1VJERSKA SLOBODA

Glasilo Udruge za vjersku slobodu u Republici HrvatskojGodiπte 6 • Godina 2014. • Broj 1

Ladislav IlËiÊ, Damir Boras, Aleksa Bjeliπ i Branko ©tefanoviÊSnimio Theodore KuburiÊ

ISSN 1848-770X

SveËana skupπtinaUdruge za vjersku slobodu

2 VJERSKA SLOBODA

Vjerska slobodaGLASILO UDRUGE ZA VJERSKU SLOBODUU REPUBLICI HRVATSKOJISSN 1848-770X

Godiπte 6 • Godina 2014. • Broj 1

NakladnikUdruga za vjersku slobodu u Republici HrvatskojPrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Glavni urednikDragutin Matak • dmatak@public.carnet.hr

Izvrπni urednikDanijel BerkoviÊ

UredniπtvoDanijel BerkoviÊ, Mirza MeπiÊ, Hinko Pleπko,Velimir ©ubert, Miroslav VukmaniÊ

SuizdavaË, tisak i uvez: Studio Moderna d.o.o., Zagreb

Izlazi polugodiπnje • Rukopisi se ne vraÊaju

UDRUGA ZA VJERSKU SLOBODUU REPUBLICI HRVATSKOJPrilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

Telefon ++385 1 5580-350OIB 99589857982 • MB 1115545

Tajnik: ++385 42 290-795++385 98 236-707

e-mail: dmatak@public.carnet.hr

www.vjerska-sloboda.hr

Prilog Udruzi ili Ëlanarinu moæeteuplatiti na æiro raËun kod Privrednebanke 2340009-1110024215

KAZALOProslava Meunarodnog dana vjerske slobode 2013. u Zagrebu....................................................................................... 3

Pozdravni govor predsjednika Udruge za vjersku slobodu Mirze ef. MeπiÊa................................................................... 4

Zahvala mr. sc. Ljiljani MatkoviÊ VlaπiÊ, dosadaπnjoj predsjednici Udruge .................................................................... 3

Obrazloæenje za dodjelu priznanja Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu i VeleuËiliπtu VERN ........................................................................ 5

Prijedlog za dodjelu priznanja Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj prof. dr. sc. Aleksi Bjeliπu, rektoru SveuËiliπta u Zagrebu ...................................................................................... 6

Obrazloæenje za dodjelu priznanja Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj profesoru Ladislavu IlËiÊu, predsjedniku Udruge GROZD ...................................................................................... 7

Vjerske slobode i akademske slobode ................................................................................................................................... 8

Obzirnost i vjerska sloboda ................................................................................................................................................. 11

Utihnule trublje Milanskog edikta — Ili ima li nade za meusobno prihvaÊanje razjedinjenih krπÊana? ................ 12

Vjerski status: nije vjernik .................................................................................................................................................. 17

Vjera kao politika; Vjerski forum u Ujedinjenim narodima ............................................................................................ 18

Oboæavaju li krπÊani i muslimani istoga Boga? Razgovor s profesorom Miroslavom Volfom ...................................... 20

Crkva i druπtvo: TreÊa smjena ............................................................................................................................................ 22

Zaπto je radniËki pokret ateistiËki ...................................................................................................................................... 23

SveËano obiljeæavanje 90. obljetnice Hrvatske starokatoliËke crkve i æupe u Zagrebu ................................................ 24

»elnici vjerskih zajednica o gospodarskom sunovratu u Hrvatskoj ................................................................................ 26

SjeÊanje na Mladena JovanoviÊa ......................................................................................................................................... 27

2 VJERSKA SLOBODA

3VJERSKA SLOBODA

SveËanom skupπtinomobiljeæen je Meunarodnidan vjerske slobode uorganizaciji Udruge za

vjersku slobodu u RepubliciHrvatskoj, 26. sijeËnja 2013. uHotelu Panorama u Zagrebu. Viπe odsto pedeset sudionika, meu kojimasu bili visoki predstavnici vjerskihzajednica, dræave i Vlade RepublikeHrvatske te veleposlanstava bilo jeprisutno na ovoj proslavi vjerskeslobode. Svojim skladnim pjevanjemGospel ansambl Agape opet nas jeoduπevio i uljepπao proslavu.

Nakon otpjevane himne“Hrvatska domovina”, sveËanusjednicu otvorio je novi predsjednikSkupπtine Udruge mr. sc. Mirza ef.MeπiÊ, a predsjednica Udrugegospoa mr. sc. Ljiljana MatkoviÊ-VlaπiÊ uputila je sadræajno izlaganjeo radu Udruge. Zatim su uslijedilipozdravi mnogih gostiju.

Ove je godine bilo zastupljenodvadesetak vjerskih zajednica,predstavnici veleposlanstava i vlasti,i mnogi su dobili priliku u nekolikorijeËi izraziti svoju potporunastojanjima naπe Udruge okovjerskih sloboda koje su u temeljusvakog ljudskog dostojanstva. SnaroËitim oduπevljenjem govorio jenovoizabrani predsjednik Islamskezajednice muftija dr. Aziz ef.HasanoviÊ, predsjednik Mormonskecrkve u Hrvatskoj mr. Edward Rowe,u ime varaædinskog biskupa JosipaMrzljaka preË. Anelko KoπÊak tepredsjednik KrπÊanske adventistiËkecrkve pastor Branko BistroviÊ.

ProËitano je i pljeskompopraÊeno pismo predsjednikaRepublike Hrvatske Ive JosipoviÊa.Tajnik dræavne Komisije za odnose svjerskim zajednicama gospodinFranjo DubroviÊ nadahnuto jepozdravio skup, kao i predstavnikGrada Zagreba gospodin ÆeljkoZaninoviÊ.

NaroËito su bili zapaæenipredstavnici AmeriËkog i Ruskogveleposlanstva, gospoda Scott Lang iDmitry Zykov, koji su pokazalizanimanje za suradnju s Udrugom.

Ali u srediπtu su pozornosti biliovogodiπnji laureati, dvije osobe idvije ustanove. Priznanja koja su odove godine nazvana po prvompredsjedniku Udruge dr. BrankuLovrecu dobili su akademskiglazbenik Ladislav IlËiÊ, za odvaænozastupanje vjerskih sloboda roditeljau odgoju djece, Uprava Filozofskogfakulteta SveuËiliπta u Zagrebu iUprava VeleuËiliπta Vern u Zagrebuza uvaæavanje vjerskih slobodastudenata, te prof. dr. sc. AleksaBjeliπ, rektor SveuËiliπta u Zagrebuza poπtivanje vjerskih sloboda uobrazovanju i razvoju visokoπkolskihustanova. Priznanje za Filozofskifakultet preuzeo je dekan prof. dr. sc.Damir Boras, a za VeleuËiliπte Verngospodin Branko ©tefanoviÊ.

Laureati su od srca zahvalili napriznanjima. Gospodin PredragMatvejeviÊ zna reÊi kako je u Ëovjekunajdragocjenija unutarnja dosljednostæivotnim vrijednostima na kojima setemelji smisao postojanja i ljudskodostojanstvo.

Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliπ, rektorSveuËiliπta u Zagrebu, ponudio jeduboke misli u sadræajnompredavanju o akademskim i vjerskimslobodama. Predavanje prenosimo uovom broju Ëasopisa cijelosti.

I ovom prigodom poklanjale suse promotivne broπure, knjige iËasopisi crkava i vjerskih zajednicakoje su bile zastupljene. Pripremljenje i novi broj Ëasopisa Vjerskasloboda koji izdaje Udruga i kojimnastoji oteti zaboravu djelovanjeUdruge u proteklom razdoblju, kao ipouËiti o istinskoj naravi vjerskeslobode. Bila je to proslava vjerskeslobode na Meunarodni dan vjerskeslobode, koja je odisala namjerom dasvi zajedno uËimo od Sveviπnjeg Bogakako se æivi sloboda koja znaËiobzirnost, ljubav i poπtovanje premadrugom i drukËijem.

Bio je to skup s kojeg su sviuvaæeni predstavnici civilnih ivjerskih ustanova, Ëlanovi Udrugekao i prijatelji vjerske slobodeporuËili da im je stalo do slobode nasvim razinama — jer πto je Ëovjekako nije slobodan?

Na kraju je glavni tajnik UdrugeDragutin Matak pozdravio nazoËne izakljuËio zasjedanje geslom skupπtinekoje upuÊuje na osnovni ciljpostojanja Udruge za vjerskuslobodu: “Svijetu su potrebni ljudikoji se ne daju ni kupiti ni prodati,koji su vjerni istini i slobodi kaomagnetska igla polu.” (Ellen G.White)

Dr. sc. Dragutin Matak,glavni tajnik Udruge

Proslava Meunarodnog dana vjerskeslobode 2013. u Zagrebu

4 VJERSKA SLOBODA

Pozdravni govor predsjednika Udrugeza vjersku slobodu Mirze ef. MeπiÊa

Poπtovani i dragi prijateljislobode i Udruge za vjerskuslobodu u RepubliciHrvatskoj. SrdaËno vas

pozdravljam i zahvaljujem πto stesvojom prisutnoπÊu uveliËali ovusveËanu skupπtinu. Svojim dolaskomvi nam poruËujete da je djelovanjenaπe udruge vaæno za naπudruπtvenu zajednicu.

l Pozdravljam predstavnikedræavne i lokalne vlasti u RepubliciHrvatskoj, Ëija je uloga u ova kriznavremena vrlo sloæena.l Pozdravljam predstavnike

veleposlanstava u RepubliciHrvatskoj, koji nas obogaÊujuiskustvima svojih naroda.l Pozdravljam sve predstavnike

vjerskih zajednica i crkava, koji sebrinu za naπe duhovno dobro i

nastoje da ne zanemarimo æivotnevrijednosti koje su u temeljimaËovjekova dostojanstva.l Pozdravljam sve bivπe i

sadaπnje laureate, Ëlanove OdboraËasti, Nadzornog odbora, sve ËlanoveUdruge i sve vas dragi prijatelji.l Pozdravljam djelatnike medija

koji Êe zabiljeæiti naπa nastojanjakako bi poruka o slobodi doprla doπto viπe ljudi.l Nisam spominjao vaπa imena,

dragi naπi gosti, jer Êemo vaspredstaviti kasnije u programu.l Ugodno se osjeÊajte u

programu obiljeæavanja Svjetskogdana vjerske slobode.

Ovim proglaπavam sveËanusjednicu Udruge za vjersku slobodu uRepublici Hrvatskoj 2013. otvorenom.

U Zagrebu, 26. sijeËnja 2013.Mirza ef. MeπiÊ

Od samog osnutka Udrugeza vjersku slobodu uRepublici Hrvatskoj, 1994.godine, gospoa Ljiljana

MatkoviÊ-VlaπiÊ bila je uz Udruguspremna posluæiti u podupiranjuzamisli da svatko u æivotu ima svojslobodni prostor za æivot koji jednomæivimo. Sudjelovala je u organizacijiraznih programa i akcija, kao πto jedistribucija jednog od najznaËajnijihdokumenata dvadesetog stoljeÊa kojimoæemo staviti uz bok Deklaraciji oljudskim pravima, Deklaracije osvjetskoj etici Ëuvenog prof. dr.Hansa Künga, autora mnogih knjigakoje su prevedene na znaËajnesvjetske jezike pa i na hrvatski. Zbogtoga je predloæila da prof. Küng budelaureat Udruge 2012. godine jer jeprof. Küng financijski i moralnopomogao Ëasopis Mirotvorni izazovkoji je u teπko ratno vrijeme

Zahvala mr. sc. Ljiljani MatkoviÊ-VlaπiÊ,dosadaπnjoj predsjednici Udruge

Ljiljana MatkoviÊ-VlaπiÊ

promovirao suradnju krπÊana,muslimana i æidova kao i svih ljudidobre volje.

Kada je postala predsjednicomUdruge za vjersku slobodu uRepublici Hrvatskoj, vrijedno jestvarala veze i kontakte s raznimvjerskim zajednicama i pojedincima,nastojeÊi ohrabrivati i promicativjerske i ljudske slobode. Proπle jegodine zamolila da odgovornostpredsjednikovanja premjestimo naneka druga, moæda malo mlaapleÊa. Hvala Vam, gospoo LjiljanaMatkoviÊ-VlaπiÊ, na Vaπempoærtvovnom zalaganju! Vaπi savjeti iuvidi u ponekad vrlo sloæenadruπtvena zbivanja bit Êe nam i daljedragocjeni.

Dragutin Matak, glavnitajnik Urduge za vjersku slobodu

u Republici Hrvatskoj

5VJERSKA SLOBODA

Upromicanju vjerskihsloboda sudjeluju ipojedinci i ustanove.Meu njima su i

Filozofski fakultet SveuËiliπta uZagrebu i VeleuËiliπte VERN. Na kojinaËin ove obrazovne ustanovepodupiru vjerske slobode svojihstudenata?

Dopustite mi da ilustriram ovoobrazloæenje svojim osobnimiskustvom. Ranih πezdesetih godinaproπloga stoljeÊa moj brat i japohaali smo osnovnu πkolu. Ni poËemu se nismo razlikovali od drugedjece, osim πto smo vjerovali kako jeod presudne vaænosti posvetiti jedandan u tjednu duhovnim potrebama ida je taj dan subota. Toga dananismo iπli u πkolu, nego u crkvu.Tada su subote bile radne i brzo senakupilo neopravdanih sati. Naπi suroditelji plaÊali globe, a mi smotrpjeli ismijavanja. Ali najteæe namje bilo kad nam je nastavnikzemljopisa pred cijelim razredomrekao kako smo “nazadniji od najniæeindijske kaste”. Budite sigurni da

obveznom πkolovanju, za svaku jepohvalu i priznanje.

Pozitivni primjer Filozofskogfakulteta i VeleuËiliπta VERNdalekoseæan je i donosi lijeperezultate. ZahvaljujuÊi ispravnomrazumijevanju vjerskih sloboda danasDarija, Ana-Maria, Valerija, Danijela,Ivona, Sara, Iva, Klara, Anita,Mateja, Selena, Miriam, Danijel,Ivan i drugi studiraju, ili veÊ radepodræani iskustvom uvaæavanja islobode. Oni se nisu dali kupiti nitiprodati, veÊ su ostali ono πto jesu,svoji, a to ih Ëini dostojanstvenim ikorisnim graanima naπe raznolikedruπtvene zajednice.

Zbog toga radosno dodjeljujemopriznanje Udruge za vjersku sloboduFilozofskom fakultetu u Zagrebu,koje Êe preuzeti dekan prof. dr. sc.Damir Boras. Priznanje VeleuËiliπtuVERN preuzet Êe gospodin Branko©tefanoviÊ, predsjednik UpravnogvijeÊa VERNA.

Dragutin Matak, tajnik Udruge

smo upamtili lekciju o indijskimkastama. Ali imali smo potporusvojih roditelja i sve smo topreæivjeli. Sloboda izbora æivotnihvrijednosti oblikuje naπu moralnostkoja je u temelju ljudskogdostojanstva.

Filozofski fakultet u Zagrebu iVeleuËiliπte VERN prepoznali suvaænost i snagu uvaæavanja osobnihvrijednosti i sloboda svojih studenatai zato su im iziπli u susret ne samokod organiziranja nastave, veÊ i naprijamnim/razredbenim ispitima. NaFilozofskom fakultetu razredbeni suispiti obiËno subotom, a zapetnaestak studentica i studenataorganizirani su u drugo vrijeme sobzirom da je subota za njihposveÊeni dan. Istina, slobodnasubota u πkolama i na fakultetimazajamËena je Ugovorom izmeuVlade Republike Hrvatske iKrπÊanske adventistiËke crkve, aliovakvo πiroko shvaÊanje vjerskihsloboda, naroËito zato πto nije rijeË o

Obrazloæenje za dodjelu priznanja Udruge za vjerskuslobodu u Republici Hrvatskoj Filozofskom fakultetu

SveuËiliπta u Zagrebu i VeleuËiliπtu VERN

Damir Boras Branko ©tefanoviÊ

6 VJERSKA SLOBODA

PredavaË, znanstvenik irektor SveuËiliπta uZagrebu prof. dr. sc. AleksaBjeliπ rodio se 2. veljaËe

1947. godine u Rijeci. Osnovnu isrednju πkolu pohaao je uVaraædinu i Zagrebu. Maturirao je naVII. gimnaziji u Zagrebu 1965.godine. Od 1965. do 1970. studirao jefiziku na Prirodoslovno-matematiËkom fakultetu SveuËiliπtau Zagrebu, gdje je diplomirao nasmjeru inæenjer fizike.

Od 1972. do 1974. pohaao jeposlijediplomski studij na SveuËiliπtuu Zagrebu, smjer Fizika Ëvrstogstanja, koji zavrπava obranommagistarskog rada. Doktorski radobranio je 1978. na Prirodoslovno-matematiËkom fakultetu SveuËiliπtau Zagrebu.

Od 1971. do 1988. radi naInstitutu za fiziku SveuËiliπta uZagrebu; od 1971. do 1974. kaoasistent pripravnik, od 1974. do 1980.kao znanstveni asistent, od 1980. do1988., kao znanstveni suradnik. Od1988. do 1990. docent, od 1990.izvanredni profesor, od 1997. redovniprofesor na Zavodu za teorijsku fizikuFiziËkog odsjeka Prirodoslovno-matematiËkog fakulteta. U trajnozvanje redovitog profesora izabran je2003. godine. Izmeu ostalihduænosti na Prirodoslovno-matematiËkom fakultetu obnaπao jeduænost dekana. Od 2002. do 2006.obnaπao je duænost prorektora zaznanost i razvoj SveuËiliπta uZagrebu, a godine 2006. izabran jeza rektora SveuËiliπta u Zagrebu,koju duænost i danas obnaπa.

SveuËiliπte u Zagrebu, kaostoæerno izvoriπte duhovne,intelektualne i znanstvene snagehrvatskog druπtva, djeluje s ciljemokupljanja kreativnih i razvojnihsnaga te prijenosa znanja na novenaraπtaje. Zauzimanje za temeljnaprava i slobode pojedinaca, a naposeakademske zajednice, jest ono πtopovezuje SveuËiliπte s naπomUdrugom. Akademska sloboda jesloboda svakog Ëlana u znanstvenomi umjetniËkom istraæivanju istvaralaπtvu, pouËavanju, meusobnojsuradnji i udruæivanju. SveuËiliπte uZagrebu poπtuje ustavno naËelo onedopustivosti diskriminacije po bilokojoj osnovi pa tako i poπtivanjeslobode savjesti i vjeroispovijedi —vjersku slobodu.

Ova naËela se moguprimjenjivati ili zanemariti. RektorBjeliπ je svojim djelovanjem pokazaoda poπtuje vjersku raznolikost unaπoj domovini. Poπtovanje iuvaæavanje kojima se rektor Bjeliπodnosi prema KatoliËkombogoslovnom fakultetu kaosastavnici SveuËiliπta te otvorenostkoju je pokazao u otvaranju novihstudijskih programa i katedri, poputjudaistike i protestantske teologijena SveuËiliπtu u Zagrebu, ukazujuda je Ëovjek koji æeli svojimdjelovanjem ne samo ispuniti ciljeveSveuËiliπta, veÊ i doprinijeti razvojuljudskih prava i sloboda u naπemdruπtvu.

