SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MANOLA DAMIJANIĆ

PROVOĐENJE INTERNE REVIZIJE U OTP BANCI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PROVOĐENJE INTERNE REVIZIJE U OTP BANCI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Revizija

Mentor: prof.dr.sc. Neda Vitezić

Studentica: Manola Damijanić

Smjer: Menadžment

JMBAG: 0081099987

Rijeka, rujan 2013.

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.2. Definiranje problema, predmeta i objekta istraživanja .................................................... 1

1.2. Svrha i cilj istraživanja .................................................................................................... 2

1.3. Struktura rada .................................................................................................................. 2

2. Pojam i značaj revizije ........................................................................................................ 4

2.1. Cilj i zadatak provođenja revizije ................................................................................ 5

2.2. Vrste revizija ................................................................................................................ 7

2.3. Vrste revizora .............................................................................................................. 9

2.3.1. Profesionalna etika revizora ............................................................................... 10

2.3.2. Profesionalni standardi internih revizora ......................................................... 11

3. Uloga i važnost interne revizije ........................................................................................ 13

3.1.1. Upravljačka uloga interne revizije ..................................................................... 14

3.1.2. Uloga interne revizije u sprječavanju prijevara i pogrešaka .............................. 16

3.2. Planiranje i provođenje postupaka interne revizije .................................................... 17

3.2.1. Uloga voditelja interne revizije pri planiranju ................................................... 19

3.2.2. Načela planskog postupka .................................................................................. 23

3.2.3. Vrste revizijskih planova .................................................................................... 25

3.2.4. Analiza rizika ..................................................................................................... 31

3.3. Interna revizija i prepoznavanje poslovnog rizika ..................................................... 33

3.3.1. Područje djelovanja internih revizora ..................................................................... 35

3.3.2. Ispitivanje i izvješćivanje o poslovnim rizicima ..................................................... 36

4. Interna revizija u bankama i u OTP banci......................................................................... 40

4.1. Specifičnosti interne revizije u bankama ....................................................................... 42

4.1.1. Organizacijski ustroj u bankama ............................................................................. 43

4.1.2. Zakonska regulativa interne revizije u bankama..................................................... 44

4.2. Funkcija interne revizije u OTP banci ....................................................................... 46

4.2.1. Organizacijski status interne revizije u OTP banci ................................................. 46

4.2.2. Unutarnja organizacija interne revizije u OTP banci .............................................. 48

4.3. Etički kodeks i standardi rada internog revizora ....................................................... 50

4.3.1. Načela i pravila ponašanja u OTP banci ................................................................. 51

4.3.2. Načela i pravila ponašanja prema IIA standardima ................................................ 54

5. Model organizacije interne revizije na primjeru „OTP – BANKE“ ................................. 56

5.1. Ispitivanje i radna dokumentacija .............................................................................. 57

5.2. Izvješćivanje i davanje preporuka ............................................................................. 59

5.2.1. Izvještaj neovisnog revizora ............................................................................... 60

5.3. Praćenje provedbe danih preporuka .......................................................................... 61

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 63

LITERATURA ......................................................................................................................... 65

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 67

POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 67

1

1. UVOD

1.2. Definiranje problema, predmeta i objekta istraživanja

U uvjetima ubrzanog tehnološkog i informatičkog razvoja društva rizičnost u poslovnim

odnosima postaje sve izraženija.

Pri obavljanju poslova svake organizacijske jedinice unutar organizacije, potrebno je voditi

računa osobito o njezinim troškovima. Usporedno s rastom i razvojem poduzeća, njegova

poslovanja i promjenama u okruženju, kao što su recesije, visok stupanj nesigurnosti u

poslovanju i sl., razvila se i interna revizija.

Interna revizija, bilo da se radi o bankama, financijskim institucijama ili trgovačkim

društvima, jest funkcija kojoj je cilj ispitati usklađenost poslovanja s utvrđenim ciljevima,

internim aktima, zakonskim propisima i sl. Zadatak interne revizije je da istražuje, ispituje

relevantne dokumentacije i ocjenjuje sustav interne kontrole i načine upravljanja rizicima u

poslovanju, da izvješćuje o nalazima, te da predlaže rješenja u cilju donošenja mjera. Pri tome

te informacije moraju biti vjerodostojne, pravilno prikazivati stanje imovine i obveza, kao i

rezultat poslovanja i tijek novca.

Svaka banka treba imati stalnu internu reviziju jer joj tako nalaže Zakon o bankama. Banka

mora organizirati unutarnju reviziju koja će neovisno i objektivno obavljati svoje poslove te

koja će svojim savjetima i preporukama pridonositi unaprjeđenju poslovanja banke. Interna

revizija obavlja stalni nadzor nad cjelokupnim poslovanjem banke u cilju provjeravanja da li

banka obavlja bankovne i ostalne financijske usluge pravilno i u skladu s propisima; vodi

poslovne knjige, evidentira poslovne događaje na temelju vjerodostojnih knjigovodstvenih

isprava, vrednuje i sastavlja financijska i ostala izvješća u skladu s propisima te unutarnjim

pravilima; banka sustavno upravlja rizicima koji proizlaze iz poslovnih aktivnosti banke

sukladno načelima stabilnog poslovanja, uključujući upravljanje resursima informacijske

tehnologije i drugih pridruženih tehnologija. (Kandžija, V., Živko, I., 2004., str. 361.)

2

Služba za internu reviziju mora biti štabno organizirana i podređena nadzornom odboru,

odnosno revizijskom odboru. Banka mora organizirati unutarnju reviziju koja će neovisno i

objektivno obavljati svoje poslove te koja će svojim savjetima i preporukama pridonositi

unapređenju poslovanja banke. One imaju veliki utjecaj na gospodarska zbivanja u zemlji,

stoga je za primjer uzeta banka.

Problem istraživanja ovog rada je provođenje interne revizije u OTP banci. Sukladno

problemu istraživanja postavljen je predmet istraživanja: istražiti i analizirati provođenje

interne revizije u OTP banci. U obavljanju svojih poslova banka mora poštovati brojne

zakonske regulative. Interna revizija se u tom dijelu promatra kao sektor, odnosno služba. Na

primjeru OTP banke, polazi se od osnovnih podataka o banci i o njenom poslovanju.

Prikazana su izvješća uz prethodno dane i zatim provedene preporuke revizora.

Objekt analize je: revizija, interna revizija, banke i bankovno poslovanje, revizija u bankama i

financijskim institucijama, funkcioniranje interne revizije u OTP banci.

1.2. Svrha i cilj istraživanja

Svrha i cilj istraživanja proizlaze iz predmeta istraživanja.

Svrha ovog rada je prikazati temeljne značajke i postupke interne revizije te način provođenja

iste u OTP banci.

Cilj rada je pobliže upoznati svrhu i postupke interne revizije te istražiti na koji način

funkcionira sektor unutarnje revizije u OTP banci. Ciljevi istraživanja pokazali su da je

interna revizija i njena uloga u organizacijama i u ovom primjeru, u bankama vrlo važna,

osobito u procesima prepoznavanja i upravljanja rizicima.

1.3. Struktura rada

Ovaj diplomski rad podijeljen je u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom, uvodnom dijelu, navedeni su predmet, problem i objek istraživanja, svrha i ciljevi

istraživanja kao i struktura rada.

3

Drugi dio pod naslovom Pojam i značenje revizije, prikazuje ciljeve i zadatke provođenja

revizije, vrste revizija koje se dijele s obzirom na predmet istaživanja na: reviziju financijskih

izvještaja, reviziju poslovanja i reviziju pravilnosti ili zakonitosti, zatim vrste revizora koji se,

prema subjektu koji vrši reviziju, dijele na eksternog revizora, internog i državnog, te je

opisana profesionalana etika revizora i profesionalni standardi internih revizora.

U trećem dijelu pod naslovom Uloga i važnost interne revizije, opisane su uloge interne

revizije, upravljačka uloga i uloga za sprječavanje prijevara i pogrešaka, zatim planiranje i

izvođenje postupaka interne revizije te interna revizija u prepoznavanju poslovnog rizika.

Četvrti dio pod naslovom Interna revizija u bankama i OTP banci, opisuje specifičnosti

interne revizije u bankama, unutarnju kontrolu i reviziju, organizacijski ustroj banaka te etički

kodeks i standarde, odnosno opisana su pravila i načela ponašanja rada internog revizora.

U petom dijelu, pod naslovom Model organizacije interne revizije na primjeru “OTP –

BANKE“, navedene su vrste ispitivanja i radne dokumentacije koje banka koristi, zatim su

prikazana izvješća neovisnog revizora s danim preporukama te praćenje provedenih

preporuka.

U posljednjem dijelu, odnosno zaključku, iznesene su najvažnije činjenice i spoznaje iz

svakog dijela.

4

2. Pojam i značaj revizije

Upravljanje poslovnim sustavom u uvjetima kompleksnog i nestabilnog poslovnog okruženja

postaje sve teže. Prijelaz na reviziju kao nužnost zbog razvoja upravljačkih i rukovodećih

struktura.

Revizija se počela razvijati u dvadesetom stoljeću kada se osnivaju nacionalni instituti

ovlaštenih revizora u svim državama svijeta.

Danas su u svim razvijenim tržišnim gospodarstvima velike potrebe za revizijom jer vlasnici

poduzeća nisu u stanju svakodnevno pratiti i kontrolirati apsolutno sve aktivnosti njegova

poduzeća te se tako, angažirajući ovlaštene revizore štite od potencijalnih manipulacija.

Revizija je neovisno ispitivanje financijskih izvještaja ili onih financijskih informacija koje se

odnose na subjekt, onaj profitno usmjeren ili onaj koji to nije, bez obzira na njegovu veličinu

ili zakonski oblik, kad je takvo ispitivanje potaknuto s namjerom izražavanja mišljenja o

tome. Revizija je organizirana i svrhovita aktivnost kojom se naknadno ispituje gospodarsko

društvo i to prije svega financijski izvještaji ili financijske informacije koje se odnose na

subjekt. Obavljaju ju neovisne i stručne osobe izvan gospodarskog društva prema utvrđenim

pravilima sadržanima u revizijskim standardima i kodeksu profesionalne etike. Revizorovo

izvješće o financijskim izvještajima mora se temeljiti na objektivnim dokazima i dostavlja se

zainteresiranim korisnicima.

Temeljni je, dakle, zadatak revizije zaštita interesa vlasnika kapitala, te stvaranje pouzdane

informacijske podloge za racionalno odlučivanje i upravljanje. Reviziju uvijek valja

promatrati kao pretpostavku kvalitetnih i vjerodostojnih informacija i kao takva ona postaje

jedan od ključnih instrumenata upravljačke ekonomije, odnosno temelj međusobnog

komuniciranja i povjerenja svih interesnih skupina koje izravno ili neizravno upravljaju

poslovanjem gospodarskog društva. (Vukoja, B., 2007., str.2., preuzeto sa:

http://www.revident.ba/public/files/revizija-financijskih-izvjestaja-gospodarskih-drustava.pdf)

Iskustva mnogih gospodarskih društava u posljednjih nekoliko godina govore u prilog

činjenici da napredak u suvremenim uvjetima nije moguć bez dobrog i brzog prikupljanja,

obrade i korištenja informacija. Poznato je kako su finacijski izvještaji temeljna podloga i

polazište za analizu poslovanja poduzeća. Prema tome, revizija doslovno znači opet pregledati

5

ili nanovo pregledati, preispitati odnosno izvršiti reviziju. Ona nema za cilj ispitivanje

poslovnih promjena koje su u tijeku ili koje će tek nastati, već završenih poslovnih promjena

koje se odnose na određeno razdoblje.

Dakle, revizija je: neovisna profesionalna usluga uvjeravanja u pouzdanost i važnost

informacija koje se koriste za poslovno odlučivanje, jer na objekvitan i stručan način

procjenjuje i potvrđuje njihovu kvalitetu. (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str.15.)

2.1. Cilj i zadatak provođenja revizije

Cilj revizije je omogućiti revizoru da izrazi mišljenje o tome da li su financijski izvještaji, po

svim bitnim pitanjima, sastavljeni u skladu s utvrđenim okvirom za financijsko izvještavanje.

Temeljni se zadatak provođenja revizije očituje u sljedećem (Tušek, B., Žager, L., 2006,

str.50.):

• zaštita interesa vlasnika kapitala

• stvaranje realne i objektivne informacijske podloge za upravljanje

• pomoć u pribavljanju dodatnog kapitala smanjenjem rizika ulaganja

Iako revizija nije propisana kao obveza u svim tržišnim gospodarstvima, ona je ipak odraz

potrebe neovisnog dobivanja ocjene o internom poslovanju poduzeća, propisana je za banke,

osiguravajuća društva i ostale subjekte od javnog interesa. Uz to, reviziju treba promatrati kao

pretpostavku kvalitetnih i vjerodostojnih informacija jer samo takve informacije mogu biti

temelj međusobnog komuniciranja i povjerenja svih interesnih skupina. Svatko treba reći

kako u današnjem okruženju postoje očekivanja kada revizori i javnost imaju različita

vjerovanja o revizorskim obvezama i odgovornostima kao i porukama koje prenose revizorska

izvješća. Funkcija revizije mora doprinijeti vjerodostojnosti financijskih izvještaja poduzeća

te će na taj način korisnici informacija imati više povjerenja pri korištenju istih, nego da se

funkcija revizije ne provodi. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str.50.)

Što se tiče interne revizije, ona je nezavisna i objektivna konzultantska aktivnost kreirana u

cilju unaprijeđenja poslovanja i povećanja dobiti kao i poboljšanju efikasnosti upravljanja

rizikom, internim kontrolama i procesom upravljanja.

6

Ciljevi interne revizije prema Institutu internih revizora (IIA : Leko, D., 2008., str.16.) su da

pomogne članovima organizacije, menadžmentu, upravnom odboru u efikasnom obavljanju

njihovih dužnosti. U tom cilju, ona ih samo snabdijeva analizom, procjenama, preporukama,

savjetima i informacijama koje se tiču pregledanih aktivnosti. Ciljevi interne revizije se

identificiraju i utvrđuju nakon utvrđene strategije i ciljeva same organizacije od strane

upravnog odbora ili menadžmenta.

