetve na krpe te obradom popravlja se struktura tla, a time i fizikalna te donekle i kemijska svojstva što naročito utječe na prima­nje i zadržavanje oborinske vode i količinu zraka u tlu, jer se povećava njegov porozitet. Osim toga kod dobro obrađenoga tla korijen ponika brže i dublje prodire u tlo, a kroz fino obrađeni gronji sloj nadzemni dio lakše prodire na površinu.

221

NEKI FENOLOSKI PODACI ZA VRSTE DRVEĆA KOJE* NALAZIMO NA KRŠKOM PODRUČJU

Tabela

T e k - NT ' broj N a z i v

1

1. 2.

3. 4. 5.

6.

7. 8. 9.

10. 11.

12.

13.

14. 15. 16. 17.

18. 19. 20.

21. 22. 23. 24. 25.

2

Abies alba Mill. Abies cephalonica

Loud. Abies pinsapo Boiss. Cedrus allantica Man. Cedrus deodara Laws.

Cedrus libani Laws.

Pinus hlalepensis Mill. Pinus brutia Ten. Pinus Pinea L. Pinus pinaster Mill. Pinus nigra ssp. dal-

matica Visiani Pinus nigra ssp. aus-

triatica Asch, et Gr Cupressus semper-

virens L

cvatnje 3

IV—V IV—V

IV—V IX—X IX—X

IX—X

III—IV III—IV III—V IV—V

IV—VI

IV—VI

11—III

Juniperus communis Sp. IV Juniperus oxycedrus L. Carpinus betulus G. Ostriya carpinifolia

Scop. Quercus ilex L. Quercus cerris L. Quercus pubescens

Willd. Juglans regia L. Ulmus pumila L. Celtis australis L. Laurus nobilis L.

III—IV IV—V IV—V

IV—V IV—V IV—V

IV—V II—IV IV—V II—V

Ailanthus glandulosa VII—VIII

Vrijeme dozrijevanja

mjesec 4

IX—X, 1. god. IX—X. 1. god.

IX—X, 1. god. VIII—IX, 2. god. X—XII, 2. god.

IX—XII, 2. god.

IV—VIII, 3. g. VI—VIII, 3. g. X, 3. god. X, 2. god. X—XI, 2. god.

X—XII, 2. god.

IX—XI, 2. g.

XI—III, 2—3. g. jesen 2. god. X—XI, 1. god. VII—VIII, 1. g.

IX—X, 1. god. IX—XI, 2. god. XI—XI, 1. god

IX, 1. god. IV—VI. 1. god. IX—X, 1. god. XI, 1. god. IX—X, 1. god.

opadanja

5

po dozr. >>

)> X—XI XII—III

2—3. god. XII—III

2—3. god. po dozr.

J>

u prolj . II—III II—III

u prolj .

po dozr.

;> j >

,, po opad.

lišća I

po dozr. u

>> j j

IX—X do prolj .

,,

sabiranja

6

IX—X IX—X

IX—X X—XI X—III

X—III

IV—VIII IV—VIII

V—VI II—VI X—IV

X—IV

X—VI

XII—IV X—XII X—XI

XI—XII

X—XI IX—X X—XI

X—XI IV—VI IX—XI XII—I

X—XII Deaf.

26. Melia azedarach L. V—VI 27. Acer monspessulanum L. IV—V 28. Robinia pseudoac-' V—VI

cacia L. 29. Cercis siliquastrum L. IV—V 30. Fraxinus Ornus L. IV—VI

IX—XI, 1. god. ostaje 2—3 g. IX dalje 1. g. tokom zime XI—XII

•X—II, 1. god. „ X—IV

IX—X, 1. god. VII—X, 1. god.

X—IV X—XII

222

Pri sjetvi sjemena na degradiranim krškim površinama t reba imati u vidu: — da se primjenjuje na podesnim tl ima koja su zaštićena od insolacije.

Ona se može primijenit i uglavnom kod slijedećih vrs ta drveća: medu-nac, cer, crnika, crni jasen, pitomi orah, koprivić, rašeljka i crni grab; a kod četinjača: alepski, primorski , brucijski i crni bor, pinj, jela i grčka jela;

— da se pr ikazani način sjetve t reba prema pri l ikama dalje razvijati i dopunjavati , što ovisi o lokalnim pr i l ikama i iskustvu obrađivača.

Ovim se prikazon želi skrenut i pažnja na jeftiniji način pošumljavanja imajući u vidu relat ivno mala s reds tva-koja redovno stoje na raspoloženju. Sjetva sjemena predstavlja tipično klasičnu metodu pošumljivanja koja izis­kuje dugo vr i jeme dok se ku l tu ra podigne. Smat ramo, međut im, da će se t im putem naše pošumljivanje još dulje vremena vrši t i sve dok se ne pronađu po­voljnije metode pošumljivanja v r s tama brzog rasta . Do tog vremena korist i t ćemo se onim načinima koji su jeftiniji i efikasniji, a takav je sjetva kada je njome osiguran uspjeh.

L i t e r a t u r a

1. Anić M.: Šumarska fitocenologija, I, Zagreb 1956, (skripta). 2. Afanasijev D.: Stimulacija sjemena, Šum. List, 1958, str. 163—175. 3. Balen J.: Naš goli krš, Zagreb 1931, sttr._122. 4. Balen J.: Pošumljaivanje krša sjetvom, Šum. List, 1927, str. 122—129. 5. Balen J.: Tehnika pošumljavanja krša, Šum. List, 1929, str. 164—176. 5a. Bićanić B. i dr.: Šumarstvo Dalmacije, Separat Zbornika D. I. T., Split 1958, str.

649—727. 6. Bariti G.: Pošumljavanje u đenovskim Apeninima, Šum. List, 1929, str. 147—157. 7. Beltram V.: Racionalizacija pošuimlijiavanja, šum. List, 1950, đtr. 118'—125. 8. Beltram V.: Šumarsko pitanje krša Jadranske obale i otočja, Šum. List, 1946, str.

122—134. 9. Bona M.: Izvještaj šum. izvjestitelja žuipainije riečko-modriušike, čitan u županij­

skoj skupštini, Šum. List, 1887, str. 173—184. 10. Bona M.: Crtice iz »Hrvatske riviere«, Šum. List, 1888, str. 378—482. 11. Bona M.: Kulturno-geografski opis Hrvatsko-primorskog »Krasa« u području mo-

druško-riečke županije i njegovo pošumljenje, Šum. List, 1892, str. 331—364. 12. Bunuševac T.: Gajenje šuma, I, Beograd 1951, str 203—228. 13. Burlakov D.: Način suhih kultura pri pošumljavanju krša i goleti u Crnoj Gori

i Boki Kotorskoj, Šum. List, 1929, str. 259—273. 14. Goor A. Y.: Pošumljavanje u aridnim područjima Jug. savjet. Centar Poljopr.

Šum., Beograd 1961, Sv. 11, FAO. 15. Horvat A.: Istraživanja o uzgoju sadnica lovora Laurus nobilis L.) pod zasjenom,

An. Inst. eksp. Šum. eksp. Šum. J. A., Zagreb 1955, vol. 1, str. 491—496. 16. Horvat A.: Orijentaciona sjetva pri pošumljavanju degradiranog krša, Šumarstvo,

Beograd 1954, 9—10, str. 3—8. 17. Horvat A.: Nekoliko misli i orijentacionih podataka o primjeni drače (Paliurus

aculeatus Lamp.) pri pošumljavanju krša, Šum. List, 1958, str. 391—397. 18. Horvat A.: Izvještaj Jug. Akademiji o putovanju u Hrv. Primorje o konverziji

crnoborovih kultura, Zagreb 1954, (ruikcipis). 19. Horvatić S.: Biljno geografsko raščlanjenje krša, Krš Jugoslavije, knjiga 5, Split

1957, str. 35—64. 20. * Izvadak iz izvješća Kr. nadzorništva za pošumljavanje primorskog krasa u

Senju vrhu tečajem g. 1895. obavljenih kulturnih i inih radova, Šum. List, 1897. str. 371—378.

* Opaska: Podaci za tabelu prikupljeni su po literaturi i zapažanju ing. B. Regenta, pok. ing. B Giperborejskog, ing. o. Piškorića i autora. Oni samo općenito odgovaraju po­dručju krša jer se oni menjaju prema geografskoj širini, zatim elevaciji, ekspoziciji i ostalim eikoloekim faktorima.

223

20a. Isačenlko H. M.: P i tan je p r i m a r n e gustome k u l t u r a . Lesnoe hazjajistvo 6/1949. P r i ­jevod, (rukopis)

21. J u r h a r F . i d r . : Gozd n a k r a s u Slovenskog Pr imor ja , L jub l j ana 1963, s t r . 37—60. 21a. K a u d e r s A.: Podizanje i ganjenje šuma, Beograd 1950, str. 247—248. 22. Konšel J . : S t r u c n y - n a s t i n tvorb i a pes ten i lesu v biologickem ponet i , P isek 1931. 23. Kosović B. : Pošuml jen je krša , Šum. List, 1909, str. 1—60. (separat) 24. K r p a n R.: Pošuml javan je krša , Šum. pr i ručnik , I, Zagreb 1946, str. 35—64. 25. Ma lbohan E.: H r v a t s k o - p r i m o r s k i k r a s i pošuml javan je istoga u pod ruč ju b ivše

Vojne Kra j ine , Šum. List, 1892, str. 211—224. 23. Mešt rović R.: Tehn ika pošuml javan ja med i t e r anskog područ ja i n jen razvoj ,

(Recenzija djela ing. C. Susada i ing. B. Orensansa) Šum. List, 1959, str. 333—336. 27. Omanović S.: Pošuml javan je krša i golijeti, Šum. List, 1929, str. 493—505. 28. Pe t rač ić A.: Uzgajanje šuma, II , Zagreb 1931, str , 151—167, 229. 28a. Puc ich J . : Die F r a g e der B e w a l d u n g des Tr ies te r Kars tgebie tes , Tr ies t 1898, str.

214—229. 29. R e g e n t B. : Pr i log ooznavan ju uzgoja b i l jaka iz ploda pi tomog kestena, Šum. List,

1954. str. 379. 30. Ruibfoia K. : Fün fundzwanz ig J a h r e Kairstaufforstung in Kra in , L jub l j ana 1912. 31. Sjitaunović M.: Melioracija d e g r a d i r a n e m a k i j e resurekci jom i sjetvcim alepskog

bora nakon p r i p r e m e t la požarom. Šumars tvo , 1956. str. 145—156. 32. Sol janik I.: Pr i log p roučavan ju p r e d h o d n e obrade šumskog zemljišta za veš taćko

pošuml javanje , Šum. List, 1952. str. 364—375. 33. Schre iber M.: Be i t r age zur Biologie u n d zu r W a l d b a u de r Lärche , Cbl. ges. Fo r s tw .

1924. 34. Sebenik M.: Pošuml javan je k r ša u S lovenskom Pr imor ju , referat , 8. Zasjed. FAO,

11—15. V 1962, Dubrovn ik , (rukopis). 35. Vrdol jak 2 . : I s t raž ivanja o u t jeca ju d u b i n e s je tve i zas jenj ivanje s jemena i r a z ­

voj sadnica crnog i bijelog graba , An. Inst . eksp. J . A., Zag reb 1955, s t r 261—273. 36. Že tko A.: Uspjeh ručne s je tve crnog bora na kršu, Šum. List, 1960, str. 379—382. 37. Wesely J.: Das Kars tgeb ie t Mi l i t ä r -Kroa t iens , Zagreb 1876, ,str. 118—134. 38. Wesely D. : Naš goli k r š i njegovo pošuml javanje , Šum. List , 1935, str. 331—338. 39. W r a b e r M.: Gojenje gozdov v beče genet ike , Ljubl jana , 1950,. str . 3—58.

AFFORESTATION OF DEGRADED KARST AREAS BY SOWING

S u m m a r y

In t he in t roduct ion t he au tho r deals w i t h t h e ques t ion of economy of w o r k in t h e afforestat ion of degraded K a r s t region and s ta tes t h a t sowing would b e b y far cheaper t h a n p lant ing . In to considera t ion is t a k e n n a t u r a l afforestat ion t h r o u g h seedling; pointed ou t a r e t he condit ions u n d e r wh ich th i s occurs in n a t u r e . Reference is imade to factors u n d e r wh ich naturali regeneriatjion th rough seeding is possible, and emphas i s is laid on t h e ecological conditions u n d e r which i t comes in to being. The l a rge quant i t i es of seed and t h e long t i m e in t e rva l s in which n a t u r a l seeding occurs a r e poin ted out.

Condit ions a r e ditfcussed for t he es t ab l i shment of forest in deg raded K a r s t a reas a n d especially condit ions wh ich a r e un favou rab l e as r egards t h e soil charac ter i s t ic and fructification. T h e un favou rab l e cl imatic factors dur ing the ge rmina t ion of seed a r e l ikewise ment ioned . The re is scarc i ty of w a t e r du r ing the d rough t per iods which causes t h e dying a w a y of n e w g rowth because of t he dessicat ion of t he soil or inefficient pro tec t ion aga ins t t he insolat ion a n d because of t h e act ion of o the r factors .

The a u t h o r also discusses t he h is tory of sowing on t h e degraded K a r s t region as wel l as t he opinions of special is ts concern ing these activi t ies. I t is s t a t ed t h a t sowing w a s successful only__with a few P ine species. Ment ion is m a d e of species wi th which mos t of t he sowing t r ia l s w e r e made , and h e es t ima tes t he resu l t s to h a v e been poor.

T h e n t h e au thor repor t s o n t h e me thod of afforestation such as : s awing wi th dibble, sowing in p r e p a r e d pa t ches a n d b raadcas t sowing. H e e x p l a i n s t h e .successful b roadcas t sowing of P . H a l e p e n s i s and of P. n i g r a ssp. a u s t r i a c a in

224

the most recent time. As to sowing, he presents more detailed data and mentions the density of the new growth. He especially discusses the sowing on burnt-over areas of ganigues where Aleppo Pine was, broadcast sown mixed with barley in the ratio 4:1 in favour of barley, and describes a sowing for orientation purposes performed in Italy which was earlier adapted by him aljso far our conditions.

Further the author reports on the sowing in patches and on the conditions under which it is performed today, as veil as on the other methods of sowing such as are caried out with dibble and sickle. He gives general comments as to seed tireatmeint before sowing and presents data from investigations ^airried out to this end by the one-time Institute for Experimental Foretsry of the Yugoslav Academy.

Then he comments on the previous sowing methods and the poor results, and deals with the preparation and treatment of soil, the time and depth of sowing, protestion against insolation and possibilities for the conservation of waiter in the soil. He makes his own proposals for sowing, specifies the most important plant associations in which — owing to shade — it is posible to perform sowing, speaks about the soil and recommends the patches to be prepared on better sails sized 30 x 30 x 20 cm. He recommends fine preparation of the soil, and that one should apply a dense broadcast sowing like in a nursery. Sowing Should ibe 'made up to 5 cm. deeper than usual in order to assure the new growth against droughts. The soil is hoed up several times yearly — especially after each rainfall — in order to minimize evaporation. The new growth is protected by the neighbouring vegetation. He mentions the species which he considers — under the present—day knowledge of seed properties and sowing techniques — to be applicable to the afforestation of degraded Karts terains by sowing. In conclusion the author states that successful sowing represents the most economical and thus the cheapest method of afforestation.

225

P O K U S I S U Z B I J A N J A P O T K O R N J A K A N A A L E P S K O M B O R U METODOM P R S T E N O V A N J A

Dr IVAN SPAIĆ

U v o d

Klasični način suzbijanja po tkom jaka (otkoravanje napadnut ih lovnih sta­bala) ima mnogo nedostataka i danas se smatra zastarjelim. U posljednje vrijeme pronađene su bolje metode. Poboljšanje je postignuto primjenom kemijskih sredstava. Bitna razlika između ranije i novih metoda je u tome, što stabla t re t i rana insekticidima nije potrebno otkoravati . Na taj način suzbijanje pot-kornjaka je postalo ne samo sigurnije i efikasnije, nego i mnogo jeftinije i je­dnostavnije.

Istraživanja novih metoda razvila su se u dva pravca i danas praksi stoje na raspolaganju ova dva nova postupka s lovnim stablima:

1. prskanje oborenih stabala s insekticidnim emulzijama; 2. t re t i ranje dubećih stabala insekticidnim pastama metodom »prstenova-

rija«. • Kod prvog postupka primjenjuju se dodirni insekticidi pa se potkornjaci

otruju već prigodom naleta na t re t i rana stabla i ne dospiju se u njih ubušiti. Kod drugog postupka primjenjuju se probavni insekticidi. Potkornjäci se ubuše u t re t i rano stablo, ali probavljaju zatrovanu drvnu materi ju te stradavaju. U oba je ova postupka bi tno da t re t i rana stabla nije potrebno otkoravati .

Razvoju prve metode (primjena dodirnih insekticida) doprinijeli su Schnei-der-Orelli (15), Franz (3), Kuhn (5,6) Maksymov (10), Kovačević (4), Mart inek (11), Novak (12), a posebno naši autori Maksimović (2, 8, 9) i Fitze (1, 2). Na razvoju metode prstenovanja radili su Lekander (7), Schüller (16), Postner, Wellenstein (14), a od naših autora Spaić (2, 17, 18).

Iako su oba ova postupka već do sada toliko usavršena da mogu ući u redovnu šumarsku praksu i s uspjehom zamijeniti klasični način, ipak ostaje još dosta posla na njihovom daljnjem usavršavanju.

Metoda prstenovanja istražena je samo na smrči. Donekle se to može obra­zložiti time, što je ova vrsta najviše ugrožena od potkornjaka. Ja sam ovu metodu osim na smrči također ispitao na brijestu i jasenu. Ona se pokazala veoma efikasnom na smrči, ali je na brijestu i jasenu zakazala. Sada mi se pružila prilika da ju ispi tam i na alepskorn boru. U ovom izvještaju prikazani su rezultati istraživanja efikasnosti metode prstenovanja za suzbijanje pot­kornjaka na alepskorn boru, u prvom redu velikog borovog srčikara Myelophi-lus piniperda.

Ova je istraživanja financirao Savezni fond za naučni rad.

226

MJESTO ISTRAŽIVANJA

Istraživanja su obavljena na otoku Lošinju i to u šum. objektima Čikat kod Malog Lošinja te Krivice i Sv. Ivan kod Velog Lošinja. Sva su tri ova objekta čiste sastojine alepskog bora, s tare u širokom prosjeku šezdesetak go­dina. Međutim ima znatno starijih, a i mlađih sastojina i stabala, naročito u Cikatu.

Unatrag nekoliko godina došlo je u ovim šumama do prenamnoženja pot-kornjaka, u prvom redu vel. borovog srčikara M. piniperda. Povod toj pojavi je nedovoljno održavanje šumskog reda prigodom sječa. Ove sastojine u mladosti nisu njegovane ,na mnogim mjestima su preguste pa stabla često imaju slabu krošnju. Tlo je najvećim dijelom plitko, kamenito, osim mjestimično na Čikatu. Otok Lošinj ima posebnu klimu, različitu od ostalog dijela sjevernog Primorja. Ona je ovdje toplija i suša, što sigurno pogoduje razvoju potkornjaka. To su glavni faktori, koji su uslovili masovnu pojavu potkornjaka.

Predjel Čikat ima posebnu vrijednost kao izvanredan turistički objekt. Ovdje se ustvari radi o park-šumi s posebnom namjenom, t j . ona u prvom redu služi u turističke svrhe, dok je šumsko-gospcdarski moment u drugom planu. Time ujedno i suzbijanje potkornjaka u ovoj park-šumi dobiva posebnu va­žnost.

Prigodom radova u ovim šum. objektima konstatirao sam kao najvažnije i najčešće slijedeće tri vrste potkornjaka: Myelophilus piniperda, Orthotomicus erosus i Pityogenes calcaratus. Svakako je najštetniji M. piniperda, koji je uzrokovao sušenje mnogih stabala. Po štetnosti je na drugom mjestu O. erosus, dok se vrsta P. calcaratus masovno ubušivala samo u grane oborenih stabala.

SI. 1. Normalan razvoj potlkornjaika SI. 2. Djelomično nedovršeni u netretiranam ^kontrolnom) larvini hodnici s uništenim larvama

stablu u tretiranom stablu

227

METODIKA U ovim eksperimentima primijenio sam istu metodiku, kojom sam se slu­

žio ranije i koju sam opisao u svom radu pod (17). Ovdje je ukratko ponavljam. Odabranim lovnim stablima bio je prije obaranja skinut prsten kore odre­

đene širine. To mjesto premazano je insekticidnom pastom, a zatim omotano trakom ter-papira. Osam dana nakon prstenovanja stabla su bila oborena. Me­toda je bazirana na pretpostavci da će insekticidne soli biti raznesene po čitavom stablu ulaznom strujom sokova tj. da će se na taj način stablo zatrovati. Pot-kornjaci će stradati probavljajući zatrovanu drvnu materiju.

Skidanje prstena kore obavljeno je istom spravom, koja je opisana u mom radu pod (17), a fotografija joj se nalazi u radu pod (2). Širina prstena na po­jedinim stablima iznosila je između 7 i 12 cm. Prstenovanje je u pojedinim objektima obavljeno počektom, sredinom i krajem marta 1963. god. Time se htjelo utvrditi kako utječe na uspjeh vremenski razmak između prstenovanja i naleta potkornjaka.

Kao insekticid upotrebljena je Xylamon pasta, koju proizvodi tvrtka Deso-wag iz Diisseldorfa. U ranijim eksperimentima na smrči ova je pasta imala naj­bolje djelovanje. Kao i ranije i ovoga je puta navedena tvrtka besplatno do­stavila manju količinu paste za eksperimente.

Uspjeh je kontroliran skidanjem kore sa debla i grana na raznim udalje­nostima od prstena. Prva kontrola obavljena je sredinom aprila, a završna sredinom juna.

NEKI BIOLOŠKI PODACI O POTKORNJACIMA

M. piniperda, O. erosus i P, calcaratus Paralelno s eksperimentima suzbijanja pratio sam biologiju navedenih štet­

nika s obzirom na specifičnosti klimatskih prilika na ovom području. Bilo je to potrebno u prvom redu zbog pravilnog izvođenja eksperimenata. Tom pri­godom utvrdio sam neke nove podatke, koji su — među ostalim — važni i za razumijevanje postignutih rezultata suzbijanja. Zbog toga ih ovdje ukratko navodim.

Myelophilus piniperda — ima na Lošinju dvije generacije godišnje. Vrsta prezimljava dijelom u stadiju kornjaša, a dijelom u stadiju potpuno odraslih larvi. Kornjaši koji prezime roje se vrlo rano, za toplih dana već početkom ja­nuara. Međutim kornjaši koji nastaju iz larvi na prezimljavanju roje se u martu i početkom aprila. Razvoj oba ova dijela prve generacije dovršava se po prilici istovremeno. Mladi kornjaši izlijeću ispod kore početkom VI mj. i ubušuju se u izbojke krošnje radi dopunskog brštenja. Početkom VII mj. oni se roje i osni­vaju- drugu generaciju. Jedan dio populacije II gen. dovršava razvoj i mladi kor­njaši odlijeću u IX mj. na dubeća stabla debele kore, gdje izbuše hodnike u kojima prezime. Međutim drugi dio, kako je već navedeno, prezimljava u stadiju potpuno odraslih larvi, koje se tek na proljeće preobražavaju u kornjaše.