Za doprinos u zauzimanju zapoπtivanje vjerskih sloboda uhrvatskom druπtvu kroz djelovanjepojedinaca i vjerskih zajednica uostvarivanju prava na izvrsnost uobrazovanju i razvoju visokoπkolskihinstitucija kao sastavnog dijelahrvatske akademske zajednice,predlaæem rektora SveuËiliπta uZagrebu prof. dr. sc. Aleksu Bjeliπaza dobivanje priznanja Udruge zavjersku slobodu.

Predlagatelj za dodjelupriznanja: Æeljko Mraz

Prijedlog za dodjelu priznanja Udruge za vjerskuslobodu u Republici Hrvatskoj prof. dr. sc.

Aleksi Bjeliπu, rektoru SveuËiliπta u Zagrebu

7VJERSKA SLOBODA

Ove godine dodjeljujemopriznanje za promicanjevjerske slobode uRepublici Hrvatskoj

profesoru Ladislavu IlËiÊu,akademskom glazbeniku, suprugu iocu petero djece i hrvatskomdomoljubu.

On je predsjednik udrugeGROZD — Glas roditelja za djecu. Toje graanska udruga koja okupljaroditelje koji vole svoju djecu, bezobzira na njihovu vjeroispovijest,politiËka ili druga uvjerenja. Kao i unaπoj udruzi, koja je takoergraanska a ne vjerska udruga, uGROZD-u ima Ëlanova i/ilipodupiratelja koji su i ateisti iliagnostici.

Prof IlËiÊ je bio koordinator zaizradu programa zdravstvenog odgojaza osnovne i srednje πkole, u kojimaje spolni odgoj temeljen naopÊeljudskim vrijednostima —poπtenju, pravednosti, ljubavi,

meusobnom poπtovanju, dræanjurijeËi, vjernosti u ljubavi i drugima— a usmjeren je kvalitetnom itrajnom obiteljskom æivotu. Roditeljiaka srednjih πkola, koji su prednekoliko godina imali moguÊnostizbora izmeu GROZD-ovogprograma i programa kakav se sadapokuπava uvesti u πkole, izabrali suza svoju djecu GROZD-ov programveÊinom (88%).

U tim programima se nespominju Bog niti vjerski motiviponaπanja, ali su zbog opÊeljudskihvrijednosti, koje su zastupane unjima, ti programi javno podræani odKatoliËke crkve, Srpske pravoslavnecrkve, Islamske vjerske zajednice ijoπ nekoliko krπÊanskih crkava, atakoer i od 255 akademika idoktora znanosti.

Udruga GROZD, kojoj je prof.IlËiÊ predsjednik, zalaæe se zapoπtivanje svih graanskih pravaroditelja, koja su upisana u Ustavu

Republike Hrvatske, a i u svimrelevantnim meunarodnimdokumentima. U okviru graanskihprava i sloboda GROZD dakakozastupa i vjerska prava i sloboderoditelja, da se njihova djeca uπkolama njihove dræave, koje onifinanciraju, odgajaju u skladu sasvim njihovim pozitivnim etiËkim,vjerskim i filozofskim stavovima iuvjerenjima.

Udruga GROZD priznaje pravoroditeljima drukËijih uvjerenja danjihova djeca imaju spolni i drugiodgoj u skladu s njihovimsvjetonazorom, ali odluËno i ozbiljnotraæi da se u hrvatskim πkolama,koje su trpjele 45 godinakomunistiËke ateizacije itotalitarizma, poπtuju sve pa ivjerske slobode svih graana.

Marijo ÆivkoviÊ, Ëlan Glavnogodbora Udruge za vjersku

slobodu u Republici Hrvatskoj

Obrazloæenje za dodjelu priznanja Udruge zavjersku slobodu u Republici Hrvaskoj profesoruLadislavu IlËiÊu, predsjedniku Udruge GROZD

Ladislav IlËiÊAnelko KoπÊak

8 VJERSKA SLOBODA

Poπtovani Ëlanovi Upravnogodbora, poπtovani ËlanoviUdruge, uzvanici, gospoe igospodo, posebno poπtovani

mladi i djeco!Na poËetku, s posebnom se

zahvalnoπÊu obraÊam Udruzi zavjersku slobodu, svima vama ovdje, inajljepπe zahvaljujem na Ëasti ipriznanju koje ste mi danas uruËili.

Uzimam slobodu zahvaliti se i uime svih drugih koji su danas dobilipriznanja. ZajedniËko nam je da stenas vi prepoznali, da nas jeprepoznala udruga koja umom isrcem skrbi za slobode, uvaæavanjerazliËitosti, humanost, dobrotu, zasveukupnu dignitetnu ljudsku svrhu.Puno ste nas zaduæili, jednako takoste nas puno obvezali za naπabuduÊa djelovanja. Mislim da mogureÊi u ime svih nas: napravit Êemosve πto moæemo da vas nerazoËaramo.

Kada se govori o akademskimslobodama misli se na neomeeniprostor u kojem razum traæiodgovore, u kojem nam drugipristaju ne smetati niti nasograniËavaju, i u kojem i mipristajemo ne smetati nitiograniËavati druge u njihovimrazumskim propitivanjima iistraæivanjima.

Kada se govori o vjerskimslobodama misli se na neomeeniprostor u kojem vjera traæi svojeispunjenje, ljudi u vjeri traæeodgovore na svoje zapitanostineometani od drugih i ne ometajuÊidruge koji — u drugim vjerama, ili utraæenju vjere koje nemaju, ili neprihvaÊajuÊi ni jednu vjeru — traæeodgovore na svoje zapitanosti.

U idealnim druπtvima punog iodræivog sklada i obilja i jedne idruge slobode ostvarivale bi se samepo sebi, bez ikakvih dodatnih

dogovora, ugovora, konvencija izakona, i bez ikakvih ograda, zaπtita,ili separiranja, pa sve dogetoiziranja.

Meutim, idealnih druπtava upovijesti nije bilo, niti ih danas ima.Primjeri koji su dali slutiti naidealnost bili su rijetki, vrlolokalizirani u vremenu, joπ viπe uprostoru, i kao takvi su ostalizabiljeæeni iskljuËivo kaoantropoloπko-socioloπki unikumi.

Nakon traumatiËnih iskustavasvih nas koji smo æivjeli i sjeÊamo sedvadesetog stoljeÊa, i uzimajuÊi uobzir iskustva koja stjeËemo danas snovim generacijama, ni s buduÊnoπÊustvari ne izgledaju jako obeÊavajuÊe.

Predvianja za buduÊnost kolikogod, kao i uvijek, bila popularna i

koliko god budila znatiæelju i maπtu,praktiËki se u potpunosti klonebavljenja utopijama, puno su viπesklona raznim gradacijamakatastrofiËnosti, ili barem razumskoili etiËko utemeljenim programimaodræivosti ne-idealnih druπtava. Nijeni Ëudo nakon totalitarnih projekata20. stoljeÊa.

To sve nas vraÊa na povijest iiskustva koja potvruju kako nemani vjerskih ni akademskih slobodabez organiziranja njihovih zaπtita,zaπtita okupljanja, uvijek zacrtanih izajamËenih zakonima i ugovorima.

Kad govorimo o naπoj temivjerskih i akademskih sloboda, malokoja vjera da nije od ranih vremenauspostavila svoju viπe ili manjeËvrstu organizaciju, globalno ilipolicentriËno lokalno. Redovito je, uzostalo, imala motiv da uspostavidijalog s vlaπÊu, vladarom, dapostigne dogovor, da odredi granicepotËinjavanja, ili da odredi uloguvladara u druπtvenoj zajednici ukojoj ona vodi glavnu rijeË. Dakle,ako veÊ ne moæe postiÊi viπe, dadefinira πto u realitetu danogdruπtva i vremena konkretno znaËi“Bogu boæje, caru carevo”…

SliËni procesi su se od rana, unaπem civilizacijskom krugu odPlatonove akademije prije 2.400godina, zaËeli sa svrhom osiguranja izaπtite razumskog istraæivanja,poduke, prijenosa znanja na mlae.

SveuËiliπta kao obnova togkoncepta od poËetka drugog milenija,do danas na poËetku treÊeg milenija,dakle u milenijskom rasponu,nastavljaju tu tradiciju. EuropskasveuËiliπta su, kako u kojoj zemlji,najËeπÊe pokretana iz samostanskih,to jest veÊ postojeÊih vjerskihorganizacija, dakle u okruæjuvjerskog promiπljanja pojavila se,bolje je reÊi, ponovno je oæivjela

Vjerske slobodei akademske slobode

Aleksa Bjeliπ

9VJERSKA SLOBODA

neugasiva ljudska potreba zarazumskim traganjima iistraæivanjima.

AntiËki plamen je umeurazdoblju tinjao na raznenaËine. Nezaobilazna i kljuËnaviπestoljetna premosnica u tome je zatadaπnju Europu bila i arapskacivilizacija, filozofija i znanost. Velikitrag u tom sjajnom primjeru vjerskihi civilizacijskih proæimanja ostavio jenaπ Herman Dalmatin u dvanaestomstoljeÊu, najbolji primjer onoga πtodanas nazivamo istraæivaËkommobilnoπÊu i europskim (i πirim, tadakvadrivijskim) istraæivaËkim ivisokoobrazovnim prostorom.

Premostimo li to veliko razdobljei cijelu naπu povijest drugog milenija,ukljuËujuÊi i povijest religija icrkava, jednostavno Êemo zakljuËitikako su crkve, pa zatim i brojnakonkretna sveuËiliπta, najdugovjeËnijeinstitucije s punim kontinuitetom u,barem zapadnoj, europskojcivilizaciji. Ne dvorovi, neparlamenti, ne sudovi, ne vojske, nebanke, ne cehovi, …, veÊ vjerske iakademske institucije.

Dakle, kakva god da nam je bilapovijest, koliko god da je krvoproliÊa,bijede i patnje bilo, zaπtita sloboda, ito baπ zaπtita sloboda o kojima jeovdje rijeË, prenosila se s koljena nakoljeno mnogih naroda i zemalja,Ëesto bila zatirana i prekidana. Ipak,kad gledamo cijeli naπ civilizacijskiprostor, ustrajala je u kontinuitetukoji dosiæe do naπih dana.

Naravno, primarni razlog zanastajanje i uspostavu crkava ivjerskih zajednica, kao i sveuËiliπta iakademskih zajednica, nije biozaπtita od svih ugroza druπtvenih idræavnih struktura u kojima sudjelovali, niti je njihovo trajanjerezultiralo bilo kojom vrstomhegemonije, iako se ne moæe poreÊida nije bilo takvih razdoblja u naπojpovijesti u kojima su hegemonije, odonih vrlo opipljivih do onihsuptilnijih bile prisutne, ili je barembilo jakih tendencija prema takvimpokuπajima.

Primarni razlog je zapravouvijek bio ono πto je i u korijenu isræi svake ljudske kontemplacije,svakog vjerskog angaæmana realnihljudi, kao i svakog istraæivaËkograzumskog angaæmana. To je potrebarealizacije takvih angaæmana uljudskom kolektivu, u komunikaciji,

u zajedniπtvu u kojem sepotvrujemo kao emocionalne iracionalne jedinke.

Vjerske zajednice i akademskezajednice su ono πto daje kisik ivjerskim i filozofsko-znanstveno-umjetniËkim programima isustavima, ono po Ëemu one postajusmisleni i druπtveno relevantnientiteti.

Vratili smo se tako na poËetakovog malog monologa, ali istodobnosmo stigli i do pitanja kako sa svimtim zajednicama, s naπim danaπnjimcrkvama, crkvenim i vjerskimopÊinama i skupinama, sasveuËiliπtima, istraæivaËkimustanovama, stojimo danas, u naπojzemlji, u konkretnoj sadaπnjosti.

Kad je rijeË o vjerskimzajednicama, nije na meni da o tomesudim, bolje je da sluπam, i da akoosjetim da treba, poneπto pitam ili,πto zapravo Ëinim puno ËeπÊe,usporeujem sa sredinom u kojojæivim i u kojoj sam svakodnevnoprisutan vrlo intenzivno, sa svojimsveuËiliπtem.

Pitate li me dakle, jesmo li mi,SveuËiliπte u Zagrebu, doistaakademska arkadija, zaπtiÊeni atrij ukojem slobodno i sigurno, materijalnoi egzistencijalno dostatno osiguranoprakticiramo istraæivaËkostvaralaπtvo, kakav bi bio mojodgovor?

Ako biste me to pitali zanekoliko godina, kad viπe ne budemizloæen danaπnjim obvezama izadaÊama, moj bi odgovor, ipak, biojednostavan: da.

Da ste me to pitali recimosredinom tjedna, ili juËer kada sampisao jedno otvoreno pismo, izmeudva sastanka u mom uredu,vjerojatno bih vas opteretio bujicominformacija o svim moguÊim inemoguÊim problemima, brigama,sukobima i tjeskobama kroz kojeprolazimo. Jer, kao πto Ëestospomenem svojim sugovornicima kojizapoËnu razgovor isprikom da dolazes brigom ili neugodnom temom zakoju ne vide rjeπenje, svrha mogureda i jest da do njega stiæu teme,brige i nevolje koje su nisu moglerijeπiti drugdje. Dakle, najblaæereËeno, u arkadiji se uvijek neπtogiba i zbiva…

Jednako tako, sve je manje tihdrugih mjesta i ureda, posebno danasi sada, u koje ja mogu otiÊi i na

druge prebaciti teme koje su stigledo mene i koje mene muËe jernemam ili ne vidim rjeπenja.

Nikako ne bih htio da steknetedojam kako se æalim, dapaËe uvijeksve te situacije prihvaÊam kaoizazove koje nastojim πto manjeodgaati, zaobilaziti, pogotovoignorirati.

Sasvim usput, upravo takviprimjeri tema, sa svim spomenutimkonotacijama i fragmentima, jesuspomenute inicijative i konkretnikoraci prema pokretanju novihstudijskih programa vezanih uzdruge religije, uz veÊ prisutnukatoliËku teologiju koja je neprestanoi obilato doprinosila razvojuSveuËiliπta od samih poËetaka.

Krenuli smo, daleko od toga dasmo dovrπili, joπ je jako puno poslapred nama. Sve u svemu, jesmo uradnom elementu, uz njega uvijekide barem malo radosti stvaranja, ito je ono najljepπe, ono zbog Ëegasluæi zajedniπtvo i komunikacijaunutar zajednice. Nismo na poËetku,odluËili smo krenuti i to jenajvaænije. Usrdno se nadam daÊemo i za neka druga polaznarazmiπljanja i konzultacije, vezane uzdruge religije i vjerske zajednice,uskoro moÊi reÊi: Krenuli smodjelatno stvarati.

Ukratko, bit Êu ponosanuËinjenim ako se jednoga dana mojesveuËiliπte bude prepoznavalo kaoakademska zajednica koja se otvorilai omoguÊila ostvarenje akademskih iobrazovnih sadræaja, pa time i punihvjerskih sloboda svimazainteresiranima, to jest svima kojina znanstveno-nastavno dostatnorelevantan naËin mogu doprinijetirealizaciji svojih, pa zatim naπihzajedniËkih, inicijativa.

Preostaje mi dotaknuti se danasnajzahtjevnije, vrlo osjetljive, temeodnosa raznih sloboda, i pojedinihvjerskih i svjetonazorskih, kao iuloge akademskih sloboda u naπemkonkretnom danaπnjem hrvatskomdruπtvu i dræavi, dakle odnosa svihtih sloboda i prisutnih politika idrugih javnih djelovanja.

Pred istom sam temom biopoËetkom tjedna, kada sam imaozadaÊu pozdraviti sudionike Teoloπko-pastoralnog tjedna na naπemKatoliËko-bogoslovnom fakultetu. BitÊu slobodan ovdje ponoviti izvatke iztog obraÊanja, uz cijenu da Êu biti

10 VJERSKA SLOBODA

dosadan onima koji su i tamo biliprisutni.

Tema ovogodiπnjeg Tjedna bila jeVjera u Boga Spasitelja danas.

Svaka rijeË u tom naslovu imasvoju dubinu i svoju poruku, pa takoi ona stavljena na kraj — mala rijeËdanas. Upravo mi je ona bilapolaziπtem. Svi mi, brojni u naπimsliËnostima i razliËitostima, dijeleÊiovaj svemir, zemlju, vode i zrak,ovako ili onako traæimo odgovoredanas, u danaπnjem vremenu u kojemsu nam dani naπi æivoti i naπe svijestio postojanju, prolaznosti i vjeËnosti.

Sve nas veæe to danas, to naπedanaπnje pobratimstvo lica usvemiru. U njemu se ostvarujemokao zajedniπtvo naπih individualnihsloboda. To nam zajedniπtvo, i naπebivanje u njemu, πtite norme ipravila, prihvaÊene moralne i etiËkevrijednosti. Bez njih bismo biliizgubljeni i razoreni. Nasljeujemo ihkroz planetarne tradicije, posebnokroz nama vaæan, davno nastaosustav vrijednosti ustrajno Ëuvan ukrπÊanskom okrilju od Isusa i kasneantike, preko starog, srednjeg inovog vijeka do danaπnjice, kojoj Êetek oni koji dolaze odrediti ime.

U tom sustavu nema mjesta zaprijekosti i iskljuËivosti, brzenedomiπljenosti, monologe koji æelezatirati dijaloge. U njemu slobode

nisu obijesne provokacije, veÊdomiπljena i smirujuÊa prihvaÊanjaograniËenja, nisu iskaz sile, veÊispunjenja neiscrpno bogatog i blagogkrπÊanskog, i ne samo krπÊanskog,naloga, ili prijedloga, da “ljubimobliænjega svoga”. Nije li u njemu ipoziv da se nalazimo u zajedniπtvu,poπtujemo, ili barem toleriramo, urazliËitostima, ne umiËemo kada setrebamo sresti, ne πutimo kada sesusreÊemo, ne vrijeamo jedni drugekada se rastanemo. Nije li to i æeljabiti u svijetu u kojem ne dominira niveÊina ni manjina, u kojem veÊinaπtiti manjine, a manjine poπtujuveÊinu. Nije li to program svijeta ukojem se komunicira a ne getoizira?

Sloboda je i pristajanje naneslobodu, na ograniËenja bez kojihnema zajedniπtva, i koje trebauvaæavati a ne ruπiti. Jednako takosloboda je i neomeena odvaænost utraæenju spoznaja i odgovora,spasenja u nedoumicama itjeskobama, u naπim pojedinaËnim izajedniËkim propitivanjima iistraæivanjima.

“Ne boj se, ne gordi se, nisi sam,sa svakim neπto dijeliπ, i viπe vas steisti”, pisao je Tin koji je lakπe naπaosvoje mjesto u svemiru nego udanaπnjoj dræavnoj maturi. I joπ namTin na drugom mjestu dodaje: “Jacijenim na zemlji dobru

jednostavnost i nejasnoÊu, πto jesunce od jasnoÊe.”