Međutim, postoje i primjeri nekih zajedničkih ciljeva kao: (Leko, D., 2008., str. 16.,17.):

• utvrđivanje pouzdanosti informacija nastalih unutar organizacije i efektivnosti

odnosnih internih politika i procedura,

• asistiranje mendžmentu u postizanju najefikasnije administracije rada organizacije,

preko izvješćivanja o preporukama,

• utvrđivanje visine zaštite i čuvanja sredstava organizacije od gubitaka bilo koje vrste.

Osnovni cilj interne revizije je da identificira rizike kojima je organizacija izložena, da

vrednuje i ocjenjuje postojeći sistem interne kontrole, da se uvjeri da on funkcionira na

zadovoljavajući način i u skladu sa namjerama rukovodstva, da za uočene nedostatke

preporuči rukovodstvu korektne mjere i da prati postupanje u vezi s datim preporukama.

Zadaci interne revizije su (Izvod iz pravilnika o radu odjela za internu reviziju, preuzeto sa:

http://www.sumers.org/portal/zakoni/Izvod_Pravilnik_interna_revizija.pdf) :

• da analizira, ispituje i daje mišljenje za periodične i godišnje financijske izvještaje

• da provodi nadzor nad odlukama suda i inspekcijskih organa

• da surađuje s eksternom revizijom i da radi na prikupljanju dokaza za izvođenje

zaključaka o poslovnim događajima i u davanju konačnog mišljenja o godišnjim

financijskim izvještajima

• da daje usmena i pismena mišljenja

• da obavlja i druge poslove iz djelokruga rada interne revizije u bankama

7

2.2. Vrste revizija

U suvremenoj teoriji i praksi poznato je više vrsta revizije u zavisnosti od predmeta

ispitivanja što je najčešći kriterij koji prihvaća veliki broj zemalja kod kojih revizija ima

višestoljetnu tradiciju. (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str.27.)

Različiti autori na različite načine klasificiraju vrste revizije. Primjerice, u našoj literaturi

moguće je naći klasifikaciju vrsta revizije s obzirom na sljedeća četiri kriterija (Tušek, B.,

Žager, L., 2006., str.69.) :

• Mjesto tijela koje obavlja reviziju (interna i eksterna revizija)

• Subjekt koji provodi reviziju (pojedinačna revizija i kompleksna revizija),

• Objekt koji se pregledava (knjigovodstvena revizija, privredna revizija, financijska,

revizija osnivanja, sanacije, statusnih promjena, revizija likvidacije, revizija završnog

računa) i

• Obuhvat i vrijeme kada se revizija obavlja (prethodna revizija, završna revizija,

revizija koja se izvodi u određenom razdoblju bez prekidanja, kontinuirana revizija,

potpuna revizija)

Vrste revizija

Polazeći od svrhe izvođenja revizije, a s obzirom na predmet revizije koji može biti usmjeren

na informacije, postupke ili poslovanje, revizija se dijeli na (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009.,

str.27.):

• Reviziju financijskih izvještaja, koja obuhvaća prikupljanje dokaza o financijskim

informacijama, obično sadržanih u temeljnim financijskim izvještajima (bilanca, račun dobiti

i gubitka, novčani tok, promjene na kapitalu i bilješke). Utvrđeni kriteriji prema kojima se te

informacije mjere su općeprihvaćeni računovodstveni standardi.

Cilj je ove revizije utvrditi jesu li cjelokupni financijski izvještaji usklađeni s važećim

računovodstvenim standardima. To je ujedno i najčešći oblik revizije s obzirom da postoji i

zakonska obveza obično za sva poduzeća – dionička društva čije se dionice listaju na burzi,

banke, osiguravajuća društva i druga poduzeća od javnog interesa. Dakle, radi se o reviziji

8

koju obavljaju eksterni nezavisni revizori pa se ova vrste revizije često zove komercijalnom

revizijom ili samo financijskom revizijom.

Drugi autori (Tušek, B., Žager, L., 2006., str.72.), definiraju reviziju financijskih izvještaja

kao postupak ispitivanja i ocjenjivanja realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja. Kriteriji

za ocjenu realnosti i objektivnosti finacijskih izvještaja uobičajeno su zakonski propisi te

računovodstvena načela i standardi, a sam postupak ocjene provodi se sukladno revizijskim

standardima (kao što su Međunarodni revizijski standardi – MrevS). Revizija financijskih

izvještaja najznačajniji je segment cjelokupne revizijske djelatnosti. U pravilu je provode

stručne, neovisne za taj posao ovlaštene revizijske tvrtke, što znači da se pod revizijom

financijskih izvještaja najčešće misli na eksternu reviziju.

U kontekstu reviziji financijskih izvještaja potrebno je istaknuti da je cjelokupna metodologija

revizije u suvremenim uvjetima utemenjena na uzorku (audit sampling). Naime, revizor ne

ispituje sve transakcije u tijeku cijelog vremenskog razdoblja, već nastoji odabrati

reprezentativan uzorak te ispitivanjem tog uzorka doći do spoznaje o cjelini poslovanja

poduzeća te o njegovim financijskim izvještajima. Vrlo značajno mjesto zauzimaju još

analitički postupci, prije svega pokazatelji i drugi relativni brojevi.

• Revizija poslovanja, odnosi se na ispitivanja operativnih postupaka, procedura i

metoda u svrhu ocjene efikasnosti i efektivnosti poslovanja. Obično se odnosi na ispitivanje

cjelokupnog poslovanja poduzeća kroz poslovne aktivnosti organizacijskih jedinica, odjela,

sektora unutar poduzeća. Najčešće se ispituje uspješnost poslovnih funkcija, proces donošenja

poslovnih odluka, funkcioniranje informacijskog sustava, uspješnost cjeline poslovanja

poduzeća i njegovih sastavnih dijelova. Ovu vrstu revizije treba promatrati odvojeno od

stručne i neovisne revizije financijskih izvještaja. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str.74.)

Ovaj oblik revizije odnosi se uglavnom na internu reviziju čiji je zadatak ocjena sustava

upravaljanja rizicima i cjelokupnim sustavom internih kontrola kao i ocjena upravljačkih

procesa sukladno postavljenoj politici i ciljevima. (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str.27.,28.)

• Revizija pravilnosti ili zakonitosti, ispituje primjenu posebnih postupaka, politika,

pravila, zakona, ugovora i dr., koji su doneseni od ovlaštenih tijela. U zavisnosti od predmeta

revizije ovu vrstu revizije mogu izvoditi i eksterni i interni revizori, kao i državni. Ovaj oblik

revizije se većinom odnosi na neprofitne organizacije, a kada se odnosi na profitne onda je to

kod nas u nadležnosti državnog eksternog nadzora. (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str. 28.)

9

2.3. Vrste revizora

Prema subjektu koji vrši reviziju uobičajena je podjela na tri grupe revizora :

• Eksterni revizor, često zvan nezavisni ili komercijalni, s obzirom da obavlja reviziju

u poduzeću čiji nije vlasnik niti djelatnik, niti ima bilo kakvih drugih interesa, a naknadu za

svoju uslugu temeljem ugovora prima od poduzeća gdje obavlja reviziju. Obično obavljaju

reviziju financijskih izvještaja kako bi udovoljili zahtjevu vlasnika, investitora, kreditora ili

odgovarajućih državnih tijela – regulatora. Rezultat takve revizije je mišljenje koje revizor

iznosi spram istinitog i točnog prikazivanja financijskih informacija u skladu s prihvaćenim

računovodstvenim standardima. (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str.29.)

• Interni revizor, to su djelatnici u poduzeću u kojem obavljaju funkciju revizora, a

odjel interne revizije je integralni dio poduzeća i stožerno postavljena funkcija odgovorna za

svoj rad u revizijskom odboru ili nadzornom odboru. U izvršavanju svoje funkcije interni

revizor najčešće obavlja reviziju poslovanja koja obuhvaća i financijsku reviziju i reviziju

zakonitosti, no sve je veća usmjerenost ka reviziji upravljanja što znači provjeravanje

usklađenosti svih poslovnih aktivnosti s ciljevima poslovne politike. Da bi svrha i cilj bili

ispunjeni, interni revizori moraju biti što više nezavisni od uprave i menadžmenta.

(Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str.29.)

Učinkoviti interni revizor služi kao „front-line set“ koji ima oči i uši za revizorski odbor i

menadžment, on mora činiti više od samog pregleda poduzeće za pridržanje objavljenih

dokumentacije i procedura. Interni revizori moraju pregledati prostore poduzeća u kojem je

obavljen rad i evidencija, pregledavaju poslovanje i pružaju izvještaj mendžmentu. Interni

revizori tada mogu promatrati kao i bolje razumjeti odvijanje procesa i na taj način obaviti

odgovarajuća ispitivanja za procjenu potpune interne kontrole. (Moeller, R., 2009., str. 153.)

• Državni revizor, to su djelatnici državnog organa – u Republici Hrvatskoj Državnog

ureda za reviziju. Državni revizori ispituju poslovanje institucija koje se financiraju iz

proračunskih sredstava, u cijelosti ili djelomično, javnih poduzeća i društva i drugih pravnih

osoba u kojima država ili jedinice lokalne i područne samouprave imaju većinsko vlasništvo.

10

Ispituju se uglavnom svi državni prihodi, rashodi, financijsko poslovanje i financijske

transakcije. (Popović, Ž., Vitezić, N. 2009., str.29.)

2.3.1. Profesionalna etika revizora

Etičko ponašanje je vrlo bitno za funkcioniranje društva tako da se osnovne etičke vrijednosti

ugrađuju kroz zakonske odredbe, razna načela i sl. Postoji mnogo različitih kodova koji su

razvijeni tako da odgovaraju raznim organizacijama.

Etičko ponašanje u reviziji ili bilo kojoj drugoj djelatnosti nije ništa više nego primjena općeg

pojma etičkog ponašanja koji su izmislili filozofi. Profesionala etika (Pickett Spencer, K. H.,

2005., str.30.), predstavlja cjelokupnost načela i pravila o dužnostima pojedinca vezanih za

profesiju.

Hrvatska revizorska komora imajući za podlogu kodeks Međunarodnog udruženja računovođa

(IFAC-Vitezić, N., Popović, Ž., 2009., str.44.) donijela Kodeks profesionalne etike revizora

koji se sastoji od pet načela kojih se revizor mora pridržavati, a to su (Vitezić, N., Popović, Ž.,

2009., str.44.):

• Poštenje

• Objektivnost

• Profesionalna sposobnost i dužna pažnja

• Povjerljivost

• Profesionalno ponašanje

Informacijski sustav za reviziju i kontrolu, Inc (ISACA-Moeller, R., 2009., str.198.) navodi

kodeks profesionalne etike, kako bi vodio profesionalne članove Udruga i njihove nositelje

certifikata.

Članovi i držači ISACA certifikata, dužni su (Moeller, R., 2009., str.198.) :

• Poduprijeti provedbu, te poticati poštivanje odgovarajućim standardima, postupke i

kontrole za informacijske sustave.

• Obavljati svoje dužnosti i objektivno, due diligence i profesionalne njege, u skladu s

profesionalnim standardima i najboljim praksama.

11

• Djelovati u interesu na zakonit i pošten način, zadržavajući visoke standarde

ponašanja i karaktera, te se ne upuštati u poslove koje ne priliče profesiji.

• Zadržati privatnost i povjerljivost informacija dobivenih u toku svoje dužnosti osim

ako objavljivanje zahtijeva zakonske ovlasti. Takve informacije ne smiju biti za

osobnu korist ili pušten na neprikladnim stranaka.

• Održavati kompetenciju u njihovim poljima i suglasne poduzeti samo onima

aktivnosti, koje su razumno može očekivati da će završiti s profesionalne sposobnosti.

• Obavijestiti odgovarajuće stranke o rezultatima obavljenog posla, otkriva sve

značajne činjenice za njih.

• Podrška stručnu edukaciju dionika u povećanje svoje razumijevanje sigurnosti

informacijskih sustava i kontrole.

Nepoštivanje ovog kodeksa profesionalne etike može dovesti do istrage člana, i/ili potvrde

nositelja ponašanja i, u konačnici, u disciplinarnim mjerama.

2.3.2. Profesionalni standardi internih revizora

Svako zanimanje zahtijeva skup standarda za upravljanje svoje prakse, opće postupke i etike.

Ovi standardi omogućuju da stručnjaci obavljaju slične poslove koje rade osobe koje se

nazivaju stručnjacima jer prate dosljedan skup najboljih standarda. Ključni standardi za

interne revizore su (Moeller, R., 2009., str. 183) :

• IIA STANDARDI - Međunarodni profesionalni standardi za praksu interne revizije,

• set za vodstvo materijala koji je u Web pre-papir-dokument, poznat kao Red Book

( Crvena knjiga ).

Ovi standardi su prošli kroz više revizija tijekom godina. Promjene koje su se događale

tijekom godina na standardima pokazale su da se i profesija internog revizora brzo mijenja.

Postoje još i Nolan načela ili skup standarda kojih se pridržavaju ljudi u javnom životu

(Pickett Spencer, K. H., 2005., str.30.), bilo da su ministri, državni službenici ili ljudi koji

rade u širem javnom sektoru.

12

Kratak, ali moćan niz od sedam načela koja se mogu koristiti kao osnova za razvoj detaljnijeg

sektora u organizacijama, a to su (Pickett Spencer, K. H., 2005., str.30.):

• Nesebičnost

• Integritet

• Objektivnost

• Odgovornost nositelja javnog sektora

• Otvorenost

• Iskrenost

• Vodstvo

Interni revizori rade u raznim velikim poduzećima i obavljaju svoj posao u velikom i

šarolikom broju operativnih i financijskih područja. Unatoč ovoj raznolikosti, revizijski

odbori i menadžment očekuju da će njihovi interni revizori objaviti mišljenja u nadležnom i

dosljednom načinu. Interna revizija obavlja se pomoću skupa priznatih standarda koji su

ključni pristup za pokriće upravljanja očekivanjima.