Prema tome postoje tri glavna roka rojenja kornjaša, kada ih se može pri­mamiti u lovna stabla i to u januaru, martu, aprilu te u julu. To je od velike praktične važnosti za suzbiajnje ove vrste. Osim toga kornjaši M. piniperda masovno se pojavljuju početkom juna i u septembru. Međutim u junu se ubu­šuju u izbojke krošnje, a u septembru u dubeća stabla na prezimi ja van je pa ih tada nije moguće primamiti u lovna stabla. Pojedini kornjaši mogu se dakako

228

primijetiti i izvan ovih glavnih rokova rojenja, kao što je to i kod drugih pot-kornjačkih vrsta, no za praktično suzbijanje važna su tri gore navedena roka.

Prema podacima iz literature M. piniperda prezimljava u stadiju imaga ubušen u prizemni dio debla debelokornih borova. Ukoliko bi to bilo tačno, onda bi se ovu vrstu na manjim površinama ih u parkovima moglo suzbijati prskanjem prizemnog dijela borovih stabala. Ne bi čak trebalo prskati ni sva stabla nego samo ona, u koja se potkornjak ubušio na prezimljavanje. Mjesta ubušivanja se, naime, jasno poznaju. Primijetio sam, međutim, da se M. pi­niperda ubušuje na prezimljavanje ne samo u donji dio debla, nego i u debele grane krošnje. Prema tome suzbijanje na ovaj način ne bi se moglo uspješno sprovesti.

Navedeni podaci o broju generacija i stadiju prezimljavanja M. piniprede razhkuju se od podataka iz literature. Tako je na pr. jedan od najboljih savre-menih ipidologa A. Pfeffer ističe M. piniperdu kao primjer za vrstu, koja na čitavom arealu svog rasprostranjenja ima godišnje jednu generaciju, a prezi­mljava u stadiju imaga (Pfeffer 13).

Orthotomicus erosus — ima na Lošinju tri generacije godišnje. Prvo je rojenje u aprilu, drugo u junu, a treće u augustu. Vrsta preferira stabla tanje kore, ali se ubušuje i u debelokora.

Pityogenes calcaratus •— ima na Lošinju barem dvije generacije godišnje. Sigurno sam utvrdio masovno ubušivanje kornjaša krajem aprila i u julu (na­ročito krajem tog mjeseca), a nedovoljno sigurno također i sredinom juna. Ova

SI. 3. Pfflfepuni uspjeh u tretiranom SI. 4. Potpuni uspjeh u tretiranom stablu - stablu

229

vrsta napada samo najtanje grane i grančice. Našao sam je također obilno i u posušenim stabalcima crnog bora, starim do 10 god. Grane na lovnim stablima bile su masovno napadnute od ove vrste. Unatoč masovnosti izgleda da P. calca-ratus nije naročito štetan jer — koliko sam zapazio — napada samo grane na oborenim, a ne i na dubećim stablima.

PROVEDBA POKUSA I REZULTATI U Krivicama je prstenovano 7 stabala. Prstenovanje je obavljeno 2. III, a

stabla su oborena 10. III. U Sv. Ivanu prestenovano je 10 stabala. Prstenovanje je obavljeno 15. III, a obaranje 23. III. U Cikatu je također prstenovano 10 stabala i to 27. III, a stabla su bila oborena 4. IV.

U vrijeme prstenovanja stabla su bila u »mezgri«. Međutim skidanje prste­na bilo je ipak teže nego prigodom ranijih pokusa na smrči. Na alepskom boru kora se znatno teže odlupljuje. Osim toga ona je u prizemnom dijelu jako hra­pava pa je prije skidanja prstena potrebno otesati dio mrtve kore. Zbog toga prstenovanje na alepskom boru traje nešto duže nego na smrči.

Ove sastojine rastu na teškom, komenitom tlu vrlo slabog boniteta pa stabla imaju male visine. Nijedno stablo nije bilo više od 12 m iako su se prsni promjeri kretali prosječno između 20—25 cm. Međutim stabla su ovdje malo-drvna i imaju velik pad promjera. Širina prstena iznosila je između 7—12 cm već prema debljini stabla.

Osnovni podaci o prstenovanim stablima kao i rezultati utvrđeni prigodom završnog pregleda 11. i 12. VI iskazani su u tabelama 1—3.

Znakovi i kratice u tabelama znače: + štetnik uništen 100% X nedovoljno djelovanje (uništeno cea 40—60% individua) — praktički bez djelovanja MH štetnik uništen u stadiju kornjaša pri izgradnji mat. hodnika LH 1,5 štetnik uništen u stadiju larvi pri prosječnoj dužini larv. hodnika

od 1,5 cm U tabelama je odvojeno iskazano djelovanje insekticida na vrste M. pini-

perda i O. erosus. Na P. calcaratusa, koji napada najtanje grane, insekticid praktički uopće nije djelovao pa podaci za ovu vrstu nisu niti uvršteni u ta­bele.

Već letimičnim pregledom i usporedbom rezultata u gornjim tabelama s rezultatima eksperimenata na smrči (v. tabelu br 1 u mom radu pod 17) zapaža se razlika. Na smrči je uspjeh bio veoma dobar, dok na alepskom boru, kako se to razabire iz tabela, ne zadovoljava.

U tabelama se prije svega zapaža razlika u djelovanju na vrste M. pini-perda i O. erosus. Piniperda je mnogo više stradao od erosusa. Za razumije­vanje toga potrebno je dati ovo objašnjenje.

Kako je naprijed navedeno, jedan dio populacije vrste M. piniperda pre­zimi u stadiju imaga, a drugi dio kao odrasle larve. Prvi dio (imaga na prezi-mljavanju) roji se iduće godine vrlo rano, obično već u januaru. Taj dio po­pulacije nije bio primamljen u prstenovana lov. stabla jer ona u to vrijeme nisu bila još ni pripremljena (insekticidna pasta dobijena je tek u februaru). U lov. stabla ubušivali su se kornjaši M. piniperde, nastali iz larvi koje su prezimile. Rojenje ovih kornjaša bilo je uglavnom u drugoj polovini marta i početkom aprila. O. erosus rojio se, međutim, uglavnom od sredine aprila.

230

Iz priloženih tabela može se dosta jasno razabrati da je uspjeh bolji što je manji vremenski razmak između prstenovanja lovnih stabala i ubušivanja pot­kornjaka. To se prije svega očitovalo u različitom djelovanju na M. piniperdu i O. erosusa. Piniperda se rojio ranije od erosusa i zato je više stradao. No to se ta ­kođer može razabrati i iz djelovanja na samog piniperdu. Najveći vremenski razmak između prstenovanja stabala i rojenja piniperde bio je u Krivicama, a manji u Sv. Ivanu i Čikatu. Istim redoslijedom pojačavalo se i djelovanje, iako razlike nisu tako uočljive kao između piniperde i erosusa.

Veoma je često zapaženo da je insekticid djelovao samo u širim ili užim uzdužnim zonama, koje su oštro graničile sa zonama bez djelovanja. Većina podataka, koji su u tabelama označeni sa »X« ( = nedovoljno djelovanje) odnosi se upravo na taj slučaj. Cesto je dio larvi jedne te iste grizotine bio potpuno uništen, dok se ostali dio nesmetano razvijao. Uzrok tome su brojne kvrge te stara, zarasla oštećenja, kojima obiluju stabla u ovim sastojinama što rastu na vrlo teškom tlu. Na t im mjestima nastale su razne devijacije i deformacije u provodnom sistemu, što je ometalo jednoliko zatrovanje stabla.

Vjerojatno se na isti način može objasniti i činjenica da je insekticid dje­lovao na relativno maloj dužini iznad prstena. Dok je na smrčama djelovanje bilo potpuno čak i na 25-om metru, na alepskom boru ono se zapaža najviše 6—8 m iznad prstena. Osim tog na smrčama su bile zatrovane i grane, a na al. boru u granama praktički nije bilo djelovanja.

Dio debla ispod prstena uopće nije bio zatrovan (jednako kao i na smrči) i t amo su se potkornjaci nesmetano razvijali. Međutim zanimljivo je da je razvoj potkornjaka ispod prstena uvijek bio nešto brži nego u zonama bez djelovanja iznad prstena. Vjerojatno su i u te zone ipak dospjele izvjesne male količine insekticidnih materija koje nisu bile dovoljne da unište potkornjake, ali su usporile njihov razvoj. Biološki bi bilo veoma zanimljivo utvrdit i da li su i ka­kav su naknadni efekt imale te subletalne doze insekticida. Poznato je da suble-talne doze ne samo dodirnih nego i probavnih insekticida, primijenjenih pro­tiv gusjenica, j ako utječu na mortal i tet kasnijih stadija.

Za sada se iz svega navedenog može izvući zaključak da metoda prsteno­vanja u ovim eksperimentima nije dala povoljne rezultate. Tome je vjerojatno više uzroka. Izgleda mi da je glavni uzrok nedovoljnog uspjeha činjenica što su borovi bili napadnut i od tr i vrste potkornjaka, koje se roje u različito vrijeme (u ranijim eksperimentima na smrči bilo je također više vrsta potkornjaka, no svi se oni roje uglavnom u isto vrijeme.). Osim toga očito je da deformacije u provodnom sistemu stabla imaju znatnu važnost za primjenu metode prs te­novanja.

Ovdje t reba uzeti u obzir i razlike u fiziologiji smrče i alep. bora kao i utje­caj klimatskih prilika. Smrča raste u planinama gdje su tempera ture znatno ni­že i gdje ima mnogo vlage. Alep. bor raste u toplim i suhim krajevima (Lošinj se t im posebno odlikuje). To može imati velik utjecaj u najmanju ruku na br­zinu sušenja oborenih stabala pa prema tome i izlučivanje otrovnih insekticidnih soli iz stabala.

Možda zbog svih ovih razloga metoda prstenovanja i nije pogodna za suzbi­janje potkornjaka na alepskom boru. Prije definitivnog zaključka t rebalo bi ovo pitanje novim eksperimentima još pobliže rasvijetliti.

231

ZAKLJUČCI

1. Metoda prstenovanja stabala u svrhu suzbijanja po tkomjaka na alepskom boru nije zadovoljila.

2. Razloge slabom uspjehu sigurno ne t reba pripisati insekticidu nego nekim drugim faktorima, od kojih glavnim smat ram ove: razmak između rojenja po ­jedinih potkornjačkih vrsta, nepravilnosti u provodnom sistemu stabala, kli­matske pri l ike i eventualno fiziologija alep. bora.

3. Uspjeh je t o bolji š to je kraći vremenski razmak između prstenovanja stabala i ubušivanja po tkomjaka .

4. Na temelju ovih pokusa metoda prstenovanja alep. bora n e može se za sada preporučiti za primjenu u praksi. Daljnjim istraživanjima t reba utvrdi t i da li se ovaj način suzbijanja po tkomjaka na alep. boru može učiniti efikasnijim.

LITERATURA

1. Fitze K. (1961): Rezultati ogleda na primjeni hemijskih sredstava protiv potkor-njaka u 1960. i 1961. godini. Rukopis.

2. Fitze K., Maksimović M., Spaić I. (1962): Hemijsko suzbijanje potkomjaka. JugOr-si. sav. centar za poljoprivredu i šumarstvo. Beograd.

3. Franz J. (1948): Neues zur Bekämpfung des Buchdruckers Ips typographus L. Anzeiger f. Schädlingskunde, Hft. 1.

4. Kovačević 2. (1952) Proučavanje ekologije smrceva pisara (Ips typographus L.) i pokusi suzbijanja kemijskim sredstvima. Glasnik za šum. pokuse, knj. 10. Zagreb.

5. Kuhn W. (1949): Das Massenauftrietten des aohtzähnigen Fichteiniborlkenkäfaris lips typographus L. nach Untersuchungen in schweizerischen "Waldungen 1946'—1949. Mitteilungen des Schweiz. Anstalt f. d. forfü. Versuchswesen» Bd. XXVI, Hft. 1.

6. Kuhn W. (1949): Zur Bekämpfung der Fichtenfoorkenkäfer. Schw. Zeitschrift f. Forstwesen, 100 Jg.

7. Lekander B. (1952): En ny rnetod för bekämpning aw granfoarkborren Ips typo-graphus L. Maddelanden fran Statens Skogsforstaniwgsinstitut, Band 41, Nr. 3.

8. Maksimović M., Milanović S. (1961): Zaštita oborenih četitnarskih stabala i gomila granja od potkomjaka hemijskim sredstvima. Agrohemija 9.

9. Maksimović M., Bošković Z. (1962): Ogledi isuzbijanja potkomjaka preparatom litadana. Agrohemija 3.

10. Mafcsymov J. (1950): Untersuchungen über den krummzähnigen Weilsstannen-borkenkäfer Ips curvidens Germ, während seiner Massenvermehrung 1947—1949. in der Schweiz. Mitteilungen d. schw. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen, Bd. XXVI, Hft. 2.

11. Miartinek V. (1952): Pokusy s bojem prtiti kutrovci (Ips typographus L.) popra-šovanim lapaky insekticidy. Lesnicka prace.

12. Novak V. (1959): Vysledky provtoznich pokusu s hubenim kurovcu v chemicky preparovanych smrcich. Prace vyzkum. ust. lesnyckych CSR, 16.

13. Pfeffer A. (1955): Kürovci. (Fauna CSR). Praha. 14. Postner M., Wellenstein G. (1954): Versuche zur Bekämpfung des Buchdruckers

(Ips typographus L.) in stehenden Bäumen. Die grosse Borkenikäferkalamität iln Süd Westdeutschland 1944—1951.

15. Sichnieideir—Orelli O. (1948): RichtMnÜen zur Borkenikäferbekämpifung in der Schweiz. Schw. Zeitschrift f. Forstwesen, 99. Jg.

16. Schüller E. (1953): Neues Verfahren zur Bonkerikäferbekämpfung. Das Säftstrom­verfahren. Forst u. Holz, 8. Jg.

17. Spaić I. (1956): Suzbijanje potkomjaka zatrovanim lovnim stablima. Šumarski list br. 3—4.

18. Zivojnović S., Vaslč K., Spaić I. (1962): Zaštita četinara I. Jugasl. sav. centar za poljoprivredu i šumanstvo. Beograd.

232

Krivice, podaci o lovnim stablima

Tabela 1

M. piniparda O. erosus

<-\ /*. ** « i « S j ^ P r i m j e d b a

(Bw & & o > S < a p . o £> s ft P

1

2,5

2

30

25

12

12

10

8

1

2,5

6

1

+ X

X

LH 0,5 X

+ LH 1,5 Nedovoljno dje­

lovanje na M.

pin. samo oko

jedne kvrge, i-

nače sve uni­

šteno.

3

4

5

6

7

20

20

22

20

20

10

12

12

12

8

7

9

9,5

10

10

6

1

6

7

1

6

11

1

6

9,5

1

6

1

6

10

+ X

+

+

+ + X

LH 1,0

LH 0,5

LH 0,5

MH.LH 0y5

LH 1,0

— X

X

—

X

X

X

X

X

233

Sv. Ivan, podaci o lovnim stablima Tabela 2

M. piniperda O. erosus

.„•3 -a -g g g S ;=?£ 8 <£. S J r ' S E P đ s b E S S s Ä

I B - - « ' ' - - P r i m j e d b a M n s e . ^ g e * -s

20

20

22

24

25

20

10

8

9

11

12

10

9

8

9

10

10

11

1 •

6

1

6

1

6

8

1

6

1,3

6

1,7

+ X

+ +

+

X

+

+

MH.LH 1,0

LH 1,0

1,5

MH,LH 2,0

MH.LH 1,0

MH, LH 1,0

X

X

X

X

+ X

+ X

X

X

+

LH 3,0

L H 3,0

LH 1,5

l

Žive l a rve

cerambic ida

'

Dio iznad 3,5 <m

nestao

7 22 10 11 1,2 + MH,LH 1,0 + LH 1,0

6 —

8 24 11 12 1,3 X X

9

10

25

20

12

10

10

10

5

1

4

1

3

7

+

+

+

+

L H 0,9

L H 1,5

1,5

2,0

X

+

X

+

—

L H 2J0

L H 2,0

Dio iznad 6

nes tao

Deblo p re reza ­

n o n a 3 di jela

I. d io

I I . dio

I I I . d io

234

Čikat, podaci o lovnim stablima Tabela 3

M. pinipsrda O. erosus

a § ö « - Primjedba

l i 111 « * Illlfi'LilsIi! i 1 20 12 11 2,9 + MH.LH 1,0

3,2 —

4,5—10 —

2 20 10 10 1,9—10 —

3 18 10 10 0,9 + LH 0,5

1,5—10 —

4 22 10 11 4,9 + LH 0,5

6,6 X

5

6

7

8

9

10

20

18

24

20

20

20

12

8

12

8

7

7

12

12

12

10

10

9

6,9

8,8

9,4

0,4

1,0

5,9

8,8

11,0

1,5

1,7

6,4—8

1,6

"' 1,8

3,2

1,2

+ X

— + + +

+

+

+

X

+

MH

M H

M H

MH

MH.LH 0,3

MH,

LH 0,8

* " L H 1,0

M H

X

X

X

+ + X

+ + + " X

L H 1,5

L H 3,0

MH

MH, L H

L H 1,0

1,0

C r y p t u r g u s odlaže ja ja

Nije n a ­p a d n u t o

235

EXPERIMENTELLE BEKÄMPFUNG DER BORKENKÄFER AUF ALEPPOKtEFER DURCH DAS SAFTSTROMVERFAHREN

Z u s a m m e n f a s s u n g Der Autor führte seinerzeit die Bekämipfungsverisiuehe dier Borkenkäfer auf

Fichte aus (SPAIĆ 17). Die daraus folgenden Ergebnisse wurden sehr günstig. In den weiteren Untersuchungen prüfte der Autoir die Brauchbarkeit dieser Bekämpfungs-methode gegen die Borkenkäfer auf Allappokiefer und erstattet in dieser Arbeit einen Bericht darüber.

Die Versuche wurden auf der Insel Lošinj ausgeführt. Diese Insel wird durch warmes und trodkenes Klima gekennzeichnet. Die Hauiptairten der sich in die Fang­bäume einbohrenden Borkenkäfer sind: Myelophilus piniperda L., Qrthdtomiicuis ero-sus Wooll. und Pityogenes calcaratus Eicbh. Im Aufsatz sind auch gewisse Beobach­tungen des Autors über die Biologie der obenerwähnten Borkenkäzerarten angeführt. Unter anderem bemerkte der Autor, dass M. piniperda auf Lošinj zwei Generationen jährlich hervorbringe. Die zweite Generation soll sich teils vollkommen entwickeln und im Stadium der Imago überwintern und teilweise soll sie auch im Stadium deT erwachsenen Larven überwintern.

Als Insektizid wurde die Xylamon-Paste gebraucht, weiche auf die geringelte Stelle am Baume aufgetragen wurde.

Der Autor kam zu volgenden Schlussfolgerungen: 1. Das angewandte Saftstrtomvervahren zwecks Bekämpfung der Borkenkäfer

auf dem Aleppokiefer lieferte keine zufriedenstellende Resultate.

2. Die Ursachen dies schwachen Erfolges sind nicht dem Insektizid sondern g&-wissen anderen Faktoren zuzuschreiben, von denen als haupsächliche vom Autor die folgenden angesehen werden: der Zeitabstand zwischen den Flugzeiten einzelner Borkenkäferarten, die Unregelmässigkeiten im Leatsystem des Baumes, die klEmati-schen Verhältnisse und eventuell die Physiologie der Aleppokiefer.

3. Der Erfolg war umso besser als der Zeitabstand zwischen der Baumringelung und Einbohrtung des Borkenkäfers kürzer war.

4. Auf Grund dieser Versuche kam das Saftstramverfahren derzeit nieh für An­wendung in Praxis anempfohlen werden. Man doli weiteren Forschungen überlassen, um festzustellen ob diese Methode der Bekämpfung von Borkenkäfern auf Atoppokie-jfetr wirksamer bewerkstelligt werden kann.

* Upravitelju šumarije Mali Lošinj dipl. ing. Lj. Celapu kao i osoblju ove šumarije za­hvaljujem na velikoj pomoći prigodom izvođenja terenskih radova.

236

PROBLEM ŠTETA OD VISOKE DIVLJACI NA ŠUMSKIM POVRŠINAMA

Dipl. ing. šumarstva DRAGUTIN HANZL,

1. U V O D

Pitanje unapređenja lovstva kao grane narodne privrede često je predmet raspravljanja kako među stručnjacima ekonomistima, agronomima, šumarima, a tako isto i među lovcima. Prvi posmatraju lov kroz prizmu ekonomike, dok lovci manje više promatraju lov kao sredstvo za razonodu, rekreaciju itd.

Zajednica priznaje opravdanost lova samo kao grane narodne privrede, te traži da se lovna privreda uskladi s opravdanim interesima ostalih prioritetnih grana privrede. Izravni prihodi od lovne privrede, a na prvom mjestu visina naknade zajednici moraju svojom visinom opravdavati mjesto koje lovna pri­vreda zauzima među ostalim granama privrede, a kod toga treba istaći vezu s poljoprivredom, šumarstvom, a danas posebno i s turizmom (4).

Materija lovne privrede je vrlo složena a u ovom izlaganju bit će težište pretežno na odnosu visoke divljači prema šumskoj proizvodnji na brdskim tere­nima u Slavonskom sredogorju,a djelomično i u nizinskim područjima. Odnos visoke divljači prema poljoprivredi kao i značaj niske divljači za lovni turizam nije predmet ovog razmatranja. U ovom izlaganju iznijet ću izvjesne podatke iz naše stručne, lovne i šumarske literature, časopisa, biltena i drugih pokaza­telja, zatim ću se osvrnuti na odnose šumske privrede naročito njezinog perspek­tivnog razvoja u SFRJ danas i u budućnosti, naročito na njene dodirne tačke s uzgojem divljači i lovom. Na kraju ću pokušati iz toga izvući neke zaključke. Međutim, ali smatram da o tome pitanju treba i dalje raspravljati i na kraju usvojiti onakva rješenja, koja će za zajednicu biti od najveće koristi stavljajući na stranu želje pojedinih organizacija, grupa, poduzeća itd. kao i subjektivna lo­kalna gledanja.