Vjerujem da svatko od nas,posebno, i svakako, svako naπedijete, nosi u sebi tu dobrujednostavnost i nejasnoÊu, tuneopisivo sloæenu sliku svemira. Negovorim danas rijeËima uËenosti, veÊrijeËima srca: ovisno o svakom odnas, o naπim interesima i naπimnaklonostima, moæemo, ali i nemoramo, bilo bi dobro da æelimo,teæiti razumjeti to sunce od jasnoÊe.Njegovo pak bogatstvo i njegovutajanstvenost meutim moramo,neupitno i neizostavno, Ëuvati iπtititi, i svaki od nas pojedinaËno, inaroËito svi mi zajedno. ©tititi gamoramo jer ga trebamo, i jer Êe gatrebati oni koji Êe doÊi iza nas, kaoπto su ga trebali oni koji su bili prijenas.

Eto, tako nekako bih i jazakljuËio ovo danaπnje obraÊanje.Nadam se da nisam nikogapovrijedio, ako jesam, molim zaispriku. Molim i za ispriku ako samuzurpirao i suviπe vaπeg vremena.

I na kraju, i ja se pridruæujemsvima koji su govorili prije meneËestitajuÊi vam svima Dan vjerskeslobode.

Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliπ,rektor SveuËiliπta u Zagrebu

11VJERSKA SLOBODA

Ovjerskim pravima islobodama moæe seraspravljati na viπenaËina, ali kako god

promiπljali, bez obzirnosti imeusobnog uvaæavanja nemaslobode.

Progovorimo o obzirnosti naosnovi biblijskog naËela πto ga jeoblikovao apostol Pavao u Prvojposlanici KorinÊanima 8. poglavlju.Neposredni se kontekst ovoga tekstaodnosi na blagovanje mesaposveÊenog idolima. U prvom stoljeÊukrπÊanima su postajali mnogoboπcinavikli na klanjanje i ærtvovanjesvojim bogovima i idolima. Kad su seopredijelili za jednoga Boga, svakopodsjeÊanje na prijaπnja πtovanjaidola bio im je kamen spoticanja. Oninisu mogli ni zamisliti da bi opet jelimeso posveÊeno njihovim starimidolima. Ali to nije bio problem zakrπÊane koji su doπli iz æidovstva, jersu oni bili monoteisti i smatrali sumnoge bogove i idole niπtavnima.Njima je bilo jasno da, ako hranuposveÊujete neËemu πto ne postoji, nisama posveta nije valjana. Dakle ucrkvi u Korintu dogaao sepluralizam uvjerenja — ono isto πto imi nastojimo ostvarivati u naπevrijeme, ali kako tada tako i sada, nebez povoda za neslogu i bezobzirnost.Bio je to jedan od prvih ozbiljnihizazova u ranoj Crkvi. Jedni su bilimanje, a drugi viπe upuÊeni u bîtkrπÊanske poboænosti i zato apostolPavao oblikuje naËelo obzirnosti πto jestoljeÊima bilo nuæna sastavnicadobrih meuljudskih odnosa. Uvjerensam da moæe pomoÊi i nama.

Pavao piπe naroËito onima kojisu prosvijetljeni, koji su shvatili dameso posveÊeno idolima nijeoneËiπÊeno. On ih joπ naziva “jakima”ili “slobodnima”. »itam samo glavnemisli iz teksta koji ima 13 redaka.

Osnovna tvrdnja: “Znanjenadima, a ljubav izgrauje.” (r. 1)

Opomena: “Pazite da ne bimoæda ta vaπa sloboda bila spoticajnejakima!” (r. 9 )

Ukor: “Tako grijeπeÊi protivbraÊe i ranjavajuÊi njihovu nejakusavjest, protiv Krista grijeπite.” (r.12)

ZakljuËak: “Zato ako jelosablaænjava brata moga, ne, neÊujesti mesa dovijeka da brata svoga nesablaznim.” (r. 13)

U ovome naËelu koje poziva naobzir i uvaæavanje drugog i drukËijegspominje se ranjavanje i bol kojunanosi bezobzirna uporaba znanja iprosvjeÊenosti. Zanimljiv je izraz“ranjavanje savjesti” ili nanoπenjeduboke boli. Pavao kategoriËkizabranjuje takvo ponaπanje te jespreman na potpunu apstinenciju odjedenja mesa samo da ne bipovrijedio koga.

Kako bi izgledalo ponaπanjeprema tom naËelu?

Primjerice:1. Kad se tko u zanosu svojeg

stvaralaπtva posluæi motivomBlaæene Djevice Marije ili prorokaMuhameda i shvati da takvaumjetniËka sloboda duboko vrijea iboli milijune njegovih sugraana,bilo bi pristojno ispriËati se zbogtoga i potraæiti neke druge motive zaumjetniËko djelo. Naπi se svjetonazorirazlikuju, πto je i za oËekivati upluralistiËkom druπtvu, ali ako nenjegujemo obzir prema svojimneistomiπljenicima, sloboda i ljudskodostojanstvo ostaju puke utopije.

2. Joπ je jedno iznimno osjetljivopodruËje koje nam zadaje bol. Kadatko ili πto ugroæava dobrobit naπedjece, to nas duboko boli. Smijemo liglasno reÊi πto mislimo i zauzeti stavu korist svojega djeteta? Stavimo nastranu sve politiËke i ideoloπke mo-tive i konotacije. Ne mogu zamislitida bi tko bio briæan za svoju djecuda bi politiËki napredovao ili stjecaovjerski ugled. Ako takav i postoji,onda nije zavrijedio biti roditelj, ateπko ga je uopÊe smatrati iËovjekom. Meutim, prema mojemsvjetonazoru i u skladu s mojimvrijednostima æivota ja brinem iskrbim za svoju djecu. Ako trebapojasniti i unaprijediti mojupedagogiju, razgovarajmo,obogaÊujmo se iskustvima ispoznajama o skladnom odgoju —dogovorimo se i imajmo obzira jedniprema drugima. Ali ne nameÊimodrugima na silu svoju ideologiju bila

Obzirnost i vjerska slobodaona s vjerskim ili nekim drugimpredznakom.

3. Svi ljudi osjeÊaju bol, pa takoi oni koji nisu sigurni u svojuspolnost, i koji u sebi osjeÊaju porivkoji se Ëini jaËim od njih samih. Vrlobrzo ostaju sami, izolirani navjetrometini i prezreni, a to ihsvakako boli. Kakav je naπ stavprema njima? Jesmo li ih slobodnirazumjeti bar donekle? Kako godopisali njihovo stanje, budimo obzirnii strpljivi. Moæda mi znamo ono πtonjima nije jasno, ali prisjetimo sePavlovog naËela: “Znanje nadima, aljubav izgrauje.” Jedino dobrota,istinitost i bezuvjetna ljubavostvaruju pozitivne promjene, aoholost, nasilnost i pogrde razarajudragocjene meuljudske odnose.

Na kraju spomenimo jedanpozitivni primjer obzirnosti iuvaæavanja:

Prije deset godina VladaRepublike Hrvatske sklopila jeUgovor sa skupinom protestantskihvjerskih zajednica. Velika veÊinaËlanaka ugovora obuhvaÊa zajedniËkeinterese svih vjerskih zajednica, alije predloæeno da svaka vjerskazajednica iznese i svoje specifiËnepotrebe. Tako je KrπÊanskaadventistiËka crkva u RepubliciHrvatskoj spomenula pitanjesvetkovanja subote kao vjerskogdana odmora. Osobno sam bioukljuËen u pripremu Ugovora i mogureÊi da je uz puno uvaæavanja iobzira formuliran Ëlanak 22. ovogugovora koji jamËi sloboduostvarivanja onoga πto jeadventistima sveto.

Da ovaj Ëlanak nije ostao samomrtvo slovo na papiru, svjedoËi veÊustanovljena praksa Filozofskogfakulteta SveuËiliπta u Zagrebu iVeleuËiliπta VERN, koji omoguÊujuadventistiËkim studentima upis nafakultet i polaganje ispita drugimdanima, umjesto subotom.

Naπ obzir prema vrijednostima idostojanstvu svakog Ëovjeka moæe itreba biti potaknut ljubavlju kojaizgrauje.

Dragutin Mataktajnik Udruge za vjersku slobodu

u Republici Hrvatskoj

12 VJERSKA SLOBODA

Saæetak

Kako je u povodu proslave 1700.obljetnice potpisivanja iobznanjivanja Milanskog edikta uSubotici 16. i 17. srpnja 2013.odræana rasprava “Evropa ihriπÊanstvo”, a sama se proslava togajubileja u meuvremenu dogodila,smatrao sam potrebnim u ovomepisanom izlaganju uËiniti sljedeÊe: 1)iznijeti temeljne postavke od kojihsam na ovome subotiËkom skupupolazio u obrazlaganju religijsketolerancije koju je promovirao carKonstantin, 2) dati vlastito vienjekatoliËko-pravoslavne izvedbeproslave ove obljetnice te — temeljemonoga πto je pokazala najnovijapraksa — 3) ponuditi i nekezakljuËke o buduÊnosti(meu)religijske tolerancije iekumenskoga dijaloga, odnosnoiskazati vlastiti stav o smislenostigodiπnjih Molitvenih osmina zajedinstvo krπÊana koje se, kao isvakogodiπnje modne priredbe,uobiËajeno pripremaju i prakticiraju,ali bez vidljivih rezultata. ZakljuËnotraæim odgovor na pitanje: Jesu li veÊkonaËno utihnule makar i tihe trubljevjerske tolerancije koju je navijestioMilanski edikt?

KljuËne rijeËi: Milanski edikt,religijska tolerancija, pravoslavlje,katoliËanstvo, Europa, Niπ

»ovjek ponekad æivi u iluzijida Êe pojedinci znati ihtjeti iskoristiti nekeposebne prigode i u ime

zajednice kojoj pripadaju — a zadobrobit sviju, bez obzira na njihovurasnu, nacionalnu ili vjerskupripadnost ili æivotnu usmjerenost —potaknuti proces jednoga novogoblika odnoπenja prema drugima i sdrugima s kojima do tada iz bilokojih razloga nije bilo moguÊesuraivati. Takva posebna prigodapruæila se ove godine krπÊanima svihsmjerova (katolicima, pravoslavcima iprotestantima) u povodu proslave1700. obljetnice Milanskoga edikta,koja se zbivala u Niπu, u Srbiji.Mnogi su æivjeli u iluziji da Êeupravo tu prigodu iskoristiti najviπipredstavnici kako Zapadne (katolici iprotestanti) tako i IstoËne Crkve dase nau zajedno na srediπnjemu

bogosluæju s kojeg bi uputili porukune samo balkanskim krπÊanima, negoi njihovim susjedima, nekrπÊanima,da oni, istoËni i zapadni krπÊani,ostaju i dalje vjerni svojimdosadaπnjim uËenjima, liturgijama,obiËajima, ali da æele svjedoËiti predsvojim vjerniËkim zajednicama, atakoer i pred cijelim svijetom, damogu i hoÊe zajedniËki slaviti istogaBoga, istoga Utemeljitelja svoje vjere— Isusa NazareÊanina, da se moguzajedniËki sjeÊati dogaaja iz 313.godine — Milanskog edikta — koji jenjihovoj religiji — krπÊanstvu —osigurao jednakopravnost s drugimreligijama, i da Êe oni, ugledajuÊi sena “poganina” cara Konstantina, upodruËjima u kojima su veÊina,jamËiti religijskim manjinama istaprava koja i oni sami imaju.

Meutim, sve takve iluzijeraspale su se kao mjehur odsapunice, jer u Niπu nije bilo jednesrediπnje, zajedniËke katoliËko-pravoslavno-protestantske proslave,nego samo dvije, vremenski odvojenei po uzvanicima potpuno razliËiteproslave: jedna katoliËka, u subotu21. rujna 2013. (po gregorijanskomekalendaru), i druga pravoslavna, unedjelju 6. listopada 2013. (pojulijanskome kalendaru). Proslave suse dogodile baπ u onome razmakukoji inaËe i postoji izmeu dvajukalendara. Za nadriteoloπkanadmudrivanja to bi znaËilo da sesve odigralo u isto vrijeme, ali urazliËitim kalendarskim danima.Dakle, sve toËno u isto vrijeme, ali urazmaku od petnaest dana. I,naravno, kao i gotovo uvijek do sada— proslava je bila jednih bez drugih.A sve to, zapravo, kazuje da nekasrediπnja krπÊanska proslava i nijebila predviana. Najavljivanjemtakvoga dogaaja samo se puπtalo“probne balone” da bi se vidjelo kakoÊe na to reagirati koja/Ëija “Ëarπija”.

Utihnule trublje Milanskog edikta— Ili ima li nade za meusobno

prihvaÊanje razjedinjenih krπÊana?*

* S glavnim postavkama iz ovogaËlanka autor je nastupio u okviru Programa20. festivala evropskog filma — PaliÊ“Evropa i hriπÊanstvo”, odræanog u Subotici,Republika Srbija, od 16. do 17. srpnja 2013.

Ivan MarkeπiÊ

13VJERSKA SLOBODA

Kao da je na poËetku veÊ dogovorenoda Êe svatko isti povijesni Ëin slavitina svoj naËin i na svoj datum.

Mogli bismo ovom prigodomËestitati Isusu NazareÊaninurijeËima: Blago Tebi, IsuseNazareÊanine, kad imaπ ovakvesljedbenike!

1. O religijskoj toleranciji —iz vizure Milanskog edikta

Ovdje je ponajprije potrebnonavesti teme kojima su se trebalibaviti sudionici ovoga skupa. Kaoprvo, u pozivu na ovu konferencijuorganizatori su istaknuli temuvjerske tolerancije, naznaËujuÊi pritome da je Milanski edikt u osnoviprvi akt vjerske tolerancije, a πto bi idanas bilo veoma vaæno za razneekumenske ideje i inicijative. Doduπe,razne religijske organizacije imajurazliËit, odnosno difuzan odnosprema idejama i inicijativamameureligijske suradnje imeukrπÊanskog ekumenizma.Suvremeni analitiËari miπljenja su dabi vjerska tolerancija trebala imatiprvorazredni znaËaj u(post)modernim druπtvima. No,postavlja se pitanje: U kojimdruπtvenim i povijesnim okolnostimaje moguÊe oËekivati istinsku vjerskutoleranciju i tko bi je trebaoosigurati?

Drugo, organizatori su naveliËinjenicu pojave novih eklezijalnihpokreta unutar pojedinaËnihkrπÊanskih Crkava, ali i novih(nekrπÊanskih) religijskih pokreta udruπtvu kao takvom. Jer, navodi se upozivu za ovu raspravu, religioloziprocjenjuju da Êe se u(post)modernome druπtvu i dalje“raati razni, novi religijski pokreti,posebno oni na idejama New Agea”.

TreÊa tema ovoga pozivaukazivala je na razliËite oblikeodnosa dræave i Crkve (upostsocijalistiËkim zemljama idruπtvima). Mnogi traæe joπ uvijekodgovor na pitanje: Je li na naπimpodruËjima na djelu konstantinovskizagrljaj, ili moæda preciznijeteodozijevski zagrljaj — odnosno“neraskidivi zagrljaj trona i oltara”, iπto je taj “zagrljaj” dobra uËinio (akoje uopÊe uËinio) u posljednjihdvadesetak godina, odnosno πto joπuvijek dobra Ëini (ako uopÊe takvoneπto i moæe Ëiniti).

»etvrta veoma vaæna tema ovogasusreta bio je suæivot razliËitihreligija i vjerskih zajednica, a πto jeimperativ naπega vremena. No,postavlja se pitanje: Kako postiÊi isaËuvati suæivot u druπtvima ukojima su rijeËi dijalog,razumijevanje, praπtanje, tolerancijaapstraktne imenice koje nikada netrebaju dobiti svoju praktiËnurealizaciju.

Kod izbora tema odluËio sam seodmah pozabaviti onom najteæom, ato znaËi pozabaviti se prvom temom— religijskom tolerancijom, odnosnoulogom krπÊanstva i krπÊana tijekompovijesti i danas posebno uo(ne)moguÊivanju i u(ne)osiguravanju religijske tolerancijeu druπtvu i dræavi u kojima krπÊaniËine veÊinu ili manjinu.

2. ©to je novog donioMilanski edikt?

Ediktom (naredbom), kojeg su313. godine potpisali za krπÊanskorazumijevanje stvari “poganski” careviKonstantin August i Licinije August,krπÊanstvu je priznat jednakovrijedanstatus kao i drugim religijama(vjerskim zajednicama) ondaπnjegaRimskog Carstva. Na tomezajedniËkom sastanku dvojice carevau Milanu, carevi su raspravili, kakopiπe u Ediktu, “o svemu πto je odjavnog dobra i sigurnosti” i pritomdoπli do zakljuËka, odnosno uËiniloim se, da se meu stvarima koje bimogle koristiti mnogim ljudimanalazi πtovanje koje se iskazujeBoæanstvu. Smatrali su da je stoga“pravedno krπÊanima i svimaostalima dati slobodu da slijedereligiju koju tko hoÊe, tako da onajBog, koji sjedi na nebu, mogne bitidobrostiv i naklonjen nama i svimakoji su pod naπom vlaπÊu”.

I ne samo to! Carevi izjavljujuda je “dobra i praviËna mjera, i uskladu s ispravnom prosudbom, danijednom Ëovjeku ne bude zabranjenamoguÊnost pristajanja uz obredekrπÊanstva, ili koje druge religijekojoj bi ga odveo njegov um, te jesebi prihvatljivom osjeÊa, tako danas vrhovno Boæanstvo, Ëijem seπtovanju slobodno posveÊujemo,mogne u svemu nastaviti obasipatidobrostivoπÊu i naklonoπÊu”.

U svome ediktu carevi traæe dase svima onima koji su se opredijelili

slijediti krπÊanski nauk, bez obzirana sve ranije uredbe koje su seodnosile na krπÊane, “mora bitidozvoljeno ostati na potpunoj slobodi,te ih se ne smije smetati ni na kojinaËin”. Uz to oni kaæu da je oprostkoji su namijenili krπÊanima upitanju religije “πirok i bezuvjetan”,ali takoer izriËito naglaπavaju da jena isti naËin “otvoreno i mirnobavljenje svojom religijom dozvoljenoi svima drugima, na isti naËin kao ikrπÊanima”. Ono πto su tadaπnjirimski carevi shvaÊali, Ëini se damnogi danas ne shvaÊaju. Oni naistome mjestu kaæu: “Doista jeprikladno, poradi stabilnosti dræave iporadi mira u naπemu vremenu, dasvakome pojedincu bude dozvoljenopristajati uz religiju po vlastitomizboru; i ne predviamo povlaËenjeove uredbe, zbog duæne Ëasti svakereligije!” Mogli bismo danas reÊi daje trebalo imati dræavniËke mudrosti,ali i hrabrosti, pa donijeti ovakvuuredbu. Dakle, zahvaljujuÊipoganskim vladarima i njihovojspremnosti da prihvate novu religijui njezino vjerovanje kao neπto πto bibilo dobro za mir i stabilnost dræave,krπÊani su stekli moguÊnostslobodnoga ispovijedanja vlastitevjere i slobodu djelovanja. Milanskiedikt nije bio time samo akttolerancije, nego i akt istinskogauvaæavanja krπÊanstva kao religije.