IIA standardi su dizajnirani kako bi (Moeller, R., 2009., str. 184.):

• Ocrtavali temeljna načela za praksu interne revizije

• Pružili okvir za obavljanje i promicanje širokog spektra aktivnosti interne revizije

• Uspostavili osnovu za mjerenje unutarnje revizije

• Poboljšali organizacijske procese i operacije

13

3. Uloga i važnost interne revizije

Interna revizija je širi i često zanimljivije polje. Prvi korak za razumjeti internu reviziju mora

biti snažan i ključno znanje područja odnosi se na profesionalnoj organizaciji, a objavlja se

prema profesionalnim standardima. Institut internih revizora (IIA), definira praksu interne

revizije na ovaj način (Moeller, R., 2009., str. 3.):

„Internal auditing is an independent appraisal function established within an organization to

examine and evaluate its activities as a service to the organization.“

„Unutarnja revizija je neovisna funkcija koja je postavljena unutar organizacije kako bi

ispitala i vrednovala svoje aktivnosti kao vrsta servisa za organizaciju.“

Kao zaposlenik ili član poduzeća, interni revizor samostalno analizira i ocjenjuje operativne

aktivnosti u raznim područjima, kao što su računovodstveni ured postupaka ili proizvodnja

kvalitetnih procesa. Većina internih revizora prati visoke razine standarda osnovane od strane

stručnog poduzeća Instituta internih revizora (IIA-Moeller, R., 2009., str. 4.), ali postoji i

mnogo različitih praksi i pristupa internih revizija, danas, zbog svoje globalne prirode i

mnogih vrsta revizije.

Interna revizija treba biti priznata kao vrsta organizacijske kontrole unutar poduzeća koja

funkcionira na način da mjeri učinkovitost drugih kontrola. (Moeller, R., 2009., str. 4.)

Kada poduzeće planira i nastavlja provoditi svoje planove u pogledu poslovanja, ono mora

pratiti poslovanje kako bi se osiguralo ostvarivanje utvrđenih ciljeva. Ti dodatni napori mogu

se smatrati kao kontrola.

Iako je interna revizija jedna vrsta nadzora, postoji cijeli niz drugih funkcija kontrole. Posebna

uloga interne revizije je pomoći pri mjerenju i ocjenjivanju one druge kontrole. Dakle, interni

revizori moraju razumjeti i vlastitu ulogu kao kontrolnu funkciju.

Interni revizori koji rade svoj posao učinkovito postanu stručnjaci, a to znanje uključuje

razumijevanje međuodnosa raznih kontrola i njihove najbolje moguće integracije u ukupnom

sustavu interne kontrole.

Stoga kroz vrata interne kontrole, interni revizori dolaze ispitati i ocijeniti sve aktivnosti

organizacije i pružiti maksimalnu uslugu poduzeću. (Moeller, R., 2009., str. 4.)

14

3.1.1. Upravljačka uloga interne revizije

Uslijed brzih i brojnih promjena u poslovnom okruženju te ubrzanog razvoja informacijske

tehnologije, povećava se rizičnost poslovanja. Takva situacija dovodi u pitanje realizaciju

ciljeva koje je menadžment postavio radi postizanja što veće efikasnosti i efektivnosti

poslovanja. S obzirom na to, dolazi do izražaja nužnost upravljanja poslovnim rezultatom,

strategijskog promišljanja i usvajanja onih strategija koje će omogućiti ostvarivanje ciljeva.

Zbog toga su menadžerima sve više potrebne informacije i preporuke koje im pruža interna

revizija.

Pouzdanost i objektivnost informacija koje osigurava interna revizija čine ju nezamjenjivim

instrumentom upravljanja. (Galetić, L., 1999., str. 24.)

Interna revizija prerasta u upravljačku reviziju koja je u svom dijelovanju orijentirana prema

budućnosti. Usporedno s time proširuje se i uloga internih revizora. Tako oni dobivaju novi

zadatak, a to je da kroz instrumente nadzora potiču na što veču učinkovitost poslovanja i

ostvarivanje ciljeva koje je postavio menadžment.

Osnovna zadaća upravljačke revizije je da procijeni vjerojatnost ostvarenja tih ciljeva, a to

čini pomoću analize izvršenja postavljenih ciljeva u razdoblju od najmanje tri protekle godine

te prosudbom čimbenika koji mogu utjecati na njihovo ostvarenje u budućnosti (bilo da se

radi o kratkoročnim ili dugoročnim ciljevima. (Spremić, I., 1999., srt. 142.).

Pored toga upravljačka revizija ocjenjuje proces planiranja u poduzeću, ispituje politike i

programe koji su predviđeni za ostvarivanje ciljeva te primjerenost kontrolnih postupaka. S

obzirom na sve zahtjevniju ulogu internih revizora, koncept upravljačke revizije poznate još

pod nazivom „ revizija ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti – 3E „ mijenja se i dodaje

novo „ E ” (engl. equity) tj. proširuje se na nepristranost. (Vitezić, N., 2000a., str. 266.)

Kao što ističe Vitezić, konceptom nepristranosti nastoji se u internu reviziju ugraditi i

društveni aspekt odgovornosti upravljačke strukture u poduzeću. Sve više se naglašava

potreba za podizanjem razine odgovornosti i etičnosti vlasnika poduzeća, menadžmenta i

ostalih subjekta kako bi uvidjeli da njihovi postupci imaju znatan učinak na društvo i

okruženje.

15

Od kako se interna kontrola počela smatrati vrlo važnom, Institute Standard's (Chambers, A.,

Rand, G., 2010., str.77.) prilično je zamoran što se tiče dijelova koji se odnose na rizike i

unutarnju kontrolu.

Institute Standard's daje različite ciljeve upravljanja procesima, to su ekvivalentni standardi

2120 (Risk managment) , i 2130 (Control) .

Prvi kažu da aktivnosti interne revizije moraju ocjenjivati djelotvornost kako bi doprinosile

unaprijeđenju procesa upravljanja rizicima; drugi se odnosi na to da aktivnosti interne revizije

moraju pomoći organizaciji u održavanju učinkovite kontrole procjenjujući njihovu

djelotvornost i učinkovitost i promicanje kontinuiranog poboljšanja. (Chambers, A., Rend, G.,

2010., str. 77.)

Promatrajući funkcije menadžmenta (planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim

potencijalom, vođenje i kontrola) i internu reviziju, može se uočiti povezanost između njih

koja posebno dolazi do izražaja kod upravljačke revizije. Ona se koncentrira na planiranje,

organiziranje i kontrolu kao ključna područja, istražuje planove, politike i procedure kako bi

što kompetentnije i objektivnije ocijenila proces planiranja u poduzeću. Ispitivanjem sustava

internih kontrola menadžeru pruža obavijesti o odstupanjima od standarda i planiranih outputa

te ujedno daje preporuke za njihovo otklanjanje, a na menadžeru je da odluči hoće li te

preporuke primijeniti ili odbiti. Dakle, interni revizor se nalazi u ulozi profesionalnog

savjetnika, ali i on kao menadžer mora planirati, organizirati, osigurati stručnjake, voditi i

kontrolirati svoj vlastiti rad.

Da bi u svom radu bili uspješni, interni revizori trebaju, između ostalog, ostvariti i ugled u

poduzeću na način da se drže visokih razina stručnosti, objektivnosti i moralnih načela.

Pritom je nužno s menadžmentom i zaposlenicima izgraditi i održavati primjerenu

komunikaciju. Odnos menadžera prema internom revizoru treba biti strogo profesionalan.

Menadžeri moraju biti svjesni da interna revizija ima savjetodavnu uloga, ali i profesionalnu

odgovornost u pogledu kvalitete njenih savjeta pa iz tog razloga mora biti neovisna od sustava

koji procjenjuje. Isto tako interni revizori mogu ponuditi dobru profesionalnu uslugu jedino

onda kada dobro surađuju sa zaposlenicima sustava kojeg nadgledavaju. S najvišim

menadžmentom moraju uspostaviti odnose suradnje i povjerenja kako bi mogli pružiti stručne

savjete pri upravljanju rizicima i kreiranju odgovarajućeg sustava interne kontrole.

16

3.1.2. Uloga interne revizije u spriječavanju prijevara i pogrešaka

Budući da je poslovanje uz rizik u današnjim uvjetima nezaobilazno, interna revizija je sve

više usmjerena na anticipiranje mogućih rizika i savjetovanje menadžmenta o mogućnostima

upravljanja tim rizicima. Menadžment nastoji maksimizirati vlastite snage poduzeća i prilike

u okolini uz istodobno minimiziranje vlastitih slabosti i prijetnji u okolini, uvažavajući

poslovne rizike prilikom planiranja i donošenja odluka.

Kada je riječ o prijevarama i pogreškama, interne kontrole bi trebale omogućiti otkrivanje

nezakonitih radnji u poslovanju poduzeća i spriječiti ih. Međutim, bez obzira na njenu

učinkovitu primjenu, interna kontrola osigurava samo jamstvo. (Vitezić, N., 1999., str. 217.)

Prijevara je poslovni rizik. To može biti urota, krađa ili krivotvorenje. Prijevara se ne događa

bez svjesnog varanja, koja obično uključuje prikrivanje te je stoga prijevara smišljeni čin i ne

događa se omaškom ili pogreškom. Ona može započeti kao pogreška koja nije otkrivena na

vrijeme te postepeno donosi neku korist počinitelju. Organizacijska prijevara obično ima

oblik iskorištavanja nejednakih ili neotkrivenih prednosti, koje bi suprotna strana također

mogla razotkriti. Mogu se pojaviti pokušaji zavaravanja potencijalnog kupca, korisnika usluga

ili dioničara pomoću neistinitih informacija o tržištu ili proizvodu. Prijevara se može počiniti

radi izravne ili neizravne koristi zaposlenika, nekog pojedinca izvan poduzeća ili drugog

poduzeća. Stoga mora biti praćena na najvišim razinama upravljanja poduzeća, tj. za vrijeme

razmatranja strateških planova. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str. 421.,422.)

Uloga internog revizora u procjeni prijevare kao oblika poslovnog rizika sastoji se u tome da

(Tušek, B., Žager, L., 2006., str. 422.):

• Interna revizija mora osigurati neovisnu procjenu adekvatnosti, primjenjivosti i

efikasnosti interne kontrole postavljene od menadžmenta

• Inerna revizija mora povećati vrijednost svih organizacijskih aktivnosti pomoću

identificiranja i savladavanja rizika na svim razinama

• Interna revizija treba omogućiti redovito, objektivno raspolaganje informacijama,

posebice gdje se procjenjuje da su rizici kritični

Obveza menadžmenta je da postavi sustav za neprekidno praćenje, prilagođavanje i

poboljšanje strategija, struktura i sustava kontrole rizika. Interna revizija može značajno

17

doprinjeti sprječavanju pogrešaka i prijevara ako ispunjava svoju glavnu zadaću, a to je da

opskrbljuje menadžere mišljenjem o efikasnosti interne kontrole, daje prijedloge za

poboljšanje interne kontrole te informira o najnovijim tehnikama i metodologijama za

otkrivanje prijevara. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str. 424.)

3.2. Planiranje i provođenje postupaka interne revizije

Sveukupni koraci i postupci za organizaciju i planiranje interne revizije zahtijevaju opće

razumijevanje od strane Instituta internih revizora.

Svaki projekt interne revizije treba biti isplaniran prije njegovog početka, bilo da se radi o

planiranju periodičnog pregleda nekog područja poslovanja ili da se obavlja nova revizija

zbog nekih neočekivanih događaja, interna revizija treba razviti plan za svaku novu reviziju.

(Moeller, R., 2009., str. 154.,155.)

Planiranje je temelj uspješne revizije i treba uključivati klijenta u definiranju područja za

procjenu relativnog rizika.

Prema Pickett–u glavni koraci u procesu planiranja interne reviziju jesu (Pickett Spencer, K.,

H., 2005., str. 219.):

• Organizacijski ciljevi, polazište za planiranje moraju biti ciljevi, no ukoliko se ovi

ciljevi temelje na korporatvnim ovlastima poslovnih jedinica, revizija misije mora isto

tako biti izvedena, dok Uprava mora pojasniti ciljeve i težnje prije formuliranja

planova.

• Procjena rizika, mora biti identificiran svaki relativni rizik u odnosu na korporativne

rizike u bazi podataka.

• Prioritet područja resursa, sva sredstva s tog područja moraju se osigurati.

• Revizorski strateški plan, plan usklađivanja posla s postojećim resursima treba biti

razvijen.

• Godišnji plan revizije, formalni plan revizije za godinu dana unaprijed očekuje se od

revizorskog odbora.

• Tromjesečni plan revizije

• Izjava konture ciljeva, upravljačka revizija može napraviti „one–line” izjavu

očekivanja kako bi provjerila koliko je posla do tada učinjeno s obzirom na planirano.

18

• Prethodno istraživanje

• Dodjela plana, ovdje se može izraditi akcijski plan uključujući i proračun, datum i

plan revizije.

• Revizija

• Proces izvješćivanja

Planiranje je jedan od međunarodnih revizijskih standarda. Planiranje revizije temelji se na

poznavanju poslovanja klijenta i odvija se neprekidno u cijelom tijeku revizije. (Tušek, B.,

Žager, L., 2006., Str.132.)

Interna revizija će postati jaka ukoliko se svi članovi revizijskog odbora drže konzistentnih,

profesionalnih procedura pri obavljanju izvještaja. Da bi interni revizor osigurao veću

učinkovitost revizijskih postupaka i bolje uskladio rad odjela interne revizije sa zaposlenicima

iz drugih organizacijskih jedinica, nužan je planski pristup obavljanja interne revizije. Kako

poslovanje poduzeća postaje složenije, sve se više pojačava i potreba za planiranjem revizije.