2. PODACI STRUČNE LITERATURE O LOVNOJ PRIVREDI

Andrašić u knjizi: »Privredni značaj lovišta u NRH« izdanoj u 1957. navodi kao rekapitulaciju približno ukupnih rashoda, prihoda i pasive prosječno godiš­nje za sva uzgojna lovišta Hrvatske kako slijedi:

Prihodi 19,900.000 dinara

Rashodi 53,300.000 dinara

Pasiva 33,400.000 dinara

237

Ti se podaci odnose na površinu od oko 880.000 ha ili 22% cjelokupnog lovnog područja Hrvatske. Ako uzmemo u razmatranje samo brdska lovišta SR Hrvatske to dobivamo ovakve podatke:

Prihodi 4,209.000 dinara Rashodi 17,200.000 dinara

Pasiva 12,991.000 dinara

Ti se podaci odnose na slijedeća lovišta: Babja Gora, Bilo Gora, Garjevica, Macelj, Majdan, Kalnik, Papuk, Petrova Gora, Prolom, Psunj i Samarica. (1) Kako je iz prednjih podataka vidljivo rashodi su za približno tri puta viši od prihoda. To su podaci koji se odnose na 1956. g. Ako uzmemo u razmatranje današnje cijene kao i troškove to bismo dobili istina znatno više prihode ali bi i rashodi bili također za nekoliko puta viši. Kod toga nisu uzeti u rashode tro­škovi koji su plaćani kao odšteta za štete u poljoprivredi, a pogotovo niti štete u šumskoj proizvodnji, a o čemu će kasnije biti više govora. Kao primjer opće zainteresiranosti za rješavanje pitanja lov — poljoprivreda — šumarstvo navo­dim članak u »Vjesniku« od 11. IV 1964. pod naslovom »Kukuruz za odštetu«. Citiram ovaj pasus: »Izgleda čudno da se divljač navodi kao razlog što se ne sadi hibridni nego obični kukuruz. A tako je na poljima u okolici Bilo Gore. Divljač iz Bilogorskih šuma — jeleni i srne su pod zaštitom — uništi svake go­dine dio usjeva na okolnim poljima i šumarija za to plaća odštetu. Godišnje se penju i do 15 mil. dinara.« Zaključak članka je bio: »Još nešto: ne bi li se šu­mariji možda više isplatilo da uredi ograđene rezervate za divljač? To bi ujedno značilo da će u okolini Bilogore biti i više kukuruza dobre kvaltete, koji za tamošnju privredu nije manje interesantan nego divljač.«

U razmatranju prihoda od lovstva na području Kotara Osijek u godini 1962. može se ustanoviti da su isti iznosili 178, 000.000 dinara, ali su rashodi iznosili 193,000.000 dinara, što pokazuje deficit lovstva kao cjeline a ujedno ukazuje na potrebu daljnje veće komercijalizacije te grane privrede. (24)

Promatrajući prihode i rashode lovstva u cijelim na brdskom području uz­gojnih lovišta u dosadašnjim uslovima vidimo da su rashodi znatno viši od pri­hoda. Poznato je također da su šumska gospodarstva kao N. Gradiška, Našice, Daruvar plaćala u ime odštete za uništene poljoprivredne kulture po 10:—20 mil. dinara godišnje, a to je i ponukalo ta gospodarstva da priđu još oko 1956/57. g. a neka i ranije ograđivanju svojih nizinskih lovišta u kojima se uzgaja jelen­ska divljač da bi se spriječile štete na poljoprivredi, a ujedno se pristupilo i in­tenzivnijem odstrelu, naročito uklanjajući suvišna ženska grla — košute, kao i škart grla muške divljači.

Naprijed smo naveli planirane prihode i rashode od lovne privrede po poda­cima Andrašića no kod toga nisu obračunate štete koje nastaju u šumama, na­ročito na plantažama i kulturama pa ćemo pokušati osvijetliti i to pitanje. O štetama od divljači u šumama raspravljano je već i na stručnim savjetovanjima i na raznim sastancima te su iznašani podaci o tim štetama, no jdš uvijek se nalazi pa i među šumarskim stručnjacima na otpor tako da-se donose i neki zaključci, no štete i dalje nastaju, a negdje se i povećavaju uslijed novih mjera za povećanje proizvodnje. U mnogim šumskim predjelima došli smo tako daleko da se postavlja pitanje da li prednost dati uzgoju divljači ili uzgoju šume. To se odnosi naročito kod podizanja novih šuma — unošenja četinjača u šume listače.

238

Unesene vrste kao ariš, borovac i duglazija bivaju u roku 3—5 g. potpuno ili djelomično uništene od visoke divljači. Jedino riješenje ako unosimo četinjače jeste da osnovane kul ture ogradimo. Podizanje ograda kao jedino sigurno sred­stvo zaštite od. divljači toliko poskupljuje troškove da se pi tamo da li je to uopće ekonomično? S druge strane potrebe šumarstva i drv. industri je diktiraju upra­vo takav način rada u šumskoj proizvodnji no o tome će biti kasnije više go­vora.

Iznijet ću neke podatke koji su razmatrani na savjetovanjima u vezi sa zaštitom šuma uopće. Od 24—26. III 1959. održano je prvo jugoslavensko savje­tovanje o zaštiti šuma. Na njemu je bilo t re t i rano i pitanje šteta od divljači. Petrović je iznio utjecaj divljači na šumsku proizvodnju. On navodi da iznosi šteta, koji su vrlo visoki a navedeni su kod procjene tih šteta, ipak ne prikazuju ni približno pravu sliku stanja na terenu. Štetne posljedice od oštećivanja di­vljači na šumski fond su daleko veće od iznosa prikazanih u dinarskoj vrednosti. Indirektne štete kao smanjenje prirasta, gubitak na kvali tetu mase uslijed t ru ­leži ili deformacija, naknadno sušenje drveća predstavljaju daleko veće iznose od prikazanih. Iznosi i primjer da se u Z. Njemačkoj godišnji iznos od visoke divljači penje na 500,000.000, DM. Od štetne divljači napominje: jelena, jelena lopatara, srneću divljač, divlje svinje i zečeve. Najvećim štetočinom smatra je­lena. Jelen oštećuje kul ture i prirodni pomladak odgrizanjem vršnih i postranih izbojaka, brstom lišća i grančica, osim toga ljuštenjem i gulenjem kore, ošte­ćivan j em kore i lomljenjem stabala i grana rogovima i zubima, oštećivanjem korijenovog sistema i gaženjem biljaka. Dakle mnogostruko oštećivanje. P re ­ma istraživanjima hrana jelena se sastoji 8 5 % od brsta drveća i grmlja, a samo 15% od paše t rave (17). Ispitivanja o štetama od jelena vršili su i naši s truč­njaci: Novović, Vasić, Nedeljković i dr. Te su štete ispitivane pretežno u nizin­skim šumama Vojvodine, gdje su oštećivana stabla topola, vrba, brijesta, na ro­čito jasena, no i ostalih vrsta kao bagrema, hrasta, američkog oraha — dakle svih vrsta koje rastu na tamošnjem području. Srneća divljač nanosi šum. drveću slična oštećenja kao i jeleni, ali su one manjeg obima iako je srneća divljač prostorno mnogo raširenija od jelena. Stete od jelena lopatara su također sli­čne, ali su vezane samo za područje kamo se isti nasele — te ih stoga ne t reba niti puštati iz ograđenih prostora u koje se uvezu. Stete od divljih svinja i zeca ne bi za sadašnje stanje i prilike u šumama slavonskog sredogorja bile od nekog većeg značaja. Bajin — Mutibarić iznose da su štete od jelenske divljači na plantažama topola tolike da ih se u izvjesnim predjelima Bačke ne može niti podizati. Kao jedno sigurno sredstvo za zaštitu plantaža od divljači smatra se podizanje ograda. No troškovi za ove iznose oko 1,000.000 dinara po dužin. km. Međutim i usprkos postojećih ograda direktna šteta od jelena kod S. G. Sombor iznosi godišnje oko 22,000.000 dinara. Uz površinu toga Š. G. od oko 21.500 ha t j . opterećenje šume od preko 1000 dinara po 1 ha godišnje.

J u r h a r (ing. Franjo) kao predstavnik šumarstva Slovenije na spomenutom savjetovanju tražio je usklađivanje šumsko privrednih i lovnih koristi u ugro­ženim šum. područjima. On navodi da srne i jeleni onemogućavaju melioraciju ugroženih sastojina. Lovne organizacije savjetuju šum. privredi ako želi spa­šavati šum. kul ture da ih ograđuje. Međutim i usprkos velikim troškovima ta ­kav savjet odnosno prijedlog je i tehnički neizvodljiv, Ako se uzme u obzir samo ekonomsko gledište onda je jasno da šumsko pr ivredne koristi imaju neospornu prednost u odnosu na koristi od lova. Divljač -— predlaže J u r h a r — kako srneću tako i jelensku na izvjesnim površinama, koje se kane tret i rat i

239

kulturama, trebalo bi za prelazni period od 15—20 godina smanjiti na najmanju mjeru egzistencije — pa ako se pokaže da je i to previše onda divljač potpuno ukloniti na tim površinama. Poslije isteka tog vremena, a možda i ranije što bi se kasnije ocijenilo, djelom već meliorirane sastojine bi bez štete podnijele ponovno uspostavljen umjeren broj divljači, s koja bi tada u njima našla nor­malne uslove za život.

Pa i Pavša (ing. Ivan) tadanji upravitelj Šumarije Varaždin navodi da su mu srne uništile u dva dana 5 ha kultura. Njemački turisti dolaze k nama u lov na jelene, a u vlastitoj ih zemlji ne uzgajaju u tolikoj mjeri, jer čine previše štete. Kao zaključci spomenutog savjetovanja među ostalim bih su i ti da je potrebno uskladiti uzgajanje divljači sa šum. privredom radi osiguranja šumske proizvodnje, a da se pri tome vodi računa o neospornim koristima jedne i druge strane (25). Dakle vidjeli smo da su štete od visoke divljači naročito jelenske u šum. proizvodnji znatne u svim područjima gdje ona živi pa i u svim republi­kama od Srbije odnosno Vojvodine, Hrvatske i Slovenije.

3. PERSPEKTIVA ŠUMSKE PROIZVODNJE S OSVRTOM NA BROJNO STANJE VISOKE DIVLJACI

Da bismo mogli što realnije ocijeniti značaj lovnog uzgoja i šumske proiz­vodnje potrebno je podvući i perspektivu razvoja šumarstva u slijedećih 20 godina. Pred šumsku proizvodnju Jugoslavije postavljen je zadatak da u nared­nom periodu od 15—20 godina, a po mogućnosti i prije, u proizvodnji i potroš­nji drveta i proizvoda od drveta stigne najrazvijenije zemlje Evrope. Perspek­tivni 20-godišnji plan treba da osigura povećani obim sječa od sadašnjih 20,000.000 m3 godišnje na oko 40,000.000 — 45,ooo.ooo m3 godišnje oko godine 1980.

Taj perspektivni plan šumarstva ostvaruje se već danas i to: a) podizanjem plantaža topola u nizinskim područjima. Prema nacrtu sedmogo­

dišnjeg plana SRH trebalo bi podići oko 150.000 ha plantaža topola. b) unošenjem četinjača u šume listača na svim brežuljkastim i brdskim podru­

čjima. Prema sadmogodišnjem planu SRH to bi trebalo da iznosi 150.000 ha. Stete na plantažama topola prikazane su u naprijed navedenim izlaganjima

na spomenutom savjetovanju, a isto tolike štete nastaju i na osnovanim kultura­ma četinjača pa već i postojećim prirodnim mladicama jele i smreke. Visoka divljač je za sada glavna kočnica za uspješniji rad kao i rad na većim površinama na svim osnovanim kulturama četinjača a isto tako i prirodnim mladićima. Već sadašnje brojno stanje visoke divljači je takovo da se na izvjesne površine koje odgovaraju po stanišnim prilikama za unošenje četinjača, ne može iste unositi (primjer unošenja ariša i duglazije u Papuk). Usprkos jasnom propisu člana 32. Zakona o šumama, isti se ne provodi još danas u cijelosti u djelo. Isti član glasi: »Od divljači mogu se u šumi gajiti samo one vrste i u onom broju koji ne ometaju pravilno gospodarenje šumama«. Uzrok da se isti član Zakona (27) ne može u cijelosti provesti u djelo jesu stavovi pojedinih lovačkih organizacija i pojedinih lovaca, koji na provođenje uzgojnog odstrela, kao i redukciskog od­strela ženskih grla odmah reagiraju i napadaju šumarstvo, ih pojedine šumar­ske stručnjake da ovi uništavaju divljač, da su protiv unapređenja lovnog turizma i si.

240

4. SADAŠNJE BROJNO STANJE VISOKE DIVLJACI I STANJE ŠTETA U ŠUMAMA

Unutar prirodnih granica staništa jelenska divljač je stalna divljač. Prosječ­ni radius kretanja jelenske divljači iznosi oko 5 km, a tome bi odgovaralo sta­nište približno od oko 8.000 ha. No pošto jelenska divljač veoma vješto primje­njuje stečena iskustva, to joj je omogućilo da se promjenama sredine uzro­kovanim civilizatorskim djelovanjem čovjeka prilagodi do te mjere da u nekim predjelima živi potpuno neprirodnim načinom života i da prijeđe na potpuno noćni način života. Iz temelja izmjenjen ritam i ciklus prehrane rezultat su promjenjenog načina života a posljedica toga su znatno veće štete, opadanje kvaliteta i si. (4)

Stete od divljači u mnogim zemljama Evrope datiraju još iz XIX vijeka time da su u XX vijeku postale od većeg značaja i osjetnije nego ranije. Uzrok tome je taj što su se površine šuma, a potovo starih znatno smanjile. Ranije je bilo šuma znatno više a divljači mnogo manje. Osim toga iz naših šuma su go­tovo potpuno uklonjeni prirodni neprijatelji visoke divljači — uništeni su me­sožderi — a uzgojni odstrel koji se vrši, ne vrši se u opsegu i na način koji bi regulirao narušenu prirodnu zajednicu. Osim toga unose se nove vrste, koje divljač prvenstveno napada. Jelenska kao i srneća divljač je sastavni dio bio-cenoze u našim šumama. Ali ta biocenoza je znatno izmjenjena pa su i štete danas znatno veće nego ranije. Mi za naše prilike nemamo statistički tačno utvrđenih šteta od divljači a niti troškova koštanja jednog jelenskog, odnosno srnećeg grla za odstrel. No prema podacima iz Zap. Njemačke procjenjuje se vrijednost jednog lovnog jelena 32.000 DM (16).

Po mišljenju nekih lovnih a i šumarskih stručnjaka (Dragišić, Fiedler) tre­balo bi brojno stanje jelenske divljači u nekim brdsko brežuljkastim i planin­skim područjima još i povećati odnosno proširiti (9 i 10). Smatramo da su takva mišljenja apsolutno pogrešna. Pa i autor »Jelena« Dragišić u svome članku: »Problem jelenske divljači u NR Hrvatskoj« iznosi kao primjer neekonomičnosti uzgoja prevelikog broja nekvalitetne jelenske divljači. On navodi da vrijednost mesa, kože i odbačenih rogova, oko 350 kom. nekvalitetnih grla (jeleni, košu­te, telad) iznosi 6,300.000 dinara a troškovi ishrane samo za jednu godinu iznose 11,641.000 dinara (9). Dakle samo za jednu godinu gubitak 5,161.000 dinara, to su podaci računati za 1959. g. Međutim u navedenim troškovima nisu iskazane štete koju jelenska divljač čini direktno na poljoprivrednim i šumskim kultu­rama. Ako uzmemo da je za uzgoj kvalitetnog zrelog jelena potrebno 12—14 god. i da je ekonomski postavljeno da omjer muških grla prema ženskim bude 1 :1 to dobivamo još tačniju sliku neekonomičnosti današnjeg stanja. I ako kod jelena dolazi i do migracije a naročito za vrijeme rike ipak je ustanovljeno da je u brdsko brežuljkastim područjima Hrvatske omjer jelena prema košuta­ma 1 :3 do 1 : 7 prosječno 1 :5. Na području Belja vršen je u godinama 1955. do 1959. uzgojni odstrel te je danas na tom području uspostavljen odnos jelena prema košutama 1:1 do 1 : 1,2.

O problemu šteta od divljači u šumama raspravljano je i na godišnjim skupštinama odnosno savjetovanjima i plenumima šumarskog društva odnosno Saveza šumarskih društava i to u Osijeku 1959., u Velikoj 1962. u Zagrebu 1963. Tu problematiku iznosili su Munkačević, Car, Hanzl.

241

III Plenum Saveza Šumarskih društava Hrvatske donio pe preporuke da se na siljedećem Plenumu razmotri problem šteta od divljači pa je i ovo razma­t ranje jedan prilog izvršenja te preporuke.

5. OSIGURANJE I ZAŠTITA PLANTAŽA I KULTURA OD ŠTETA OD DIVLJACI

Petrović navodi kao svojstvo za osiguranje od šteta od divljači slijedeće načine (17).

a) Prirodne ili biološke mjere b) Mehanička sredstva zaštite i c) Kemijska sredstva zaštite

Ad a) Od spomenutih načina za smanjenje šteta prirodnim mjerama se prepo-ruča smanjenje brojnog stanja divljači na određenu mjeru uz stručan svakogodišnji uzgojni odstrel koji će dati bolji kvalitet divljači. Sma­njenjem brojnog stanja divljači smanjiti će se i štete u šumi.

Ad b) Razlikuju se mehanička sredstva za zaštitu pojedinih biljaka i za zašti­tu ugroženih površina. Manje kul ture i plantaže t rebalo bi obavezno ograđivati jer je to najefikasnija zaštita, no ograđivanje većih povr­šina je teško i skupo.

Ad c) Kemijska sredstva su kod nas doživjela neuspjeh (18). Vršeni su izvjesni pokusi i u inostranstvu a i kod nas. Vasić je provodio ispitivanja zaštite

kemijskim sredstvima na području lovno-šumskog gospodarstva »Košutnjak« — Bilje uz pomoć šumar. fak. iz Beograda. Pokusi radi zaštite topola i vrba nisu uspjeli (23). Pokusi prema Andrašiću postoji mogućnost da nisu vršeni u smislu dobivenih uputa (23). No kad bi i kemijska sredstva bila savršeno odbojna za divljač smatramo da bi taj posao bio tehnički neizvodljiv. Šumars tvo već i da­nas ima ogromne poteškoće uslijed pomanjkanja radne snage na eksploataciji šuma kao i uzgojnim radovima. Zbog toga se nabavlja i razmjerno skupa meha­nizacija (motorne pile, t raktori , bušilice za sadnju itd) da bi se planovi i zadaci mogli izvršiti. Tret iranje pojedinih stabalaca, stabalaca ili grupa istih značilo bi daljnje povećanje i onako malog broja šum. radnika a t ime dakako i još veće povišenje troškova podizanja šuma. Osim toga kemijska sredstva trebalo bi opet uvoziti a to znači daljnje trošenje deviznih sredstava koja su i onako stalno u pomanjkanju.

Prema našoj i s tranoj l i teraturi može se smatrat i kao jedino sigurno sred­stvo za zaštitu od divljači solidno izgrađene ograde od žice, drveta ili kombi­nirane. Visina istih pa prema tome i troškovi ovise o_tome da li je zaštita po­t rebna od jelenske divljači ili samo od srneće. O izradi i vrs tama ograda neću ovdje opširnije govoriti jer je to poglavlje za sebe, koje t reba posebno obraditi . Napomenuti ću samo to da što su ograđeni kompleksi suvisliji i veći, te oblika koji se približavaju kvadra tu ili k rugu (radi manjeg opsega) to su i troškovi podizanja po 1 ha manji (19). Jedan km. solidne ograde iznosi u prosjeku oko 1,000.000 dinara.

6. DOSADANJE ŠTETE OD DIVLJACI NA PODRUČJU SLAVONSKOG SREDOGORJA

Površine prelaznih sastojina t j . loših devastr i ranih i degradiranih sastojina na dobrim i vrlo dobrim staništima iznose na području Papuka , Psunja, Krn -dije, Dilja i B. Gore prema gruboj procjeni oko 15.000 ha (to su pov. Š. G.

242

Gradiška, P. Slatina, Našice, Slav. Požega i Bjelovar. Na tim površinama gubimo godišnje prirast brzorastućih četinjača, koje bi trebalo na te površine unijeti a to iznosi i preko 150.000 m3 godišnje odnosno u novčanoj vrednosti vrlo viso­ke iznose — preko 300,000.000 dinara). Kao primjere zato ću navesti da su os­novane kulture ariša na području S. G. Podravska Slatina (predjeli oko Loma i Točka) djelom jako oštećeni, dijetom uništeni a preostali dio je ugrožen. Pri­godom instruktaža Instituta za šum. istraživanja za provođenje uzgojnih mjera odnosno konverzije radi unošenja četinjača u jed. Kusac — Slana Voda konsta­tirano je da se takovi radovi ne mogu ni zamisliti dok nije riješen problem šteta od visoke divljači. Slični primjeri su se mogli konstatirati i kod gosp. jedinice Kamare Š, G. N. Gradiška gdje su oštećivani mladici listača od jelenske divljači. Takvih primjera moglo bi se navesti i više. Kod S. G. Slav. Požega direktne štete od jelenske i srneće divljači ocjenjuju se od 1960—1963. g. prosječno sa 8,000.000 dinara godišnje. Gubitak prirasta kod tog gospodarstva uslijed nemogućnosti pravilnog gospodarenja iznose prosječno godišnje oko 80,000.000 dinara.

Kako dakle vidimo te su direktne štete ogromne, a još su veći gubici na prirastu, koji nastaju uslijed toga jer ne gospodarimo onako kako bi trebali i jer ne iskorišćujemo naše postojeće kapacitete — a to su klimatski i ekološki faktori, uključivo uslovi staništa onako kako bi to trebalo. Na taj način dozvolja­vamo da na ogromnim površinama umjesto visoko vrijednih brzorastućih četi­njača rastu loše panjače s malim prirastom pretežno prostornog drveta. Šumsko gosp. Slav. Požega izradilo je perspektivni 20-godišnji plan povećanja šum. proizvodnje prirasta za svoje područje unošenjem četinjača. No kako je danas stanje visoke divljači na tom području takovo to je u plan stavljeno i podizanje solidnih ograda. Analizom je ustanovljeno da će troškovi oko podizanja ograda za zaštitu od divljači samo na jednom dijelu posađenih površina iznositi godi­šnje 23,000.000 dinara, a kroz 20 godina 460.000.000 dinara (11). No time neće biti uklonjene sve štete od divljači u koliko se ne bi vršilo i znatno smanjenje broj­nog stanja kako jelenske tako i srneće divljači. Postavlja se pitanje koliko bi uopće bilo moguće odvajanje tolikih sredstava za takovu indirektno nepro­izvodnu investiciju kao što su ograde.

7. Z A K L J U Č C I

Iz dosadašnjeg izlaganja mogu se povući i neki zaključci a to bi bilo: a) Dosada se nije kod nas vodilo dovoljno računa o štetama od visoke divljači

niti su se vršila potrebna ispitivanja o tim štetama u šumarstvu i poljopri­vredi. Stoga bi trebalo da taj zadatak preuzmu naše naučno istraživačke in­stitucije koje će ispitati granice ekonomike uzgoja visoke divljači s obzirom na poljoprivredu, šumarstvo i turizam. Kod toga treba naročito ustanoviti i odrediti metodiku za praćenje i obračun svih šteta od divljači,

b) Odmah treba pristupiti uzgojnom odstrelu i smanjenju broja nekvalitetne visoke divljači i uspostaviti omjer 1 : 1 muških grla prema ženskim, te u tome smislu izvršiti i redukcjiski odstrel ženskih grla,

c) Da se zadatak pod b) može izvršiti treba od Sekretarijata za šumarstvo IV Hrvatske ishoditi odobrenje odnosno saglasnost da se odstrel ženskih grla jelenske i srneće divljači može vršiti od 1. augusta do 28. februara,

d) Da se odmah započne s metodičkim praćenje šteta od jelenske i srneće di­vljači. Kod toga treba ustanoviti direktne štete kao i one koje nastaju kao

243

posljedica oštećenja, gubitak prirasta itd. Ta oštećenja t reba ustanoviti ko­ličinski u m3, a ujedno iskazivati i u dinarskoj vrijednosti,

e) Kao jedino sigurno sredstvo zaštite od divljači smatra se za sada solidno iz­građene ograde. No pošto su troškovi za podizanje istih vrlo visoki to se znatno smanjuju mogućnosti investiranja šumarstva u biološke investicije.

f) Sve ove mjere t reba poduzimati za cijelo područje SR Hrvatske i iste provo­diti planski i sistematski.