Naravno, ne treba biti naivan pavjerovati da su odmah prestaliprogoni krπÊana, odnosno da jecareva æelja bila istodobno i æeljanekih njegovih podanika. To znaËi,da su unatoË Milanskome ediktu,krπÊani u nekim podruËjima bili idalje proganjani. Tako je proganjanbio aleksandrijski patrijarh i biskupAtanazije (danas svetac i upravoslavnoj i u katoliËkoj Crkvi), anakon Konstantina krπÊani su joπjednom i sluæbeno bili proganjani zavrijeme Julijana Apostata. No,prepustimo to povjesniËarima.

Kako rekoh, nas zanima ulogakrπÊanstva u promoviranju religijsketolerancije, odnosno netolerancije. Dabi se o tome moglo raspravljati,potrebno je kazati da su za povijesnukontekstualizaciju postajanjakrπÊanstva dræavnom religijom bitnikako 313. godina, tako i u njojdoneseni Milanski edikt kojimkrπÊanstvo nije u religijskimslobodama samo izjednaËeno s

14 VJERSKA SLOBODA

drugim religijama Carstva, nego jeuËinjeno i povlaπtenijim, πto Êe bitidobra osnova da zapoËnu procesi ukojima Êe krπÊanstvo postatisluæbenom dræavnom religijom 380.godine, procesi kojima Êe doÊi dopotpunog stapanja trona i oltara.

U tekstu “Toleranzedikte”, u:Lexikon für Theologie und Kirche(2009., sv. 10., str. 101) navodi se daje “u odnosu na ‘Galerijev edikt otoleranciji’ koji je sadræavao samopojam snoπljivost, ‘Licinijev edikt otoleranciji’ (a njega su carevi Licinijei Konstantin dogovorili u Milanu uveljaËi 313. godine, primjedba I. M.)predstavljao izraz mnogo πire (veÊe)religijske slobode i u njemu sepromiËe (naglaπava) povlaπtenostkrπÊanske Crkve u tome πto je njime(ediktom) mogla raspolagativlasniπtvom koje je krπÊanimatrebalo biti vraÊeno iz dræavnog iprivatnog posjeda”. Dakle, uMilanskom ediktu, koji je i donesensamo zbog krπÊanstva, navodi se dase iskljuËivo krπÊanskoj, i ni jednojdrugoj religijskoj zajednici onogadoba, moraju vratiti sva dobra kojasu joj bila oduzeta, a koja su senalazila ne samo u dræavnome nego iu privatnom vlasniπtvu. U ediktu seto posebno istiËe: “Usto koliko je dokrπÊana, u proπlosti smo daliodreene zapovijedi koje se odnosena mjesta kojima su se oni sluæili zasvoje vjerske skupove. Sada je naπaæelja da sve osobe koje su doπle uposjed sliËnih mjesta, od carskeblagajne ili bilo koga drugoga, tamjesta vrate krπÊanima, ne traæeÊiza to novac ili drugu cijenu, te da tobude uËinjeno bez odgaanja idvojbi.” I ne samo mjestanamijenjena krπÊanskim skupovima,ovim ediktom njima su trebala bitivraÊena, i to bez odgode i rasprave,i sva mjesta koja su pripadalanjihovoj zajednici, odnosno njihovimcrkvama. Oni koji su oduzetuimovinu vraÊali krπÊanima, nisusmjeli traæiti novac ili bilo πto drugood krπÊana, nego su odπtetu moglitraæiti od dræave. Ona je u imekrπÊana plaÊala povrat oduzeteimovine.

Stoga, dakle, ne treba bitizabune: krπÊanstvo je u praksipostalo dræavnom religijom i prije380. godine. U prilog tome govori iËinjenica da je sâm car Konstantin,veÊ 325. godine, premda tada joπ i

nije bio krπten, sazvao Prvi nicejskisabor na kojem je prihvaÊenoNicejsko vjerovanje, kojeg se,proπirenog s Carigradskimvjerovanjem (usvojenog na Drugomecarigradskom saboru kojeg je 381.godine, godinu dana nakon svogakrπtenja i priznavanja krπÊanstvadræavnom religijom, sazvao carTeodozije Veliki), koliko znamo, idanas dræe svi krπÊani (vidi na:http://www.katolici.org/molitve.php?action=c_vidi&id=332).

A to znaËi da su na tomePrvome nicejskom saboruusvajanjem, izmeu ostaloga i dogmeo Svetome Trojstvu, udareni temeljizgrade krπÊanske netolerancije, kojaje od tih godina trajala viπe odtisuÊu i pet stotina godina, sve doprosvjetiteljstva, do kraja 17. stoljeÊakada, prema Luhamannovimanalizama, dolazi do prijelaza izstratifikacijskog u funkcionalnoizdiferencirano druπtvo, odnosno doprijelaza iz druπtva u kojem je svebilo odreeno religijom u druπtvo ukojem se polagano izdiferenciraju,izdvajaju zasebna, od religije(krπÊanstva) neovisna podruËja, kaoπto su privreda, znanost,obrazovanje, kultura itd.

Moæe li krπÊanstvo kao religija,zajedno sa svojim dogmama iiskljuËivoπÊu, biti izvoriπte religijsketolerancije? Moæe li se ugledati nasvoga uËitelja Isusa NazareÊanina ina Njegov odnos prema inovjercima?

3. Vremenski redoslijed dvijuproslava Milanskog edikta

KatoliËku proslavu priznanjakrπÊanstva jednakovrijednomreligijom Rimskoga Carstva, naniπkome nogometnom stadionu »air,predvodio je 21. rujna 2013. godineizaslanik pape Franje, milanskikardinal Angelo Scola. U njegovojpratnji bili su mons. StanislavHoËevar — nadbiskup metroplitbeogradski, zatim mons. TherencePatrick Drainey — biskup izMiddlesbrougha u Velikoj Britanijina Ëijem teritoriju se nalaz York gdjese car Konstantin proglasio rimskimcarem, mons. Erminio De Scalzi —pomoÊni biskup milanski, zatimkardinal Vinko PuljiÊ — vrhbosanskinadbiskup, te viπe katoliËkihsveÊenika iz Srbije, Bosne iHercegovine, Austrije i Italije.

Tome misnome slavljuprisustvovali su predsjednik SrbijeTomislav NikoliÊ, zatim princAleksandar KaraoreviÊ, princezaKatarina, predstavnici i izaslaniciNiπke eparhije Srpske pravoslavnecrkve, predstavnici Vojske Srbije,Ëlanovi diplomatskoga zbora u Srbiji,predstavnici drugih crkava i vjerskihzajednica, gradonaËelnik Niπa ZoranPeriπiÊ i predstavnici druπtveno-politiËkog i kulturnog æivota ovogadijela Srbije.

Potrebno je reÊi da je kardinalaScolu dan ranije, u petak 20. rujna,u Beogradu u sluæbeni posjet primiopredsjednik NikoliÊ i tom muprigodom “u svoje i u ime svihstanovnika Srbije zaæeliodobrodoπlicu” te ga ukratko “upoznaos trenutnom gospodarskom ipolitiËkom situacijom u Srbiji sposebnim osvrtom na pitanjerjeπavanja trenutne situacije naKosovu”. GovoreÊi o znaËaju proslaveobljetnice Milanskog edikta, NikoliÊje na poseban naËin istaknuo “da suvlasti u Srbiji otvorene za pohodSvetoga Oca” i … da Êe on “rado bitiprisutan na misnome slavlju, 21.rujna na stadionu »air”.OdgovarajuÊi na NikoliÊev pozdrav,kardinal Scola je kazao da mu donosiizraze “poπtovanja i ljubavi” NjegoveSvetosti pape Franje, te potom rekao:“Bogata i sloæena povijest Srbije, kaoi njezine sadaπnjice, Ëine da Vaπanacija bude neosporni protagonistbuduÊnosti Europe. Vaπa nacija je,zapravo, bila i jest jedinstvenaraskrsnica entiteta, kultura i religija.Moglo bi se reÊi da, u ovome smislu,ona odraæava onu tipiËno europskucrtu, a to je poziv na susret isuæivot. Dobro nam je poznato da tood Vas zahtijeva teæak i delikatannapor da, za izgradnju mirne,pravedne i slobodne buduÊnosti,ponovno lijeËite povijesne rane, kao ione iz nedavne proπlosti”, te da ikatoliËki vjernici, zajedno sa svimgraanima, “æele dati svoj doprinoskako bi Europa postala zajedniËkakuÊa stanovnika Istoka i Zapada”,naglasivπi da to katolici, “iznadsvega, Ëine pozivanjem na poπtovanjei promociju vjerske slobode, koja jeamblem svih prava i svih sloboda”.(KTA)

VeÊu pohvalu NikoliÊ nije mogaodobiti. U Scalinome nastupu nije biloni govora o nedavnoj ratnoj i

15VJERSKA SLOBODA

osvajaËkoj srpskoj proπlosti, ovelikosrpskoj agresiji na susjednezemlje i na Kosovu, ni rijeËi o nevinonastradalim, pobijenim, prognanim,silovanim i joπ uvijek nepronaenimærtvama, ni rijeËi o Hrvatskoj kaosusjednoj zemlji i novoj ËlaniciEuropske unije, ili pak o Bosni iHercegovini i njezinim patnjama, nirijeËi o Kosovu koje Sveta Stolica joπuvijek nije sluæbeno priznala, itd.Nasuprot tome, sve je bilo uvijeno iu rukavicama. S glavnim ciljem:omoguÊiti papin dolazak u Srbiju.

Sve na ovome susretu iπlo je namlin predsjednika NikoliÊa. On je,naravno, u ime trenutne politiËkevlasti mogao pozvati papu da posjetiSrbiju, jer je svakako i sâm svjestanda papa nikada neÊe doÊi u Srbiju nebude li i sluæbenog poziva, odnosnoæelje predstavnika Srpskepravoslavne crkve, odnosno boljereËeno — Ruske pravoslavne crkve.Jer, papa dolazi ponajprije kaovjerski poglavar, a tek potom kaodræavnik. No, o papinu posjetu Srbijimoglo se, a nije se razgovaralo napravoslavnoj proslavi Milanskogedikta dva tjedna kasnije kada su uNiπ, na proslavu iste 1700. obljetniceMilanskog edikta, doπli Vaseljenskipartrijarh Bartolomej, ali i poglavaridrugih pravoslavnih crkava: Ruske(Kiril), GrËke (Hieronymos II.),Ciparske (Chrysostomos) iJeruzalemske (Theofilos III.), dok jeAleksandrijski patrijarh TheodorosII. zbog sprijeËenosti poslaodelegaciju. Ipak, meu najvaænijegoste svakako treba ubrojiti gosp.Kirila — patrijarha moskovskog icijele Rusije — koji nije doπaoposjetiti samo crkvene, nego ipredstavnike postojeÊe srbijanskevlasti.

Osim toga, zanimljivo je da ovoj“katoliËkoj” proslavi u Niπu nijeprisustvovao zagrebaËki nadbiskup,kardinal Josip BozaniÊ, iako je toranije bilo najavljivano. Takoer, ovojproslavi nije prisustvovao ni srpskipatrijarh Irinej. Njega je dan ranije,u petak 20. rujna, u Beograduposjetio kardinal Scola. Tomprigodom ponavljane su uzviπene,svima veÊ poznate, a sadræajempotpuno prazne i istroπene rijeËi otome da su KatoliËka i Pravoslavnacrkva zapravo jedna crkva, da seobje crkve nalaze pred novimizazovima te da je ovo prilika da se

pribliæe jedna drugoj, da dadnuodgovore na izazove vremena i davjerski poglavari teæe “za jedinstvomCrkve jer je to æelio i za to molioOnaj koji je osnovao Crkvu”, a“Gospodin oËekuje da ispunimo æeljunaπega Spasitelja ‘da svi budu jedno’kao πto su On i Otac jedno”.

No, ovom prigodom kardinalScola nije posebno govorio o potrebiuspostave jedinstva crkava, ali jekazao da kao izvanredni izaslaniknosi patrijarhu Irineju izraze“poπtovanja i ljubavi” pape Franje ida je doπao proslaviti znaËajnugodiπnjicu koja je povezana kako spovijeπÊu Niπa tako i povijeπÊuMilana, u kojem je 313. “zaËetugovor poznat kao Milanski edikt,koji je, osiguravajuÊi slobodukoriπtenja raznih kultova koji su biliprisutni u Rimskome Carstvu,omoguÊio krπÊanima da iziu iztragiËnog razdoblja progonstva” uËemu on vidi “poËetak novijegposveÊenja vrhovnog naËela: vjerskasloboda kao neotuivo pravodostojanstva ljudske osobe”.

Ipak, zavrπavajuÊi sutradansvoju propovijed na niπkome stadionu»air, kardinal Scola je porukommladima uputio poruku starijima —crkvenim i politiËkim predstavnicima— s obje strane granice, poruku kojuÊe teπka srca prihvatiti soduπevljenjem, a koja glasi: “Æelimuputiti poruku naroËito vamamladima. Bolni i nasilni dogaajikoji su obiljeæili noviju povijest vaπihnaroda ne mogu vas ostavitiravnoduπnim. PamÊenje vaπih otacatraæi od vas da savjesno prihvatitesvoju odgovornost u sadaπnjosti. A tasadaπnjost zahtijeva da se krene odpraπtanja i priznavanja pomirenjakoje nas je ovdje sazvalo. Srcemladih je, naravno, otvorenije odsrca starijih: budite za sav vaπ naroduvjereni svjedoci pomirenja. Graditeu svojim zemljama civilizacijuljubavi.” (KTA)

Kako veÊ rekoh: sve ovo upuÊujena postojanje jednoga neprevladivogkrπÊanskog paradoksa: dvije Crkve umeusobnoj netoleranciji slaveobljetnicu akta tolerancije, sjeÊaju segodine u kojoj je donesen Milanskiedikt. A to, zapravo, pokazuje da sepravoslavni i katoliËkivelikodostojnici u praksi tolikomeusobno mnogo “vole i podnose”da ni sveËanu euharistiju u povodu

akta tolerancije ne mogu zajedniËkislaviti i time istome UtemeljiteljuIsusu NazareÊaninu zajedniËkizahvaliti za moguÊnost koju jepoganski car Konstantin daokrπÊanima da u stoljetnoj vjerskojnetoleranciji stvarajuzapadnoeuropsku krπÊanskucivilizaciju.

Meutim, ono πto ne mogu i neæele stariji, to Ëine mladi. UËinili suto i mladi u gradu Niπu, u subotunaveËer, 5. listopada 2013., kada se upovodu “pravoslavne proslave”Povelje tolerancije (Milanskog edikta)oko 5.000 graana grada Niπa, meukojima je bilo najviπe uËenika,studenata i male djece, okupilo usrediπtu grada i u akciji “I ja samdio kriæa” (“I ja sam deo krsta”) supaljenim svijeÊama oblikovalo “æivikriæ” i na taj su naËin iskazali svojerazumijevanje krπÊanstva —krπÊanstva kao religije koju se trebaæivjeti ovdje na zemlji, na ulici, ukriæanju (“I ja sam deo krsta!”), a toznaËi u susretima.

U svakome sluËaju, ostaje “gorakokus” od ovih sluæbenih crkvenihproslava: deklarativna spremnost zazbliæavanje dviju sestrinskih crkavaraspukne se kao mjehur od sapuniceËim se to treba ostvariti uovozemaljskoj zbilji, u æivotu. Bit Êestoga veoma zanimljivo vidjeti hoÊe lise uskoro o proslavi 500. obljetnicepoËetka Reformacije (1517.—2017.)naÊi zajedno predstavnici svihreformiranih crkava, odnosno svihcrkava reformacijske baπtine, ili se nione, kao ni IstoËna ni Zapadnacrkva, neÊe moÊi i neÊe htjetidogovoriti da jedan dogaaj koji ihveæe zajedno (pro)slave u istomedanu i u istome mjestu. Budu li onidosadaπnji “pravi” i “pravovjerni”krπÊani, zacijelo Êe biti viπe proslava.

4. Ima li nade za meusobnoprepoznavanje krπÊanskihcrkava?

Vratimo li se unatrag, u vrijemedonoπenja prvih krπÊanskih dogmâ,a πto je zapoËelo na Prvomenicejskom saboru 325. godine, vidjetÊemo da se tim Ëinom —donoπenjem dogmi — takozvanojpoganskoj toleranciji, kojom je 313.godine krπÊanstvo izjednaËeno sdrugim religijama, poËela “gasitisvijeÊa”. Razdoblje religijske

16 VJERSKA SLOBODA

tolerancije trajalo je, dakle, jakokratko vrijeme. Onoliko dugo kolikoje trebalo Carstvu da uvede red.Stoga se, naæalost, mora konstatiratida Êe ta svijeÊa koja je samonakratko pokazala proplamsajetolerancije biti potpuno ugaπena u380. godini, u godini kada jeOdlukom cara Teodozija krπÊanstvopostalo, odnosno priznato sluæbenomreligijom Rimskoga Carstva — uistoj godini u kojoj je car Teodozijebio krπten. A to dalje znaËi da supostajanjem krπÊanstva dræavnomreligijom sve ostale religije i kultovibili zabranjeni i da Êe nakon 380.godine, zahvaljujuÊi priznanju,progonjeni krπÊani zapoËeti progonenekrπÊana — heretika i pogana.

Mnogi su, stoga, miπljenja da jekrπÊanstvo sa svojim netolerantnimstavovima prema nevjernicima ipripadnicima drugih religija bilopostalo jedno snaæno i nepresuπnoizvoriπte netolerancije, πto je ljudetjeralo da vlastitu slobodu miπljenjatraæe u poganstvu, u nekrπÊanskomvjerovanju. S prosvjetiteljstvom Êezavrπiti razdoblje Ëiju su temeljnusupstancu europske povijestiodreivale dogme i hereze. To je,smatraju ovi, bilanca krπÊanskogapreuzimanja nadzora nad miπljenjemi nadzora osobnog odnosa pojedincaprema Nadnaravnome.

S druge strane, neprijeporna jeistina da Êe od 380. godine europskupovijest, kulturu, naËin æivota imeusobnog komuniciranja ubitnome (su)odreivati i odreditikrπÊanstvo, i to Êe se sve do danasodraæavati u filozofiji, umjetnosti i uznanosti. No, ne opet toliko da bi upreambuli Ustava nove Europe bilonaznaËeno da Europska unija poËivaiskljuËivo na krπÊanskim korijenima.Osobno smatram da je dobro da jetako definirano, jer da nije bilo tetakozvane novopoganske,prosvjetiteljske etape u razvoju Eu-rope, mi bismo i dalje bili uokovima jednoumlja te progonaheretika i neistomiπljenika. A, πto neznaËi da toga nema i danas, i tosvugdje gdje je to moguÊe provesti,posebno u balkanskim tranzicijskimdruπtvima, u kojima je doπlo dosprege konfesionalnog trona(islamskoga, katoliËkog,pravoslavnog) i nacionalne(boπnjaËke, hrvatske, srpske) religije,u druπtvima u kojima nemate ni

vlasti koja bi bila samostalna ineovisna o Nadnaravnome (koje jeza politiËare postalo poπtapalicom)niti religije koja bi bila neovisna ovjerskoj Naciji koja je postalaboæanstvo, svejedno koliko senastojalo ukazati na vlastitureligijsku univerzalnost.