Prilikom planiranja interni revizori trebaju razmotriti (Pickett Spencer,K.H., 2005., str. 178.):

• Ciljeve aktivnosti u postupku pregleda i sredstava kojima se aktivnost kontrolira

• Značajne rizike aktivnosti, njhove ciljeve, koji su objektivni, sredstva i postupke koje

potencijalni utjecaj rizika drže na prihvatljivoj razini

• Adekvatnost i učinkovitost upravljanja rizicima i aktivnosti sustava kontrole u odnosu

na odgovarajuće kontrole i modele

• Priliku za izradu koja je značajna i poboljšava aktivnost upravljanja rizikom i

kontrolni sustav

Prema standardima interne revizije, posao interne revizije mora biti planiran, kontroliran i na

odgovarajući način dokumentiran u svrhu utvrđivanja prioriteta, oblikovanja i ostvarivanja

ciljeva te fiksne alokacije i korištenja ograničenih revizijskih resursa. (Spencer Pickett, K. H.,

2005., str.178.)

To znači da planiranjem interne revizije treba obuhvatiti dvije međusobno povezane razine:

planiranje na razini odjela interne revizije i planiranje na razini pojedinačnih revizijskih

projekata.

19

Procesom planiranja interne revizije treba biti pokriveno utvrđivanje ciljeva i djelokruga rada

interne revizije, zatim razvijanje programa rada, planiranje kadrova i potrebnih financijskih

sredstava te izvješćivanje o rezultatima rada. (Spencer Pickett, K. H. , 2005., str.179.)

3.2.1. Uloga voditelja interne revizije pri planiranju

Može se reći da su gotovo sve aktivnosti u poduzeću u nadležnosti internog revizora. U

središtu njihova ispitivanja mogu biti različite aktivnosti u zavisnoti od položaja i statusa koji

imaju u poduzeću.

Uprava i menadžment trebaju internu reviziju više nego ikad s obzirom na događanja koja su

preoblikovala ulogu interne revizije.

Izvršni rukovodilac revizije mora ustanoviti planove zasnovane na ocjeni rizika kako bi

odredio prioritete za aktivnosti interne revizije, koji su usuglašeni s ciljevima organizacije.

Plan interne revizije mora se zasnivati na dokumentiranoj procjeni rizika, koja se vrši bar

jednom godišnje. U ovom procesu se mora uzeti u obzir mišljenje višeg rukovodstva i odbora.

(preuzeto sa:

https://na.theiia.org/standards guidance/Public%20Documents/Standards_2011_Bosnian.pdf)

Interni revizori trebaju razviti i snimiti plan za svaki program, uključujući opseg, ciljeve,

rokove i dodjele resursa, prema IIA Standardu 2200 (Pickett Spencer, K., H., 2005., str.143.).

Od njih se traži da pri obavljanju posla budu objektivni, da imaju iskrenu vjeru prema

proizvodu svoga rada.

Interni revizor je odgovoran za planiranje, provođenje rasporeda programa za pregled i

odobrenje nadzornog odbora. (Pickett Spencer, K., H., 2005., str.156.).

Standarde koje je postavio Institut internih revizora 1989.godine, jasno ističu da je cilj revizije

ispitati i ocijeniti pouzdanost i učinkovitost sustava internih kontrola i kvalitetu obavljanja

dodijeljene odgovornosti. Standard nalaže da interni revizori trebaju (Vitezić, N., 2000a.,

str.267.) :

• Ispitati cjelovitost financijskih i operativnih informacija, kao i način na koji se

informacije određuju, mjere, razvrstavaju i kako se o njima izvještava

20

• Ispitati sustav postavljen radi osiguranja usklađenosti s politikama, planovima,

postupcima, zakonom i ostalim što može utjecati na poslovanje i izvješćivanje te

odrediti je li poduzeće u suglasju s navedenim kriterijima

• Ispitati načine zaštite imovine i ako evidentirana stanja odgovaraju stvarnom, potvrditi

postojanost te imovine

• Ocijeniti ekonomičnost i efikasnot angažiranosti sredstava

• Ispitati postupke i programe da bi se ustanovilo jesu li rezultati dosljedni postavljenim

ciljevima te provode li se postupci i programi kako je planirano

Uloga voditelja interne revizije jedna je od onih čije značenje u poduzećima bilo državnim

ili privatnim stalno raste. Veličina i snaga voditelja interne revizije, tj. njegova

pozicioniranost u poduzeću, jedna je od tri ključna faktora koja se odnose na izvješćivanje

interne revizije prema revizijskom odboru ili nadležnima i organizacijski status te funkcije u

poduzeću.

Dobar voditelj mora posjedovati kvalitete rukovoditelja, sposobnost da stvara zdravo

okruženje sklono prosudbi poslovanja vrlo visokog morala i etike u ponašanju i obavljanju

dužnosti.

Također je bitno da dobar voditelj ima znanja i vještine za učinkovito vođenje odjela interne

revizije i to ne samo poznavajući tehnike interne revizije, nego i osnove financija,

računovodstva, prava, menadžmenta i ekonomike. Isto tako nužno je da ima znanje i iskustvo

vezano za organizaciju i tehnološki proces poduzeća tj. primjenu prava regulative, poznavanje

organizacijske strukture, poslovne politike i postupaka, sustav kontrola, kulturu upravljanja,

praktična iskustva u djelatnosti poslovanja i sposobnost upravljanja ljudima.

Priprema plana interne revizije

Plan interne revizije treba pripremati tako da on čini jednostavnu podlogu za obavljanje

revizije u određenom razdoblju. (Crnković, B., 1997., str.26.)

Takav plan je potrebno uskladiti s nadređenim poslovodstvom, odborom i sl. Unatoč

različitim ciljevima eksterne i interne revizije postoje i određena područja od zajedničkog

interesa. Eksterna revizija, koristeći se izvješćima interne revizije, može znatno smanjiti svoje

izdatke i obrnuto.

21

Interni revizori trebaju planirati redovite sastanke, radne dogovore s financijskim direktorom,

vanjskim revizorom i revizijskim odborom. Primjerice, svakih šest mjeseci potrebno je održati

sastanak s revizijskim odborom.

Ovakav plan mogao bi sadržavati ovakav raspored aktivnosti, (u odgovarajući mjesec unosi se

oznaka termina sastanka) :

Tablica 1. Raspored aktivnosti

AKTIVNOST MJESEC

Sastanak s financijskim

direktorom

Sastanak s vanjskim

revizorom

Sastanak s revizorskim

odborom

Sastanak s direktorom

informatike

Sastanak s direktorom nabave

Sastanak s direktorm prodaje

Sastanak s direktorom

proizvodnje

Sastanak s kadrovskim

direktorom

Izvedba plana i proračuna

revizije

Ostali poslovi i revizija

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz: Crnković, B., 1997., Računovodstvo, revizija i financije: Planiranje i

izvođenje postupaka interne revizije, br. 8., str.27.

22

Glavni interni revizor ili voditelj interne revizije održava sastanak s revizijskim odborom radi

rasprave o problemima, a to su (Crnković, B., 1997., str.27.) :

• ostvarenje tekućeg plana revizije

• revizije tekućeg plana posebice u područjima od osobite važnosti

• planiranja ključnih područija revizije za slijedeću godinu

• donošenje plana i proračuna revizije.

Interni revizor može planirati i raspoložive radne dane s obzirom na godišnji odmor, državne

praznike, bolovanja zaposlenika i sl.

Također treba razmotriti vrijeme potrebno za službena putovanja, sastanke, razne seminare i

drugo. Sve je to potrebno da bi se predvidjeli efektivni dani za provedbu različitih vrste

revizije sukladno donesenom planu.

U našim uvjetima, zbog još nedovoljnog stupnja afirmiranosti interne revizije, učestala je

potreba stalnog stručnog usavršavanja internih revizora.

Pri razmatranju proračuna za normalno obavljanje poslova interne revizije profitne ili

neprofitne organizacije potrebno je uključiti sljedeće troškove (Crnković, B., 1997., str. 27.) :

• bruto plaće zaposlenika u organizacijskoj jedinici interne revizije

• uredski troškovi (struja, telefon, grijanje i sl.)

• troškovi osposobljavanja revizora (seminari, tečajevi, članarine u udruženjima i sl.)

• troškovi službenih putovanja

• ostali popratni troškovi.

Interni revizor treba kontinuirano pregledavati plan kako bi se utvrdile eventualne izmjene

plana, te je istodobno potrebno za donošenje odluka u skladu s promjenama, ako ih ima.

Revizija obuhvaća aktivnosti, operacije, aparate itd., koji će se podvrgnuti reviziji tijekom

planskog razdoblja. (Basic principles of Governing internal auditing, 2007., preuzeto sa:

http://220.227.161.86/17729Annexure%202.pdf)

23

3.2.2. Načela planskog postupka

Svako planiranje je određeni proces koji je uvjetovan raznim dinamičkim promjenama

unutarnjih i vanjskih elemenata funkcioniranja nekog entiteta. Procesu planiranja je potrebno

postupiti na smišljen način unutar organizacijske jedinice interne revizije. Plan interne revizije

treba se prije svega temeljiti na poznavanju poslovnih entiteta. (Basic principles of Governing

internal auditing, 2007., preuzeto sa: http://220.227.161.86/17729Annexure%202.pdf)

Temeljna načela planskog pristupa interne revizije neke organizacije jesu (Crnković, B.,

1997., str.27.):

• Planove interne revizije organizacije razmotriti s aspekta ukupnih planova ovog

entiteta

• Plan interne revizije jedan je od planova koji se izrađuju unutar konkretne profitne ili

neprofitne organizacije. Pri izradi plana, to jest provedbe budućih postupaka revizije,

mora se voditi računa da ostvarenje revizijskih poslova ne smije nepovoljno utjecati na

funkcioniranje određenog entiteta, tehnologiju poslova, njegovu učinkovitost i

djelotvornost rada

• Metodologija planiranja procesa interne revizije proizlazi iz standarda profesionalnog

vođenja interne revizije instituta internih revizora iz općih načela istraživačkog rada

• Primjena prikladnih metoda i tehnika planiranja. Interni revizor tijekom svojeg rada

može se koristiti raznim metodama i tehnikama planiranja

• Osiguranje osnovnih uvjeta postupaka planiranja, kao što su lifeware, hardware,

software, orgware i netware

• Izgradnja opće klime u profitnoj i neprofitnoj organizaciji u svrhu afirmacije provedbe

postupaka planiranja interne revizije, to jest programa interne revizije. Prema

provedbenim istraživanjima velik broj naših srednjih i velikih profitnih i neprofitnih

organizacija nema organiziranu službu interne revizije. U određenim slučajevima

interna revizija vezana je isključivo za rad računovodstveno–financijske funkcije

entiteta

• Posebno promicati primjenu suvremenih kompjutorskih pomagala softverskog

inženjeringa (Computer Aided Software Engineering – CASE)

24

Svaki je plan određeno predviđanje budućnosti. Svaki poslovni čovjek nastoji planirati svoj

posao za dan, tjedan, mjesečno i dugoročno. Tako interni revizor organizacije treba planirati

svoj rad, ponajprije da djelotvorno obavi svoj posao.

Sam proces planiranja interne revizije može se podijeliti u tri faze:

I. Faza : planiranje interne revizije u nekoj organizaciji

II. Faza : izvođenje postupaka interne revizije u organizaciji

III. Faza : izvješćivanje o internoj reviziji u organizaciji

Faza planiranja interne revizije odnosi se na postupke prikupljanja relevantnih podataka i

informacija o područjima rada, organizacijskim jedinicama, te radnim mjestima koje ispituje

interna revizija organizacije. Tu se misli i na razvoj strategije interne revizije, raspored

poslova interne revizije na području rada, te uključivanje ostalih stručnih suradnika u posao

interne revizije.

U teoriji i praksi upotrebljava se pojam predmetnog planiranja interne revizije, koji se odnosi

na planiranje pojedinih područja rada interne revizije.

Kontrolna struktura organizacijske jedinice obuhvaća (Crnković, B., 1997., str.28.):

• Kontroling, koji se odnosi na tu organizacijsku jedinicu

• Računovodstveno evidentiranje poslova organizacijske jedinice

• Sustav interne kontrole poslova organizacijske jedinice

Informacije i podaci o radu, tehnologiji rada i okružju organizacijske jedinice odnose se na

prikupljanje svih relevantnih informacija vezanih za unutarnji i vanjski rad organizacijske

jednice. Na primjer može se izraditi obrazac s pitanjima poput:

- Koji se poslovi obavljaju u organizacijskoj jedinici?

- Kakvi su odnosi s drugim organizacijskim jedinicama?

- Da li zaposlenici točno obavljaju svoje poslove?

- Kakva im je kvaliteta?

Interna revizija treba još prikupiti i obraditi informacije o kontrolnoj strukturi organizacijske

jedinice.

25

3.2.3. Vrste revizijskih planova

Važnost planiranja interne revizije proizlazi i iz činjenice da su planiranjem pokrivene sve

aktivnosti i svi segmenti cjelokupnog procesa interne revizije, od pokretanja postupka do

izvješčivanja i praćenja rezultata. Tek nakon što glavni revizor u suradnji s mendžmentom

poduzeća razradi planove odjela interne revizije može se pristupiti njihovoj realizaciji.

Uz pretpostavku da je jasna uloga interne revizije u poduzeću, voditelj će interne revizije u

suglasnosti s odgovornim organima potvrditi obujam i strukturu planova revizije koji će se

uklopiti u ostale planove poduzeća.

Planovi se u internoj reviziji dijele na :

1. Dugoročne planove

2. Godišnje operativne planove

3. Pojedinačne operativne revizijske planove

Dugoročni plan

Dugoročni plan odjela interne revizije obuhvaća razdoblje od najmanje pet godina i temelji se

na strateškom pristupu, tj.poznavanju vizije i misije funkcije interne revizije u poduzeću.

Posebnosti poslovanja pojedinih poduzeća, različite koncepcije upravljanja i neujednačenost

organizacijske strukture otežavaju prikazivanje tipičnog primjera dugoročnog plana. (Vitezić,

N., 2000a., str.270.)