L I T E R A T U R A t

1. Andrašić ing. Drago: Privredni značaj uzgojnih lovišta NRH Zagreb 1957. 2. Andraišić ing. Drago: Prvi naši eksperimenti »Anthropinom« kod zaštite protiv

divljači. Lovački vjesnik 10/56. Zagreb. 3. Andrašić ing. Drago: Upotreba nekih kemijskih sredstava. Lov. vj. 3/56 — Zagreb. 4. Car ing. Zvonko: Bonitiranje lovišta za jelena, srnu, divokozu i tetreba — Za~

greb 1961. 5. Car ing. Zvonko: Potrefoe i perspektive razvoja lovne privrede SRH Lov. vj.

9/63. — Zagreb. 6. Car ing. Zvonko: Nedostatak u dosadašnjem uzgoju srna u NRH Lov. vj. br.

2/57. — Zagreb. 7. Cv. V Plenum saveza šum. društava Hrvatske Šumarski list 11—12/1963. Zagreb. 8. Dragišić ing. Petar Jelen — Zagreb 1958. 9. Dragišić ing. Petar Problem jelenske divljači u NRH Lov. vj. 7/59 — Zagreb.

10. Fiedler ing. Nikola O jelenu — Lov. vj. 10/58. Zagreb. 11. Hanizl ing. Dragutin Orjentacija u gospodarenju S. g. Slav. Požega — Sum. list

1/2 1964. Zagreb. 12. Ivković Ljubiša Proučavanje uzroka šumskih šteta od jelena — Lov. vj. 4/56.

Zagreb. 13. Jeftić ing. Miloš: Unošenje četinjara u šume lišćara — Beograd 1962. 14. Kišpatić dr. ing. Josiip: Brojno stanje divljači u Evropi — Lov. vj. 1/2 — 62. —

Zagreb. 15. Mott ing. Rafael: III Plenum Saveza šum. društava Hrvatske — Šum. list 1/2

1963. Zagreb. 16. Novović ing. Marko: Uzgoj divljači i moderno gazdovanje Šumama <— Šumarstvo

7/8-1959. Beograd. 17. Petrović ing. Nenad: Uticaj divljači i sitnih glodara u šum. proizvodnji —• Zagreb

1960. 18. Petrović ing. Nenad: Zaštita cetinijarskih rasadnika kultura plantaža i sastojina

od divljači i sitnih glodara — Materijal za seminar o zaštiti u Dolenskim topli­cama i od 14—17. II 1962. — Beograd 1962.

19. Sommer dr. H. G.: Waldbau durch Zaiunschutz — Paul Parey in Hamburg u Berlin 1956.

20. Srdić ing. Dušan: Kemijski preparati za sprečavanje šteta od divljači — Lov vj. 26/61. Zagreb

21. Tičak Berto: Štete od divljači — Lov. vj. 11/57. Zagreb. 22. Turkalj ing. Z.: Lovostaja na srneću divljač — Lov. vj. 8/57. 23. Vasić ing.- Milomir: Ogledi hemiske zaštite topole i vrbe od štetnog djelovanja

visoke divljači — Šum. list 8/9 1959. 24 Dosadašnji razvoj i današnji stepen razvijesnosti Kotara — Osijek, Osijek

1963. 25 Prvo Jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma — Zagreb 1960. 26 Savremene metode proizvodnje drveta u prirodnim šumama, Beograd 1961. 2?7 Osnovni zakon o šumama.

244

PROBLEMATIKA GOSPODARENJA SUMAMA NA PODRUČJU GORSKOG KOTARA I LIKE

Ing. FERDO SULENTlC

Povećanje potreba na sirovinama od drveta gotovo u svim oblicima, a na­ročito na pilanskoj oblovini i drvetu za kemijsku preradu, prisiljava nas iz dana u dan da s sjedne s t rane sve više napinjemo planove sječa a sa druge, i upravo radi toga, da razmat ramo sadašnje stanje sastojina, njihove proizvodne moguć­nosti sada i u budućnosti, t j . u ono vrijeme kada bi se te sastojine moglo i t r e ­balo privesti relat ivno normalnom stanju ne samo u pogledu količine drvnog fonda, već i zastupljenosti pojedinih vrsta na konkre tn im staništima, kvalitete drvnog fonda u sastojinama, njegove vrijednosti i drugo.

Radi opširnosti ove tematike, u članku osvrnut ćemo se na stanje drvnog fonda isključivo prebornih šuma i to na području sadašnjih Šumskih gospo­darstava Ogulin, Senj, Gospić i Delnice.

Pris tupimo dakle razmatranju stanja i s t rukture drvnog fonda na spome­nutom području.

Tabela 1. Obrasla površina i drvni fond sada i u odnosu na normalno stanje

O p i s

Obras la površ ina ha Fond četinjača 000 m 3

Zastupljenost ' /o Fond l is tača 000 m 3

Zastupl jenos t ,0/o Fond u k u p n o 000 m 3

Po h e k t a r u pros jek m 3 /ha Fo h e k t a r u četinj . m 3 /ha Po h e k t a r u l is taće nvVha Norma lan prosjek m 3 /ha Norma la četinjače nvVha Norma la l is tače m 3 /ha Norma ln i fond 000 im3

Od toga četinjače 000 m 3

Od toga l is taće 000 m 3

Delnice

68.394 12,903

62 7.967

38 20.870

305 189 116 350 262 88

23.938 17.919

6.019 Ods tupan je od normalnog s t an ja p ros jek u 9/o Ods tupan je četinjača u */«

13 28

Područ je Senj

63.368 4.892

37 8.452

63 13.344

179 66

113 310 217 93

19.644 13,751 5.893

32 64

šumskog gospodars tva Ogul in

60.274 7.147

47 8.127

53 15.274

243 114 129 320 224 96

19.288 13.501 5.787

21 47

Gospić

104.018 6.256

28 15.741

72 21.997

291 5»

152 300 210 90

31.205 21.844

9.361

30 72

Ukupno

296.054 31.198

44 40.287

56 71.485

241 106 135 318 226 92

94.075 67.015

27.060

24 53

* Referat pripremljen za savjetovanje na godišnjoj skupštinu Saveza šumarskih društava Hrvatske u junu 1964. g.

245

Razmatrajući situaciju sadašnjeg drvnog fonda u odnosu na potrebno pri­bližno normalno stanje dolazimo pomoću tabele 1. do slijedećih zaključaka: 1. Da je sadašnji drvni fond u odnosu na normalno stanje manji za oko

94,075.000 — 71,485.000 = 22,590.000 ni3, ili u prosjeku smanjen za 24%- U tome je pogledu najteža situacija na području Šumskog gospodarstva S e n j gdje to odstupanje iznosi čak 32%. Na području Šumskog gospodarstva G o s p i ć odstupanje iznosi 30%, O g u l i n 21%, dok je na području Šumskog gospodarstva D e l n i c e odstupanje najmanje i iznosi svega 13%.

2. Drvni fond četinjača na ovome području u odnosu na zastupljenost prema listačama i normalno stanje podbacuje na području Šumskog gospodarstva D e 1 n i c e za 28%, S e n j 64%, O g u l i n 47% i G o s p i ć 72%.

3. Drvni fond četinjača u odnosu na normalno stanje iznosi po ha: D e l n i c e 189 m3, a trebalo bi da bude 262 m3, S e n j 66 m3, dok je normala 217 m3, O g u l i n 114 ms, umjesto 224 m3 i G o s p i ć 59 m3 umjesto 210 ni3.

4. Drvna masa listača po hektaru u odnosu na poželjnu smjesu i normalno stanje veća je u prosjeku na cijelom području za 135 — 92 = 43 m3, na po­dručju D e l n i c a 116 — 88 = 28 m'3, S e n j a 113 — 93 = 23 m3 O g u l i n a 129 — 96 = 33 ni3 i G o s p i ć a 152 — 90 = 62 m3. Slijedi zaključak da je na cijelom području drvni fond listača veći od normalnog stanja za 40,287.000 — 27,060.000 = 13,227.000 m3. Valja napomenuti da je u tabeli 1. normalni drvni fond po hektaru ra­

čunat uz djelomičnu primjenu podataka po trećoj normali (Dr KLEPAC: »Novi sistem uređivanja šuma«), a djelomično uz primjenu prikupljenih podataka izravnao sa područja o kojem je ovdje riječ. Zastupljenost četinjača računata je u prosjeku za područje Š. g. Delnice sa 75%, a za ostala područja 70%.

Tabela 2. Struktura drvnog fonda po debljinskim razredima

Deblj inski r az r ed

10—20 cm 21—30 cm 31—40 c m 41—50 cm 51—60 61—70 c m 71 i više U k u p n o: Od toga četinjače

Fond sada j e l a /bukva

u 000 m 3

5.360 9.949

14.217 15.858 12.875

7.350 5.877

71.486 31.198

!•/.

7,5 13,8 19,8 22,5 18,0 10,2 8,2

100,0

P o Klepčevoj I I I niormali t reba lo

•/• 7

20 23 21 18 11

100

b i bi t i p r ib l ižno: u 000 m 8

6.585 18.815 21.637 19.756 16.934 10.348

94.075 67.015

Iz tabele 2. vidi se da je u cjelini gledano struktura po debljinskim razre­dima u odnosu na normale po Dr KLEPCU prilično povoljno raspoređena. Jače odstupanje na niže jedino se pojavljuje kod debljinskog razreda 21—30, cm (za­stupljenost 13,8%, a trebalo bi biti oko 20%). S obzirom da se ovdje radi o kon­kretnim drvnim masama bilo bi zapravo bolje da se u ovome debljinskom raz­redu pojavljuje zastupljenost i preko 20%. U tome slučaju, gledano u budućnost, moglo bi se računati s povoljnijim postotkom volumnog prirasta. S druge strane potpuno je logično da se u najtanjim debljinskim razredima pojavljuje izvjes­na praznina, s obzirom na činjenicu, da se na ovome području pretežno radi o sastojinama, koje su u vrijeme tretmana pretežno bile potpuno ih djelomično

246

prašumskog tipa. U takvim sastojinama prevladavaju srednji i deblji deblj. raz., podmlatka ima relativno malo, pa radi toga manjkaju i drvne mase iz prva dva debljinska razreda. Zapravo takve su sastojine pretežno zagušene i, gledano po visini, formirane su pretežno u jednoj etaži i to onoj najvišoj. To je uzrok, gle­dano vremenski dalje unazad, da nije dolazilo do pomlađivanja u onoj mjeri, koliko je potrebno da se produktivnost tla održi na odgovarajućem nivou. Upra­vo nas ta okolnost upućuje na zaključke da će biti potrebno pronalaziti sva mo­guća rješenja da se regeneracija ubrza i to pretežno u korist četinjača. U sva­kom slučaju, obzirom na izloženo u buduće se neće moći izbjeći zahvati na pod-sijavanju četinjača i kompletiranju gotovim biljkama i to na što većim povr­šinama.

Valja podvući, gledajući pojedine sastojine i objekte, da struktura drvnog fonda po debljinskim razredima znatno ili potpuno odstupa od normalne preborne strukture. Zapravo radi se o sastojinama od degradiranih do dvoetažnih (izvr­šene oplodne sječe), ili pak sastojinama s nagomilanim drvnim masama sa isključivom zastupljenosti debelih i srednjih debljinskih razreda. Navedena okolnost dovodi nas do zaključaka da će biti potrebno sastojine razvrstati u dvije glavne grupe. U prvu grupu bi došle mješovite sastojine četinjača i listača, koje i po svojoj debljinskoj strukturi pružaju sve preduvjete za primjenu metoda za preborno gospodarenje. Međutim u drugu grupu došle bi sve čiste sastojine, naročito bukve, u kojima će u sadašnjem stanju trebati primijeniti razne i uvi­jek konkretne zahvate od dovršnih sjekova do izrazitih melioracijskih sječa, uz redovito i veoma intenzivno očetinjavanje.

Predodžba o stvarnom stanju drvnog fonda ne bi nam bila dovoljno jasna ukoliko se ne bismo osvrnuli i na kvalitetno stanje sastojina. Zapravo za dono­šenje odluka o smjernicama budućeg gospodarenja ponekad je to najpresudniji faktor kada se god radi o sastojinama loše kvalitete i takvim sastojinama koje ni izdaleka nisu u stanju da nam, podržavajući njihov vijek rasta, dadu odgo­varajuće prinose ni po količini drvne mase, a još manje po kvaliteti.

Prema tome bit će jako važno razmotriti podatke o etatu iz 7-godišnjeg plana po ukupnoj drvnoj masi i ostalim gospodarski interesantnim elementima u odnosu na normalni etat i po količini i po relativno zadovoljavajućoj kvaliteti sastojina.

Prije toga potrebno je osvrnuti se na proizvodne mogućnosti sastojina sada i u skorijoj budućnosti.

PRIRAST I ETAT

S obzirom da prirast na dobrom dijelu ovoga područja nije izmjeren (na pr. područje Like), već iskazan iskustvenim ocjenama, stojimo na stanovištu da nema svrhe s takovim podacima ovdje operirati. Osim toga nema puno svrhe operirati ni sa takvim podacima, gdje je prirast utvrđivan na konkretnoj masi, ne vodeći pri tome računa o relativno velikoj zastupljenosti nekvalitetnih drvnih zaliha. Podaci lišeni tako obrađenih elemenata mogu nas dovesti do potpuno krivih zaključaka pa i takvih, da gledano u naprijed, računamo djelomično i s takvim prirastom i na osnovu toga etatom, koji bi za proizvodnju značio upravo gubitak na vremenu, tj. s prirastom koji je s obzirom na lošu kvalitetu drvnih masa ekonomski i tehnološki potpuno bezvrijedan, zapravo negativan.

247

Stoga smatramo da je svrsishodnije da se ovdje razmotri iskazani godišnji etat u odnosu na postojeće drvne zalihe. Osim toga bit će potrebno dati barem približnu ocjenu o drv. zalihama u postojećem drv. fondu s kojima se u budu-ćoj proizvodnji može računati, za razliku od zaliha koje su prezrele i nekvali­tetne pa radi toga ne predstavljaju glavnicu koja svojim prirastom može ga­rantirati pozitivne rezultate. Naprotiv, taj dio drvnih zaliha upravo predstavlja biološki a djelomično i ekonomski balast. Analogno prednjim postavkama ta­kođer je potrebno razmotriti koliki se prirast može ostvariti na ostatku odgova­rajućeg (perspektivnog) drvnog fonda za ono vrijeme, dok se u granicama iska­zanog etata ne iskoristi spomenuti ostatak nekvalitetnog drvnog fonda:

a) Iskazani godišnji etat prema 7-godišnjem planu, u odnosu na postojeći drvni fond:

Listača Četinjača Ukupno

Drvni fond u 000 m3 40.288 31.198 71.486 Etat u 000 m3 832 481 1.313 Postotak od drvnog fonda: 2,1% 1,5% 1,8%

Iz prednjeg prikaza vidimo, da je 7-godišnjim planom predviđena sječa listača u prosjeku 2,1% od ukupnog drvnog fonda listača, a četinjače svega 1,5% od fonda četinjača, tj. u prosjeku od ukupnog drvnog fonda 1,8%.

Usporedivši ove podatke s postocima mogućeg volumnog prirasta a na bazi podataka o volumnom prirastu po debljinskim razredima za jelu (Dr KLEPAC — »Uređivanje šuma« — skripta 1959) te na osnovu prikupljenih podataka kod Instiuta za šumarska i lovna istraživanja SRH (ing. Dražen CESTAR) može se zaključiti da etat od 1,8% u prosjeku približno odgovara prosjeku volumnog prirasta u odnosu na stvarno stanje sastojina, zastupljenost vrsta, debljinske razrede i drugo. Međutim etat listača u visini od 2,1% svakako je veći za oko 0,5% od mogućeg prirasta obzirom na loše stanje i neuređenost sastojina. Napro­tiv etat četinjača u visini 1,5% manji je za 0,5—1,0% od stvarno mogućeg prirasta.

Na prvi pogled, a s obzirom i na stanje drvnih zaliha ispod normale, dolazi se do zaključka, da bi etat listača trebalo smanjiti barem za 0,5% od ukupnog drvnog fonda, ukoliko želimo postepeno dostići kotu normalnog fonda, a etat četinjača ne povišavati s tendencijom bržeg povećanja i inače preniskog fonda četinjača, te poboljšanja omjera u odnosu na bukvu.

Stvari međutim drugačije stoje:

Listače (bukva): Naime, s obzirom na činjenicu da su dugi niz godina čak i za ogrjev sječena

kvalitetnija i najkvalitetnija bukova stabla (unazad četiri decenija i više buko­vo je tehničko drvo imalo slab plasman na tržištu) u sastojinama, a na tlu su ostajala stabla slabije kvalitete i škart, stabla u sadašnjem drvnom fondu lišćara (bukve) na prebornom području nalazi se najmanje 40% drvne mase bez ikakve ih s relativno malom tehničkom vrijednosti. S druge strane, u sastojinama koje još uvijek imaju prašumsku strukturu, pretežan je dio bukovih stabala nekvali­tetan i prezreo.

248

249

Dakle, u drvnom fondu bukve koji iznosi 40,288.000 m 3 oko 40'% drvne mase nema nikakvih uslova da posluži kao osnova (glavnica) za buduću proizvodnju i gomilanje zaliha bukovine. Prema tome u određenom razdoblju t reba iskori­stiti t j . ukloniti sa staništa 16,115.000 m 3 nekvali tetne bukovine, sa zadatkom da se uz odgovarajuću akciju očetinjavanja, areal četinjača povećava a ujedno da se hotimično snizuje drvni fond bukve, no da se ujedno kvali tetno znatno poboljšava.

Kako etat bukovine prema 7-godišnjem planu iznosi godišnje 817.248 m3, to će se fond od 16,115.000 m 3 iskoristiti za okruglo 20 godina. U ovome će se zahvatiti dobrim dijelom drvne mase iz najdebljih razreda. Prema tome kao glavnica ostaje ne samo kvalitetniji, već u prosjeku tanji i vitalniji drvni fond. Na ovome i ovakvom drvnom fondu (glavnici) postotak volumnog prirasta se povećava i približno se kreće oko 2%. P rema tome ćemo nakon 20 godina imati slijedeći fond bukovine:

(40,288.000 — 16,115.000) x 1, 022« = 36,000.000 m3

U daljnjem iskorišćavanju ova nam glavnica garant i ra etat od najmanje 2 % t j . oko 720.000 ni3. Zapravo etat koji je za oko 100.000 m 3 b ru to mase manji od prethodnog, ali po količini i vrijednosti sortimenata barem toliko vrijedan koliko prethodni.

Pogledamo li podatke iz priložene tabele 3. »Prikaz etata bukve u prebornim šumama prema 7-godišnjem planu u odnosu na mogući etat na bazi normalnog stanja sastojina«, pada naročito u oči, da prema 7-godišnjem planu etat buko­vine iznosi 817,248 m3 i da od toga napada svega 20% tehničke oblovine t j . svega 160.541 m3 i 19% celuloznog drveta u visini od 152.171 m3 . Naprotiv, iz nave­dene tabele vidimo da se normalni etat bukovine treba kretat i u granicama 540.000 m3, uz prosječno iskorišćenje tehničke oblovine najmanje 40'% i celuloze 28%. U tome slučaju za podmirenje potreba industri je još uvijek napada oko 216.000 m 3 istih tih sort imenata oblovine, t j . za preko 50.000 ni3 više, i uz to znatno kvalitetnijih i vrednijih. Isto tako ne smanjuje se ni napad celuloznog drveta. Zapravo, kod etata manjeg godišnje za blizu 300.000 m 3 ne samo da se podmiruju potrebe kritičnih sortimenata, već se njihov napad povećava i po količini i kvaliteti. Na pr. oblovine za ljuštenje kod smanjenog etata, s obzirom na odgovarajuću kvali tetu sastojina, napada godišnje oko 75.000 m13, u odnosu na sadašnjih ukupno oko 14.000 m3.

Prednji podatak očito govori u prilog teze da je potpuno pogrešno izravna: vati etat sa prirastom (koji je kod loših sastojina i onako dubiozan) i na taj način provoditi politiku povećavanja drvnog fonda. Naprotiv, t akva rješenja bi nas brzo dovela u bezizlaznu situaciju: s jedne s t rane ne bismo raspolagali n ikakvim drvnim fondom na kojemu bi dugoročno mogli zacrtavati perspektivno normaliziranje sastojina, a s druge imali bi veliki etat po bru t to drvnoj masi, a po potrebnim tehničkim sart imentima — totalni vacuum.

Ukoliko bi netko našao za potrebno da provjerava navedene podatke o kvaliteti sastojina bukve i napada pojedinih sort imenata, onda te podatke ne t reba tražiti u l i teraturi , već prije u operativi šumske i pilanske proizvodnje. Svi spomenuti podaci upotrebljeni su iz vlastitih iskustava i još uvijek uzimani s izvjesnom rezervom. Na pr. napad od 40% bukove oblovine, nije pokazatelj za maksimalna dostignuća u uzgoju šuma, već pokazatelj za malo bolje srednje-kvalitetne bukove sastojine.

250

Navedeni etat od 720.000 m3 kojega ćemo imati nakon dvadesetogodišnjeg sistematskog iskorišćavanja sada već kvalitetnijih drvnih zaliha, garantira nam učešće najmanje 25% tehničke oblovine ili 180.000 m3 (20.000 m3 više nego sada) a celuloznog drveta najmanje 22% ili 158.000 m3, što garantira podmirenje sada iskazane proizvodne kvote.

Postavka inače opravdana, o intenzivnom zahvatu u nekvalitetne bukove drvne mase u korist proširenja areala četinjača neizbježno zahtijeva čvrstu i ujedno ekonomski realističnu organizaciju provođenja takvih mjera. Kod ovak­vog načina rada dolazi do potrebe bezkompromisnog izvršavanja uzgojnih za­dataka i po obimu i po kvaliteti. To svakako zahtijeva solidnu i iscrpnu razradu privrednih planova.

Iz svega naprijed izloženog dolazimo do zaključka da će-biti potrebno u iz­vjesnom dužem razdoblju namjerno tj. sistematski zahvatiti u drvni fond li: stača (bukve) i preko prirasta. Koliki će ti zahvati biti i koliki etat, tokom toga sanacionog razdoblja, bilo bi suviše proizvoljno sada predviđati. Važno je me­đutim uvidjeti, da je to jedini prihvatljiv put ka sanaciji stanja drvnog fonda na prebornom području SR Hrvatske, a možda i u nekim drugim republikama, dok će se visina etata bukve za pojedina razdoblja morati utvrđivati u skladu s ostvarivanjem povećanja areala četinjača kao i potrebama na sirovinama bu­kve, ne samo u pogledu potražnje, nego i mogućnosti plasmana nekih manje vrijednih sortimenata. Uz pretpostavku, da će provođenje ovakvih zahvata biti na odgovarajućoj gospodarskoj i biološkoj visini, a to se mora obezbijediti, vi­djeli smo iz komparativneg prikaza u tabeli 3., da nema mjesta bojazni da će biti ugroženo snabdijevanje traženim sirovinama, pa i onda kada se u krajnjem slučaju etat bukve smanji za skoro 300.000 m'3. Naprotiv.