SuoËeni s Ëinjenicomnedostatnog doprinosa mnogih(islamskih, krπÊanskih, æidovskih)religijskih pokreta u ostvarivanjutemeljnih ljudskih prava i sloboda,danas smo doπli u situaciju darazgovaramo o znaËenju uredbe kojusu izdali onodobni pogani, kakobismo na njoj gradili zgradureligijske tolerancije u suvremenomsvijetu. Stoga se i postavlja pitanjeznaËenja Milanskog edikta zatrenutnu situaciju u Europi,posebice kad je rijeË o buduÊnostikrπÊanstva kao religije, kao i oodnosu na krπÊanskoj civilizacijiodgojenih i obrazovanih Europljanaprema novim religijama i pokretima,s posebnim osvrtom na njihov odnosprema æidovstvu i islamu kaoreligijama koje su, kao i krπÊanstvo,odnekle doπle u Europu. Ni jedna nidruga ni treÊa religija, ni krπÊanstvoni islam ni æidovstvo, nisu izvornoeuropske religije. NjihoviutemeljivaËi æivjeli su na drugomekontinentu, u nekoj drugojcivilizaciji i kulturi. Pa, slijedomtoga, ne treba nikoga Ëuditi, kakonavodi Peter Berger, πto je Europa,barem kad je rijeË o krπÊanstvu, bilai ostala mjesto najveÊih nesreÊakrπÊanstva: prvi raskol 1054., drugiraskol koji je 1517. doπao sReformacijom i Martinom Lutherom,zatim kriæarski ratovi, inkvizicija,progoni, sluæenje nacionalistiËkimreæimima, πutnja o ratnimzloËinima, sveÊeniËka pedofilija, itd.,itd.

Dakle, pitamo se: koje druπtvenoznaËenje, ovdje i danas, ima akt otoleranciji od prije 1700 godina? Nijeli on zapravo poticaj da se upitamo:Ne bi li danas neko novo poganstvo,primjerice u obliku civilne religijebilo jedan od moguÊih modela uokviru kojih je moguÊe osiguratijednakovaljanost svih vjerozakona, atime, dakle, i suæivot svih ljudi i tobez diskriminacije, a πto, kakovidimo, nije sluËaj ni u zemljama izkojih dolazimo, a ni u naπemu πiremi daljem okruæenju?

ZakljuËak

Nakon svega reËenog, Ëini se dasu u pravu bili oni koji su sumnjalida Êe gore spomenuta obljetnicanakon toliko stoljeÊa meusobnekrπÊanske razjedinjenosti,meusobnih ratova do istrebljenja,moÊi u danaπnje vrijeme donijetineπto radikalno novoga? Izgleda dasu s pravom postavljali pitanjesmisla ovakvoga odvojenogobiljeæavanja istoga povijesnogdogaaja, kad su svi krπÊani znali daje pomalo naivno oËekivati da Êepravoslavni Istok prihvatitinadreenost katoliËkoga Zapada,odnosno da Êe “(rimo)katoliËki Zapad”dopustiti da mu se “ortodoksni Istok”Ëak i pribliæi, a kamoli da mu barempostane jednakopravan? »ak ni uNiπu.

Poruka koju ovim razdvojenimproslavama vjerski poglavari —katoliËki i pravoslavni — πalju izNiπa glasi: prvo, utihnuti trebajuniπke trublje koje hoÊe navijestitinasuπnu potrebu zajedniËkogameusobno-razumijevajuÊeg suæivota;drugo, kako mi naπ æivotorganiziramo na marginama crkvenihdogaanja, u istome sastavu i na istinaËin naÊi Êe se naπi nasljednici uistome mjestu, u Niπu, u sljedeÊemstoljeÊu, u povodu 1800. obljetnice. Aπto je nama stotinu godina!? Bolje jei toliko Ëekati, negoli drugomepopustiti.

A gdje je u svemu tome IsusNazareÊanin? — pitat Êete. Bit Êuslobodan odgovoriti vam: On je, Ëinise, iz tih naπih “krπÊanskih” crkavaveÊ odavno “humano preseljen” uprivatne odaje ili niπe onih koji GaprihvaÊaju kao i onih koji se i nemoraju izjaπnjavati krπÊanima.

Prof. dr. Ivan MarkeπiÊInstitut druπtvenih znanosti

Ivo Pilar, Zagreb

Literatura• Toleranzedikte, u: Lexikon für

Theologie und Kirche (2009.), sv. 10.• “Predsjednik NikoliÊ primio Papinog

izaslanika za proslavu u Niπu”, u: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=39288,pristupljeno 10. listopada 2013.

• ToroviÊ, V.: “Viπe od 5.000 Niπlijanapravilo ‘æivi krst’”, u: http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/410540/Vise-od-5000-Nislija-napravilo-zivi-krst, pristupljeno 10. listopada2013.

17VJERSKA SLOBODA

Luak trËi trænicom noseÊisvjetiljku. ViËe: “Traæim Boga,traæim Boga!”

Kupci na trænici mu se rugaju:“Zaπto? Je l’ se izgubio? Je li zalutao,poput djeteta? Ili se skriva? Je l’ nasse boji? Je li otiπao na put ili seiselio?”

Luak uzvraÊa: “Gdje je Bog?ReÊi Êu vam. Mi smo ga ubili — vi ija. Svi smo mi Njegovi ubojice.”

Ova scena, izvaena iz djelanjemaËkog filozofa FriedrichaNietzschea, napisana je prije viπe odstotinu godina i izriËe Nietzscheovuslutnju propadanja religijske vjerezapadnog svijeta, opadanje vjerovanjau transcendentno, onostrano iliboæansko.

Nietzsche je, Ëini se, neπtopredvidio. Ako je vjerovati nedavnimstatistikama i vijestima, religijskavjera nestaje, i to ne samo u Europi iAustraliji, gdje se kretanje nadoljeuoËava veÊ neko vrijeme, veÊ i uSjedinjenim AmeriËkim Dræavama,razvijenom druπtvu naπeg vremenakoje se dugo borilo protiv sklonosti ksekularnosti.

Viπe nije tako. Od 1930-ih godina,kad je praÊenje zapoËelo, vjerskapripadnost u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama nalazi se na najniæoj toËki.Ovo kretanje je znakovito ne samozbog smjera, veÊ i zbog brzine. Jedanod pet Amerikanaca proπle je godinetvrdio da ne pripada ni jednojvjerskoj organizaciji, πto je dvostrukoviπe nego 1990. godine.

Iako je broj Amerikanaca koji sesmatraju “ateistima” joπ uvijek vrlomalen (samo oko tri posto, uusporedbi sa ©vedskom gdje taj brojiznosi dvadeset i tri posto),dramatiËno je porastao broj onih kojise ne smatraju dijelom niti jednevjerske skupine. Doista, dokazipokazuju da je najbræe rastuÊi vjerskistatus u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama onaj koji se opisujerijeËima: “nije vjernik”.

Popis stanovniπtva iz 2011.godine, kad je rijeË o vjerskomstatusu, pokazuje da je znaËajnoporastao broj Australaca koji seizjaπnjavaju kao “nereligiozan”. Ovo jepostala opcija broj dva u cijelomnarodu, a kao opcija broj jedan

izraæena je u pet od osam dræava iglavnih gradova.

Zaπto je tako?

Razlozi ovakvog “nevjerniËkog”stanja nedvojbeno su razliËiti. Medijisu manje vjerski orijentirani, zarazliku od stanovniπtva opÊenito, paje njihov sekularni, a ponekad iotvoreno protuvjerski stav izvrπio svojutjecaj.

U prevelikom nastojanju dapoπtuju naËelo odvojenosti Crkve idræave, dræavne πkole dræe πkolskiodgoj na πto je moguÊe veÊemrazmaku od vjere. Na Novom Zelanduje viπe od 50 dræavnih πkola 2011.godine ukinulo biblijski utemeljenenastavne sate navodeÊi za glavnerazloge nedostatak uËitelja-volontera ismanjenje roditeljske potpore timpredmetima.

Skandali u koje su bili ukljuËenivisoki krπÊanski evangeliËkiduænosnici nisu samo bacili mrlju naugled tih istih evangelika, veÊ i naustanovu Crkve, pa Ëak i na vjerukao takvu. Isto tako, unatoËuzbuenju oko nedavnog izbora pape,sudjelovanje nekih sveÊenika pedofilau gay-paradi nije uËinilo nikakvuuslugu pitanju vjere.

Joπ jedan Ëimbenik jest Ëinjenicaπto su znanstvenici najveÊi nevjernicimeu zapadnjacima. Neke procjeneiznose kako su njih 60 posto uSjedinjenim AmeriËkim Dræavamaateisti ili agnostici. UzimajuÊi u obzirmoÊan utjecaj znanosti i tehnologije,kao i visoki poloæaj koji znanost uæivana Zapadu (Ëesto je predstavljena kaonajpouzdaniji izvor znanja), nimalo neËudi silazna putanja religijske vjere umnogim naprednim znanstvenim itehnoloπkim druπtvima.

Zatim je tu i poplava snaænoreklamiranih protuvjerskih knjigatakozvanih “novih ateista” od kojih jenajistaknutija i najprodavanija knjigaRicharda Dawkinsa The God Delu-sion. UnatoË pogreπnom zakljuËivanjukoje se nalazi iza mnogih dokazanovih ateista, oni su ipak pomogli uuvjeravanju mnogih da je religijskavjera nelogiËna i neopravdana.

Bilo je za oËekivati

Koliko god bili zamrπeni iraznoliki razlozi tog opadanja, takvostanje uma prorekao je upravo Onajkojega ateisti nastoje zanijekati. SâmIsus je rekao da Êe u danima prijeNjegova povratka “mnogi… posrnuti uvjeri” (Matej 24,10).

A apostol Petar je upozorio: “Nakoncu vremena pojavit Êe seizrugivaËi koji Êe æivjeti premavlastitim poæudama i pitati: ‘Gdje jenjegov obeÊavani dolazak?’ Otkada suumrli naπi oËevi i dalje sve ostajekako je bilo od poËetka stvorenja.” (2.Petrova 3,3.4)

Posljednji redak obuhvaÊaprevladavajuÊe materijalistiËkepretpostavke suvremene sekularnosti:nema niËega osobitog u svijetu ukojem æivimo, niËega boæanskog ilinadnaravnog, veÊ je on nastao iz ËistomaterijalistiËkih sila koje “ostaju kakoje bilo od poËetka stvorenja”.

Ipak, unatoË sadaπnjimnastojanjima, religijska vjera neÊenestati. I prije se govorilo o propastikrπÊanstva. Odmah nakon AmeriËkerevolucije deist Tom Paine je rekaokako Êe “krπÊanstvo biti zaboravljenoza trideset godina”. Otada je proπloviπe od dvije stotine godina.

Nietzscheov luak je moædaprenaglasio svoju stvar: Bog nijemrtav, niti je mrtva vjera u Njega.UnatoË tome, ipak je vaæno zamijetitistalno opadanje vjere na Zapadu.Vjera moæe blijedjeti, ali Ëovjekovetemeljne potrebe — potreba zaodgovorima na pitanja patnje i boli,potreba za nadom, potreba zaznaËenjem i smislom — ostaju uvijekiste.

Koliko god ponekad slaba upraksi, religijska vjera moæezadovoljiti ove potrebe onako kako toniπta drugo ne moæe. Stoga, dok sveide dobro, oni koji se danasopredjeljuju za vjerski status “nijevjernik”, veÊ sutra se mogu probudititijekom neke tragedije i shvatiti daim je joπ uvijek potrebna vjera zakoju su tvrdili da su od nje odustali.

Radosna vijest je da Bog joπuvijek za njih skrbi i pruæit Êe impomoÊ ako je zatraæe.

Clifford Goldstein

Vjerski status: nije vjernik

18 VJERSKA SLOBODA

Vjerski forum koji je odræanu Ujedinjenim narodima uzadnjim danima 2008.godine na prvi je pogled

bio Ëudo: vrsta dogaaja na kojem bisvatko tko je vaæan æelio sudjelovati,fotografirati se s velikodostojnicimate predstavljati svoju organizaciju isvoje ime. KonaËno, pogledajmo oËemu se radilo.

Prvo, radilo se o vjerskoj slobodi,vjerskoj snoπljivosti i slobodi zasvakoga. Tko bi, uz iznimku Al-Kaide, talibana i Hamasa, bio protivtoga?

Drugo, bile su predstavljenemnoge vjerske skupine: æidovi,muslimani, krπÊani, taoisti, budisti,hinduisti i predstavnici drugih vjeraokupili su se na Glavnom zasjedanjuUjedinjenih naroda kako birazgovarali o presudnim pitanjimadvadeset prvog stoljeÊa. Presudnimstoga πto je vjerski ekstremizamdaleko od nestajanja i opasniji negoikada, osobito kad je Pandorinakutija znanstvene tehnologijepretvorila potencijal za masovnouniπtenje, u ime neËijeg boæanstva iliboæanstava, u zastraπujuÊu stvarnost.

TreÊe, odræavao se u Ujedinjenimnarodima, koji su dugo bili simbolako ne moÊi i vlasti u tradicionalnomsmislu, a ono sigurno u smisluutjecaja i ugleda. I ne samo da seodræavao u zgradi Ujedinjenihnaroda, veÊ na Glavnom zasjedanjuUjedinjenih naroda, na glavnojsvjetskoj diplomatskoj konferenciji.

»etvrto, okupljeni su govorilisamo “dobre stvari”, osuujuÊivjersku netrpeljivost, vjerskiekstremizam, vjersko nasilje i takodalje.

Peto, meu ostalima su, u istojsobi na privatnom domjenku bilisaudijsko-arabijski kralj Abdullah i(vjerovali ili ne) izraelska ministricavanjskih poslova Tzipi Livni iizraelski predsjednik Shimon Peres.A predsjednik Peres je zapravo dobrogovorio o Saudijskoj Arabiji, Ëak je

neke njihove poteze vezane za tajrazgovor nazvao “nadahnjujuÊim iobeÊavajuÊim — ozbiljnim poËetkompravog napretka”. ObraÊajuÊi seizravno kralju, Peres je nastavio:“Vaπa visosti, kralju SaudijskeArabije, ja sam sluπao Vaπu poruku.Æelio bih da Vaπ glas postane glasveÊine u cijeloj regiji, glas svihnaroda… Slika koju pruæa ovainicijativa o buduÊnosti naπe regijedaje nadu ljudima i nadahnjujepovjerenje u narode.”

Izraelski voa govori pozitivnerijeËi o vjerskoj slobodi kraljuSaudijske Arabije na forumu ovjerskoj slobodi koji se odræava uUjedinjenim narodima?!

Tko kaæe da istina nije Ëudnijaod maπte?

Ali, ima joπ toga. VeÊina najviπihpolitiËkih voa iz Europe, LatinskeAmerike i Afrike su izbjeglisudjelovanje poslavπi na taj susretsamo niæe sluæbenike kao svojepredstavnike. Zaπto? Iako je postojaocijeli niz problema (izmeu ostalih itaj πto su neki od zastupnika UN-abili nezadovoljni odræavanjemvjerskog dogaaja na Glavnomzasjedanju koje se bavilo nizompolitiËkih i diplomatskih dogaanja,nasuprot vjerskim) najveÊi meunjima bio je taj πto je, od svih, baπSaudijska Arabija bila pokrovitelj ovekonferencije o vjerskoj snoπljivosti islobodi te meuvjerskom dijalogu.

Saudijska Arabija odræavakonferenciju o meuvjerskomdogovoru i vjerskoj snoπljivosti nakojoj sudjeluju ne samo Æidovi, veÊ iizraelski Æidovi, pa Ëak i izraelskiÆidovi koji su politiËki voe?

Koliko god sve ovu zvuËaloËudno, najËudnije od svega bilo jepokroviteljstvo Saudijske Arabije.Zamisao da pustinjsko kraljevstvo,koje baπ i nije raj za naprednuvjersku slobodu i snoπljivost, budepokrovitelj konferencije o vjerskojslobodi sliËna je zamisli da Ku KluxKlan odræava konferenciju o potrebi

rasnog sklada u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama.

Ne Ëudi πto su mnogi izraziliprijezir i zabrinutost oko svegaovoga.

Blago reËeno! Nije tajna kakoSaudijska Arabija ima jedan odnajrepresivnijih vjerskih naËinavladavine na svijetu koji ne dopuπtadjelovanje drugih religija i strogoprimjenjuje svoju verziju πerijatskihzakona na svoje graane. Æidovi,krπÊani i svi ostali nemuslimani uovom kraljevstvu ne smiju æivjetisvoju vjeru, a oni koji to pokuπajumoraju se, ako budu uhvaÊeni,suoËiti s oπtrim kaænjavanjem.Zabranjena su sva πtiva vjerskogsadræaja koja nisu dobila odobrenjedræave, te se takve tiskovineoduzimaju i uniπtavaju. Ovaj se popisi dalje niæe, no najvaænije je to πto seSaudijska Arabija nalazi meunajgorim prekrπiteljima vjerskeslobode na svijetu. Koliko god namto teπko palo na æeludac, ipak je viπevjerske slobode postojalo u Iraku zavrijeme Saddama Huseina nego πtodanas postoji u Abdullahovojkraljevini, Saudijskoj Arabiji, koja je,sluËaj je htio, jedna od najveÊihameriËkih saveznica na Srednjemistoku.

IzvjeπÊe Instituta za zaljevskapitanja — The Hadi Al-Mutif Projectfor Human Rights — tvrdi sljedeÊe:“Vjerska sloboda u Saudijskoj Arabijine postoji. Nemuslimanima sezabranjuje æivljenje njihove vjere, paËak i posjedovanje vjerskih simbola ipredmeta. Vlada primjenjuje oπtrezabrane na svoje graane, a pogotovuone koji ne slijede islamskivehabijski smjer.

Vjerska politika saudijske vladepridonijela je porastu ekstremizma iteroristiËkih skupina diljem svijeta,ukljuËujuÊi Al-Kaidu i druge. Saudijcisu na vodeÊem mjestu u davanjunovca i potpore meunarodnimteroristiËkim skupinama; iz njihovihredova potjeËe najveÊi broj bombaπa-

Vjera kao politikaVjerski forum u Ujedinjenim narodima

19VJERSKA SLOBODA

samoubojica u svijetu, a sve to uzizravnu potporu ili preπutnoodobravanje saudijskih vlasti.

Saudijski obrazovni sustavstvara ideoloπki temelj za nasilje ibuduÊe pripadnike dæihada.Udæbenici koji se trenutno rabe usaudijskim πkolama, i u Americi i uEuropi, propovijedaju mrænju premakrπÊanima, Æidovima, drugimreligijama, pa Ëak i prema veÊinimuslimana.”