Dugoročni plan interne revizije sadrži informacije ili stavke relativno visokog stupnja

agregiranosti koji se u kratkoročnim, a još više u pojedinačnim planovima, dalje analitički

raščlanjuju i pojašnjavaju. Stoga se on može tretirati kao opći plan. (Tušek, B., Žager, L.,

2006., str.344.).

26

Pri donošenju odluke o dugoročnom planu mogu se identificirati čimbenici koji utječu na

dugoročno planiranje te će voditelj interne revizije u suradnji s upravom ili nadzornim

odborom ili posebnim odborom za reviziju razmotriti sljedeće (Vitezić, N., 2000a., str.271.):

• Veličinu poduzeća i mogućnost njegova rasta u razdoblju od 5 do 10 godina

• Specifičnost grane ili djelatnosti i tendencije kretanja

• Važnost pojedinih funkcija za ukupno poslovanje i moguće rizike u budućnosti

• Tehničku opremljenost i iskorištenost kapaciteta

• Financijsku situaciju poduzeća i njegovu prognozu

• Angažiranost vanjskog revizora i sl.

Dugoročni revizijski plan obuhvatit će i plan djelatnika – internih revizora i drugih koji će biti

nužno angažirani, kao i potrebna materijalna sredstva.

Tablica 2. : Model dugoročnog plana interne revizije

DUGOROČNI PLAN INTERNE REVIZIJE ( OD 5 DO 10 GODINA )

Broj rev. Naziv revizijskog

pregleda

Broj radnih dana za 5 godina

2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

N NABAVA

N-1

N-2

N-3

N-4

N-5

N-6

N-7

-kontrola

narudžbi,materijala,cijena

-provjera realizacije nabave

-kontrola zaliha materijala

-skladište i doprema

-reklamacije

-vođenje evidencija

-ostale aktivnosti

5

10

5

3

5

10

10

5

5

10

5

3

5

10

10

5

5

10

5

3

5

P PROIZVODNJA

27

P-1

P-2

P-3

P-4

P-5

P-6

P-7

-ispitivanje proizvodnog

procesa

-kvaliteta učinka

-proizvodnost rada

-kontrola troškova po

vrstama,mjestima,nosiocima

-obračun proizvodnje

- vođenje evidencije i drugo

-ostale aktivnosti

5

5

3

10

10

3

3

10

5

5

3

10

10

3

3

10

5

5

3

10

10

3

PR PRODAJA

PR-1

PR-2

PR-3

PR-4

PR-5

PR-6

PR-7

-ugovaranje i izvršavanje

ugovora

-politika prodajnih cijena

-organizacija prodaje i

skladištenja

-zalihe gotovih proizvoda

-otprema i transport

-marketinške aktivnosti

-ostale aktvinosti

5

3

10

10

5

5

5

3

10

5

3

10

10

5

5

5

3

10

5

3

10

10

5

5

FiR FINANCIJE I

RAČUNOVODSTVO

FiR-

1

Fir-2

Fir-3

Fir-4

Fir-5

-operativni planovi i obračuni

-krediti i ostale obveze

-razna ulaganja

-novčana sredstva

-potraživanja i realizacija

-materijalni torškovi i

5

7

5

5

5

5

7

5

5

5

7

5

5

5

5

7

5

5

5

7

5

5

5

28

Fir-6

Fir-7

Fir-8

Fir-9

amortizacija

-politika plaća

-porezne obveze

-ostalo

10

10

5

10

10

10

10

5

10

10

10

10

5

O OPĆI POSLOVI

........ ............ ....... ....... ...... ...... .....

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz: Vitezić, N., 2000a., Planiranje interne revizije, XXXV. Simpozija

HKRIF u suvremenim gospodarskim uvijetima , Zagreb – Pula, str.271.

U razdoblju od 5 do najviše 10 godina internom revizijom bi trebala biti obuhvaćena sva

područja djelovanja poduzeća te sve organizacijske jedinice. To će svakako ovisiti od veličine

organizacijskog ustrojstva, ali i od rizičnosti pojedinih područja ili organizacijskih dijelova.

Rizičnost može biti posljedica vrste i sadržaja poslovnih aktivnosti, zakonskih rješenja,

upravljačkih sposobnosti, visokog rasta troškova i sl. Zbog toga je dugoročni plan interne

revizije nužno korigirati i to sukladno sa završenim godišnjim revizijama, organizacijkim

kadrovskim promjenama, izmijenjenoj poslovnoj politici prema proizvodima i uslugama.

(Vitezić, N., 2000a., str.271.)

Godišnji operativni plan

Godišnji operativni plan je sastavni dio općeg plana poslovanja poduzeća. Godišnji plan ili

kratkoročni plan, sastavlja se najčešće za razdoblje od godine dana. Godišnjim planom

potrebno je uskladiti rapoložive revizijske resurse s prioritetnim područjima koja će biti

obuhvaćena u revizijskim ispitivanjima tijekom godine. Sadržaj plana mora biti odraz interesa

i potreba mendžmenta i organizacije u cjelini. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str. 346.)

Sastoji se od planiranih pojedinačnih revizijskih pregleda koji se odnose na prvu godinu

revizijskog ciklusa, kao i na ostale revizijske aktivnosti (npr. Testiranje za vanjske revizore,

posebne revizije, i sl.).

29

Pojedinačni operativni planovi u okviru godišnjeg plana obuhvaćaju sadržaj pregleda,

potreban fond sati angažiranja i broj internih revizora. Dakle, radi se o detaljnom prikazu rada

internih revizora za prvu godinu dugoročnog plana. Vremenski se operativni pregledi

određuju u skladu s prioritetima u poslovanju.

Godišnjim planom interne revizije utvrđuju se (Vitezić, N., 2000a., str.272.) :

• Vrsta revizijskog pregleda

• Broj potrebnih djelatnika

• Visina troškova ( plaće, putni troškovi i sl. )

• Vrijeme potrebno za obavljanje pregleda uključujući i pisanje izvješća i moguće

naknadne radnje vezane za ispravke pogrešaka i sl.

Svrha je dobivanje podataka i informacija o djelatnosti pojedinog sektora, odjela, službe,

provjeravajući učinkovitost obavljanja funkcija. Provjerom funkcioniranja računovodstvenih i

upravljačkih kontrola, te usklađenosti sa zakonskim i ostalim propisima i internim pravilima,

interni revizor želi potvrditi urednost i točnost iskazivanja podataka i informacija, te

ostvarenje planova pojednih odjela koji moraju biti usklađeni s općim planovima na razini

cjelog poduzeća.

Rezultati takvog ispitivanja prikazuju se u periodičnim i godišnjim izvješćima koji su

namjenjenji upravi i nadzornom odboru ili pak posebnom odboru za reviziju.

Tablica 3. : Primjer godišnjeg operativnog plana revizije

Broj projekta Godišnji plan interne revizije za 2001. Godinu Broj

radnih

dana Naziv revizijskog projekta Područje

01-1

01-2

01-3

01-4

01-5

01-6

Revizija financijskih planova

Revizija periodičnih obračuna

Kontrola nabave materijala

Kontrola skladišta gotovih proizvoda

Realizacija i fakturiranje

Istraživanje i razvoj

Financije

Računovodstvo

Nabava

Prodaja-proizvodnja

Prodaja-računov.

Tehnički odjel

10

30

12

20

15

10

30

01-7

01-8

01-9

01-10

............

Kontrola radnih naloga

Personalna evidencija

Politika plaća

Realizacija ugovora

............................

Proizvodnja

Opći poslovi

Računovodstvo i opći odjel

Pravni poslovi

10

15

10

20

......

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz: Vitezić, N., 2000a., Planiranje interne revizije, XXXV. Simpozija

HKRIF u suvremenim gospodarskim uvjetima , Zagreb – Pula, str.272.

Pojedinačni operativni revizijski pregledi su konkretni zadaci revizora koje moraju obaviti u

okviru godišnjeg operativnog plana. Radi se, de facto, o zasebnim pregledima koji zahtijevaju

projektni pristup kako bi se na kraju godine ostvarili postavljeni revizijski ciljevi. Realizacija

pojedinačnih pregleda je prioritetni zadatak voditelja interne revizije koji je odgovoran za

njihovo ostvarenje po fazama, kao i za ispunjenje revizijskih ciljeva u cijelosti.

Pojedinačni operativni revizijski pregled

Planirani pojedinačni revizijski pregledi obavljaju se po određenim fazama. (Vitezić, N.,

2000a., str.273.,274.)

U početnoj fazi interni se revizor usmjerava na cjelokupni pregled poslovanja pojedine

funkcije ili organizacijske jedinice kako bi se dobio dobar pregled i uvid u cjelinu poslovnih

aktivnosti.

Nakon toga se usmjerava na konkretni zadatak koji će obaviti sam ili u timu, upoznavajući se

s revizijskim ciljevima koje mora ispuniti kroz postavljeni mu zadatak.

U okviru pripremne faze, interni revizor mora proučiti svu prikupljenu dokumentaciju o

dotičnoj funkciji ili organizacijskoj jedinici. Rukovoditelju organizacijske jedinice ili

funkcionalnog dijela interni revizor je dužan najmanje pet dana prije pregleda dostaviti dopis

u kojem ga obavještava o sadržaju pregleda.

Revizijski pregled započinje razgovorom i pitanjima upućenim rukovoditelju gdje će mu

interni revizor podrobnije izložiti sadržaj pregleda i zajednički će razraditi revizijski program,

što će internom revizoru ukazivati i na kvalitetu vođenja organizacijske jedinice. Nakon toga

31

slijedi ispitivanje na osnovi programa interne revizije, uključujući sve revizijske metode i

tehnike.

Zaključak rada na konkretnom području završava sastankom s rukovoditeljima odjela ili

organizacijske jedinice gdje se oni upoznaju s nalazom, a revizor ujedno dobiva dodatne

informacije i provjerava istinitost prijašnjih iskaza.

Zadnja faza je pisanje revizijskog izvješća s ocjenom stanja. U zaključnom dijelu ostavlja se

i prostor za primjedbe i mišljenje rukovoditelja revidirane jedinice, te izvješće potpisuju

revizori koji su sudjelovali u reviziji kao i glavni revizor koji odgovara za pravilnost

revizijskog postupka sukladno standardima.

Revizijsko izvješće, osim rukovoditelju revidirane jedinice, dostavlja se i odgovornima u

poduzeću – upravi, nadzornom odboru, odboru za reviziju.

3.2.4. Analiza rizika

Procjena rizika bitna je pretpostavka za određivanje odgovarajuće strategije obavljanja

revizije. Pod pojmom rizik općenito se podrazumijeva vjerojatnost nastanka štete ili gubitka,

što rezultira nepovjerenjem klijenta i javnosti u rad revizora. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str.

179.)

Pri planiranju rada interne revizije, posebice kod godišnjih operativnih planova, valja posebno

analizirati rizike u poslovanju. Rizici predstavljaju osnovu od koje se polazi u planiranju

revizije te se stoga njihovoj analizi pridaje posebna važnost. Analiza rizika u svrhu planiranja

revizije razlikuje se od analize rizike poslovanja poduzeća, jer su i ciljevi različiti.

Cilj interne revizije je upoznati se s postojećim i potencijalnim rizicima po pojedinim

organizacijskim jedinicama kako bi se u redoslijed planiranih pregleda uvrstile najprije

najrizičnije jedinice ili dijelove poduzeća. (Vitezić, N., 2000a., str.274.)

32

Rizici se u internoj reviziji općenito dijele na inherentne i kontrolne.

Inherentni rizik

Inherentni rizik je podložnost pogrešnom prikazivanju nekog stanja računa ili vrste transakcije

koje bi moglo biti značajno, pojedinačno ili zajedno s pogrešnim prikazivanjem drugih stanja

ili transakcija, podrazumijevajući da nema odgovarajućih internih kontrola. (Tušek, B., Žager,

L., 2006., str. 180.)

Inherentni rizik znači rizik da će se u financijskim izvještajima pojaviti značajna pogreška.

Svi poslovni sustavi imaju ciljeve, rizike i načini upravljanja tim rizicima. Control risk – self

assessment (CRSA – Pickett Spencer, K.,H., 2005., str.77.), je proces za dogovaranje zadanih

ciljeva, identificiranje inherentnih rizika koji zaustavljaju proces postizanja tih ciljeva.

CRSA ima tehnike koje koriste zaposlenici, nakon što su izolirani ključni rizici, članovi tima

kreću ka poboljšavanju svoje strategije upravljanja rizicima, koji se uglavnom usredotočuju

na unutarnju kontrolu kao glavni dio strategije. (Pickett Spencer, K., H., 2005., str.174.).

Revizor ne može značajnije utjecati na inherentni rizik, niti je on pod njegovom kontrolom.

Revizor može znati da li su matrijalno značajne pogreške otkrivene tijekom ispitivanja

financijskih izvještaja prošle godine, pa će inherentni rizik biti procijenjen na višoj razini ako

su takve pogreške registrirane. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str. 180.)

Kontrolni rizik

Kontrolni rizik je pogrešno prikazivanje, koje se može pojaviti na stanju računa ili vrsti

transakcije i koje može biti značajno, pojedinačno ili zajedno s ostalim pogrešnim

prikazivanjima na stanjima ili vrstama transakcija, neće biti pravodobno spriječeno ili

otkriveno djelovanjem računovodstvenog sustava i sustava internih kontrola. Preliminarna

procjena kontrolnog rizika obuhvaća procjenu učinkovitosti računovodstvenog sustava i

sustava interne kontrole. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str. 180.)

Revizor polazi od pretpostavke da sustav internih kontrola, bez obzira na to kako je

organiziran, neće otkriti sve pogreške. Revizor ne može značajno utjecati na kontrolni rizik.

On mora u dovoljnoj mjeri razumjeti internu kontrolu kako bi utvrdio koje se kontrole koriste.

33

Nakon toga revizor na temelju ocjene interne kontrole procijenjuje rizik da ona neće spriječiti

ili otkriti značajne pogreške u financijskim izvještajima. Kad revizor procijeni da je kontrolni

rizik ispod maksimuma, treba se provjeriti interna kontrola sustava.