četinjače: Vidjeli smo da je prema 7-godišnjem planu godišnji etat četinjača, predvi­

đen u visini od 481.000 m3, što od postojećeg drvnog fonda od 31,198.000 m3. iz­nosi u prosjesu 1,5%. Kako se prirast četinjača prema već spomenutim podacima kreće oko 2%, pa možda i nešto više, to znači da se predviđeni godišnji etat kreće u granicama od oko 75% od prirasta. Budući je postojeći drvni fond ma­nji za 67.015 — 31.138 = 35.817 miliona kubika od normalnog stanja potpuno je razumljivo i jasno da se je iskazanim etatom nastojalo tražiti rješenje na sanaciji i povećanju drvnog fonda četinjača. Međutim, ako pogledamo podatke iz tabele 4., »Prikaz etata četinjača u prebornim šumama prema 7-godišnjem planu u odnosu na mogući etat na bazi normalnog stanja sastojina«, vidjet ćemo da nam sadašnji etat daje u prosjeku svega 53% tehničke oblovine, a trebalo bi biti barem 70%, tada postaje jasno, da nam je i postojeći fond četi­njača daleko ispod prosječne kvalitete. U tome pogledu naročito je kritično sta­nje kod šumskih gospodarstava Senj, Ogulin i Gospić, gdje se napad tehničke oblovine od brutomase kreće svega od 43 do 47%. Zapravo više nego mizerno. Nažalost to je tako, a rezultat takvog stanja je previše velika zastupljenost pre­zrele oštećene i nekvalitetne drvne mase stabala. Na osnovu vlastitog pozna­vanja, oslanjajući se uz to i na ocjenu iskusnijih stručnjaka s toga područja, od ukupnog fonda četinjača na prebornom području drvna masa nekvalitetnih sta­bala, koja nisu sposobna za daljnju produkciju i odgovarajući prirast, kreće se u prosjeku između 30 i 40%. U svakom slučaju ta je situacija, osim Šumskog gospodarstva Delnice na području ostala tri gospodarstva još puno gora, a naj­gora na području š. g. Senj.

251

252

Prednji podaci navode na zaključak da za sanaciju stanja drvnog fonda četinjača na opisivanom području, nije toliko bitno provoditi relativno malo na­gomilavanje masa i to na glavnici dobrim dijelom loše kvalitete, koliko je bitno, kao što je već naprijed spomenuto, napregnuti sve snage da se areal četinjača što više i čim prije proširuje na račun listača, ili bolje reći bukve.

Prema dvadesetogodišnjem planu razvitka drvarske industrije, iskazane su slijedeće najnužnije potrebe sirovina od četinjača:

Potrebe na četinjačama m3 u godini 1964. 1970. 1980.

Trupci za rezanje 220.000 220.000 220.000 Celulozno drvo 180.000 200.000 210.000 Jamsko drvo 27.000 27.000 27.000 Ogrjevno drvo 20.000 10.000 5.0OO

Ukupno netto masa: 447.000 457.000 462.000

Potrebno sijeci brutto (x 1,25) 558.750 571.250 577.250 Postotak od postojećeg drvnog fonda 1,8!°/» 1,8%> 1,9°/» Etat prema 7-godišnoem planu 480.722 480.722 480.722

Ostaje nepokrivrena potreba za 78.028 m3 90.528 m3 97.5:28 m3

Vidjeli smo već da e ta t p r e m a 7-godišnjem p lanu iznosi svega l ^ / o od postojećeg drvnog fonda, a prema prednjoj tabeli manji je od iskazanih potre­ba za 78.028 m3 do 97.528 m'3 u odnosu na godine 1964. do 1980. Također prema prednjoj tabeli dolazimo do podataka, ukoliko bi od postojećeg fonda podmi­rivali cjelokupnu iskazanu potrebu na sirovinama od četinjača, da bi taj zahvat još uvijek iznosio svega 1,8% u godinama 1964. i 1970., a 1,9% u godini 1980. Dakle u najmanju ruku ne veći od sadašnjeg prirasta drvne mase, a prilično ma­nji od prirasta kojega ćemo dobivati nakon provedenih sječa najnekvalitetnijih i prezrelih drvnih masa.

Mi znamo, da je izvjesnim planovima zacrtano, da se manjkovi na sirovi­nama četinjača podmire u relativno kratkom roku (10—20 godina) forsiranom proizvodnjom drvnih masa četinjača brzog rasta s tim, da je poseban akcenat u tome dan osnivanju četinjarskih plantaža.

Bilo bi nepravilno stati na stanovište da je nekorisno podržavati neophod­nost proširenja areala četinjača i izvan područja obraslih šumskih površina. Naprotiv to će nam dobro doći u svakom pogledu.

Međutim to ne smije biti razlog da se zapostavlja briga o onim drvnim ma­sama koje se mogu dobiti ili proizvesti na dijelu površina koje su obrasle šu­mom, za razliku od drvnih masa proizvedenih na novim površinama. Ovo ne samo radi toga što su drvne mase s područja postojećih šuma jeftinije (iako to na prvi pogled ne izgleda tako) nego još više radi toga što osvajanjem novih površina pod šumske kulture za koje ima interesa i poljoprivreda (naročito sela) dolazimo u stanje priličnog broja nedovoljno rješenih pitanja.

Dokumentaciju o dodirnutoj problematici i dosadašnjim rezultatima rada na plantažiranju četinjača, red je da obrade oni stručnjaci, kojima je uzgoj

253

šuma uža specijalnost. Ovom prilikom bi taj posao trebalo obaviti isključivo na bazi naučne sistematičnosti i ujedno krajnje gospodarske konkretnosti i do­sljednosti.

U svakom slučaju potrebna nam je u tome pogledu jedna potpuno sigurna studija i na osnovu toga operativni plan proizvodnje drvnih masa četinjača i to prvenstveno na postojećim šumskim površinama, a samo potrebne razlike na površinama izvan šume. U tome slučaju moći ćemo s velikim postotkom sigur­nosti planirati dugoročniju dinamiku snabdijevanja industrijskih pogona sirovi­nom od četinjača.

Ukazali smo na potrebu naučnog preispitan ja postavki o plantažama četi­njača samo zato, što se na njihovo osnivanje troše relativno velika sredstva, a zapostavlja unapređenje postojećeg drvnog fonda, koji, kao što smo vidjeli, upravo vapi da mu se pomogne i pristupi radu na potrebnom preobražaju i oživljavanju proizvodnog potencijala. Za sada se na ovom drugom zadatku, za naše pojmove najprioritetnijem, radi jako malo i na taj način gubi na drago­cjenom vremenu i tempu, dok se od zahvata, barem prema dosadašnjim re­zultatima, na prvom zadatku ne može ni iz daleka ono očekivati, one drvne mase i u ono vrijeme kako je to predviđeno i na tome planiran opstanak pojedinih kapaciteta drvarske industrije.

Ukoliko ne bismo već sada uočili nedovoljnu sigurnost tih postavki, tada bismo već nakon relativno kratkog vremena bili prisiljeni izvršiti krajnji pri­tisak na već i tako premali drvni fond četinjača, pa i pod cijenu daljnjeg sma­njenja osnovnog fonda drvne mase. Stoga se postavlja pitanje nije li bolje i korisnije, obzirom na činjenicu da se razlika između iskazanog etata četinjača i količine potrebne za alimentaciju industrijskih pogona redovito zadnjih godina podmiruje naknadnim planovima sječa, da se već u sedmogodišnjem i dvade­setogodišnjem perspektivnom planu etat četinjača povisi na iznos koji odgovara iskazanim potrebama, a ta razlika u povišenju iznosi u 1964. godini 78.028 m3, u 1970. god. 90.528 m3 i u 19801. god. 97.528 m8. U tome bi slučaju prosječni etat četinjača od ukupnog fonda iznosio 1,8% do 1,9% umjesto iskazanih 1,5% i još uvijek se kretao u granicama prosječnog volumnog prirasta pa čak i nešto ispod toga. Uz preduvjet široke akcije očetinjavanja već prema ranije izloženim tezama i sistematskog čišćenja drvnog fonda od nekvalitetnih drvnih masa, ne samo da bismo za izvjesno duže razdoblje rješili pitanje najnužnije alimentacije industrijskih pogona, već bismo u postojećim šumama postepeno pospješili i ubrzali povećanje drvnih zaliha četinjača na dva načina i to postepenim ura-stanjem novih drvnih masa na proširenim šumskim površinama s jedne strane, a sa druge izvjesnim povećanjem volumnog prirasta na ostatku postojećeg drvnog fonda što će se realno moći ostvarivati prvenstveno sječom debelih i nekvalitetnih stabala i uz istovremenu štednju drvnih masa na stablima tanjih i srednjih debljinskih razreda.

Ukoliko su izložene postavke u granicama tačne i prihvatljive, onda se nameće zaključak, da je kao cijena za napeti etat četinjača, a u interesu pove­ćanja ovog inače deficitiranog drvnog fonda, potrebno predvidjeti i provoditi velike i široke akcije na proširenju areala četinjača i na taj način postepenoj sanaciji cjelokupnog drvnog fonda na prebomom području. Financijska sredstva za ove radove, ukoliko ih bude dovoljno, a koja se dobivaju iz postojećeg drv­nog fonda, morala bi se stoga prvenstveno trošiti na ove akcije, a tek eventual­ni viškovi i sredstva dobivena putem d u g o r o č n i h zajmova na osnivanje novih kultura četinjača.

254

VRIJEDNOST SADAŠNJEG ETATA U .ODNOSU NA NORMALNI

O potrebi i neophodnosti zahvata na sanaciji drvnog fonda prebornog po­dručja, jasno govore podaci iz priložene tabele 5. »Komparat ivni prikaz vr i­jednosti sadašnjeg i budućeg godišnjeg etata na prebornom području«. U toj tabeli uvršteni su u stvari podaci iz tabela 3. i 4. o količinama i napadu poje­dinih sort imenata i obračunati u bru t to iznosima prema vrijednostima na trži­štu.

P rema navedenim podacima izlazi da sadašnji godišnji etat na prebornom području vrijedi svega oko 8,,056,379.000 dinara u odnosu na moguću vrijednost normalnog etata od oko 17„167,774.000 dinara, ili svega oko 47% od moguće vrijednosti godišnjeg etata.

Nadalje, pada u oči, da normalni etat bukve od oko 540.000 m3, vrijedi čak i nešto više od vrijednosti sadašnjeg etata, koji iznosi 817.248 m3, zapravo od etata koji je veći za oko 277.000 m3. Pođemo li od činjenice da proizvodni troškovi po jednom m13 b ru t to drvne mase bukve iznose u prosjeku najmanje 4.000 d, to znači da je šumarstvo samo u tome slučaju na račun nekvali tetne drvne mase opterećeno godišnje sa negativnih oko 110,800.000 d. Stoga nije n ikakvo čudo što se ona šumska gospodarstva, koja sada imaju pretežno bu­kovinu, bore s financijskim poteškoćama.

Vrijednost bru t to mase jednog m 3 bukovine iznosi sada u prosjeku 4.610 d, a t rebala bi iznositi oko 7.320 d, ili za 1,6 puta više, dok kod četinjača ta razlika iznosi 8.920 u odnosu na 9.860 d, ili za 1,1 puta više.

Važno je također uočiti da index vrijednosti jedinice drvne mase jele (če­tinjača) u odnosu na bukvu sada iznosi 1,9 a u slučaju normalnih (zadovolja­vajućih) kvaliteta drvnih masa t rebao bi iznositi 1,4. I taj podatak ukazuje na sadašnju naročito lošu prosječnu kvali tetu sastojina bukve.

Posebno je važno uočiti da u slučaju normalnog stanja sastojina, index gospodarske vrijednosti jele u odnosu na bukvu, obzirom na za oko 40i% veći proizvodni potencijal na odgovarajućim staništima, iznosi čak oko 2,0.

Kao što se vidi, svi izneseni podaci očito ukazuju na neodgodivu potrebu zahvata na sanaciji drvnog fonda prebornog područja, naročito u pogledu nor­maliziranja fonda i prosječne kvali tete drvnih masa u sastojinama, a posebno na potrebu i korisnost forsiranja proširenja areala četinjača na račun areala listača.

PROVEDBA RADOVA NA SANACIJI DRVNOG FONDA

Prije pristupanja razradi ovakvog programa mišljenja smo, da bi t rebalo raščistiti slijedeće pojmove:

1. Koja šumska staništa stvarno imaju sve karakter is t ike zaštitnih terena. Cesto se na ime događa da se u tu kategoriju svrstavaju pojedina staništa samo radi toga što su malo više nagnuta i više ili manje kamenita . Međutim, kada se udubimo malo bolje u konkretno stanje pojedinih takvih objekata, onda dola­zimo do zaključka, da se tu ipak radi o potpuno normalnim šumskim tlima sa normalnim proizvodnim mogućnostima i u pogledu mogućnosti regeneracije i u pogledu organizacije radova na sječi, bez nekih posebnih opasnosti od erozije i degradacije tla.

Prema tome ,potrebno je ograditi se od proizvoljnih i nedovoljno dokumen­t i ranih sudova o isključivo zaštitnoj ulozi pojedinih šumskih te rena i staništa.

255

256

Privredi neće ništa smetati da se na staništima koja zbilja nose sva obi­lježja zaštitnih terena ne provodi baš nikakva sječa ili u izuzetnim slučajevima minimalnog intenziteta. Međutim smeta i nekorisno je ako se zaštitnim terenima proglašavaju i staništa na kojima se može provoditi potpuno normalno šumsko gospodarenje.

2. Ako na prebornom području stanje drvnog fonda podbacuje po količini za 13% do 32% ili prosječno 24%, ako je dobar dio sastojina na tome području potpuno neuređen, ako je po kvaliteti najmanje 40% toga drvnog fonda ispod granice pozitivne vrijednosti, ako oko 40% površine sastojina (sve čiste bukove sastojine) po svojoj sadašnjoj strukturi sada nema baš nikakvih uslova za pri­mjenu principa o prebornom gospodarenju, onda je potrebno i privrednom i stručnom linijom zauzeti stanovište svuda tamo gdje to stanište i ekološki uslovi dozvoljavaju da je u ovim uslovima i za dosta dugo vremena važnije usmjeriti aktivnost u pravcu melioracije drvnog fonda na što većim površinama pa i pod cijenu njegovog privremenog smanjenja na tretiranim površinama, nego zano­siti se tezama u maksimalnoj proizvodnji po jedinici površine. Od ovakvog na­čina tretmana mogu se izuzeti samo one sastojine, koje su po kvaliteti i općenito povoljnoj strukturi dovoljno uređene da se već sada mogu tretirati jednom od efikasnijih metoda gospodarenja.

U pravilu pojedine sastojine moraju dobiti kompletnu ocjenu po svim tak-sacijskim i gospodarskim elementima, pa tek na osnovu toga smjernice gospo­darenja mogu biti dovoljno stručne i konkretne. Tako radeći, pronaći će se veće količine drvnih masa i sastojina, koje kod sadašnjeg stanja nemaju nikakvih uslova za perspektivnu proizvodnju i prirast kvalitetnih drvnih masa. To bi bile one drvne mase i sastojine koje treba u granicama mogućnosti čim prije zamijeniti kvalitetnim novim naraštajem i eventualno produktivnijim vrstama, za razliku od onih sastojina (a tih je najviše) koje treba relativno jačim zahvati­ma očistiti od nekvalitetnih stabala i ujedno vršiti kompletiranja (uglavnom oče-tinjavanje). Tek na preostalom dijelu sastojina mogu se primjenjivati gospodar­ske metode, inače razređene u pravcu maksimalne proizvodnje drvnih masa po jedinici površine.

3. Podaci, koje je do sada šumarstvo davalo drv. industriji o alimentaciji sirovina bili su previše kratkoročni i prilično nesigurni. Bez dugoročnijih i do­voljno sigurnih podataka o količinama pojedinih sortimenata za 10 i 20 godina drvna industrija nije u stanju predviđati organizaciju rentabilne i sigurne pro­izvodnje. Međutim činjenica je da je prosperitet šumarstva neposredno ovisan o kvaliteti i produktivnosti industrijske prerade šumskih proizvoda. Zbog toga je također potrebno konkretnije prostudirati stanje drvnog fonda i njegovih proizvodnih mogućnosti te na osnovu toga prezentirati sigurne i dugoročne podatke o alimentaciji drvne industrije.

4. Da čistim bukovim sastojinama, osim zaštitnih terena nije uputno pre-borno gospodariti, pa je u vezi toga potrebno izvršiti korekture u stavovima i pristupiti primjeni onih načina zahvata, pomoću kojih se zbilja osigurava potencijalna produktivnost pojedinih šumskih tala. Kvalitetno pomlađivanje bukve odigrava se u naletu (gustom poniku — biljka biljku štiti) a to je prvi i najglavniji preduvjet za uzgoj kvalitetnih bukovih sastojina. Prema tome i zahvate prilikom sječe treba podčiniti toj okolnosti.

5. Da li je korisnije kod prebornog gospodarenja radi maksimalne proizvod­nje forsirati promjere stabala 60 cm i više i na taj način djelovati djelomično na

257

umanjenje kvaliteta ili je bolje ići na izvjesno smanjenje promjera i na taj način poboljšati kvalitetu i intenzivirati obrtaj. Osim toga kod smreke je potrebno posebno utvrditi odnose između starosti stabala njihovog promjera i pojave crvene truleži. Za subalpsku bukvu potrebno je raščistiti pojmove ne samo o znatnom smanjenju prsnih promjera već o načinu pomlađivanja. Inače se do­gađa da na staništima podržavamo prestara bukova stabla, još uvijek relativno tanka, koja više ne ruktificiraju, a da ne govorimo o potpuno negativnom obrtaju.

6. Da mi imamo toliko šum. zemljišta, sposobnog za normalnu proizvodnju drvnih masa da nam sada nije toliko bitna maksimalna proizvodnja po jedinici površine, koliko je bitno sve te površine čim prije privesti aktivnoj i kvalitet­noj proizvodnji. Ovo se ne odnosi na one sastojine koje imaju sve karakteristi­ke relativno normalnih prebornih šumskih objekata.. Takvih na žalost ima pri­lično malo.

7. Da se kod revizije ili izrade novih gospodarskih osnova, ukoliko želimo određivati sigurne smjernice gospodarenja pojedinim šumskim objektima, uz ostale taksacijske elemente mora uvesti i opažanje o prosječnoj kvaliteti, vrijed-dnosti i koliični pojedine kategorije i kvalitete stabala u sastojinama. Ukoliko ne budemo raspolagali i s takvim podacima, onda će nam i ubuduće smjernice gospodarenja biti šablonske i veoma proizvoljne. Ipak je krajnji cilj gospoda­renja što povoljnija rentabilnost i što povoljniji financijski efekat.

8. Nakon izvršenog progaljivanja sastojina o pojavi i utjecaju korova na novo pomlađivanje i eventualno pogoršanje ili poboljšanje proizvodne sposob­nosti pojedinih tala. Zapravo dobar dio korova vrši ulogu ekstenzivnog, ali zato besplatnog radnika na preradi i neutralizaciji nagomilavanja kiselog humusa. Ima dosta tala na kojima 7—10 godina nakon pojave korova dolazi do uspješnog pomlađenja, upravo u ono vrijeme kada je taj korov preradio dobar dio sterilnog pokrova i na taj način i sam se počeo reducirati. Prema tome, ako na pojedinim tlima nismo u stanju ma iz kojih razloga izvršiti kompletiranje gotovim sadni­cama, onda je još uvijek bolje izvršavati zahvat, računajući s okolnošću kasnijeg pomlađenja, nego samo zato što strahujemo od pojave korova, ne izvršiti ga ni­kako. Osim toga, obzirom na velike potrebe za forsiranjem što brže regeneracije s jedne strane i ograničene fizičke i financijske mogućnosti s druge, morati će se postaviti prioritetna skala na kojim položajima i kojim staništima će se morati primjenjivati sistem kompletiranja sadnim materijalom, na kojim pod-sijavanje sjemenom, a na kojima spomenuti način spore regeneracije. Ne­sumnjivo je da će primjena kompletiranja dobiti prioritet na nižim i srednjim nadmorskim visinama i na bogatijim tlima, za razliku od manje kvalitetnih tala i terena teže pristupačnih. Isto tako činjenica je i neizbježna potreba da se vrtače, inače najproduktivnija tla, ah najčešće jače zakorovljena moraju bezu­vjetno kompletirati gotovim sadnim materijalom, a drvne mase u tim vrtačama privesti svojoj svrsi, koje su često već dobrim dijelom propale ili propadaju samo radi toga, što smo im odredili nezahvalnu ulogu da najprije sačekaju i zaštite svoje naslijeđe, koje se radi predebelog sloja sterilnog listinca nikako i možda nikada neće pojaviti. Na taj su nam način propale ili propadaju vrijedne drvne mase javora, bukve, jele i smreke, s tim, da se pod zaštitom tih stabala umjesto pomlatka širi lijeska, krkovina, bunika i drugi upravo najproblematič­niji korovi.

258

FOTODOKUMENTACIJA

Radi ilustracije izloženih podataka o stanju i strukturi pojedinih sastojina na prebornom području za neke od navedenih slučajeva prilažu se vlastiti foto-snimci:

1. Snimak br. 1. za bukove sastojine u kojima je vršena nesistematska sječa oplodnog karaktera, a do nedavno su u gospodarskim osnovama bile iskazane kao »preborne šume sa drvnom masom ispod minimuma«. Smjernice: oprezni zahvati na bazi čišćenja. Dakle potpuno pogrešno! Kao što se sa samih snimaka vidi tu se radi o dvoetažnim bukovim sastojinama sa pretežno nekvalitetnom tak-sacijskom drvnom masom, koju je potrebno predviđati i za sječu i iskorišćenje, uz određene intervencije u donjoj etaži. Snimak br. 1 napravljen je u gospodar­skoj jedinici Zapadna mazinska planina (Šumarija Gračac).

Pojava ovakvih i sličnih sastojina bukve na opisanom prebornom području veoma je raširena, a ima ih u slijedećim gospodarskim jedinicama: Istočna i Za­padna Mazinska planina (Šumarija Gračac), Krekovaca, Lisac, Stoparuša i Ku-terevska kosa (Šumarija Otočc), Stajnička Kapela (Šumarija Otočac i Plaški), Bukovje (Šumarija Ogulin), Cetin (Šumarija Vrbovsko), Završje (Šumarija Skrad), Miškovica i Senjsko Bilo (Šumarija Senj). Općenito malo je gospodarskih jedinica u kojima nema takvih pojava.

SI. 1. SI. 2.

2. Na snimku br. 2 prikazana je jednodobna jednoetažna bukova sastojina, inače loše kvalitete. Ovakav tip sastojina prilično je zastupljen u gospodarskim jedinicama Istočna i Zapadna Mazinska planina, a pojavljuju se i u ostalim go-

259

spodar. jedinicama na prebornom području. I u ovome slučaju nema mjesta primjeni postavki o prebornom gospodarenju. Naprotiv potrebno je usmjeriti aktivnost u pravcu rekonstrukcije i konverzije. Snimak je napravljen u gospodar­skoj jedinici Zapadna Mazinska planina.