IzvjeπÊe ameriËkog Dræavnogodjela za meunarodnu vjerskuslobodu za 2008. godinu ima malobolji diplomatski pristup, alizakljuËak ipak nije sjajan: “Vlada jepotvrdila da, po pitanju druπtvenepolitike, osigurava i πtiti pravo svihna privatno bogosluæje, a tupripadaju i nemuslimani koji seokupljaju u domu na vjersku sluæbu.No, to se pravo nije uvijek poπtivalou praksi i nije definirano u zakonu.K tome, javno prakticiranjenemuslimanskih religija jezabranjeno i vjerska policija(mutawwa’in) nastavlja provoditiracije na privatnim nemuslimanskimvjerskim okupljanjima. Iako je vladapotvrdila svoju politiku zaπtite pravana posjedovanje i uporabu osobnihvjerskih materijala, to pravo nijeukljuËila u zakon i mutawwa’in jeponekad nemuslimanima oduzimalaosobni vjerski materijal. ... Bilo je inekih pozitivnih razvoja u vladinojpolitici koji bi, kad bi biliprimijenjeni u cijelosti, mogli ubuduÊnosti dovesti do bitnihpoboljπanja. Vlada je ponavljala kakonastoji zaustaviti πirenjenetrpeljivosti i boriti se protivekstremizma, i unutar islama iprema nemuslimanskim vjerskimskupinama u zemlji i inozemstvu.”

Ono πto se na Glavnomzasjedanju Ujedinjenih narodadogodilo jest da je narod kojiredovito tlaËi i ograniËuje sve ostale,osim posebnog oblika jedne religijeu svojoj vlastitoj dræavi, unatoËtomu bio pokrovitelj sastanka navrhu koji zastupa vjersku slobodu zasve vjere. Neki bi mogli podrugljivoodgovoriti da se to moglo dogoditisamo u Ujedinjenim narodima(konaËno, to je isto tijelo koje jedopustilo da “uzori slobode i istine”,poput Sudana, Sirije, Kube i Libije,sjede u povjerenstvu za ljudskaprava).

Sam sastanak je prerastaoprethodni, odræan u MadridupoËetkom godine, na kojemu seokupilo oko tri stotine predstavnikarazliËitih svjetskih religija (æidova,sikha, hindusa, muslimana, krπÊana,budista) kako bi raspravljali opotrebi vjerske snoπljivosti ipluralizma, a Saudijci su bilipokrovitelji. Na tom sastanku jenastala zamisao o sliËnom dogaajukoji bi se odræao u Ujedinjenimnarodima, kako bi, navodno, cijelojstvari dao moralnu snagu koju biUN trebao imati.

Ni sastanak u Madridu, niti onaju Ujedinjenim narodima u studenom,nisu primili mnogo medijskepozornosti, osim nekoliko Ëlanaka u

suprotstavio u pitanjimaunutardræavne vjerske slobode”.

Drugi, suptilniji razlog bi semoæda mogao pronaÊi u jednomvelikom moÊniku koji se pojavio nasastanku: ondaπnjem predsjednikuSjedinjenih AmeriËkih Dræava,Georgeu W. Bushu. Prema izvjeπÊimaBijele kuÊe, sva kretanja, u bilo kojojod srednjoistoËnih dræava, u svezi sunapreivanjem ljudskih prava ivjerskih sloboda treba na svakimoguÊi naËin podupirati, osobito kaddolaze od tako vaæne dræave kaoSaudijska Arabija, te od naroda kojije kljuËna politiËka saveznica, a opresudnim izvorima sirove nafte da ine govorimo. Stoga je, uz hladnupolitiËku proraËunatost koju politiËariËesto moraju slijediti, gospodin BushoËito odluËio potpuno zanemaritiironiËnost svega i pojaviti se nasastanku.

Drugim rijeËima, koliko god daje vjerska sloboda bitna, barem napapiru, mnogi narodi, ukljuËujuÊi iUjedinjene narode, imaju mnogo veÊeprobleme, poput terorizma,gospodarske nesigurnosti i slobodnogdotoka nafte, pa oni vrlo Ëestoistiskuju problem vjerske slobode.

Ovaj sastanak moæe dobrozvuËati onima koji ne poznajuËinjenice, a Saudijce on ne koπtaniπta, barem πto se tiËe mijenjanjanjihovih obiËaja. NazoËnost tadaπnjegameriËkog predsjednika, Ëak i uznjegove primjedbe o slobodi isnoπljivosti, nije donijela nikakvepromjene u pustinjskom kraljevstvupo pitanju vjerske slobode isnoπljivosti unutar njegovih granica.Njegovo je pojavljivanje, naprotiv,preπutno reklo: Mi smo ovdje da vaspodupremo, iako znamo πto seuistinu dogaa.

Za ekstremistiËke snage i vjerskifanatizam u Saudijskoj Arabiji to je,nedvojbeno, dobra vijest, ali nije takodobra za ostale na Srednjem istokukoji nemaju vjersku slobodu, osobitokad takva vijest odzvanja sa samogzasjedanja Ujedinjenih naroda. Pravaporuka nije ono πto je reËeno osnoπljivosti i o vjerskoj slobodi, veÊtko je to rekao i gdje. Ono πto taporuka kaæe jest da su vjerskasloboda i snoπljivost samo rijeËi osvima drugima, upuÊene svimadrugima — osim Saudijskoj Arabiji.

Jules Ribot

najveÊim novinama. Skupine zaljudska prava su, pak, izvjeπÊivale oneispravnosti i sramotnosti πto jetakav neËuveni prekrπitelj vjerskeslobode, poput Saudijske Arabije,pokrovitelj foruma o vjerskompluralizmu, snoπljivosti i slobodi. NaSrednjem istoku, osobito u SaudijskojArabiji, sastanak u Ujedinjenimnarodima obilno je medijski popraÊenna takav naËin da je konferencijaizgledala mnogo vaænijom nego πto jedoista bila.

Zaπto bi se Ujedinjeni narodisloæili s takvim sastankom, osobitona svom Glavnom zasjedanju, te podpokroviteljstvom naroda za koji sezna da je slab po pitanju vjerskeslobode? New York Times je nagaao,u Ëlanku skrivenom na stranici A14,kako su “prisutni diplomati zapazilida se saudijskoj vladi, zbog njihovenedavne donacije od 500 milijunadolara za Svjetski prehrambeni pro-gram, nitko nije otvoreno

20 VJERSKA SLOBODA

Voa jedne vjerske zajedniceje prije nekoliko godinarekao da ne bi mogao molitisa æidovima jer se oni mole

drugom Bogu. VeÊina krπÊana primilaje to s nevjericom: Koga je Isusoboæavao ako nije æidovskog Boga?Ovo pitanje postaje osjetljivije kad suu pitanju muslimani, koji tvrde da jeBog jedan, dok su krπÊani odluËni utvrdnji da je Bog jedan u tri Osobe.Ovdje zapaæamo samo jednu znaËajnurazliku izmeu dviju vjera.

No, jesu li razlike toliko velikekoliko se na prvi pogled Ëine? Nekiteolozi smatraju da su Ëak i veÊe, arasprava o tome moæe se proËitati nastranicama Ëasopisa Christianity To-day.

Ali Miroslav Volf, profesorteologije na Yale Divinity School, nijejedan od njih. Prijaπnji profesor naFuller Theological Seminary, pisac jemnogih knjiga koje pokreÊu napromiπljanje, ukljuËujuÊi i knjige: Ex-clusion and Embrace: A TheologicalExploration of Identity, Otherness,and Reconciliation (Abingdon Press),te Against the Tide: Love in a Time ofPetty Dreams and Persisting Enmities(Eerdmans). U svojoj knjizi naslovaAllah: A Christian Response(HarperOne) (Allah: krπÊanskiodgovor), dotiËe se onoga πto smatrajednim od najvaænijih pitanja skojima se susreÊu krπÊani imuslimani. Mark Galli, glavni izvrπniurednik Ëasopisa Christianity Today,razgovarao je s Miroslavom Volfom onjegovoj posljednjoj knjizi.

Tvrdite da muslimani ikrπÊani oboæavaju istoga Boga.Zaπto je vaæno odrediti je li totako ili nije?

Muslimani i krπÊani Ëine dvijenajveÊe religijske skupine u svijetu, ato je viπe od polovice ËovjeËanstva.Jedni drugima stoje za vratom, akone doslovno, a ono u mislima. Stogatrebamo pronaÊi naËine da zajedno

vjerujemo u miru. Obje su skupinemonoteisti. Vjeruju u jednoga Boga,jednoga Boga koji je vrhovniGospodar i kojemu su posluπni.Objema vjerama Bog utjelovljuje onoπto je u konaËnici vaæno i vrijedno.Ako se naπe razumijevanje Bogasukobljava, tada Êe nam biti teπkoæivjeti u miru, ne i nemoguÊe, aliteπko.

Stoga, istraæivati do koje mjerekrπÊani i muslimani imaju sliËanpojam o Bogu temeljno je zaispitivanje nastanjujemo li zajedniËkimoralni svemir, unutar kojega postojeneke duboke razlike o kojima se moæepregovarati, razgovarati i prosuivati.

Paradigma za krπÊane jeBoæje djelovanje u Isusu Kristu:Bog, koji je beskonaËan i svet,seæe prema onome koji jekonaËan i greπan. Ne moæe bitiveÊe razlike od ove. Dakle, skrπÊanskog stajaliπta, Ëak jepotrebno imati neπto zajedniËko sdrugima kako bismo ih voljeli?

Slaæem se s veÊim dijelom vaπegpitanja. No, ne mislim da se trebamo

slagati s bilo kime kako bismo tuosobu voljeli. Zapovijed krπÊanima davole druge ljude, budu imblagonakloni i dobroËinitelji neovisnaje o tome πto taj drugi vjeruje. Ali,hoÊemo li moÊi na neki naËinprokrËiti put meusobnoj povezanostiu druπtvenom æivotu? HoÊemo li moÊinaseljavati zajedniËki prostor? Ovo jepitanje sasvim drukËije od pitanjamogu li ja nekoga voljeti.

AmeriËki graanski rat, jedanod najkrvavijih ratova u povijesti,bio je jedan od onih u kojima suljudi vjerovali u istoga Boga i istoPismo. No, to nije doprinijelomirotvorstvu. Ipak vi joπ uvijekmislite da je vaæno potvrditi kakomuslimani i krπÊani oboæavajuistog Boga. Zaπto?

To je istina. Meu najgore nasiljeu danaπnjem svijetu spada ono kojese dogaa izmeu otuenih religijskihi etniËkih skupina, ali ne na bojnompolju. Dogaa se usred dnevne sobe iizmeu ljudi koji dijele puno toga iimaju puno zajedniËkog. Dakle, mojatvrdnja nije da Êe sve nasilje bitisprijeËeno ako imamo zajedniËkevrijednosti. Moja je tvrdnja da nam jeposjedovanjem zajedniËkih vrijednostiomoguÊeno pregovarati orazliËitostima. U odsutnostizajedniËkih vrijednosti moramo iliæivjeti odijeljeni na vlastitimprostorima (πto mislim da usuvremenom svijetu nije moguÊe), ilipribjeÊi nasilju kako bismo rjeπavalisukobe.

Dobro, onda, oboæavaju likrπÊani i muslimani istog Boga?

Prvo, svi krπÊani ne oboæavajuistog Boga, a ni svi muslimani neoboæavaju istog Boga. U pravu ste.No, ja mislim da su muslimani ikrπÊani koji prihvaÊaju uobiËajenetradicije svoje vjere upuÊeni na isticilj, na isto BiÊe kada mole, kadaoboæavaju i kada govore o Bogu. Onajkome se sve to upuÊuje je isti. OpisBoga je djelomiËno drukËiji. Postoje

Oboæavaju li krπÊanii muslimani istoga Boga?

Razgovor s profesorom Miroslavom Volfom

Miroslav Volf

21VJERSKA SLOBODA

znaËajne razlike podloæne oπtrimraspravama. Neke su razlike doistatemeljne za vjeru, poput doktrine oTrojstvu. Istodobno, postoji zaËudnopreklapanje i sliËnosti. Treba graditina sliËnome, a ne samo jadikovatinad razliËitostima.

Koje su najzapaæenije sliËnostiu naËinu na koji muslimanigovore o Allahu, a krπÊani o Bogu?

Jedna od sliËnosti koju nesmijemo zaboraviti jest da je Bogjedan u objema tradicijama. To je vrlovaæno. Drugo, Bog je milosrdan.Takoer, Bog je pravedan. Ovo suznaËajne zajedniËke toËke, da je Bogjedan, Bog je milosrdan i Bog jepravedan. Imamo razliËitorazumijevanje svake od ovih sliËnosti,no preklapanja su doista dojmljiva.

Neki teolozi tvrde da kadakrπÊani i muslimani kaæu “Bog jejedan”, oni misle na neπto πto je usvojoj bîti razliËito, jer je zakrπÊanina Bog Trojstvo.

Odgovorit Êu pitanjem:“Oboæavaju li krπÊani i æidovi razliËitebogove?” Nadat Êu se da Êe odgovorbiti: “Ne. Æidovi i krπÊani oboæavajuistog Boga. Oni samo Bogarazumijevaju na razliËit naËin —krπÊani na trinitarni naËin, a æidovine.” Neki æidovi i muslimani optuæujukrπÊane za idolatriju jer vjeruju uTrojstvo. Moj je odgovor objemaskupinama da u osnovi pogreπnorazumiju krπÊansko shvaÊanjeTrojstva. Mi ne oboæavamo trirazliËita entiteta koja sjede na tritrona, jedan do drugoga, veÊoboæavamo jedno nepodijeljenoboæansko BiÊe koje nam dolazi u triOsobe. Isto tako, tvrdim danepriznavanja doktrine o Trojstvu uKur’anu jesu odbacivanjaneodgovarajuÊe shvaÊene verzijeTrojstva. Tvrdim samo da puno togaπto muslimani odbacuju vezano uzTrojstvo (primjerice, da mi oboæavamotri Boga) treba zanijekati i svakipravovjerni krπÊanin.

Doπli smo na zamisao kako sumuslimani naπi neprijatelji, te dasu muslimanski terorizam iekstremizam najvaænijineprijatelji protiv kojih se trebaboriti. Ja mislim da je topogreπno. Zar veÊina religija nepretpostavlja Boga koji jesvemoÊan i milostiv? Je li moguÊeda u krajnjem sluËaju svi mioboæavamo istoga Boga? Tadamoæda i nema neËeg takvog kao

πto je idolatrija, samo postojerazliËita tumaËenja.

Ako netko pretpostavi postojanjeviπe od jednog Boga, morao bih reÊida mi tada ne oboæavamo istog Boga.Kaæe li netko da je Bog jedno sasvijetom, morao bih takoer reÊi dami ne oboæavamo istog Boga. Ono πtopovezuje muslimane i krπÊane, a πtoje srediπnje u mojim tvrdnjama, jestda je Bog jedan, da je On razliËit odsvijeta te da je jedan Bog stvorio sveono πto nije Bog. Postoji korjenitarazlika izmeu stvorenja i Stvoritelja.Ovo je temeljno monoteistiËkovjerovanje. Muslimani, krπÊani iæidovi dijele to miπljenje. Stoga, onivjeruju u istog Boga. Politeisti iidolopoklonici ne dijele to vjerovanje.

Ako krπÊani i muslimanioboæavaju istog Boga ipodjednako shvaÊaju Njegovuvolju, da trebaju voljeti Boga ibliænjeg, jesu li onda islam ikrπÊanstvo dva jednakovrijednaputa prema spasenju?

Ja mogu oboæavati istoga Boga, ada joπ uvijek nemam pravilan,odgovarajuÊi i potpun odnos s timBogom ili ne razumijem tko je taj Bogi koje su Boæje namjere sËovjeËanstvom. Obje religije, i islam ikrπÊanstvo, imaju razliËit putrazumijevanja onoga πto Bog doslovnotraæi, i πto je joπ vaænije, πto Bogdaje. Mislim da je preporuËljivo zaobje vjere, a osobito za krπÊane,kojima je tako i zapovjeeno, ukljuËitise u svjedoËenje, kako bi upuÊivali napotpunu stvarnost tko Bog jest i πtoje naroËito Isus Krist uËinio zaspasenje ËovjeËanstva.

Poput mnogih ljudi danas, i viste protiv vjerskog ekstremizma.No, nisu li Isusa, Muhameda,Franju Asiπkog, Gandhija, MartinaLuthera Kinga Mlaeg i nekedruge nazivali ekstremistimasvojega vremena? Jesmo li midoista protiv ekstremizma?

ShvaÊam da rijeË “ekstrem” nijeuvijek najbolja rijeË. Nitko sebe neopisuje kao ekstremista. Na nekinaËin, sama uporaba pojmaekstremist veÊ je naËin da nekogaodbacimo, i kao πto ste ovdjeistaknuli, postoje mnoge velike, sveteosobe koje su po pitanju svojihstajaliπta bile nepopustljive, korjenitei u tom smislu vrlo ekstremne. Isus jetu dobar primjer. Ono πto razdvajadobroÊudni od zloÊudnog ekstremizmajest uporaba prinudnih sredstava za

postizanje ciljeva. Nije u pitanjukoliko Ëvrsto ili gorljivo se pridræavaπodreenih glediπta i tvrdiπ da suistinita. RijeË je o tome jesi li voljan iosjeÊaπ li se pozvanim primoratidruge na prihvaÊanje tih stajaliπta, terabiπ li sredstva prinude kako bipostigao svoj cilj. I muslimani ikrπÊani imaju dobre, jake razloge zaËvrsta osvjedoËenja o tome πto jedobro a πto loπe, πto je istinito a πtolaæno. A ja zasigurno ne bih smatraoekstremistima ljude koji se dræe ovihuvjerenja.

Mnogi Êe krπÊani Ëuti vaπetvrdnje i reÊi: “Mi ne oboæavamoistoga Boga. Mi ispovijedamodvije temeljno razliËite vjere.”Koje biste im razloge dali za rads muslimanima na pomirenju?

Muslimani i krπÊani Êe sve viπedijeliti ista podruËja. Ako je krπÊanskaduænost æivjeti u miru sa svimljudima, onda mislim da to ukljuËuje imuslimane. I joπ dublje, krπÊani tvrdeda je Bog ljubav i da Bog voli sveljude, toliko daleko da je Krist umroza svako ljudsko biÊe. Iz togaproizlazi da su krπÊani obvezni sveljude voljeti, πto ukljuËuje imuslimane, i stoga s njima æivjeti umiru.

Osim spreËavanja nasilja, imali joπ razloga za rad smuslimanima?

Doπli smo na zamisao kako sumuslimani naπi neprijatelji, te da sumuslimanski terorizam i ekstremizamnajvaæniji neprijatelji protiv kojih setreba boriti. Ja mislim da je topogreπno. Terorizam je velik problem,no njegov znaËaj blijedi kad gausporedimo s hedonistiËkom naravikulture u kojoj æivimo. Imatimuslimane na svojoj strani u borbiprotiv de facto hedonizma vrlo jevaæna stvar. Ono πto se od nas uovom trenutku traæi jest zdrav dijalogizmeu muslimana i krπÊana o tomeπto je potrebno za dobar æivot, æivotkoji je alternativa hedonizmu. Kao πtosu evangelici u jednom trenutkuotkrili da katolici mogu biti njihovisaveznici, ja mislim da, na punoistanËaniji naËin (jer je rijeË o dvijereligije), muslimani mogu biti naπisaveznici u naporima da u danaπnjemsvijetu ispravno æivimo.

Razgovor Marka Gallia sprofesorom Miroslavom Volfom izvorno

je objavljen u Ëasopisu ChristianityToday, 15. travnja 2011.