Cilj ispitivanja revizora sastoji se u tome da utvrdi djeluje li interna kontrola onako kako je

zamišljena, što znači da je učinkovita u sprječavanju ili otkrivanju pogrešaka. Na temelju

prikupljenog dokaznog materijala, ispitivanjem interne kontrole dolazi se do konačne

procjene razine kontrolnog rizika. Obratno, ako je kontrolni rizik velik, revizor mora obaviti

opsežniji posao oko revizije salda, jer dokaz o internoj kontroli upućuje na to da može doći do

značajnih pogrešaka s obzirom da kontrole ne postoje ili nisu učinkovite. (Preuzeto sa:

http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kontrolni-rizik)

Postoji niz činitelja koje revizor treba uzeti u obzir prije određivanja stupnja rizika pojedine

organizacijske jedinice, a to jesu (Vitezić, N., 2000a., str.274.)

• Kvaliteta internih kontrola

• Sposobnost menadžmenta

• Poštenje menadžmenta

• Veličina organizacijske jedinice

• Likvidnost imovine

• Tekuće promjene u računovodstvenom sustavu

• Brzi rast

Rizik je povezan s činiteljima rizičnosti, te stupnjem rizika revidirane organizacijske jedinice.

Ocijeniti činitelje rizika predstavlja vrlo važan korak u postupku mjerenja stupnja rizika,

koristi se uobičajena skala od jedan do tri: (1 – nizak rizik ; 2 – srednji rizik ; 3 – visok rizik) s

obzirom na važnost, jačinu, vrijednost rizika i sl. (Vitezić, N., 2000a., str.275.)

3.3. Interna revizija i prepoznavanje poslovnog rizika

Zaštita imovine poduzeća i otklanjanje mogućih rizika u poslovanju jedan je od osnovnih

zadataka internih revizora. Interna revizija se koncepcijski mjenja u upravljačku reviziju, s

obzirom na suvremene trendove u načinu upravljanja i postavljenim zahtjevima vlasnika i

34

raznih ulagača glede turbolentnosti i rizičnosti poslovanja. Postavljena je kao nezavisna i

objektivna funkcija ispitivanja i savjetovanja u poduzeću i mora biti vođena filozofijom

dodane vrijednosti kao ciljnom veličinom. (Vitezić, N., 2000b., str.45.)

Zadatak je interne revizije kao nezavisne funkcije ocjenjivanja koja služi kao servis poduzeću,

ispitati i procijeniti aktivnosti poduzeća u cijelosti. Jedna od vodećih usluga interne revizije

spram menadžmenta jest odgovornost i pružanje pomoći u očuvanju imovine poduzeća.

To nalaže i Standard kojim se ističe da „interni revizori trebaju provjeriti način čuvanja

imovine i, prema slučaju, provjeriti postojanje takve imovine“.

Poslovni rizik

Rizik je opasnost koja kao posljedica određene aktivnosti može dovesti do gubitka ili štete. S

aspekta poslovanja poduzeća to pretpostavlja opasnost od gubitka imovine ili neostvarenja

željenog cilja ili očekivanog uspjeha zbog nastalih nepredvidivih događaja koji ometaju

poslovanje.

Poslovni rizik se prije svega odnosi na poslovanje poduzeća i predstavlja inherentnu

vjerojatnost ili neizvjesnost da poduzeće neće ostvariti zaradu ili profit. Može se definirati i

kao neizvjesnost koja je svojstvena pri predviđanju buduće stope povrata na imovinu ili

kapital ako poduzeće nema značajnih obveza. S time u vezi poslovni će rizik ovisiti od niza

čimbenika :

• Promjenjivost potražnje

• Promjenjivost cijene

• Promjenjivost ulazne cijene

• Sposobnost prilagodbe izlaznih cijena promjenama ulaznih cijena

• Opterećenost fiksnih troškova.

U tom kontekstu rizik se može podijeliti na špekulativni i čisti.

Špekulativni rizik uključuje mogućnost da se ostvari profit ili pak da se pretrpi gubitak i

najčešće se može izbjeći kroz informacije i planiranje.

35

Čisti rizik je prijetnja da se iskaže gubitak bez mogućnosti ostvarivanja profita i može se

njime upravljati, tj.može se izbjeći i smanjiti rizik raznim oblicima osiguranja i delegiranjem

odgovornosti.

Otkloniti sve rizike nije moguće, pa osim toga što poduzeća mogu raznim vrstama osiguranja

umanjiti rizik od gubitka, još uvijek ostaju financijski rizici koje je često teško predvidjeti.

Težnja za profitabilnim poslovanjem često je uvjetovana željom menadžmenta za

preuzimanjem rizika i njegovim vlastitim stavom o riziku. Bez obzira na to, uvijek postoji

gornja granica i neka poduzeća jasno ističu da je primarna odgovornost menadžera zaštiti

imovinu, a da je ostvarenje profitabilnosti sekundarno. (Vitezić, N., 2000b., str.45.)

3.3.1. Područje djelovanja internih revizora

Primarna uloga internih revizora u poduzeću je ta da pomažu sprječavati ilegalne tj.

nezakonite radnje i kada se pojave da ih otkriju. Primarna uloga internih revizora proizlazi iz

njenih nadležnosti datih definicijom, tj. ispitati učinkovitost sustava i upravljanja rizicima, te

svih upravljačkih procesa. (Vitezić, N., 2000b., str.46.)

U internoj reviziji se obično javljaju dvije vrste kontrolnih postupaka, sprječavanje gubitka i

ispitivanje prijevare.

Sprječavanje ili zaštita od gubitka je termin koji se danas često rabi kad se želi naglasiti

suvremeno pojmanje uloge interne revizije. Riječ je o internim mjerama sigurnosti

postavljenim u poduzeću radi zaštite imovine, a organizacijski to može biti u nadležnosti

interne revizije ili posebne službe. U svakom slučaju njezin zadatk i odgovornost odnose se na

uspostavljanje internog kontrolnog sustava kojim će se zaštiti imovina, otkriti pojavljivanje

gubitka ili šteta na imovini te identificirati i uhvatiti odgovorne osobe koje su oštetile ili

pokušale oštetiti poduzeće.

36

Ispitati prijevaru znači ispitati one radnje koje su učinjene mimo pravila. Prijevara spada u

kaznena djela protiv imovine, među koje se još ubraja krađa, utaja, razbojništvo, oduzimanje

tuđe pokretne stvari, uništenje i oštećenje tuđih stvari, ucjena i sl.

S pravnog gledišta prijevara je kazneno djelo koje učini netko s ciljem da sebi ili drugome

pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem

činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine

nešto učini ili ne učini.

S računovodstveno – financijskog gledišta (Vitezić, N., 2000b., str.46.) prijevara označuje

namjerno pogrešan prikaz financijske informacije od jednog ili više pojedinaca iz

menadžmenta, zaposlenih ili trećih stranaka. Obuhvaća manipuliranje, falsificiranje ili

preinaku knjiženja ili isprave, protupravno prisvajanje sredstava, obustavljanje ili ispuštanje

transakcija iz evidencija ili isprava, evidentiranje transakcija koje se nisu dogodile, pogrešno

primjenjivanje računovodstvenih politika.

Dakle, s oba gledišta može se zaključiti da je prijevara vezana za namjeru svjesnog izvođenja

protupravnih radnji, te stoga sadrži dva bitna kaznena djela (Vitezić, N., 2000b., str.46.):

1. Pribavljanje imovinske koristi

2. Prikrivanje činjenica

Nenamjerno netočno prikazivanje podataka i informacija ima karakter pogreške koja može

biti matematička, tiskarska i sl.

3.3.2. Ispitivanje i izvješćivanje o poslovnim rizicima

Bez obzira jesu li eksterni i interni revizori odgovorni pri otkrivanju nezakonitih radnji, od

njih se traži da profesionalno obavljaju svoj posao jer su tako veće mogućnosti da se nešto

otkrije. (Vitezić, N., 2000b., str.49.)

37

Menadžment očekuje od revizora da prepozna i predloži mogućnosti kako na najbolji način

spriječiti nezakonitosti, on se posebno oslanja na interne revizore iz razloga što su oni duboko

uključeni u cjelokupno poslovanje. Od njih se očekuje da primijene posebne kontrolne

postupke te razne vrste ispitivanja kojima će otkriti ili spriječiti nezakonite radnje. Ako je

interni revizor izravno uključen u ispitivanje radnji koje predstavljaju određen rizik za

poduzeće, primjenit će neke od specifičnih tehnika u ispitivanju.

Vsrte ispitivanja (Vitezić, N., 2000b., str.50.) :

• Ispitivanje sustava automatske obrade podataka – to uključuje i programiranje,

promjene u datotekama, pristup kontrolama

• Ispitivanje mogućih nezakonitih operativnih radnji – revizori moraju uvijek biti svjesni

da može postojati organizirani oblik prijevare, što znači da na konstruktivan način

trebaju ocjenjivati upravljačke sposobnosti i djelovanje pojedinih osoba

• Sudjelovanje u formalnom ispitivanju prijevara – revizori trebaju ponuditi uslugu i

surađivati s osobljem zaduženih za sprječavanje gubitka i ostalima koji su uključeni u

ispitivanje prijevara

• Revizija posebnih vrsta prijevara - menadžment može zatražiti od revizora da bude

uključen u posebne zadatke vezane za moguće prijevare.

Interni revizori mogu na različite načine otkriti rizična područja u poslovanju poduzeća, bilo

tijekom redovitog pregleda kada se ne planira posebno ispitivanje nezakonitih radnji, ili pak

kada je ono ciljano jer postoje određene mjere. No, uvijek moraju djelovati s izvjesnim

stupnjem razboritosti i ne pretpostavljati da su posrijedi nezakonite radnje ako uoče neku

netočnost ili slabost interne kontrole. (Vitezić, N., 2000b., str.52.)

U situaciji kada se istražuje nema jedinstvenog revizijskog pristupa, nego svaki slučaj

zahtijeva posebno istraživanje i analizu pri određivanju najboljeg pristupa. Interni revizor

mora se osloniti na procjenu kada određuje najbolje postupke prikupljanja dokaza i mora biti

dovoljno domišljat u pokušajima otkrivanja falsificiranih podataka, krivotvorenih potpisa ili

skrivenih dokaza. Treba naglasiti da čim interna revizija započne s ispitivanjem prijevara,

mijenja se i uobičajeno ispitivanje kontrola kao dijela rutinskog ispitivanja.

38

Interni revizori preuzimaju drugačiju dužnost, više da otkrivaju, prikupljaju dokaze kojima će

potkrijepiti radnje prijevare, ispituju tko je učinio prijevaru, visinu gubitka i način na koji je

prijevara učinjena. Sve nesuglasice moraju se ispitati, ne prihvaćajući nijedno objašnjenje

prije negoli se prikupe dokazi, očekujući mogućnost skrivenih podataka.

Potrebno je brzo djelovanje internih revizora kako se podaci ne bi uništili i kako bi se

prikupilo dovoljno dokaza za ispitivanje svjedoka. Interni revizori usredotočit će se na ona

područja koja im osiguravaju najviše dokaza vezano za sumnje o prijevari. Da bi sačuvali

vrijeme i sredstva, testovi provjere bit će ograničeni na one pojedinosti koje naglašavaju

područje ispitivanja. Kada je stvarna prijevara i otkrivena, ostale aktivnosti djelatnika koji je

počinio kazneno djelo mogu se dodatno ispitati kako bi se vidjelo postoji li još koja

nezakonita radnja.

Ispitivanje se nadopunjava s intervijuima upućenim ostalim djelatnicima, a pitanja mogu biti

sljedeća (Vitezić, N., 2000b., str.52.):

- Jesu li gotovina, vrijednosni papiri i ostala sredstva bili ukradeni?

- Je li pronevjera bila lako utvrđena ili zahtijeva opširno traganje o poslovnim

promjenama kroz zabilježene podatke?

- Koja je dokumentacija potrebna i koje su ostale vrste dokaza potrebne da se dokaže

manjak?

Što se tiče intervjua, njega je potrebno dobro strukturirati i sadržajno oblikovati pitanja,

vodeći računa o nekim obilježjima kao npr (Vitezić, N., 2000b., str.45.):

- Pitanja s otvorenom namjerom, ciljem – to su jasno postavljena (ne)strukturirana

pitanja koja dopuštaju ispitaniku da odgovori kada je spreman

- Opisna pitanja – svrha im je provjeriti razumijevanje onoga što je rečeno i poticati

onoga koji odgovara da nastavi, što znači još jednom preispitati i pojasniti odgovor

- Pitanja usmjerena na istragu – namjera je saznati više određenih informacija za ona

pitanja za koja nije dobiven odgovarajući odgovor

- Pitanja s ograničenim odgovorom – primjenjuju se kada se od ispitanika očekuje jasno

izraženo stajalište pri čemu se pretpostavlja da poznaje problematiku

- Pitanja s odgovorima – odgovori kao npr : „da“ ili „ne“ ili „ne znam“.

39

Na kraju procesa ispitivanja nezakonite radnje, bez obzira na to tko je ispitivanje vodio

(interni ili neki drugi revizor), interni revizor načinit će analizu djelovanja sustava internih

kontrola, ako je prekšen ili nije bio dovoljno čvrsto postavljen da spriječe nezakonitosti.

Ako kontrole nisu bile dovoljno čvrsto postavljene da spriječe nezakonite radnje, interni

revizor mora sebi postaviti sljedeća pitanja (Vitezić, N., 2000b., str.54.):

- Je li uzrok problema u neučinkovitosti internih kontrola ili kontrolama koje ne djeluju?

- Mogu li se slične nezakonite radnje pojaviti i u nekom drugom odjelu ili sektoru

poduzeća?

- Jesu li dodatne kontrole ekonomski opravdane?

Završno izvješće procesa ispitivanja predstavlja sažetak prikupljenih dokaza i zaključke do

kojih je interni revizor došao tijekom ispitivanja. Izvješće omogućuje mendžmentu da se

upozna sa sažetim prikazom rezultata djelovanja interne revizije i služi kao osnova kad

odlučuje o postupanju prema djelatnicima. Mora sadržavati iznos i datum za svaku pojedinu

stavku koja se prosljeđuje osiguravajućem društvu.