SI. 3. s l . 4.

3. Na snimku br. 3 prikazana je sastojina visinske bukve na nadmorskoj visini preko 1100 m. Snimak je napravljen u Juž. Velebitu, gospodar, jedinica Medačka staza, šumski predjel Bunovac (Šumarija Gospić). Iz snimka se vidi da se ovdje radi o jednoetažnim neuređenim i zagušenim bukovim sastojinama. Osim što u ovom slučaju treba riješiti pitanje osjetnog sniženja promjera stabala u odnosu na vrijeme sječe, niti na ovakvim sastojinama ne mogu se primjenjivati norme za preborno gospodarenje, već je u najmanju ruku potrebno pronalaziti, obzirom na nadmorsku visinu, modificirane načine sječe i općenito oblika uzgoja. Ovakav tip bukovih sastojina pojavljuje se na većim nadmorskim visinama na­ročito u juž. Velebitu, a pojavljuju se tu i tamo u Sjev. Velebitu i Lič. Plješivici.

4. Na snimku br. 4 prikazana je jednoetažna čista bukova sastojina uglavnom sa prestarom i nekvalitetnom drvnom masom u gospodar, jedinici Jelovac-Carev Vrh, Šumarija Krasno (foto ing. Z. Car). Tlo pokriveno lopuhom (Loppa major) i djelomično sa paprati (Peticilium aqilinum). Osim suvljih lokacija gdje se na­seljava jela i nasijava bukva (izuzeci) to je razlog da je redovito prirodno pomla-đenje onemogućeno. Nameće se prema tome zaključak, da je u ovakvim slučaje­vima neopravdano oslanjati se na prirodno pomlađenje, već naprotiv umjetnim

260

putem forsirano unositi jelu, a ujedno pospješiti iskorišćenje zrelih i prezrelih zaliha bukve, koje će u prot ivnom slučaju postepeno gubiti na kvaliteti i propa­dati . Ovakvih i sličnih slučajeva imamo i na drugim mjestima na opisanom po­dručju.

P R I J E D L O Z I

U vezi izloženog stanja i situacije s drvnim fondom na prebornom području SR Hrvatske potrebno je naglasiti slijedeće prijedloge:

1. Činjenica je da se je naše šumarstvo sada zateklo u prelaznom razdoblju od podržavanja prirodnog fonda šuma ka neizbježivo potrebnoj aktivnosti u pravcu organizirane i intenzivne proizvodnje drvnih masa. Potpuno je razum­ljivo da su se ti problemi najoštrije nametnuli upravo u momentu pojačane industrijalizacije zemlje i nakon djelomičnog iskorišćenja praišumskog drvnog fonda. Taj je fond s jedne strane prosječno nekvali tetan a sa druge za izvjesno vrijeme veoma nepodesan za pospješenje, obzirom na prirodni potencijal tla, odgovarajućeg sastojinskog prirasta po jedinici proizvodne površine.

2. Da bi se pospješila i iskoristila prirodna produktivnost pojedinih šumskih tala u odnosu na loše i neuređeno stanje dobrog dijela sastojina potrebno je pr i ­stupiti elastičnijim i dinamičnijim intervencijama na konkretnim šumskim objek­tima. Na one šumske objekte koji za t o sada nisu podesni ne mogu se pr imje­njivati metode o prebornom gospodarenju. U takvim slučajevima se gubi na t em­pu proizvodnje.

3. Upravo radi navedenih razloga, smatramo, da će biti potrebno odmah pr i ­stupiti organiziranoj i smišljenoj inventarizaciji cjelokupnog drvnog fonda i to na bazi iscrpno proanalizirane i postavljene metodike rada sa zadatkom da se iz toga mogu crpsti svi potrebi podaci i zaključci i u pogledu količine drvnog fonda, njegove kvalitete, vrijednosti, prirasta, kategorija staništa i tala obzirom na mo­gućnost i načine regeneracije, etata po bru t to drvnoj masi i sortimentima. Ta­kođer je potrebno srediti podatke u potrebi financijskih sredstava za izgradnju odgovarajućeg društvenog standarda, daljnje otvaranje pojedinih šumskih pre­djela, uvođenje i usavršavanje mehanizacije i t ransporta na šumskim radovim i svega ostalog bez čega nije moguće pristupiti organizaciji savremenog rada u šumarstvu.

Ukra tko bilo bi neophodno potrebno raspolagati podacima kakva nam je s t ruktura drvnog fonda, kolika mu je vrijednost sada i kolika bi t rebala biti. Također je potrebno znati vrijednost prosječnog etata u odnosu na visinu stvarno potrebnih troškova ulaganja. To je preduvjet za ostvarivanje postavljenih zada­taka. Zapravo, gledano dugoročnije, bilo bi veoma važno srediti podatke iz kojih ćemo moći vidjeti jasno i sigurno kolike prihode šumarstvo može ostvariti, a koliki su s tvarno potrebni izdaci.

4. Zadaci koji se nalaze pred republičkim šumarstvom toliko su golemi, važni i gorući, da će biti potrebno posebnu pažnju posvetiti organizaciji i re­organizaciji kadra i ustanova koje su zadužene za rad na uređivanju šuma, t j . rada na dugoročnom planiranju šumske proizvodnje. Opisano stanje zahtijeva da se odstupi od priličnog broja šablona i šabloniziranih formulara, što sada služi kao podloga za kompletiranje uređajnih elaborata, a naročito će se morati usvo­jiti t akav način obrade elaborata, koji će za ona područja na koja se budu od­nosili davati potpunu sliku ne samo o količini drvnog fonda, pr irastu i e tatu

261

nego i o svim drugim elementima o kojima je već naprijed bilo riječi. Naročito je potrebno prikazati gospodarsku (ekonomsku) vrijednost pojedine gospodarske jedinice obzirom na mogućnost i potrebu provođenja pojedinih gospodarskih mjera i zahvata.

To drugim riječima znači da će se na svoj način sadašnje gospodarske osnove morati pretvoriti u generalne projekte po biološkoj, tehničkoj, organizacionoj i ekonomskoj liniji. U tome slučaju, i ako budemo tako radili, sigurno je da ćemo druga rješenja donositi o sječivim i uzgojnim zahvatima na objektima položajno povoljnim, za razliku od onih objekata koji su položajno nepovoljni i teško pristupačni.

Isto tako, u koliko su prednje postavke ispravne i prihvatljive, morat će se izvršiti temeljite promjene po broju i stručnim specijalizacijama u strukturi ka­drova kojima će se u buduće povjeravati ovi inače najvažniji zadaci za pravi­lan rad i prosperitet šumske privrede.

5. Bilo bi potrebno da se odmah pristupi izradi opisanih generalnih proje­kata na nekoliko gospodarskih jedinica. Takvi bi elaborati imali eksperimentalni karakter, a trebali bi poslužiti kao baza za definitivno usvajanje načina rada oko kompletiranja planova za šumsko gospodarenje. Kod pristupanja tome poslu bit će potrebno poći od tipova pojedinih staništa.

6. Kada su sa stanovišta zajednice u pitanju garancije za sigurnu i uspjelu provedbu zadataka budućeg planiranja gospodarenja drvnim fondom, obzirom na opsežnost i delikatnost opisanih zadataka onda se ozbiljno nameće potreba kompletiranja takvog stručnog republičkog organa, koji će i po vladanju proble­matikom suvremenog gospodarenja i proizvodnje drvnih masa i formalnom linijom biti u mogućnosti i ovlašten da vodi i provodi politiku odgovarajućeg načina rada i jednoobraznosti na cijelom području Republike.

Bilo bi logično obzirom na zaduženje po liniji odobravanja planova šumske proizvodnje, da se ovako jedno tijelo organizira i kompletira u sastavu Repu­bličkog sekretarijata za šumarstvo.

Na kraju neka ova izlaganja posluže svakom šumarskom stručnjaku kao poziv na suradnju u produbljivanju određene problematike.

262

SARADNJA MEDU ZAVODIMA ISTORODNIH FAKULTETA (Referat podnesen u Odboru za naučno-istraživački rad Zajednice šumarskih

fakidteta Jugoslavije) Dr MILAN ANDROIC

Polazimo od činjeničnog stanja da u našoj zemlji imamo 3 samostalna šumar­ska fakulteta i 2 šumarska odjela u sklopu poljoprivredno-išumarskog odnosno biotehničkog fakulteta, što znači da se u pet republičkih centara vrši izobrazba visokokvalificiranog kadra za potrebe šumarstva i drvne industrije. Ovaj broj šumarskih fakulteta nastao je više iz poslijeratne potrebe za šumarskim i drvno-industrijskim stručnjacima nego iz potrebe za specifičnim profilom takovih stručnjaka za pojedina područja odnosno republike. Ipak ne može se poreći či­njenica da se svaki od navedenih fakulteta odlikuje nekim svojstvima koja mu daje manje ili više specifičan iako ne izrazito specifični karakter. Ta logična posljedica historijskog razvoja nastave i u posljednje vrijeme razno shvaćene koncepcije reforme nastave sa diferentnim stavovima o profilu stručnjaka i nji­hovom usmjeravanju dovelo je do nejednolikih nastavnih planova i programa na pojedinim fakultetima. Uvađanjem 3. stepena nastave na fakultetima koji su ovu nastavu uveli, 2. stepen nastave nije se u biti promijenio. I dalje se na­ših šumarskih fakulteta izlazi oko 14 raznih profila šumarskih i drvnoindu-strijskih inženjera. Upravo ta činjenica u prvom redu dovela je do stvaranja zajednice šumarskih fakulteta sa ciljem da se uspostavi koordinacija fakulteta u pedagoškom i naučnom smislu.

O naučnoj koordinaciji bilo je riječi u posebnom referatu iako se teško može odvojiti naučni rad od pedagoškog rada na fakultetu. No dok se koordinacija naučnog rada već dijelom provodi putem. Saveznog Savjeta za koordinaciju naučnog rada, koordinacija u pedagoškom smislu pojedinih akulteta dosada gotovo da i nije postojala. Interkatedarske konferencije, koje se u nekoliko po­sljednjih godina održavaju između srodnih katedri odnosno predmeta dosada u većini slučajeva nisu mnogo dalje došle od deklaracija na papiru. No i takove konferencije bile su pozitivne jer ako ne drugo učesnici su međusobno bili upoznati sa nastavnim programom, načinom njihova izvođenja i drugim pro­blemima nastave dotičnog predmeta. Nekoji od pojedinih zaključaka interka­tedarske konferencije sprovode se iako ne u velikom opsegu. Tako je katedra za zaštitu šuma prva počela sa izmjenom nastavnika pa bi ovu korisnu akciju trebalo nastaviti i proširiti. Naročito će ona biti korisna u slučaju kada bi poje­dini nastavnici održali ciklus predavanja u prvom redu iz materije koja je i predmet njihovih naučnih istraživanja. No izmjena se ne bi trebala odnositi sa­mo na nastavnike već na suradnike, asistente pa i tehničko i laborantsko osob­lje, koje bi se tom prilikom upoznavalo sa izradom zbirki i tehničkih pomagala za nastavu na pojedinom predmetu i na raznim fakultetima. Također bi se ta izmjena trebala odnositi i na same zbirke ili pomagala. Naročito je ovo aktuelno

263

za dendrološke, entomološke ili fitopatološke kolekcije, no nije od manjeg zna­čenja ni za anatomiju, tehnologiju i druge predmete.

U stvari nema takove materije koja bi mogla isključiti ovakve kontakte, odnosno gdje oni ne bi imali svoju svrhu. Uzgajanje šuma na pr. je veoma prikladna domena za vršenje demonstracija ili vježbi na pokusnim plohama, koje za tu svrhu osnivaju nastavnici uzgajanja šuma. Nema nikakove zapreke (osim u sadanjem momentu financijske) da se obavezne prakse vrše dijelom na jednom fakultetskom dobru a drugim dijelom na dobru drugog fakulteta. Nastambe, mogućnost ishrane, postojanje obrađenih ploha, sve su to faktori koji omoguću­ju da ta nastava bude veoma plodna i instruktivna. Mi dosada (osim u ekskur­zijama od 1 dana) nismo razmotrili mogućnost da studenti beogradskog fakulteta provedu nekoliko dana na objektima zagrebačkog akulteta u Lipovljanima ili Zalesini, a studenti zagrebačkog fakulteta na Goču. Isto tako postoji mogućnost razmjene sa sarajevskim, ljubljanskim i skopskim fakultetom. Upravo ova raz­mjena na objektima u raznim ekološkim i tipološkim i dr. uslovima mogu da veoma koriste za bolje shvatanje nekih uzgojnih, eksploatacionih, zaštitnih i drugih momenata.

Nije niti namjera ovog izlaganja da iznosi sve mogućnosti ovakvog kon­takta pojedinih zavoda, već u prvom redu da ukaže na utilitarnost toga kon­takta za nastavu teoretsku i praktičnu. Forme ovakvih kontakata mogu biti raz­nolike i mnogobrojne, ah u svakom slučaju oni bi bili od velike koristi i za studente i za nastavnike. Mogući prigovor da bi to iziskivalo dosta vremena, kojeg ionako nema dovoljno na raspolaganju, otpada činjenicom da se moderna nastava mora sve više oslanjati na radne elemente (teorija : praksa 1 : ]), a osim toga na oglednim objektima može se vršiti i vrši se teoretska i praktična nastava. Čini nam se da kontakti pojedinih zavoda dobivaju svoju punu vrijednost u nastavi III stepena. Ova nastava iziskuje kvalitetniji nastavni kadar i savreme-niju opremu, jer se kandidati uvađaju u samostalni naučni rad a njihova te­oretska naobrazba iz pojedinih disciplina mora biti mnogo šira i produbljenija no što je slučaj za 2. stupanj. U pogledu kadra i opreme pojedini zavodi ne stoje jednako pa je ovdje upotpunavanje i koordinacija neophodna i potrebna. Sma­tramo također da bi se i specijalizacija u inostranstvu trebala samo onda pro­voditi ako to nije moguće na jednoj od naučnih institucija u zemlji.

Daljnji vid kontakta između zavoda ogleda se u koordinaciji nastavnika pojedinih predmeta za izradu nastavnih planova i programa. U krajnjem slu­čaju, Jugoslavija je jedna zemlja, stručnjaci koji izlaze sa fakulteta nalaze zapo­slenje u svim krajevima naše zemlje, pa su nastavnici oni koji zajedničkim kon­taktom mogu da ocijene do koje mjere treba da ti programi i planovi diferiraju na pojedinim fakultetima.

Ne pretendiram da sam obuhvatio sve što bi trebalo reći o radnom kon­taktu između pojedinih zavoda, ali smatram da i ovo malo problema koje sam iznio mogu da posluže kao baza za širu diskusiju.

264

KOORDINACIJA NAUČNOG RADA IZMEĐU FAKULTETA (Referat podnesen u Odboru za naučno-istraživački rad Zajednice šumarskih

fakulteta Jugoslavije)

Dr MILAN ANDROIC

Kod razmatranja problema koordinacije naučnog rada između fakulteta ili u širim okvirima uopće potrebno je poći od sadanjeg stanja naučnoistraživačkog rada, ne toliko od njegova nivoa ili intenziteta, koliko od organizacionih formi, kadrovskih i materijalnih uslova kao i načina financiranja. Nema sumnje da usprkos relativno znatnog napretka u svim ovim područjima u poslijeratnom periodu, postignuti nivo kao i organizacija te ostali uslovi o kojima ovise inten­zitet i rezultati naučnog rada ne predstavljaju mogući domet, s obzirom na mo­gućnosti, kadar i potrebe koje iziskuje nivo našeg općeg privrednog razvoja, posebno onog koji je vezan na biološka i tehnička dostignuća na polju nauke. Stanje na području naučnog rada bilo je predmet-mnogih analiza i mada su one otkrile sve slabosti, njihovo otklanjanje odvija se i suviše sporo. Razumljivo je da situacija na pojedinim područjima imade zajedničkih karakteristika, no ona ipak imade i svoje specifičnosti za pojedina područja. U tome pogledu možemo konstatirati da šumarstvo nije bilo u naučnim istraživanjima na zadnjem mjestu. Drvna industrija kao daleko više nerazvijena grana, u kojoj su do rata vodili glavnu riječ praktičari, nije se u pogledu naučnoistraživačkog rada i njenim re­zultatima mogla uopće uporediti sa šumarstvom. Čemu ima šumarstvo kao gra­na da zahvali taj relativno plodni rad naučnih radnika na polju šumarstva. Prema našem mišljenju tome su u prvom redu pridonijeli uslovi pod kojima se taj rad odvijao, a koji su u prošlom periodu mogli da zadovolje, što svakako danas ne bi bilo dovoljno za intenzivan i »moderniziran« naučni rad. U prošlom naime periodu nije bilo potrebe za nekom modernijom opremom za naučni rad u šumarstvu. Mali laboratoriji sa veoma skromnom opremom bili su uglavnom dovoljni da se taj rad obavlja na zadovoljavajući način, a glavni dio eksperi­menata i dobivanja podataka bio je ograničen na velike šumske površine, koje su predstavljale ogromne laboratorije, u kojima su naučni radnici često puta intu­icijom ili bistrim opservacijama dolazili do zaključka od važnosti za proizvod­nju, koju sada sa pravom ili bez prava nazivamo »klasičnom«. U toj fazi razvitka šumarske nauke dolazile su do punog izražaja nučne kvalitete pojedinog nauč­nog radnika. S pravom bi dakle mogli nazvati ovo razdoblje razdobljem indi­vidualnog naučnog rada. Sigurno se može tvrditi da nije bilo nikakove koordina­cije između pojedinih naučnih radnika čak niti u najsrodnijim disciplinama. Mi­slimo tu u prvom redu na neku plansku raspodjelu naučnih problema, što ne isključuje uzajamno korišćenje podataka i rezultata naučnih istraživanja.

Brzi razvitak osnovnih naučnih disciplina na kojima se izgrađivale šumar­ske nauke: botanika, ekologija, biologija, biokemija i naročito genetika, te pro-

265

blemi koji se javljaju u svjetskim razmjerima snabdjevanja drvom kao siro­vinom za potrebe industrije, rudarstva i građevinarstva, otvorilo je niz proble­ma, koje je nauka trebala riješiti. No rješenje ovih problema zahtijevalo je kom­pliciranije metode i ove opet bolju savremeniju i obimniju opremu i labora­torije a naučni rad bio je određeniji, nema više individualni karakter i što je najvažnije ne ovisi o sklonosti pojedinaca, kakav će sadržaj naučnog rada biti. Privreda sada diktira probleme, traži rješenje i veliki dio naučnog kadra, rje­šava zadatke čije će rješenje u vidu novih tehnoloških procesa unaprediti pro­izvodnju, povećati produktivnost rada, dati nove kvalitete a i kvantitete poje­dinih proizvoda. Dakako da se je jedan manji dio naučnih radnika prema svo­joj sklonosti i dalje bavio naučnim radom više ili manje individualnim prema svojoj sklonosti, jer se teško može reći ne će li jednom i ti rezultati naći svoju korisnu primjenu. No iako se mnoge korisne stvari otkrilo slučajno ipak je pravi napredak i razvoj naučnog rada ovisan o svjesnom usmjeravanju i planskoj razradi zadataka. Upravo to usmjeravanje i određivanje zadataka pralelno sa ogromnim napretkom fundamentalnih nauka dovodi do promjene u samom stilu naučnog rada, što se očitovalo prije svega u osnivanju naučnih institucija sa modernom laboratorijskom opremom, u potrebi za većim brojem naučnih i stručnih radnika specijalista za pojedina naučna područja i discipline. U naj­novije vrijeme u naučnom radu postaje dominantan i u prvi plan dolazi predmet ili objekt koji se proučava i na kojem se nalaze zajedno sve zainteresirane na­učne discipline, sa odgovarajućim stručnjacima, specijalistima i naučnim radni­cima. Tako na pr. problem krompira ili pšenice okuplja na zajedničkom poslu, genetičare, selekcionere, uzgajivače, pedologe, fitopatologe i entomologe i dr. Isti je slučaj u šumarstvu sa brzorastućim vrstama: topolama ili četinjačama. Individualni rad dakle ustupa mjesto timskom radu. Timski rad ujedinjuje, da­kle, na jednom istraživačkom problemu veći broj naučnih radnika, pa stoga taj rad iziskiva i svjesnu podjelu i postaje planski rad. Do rezultata se dolazi brže i problem se rješava bolje ukoliko svaki član tima ispuni brzo i kvalitetno onaj dio istraživanja koja se odnose na njegovu naučnu disciplinu. Uzmimo primjer: uvođenje novog klona topole nije samo stvar genetičara, već pedologa, entomo*-loga, fitopatologa, uzgajivača i na koncu tehnologa. Zakaže li bilo koji od naučnih radnika ili specijalista ovih disciplina može to ugroziti rezultate koje su postigli ostali naučni radnici, a u praksi izazivati neželjene konsekvence.

Upravo ova činjenica navodi nas na razmišljanje o potrebi koordiniranja naučnog rada. Rijetko će se naime u našim uslovima dogoditi da u jednom in­stitutu postoje uvijek odlični specijalisti i naučni radnici iz svih disciplina koje zahtijevaju naučnu obradu jedne materije ili da će svaki institut ili naučna in­stitucija imati na raspolaganju i sav instrumentarij i opremu koja može biti više manje skupa, ali potrebna za naučni rad. Zasada su još kadrovsku materijalni uslovi takovi da se timovi neće moći u mnogo slučajeva kompletirati u jednoj naučnoj ustanovi već će biti potrebna saradnja i druigh naučnih ustanova u ze­mlji. Koordinacija, dakle, naučnih radnika je postulat koji u današnjim prili­kama na sadanjem nivou i naše i svjetske nauke jedino može da osigura dono­šenje brzih solidno riješenih naučnih rezultata na širem planu.

U šumarstvu govori još jedan razlog više za koordinaciju naučno istraživač­kog rada, što ne znači da taj razlog nije aktuelan i za neka druga naučna pod­ručja. Raznoliki uslovi pod kojima treba ispitati jednu vrstu drveća zahtijevaju pokusne plohe na širokom prostranstvu. Kontinuiranu naučnu obradu na tako

266

velikom razasutom području u isto ili relativno kratko vrijeme ne može da obavi pojedinac pa je potrebno da na tom poslu bude angažirano više stručnjaka iste specijalnosti. Utjecaj na pr. podzemne vode na rast topola u područjima Kutine, Lipovljana, Vinkovaca, Osijeka, Novog Sada itd., teško će moći obaviti jedan naučni radnik, pa će na tom poslu trebati angažirati više naučnih radnika, koji će onda po jednoj zajedničkoj metodici vršiti ta istraživanja. Biološka istraživa­nja nekog štetnika u raznim klimatima i područjima teško bi savjesno mogao obaviti pojedinac. Ovdje dakle timski rad dobiva još šire značenje nego u onim područjima gdje se rad više ili manje vrši u laboratoriju odnosno u jednom institutu.

