SVETA MARIJA MAGDALENA

Uitelju udesni, doi u moj ivot i oslobodi me od svih

okova koji steu moju duu. Pa neka me i potpuno nastoje obuzeti

i zarobiti, ti si jai!

Tebi u pokloniti sve to jesam. elim te pratiti, Gospodine,

na tvojemu putu pa neka onda govore o meni to hoe i neka

gledaju u meni koga ele samo da ti bude svjetlo mojega svijeta!

Kada dou mrani dani, kad koplje probada srce i znoj od

tjeskobe poput krvi kaplje na zemlju, samo tvojom snagom i tvojom

milou ostat u pred stranim prizorom i neu pobjei. Kad te

svijet eli ukloniti, daj da ti budem blizu!

O kako udim za tim da moju duu ispuni svojom

vjernou. Tada u ostati uz tebe i u smrti. Potrait u te jer si sveti

muenik koji je ivot dao za mene.

Gospodine, u radosti svojega uskrsnoga jutra doi i pogledaj

to nosim u dui! Rastrgni opnu koja prijei moj pogled, reci moje

ime, pokai da me poznaje i znat u da si tu, Uitelju moj!

Pomolimo se. Boe, sveta Marija Magdalena vidjela je uskrsloga

Spasitelja i prva javila uenicima radost uskrsnua. Daj i nama, po

njezinu primjeru i zagovoru, svjedoiti da je Krist iv te ga jednom

ugledati kao Kralja vjene slave. Koji s tobom.

MO

LIT

VA

22. 7.

Spomendan

Sv. Marija Magdalena

Bila je primljena meu Kristove uenike.

Nazona je bila kod njegove smrti i na

Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja

koji je od mrtvih uskrsnuo (Mk 16,9).

Njezino se tovanje u zapadnoj Crkvi

rairilo posebno u 12. stoljeu.

IMENDANI:

Marija Magdalena, Manda, Magda

Izdaje: upa sv. Nikole biskupa, ibenik Mandalina

www.zupamandalina.wordpress.com

Svitala zora uskrnsnog jutra

Pobjedu nose raspetog Krista.

Pomazat tijelo uri se rano,

O Magdaleno!

urno ti tri Kristovu grobu,

Al' evo k tebi anela Bojeg:

"to plae, eno? Nema ga ovdje!

Uskrsnu Rabi!

Radosti vee, novosti silne:

Vrtlara pita, Uitelj to je!

"Marijo - ree - Blagovijest nosi

Mojima svima!"

HIM

AN

4. 1.

alosnoj Gospi potporom bjee

Uz Kri kad ljubav Krista vas zdrui.

Sada ti prva Uskrslog slavu

Navijeta svima.

Magdalin cvijete, zanosna duo,

Revno ti srce osvoji Isus.

Srca nek naa uzljube Krista,

To nam izmoli.

Uskrsli Kriste, zanosnom duom

Pohrlit nam daj za Magdalenom!

Zauvijek daj nam slaviti Uskrs

Zajedno s tobom. Amen.

PJE

SM

A

PO

VIJ

EST

U

PE

2. 3.

upa Mandalina (Crkva svete Pokajnice Marije Magdalene) postala je

upom 1544. godine, ubrzo zatim je prestala biti upa te je ponovno

uspostavljena tek 1678. god. i predana franjevcima. Starije upne

knjige izgubljene su, a novije upne knjige poele su se voditi od 1827.

godine.

Poluotok Mandalina nazvan je po crkvici posveenoj sv. Mariji

Mandaljeni pokornici. Godine 1461. crkvica je imala svoga pustinjaka

fra Petra Bogdania, franjevca (eremita), za vrijeme plovana Jakova

Vukia ibenskog arhiakona i patrona Nikole Miia.

U ranijim spisima nema zapisa o ovoj crkvi, najraniji zapis gdje se

spominje crkva je iz 1520. godine, stoga moemo pretpostaviti da je

istovjetna s crkvom sv. Pokornice, u kojoj se nalazila i slika sv. Jere

pustinjaka.

ibenanin Juraj Divni, kninski biskup, darovao je 28. veljae 1505.

god., preko svoga brata imuna (vojnog asnika), kale s reljefom

Gospe i sv. Mandaljene za crkvu sv. Pokornice na poluotoku uz uvjet

da ne bude nikada otuen i da se za protenje njegovih grijeha zauvijek

pjeva sv. Misa na dan svetice. To je jedan od etiriju lijepih kalea koje

je biskup poklonio ibenskim crkvama.