Općenito pisano izvješće o prijevari može sadržavati sljedeće (Vitezić, N., 2000b., str.54.) :

1. Način otkrivanja prijevare

2. Vrstu prijevare

3. Tko je počinio prijevaru

4. Učinjenu štetu od prijevare

5. Primjenjene metode za prikrivanje prijevare

6. Vrijeme u koje je prijevara učinjena

7. Učinke prijevare na rezultate iskazane u financijskim izvještajima i kako će se gubitak

iskazati

8. Metode sprječavanja ili kontrole manjkova u budućnosti kao i preporuke za buduće

djelovanje

9. Nastavak ispitivanja, bez obzira na to hoće li biti napušten, nedovršen ili će se osuditi i

obnoviti kroz sudski spor.

Izvješća koja su rezultat ispitivanja prijevara moraju se čuvati povjerljivo i neće biti sastavni

dio redovitog revizijskog izvješća. Svrha im je informirati upravu o vrsti prijevare i o tome

što treba učiniti da se ona ubuduće spriječi. Također se upućuje odboru za reviziju i

40

vlasnicima odnosno skupštini dioničara, a ako su posrijedi teže kriminalne radnje, pripremit

će se posebna izvješća.

4. Interna revizija u bankama i u OTP banci

Interna revizija u bankama regulirana je posebnim Zakonom o bankama (Mioč, I., Kovač,R.,

Marijanović, M., str.261.), banka ima obvezu osigurati funkcioniranje sustava internih

kontrola za sva područja poslovanja banke kao i praćenje rizika kojima je banka izložena u

svome poslovanju.

Interna revizija u bankama mora djelovati samostalno i organizacijski neovisno, a upravo je

neovisnost bitan preduvjet njezine učinkovitosti.

Interna revizija se razvijala i evaluirala kako bi obuhvatila velik broj aktivnosti i ne više

ograničenih na nezavisni pogled računovodstvenih podataka organizacije, već na čitav spektar

usluga koje daleko prelaze gledanje samo u pitanju računovodstva i financijskih izvještavanja.

Time interna revizija igra važnu i jedinstvenu ulogu unutar banke.

Da bi se izvukla maksimalna korist iz samog postojanja funkcije interne revizije, važno je da

organizacija razumije da je funkcija interne revizije funkcija zaposlenih koja nikada ne treba

biti dio svakodnevnih operacija organizacije. Ovakvo odvijanje interne revizije od tekućih

operacija je potrebno da bi se zadržao integritet nezavisnog sagledavanja i pregledavanja

zaduženih zaposlenih u internoj reviziji. (Leko, D., 2008., str.13.)

Svaka banka treba imati stalnu internu reviziju, neovisno o njezinu uređenju – bilo kao sektor

ili sekcija, ta je odluka uređena Zakonom o bankama, te je prema njemu svaka banka dužna

organizirati internu reviziju za sva područija poslovanja banke.

Organizacijska struktura ovisi o mnogim karakteristikama banke te tako ovisi o veličini

banke, složenosti bankovnih operacija kao i važnosti revizijske funkcije od strane nadzornog

odbora, uprave i menadžemnta. Ovisno o tome razlikovat će se i organizacijska struktura

službe za internu reviziju koja može imati samo jednog internog revizora zaposlenog ili po

ugovoru ili pak biti cijela služba koja ima direktora, voditelja i interne revizore.

41

Djelokrug rada interne revizije u mnogim je bankama uređen i pravilnikom o unutarnjem

ustroju banke kojim se utvrđuju ovlasti i odgovornosti radnika interne revizije i ostalih

radnika prilikom obavljanja poslova interne revizije.

Što se tiče OTP banke, ona osigurava odgovarajući sustav unutarnjih kontrola, a koji

omogućava banci pravodobno praćenje i otkrivanje svakog materijalnog rizika kojemu je ili

može biti izložena u svom poslovanju.

Uprava je odgovorna za razvijanje i održavanje sustava koji omogućuje djelotvorno

poslovanje, odgovarajuću kontrolu rizika, pouzdanost financijskih i nefinancijskih informacija

te usklađenost poslovanja banke sa zakonima, regulativom i internim aktima banke.

Temeljem Hrvatskog Zakona o računovodstvu i Hrvatskog Zakona o bankama, uprava je

dužna osigurati da se za svaku financijsku godinu pripreme financijski izvještaji u skladu s

primjenjivim zakonodavstvom i regulatornim zahtjevima, tako da daju realnu i objektivnu

sliku financijskog položaja OTP banke Hrvatska d.d. Zadar (u daljnjem tekstu “Banka”) i

Grupe OTP banka Hrvatska d.d. Zadar (u daljnjem tekstu “Grupa” – str.17.,preuzeto sa:

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual09hr.pdf), kao i rezultata njihovog poslovanja, promjena

na kapitalu i rezervama te novčanim tokovima za to razdoblje.

Nakon provedbe ispitivanja, uprava opravdano očekuje da banka i grupa imaju odgovarajuća

sredstva za nastavak poslovanja u doglednoj budućnosti.

Iz navedenog razloga, uprava i dalje prihvaća načelo vremenske neograničenosti poslovanja

pri izradi financijskih izvještaja.

Odgovornosti uprave pri izradi financijskih izvještaja obuhvaćaju (Preuzeto sa:

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual09hr.pdf, str.17.):

• da se odaberu i potom dosljedno primjenjuju odgovarajuće računovodstvene

politike;

• da prosudbe i procjene budu razumne i oprezne;

• da se primjenjuju važeći računovodstveni standardi, a svako značajno odstupanje

obznani i objasni u financijskim izvještajima; te

• da se financijski izvještaji pripreme po načelu trajnosti poslovanja, osim ako je

neprimjereno pretpostaviti da će banka i grupa nastaviti svoje poslovne aktivnosti

42

Uprava je odgovorna za vođenje ispravnih računovodstvenih evidencija, koje u svakom

trenutku s prihvatljivom točnošću odražavaju financijski položaj banke i grupe, kao i za

njihovu usklađenost sa Zakonom o računovodstvu i Zakonom o bankama Republike Hrvatske.

Uprava je također odgovorna za čuvanje imovine banke i grupe, te i za poduzimanje razumnih

mjera radi sprječavanja i otkrivanja pronevjera i ostalih nezakonitosti.

4.1. Specifičnosti interne revizije u bankama

U ovom dijelu svrha je istražiti stanje interne revizije u bankama i ukazati na mogućnost

njezine učinkovite provedbe. Također objašnjene su specifičnosti internih kontrola u

bankama, rizici kojima je banka izložena te specifičnosti bankarskog sustava te samim time i

provedba interne revizije u bankama.

Specifičnosti internih kontrola u bankama:

• Izrazita zakonska regulativa

• Preuzimanje rizika u poslovanju

• Velik broj transakcija i ovisnost o informacijskim sustavima za njihovo procesiranje

• Razvoj novih proizvoda i sofisticiranije tehnologije.

Interna revizija se mora izgraditi na temeljima na kojima će moći učinkovito i dosljedno

djelovati te izvršavati svoje funkcije. Bitno je poštovati i strateški plan sa zadanim ciljevima i

planom resursa odjela, kao i godišnji plan rada s definiranim ciljevima i područjima revizije,

ali i revizijski program za svako područje rada i model procjene rizika.

Specifičnost banaka u kojo se posebno ogleda značaj interne revizije je prisutnost

informacijskog sustava koji u bankama zbog svoje velike uloge mora biti dobro organiziran i

kontroliran. Budući da je danas internetska tehnologija uvelike raširena, rizici koji su

posljedica toga odražavaju se i na financijsko izvještavanje te stoga postoji potreba

upravljanja rizicima.

43

Rizici kojima je banka izložena i kojima treba upravljati su sljedeći (Vitezić, N., 2002.,

str.88.):

• Rizik likvidnosti – banka mora raspolagati svojom imovinom u visini koja je nužna

za pokriće dospjelih obveza, banka treba planirati i pratiti novčane odljeve i priljeve i

donositi mjere za sprječavanje ili otkrivanje uzroka nelikvidnosti

• Kreditni rizik – rizik gubitka zbog dužnikova neispunjenja obveza prema banci

• Tržišni rizik – rizici od gubitka zbog promijena kamatnih stopa, tečajnih stranih

valuta

• Rizik izloženosti – rizik banke prema jednoj osobi s osnova potraživanja po danim

kreditima i drugim osnovama, ulaganjima u vrijednosne papire i vlasničke uloge te

drugim preuzetim obvezama

• Rizik kapitalnih ulaganja – rizik banke zbog revelikog ulaganja u zemljište, zgrade i

opremu, prostor

• Operativni rizik – rizik da se poslovne operacije neće odvijati prema utvrđenim

pravilima.

4.1.1. Organizacijski ustroj u bankama

Banka je u Republici Hrvatskoj prema Zakonu o bankama definirana kao financijska

institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao

dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. (Mioč, I., Kovač,R., Marijanović, M.,

str.257.)

Banka pruža bankovne usluge temeljem odobrenja Hrvatske narodne banke, a osim

bankovnih usluga, može pružati i ostale financijske usluge ako od Hrvatske narodne banke

dobije odobrenje za pružanje tih usluga.

Zakonom je određen najmanji iznos temeljnog kapitala koji je potreban za osnivanje banke a

on je 40 milijuna kuna. (Mioč, I., Kovač,R., Marijanović, M., str.258.)

Banka svoje poslovanje treba temeljiti na načelima likvidnosti i solventnosti iz posebnog

razloga što se pojačanim utjecajem rizika likvidnosti ne dovodi samo u opasnost od

44

nedostatka likvidnih sredstava već slijedom toga gubi ugled i klijente, što može dovesti i do

kazni od strane regulatornih organa.

Solventnost i likvidnost banka među glavnim su područijima nadzora banke jer osiguravaju

realizaciju monetaarnog sustava uz pomoć bankarskog poslovanja.

Zakonom o bankama usvojene su i neke odredbe koje se primjenjuju od dana punopravnog

članstva Republike Hrvatske u EU. Svakako je za internu reviziju u bankama bitno skrenuti

pažnju na to kako je bankarstvo dinamična industrija koja se sve brže razvija te svaka banka

mora kontinuirano nadgledati svoje sustave interne kontrole i po potrebi ih unaprijediti kako

bi održala njihovu efektivnost.

4.1.2. Zakonska regulativa interne revizije u bankama

Poslovanje banaka i ostalih financijskih institucija vezano je za ulaganja i plasmane tuđih

sredstava u obliku novca, vrijednosnih papira i ostale imovine pa je stoga vrlo rizično.

Tako je potreba za nadzorom tih institucija izraženija te se kontrolnim aktivnostima pridaje

posebna važnost i veća pozornost, kako kroz interne akte tako kroz zakonske regulative.

U provođenju kontrolnih mjera, izravno ili neizravno integriranih u poslovne procese, uz

članove uprave i nadzornog odbora sudjeluju i zaposlenici i svi organizacijski oblici banke.

Za razliku od eksterne revizije, interna revizija prati kontinuirano poslovanje banke tijekom

cijele godine.

Kako bi banka zaštitila svoju imovinu postavlja sustav unutarnje kontrole kojom prati

učinkovitost poslovanja, pouzdanost finacijskog izvješćivanja te usklađenost sa zakonskim

propisima.

Sustav unutarnjih kontrola u OTP banci ostvaruje se kroz tri međusobno neovisne funkcije

(Preuzeto sa : https://www.otpbanka.hr/pdf/annual09hr.pdf):

1. funkciju praćenja rizika

2. funkciju praćenja usklađenosti

3. funkciju unutarnje revizije.

45

Funkcioniranje sustava unutarnje kontrole OTP banke je zadovoljavajuće, što joj omogućuje

pravodobno otkrivanje rizika kojima je banka izložena.

Pri uspostavi navedenih funkcija uprava banke treba poštovati sljedeća načela (Preuzeto sa :

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual09hr.pdf):

1. sve tri funkcije moraju biti nezavisne jedna od druge;

2. svaka od njih neovisno i izravno izvještava o svome radu osobe i/ili tijela u skladu

sa zakonima, propisima i internim aktima banke;

3. uprava treba zaposliti dovoljan broj osoba kvalificiranih za obavljanje svake

navedene funkcije.

Svim bankama bez obzira na veličinu potrebna je kontinuirana interna revizija, ona provodi

nadzor nad cjelokupnim poslovanjem banke kako bi provjerila njeno poslovanje.

Slika 1. Primjer organizacijske struktue u velikoj banci

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz : Vitezić, N.: Interna revizija u bankama i financijskim institucijama-realne mogućnosti i stvarna ograničenja/ V. savjetovanje, Interna revizija i kontrola, HZRFD, Zagreb, 09/2002.

Interna revizija je u svakom pogledu neovisna te kao objektivna funkcija sudjeluje u

obavljanju poslova i pridonosi unaprijeđenju poslovanja banaka. U idealnim uvjetima funkcija

46

interne revizije postavljena je tako da je podređena uzravno nadzornom odboru - odboru za

reviziju. Odbor za reviziju je organ nazornog odbora postavljen radi osiguranja veće kvalitete

i pouzdanosti finacijskih informacija potrebnih nadzornom odboru. (Vitezić, N.,2002.)

Treba imati na umu da postoji velika odgovornost od strane Uprave banke i višeg

menadžmenta u područjima interne revizije, upravaljanja rizicima te usklađenosti pravilnika

banke te odluka i procedura sa zakonskom regulativom. (Mioč, I., Kovač,R., Marijanović, M.,

str.258.)

4.2. Funkcija interne revizije u OTP banci

Funkcija interne revizije je i zaštita imovine banke, provjera načina njenog čuvanja i

postojanja te imovine. Interni revizori provjeravaju način čuvanja imovine banke kako bi

uvidjeli i spriječili potencijalne propuste, neučinkovitosti, sukobe interesa ili prijevare.

Bitna funkcija interne revizije je ispitivanje učinkovitosti sustava internih kontrola u banci.