Da je pitanje koordinacije naučnog rada jedno od važnih preduslova za uspješan naučni rad, dokazuje i to da je Savezno izvršno vijeće osnovalo Savjet za koordinaciju naučnog rada sa svrhom da se naučni rad odvija planski ali prvenstveno da se taj rad uskladi s obzirom na naše kadrovske i materijalne mogućnosti. U republičkim ustanovama također postoji Savjet za naučni rad. Iako su ti Savjeti pomogli i pomažu usmjeravanju naučnog rada u republikama i cijeloj našoj zemlji, ipak oni zbog nedovoljnih financijskih sredstava nisu mogli obuhvatiti naučni rad u cjelini već su se ograničili na prioritetne naučne zadatke obuhvaćene planom.

Činjenica je međutim da se do danas najkvalitetniji naučni kadar nalazi na Univerzitetima odnosno na Fakultetima. Na Fakultetima se odvija naučni rad u 3 pravca: 1. za pedagoške svrhe, 2. za potrebe privrede i 3. prema individu­alnim sklonostima. No ovu podjelu ne bi trebalo da se shvati strogo, jer se cilje­vi isprepliću te se često naučni rad u pedagoške svrhe itekako može aplicirati i koristiti u praksi, a naučni rad za unapređenje privrede gotovo uvijek se ko­risti i u pedagoške svrhe. Naučni rad prema individualnoj sklonosti može ali ne mora u određenom vremenu direktno da služi pedagoškim i privrednim cilje­vima. Ovisi to o izboru sadržaja ovoga rada.

Uzmimo za primjer istraživanja koja se vrše na transplantaciji pojedinih or­gana kod leptira, na proučavanju »acerebralne populacije« i si. kojima nitko ne može poreći naučnu vrijednost ali nema odmah i direktno primjene u praksi. No upravo istraživanja na području atomistike dokazuje kako istraživanja ovakve i slične vrste mogu u datom momentu da koriste na neka praktična ostvarenja.

Upravo činjenica da se najbrojniji i najkvalitetniji naučnoistraživački ka­dar nalazi na fakultetima, da Savjet za koordinaciju naučnih istraživanja vrši tu koordinaciju u jednom ograničenom opsegu, potreba za koordinacijom naučnog rada na istorodnim i sličnim fakultetima postaje očita. Navesti ću samo jedan primjer kojim ću to bolje objasniti. Osnov za svaki uspješni rad u nauci jesu kadrovi. I dok se materijalni uslovi mogu relativno lakše riješiti i znamo kako ih možemo riješiti, stvaranje dobrog naučnog kadra iziskuje ne baš kratko vri­jeme. Potrebni su i deseci a i više godina da se formira dobar naučni radnik, spe­cijalista u jednoj disciplini. A bez dobrih specijalista ni timski rad ne može do­nijeti uspjeh u radu. Nemamo previše kadrova niti na institutima ni na fa­kultetima da bi se formiranje specijalista moglo prepustiti stihiji. Koordinaci­ja je ovdje više nego neophodna. Nedostatak specijalista teško osjećamo. U en­tomologiji na pr. imamo malo specijalista, a nikako nemamo specijaliste za Diptera, za Chalcididae, za Homoptera itd. pa smo upućeni na strane specijaliste. Stoga je potrebno da se prema sklonosti naši entomolozi odluče za pojedinu

267

grupu insekata i to područje produbljuje do specijalističkog nivoa. Tako ćemo mali broj kadrova najbolje iskoristiti. Dakako da je za ovo potrebna koordina­cija pojedinih katedri ili zavoda na fakultetima, i još dalje koordinacija svih stručnjaka istog naučnog područja radi smišljene podjele i usmjeravanja speci­jalizacije, tako da što više specijaliziranih područja bude pokriveno naučnim radnicima iz naše zemlje. Na taj način doći ćemo do spoznaje da nemamo previše naučnih radnika, jer kriva slika o tome može se dobiti u slučaju ako se svi bave svačim. Ovo je naročito od važnosti za mlađi kadar koji se odgaja na fa­kultetima sa svrhom da se posvete naučnoistraživačkom radu. Razumljivo je da njihova specijalizacija mora počivati na čvrstim temeljima poznavanja funda­mentalnih disciplina koje služe kao osnov specijalizacije.

Upravo stoga smatramo da Odbor za naučni rad zajednice fakulteta ima izuzetno važnu ulogu. Oko 250 stručnjaka i naučnih radnika radi samo na šu­marskim fakultetima u našoj zemlji. Taj broj već predstavlja dovoljnu startnu kadrovsku bazu, koja će samo usmjerenom specijalizacijom postići svoju maksi­malnu vrijednost. A bez koordinacije u organizacionom smislu kao i u sadržaj­nom to će se odvijati mnogo teže i sa mnogo manje uspjeha. Naročito je važno da Odbor razmotri stanje kod mladih kadrova i da utječe na usmjeravanje njihove naučne djelatnosti uzimajući u obzir prioritetno važnost za daljnji raz­voj naše nauke a zatim njihove individualne sklonosti.

Odbor bi imao dakle dvostruku zadaću odnosno njegov rad bi se trebao od­vijati na dugoročnom planu naučnog rada, formiranja kadrova i laboratorija od­nosno instituta snabdjevenim potrebnom modernom opremom, zbirkama i do­kumentacijom, zatim na aktuelnim zadacima korišćenja sadašnjeg kadra, opreme i dokumentacije na obradi naučne tematike kako u okviru Savjeta za koordi­naciju naučnog rada tako i van njega.

Odbor bi trebao prije da prikupi sve potrebne podatke o naučnom kadru na fakultetima, njihovoj specijalizaciji i dosadanjim radovima, te da utvrdi sadašnje stanje i buduće potrebe.

Koordinacija u obradi naučnih tema već se vrši dijelom u Saveznoj komisiji za poljoprivredne i šumarske nauke, ali bi Odbor o ovome trebao biti informiran i to najbolje preko svog predstavnika u toj komisiji.

Koordinacija unutar Fakulteta a van plana Saveznog Savjeta za naučni rad odnosno republičkih savjeta, spadala bi u punu kompetenciju ovoga Odbora, koji bi zbog važnosti zadataka koje vrši trebao biti tako sastavljen da može ih brzo i solidno rješavati.

268

(3icaM»ene oi^eSti

20. sjednica U. O. Saveza SDH Sjednica je održana dne 10. II. 1964. u

Zagrebu. Na sjednici je razmotren nacrt Pra­

vila o upravljanju zgradom Saveza i za­ključeno je da se nacrt još dotjera prema primjedbama članova upravnog odbora i da to učini komisija u sastavu Mott, Ziv-iković, Peiternel. Zatim je razmotreno ipi-tanje predlaganja počasnih i zaslužnih članova. Konstatirano je da je samo Šu­marsko društvo Zagreb dostavilo prijed­log za 2 člana i da ,su neka društva dosta­vila negativne odgovore. Zaključeno je da komisija u sastavu Cop, Dragišić, Mott i Peternel izradi prijedlog o počasnim i za­služnim članovima. Nadalje je donesen zaključak da se ne prihvati prijedlog za objedinjavanje biblioteka Saveza i Insti­tuta za drvo te Instituta za šumarska is-straživanja, i to zbog skučenosti iprostora za sadašnji i pogotovo budući fond knjiga ovih institucija, te da se pristupi uređe­nju biblioteke Saveza prema prijedlogu koju će dati komisija u sastavu Cvitovac, Mačešić, Mott, Zivković. Zatim su donese­ni još i zaključci o naknadi za korištenje dvorane Saveza sa strane Instituta za dr­vo, o prodajnoj cijeni knjige J. Šafara koju štampa Savez i o izvještaju komisije

U Šumarskom listu broj 3/4—1962. god. str. 120. prof, dr Klepac opisao je koje štete nastaju na živom stablu bušenjem pomoću Presslerovog svrdla kod ispitiva­nja prirasta.

Do primjene opisanog pištolja po kon­strukciji N. SITVUKA u 'pratksi na širokom frontu nije došlo iz razloga, što je opera­tiva pokazala premalo interesa za veću proizvodnju takvih pištolja, a malu naru­čenu količinu ne može se izrađivati u se­rijama, već pojedinačno, zanatski, prema prototipu iz kojih razloga su troškovi na­bavke takvog pištolja bili znatni (oko 30.000 d kom.), te do izradbe nije ni došlo. Nadalje, upotrebom predloženog pištolja sa krutim voštanim mecima, kako su po­kusi pokazali, ne ispunjavaju se potpuno rupice nastale bušenjem Presslerovim svrdlom (jer su unutrašnje stijene rupica uslijed navoja svrdla neravne — naime

o viškovima i mianjlkovima tisikaniica u ekonomatu Saveza,

21. sjednica U. O. Saveza ŠDH

Sjednica je održana dne 16. IV 1964. u Zagrebu.

Na sjednici je donesen zaključak da se redovna skupština Saveza održi u junu o. g. kada ističe trogodišnji mandat sadaš­njem upravnom odboru te da se prije to­ga održi plenum i to između 25. V i 6. VI o. g. Uz skupštinu će se održati savjeto­vanje o temama »Štete ,u šumi od visoke divljači« inž. Cara i »Gospodarenje pre-bornim šumama« za koju će se zamoliti dr Dekanić da ju obradi. Nadanje je zaklju­čeno da se ŠIT Hrvatske predlože za za­služne članove P. Dragišić, R. Mott i Z. Potočić, zatim da Savez zajedno sa opći­nom Centar donese pravila o upravljanju zgradom Saveza, izabrani su delegati za skupštinu SIT Hrvatske, odobrena je po­moć apsolventima Šumsko-gospodarskog smjera Šumarskog fakulteta u Zagrebu za ekskurziju, izabrana je komisija za sas­tav primjedaba na prijedlog statuta SITJ i za sastav prijedloga statuta Saveza, dat je pristanak na štampanje II izadanja Lo­vačkog priručnika i riješena još neka sit­nija pitanja.

navoji ostavljaju u živom stablu spiralne rezove i gröbene, koji se iknultim voštanim metkom ne mogu idealno ispuniti) ili se uslijed hrapavosti unutarnjih stijena ru­pice meci lome ili zaglave, a naročito u dužim izvricima kod ispitivanja prirasnog toka stabla.

Radi toga izvršen je pokus upotrebom ručnih preša (pumpa), koje se upotreblja­vaju za podmazivanje prednjih gibnjeva (zglobova) kod automobila pomoću tavot-ne masti.

Prema priloženoj slici ova ručna pum­pa, odnosno preša, sastoji se od četiri di­jela: suženog dijela cijevi, koja se upire na oprugu i pomoću koje se kroz unutar­nje otvore u cijevi opetovanim pritiskom pod tlakom od nekoliko atmosfera utis-kuje mješavina (voćni vosak, laneno ulje i dezinfekcijsko sredstvo) gustoće poput tavotne masti u rupicu izbušenu Pressle-

Q)llale &tcucne teme

PRIMJENA RUČNE PRESE KOD PUNJENJA STABALA

269

rovim svrdlom. Zatim od limenog valjka suženog konusno pri kraju u suženi, opi­sani nastavak sadržaja cea 50 cm3, te čepa kojim se zatvara limeni valjak, a služi za potiskivanje mješavine prema suženom di­jelu cijevi i limenog poklopca s rupicom u sredini za izlazak zraka iz preše.

Ove preše odnosno pumpe mogu se na­baviti u raznim veličinama, ali je važno, da nastavak suženog dijela kojim se utis-kuje mješavina u rupicu bude po prilici istog promjera kao i rupica odnosno jed­naka ili nešto malo veća od debljine Pres-slerovog svrdla (0 9 mm).

RUCUA PR£SA 2A ZACUPLJAVAHJE 8UŠ0TIUA OD P0.ESSLEGOWQ

SVQDLA

M

270

Kod dnevnog učinka od 180—200 izvr-taka dužine 30 mm za ispitivanje tečajnog prirasta sa stoj ina potreban sadržaj mje­šavine odnosno veličine pumpe trebalo bi biti:

0,92 X 3,14 = 200 • — — • 3 =

4

366 cm3 = 0,366 dm3

Mješavina pomoću koje ova preša is­punjava rupice sastoji se od voćnog voska (cea 20 dkg čašica), cea 0,5 del lanenog ulja i 1 paketić DDT praška — daje nam odgovarajuću gustoću mase poput tavotne masti. U rano proljeće i kasnu jesen za hladnijeg vremena mješavina treba biti nešto rjeđa, a ljeti za toplog vremena guš­ća. Laneno ulje daje masnoću i potrebnu gustoću da bi se preša mogla rabiti, jer je voćni vosak ljepljiv, te se bez primjese masnoće lanenog ulja preša ne bi mogla rabiti.

Ukoliko se ne bi mogla nabaviti preša sadržaja 0,366 dm3 za jednodnevnu potrebu i jedno punjenje, tad se masa može lako puniti tokom rada na licu mjesta, a mje­šavina pripremiti za nekoliko dana i no­siti sobom na terenu. Za lakšu upotrebu na terenu trebalo bi na prešu pričvrstiti dvije karike, kroz koje bi se provukao re­men za nošenje o ramenu poput puške.

Kod upotrebe radnik treba prethodno ulaz u rupicu očistiti od čestica kore i lika, te potom utisnuti ili prisloniti suženi

domaći itciicnl ća6opi6l

ŠUMARSTVO — Beograd 10/12 — 1963. — V i d a i k o v i ć ML: Me-

đuvrsno križanje pančićeve omorike sa sitkanskom smrčom. — D a v i d o v i ć B., č e m e r k i č M.: Ispitivanje glavnijih fi-ziäko-mehanickih svojstava bukve Goča, ZeUjtoa i Južnog Kučaja. — F u f c a r e k P.: Nova hibridna ili prelazna svojstva javora iz Crne Gore. — R a d o v a n i ć Z.: Kadro­vi u šumarstvu BiH sa aspekta ekonomike i proizvodnosti rada. — S t e f a n o v i ć S.: Hidrološki proračun kod mikroakuimulacija — T o š i ć M.: O nalazu piramidalnog va­rijeteta jele u okolini Sjenice. — P o d -b r e ž n i k F.: Organizacija zaštite proiz­voda u preduizeću industrije prerade drve-

dio preše na rupicu i opetovanim ručnim pritiskom utiskivati mješavinu tako dugo u rupicu dok se mješavina ne pojavi na ulazu rupice, a to je znak, da je cijela ru­pica ispunjena mješavinom. Kod pokusa rupica dužine do 15 cm bila je potpuno is­punjena mješavinom, što je utvrđeno uz­dužnim presjekom kroz rupicu. Mješavina ne smije biti prerijetka, jer će se tad jedan dio iscijediti iz rupice niz deblo, a time otvor neće biti potpuno začepljen. Vosak se odmah nakon kraćeg vremena zgusne, prosuši i zatvori ulaz rupice, te tako spre­čava ulaz gljivica, bakterija i insekata.

Trebalo bi ispitati kakvo bi djelovanje imalo laneno ulje mješavine na promjenu tona boje drveta nakon izvjesnog vreme­na, jer će jedan dio ulja absorbirati drvo. Mišljenja smo, da taj utjecaj ne bi bio znatan, ali svakako manje štetan od pro­mjene koje izazivaju razne gljivice, bak­terije i insekti na drvu, ako rupice ostaju otvorene. DDT u mješavini preuzima za­daću dezinfektora i onemogućava razvoj i ulaz gljivica u rupice.

Primjenom ovog načina zatvaranja ru­pica ne bi se doduše mogle izbjeći defor­macije rasta, koje svako bušenje izaziva, ali će se sigurno i pratično otkloniti ši­renje zaraza putem gljivičnih micelija, te spriječiti trulenje drveta. Osim toga prak­tično je i lako izvodivo u granicama eko­nomičnosti, jer se začepljivanje rupica o-bavlja istovremeno, t j . za vrijeme očita­vanja izvrtka po voditelju radova radnik figurant nakon očitanog promjera stabla odmah vrši začepljivanje rupica.

Ing. Drago Majer

ta. — P e č o v i ć M.: Prilog razmatranju introdukcije četinara u bukove prefoorne šuimie. —• Plan šumarstva Srbije za 1964. g. i mjere za 'njegovo izvršenje. — P o t i ć M.: Rezultati integracije šumarstva i drv. iind. na teritoriji sreza Niš. — V l a d i s a -v l j e v i ć S.: Mere nege i zaštite šumskih kultura u Francuskoj. NARODNI ŠUMAR — Sarajevo

1/2 — 1964. — M i l e n k o v i ć B.: Te­škoće se otklanjaju. — B o j a d ž i ć N.: Pošuml javan je ogolelih rudničkih zemlji­šta tzv. jalovina. — R a d o v a n o v i ć Z. Rezultati jednog početnog ekseprimenta u đubrenju crnoborove kulture »Buk« kod Zavidovića. —• F a b j a n i ć B.: Prilog

271

poznavanja nekih nalazišta Pančićeve o-morike na levoj obali Drine. — F u k a -r e k P.: Spiralni raspored (pupova krškog crnog jasena. Fitocenološka ekskurzija kroz sjeveroistočnu Foljstou. — Angelov K.: U preduzećima za preradu drveta po­trebne su solidne pripreme proučavanja za uvođenje 42-satne radne nedjelje. — S t a n i š i ć R.: Obuka kadrova putem Sa­veznog centra za osposobljavanje, instruk­tora u drvarskoj industriji. — O m a n o -v i ć S.: Šume Zlatibora i okolice. — B e r -k o v i č M.: Hals'tembaek, »ikolijevsika šu­me«, područje najvećih šumskih rasadnika na svijetu. — J o v a n č e v i ć M.: Šu­marska genetika i oplemenjivanje drveća kao predmet posebnog svjetskog kongresa. — G e o r g i j e v i ć E.: Internacionalni kolokvij o proučavanju faune na poljo­privrednim kulturama i u šumama. — D u t i n a B.: Školovanje sadnica crnog i bijelog bora. — B e g o v i ć B.: Šumarska stručna udruženja u BiH u prošlosti i sa­dašnjosti.

LES — Ljubljana 1/2 — 1964. P i p a n R.: Ekonomska

povezanost šumarstva i drvarske indus­trije — S l o v n i k M.: Faktori, koji u-tječu na opremu strojeva. — M u r iko L.: Iskorišćavanje sirovina u drvarskoj indu­striji. — V i d i c R.: Moderni ekshaustori. — D e k l e v a R.: O uimgetnom sušenju lakova.

3 — 1964. P o g a č n i k L. Uvođenje skraćenog radnog vremena. — M i r k o -v i č M.: Uspjesi i problemi drvarske indu­strije Slovenije u 1963. g. — M u r k o L.:

cftcani Mcucni ća6opi6i

LESNOE HOZJAJSTVO — Moskva 3 — 1964. N. A. B o č k o : Za daljnji

razvitak šumarstva u zoni sovnarhoza. — A. I. K a l n i n j š : Kemizacija šumopri-vređe i znaič'enje drvne sirovine u kemij­skoj industriji. —• D, I. D e r j a b i n : Uzgoj šuma i oplodne sječe na bazi kompleksne mehanizacije. —• N. N. S v a l o v : Analiza proizvodnosti sastojina i njihove dinami­ke. —• G. G. C e n e r : Stvaranje tla na sjecinama i podizanje šuma u Šumskom gospodarsvu Altaja. — A. M. P i n č u k : Skala diferencirane procjene prirodne ob­nove. — N. N. D e k a t o v: Kemijsko sa-sušivanje trepatljilke. — E. R. K i s e l e v

272

O iskorišćavanju sirovina u drvarskoj in­dustriji. — B e r l i č F.: Sajam pokućstva u Kolnu. — Č e s e n A.: Izgled stručnog radnika u drvarskoj industriji.

GOZDARSKI VESTNIK — Ljubljana 3 — 1964. — F u n k l L.: Mogućnost

razvitka našeg šumarstva u vezi sa sed­mogodišnjim planom. — S v e t l i č i ć A.: O nekim osnovama drvarske industrije u razdoblju do 1970. g. — 2 u m e r L.: Nov prilog k temi »Etat i opskrba drvom«. — Iz prakse: Jubilarna izložba »Šume na Kr­šu Slovenačkog primorja (Kobe-Arzenšek Katarina). DRVNA INDUSTRIJA — Zagreb

1/2 — 1964. — P l a v š i ć M., G o l u b o ­v i ć U.: Istraživanje postotnog odnosa pi-lanakih trupaca po -kvaliteti i klasa jelo­vih okrajčenih dasaka komercijalnih du­žina na bazi pilanskih đehljinskih razreda — podrazreda. — B e n i ć R.: Jelove grane kao potencijalna sirovina' za proizvodnju ploča iverica i vlaknatica te celuloze i pa­pira.

3/4 — 1964. — G r g u r i ć St: Drvarska indutsrija Jugoslavije u svjetlu međusob­nih odnosa privrednih djelatnosti. - K r m -p o t i ć I.: Tehnološki proces proizvodnje ploča iverica od usitnjene stabljike ko­noplje. — D o m a i n k o D.: Značaj in-dustrijiskog psihologa za ekonomiku in­dustrijskog poduzeća. — H a m m Đ.: Pri­bližni pojednostavljeni način određivanja utroška el. energije i predane meh. ener­gije trofaznih asinhronih i indukcionih e-lektromotora.

i J. P. Z u b o v: Šume Amurske oblasti. — B. G. L e v a š e v : O ofektivnosti meli­oracije šumskih rasadnika. — N. V. N a -p a l k o v : Istraživanje sorta i unošenje perspektivnih vrsta topola u Srednje Po-volžje. — V. P. B e 1 j k o v : Herbicidi u njezi šumskih kultura. — L. P. B o b r o -v a : Taljenje snijega i vlažnost tla na po­ljima pod zaštitom šumskih pojaseva u Kujbiševskom Zavolžju. — Treba detalj­nije istražiti požarnu metodu čišćenja sje-čina. — N. M. K u l a k o v a : Sprečavanje polijeganja borova ponika. — N. K L e v -č e n k o : Mikroelementi protiv fuzarioze ariša. — A. A. R o d i g i n : Osnovni tipovi

kompleksnih šum. poduzeća. —• V. F. P a r-f e n o v i N. P. T e l e g i n : Organizacija kompleksnog gospodarstva za limbine šu­me u planinama Altaja. — G. M. D e-m i d k o : Uporedna ocjena mehanizama primjenjivanih u šumarstvu. — V. I. K o-r o l e v : Rotorni ekstirpator za krčenje panjeva u koridorima. — N. V. H r a m o v : Znalci šumskih radova. — G. S v i s t u n : Izrada glodalica. —A. T k a 1 č u k : Šumari Bjetonusijje povisuj« kvalifikacije. — V. I Ik o n i! ik o v: Bi ološko podlb jeljivan j e kao metoda proreda. — A. I. L i s a-č e n k o : Mala mehanizacija na pošum-ljavanju dubokih poljskih jaruga. —• A. D. B u r d i n : Valja ukloniti nedostatke u konstrukciji mehanizma. — O. L a s k a -r e v : Prigodom 400-godišnjice ruske knji­ge. — V. K l e c o v : Iz historije šumarske štampe. —• R. T u m a n o v s k i : Prve šu­marske publikacije. — T. P. N e k r a s o v : Nova knjiga o šumskog sjemenarstvu (M. M. V e r e s i n : Lesnoe semenovodstvo. Moskva, 1963). — V. V. S m i r n o v : Hi-drološka uloga poljozaštitnih šumskih po-jaseva (A. A. M o l č a n o v : Gigrologi-českaja rolj polezascitnyh polos i meto­dika ee izučenija, Moskva 1962). —• J. S. M e l e h o v : Šumarstvo, šumarska nauka i šumarske škole u Švedskoj. — P. A. S a m g i n : Primjena arboricida u SAD.