22 VJERSKA SLOBODA

Uvrijeme kad sam joπ biodijete, osamdesetihgodina, jedan je poznatikantautor kroz pjesmu

progovorio o tragiËnoj pojavi udruπtvu koja ga je oËito pogaala i udobroj mjeri vrijeala njegov osjeÊajza pravdu. Glavna misao i kljuËnistih njegove pjesme glasio je:“VeËeras treÊa smjena vraÊa tuidug.” Radnike treÊe smjene pjesnik jejoπ nazvao i “vjeËitim krivcima” i“balanserima”. Iako sam krozdjetinjstvo i odrastanje Ëesto sluπaotu pjesmu i znao njezine rijeËinapamet, jer su moji roditelji voljelitog kantautora, nisam imao pojma oËemu on zapravo govori. Naravno,nije niti bilo vrijeme da garazumijem jer sam bio premlad izaigran, previπe snen i naivan da bihshvatio tako ozbiljne poruke.

Proπle su godine i ta je pjesmapostala samo negdje zametnutisiÊuπni djeliÊ moje prohujalemladosti. U meuvremenu sam Ëakneko vrijeme i sâm radio treÊusmjenu u velikoj tvornici keksa. InaËe,za one koji to moæda ne znaju, treÊasmjena podrazumijeva noÊni rad kojiuglavnom traje od deset sati uveËerdo πest ujutro. Posebno je napornoraditi jedan tjedan ujutro, jedantjedan popodne, a zatim treÊu smjenu.Taman kad vaπe tijelo i psiha uhvatekakav-takav bioritam æivota noÊu ipokuπavanja spavanja danju, ponovnose vraÊate u prvu smjenu, a zatim udrugu, i tako u krug. DugoroËnogledano, takav ritam je vrlo nezdrav.No, πto je tu je; ljudi tako æive domirovine. Ako je doæive.

Godine su proπle, mnogo toga seodigralo, mnoπtvo lica se promijenilo,bezbroj iskustava se zagrizlo iproævakalo, a ja sam ponovno naletiona meni poznatu pjesmu. Dotaknulame neka blaga nostalgija i æelja dakopam po vlastitoj proπlosti pa samdopustio poznatim zvucima da mivrate slike iz najranijeg djetinjstva.Odjednom sam pokopËao! Stihovi suse “otkljuËali” i ja sam shvatio πto jepjesnik htio reÊi.

Naravno, kad ste dijete kojenema pojma πto je æivot, veÊinaonoga o Ëemu odrasli govore je za

vas daleko i tajnovito, ali kad todosegnete, Ëudite se koliko je zapravojednostavno, a nerijetko i isprazno.Ali rijeËi i poruka ove pjesme, iakojednostavni, nisu nimalo isprazni.“VjeËiti krivci i balanseri”, treÊasmjena koja “vraÊa tui dug”. Postalomi je jasno da autor zapravo izlijevasvoje nezadovoljstvo, da suosjeÊa sobiËnim smrtnicima, prosjeËnim,malim i naivnim Ëovjekom, sradniËkom klasom i onima meunjima koje poslodavci i vlasti stalnoizrabljuju i zlostavljaju. Onprogovara o gospodarima koji svojupohlepu i oholu nezasitnost namirujukraom, izigravanjem zakona ilaænim obeÊanjima. Takvima suuvijek potrebni “vjeËiti krivci” koji Êepognuti svoja lea umjesto njih.Takvima uvijek trebaju ærtve i“balanseri” koji Êe odraditi njihovdug, koji Êe svojim mukotrpnim ijeftinim radom izbalansirati krivnjunjihove proraËunate i hladnokrvnelakomosti. Pitam se koliko Êe ljudi unaπoj zemlji i diljem svijeta veËerasobuÊi svoja radna odijela, zasukatirukave i u treÊoj smjeni vraÊati tuidug, s velikom neizvjesnosti hoÊe liuopÊe dobiti plaÊu, ili pak otkaz.

Ovakva pojava u druπtvusvakako nije stara tek nekolikodesetljeÊa ili stoljeÊa. Povijestnedvojbeno svjedoËi o uvijek istojshemi, samo u razliËitim inaËicama.Koliko smo puta Ëitali, gledali isluπali o stvarnim povijesnimosobama; faraonima i kraljevima,papama i monarsima, senatima ipredsjednicima muπkog ili æenskogroda koji su zajedno sa svojimvelikodostojnicima, odabranom elitomlijepih, mudrih i sposobnih uæivali ukrajnjoj rastroπnosti i razvratu naraËun naroda koji je svojimmukotrpnim radom podmirivaonjihova potraæivanja.

Kad se bogatstva protrate inovac pokrade, treba samo poveÊatiporeze i uvesti “treÊu smjenu”. I takosve dok ne prekipi i ne pukne, avlast preuzme nova garnitura,najËeπÊe nimalo bolja od svojihpropalih prethodnika. I bez obzira okakvom se novom politiËkom modeluvlasti i upravljanja radilo, pokvarljivi

“ljudski faktor” uskoro iznova zamutivodu i zagorËa æivote mnogih. »astuistinu malobrojnim izuzecima.

Boæja rijeË i povijest ljudskogroda, onakvi kakve nam otkrivaupravo boæanska i biblijska objava, upotpunosti razotkrivaju i u konaËnicirjeπavaju ovaj vjeËiti druπtveni prob-lem, i to na predivno jednostavan idubok naËin. Prema Boæjem planu iStvoriteljevom vjeËnom i savrπenomidealu, Ëovjek nije zamiπljen i stvorenda bi vladao nad drugim ljudskimbiÊima (Postanak 1,26-28), i stoga jesve ono πto je uπlo u svijet padom ugrijeh osueno na neuspjeh,pokvarljivost i neodræivost. Svakioblik vladavine u kojoj nad narodomili pojedincem vlada i upravljaËovjek, a ne Bog, izokrenut je iproblematiËan, riziËan i Ëestosramotan i tragiËan. Ljudi koji æeledobru i pravednu vlast, iskljuËujuÊipritom Boga kao Stvoritelja iDarovatelja æivota, ili su naivni inezreli, ili su naivni i oholi. Æeljetivlast nad drugim ljudima, bez obzirana plemenite pobude, zapravo znaËiæeljeti zauzeti Boæje mjesto.

Jedino kraljevstvo i jedini oblikvladavine koji nije osuen na propastje teokracija (prema Knjizi prorokaDaniela), i to zasigurno nije vladavinastraha, terora i ropstva, veÊ ljubavi,slobode i pravednosti. Bog je uproπlosti æelio usaditi ovu vrlo vaænupouku u srce izraelskog naroda, kojiju je zatim trebao πiriti i otkrivatisvim narodima i pojedincima kojiËeznu za vlaπÊu i pravednoπÊuuzviπenijom od ljudske. Ali u svojojokorjelosti, grijehu i sljepilu, Izraelciu odreenom trenutku svoje povijestineopozivo zahtijevaju da im se zavladara postavi kralj. “I rekoπe:Postavi nam dakle kralja da namvlada, kao πto je to kod svih naroda.”(1. Samuelova 8,5) Zanimljivo je kakoBog odgovara na ovaj nerazumnizahtjev, istiËuÊi dvije kljuËne poruke.Najprije izravno govori kako takvonastojanje zapravo znaËi odbacivanjesamog Boga kao Vladara, πto je biogrijeh i ostalih naroda koje su Izraelcisada æeljeli oponaπati. Bog im zatimupuÊuje opomenu vezanu uz samuuspostavu kralja: “Uzimat Êe…,

Crkva i druπtvo: TreÊa smjena

23VJERSKA SLOBODA

uzimat Êe…, uzimat Êe…, uzimatÊe…, uzimat Êe…, uzimat Êe…, a visami postat Êete mu robovi.” Dakle, uovoj opomeni pronalazimo πest puta“kralj Êe uzimati…”, a zavrπavarijeËima “i vi Êete vapiti zbog kralja”.Naravno, kao i mnoπtvo drugihopomena upuÊenih nama ljudima,narod niti ovu opomenu nije razumnovagnuo i posluπao.

Izraelski narod postavljao jekralja za kraljem, a proreËeno stanjeu druπtvu odraæavali su i sljedeÊiproroËki govori: “Jao onom koji kuÊugradi nepravedno, i gornje odaje diæebez prava; koji bliænjega tjera natlaku i plaÊu mu ne isplaÊuje...”(Jeremija 22,13) “U vaπim je kuÊamaπto oteste siromahu” (Izaija 3,14).Isto su tako znakovite rijeËi jednog

Zaπto je radniËkipokret ateistiËki

Mnogi krπÊani, katolici i evangelici, zamjeralisu mi to. Moje povezivanje s pokretom kojije na sebi nosio bezboæniËki biljeg smatralisu izdajom. Kad se danas sretnem s njima,

izraæavaju uvjerenje da sam nakon petnaest godinakonaËno sagledao svoje dosadaπnje pogreπke. Ipak,prisiljen sam ih razoËarati. Do danas nisam ni u Ëemuizmijenio svoje stajaliπte. …

KomunistiËki je pokret, naravno, bezboæniËki. Alisamo oni krπÊani koji u vlastitom oku ne vide brvno,mogu zbog toga optuæivati komunizam. Kaæem: krπÊani.Ali gdje su oni? Oko sebe vidim samo prividne krπÊane,koji u svemu æive potpuno isto kao i nevjernici. BitikrπÊanin znaËi æivjeti drukËije. To znaËi iÊi Kristovimputom, slijediti Krista. To znaËi odreÊi se osobnihinteresa, bogatstva, vlasti i okrenuti se premasiromaπnima, poniæenima i napaÊenima.

A zar su to Ëinile Crkve? Moj je otac bio radnik,vjeËito nezaposlen, i pokorno je vjerovao u Boga. Poboænose okretao prema Njemu, ali Crkva se na njega samoganije nikad osvrnula. Ostao je napuπten meu bliænjima,napuπten unutar Crkve, sam sa svojim Bogom, sve dopada u postelju i smrti. …

Crkve nisu shvatile da je radniËki pokret pokretponiæenih i uvrijeenih koji Ëeznu za pravdom. Okrenulesu im lea, sasvim suprotno Isusovom uËenju. Nisu imaleinteresa da se s njima i za njih bore za ostvarenje Boæjegkraljevstva na Zemlji. Postale su saveznici ugnjetaËa itako odvojile radniËki pokret od Boga. A sada mupredbacuju da je bezboæniËki. Kakvo farizejstvo! Da,socijalistiËki je pokret bezboæan, ali ja u tome vidim Boæjiprijekor namijenjen nama krπÊanima. Prijekor zbog naπebezosjeÊajnosti prema siromaπnima i napaÊenima. …

od izraelskih kraljeva upuÊenevlastitom narodu: “Moj je otac oteæaovaπ jaram, a ja Êu joπ dodati na nj;moj vas je otac πibao biËevima, a jaÊu vas πibati biËevima sa æeljeznimπtipavcima.” (1. o Kraljevima 12,14)

RijeËi iz pjesme “veËeras treÊasmjena vraÊa tui dug” podsjeÊajume na Isusovu “treÊu smjenu” uGetsemanskom vrtu. Te posebne noÊiprije samog raspeÊa, s krvavimznojem na licu, u strahovitoj agonijisamoÊe i straha, Isus je razmiπljao ocijeni koju treba platiti kako bivratio tui dug, naπ dug. Tajnaneizrecive duπevne i fiziËke boli kojuje Isus nosio zadnjeg dana svojegaæivota na Zemlji ostat Êe zauvijekdaleko iznad naπeg ograniËenogljudskog razuma.

Ali jedno je sigurno: kriæ jejamstvo potpune pobjede teokracijenad svim drugim oblicima vlasti. Onje vjeËno jamstvo pobjede ljubavi ipravednosti nad svim oblicima zla ipohlepe koji joπ uvijek, ali samoprivremeno, proæimaju ËovjeËanstvo.Neprolazna Radosna vijest glasi:“Blizu je kraj jer dolazi Dan.”

Josip Salajster

I πto da sad radim u takvoj neprilici? Trebam li seuæasavati nad tim πto se broj vjernika neprestanosmanjuje? Trebam li se zgraæati nad Ëinjenicom da se uπkolama djeca odgajaju u antireligioznom duhu? Kakvaglupost! Stvarnoj vjeri nije potrebna naklonost svjetovnevlasti. Nesklonost vlasti samo jaËa vjeru.

Trebam li se moæda boriti protiv socijalizma zato πtoje naπom krivnjom postao bezboæan? To bi bila joπ veÊaglupost. Mogu samo duboko æaliti tragiËnu pogreπku kojaje dovela do odvajanja socijalizma od Boga. Mogu samoobjaπnjavati tu pogreπku i raditi na njezinom ispravljanju.

»emu, uostalom, taj nemir, braÊo krπÊani? Sve sedogaa po Boæjoj volji i Ëesto se pitam ne daje li Bogovime na znanje ËovjeËanstvu da Ëovjek ne moæenekaænjeno zasjesti na Njegovo prijestolje i da senajpravedniji naËin sreivanja odnosa u svijetu mora bezNjegovog udjela izopaËiti i pokvariti. …

SjeÊam se godina kad su ljudi kod nas mislili da senalaze joπ samo korak daleko od raja. I kad su bili sretniπto je to njihov raj, za koji im nije potreban nitko nanebesima, onda im se taj raj iznenada rasplinuo urukama.

Milan Kundera, ©ala, (1967.)Kundera je æivuÊi Ëeπki i francuski knjiæevnik,

roen 1929. godine u Brnu

24 VJERSKA SLOBODA

StarokatoliËki nadbiskupUtrechtske unije izNizozemske, dr. JorisVercammen, i biskup

StarokatoliËke crkve u Austriji,zastupnik straokatolika Bosne iHercegovine i Hrvatske, dr. JohnOkoro, bili su glavni govornici naobiljeæavanju 90. obljetnice HrvatskestarokatoliËke crkve i æupe uZagrebu. Iz crkve Sv. Antuna uStenjevcu te sunËane nedjelje Ëulo seje slavljenje Boga svetom misom,pjesmom i rijeËju.

Predstavnici dræavne vlasti ivjerskih zajednica doπli su pozdravitiovaj skup. U ime Udruge za vjerskuslobodu u Republici Hrvatskojgovorio je glavni tajnik DragutinMatak.

StarokatoliËka crkva u Hrvatskojznatno pridonosi razvoju ekumenskogi meureligijskog dijaloga, iako sestarokatolici pozivaju na baπtinulegendarnog akovaËkog biskupaJurja Strossmayera, koji se naPrvom vatikanskom saboru (1869.—1870.) suprostavio dogmi o papinojnepogreπivosti.

Izravni televizijski prijenos svetemise 22. rujna 2013. uredio jegospodin Augustin BaπiÊ, urednikreligijskog programa na Hrvatskojteleviziji.

Objavljujemo u cijelostipropovijed dr. Jorisa Vercammena,nadbiskupa Utrechta, na temeljubiblijskog teksta iz 1. o Kraljevima17,10-16 i Marka 12,38-44.

Draga krπÊanska zajednico,

Od srca vam Ëestitam devedesetuobljetnicu StarokatoliËke crkve uHrvatskoj! ZahvaljujuÊi hrabrosti ivjeri krπÊana koji su utemeljili ovuCrkvu, moæemo sve do danas u ovomgradu ostvarivati Crkvu na temeljustarokrπÊanskog katoliËanstva. To jekatoliËanstvo otvoreno kulturi iotvara ljudima prostor u kojemumogu doÊi do vjere i ljubavi. »ovjekse nalazi u srediπtu vjere, jer seËovjek — i ona i on — nalazi usredini Boæje susretljivosti. Bogdjeluje kroz Ëovjeka i s Ëovjekom;zbog toga je u Crkvi rijeË o Ëovjeku.Crkva ne postoji zato da se angaæira

za bogate i moÊne u druπtvu, nitizato da jamËi mir u druπtvu — akoje rijeË o trulom miru. Crkva morabraniti ljudska prava i ljudskodostojanstvo, kao πto sâm Bog to æelii Ëini. Uloga Crkve nije da odræavaneke sustave, nego da bude znakBoæje ljubavi.

To nas vodi do danaπnjih Ëitanjai prije svega do ovoga Evanelja. UsljedeÊim odlomcima ovoga tekstavidimo Isusa koji ne sjedi nasuprotkutiji za milodare, nego nasuprotjeruzalemskog Hrama, i Ëujemo Gakako govori svojim uËenicima: Sve toÊe se ruπiti, nijedan kamen neÊeostati nad drugim.

Dopustite mi da vam ispriËamjednu indijansku priËu:

Indijanci govore o jednomËovjeku koji je nakon viπegodiπnjegupornog istraæivanja i nastojanjaotkrio kako se pali vatra. Iπao je odplemena do plemena da ih uvede uto znanje, da dadne ljudima radost.Nije traæio nikakvo priznanje nitipogodnosti za sebe. Imao je samojednu æelju: πiriti svoje znanje i timeolakπavati æivot ljudima. Ali baπ zbog

SveËano obiljeæavanje 90. obljetniceHrvatske starokatoliËke crkve i æupe u Zagrebu

25VJERSKA SLOBODA

toga je doπao u sukob sa sveÊenicimatog plemena. Oni nisu mogliprihvatiti da ljudi viπe vole toga“umjetnika vatre” nego njih. Smatralisu se ugroæenima i ubili su ga. Da biizbjegli svaku sumnju, proglasili suubijenog umjetnika junakom iosloboditeljem. Rekli su ljudima da jesve πto je ubijeni rekao sveto, te jetako postao srediπnjom osobom jednenove religije, u kojoj su sveÊenicipostali najvaæniji ljudi, koji suljudima govorili kako treba πtovatiubijenoga. Na taj je naËin æivjelomnogo naraπtaja, religija je imalamnogo pristaπa — ali nitko viπe nijeznao kako zapaliti vatru...

Ova priËa nam pokazuje kako sevjerski sustavi mogu pretvoriti uzatvor. To je bilo i Isusovo iskustvo.Njegova “religija” je religijaosloboenja od svake vrste ropstva iprevlasti. U tom smislu je Isusrekao: »uvajte se od pismoznanaca(njima je vaæno da ih ljudipozdravljaju i poπtuju, ali suzaboravili duh osloboenja); onikradu udovicama kuÊe — izgubili superspektive novog svijeta koji BoghoÊe graditi zajedno s ljudima. Imajujoπ samo sebe; osamljeni vlastodrπcisu bez braÊe i sestara. Ukrali suljudima religiju i Boga.

Pismoznancima Isussuprotstavlja udovicu. Ona sjedi upredvorju Hrama, u predvorju zaæene, gdje se nalazi trinaest kutijaza milodare. Ona je udovica i samaje u druπtvu koje je okrenutomuπkarcima. Ona je kao strankinja,bez ikakvih odnosa, jer u svimodnosima prevladavaju muπkarci.Osim toga, mnogi su pomiπljali: nijeli prerana smrt njezinoga muæazapravo bila Boæja kazna? Je limoæda i ona sama prokleta od Boga?Ova æena æivi od povrÊa, biljaka ivoÊa πto ih prodaje na trgu.Siromaπna je.

SveÊenici su sjedili s drugestrane kutije za milodare kako bimogli vidjeti jesu li milostinjedovoljno velike i plaÊaju li ljudipravim novcem, hramskom valutom.Ti su sveÊenici sigurno bili nazoËni,iako Evanelje o tome ne kaæe niπta.Ali bili su tamo i svojom su πutnjompotvrdili da je dar udovice biodovoljan. Sve πto je imala, ta jeudovica dala kuÊi Boæjoj, ipismoznanci su tako uniπtavali kuÊeudovica. Suprotnost ne moæe biti

veÊa. To je posljedica, jer su izgubiliznanje o osloboenju.