Crkva sv. Mandaljene ujedno nosi i naziv sv. Nikole. U 16. stoljeu

bratovtina ibenske Nove crkve se u vie navrata pobrinula da u njoj

bude misa odreenih datuma, kao npr. 22. srpnja 1564. god. Na

proelju crkve stajao je lik sv. Mandaljene koja je bila prekrivena

svojom kosom, a do nje je stajao gavran. Bratovtina sv. Nikole

nabavila je 1930. godine novu zastavu, a drugu, u ast Gospe od

Zdravlja, darovala je obitelj Gilardi. Na ploniku u crkvi nalazio se

zagonetni natpis, koji se sada nalazi u gradskom muzeju. U noi

15.listopada 1939. god. dolo je do poara koji je unitio crkvu,

njezino pokustvo i pribor. Veliki oltar i slika Gospe od Zdravlja s

pobonoga oltara pretrpjeli su manja oteenja dok je slika sv.

Mandaljene skoro u potpunosti unitena. Takoer su u potpunosti

izgorjele bratska kua i sakristija koje su se nalazile uz seoski bedem,

one nikad nisu obnovljene, a teren gdje su se nalazile je poravnat.

Dotadanja Crkva s vremenom je postala previe trona i premalena za

puanstvo i Kraljevsku monarnaricu.

Zemljite za novu crkvu darovala je ibenska opina 07. srpnja 1899.

god., a Kraljevska mornarica pobrinula se za prekrasan nacrt u

romansko - gotskom stilu, no nacrt je kasnije naalost izgubljen. Za

izgradnju je bio predvien troak od 23.000 kruna u zlatu za gradnju

bijelim masivnim kamenjem. Mandalinjani su na svom seoskom

zboru 1910. godine izjavili da za novu crkvu mogu doprinijeti samo

3000 kruna. Ipak kraljevska mornarica je poela s gradnjom te je

1913. i 1914. god. izgraen zid vii od 2 metara sa svih strana. Prvi

svjetski rat je zaustavio gradnju, a nova se akcija poduzela 1939.

godine nenadanim poarom stare crkve, te se odmah nastavilo i

naposljetku dovrilo s gradnjom poetkom studenoga 1940. godine.

Novi dio crkve izgraen je po nacrtu gosp. Rudolfa Ruiia prema

raspoloivim sredstvima. Bijelim kamenom je dograeno glavno

proelje, otprije zapoeta profilacija glavnog i sporednog portala,

kameni vijenac, romanski prozori te ulaz sa stupom i arhitravima,

dok su krievi naslonjeni na kamene console. Preostali dio posla

zavren je betonom iz razloga to je na raspolaganju bilo svega

150.000 dinara, a nastavkom gradnje na nain kojim je crkva graena

od temelja trokovi bi bili preveliki. Ideja luksuznog zvonika u

gotskom stilu nad glavnim vratima nije zaivjela, ali je podignut

skromniji zvonik nad sakristijom. Veliki oltar je privremeno prenesen

iz stare crkve. Crkva je duga 35 metara, iroka 9 metara i ima 13

prozora. Za nadogradnju se uvelike pobrinuo upnik don Damjan

Rodin, uprava crkve te seljani i biskupija.

Crkva je sveano blagoslovljena 24. studenog 1940. godine. U

prosincu 1943. god. crkva sv. Nikole biskupa bombardirana je u

saveznikom bombardiranju ibenika i tek je u dananjim danima

obnovljena te sveano posveena 6. prosinca 2013.g.

Izvori:

Not. arhiv suda

Listine VI. 92-93, 161-163.

Dar. Fr. Difnico, Historia d. Guerra di dalmazia 1645.-71. Rukopis

C. M. Ivekovi, Zbornik kralja Tomislava g. 1925

Folium Dioec. 1883. 22-23. II Dalmata, Zara 1899. Br. 25.

PO

VIJ

EST

U

PE