MEĐUNARODNI SEMINAR ŠUMARSKIH SPECIJALISTA

Progresivne metode inventarizacije šu­ma, naročito spektrozonalna aerofoto-snimka, koju su razradili sovjetski uče­njaci i . inženjeri, svraćaju na se pažnju šumara i kartografa čitavog svijeta. Uva-žajaću želje vodećih stručnjaka iz niza zemalja Azije i Afrike Međunarodna je org. za ishranu i poljopriv. Ujed. nar. (FAO) organizirala u Sov. Sav. međuna­rodni seminar o evidentiranju drv. zaliha pomoću aerofotosnimaka.

Učesnici su bili stipendisti OUN, speci­jalisti iz 20 zemalja Azije, Afrike i Evrope (Indija, Indonezija, Burma, Nepal, Paki­stan, Japan, Malaja, Cejlon, Iran, Sudan, Nigerija, Gana, Liberija, Siera Leone, Uganda, Grčka, Cipar, J u g o s l a v i j a , Poljska i Finska).

Naučni rukovodilac bio je dr S. V. B e-1 o v. Seminar je trajao od 6. kolovoza do 6. listopada 1963.

Seminaristi su najprije slušali ciklus predavanja o aerofotosnimanju šuma, is-korišćavanju tih podataka za sastav kar­tografskih planova i za ustanovljenje drv­nih zaliha. Osim toga razradili su snim­

ke i vježbali se u načinu njihova dešifri­ranja. Tom su se prilikom upoznali i sa upotrebom računskih strojeva u sređiva­nju šuma.

Na Šumarsko-tehniiokoj akademiji go­stima je izložen način pripremanja kad­rova specijalista za uređivanje šuma.

Drugo je poluvrijeme proteklo u pla­ninama Kavkaza, gdje su šume u sličnim uslovima kao i one na jugu Azije i Afrike.

Veoma korisna i živa bila je diskusija o najvažnijim pitanjima šumarstva i in­ventarizacije šuma u raznim zemljama. Svaki je učesnik referirao o stanju gospo­darenja šumama u svojoj zemlji, o aero­fotosnimanju i njegovom iskorišćavanju za inventarizaciju šuma.

Pored iznesenog, seminaristi su se upo­znali s metodama selekcije i intodukcije novih vrsta drveća za kavkaske uslove i metodom stvaranja šumsko-parkovnog po­jasa oko lječilišnag rajona Boiljšie Soči. Tu je pokazan i dendrarij i sutotropslki šuimstoi park.

Gosti su vidjeli mnogo novog u oblasti iskorišćavanja aerofotosnimaka i pozitiv­no ocijenili vodeću ulogu specijalista Sov. Saveza za razvoj teorije i prakse aerofoto-snimanja šuma i iskorišćavanja dobive­nih podataka u raznim granama šumar­stva. Svaki je učesnik na kraju semina­ra dobio primjerak pregleda lekcija S. V. B e 1 o v a u engleskom.

Lesnoe hozjajstvo 1 — 1964. Đ. Knežević

GORSKO STOPANSTVO — Sofija 2-1964. Postignuti nas uspjesi obavezu­

ju. — M a s i r o v S.: O tekućem prirastu drv. mase u nekim našim bjelogoričnim šumama. — R a d k o v I., M i n k o v J.: Glavne sječe u hrastovim šumama. — Z&-ključci diskusije o određivanju dimenzija brana. — G e o r . g i e v 2.: Pretkultuire pri rekonstrukciji malovrijednih šumia — izvor sirovina za industriju. — S t e f a n o v S., D i i m i t r o v I.: Zioare iza izvoz drva. — D a r d a n o v A.; Održavanje traktora. — K a l u d i n K.: Osnovna pravila smolare-nija u Sovjetskom Savezu. — K u m č e v I.: Usmjeravanje naše naučne djelatnosti u vezi sa tipologijom staništa.

3-1964. P e t k o v J.: Nedjelja šume i naši zadaci. — Đ a k o v M., G a r e 1 k o v D.: Podizanje mješovitih sastojdna na sun­čanim stranama pri rekonstrukciji hrasto­vih panj'aiča. — P e š e v G.: Naiš pokus sa inostranim vrstama drveća. — D a -m j a n o v A.: Učešće mekih bjelogoričnih vrata u konverziji panjača u 'mješovite sa-stojine. — P e n e v N., M a r i n o v M.:

273

Z e l e v N : Za postupnu sječu hrastika u krugovima. — G e o r g i e v G.: Novi po­kazatelji za kategorizaciju sječina kod iz­rade drva. — G e o r g i e v Z.: Posljedice prevelikog iskorišćenja šuma u Černovit-đkom šum. gospodarstvu. — L a z a r o v G.: Nov način prevoza drva. — I v a n o v T.: Dva decenija naših šuma. — N e r i z o v C.: Tuberkuloza fazama. — U z u n o v J • Finanlciranje kulturnih mjera.

LESNICKÄ PRÄCE — Praha

1 — 1964. — H r u z i k L.: Valja povi­siti tehnički i organizacijski nivo šumopri-vrede. — N e m e c J.: Izgled smještaja, izgradnje i mehanizacije glavnog sfovari-š'tai u šumoprivredi. — V a c e k J.: Speci­jalizacija, progresivni elemenat u organi­zaciji. — G l o s e r J.: Koncentracija radi­lišta pri izradi drva. — D r e s s l e r M.: Kako radi Vitov šumski kombajn? — R o-škio P.: Mogućnost primjene u proizvodnji žičara s dva vagonet-a. — F o j t i k Z.: O nekim problemima primjene kemizacije u šuimoipirivredi. — S i n d l a r J.: O šumo­privredi Jugoslavije. — P i c h J.: Još o mlaidom radničkom naraštaju u šumapri-vredi. — N e u m a n J.: Uzroci vjletrovala na ipodručju Šuim. gosp. Češki Kmmlov.

2 — 1964. — Š t e f e l V.: Tehnološka disciplina kao pretpostavka, za kvalitet drvne sirovine. — V o 1 f M.: Izvršenje o-perativnog plama šumoiprivrede. — M o t t l J.: Identifikacija crne i ibalzaimske topole. — N o v o t n y V.: Način čuvanja i održa­vanja sadnica u svijetu i kod nas. — Z a-s m e t a V"., M i s t r i k G.: Zaključak di­skusije o jelenimai — N e u m a n J.: Po­sljedice kose sadnje. — D i m i t r i a d e s K., M a l y V.: K pitanju ozelen javan ja go­lih površina koje je teško pošumiti. — V e š k r n a J.: Da li je korisna kontrola pošiumljavanja na osnovu CSN 48 2410? — — Ž a r u b a C : U interesu objektivnosti. — G r o s s J.: Pozitivne, negartiv,ne strane i teškoće kod građevinskih poduzeća. — Š r o t M.: Zeuzera pyrlna. — B e r k a L.: Iz šumoprivrede Jugoslavije.

JEDAN PRIMJER RENTABILNOSTI GNOJENJA STARIJIH SASTOJINA Publikacijama Jugoslavenskog savjeto­

davnog centra za poljoprivredu i šumar­stvo i časopisa Agrohemija (Ing. M. Milo-vanović: Upotreba đubriva u šumarstvu i Dr B. Papović: Primena đubriva u šum­skoj proizvodnji, obje izdane u Beogradu krajem 1961. god.) i širi stručni krugovi su u mogućnosti informirati se o gnojidbi kao meliorativnom zahvatu u cilju povi­šenja proizvodnje drveta (prirasta, drvne

mase). Prema ovim referatima gnojenje, dodavanje mineralnih hraniva, pokazalo se s biološke strane korisnim počam od posađene biljke kod vještačkog podizanja sastojine od odrasle sastojine: kod posađe­nih biljaka povećani postotak primljenih biljaka, njihovo bolje zdravstveno starije te pojačani i visinski i debljinski prirast u odnosu na negnojene biljke, kod prirod­nog pomlađivanja brži tok pomlađivanja, a kod odraslih sastojina u pojačanom pri­rastu. Međutim u tim referatima nema po­datak i o rentabilnosti ovog zahvata u uz­goju šuma na osnovu stvarno postignutih rezultata, jer i dva iznijeta primjera (ing. Milovanovića) finansijski efekat gnojenja iskazan je na osnovu predvidivog prirasta. Stoga koristeći se podacima u prikazu K. Hauser-a: Üb e r d i e D ü n g u n g i n d e r F o r a t w i r t s h a f t (u časopisu »Holz und Motor« br. 1./1964.), popunju-jem podatke prednjih referata jednim stvarnim primjerom, obračunom stvarnog povišenja prirasta u roku od 8 godina.

Podaci K. Hausera potječu iz jedne smrekove sastojine u vürtenberg-skom di­jelu Schwarzwald-a. Sastojina se nalazi na srednjem bonitetu, a u godini gnojidbe, 1952. god., bila je srednjodobne starosti (oko 40 godina). Upotrebljeno je vapneno, forsforno i dušičnato gnojivo u vrijednosti od 512 DM po ha. Devet godina kasnije, 1961. god., utvrđen je višak prirasta od 51 ms po ha u vrijednosti od 2700 DM. Pre­ma tome pozitivna razlika iznosi oko 2200 DM ili u godišnjem iznosu, ne računajući kamate na vrijednost gnojenja, 245 DM. Kvalitet drveta približava se kvalitete na boljim staništima. Financijski efekt nije posljedica samo povećane drvne mase ne­go i jačeg promjera, pa je on posljedica i razlike u cijenama između nižeg i višeg debljinskog razreda.

Uz prikaz nalazi se i fotografija četvr­tine poprečnog presjeka jednog debla na na 1,3 m. Starost stabla na toj visini u do­ba sječe krajem 1961. god.) iznosila je 42 godine s promjerom 18/20 cm. Debljinski prirast na tom mjestu iznosio je:

tokom 24 11 7 godina ukupni prirast 6,5 1,2 1,3 cm prosječni godišnji

prirast 2,7 1,1 1,7 mm Ovo su podaci s uže strane deblja tj .

za promjer od 18 cm. Pored promjene u prirastu iz ovih podataka vidi se i to, da se djelovanje gnojiva očituje tek 1955. go­dine, dakle dvije godine nakon gnojidbe (a možda i tri, jer u prikazu nije navedeno

274

da li je gnojidba izvršena početkom ili krajem 1952. godine, ali je navedeno sta­nje» krajem« 1961. god.). Pored pojačanog debljinskog prirasta postojao je i pojačani visinski, godišnji izbojci bili su duži nego na stablima u negnojenom dijelu šume. Također je urod sjemena bio obilniji. I ovdje se konstatira bolje zdravstveno sta­nje sastojine kao i u drugim gnojenim sa-stojinama, a posebno se očituju u slabi­jem napadu gusjenica (borovog prelca, bo­rove sovice, smrekovog prelca). Gnojenje se povoljno odrazilo i u sušnim perioda­ma. Nastala je promjena i u prizemnoj flori te je »relativno monotona prizmena flora postala raznovrsnija i bujnija, pa je šuma dobila bolji izgled«.

Prema mišljenju autora u ovom slučaju bilo je značajnije posredno djelovanje gnojiva od neposrednog. To se posredno djelovanje očituje u povećanju mikroflore i mikrofaune u šumskom tlu, dakle hu-mifikatorskih organizama. U gnojenim sa-stojinama razlaganje organske materije bilo je bolje nego u negnojenim (u kojima na slabijim bonitetima radi slabog razla­ganja nastaje i sirovi humus), a smanjena jie i apojnost tla odnosno povećana ralhtosit.

O. Piškorič

SIMPOZIJUM O PARAZITARNIM BOLESTIMA DRVLJA I O ŠUMSKIM

ŠTETAMA OD INSEKATA

Međunarodna organizacija FAO (OUN) u suradnji s internacionalnim savezom instituta za šumarska istraživanja prire­đuje u vremenu od 20. do 30. jula ove go­dine u Oxfordu (Velika Britanjia) sim-pozijum o parazitarnim bolestima drvlja i o štetama u šumama od insekata, koji su dobili međunarodno značenje. S obzirom na orijaške štete, koje na čitavoj zemlji uzrokuju gljivične infekcije i razaranja kukaca u šumama a naročito s obzirom na okolnost, da vještački podignute šume i kulture pokazuju protiv ovih napadaja mnogo manju otpornost od prirodnih šu­ma, organizacija FAO smatra ovaj sitapo-zium kao akciju od dalekosežnog znače­nja. Raspravni je materijal podijeljen u sedatm skupina. U toku je iSilmpoziuma predviđena i naučna ekskurzija.

(Holz-Zentralblatt, Stuttgart, br. 43/64). S. F.

AVION U SLUŽBI ZAŠTITE ŠUMA

Gotovo se u svim šumama Švedske, a njihova površina iznosi ništa manje nego 220.000 km2, vrši nadzorna služba iz uzdu-ha. Takav je oblik zaštite šuma proistekao

iz aranžmana izimeđu švedskih upravnih vlasti i državnog aviijatičkog udruženja (»K.SAK«). Članovi su 24 društava, koja su sastavni članci »KSAKA-a«, tokom pro­šlog ljeta učestvovali u ovim nadzornim manevrima, a vlasti su im letenja prizna­le kao besplatnu praksu. Prelijetanja su u pravilu vršena dnevno u 18 raznih pa­trolnih linija, koje prelaze čitav državni teritorij Švedske. Rezultati se smatraju vrlo povoljni, jer je broj požareva i po njima prouzročenih šteta vrlo smanjen. Osim toga su utvrđene još i druge pred­nosti ove službe pred uobičajenim dosada-njim metodama čuvanja i nadzora. Režij­ski su troškovi ove slube mnogo niži od od onih do sada kod podržavanja većeg broja ljudstva i osmatračnica.

Internationaler Holzmarkt, Wien-Ber­lin, 6/64).

Dr. S. F.

NAPUŠTANJE PILE DANAŠNJEG TIPA

U laboratoriju su univerziteta države Michigan (USA) dovršeni preliminarni eksperimenti u cilju izvedbe rezanja tru­paca na daske pomoću vrlo jakih mlazova vode. Ukoliko definitivni rezultati ovih pokusa budu pozitivni, mi stojimo pred napuštanjem dosadanjih strojeva za pilje­nje. Glavna je korist ovih mlazeva, koji moraju imati trostruku brzinu zvuka, u tome, da posve eliminiraju stvaranje pi-ljevine (širokog propiljka), koja predstav­lja krupan gubitak na materijalu. Osim toga se samo rezanje vrši mnogo brže i preciznije, nego kod upotrebe mehaničkih tradicionalnih pila.

Prema današnjem stanju istraživanja vodeni mlazovi imaju oblik tanke plohe (s debljinom od tek nekoliko desetina mi­limetara). Ti se mlazovi bacaju u pravcu sirovine (trupca) s brzinom od 910 m/sek (preko 3.200 km/sat). U takvim uvjetima može udar jednog jedinog mlaza izvršiti piljenje javorovih dasaka debljine 2 cm. Da bi se mogla kod mlazeva razviti po­trebna brzina, voda se nalazi pod pritis­kom od 1500 atm. Dosadanja se opažanja odnose isključivo na laboratorijska istra­živanja i na upotrebu potrebnih komplek­snih sprava. Za sada je prema tome još prerano postavljati sigurna predviđanja o mogućnosti praktične primjene ovog na­čina obrade drveta a niti o kalkulaciji te upoređenju troškova.

(L'Industria del legno, Milano, 3/64).

Dr. S. F.

275

POŠUMLJAVANJE VELIKIH POVRŠINA POMOĆU HELIKOPTERA

Uvođenje je helikoptera u radove po-šumljavanja u Sjedinjenim Državama A-merike već pred nekoliko godina prešlo eksperimentalnu fazu. Jedna poznata šu­marska ekonomija u vremenu od 1956. god. do danas izvršila zasijavanje helikopte­rom, na površini od preko 48.560 hektara Druga su poduzeća primjenom istog po­stupka izvršila pošumjavanja na desecima tisuća hektara. Kod toga se najviše upo­trebljavalo sjeme duglazije (Pseudotsuga taxifolia), koje ima visoki procenat klija-vosti. Općenito uzevši, dosadanja praksa pokazuje, da je pošumjavanje pomoću he­likoptera mnogo ekonomičnije nego po­moću drugih načina.

Međutim prije nego se postignu po­voljni rezultati, treba riješiti nekoje po­teškoće. Tako je na pr. bilo sjemenje kod prvih eksperimenata velikim dijelom uni­šteno od raznih glodavaca i ptica. Stoga je trebalo zajedno s bacanjem sjemenja iz­bacivati i jedan kemijski preparat, koji će svojim lošim ukusom odbijati glodavce a posebno aluminijski prah, koji raspršen po zasjemenjenoj površini djeluje odbojno na ptice. Utvrđeno je, da je ovakvo po-šumljavanje najpovoljnije odmah nakon sječe stare sastojine. Zemljište je tada iz-gaženo, razriveno i očišćeno i tim bolje pripremljeno za prihvat izbačenog sjeme­na. Pogodno je i ako se .gjetva vrši nakon padanja snijega, jer sam snijeg za­štićuje sjeme a vlaženjem zemljišta omo­gućuje lakše prihvatanje i brže klijanje biljaka. Obično se troši na 1 hektar površi­ne nešto više od 1 kg sjemena. Kako na­vedeni helikopter, upotrebljen za ove svr­he, može u svom rezervoaru nositi 90 kg sjemena a u svakom se kilogramu nalazi oko 95.000 sjemenki, lako je obračunati veličinu prostora, koji se može pošumiti

za jedan sat letenja. Zasijavanje se heli­kopterom vrši u niskim letovima i u jed­nom danu može biti zasijano do 400 hek­tara.

(L'Industria del legno, Milano, 3/64). Dr. S. F.

AEROSTAT U EKSPLOATACIJI SUMA Švedski je univ. profesor Ulf. S u n d ­

b e r g objavio jednu opširnu studiju u vezi s upotrebom aerostatskih zrakoplova za transport oblovine iz šume. Glavna je poteškoća u današnjem transportu tru­paca u tome, što je mreža saobraćajnih pu-teva pa i kod intenzivnog gospodarenja razmjerno rijetka, što treba svladavati ve­like terenske neravnosti i napokon, što je transport po zemlji uvijek skopčan s iz­vjesnim štetama na preostaloj sastojini. Po shvaćanju navedenog autora mnogo bolje rješenje predstavlja zračni transport tj. dizanje trupaca, prikačenih na aero­stat, koji se pomoć u čeličnih užeta uprav­lja i vodi do najbližeg kamionskog puta. Balon lebdi u uzduhu držan od čeličnih žica a može se pokretati pomoću posebnog užeta i prenositi terete iz jednog mjesta na drugo. Vršeni su eksperimenti s jednim aerostatom tipa, kakvi su u Drugom svjet­skom ratu upotrebljavani kao baraža pro­tiv napadaja neprijateljskih aviona. Oni se pune vodikom (volumen oko 5000 m3) i sposobni su da dignu teret od oko 150 kg. težine. Pokusi su dali prilično dobre re­zultate, napose u vrijeme bez vjetra. Dok je balon držao trupce nad zemljom, čelič­no ga uže kao vodilica odvodi od mjesta utovara na mjesto istovara.

S gledišta ekonomičnosti eksperimenti pokazuju, da upotreba aerostata dovodi do znatnog povećanja produktivnosti rada. Istraživanja se praktične primjene na­stavljaju.

(L' Industria del legno, Milano, 3/63). Dr S. F.

276

DRUGOVIMA, SARADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA

1. Sadržaj svakog članka ili napisa treba odgovarati zadacima časopisa, da donese nešto nova sa područja nauke ili tehnike, prikaže nove metode ili da u bilo kom obliku posluži progresu šumarstva.

2. Obim radova u pravilu ne smije prelaziti 10 do 15 štampanih stra­nica (a to je 15 do 20 stranica rukopisa s proredom). Članci neka budu pisani sažeto i stvarno, opširna izlaganja sadržaja i iscrpne uvode valja izbjegavati. Naslovi članaka neka ne budu razvučeni. Radove, koji ne budu odgovarali ovim postavkama, a ako im je sa­držaj inače vrijedan, moći će se štampati nakon potrebnog skraćenja.

Z. Na kraju svakog članka treba donijeti kratak Zaključak iz kojeg se jasno razabire sadržaj i rezultati rada. U pravilu, cpseg njegov neka ne prelazi polovinu do najviše cijelu stranicu rukopisa. Takav će Zaključak moći poslužiti i kao Rezime za prijevod na strani jezik.

4. Manuskripti trebaju biti osposobljeni za štampanje, pisani mašinom sa proredom i to samo na jednoj stranici. Citati literature u tekstu navode se imenom autora sa dodanom godinom u zagradi, a na kraju članka donosi se popis literature alfabetskim redom. K n j i g e se navode prezimenom i početnim slovom imena autora, naslovom, izda­njem, mjestom naklade i godinom. Članci u č a s o p i s i m a osim toga i brojem sveska ili godišta i početnom i završnom stranicom članka.

5. Predložene fotografije i grafikoni moraju biti jasni, uredni i gotovi 7.a reprodukciju (fotografije na papiru visokog sjaja) a tumač slikama priložen na odvojenom listu, numeriran kao i slike. Manjkavo izve­deni grafikoni ne će se moći upotrijebiti ili će se dat; prerisati na trošak autora.

6. Tabele sa puno cifara svakako napisati tušem na pauspapiru, da bi se mogli izraditi klišeji (jer je to jeftinije i brže nego slaganje na slegaćem sifroju).

7. Istovremeno sa poslanim člankom autor treba da naruči potreban broj separata (ako to želi) i označi na čiji će se trc">ak štampati, a također označiti i broj svog žiro-računa.

Uredništvo

I z a š l a j e i z š t a m p e

knj iga ing. J . Š A F A R A

BIOLOŠKI I E K O N O M S K I TEMELJI U Z G A J A N J A Š U M A (Vidi p r ikaz u S. L. 11/12 — 1963. g.)

Cijena j e knj iz i :

1. Za organ izac i je 5.000 d

2. Za pojedince 2.000 d

3. Za č lanove na o tp l a tu

Knjiga se može dobiti kod Saveza šumarskih društava Hrvatske Zagreb, Trg Mažuranića 11

VISINA PRETPLATE I CIJENE POJEDINIH BROJEVA ŠUMARSKOG LISTA

N a s l o v :

Cijene pojedinih brojeva: Pretplata za tek. godinu Izdanja Izdanja Izdanja

godišnje: do 1945. g. 1945. - tek. g. tekućeg.

T u z e m s t v o

Ustanove i poduzeća Pojedinci

Studenti i đaci

5.000

1.000

200

100

50

30

200

80

40

500

150

50

I n o z e m s t v o :

Ustanove i poduzeća 6.000 Pojedinci 2.000

150

100

250

150

000

200

ŠUMARSKI LIST — glasilo Saveza šumarskih društava Hrvatske. — Izdavač: Savez šumarskih društava Hrvatske u Zagrebu. — Uprava i uredništvo: Zagreb, Mažuranića trg 11. — Račun kod Narodne banke Zagreb 400-21-603-111 — Tisak: Izdav. tiskarsko poduzeće »A. G. Matoš« Samobor