Ali vratimo se k nama i naπojCrkvi! RijeË je o osloboenju. Crkvaje pozvana da navjeπÊuje i pokazujeputove osloboenja. Boæja je volja dase Njegovo stvorenje ne utapa ukaosu, nego da bude mjesto sreÊe ispasa. Za to treba mnogo razuma ikreativnosti. Za to treba umjetnika,izumitelja, a ne vladara. I s timesmo doπli do utemeljiteljastarokatoliËkog pokreta. Njima je biocilj da Crkva bude duhovno mjestopuno razbora i stvaralaπtva. NijerijeË o tome da se unutar Crkverazviju rjeπenja za sve probleme,nego o tome da je Crkva mjestonade. Naπi oËevi i majke vjerovali suda Crkva nije sama sebi svrha, negoda je pozvana da sebe predajeljudima. Joπ viπe: sâm je trojediniBog dao svijetu Crkvu, koja seostvaruje oko ovoga oltara. Ovdje, uobliku kruha i vina, Bog se sâmpredaje, da bi Njegovo stvaranjemoglo poËeti iznova. I mi trebamorazumjeti ovu tajnu ljubavi. Pozvanismo pokazati ljudima da je mirmoguÊ, da je prijateljstvo moguÊe ida darivanje ne siromaπi Ëovjeka,nego ga bogati.

Nizozemska Crkva, koja jestarija od starokatoliËkog pokreta,moæe se usporediti s udovicom izSarfate. Nizozemska je crkva bilavrlo siromaπna i malena, jer nijemogla prevladati nesporazum i sukobs Vatikanom u osamnaestom stoljeÊu.Nije bilo mnogo nade sredinomdevetnaestog stoljeÊa, iako je bila upravu, i njezin protest isvjedoËanstvo bili su znak duhovnogoduπevljenja. Kad su je starokatolicipozvali na suradnju, moæda je tomogla i odbaciti. Ali bila je spremnadavati iz svojega siromaπtva te jetime omoguÊila razvoj starokatoliËkogpokreta. Uvijek se moæe neπto dati.

Moæda i vi, draga zajednico,mislite da ste premaleni ibespomoÊni, i da ljudima ovoga gradane moæete mnogo davati. Ali iskustvoudovice iz Sarfate nas poziva da otome dublje razmiπljamo. Kao πto jeprorok Izaija obeÊao, lonac s braπnomi vrË s uljem uvijek su bili puni.

Na kraju joπ neπto o svetomFranju Asiπkom koji je osnovao svojuzajednicu. Nije htio imati jakuorganizaciju, nego jednu malenuzajednicu jednostavnih ljudi koji Êe

se truditi za sreÊu ljudi. Ali zajednicaje brzo rasla, intelektualci i drugi suse prikljuËivali i traæiliuspostavljanje strukture kakvu suimali i drugi redovi. Franjo je zbogtoga bio tako razoËaran da sepovukao i prepustio da drugi ljudivode zajednicu. U tiπini, u πumi ihladnoÊi, ponovno je naπao sebe isamog sebe susreo na novi naËin.Nije bio jak, kao πto je prije mislio.Nije bio onaj koji sve svladava, nitionaj kojemu sve uspijeva. Sebe jevidio kao slabog Ëovjeka koji ne moæebez pomoÊi drugih. I poËeo jerazumijevati da moæda nije loπe dazajednica raste i da i drugi imajupravo kad stvaraju moguÊnost za to.PoËeo je razumijevati da njegovazajednica nije njegovo vlasniπtvo.Duπa i cilj njegove zajednice postalesu njegova duπa i njegov cilj. Sve todoæivio je tamo u πumi po zimi, kadmu je zdravlje bilo loπe i duh nije biosasvim jasan. U tim danima slabostii ranjivosti uvidio je da cilj njegovezajednice, njegovog reda, kao ikrπÊanstva uopÊe, nije niπta drugonego prijateljstvo. I tako je na krajute zime, na kraju tog teπkograzdoblja u æivotu, sveti Franjo doπaodo sljedeÊih rijeËi:

“Gospodin nas je poslao danavijeπtamo Evanelje ljudima. Jesili jednom razmiπljao πto to znaËi?Propovijedati Evanelje nekomËovjeku znaËi reÊi mu: Bog te voli!” Iponaπati se tako da taj Ëovjek i samdoæivi, da primjeÊuje da u svakomËovjeku postoji neπto “spaπeno”, neπtolijepo i stvarno dobro. Samo na tajnaËin moæe Ëovjek u sebi otkritijedno novo samopovjerenje. To znaËipropovijedati Evanelje, a to ne idebez prijateljstva. Moramo iÊi kljudima. To je teπko. Ima previπepatnje i nasilja i zbog toga nemoæemo vidjeti Boæje lice. Akoodlazimo ljudima, moramo paziti dane budemo njihovi konkurenti. Ne to,nego trebamo biti mirotvorci isvjedoci Sveviπnjega. To ljudioËekuju. OËekuju i naπe prijateljstvou znak da ih Bog voli i da ih je IsusKrist spasio.

Nije li to i naπ starokatoliËkiprogram? I jesmo li u stanju bitisvjedoci toga?

Vidite: lonac s braπnom i vrË suljem nisu prazni!

Dr. Joris Vercammen

26 VJERSKA SLOBODA

Kriza ne jenjava negopostaje sve dublja” —naglasili su u svojoj izjavivisoki predstavnici vjerskih

zajednica na 8. meureligijskomsusretu odræanom u utorak 7. svibnjau prostoru Æidovske vjerske zajedniceBet Israel u Zagrebu. Na skupu jereËeno da stalno pogorπavanjeekonomskog stanja zahtijeva hitnupotrebu da se πto prije usklade naporisvih druπtvenih struktura kako bismozajedniËkim snagama pridonijelizaustavljanju gospodarske krize unaπoj zemlji. Istaknuto je da se nemogu zanijekati mnogi napori koje suËinili i Ëine duænosnici dræavne vlastii vjerske zajednice preko svojegkaritativnog i humanitarnogdjelovanja. Meutim, ne moæe setakoer zanijekati da je sve tonedovoljno jer je broj ljudi koji kucajuna vrata dræavnih i vjerskihsocijalnih i karitativnih ustanova sveveÊi, a ne mogu se ne uoËiti ljudi kojifiziËki opstaju zahvaljujuÊiprekapanju po kontejnerima zasmeÊe. Ove prilike ukazuju na to dadio ljudi u Hrvatskoj nije viπe “narubu gladi” veÊ doslovno gladuje.

Predstavnici vjerskih zajednicaizrazili su duboko æaljenje zboguËinjenih propusta u politiËkom igospodarskom æivotu zemlje, koji sumnoge hrvatske graane doveli doosiromaπenja i posvemaπnje bijede beznjihove vlastite krivnje i odgovornosti.Iskreno suosjeÊaju s njima i nerijetkodijele s njima iste ili sliËne probleme.Veliki problem vide i u tome πto sumladi obrazovani ljudi, koji ne mogunaÊi posao u svojoj domovini,prisiljeni na odlazak u druge zemlje,πto Êe imati dugoroËne posljedice zahrvatsko druπtvo. Spomenuli su ivelik broj nezaposlenih, kao i one kojirade, a za svoj rad ne primaju plaÊu.

“Razumijemo poslodavce unjihovoj borbi za preæivljavanje, ali ihujedno pozivamo na odgovorno ipravedno ponaπanje premazaposlenicima”, rekli su u svojoj izjavii zatim naglasili da svi “osobito bolnodoæivljavamo dramatiËne sluËajevemnogobrojnih otkaza, steËajeva te

obiteljskih deloæacija i ovrha, πto jepovezano s dubokim, Ëesto ineizljeËivim traumama u æivotimapogoene djece i roditelja.” Visokipredstavnici vjerskih zajednicapozvali su mjerodavne strukture dauz zakonsku i pravnu stranu tihsluËajeva uzmu u obzir i njihovuhumanu, socijalnu, pa i medicinsko-psiholoπku dimenziju te nastojeosigurati odgovarajuÊa rjeπenja.

U izjavi su takoer istaknuli daodbacuju “kao protivne temeljnimljudskim i ustavnim pravima imoralnim naËelima naπih religija: svekoristoljubive i nepravednemanipulacije uËinjene tijekomdosadaπnjih privatizacija, ratno isvako drugo profiterstvo, lihvarskokamatarenje i kreditiranje, nestruËnoi nesavjesno ophoenje sazajedniËkim dobrima svih graananaπe zemlje, nebrigu za oËuvanjeradnih mjesta, neodgovorno vanjsko iunutarnje zaduæivanje zemlje i svesliËne prakse koje su naπu ekonomskiperspektivnu zemlju s mnogimkomparativnim prednostima, siznimnim prirodnim i ljudskimpotencijalima, dovele u sadaπnje teπkostanje. Premda se iz sadaπnjegnezavidnog stanja, unatoË ratu kojimu je znatno pridonio, moæeopravdano zakljuËiti da politiËko iekonomsko voenje dræave urazdoblju od osamostaljenja naπedræave nije bilo dovoljno doraslosvome zadatku, ovom naπem apeluipak nije cilj optuæivati niti sadaπnjuvladu, niti prijaπnje vlade, niti bilokoga drugoga. Tu smo gdje smo. Nebjeæimo ni od naπe vlastiteodgovornosti. Cilj ove zajedniËkeizjave je potaknuti i pokrenuti svekljuËne Ëimbenike, politiËke,ekonomske, medijske, vjerske itd.,kao i sve ostale hrvatske graane da,svjesni teæine i odgovornosti trenutkai situacije, svi mobiliziramo sve svojesnage, svatko u skladu sa svojimmoguÊnostima, na onom podruËju nakojem radi i u Ëemu je najstruËniji,kako bismo zemlju izvukli iz krize.”

Na susretu su sudjelovalipredsjednik VijeÊa Hrvatske

biskupske konferencije zaekumenizam i dijalog, sisaËki biskupVlado KoπiÊ, tajnik toga VijeÊa prof.dr. Jure ZeËeviÊ, protojerej stavroforSrpske pravoslavne crkve o. SlobodanLaliÊ, protojerej Makedonskepravoslavne crkve — Ohridskearhiepiskopije o. Kirko Velinski,generalni vikar EvangeliËke crkve uRepublici Hrvatskoj Branko BeriÊ,tajnik Sinode Reformirane krπÊanske(kalvinske) crkve u RepubliciHrvatskoj Branimir BuËanoviÊ,predsjednik Saveza baptistiËkihcrkava u Republici Hrvatskoj TomaMagda, tajnik Evaneoskepentekostne crkve u RepubliciHrvatskoj doc. dr. Vedran –ulabiÊ,tajnik Jadranske unije konferencijaKrπÊanske adventistiËke crkve SreÊkoKuburiÊ, rabin Koordinacije æidovskihopÊina u Republici Hrvatskoj LucianoMoπe PreleviÊ, rabin Æidovske vjerskezajednice Bet Israel u HrvatskojKotel Da Don i Ëlan MeπihataIslamske zajednice u RepubliciHrvatskoj ef. Mevludin Arslani.

Tajnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËkecrkve, mr. sc. SreÊko KuburiÊ,osvrnuo se na sve veÊu pojavuraslojavanja bogatih i siromaπnih, πtoje takoer uπlo u izjavu kojom su seoglasili Ëelnici vjerskih zajednica, teistaknuo religijske vrijednosti kojemogu biti dragocjen pridonospravednijem druπtvu

U izjavi su stoga zajedniËkiizrazili uvjerenje da je aktualnaekonomska kriza ponajprije moralne ietiËke naravi, kriza srca i duha teodgoja za empatiju, solidarnost,jednakopravnost i pravednost. Uizjavi se napominje da vjerskezajednice, iako nisu struËne uekonomskim pitanjima i nemajukonkretne prijedloge rjeπenja zakratkoroËni izlazak iz krize, svojimzajedniËkim religijskim vrijednostimai svojim iskustvom mogu znaËajnopridonijeti moralno-etiËkoj preobrazbii senzibilizaciji druπtva, a time iekonomskom boljitku.

Darko KovaËeviÊ

»elnici vjerskih zajednica ogospodarskom sunovratu u Hrvatskoj

27VJERSKA SLOBODA

Mladen JovanoviÊ je odrastao u radniËkojobitelji. Joπ od malih nogu u njegovu jesrcu postojala glad za knjigom. Ta gladga je vodila do diplome na Filozofskom

fakultetu u Zagrebu gdje se zapoπljava kao profesor. Najednom od svojih kolegija upoznaje skupinu krπÊana kojiga upoznaju s Biblijom. IstraæujuÊi Boæju rijeË dolazi doosobnog susreta s Gospodinom Isusom Kristom te GaprihvaÊa za osobnog Spasitelja.

Taj je dogaaj uvelike utjecao na Mladenov æivot iæivot njegove obitelji. Do poËetka osamdesetih godinaproπloga stoljeÊa Mladen radi kao sveuËiliπni profesor naVarπavskom sveuËiliπtu. Nakon toga profesorsko mjestona fakultetu mijenja za propovijedniËku sluæbu uKristovoj crkvi s punim radnim vremenom. U to jevrijeme Kristova crkva u Zagrebu bila joπ u osnivanju,pa se Mladen posvetio i radijskoj sluæbi. Æelja mu je bilada putem radiovalova poruka Evanelja doe do πtoveÊeg broja ljudi.

Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj,radijska sluæba se seli iz inozemstva u domovinu. U tovrijeme desetak radijskih postaja emitira poruke sMladenovim propovijedima. Kad je zapoËeo Domovinskirat, Mladen osniva Humanitarnu organizaciju Mir nazemlji koja uz pomoÊ mnogih sestrinskih zajednicadiljem Europe i Amerike nesebiËno pomaæe izbjeglicama iprognanicima. U isto vrijeme Mladen zapoËinje Biblijskuπkolu (koja kasnije prerasta u Biblijski institut) jer jepostojala velika glad za Boæjom rijeËi. Nakon rata crkvaprerasta prostor u kojem se sastajala te prelazi na novulokaciju u Kuπlanovoj 21 u Zagrebu, gdje se i danasnalazi.

No, Mladen nije bio samo predani crkveni djalatnik,on je bio i izniman propovjednik i vrstan teolog. Mnogise ljudi i sada, nakon njegove smrti, nadahnjuju BoæjomrijeËi kroz njegove poruke. Zbog svega toga bio jecijenjen i u drugim zajednicama diljem Hrvatske ali i usvijetu. BuduÊi da je magistrirao teologiju, bio je veomacijenjen predavaË homiletike na Evaneoskom teoloπkomfakultetu u Osijeku te na Biblijskom institutu uZagrebu. Zbog svojeg ugleda u Hrvatskoj, Ëesto su gapozivali na predavanja diljem Europe i Amerike. Uz sveto bio je na mnogim vodeÊim duænostima u raznimudrugama i asocijacijama: Glavni tajnik Protestantskoevaneoskog vijeÊa (PEV), Predstojnik VijeÊa Kristovihcrkava u dva mandata, a smrt ga je zatekla na mjestupredsjednika Udruge za vjersku slobodu u RepubliciHrvatskoj, Ëiji je bio dugogodiπnji Ëlan. Zbog njegovihsluæbi i ugleda bio je Ëest gost na nacionalnoj televiziji iradiju. Rado je u ime crkava reformacijske baπtineprogovarao o druπtvenim, politiËkim i teoloπkimizazovima u naπem druπtvu. Mladen je æivio svoju vjeruponajprije u svojoj obitelji. Bio je dobar i vjeran muæsvojoj supruzi Dragici, srediπte njihovog braka bio je sâmKrist, a svoje su troje djece odgajali u krπÊanskom duhu.Njihov brak mnogim je parovima bio primjer inadahnuÊe. Njihov je dom uvijek bio otvoren,

gostoljubivost su revno njegovali, mnogi su bili napojeniKristovom ljubavlju kojom je odisao njihov odnos.

Odlaskom Mladena nastala je velika praznina nesamo u njegovoj obitelji, u crkvenim krugovima, veÊ i unaπem druπtvu. S druge pak strane, iza Mladena jeostala bogata ostavπtina — nove crkve koje su proizaπleiz nekada male crkvene zajednice u Zagrebu, novicrkveni voe, primjer predanog crkvenog sluæbenika inadasve primjer brata u Kristu.

Mladen DominiÊ, predstojnikVijeÊa Kristovih crkava

SjeÊanje na Mladena JovanoviÊa

“Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkimzovom, s glasom arkanela i sa zvukomtrube Boæje siÊi s neba, i najprije Êeuskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi,mi preostali, biti skupa s njima odneseni uzrak na oblacima u susret Gospodinu. Itako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.Stoga, tjeπite jedan drugoga tim rijeËima!”(1. Solunjanima 4,16-18)

28 VJERSKA SLOBODA

Sredinom proπle godine, nakonpredane sluæbe gospoe mr. sc.Ljiljane MatkoviÊ VlaπiÊ u svojstvupredsjednice Udruge, Glavni jeodbor za predsjednika Udruge izabrao

mr. sc. Mladena JovanoviÊa. Gospodin JovanoviÊ jebio dugogodiπnji Ëlan Udruge i svesrdnipodupiratelj od njezinog osnutka. Meutim,iznenadna smrt zaustavila je plemenito djelo ovogdragog Ëovjeka.

Tako je doπlo do potrebe za izborom novogpredsjednika Udruge. Izmeu nekoliko kandidatana sjednici Glavnog odbora odræanoj u prostoruÆidovske opÊine u Zagrebu, 9. sijeËnja 2014. zapredsjednika Udruge za vjersku slobodu uRepublici Hrvatskoj izabran je gospodin Æeljko

Æeljko Mraz — novi predsjednik Udrugeza vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj

Mraz, glavni tajnik Saveza baptistiËkih crkava uRepublici Hrvatskoj. Gospodin Mraz je istaknutidruπtveni i vjerski djelatnik koji uæiva potporu zasvoje djelovanje od gotovo svih vjerskih zajednicau Hrvatskoj. Zbog toga je Hrvatski saborimenovao Æeljka Mraza Ëlanom Odbora za ljudskaprava i prava nacionalnih manjina.

Sigurni smo da Êe njegova komunikativnost ipoznavanje prilika u naπemu druπtvu unaprijeditidjelovanje Udruge za vjersku slobodu u RepubliciHrvatskoj, u kojoj se ne isplaÊuju naknade za rad,veÊ se djeluje iz ideala. Æelimo mu dobro zdravljei zadovoljstvo zasnovano na dragovoljnompomaganju onima koji nisu slobodni. (DM)

Dio Glavnog odbora Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj —stoje slijeva: Mladen DominiÊ, Ivan MarkeπiÊ, Slobodan Lang, Marije ÆivkoviÊ, Ivan Valek;

sjede: Luciano Moπe PreleviÊ, Æeljko Mraz i Dragutin Matak(Na slici nisu Branko BeriÊ, Daniel BerkoviÊ, Mirza MeπiÊ i Velimir ©ubert)