Kao i u ostalim bankama, tako i u OTP banci, postoje određene slabosti u funkcioniranju

sustava interne kontrole. Kada interni revizori utvrde te slabosti daju Upravi banke rok da se

te slabosti uklone i nakon što taj rok istekene vrše provjeru, tj.traže potvrdu da su slabosti u

funkcioniranju sustava internih kontrola banke zaista uklonjene.

4.2.1. Organizacijski status interne revizije u OTP banci

Organizacija interne revizije je dinamična kategorija koja se mijenja i nadopunjuje usporedno

s rastom i razvojem poduzeća, u ovom slučaju banke. Status interne revizije se kroz godine

mijenjao, a na to su utjecali kako vanjski čimbenici (zakonodavstvo, tržište, napredak

tehnologije itd.), tako i unutarnji čimbenici (promjene u organizacijskoj stukturi banke,

proširenje banke itd.).

Prema Zakonu o bankama neophodno je organizirati internu reviziju koja će biti odvojena od

drugih organizacijskih dijelova banke.

47

Slika. 2. Organizacijska struktura OTP bnke

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz OTP Bnke

Formiranje odbora za reviziju u bankama nije obavezno i manje banke ga u pravilu nemaju.

Međutim prema prijedlogu novog Zakona o bankama uvest će se obveza njegovog formiranja

u svim pa tako i u malim bankama. Što se tiče Odbora za reviziju, oni obavljaju sastanke

tromjesečno, putem videokonferencije prisustvuju članovi Nadzornog odbora, Uprave i

Odbora za reviziju. Na tim se sastancima raspravlja o većim problemima i nepravilnostima na

koje interni revizori nailaze tijekom svog rada.

U važnije zadatke Odbora za reviziju ubrajaju se nadzor procesa financijskog izvješćivanja i

procjena sustava interne kontrole banke. Osim toga, on koordinira rad interne i eksterne

revizije. Za uspješno funkcioniranje interne revizije bitno je da ona bude neovisna u svom

radu te da ima takav organizacijski položaj koji joj omogućava potporu vodećeg rukovodstva.

Uspješnom i nesmetanom funkcioniranju interne revizije u OTP bnaci pridonosi i Uprava

banke koja surađuje sa Sektorom unutarnje revizije, te je između njih uspostavljen vrlo

Ured

Nadzornog

odbora

Ured Uprave banke

Nadzorni

Odbor banke

Uprava

banke

Sektor i službe

Grupe

poslova

banke

Sektor unutarnje

revizije

Revizorski

odbor ili odbor

za reviziju

48

korektan odnos. Pod time se podrazumijeva to da je internim revizorima omogućen pristup

svim aktivnostima banke, dokumentaciji, evidencijama i zaposlenima.

Uprava je još dužna pobrinuti se da za svaku financijsku godinu budu sastavljeni financijski

izvještaji u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja ("MSFI"), koji

pružaju istinit i fer pregled stanja u OTP invest d.o.o., Zagreb ("Društvo"), kao i njegove

rezultate poslovanja za navedeno razdoblje. (Preuzeto sa:

http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=258)

Uprava je odgovorna za vođenje odgovarajućih računovodstvenih evidencija, koje u svakom

trenutku s opravdanom točnošću prikazuju financijski položaj i dužna je pobrinuti se da

financijski izvještaji budu u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.

Pored toga, Uprava je odgovorna za čuvanje imovine, te za poduzimanje opravdanih koraka

za sprječavanje i otkrivanje prijevare i drugih nepravilnosti.

Između internih revizora i zaposlenika banke komunikacija je vrlo dobra što u visokoj mjeri

olakšava ispunjavanje zadataka i ciljeva interne revizije.

Iz navedenog se može zaključiti da je interna revizija na odgovarajući način pozicionirana

unutar organizacije OTP banke, odnosno da ima takav položaj koji joj omogućava uspješno

funkcioniranje i ispunjenje njene uloge kao složenog tijela Uprave i Nadzornog Odbora.

4.2.2. Unutarnja organizacija interne revizije u OTP banci

Broj internih revizora u nekom poslovnom sustavu ovisi o njegovoj djelatnosti, veličini,

složenosti i specifičnim obilježjima. Međutim, prema postojećim standardima, broj zaposlenih

unutar odjela interne revizije trebao bi biti između 0,5 i 1% ukupnog broja zaposlenih u tom

poduzeću ili banci. (Crnković, B., 1999., str. 33.)

Dobar rezultat banke u prošloj godini odraz je dosljedne strategije koja se temelji na

ostvarenju stabilnosti i inovacijama, kao i vrijednog rada 1020 zaposlenika.

U dijalogu sa zaposlenicima prošle su godine odabrali nove vrijednosti banke i novi

korporativni slogan. Uz to, određena je nova vizija i misija banke. Istraživanje zadovoljstva

49

zaposlenika pokazalo je razmjerno povećanje zadovoljstva u gotovo svim kategorijama.

(Preuzeto sa : https://www.otpbanka.hr/pdf/annual12hr.pdf )

Banka se u protekloj godini posvetila ubrzanom razvoju novih proizvoda i usluga, tako da su

prvi na tržištu uveli beskontaktnu MasterCard PayPass debitnu karticu. Osim toga, banka je

prva prošle godine uvela slanje PIN-a SMS-om, a omogućena je i aktivacija aplikacije

m-token za mobilne uređaje.

Stabilnost banke, sigurnost i jaka likvidnost njeni su najvažniji ciljevi.

OTP banka ima razvijen sustav društvene odgovornosti pod nazivom »Zeleno svjetlo za...«

U okviru tog programa banka je prošle godine prvi put organizirala javni natječaj za dodjelu

donacija na koji su se mogli prijaviti projekti u četiri kategorije: mladi, obrazovanje i znanost,

očuvanje kulturne, povijesne i tradicijske baštine, te očuvanje okoliša, humanitarni projekti i

sport. Odabrano je 30 projekata, a projekti koji su dokazali vrhunski doseg rezultata nagrađeni

su iznosom od 200.000 kuna.

Što se tiče položaja internih revizora unutar sektora interne revizije postoje 3 razine:

• Izvršni direktor interne revizije

• Direktor poslova interne revizije

• Interni revizori

Prva i najviša razina pripada izvršnom direktoru, navedeni su neki od njegovih zadataka, a to

su slijedeći :

• Ispitivanje realizacije plana interne revizije

• Podjela zadataka internim revizorima

• Pripremanje dugoročnih planova interne revizije

• Odobravanje izvještaja internih revizora

No, svaki sektor banke ima po jednog člana s ulogom predstavnika tog sektora u Upravi. Tako

i interna revizija ima svog predstavnika koji ujedno obnaša i dužnost predsjednika Uprave.

Za uspješno funkcioniranje interne revizije nužna je kontinuirana komunikacija između svih

internih revizora banke.

50

Slika 3. Unutarnja organizacija interne revizije u OTP banci

Izvor: izrada studenta prema podacima iz OTP banke

Izvršnom direktoru sektora interne revizije podređeni su direktori poslova interne revizije, a

oni su raspoređeni prema slijedećim područjima poslovanja: revizija informacijskih sustava,

revizija poslovanja poslovnice, revizija pravnih poslova, računovodstvenog sektora i

financijskog poslovanja.

U svakom od tih područja poslovanja djeluje nekoliko internih revizora i svako područje ima

svog direktora poslova interne revizije. Oni se bave pripremom programa rada interne

revizije, utvrđuju prioritetne revizijske postupke i testove te sastavljaju prijedlog izvješća

interne revizije kojeg mora odobriti izvršni direktor.

4.3. Etički kodeks i standardi rada internog revizora

OTP banka Hrvatska d.d. (dalje: Banka) kao kreditna institucija svjesna je važnosti

odgovornog i etički utemeljenog ponašanja poslovnih subjekata kao nužnog preduvjeta za

razvijanje kvalitetnih odnosa i lojalne konkurencije između poslovnih partnera te za

učinkovito funkcioniranje tržišta. Stoga Banka razvija svoje poslovanje i djeluje u skladu s

dobrom praksom korporativnog upravljanja te nastoji svojom poslovnom strategijom,

poslovnom politikom, ključnim internim aktima i poslovnom praksom doprinijeti

transparentom i učinkovitom poslovanju i kvalitetnijim vezama s poslovnom sredinom u kojoj

ostvaruje svoje poslovanje.

IZVRŠNI DIREKTOR SEKTORA

UNUTARNJE REVIZIJE

Direktor poslova

interne revizije

Interni revizori

51

Adekvatno korporativno upravljanje u OTP banci uključuje (Preuzeto sa:

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual11hr.pdf ) :

• jasan organizacijski ustroj s dobro definiranim ovlastima i odgovornostima;

• djelotvorne postupke utvrđivanja, mjerenja i praćenja rizika te izvještavanja kojima je ili

kojima bi mogla biti izložena Banka;

• odgovarajuće mehanizme unutranjih kontrola koji uključuju i razborite administrativne i

računovodstvene procedure, strategije i procedure za stalnu procjenu i pregled iznosa,

sastava i rasporeda internoga kapitala potrebnog za pokriće sadašnjih i budućih rizika;

• udovoljavanje općim zahtjevima transparentnosti koje diktiraju investitori, klijenti,

agencije za procjenu rejtinga, supervizori i drugi sudionici na tržištu;

• ispunjavanje obveza i odgovornosti prema dioničarima, zaposlenicima i ostalim

zainteresiranim stranama;

• sigurno i stabilno poslovanje u skladu sa zakonima i regulativom.

Odgovorno upravljanje u OTP banci smatra se suštinskim dijelom identiteta banke te stoga

banka drži da se dobro korporativno upravljanje ostvaruje ne samo potpunim ispunjenjem

regulatornih zahtjeva, već proizlazi i iz korporativne kulture uvriježene u Banci te osobnog

integriteta svih zaposlenih u banci.

4.3.1. Načela i pravila ponašanja u OTP banci

Svako tumačenje odredaba ovog kodeksa treba se voditi ponajprije postizanjem unaprijed

navedenih ciljeva i poštivanjem spomenutih načela. Dok uprava i nadzorni odbor utvrđuju

strateške ciljeve i korporativne vrijednosti banke s kojima upoznaju sve zaposlenike.

Banka osigurava razumljiv, transparentan i dokumentiran postupak donošenja odluka, a

podjela odgovornosti i nadležnosti unutar banke mora biti jasna. Banka pismeno jasno

definira ovlasti i ključne odgovornosti uprave, nadzornog odbora, zaposlenika, odbora i

savjetodavnih tijela u banci. (Preuzeto sa : https://www.otpbanka.hr/pdf/annual11hr.pdf)

52

Temeljna načela korporativnog upravljanja OTP banke su ( Preuzeto sa :

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual11hr.pdf):

1. transparentnost poslovanja;

2. jasno razrađene procedure rada;

3. izbjegavanje sukoba interesa;

4. efikasna unutarnja kontrola;

5. efikasan sustav odgovornosti.

Osim podataka koje je dužna objaviti sukladno zakonima i drugim propisima, banka će javno

objaviti i time staviti na raspolaganje svim zainteresiranim stranama bitne podatke o radu i

djelovanju banke, a što se prvenstveno odnosi na financijska izvješća, kao najvažniji i

najcjelovitiji izvor podataka o banci, te Godišnje izvješće o stanju društva. (Preuzeto sa:

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual11hr.pdf)

Organi OTP banke koji osiguravaju provedbu dobre prakse korporativnog upravljanja su

( Preuzeto sa : https://www.otpbanka.hr/pdf/annual11hr.pdf ) :

1. Glavna skupština - je organ banke putem kojeg dioničari ostvaruju svoja glavna

upravljačka prava odlučujući o poslovima banke koji su u njihovoj nadležnosti. Odluke

koje donosi glavna skupština propisane su zakonom i Statutom Banke. Glavnu skupštinu

banke održava se prema potrebi, a najmanje jednom godišnje, te uvijek kada to

zahtijevaju interesi društva. Saziva ju Uprava, a može je sazvati i Nadzorni odbor, u

slučajevima propisanim zakonom i kada to ocijeni za potrebno. Saziva i kad to zatraže

dioničari koji pojedinačno ili zajedno imaju udjele u visini od najmanje 1/20 (jedne

dvadesetine) temeljnog kapitala banke, uz uvjet da je Uprava bila obaviještena o svrsi

sazivanja glavne skupštine.

2. Nadzorni odbor - ima sedam članova, od kojih je jedan neovisan član. Članove

nadzornog bira glavna skupština. Izbor članova nadzornog odbora vrši se prihvaćanjem

ili odbijanjem predložene liste članova u cjelini. Članovi nadzornog odbora između sebe

biraju predsjednika i njegova zamjenika. Mandat svakog pojedinog člana traje dvije

godine računajući od datuma glavne skupštine na kojoj je član izabran. Nadzorni odbor

nadzire vođenje poslova banke. Nadležnost nadzornog odbora utvrđena je zakonom,

statutom i drugim aktima banke. ovlašten je pregledavati poslovne knjige i svu

53

dokumentaciju i imovinu banke uključujući novac i vrijednosne papire, koje i kada to

bude smatrao potrebnim.

3. Uprava - odgovorna je za vođenje poslova društva i vodi poslove društva zajednički.

Banku zastupaju predsjednik uprave i članovi uprave pojedinačno i samostalno. Banku

može zastupati prokurist, ali samo zajedno s članom uprave. Uprava ima od 3 (tri) do 5

(pet) članova koje imenuje nadzorni odbor uz prethodnu suglasnost Hrvatske narodne

banke.

Sukladno zakonu, nadzorni odbor je osnovao Revizorski odbor i imenovao njegove članove.

Nadležnost revizorskog odbora određena je odredbama Zakona o reviziji te Zakona o

kreditnim institucijama. Rad Revizorskog odbora pobliže je uređen Poslovnikom o radu

Revizorskog odbora. Revizorski odbor uvijek ima neparan broj članova.

Sukob interesa postoji kod člana Nadzornog odbora odnosno kod člana Uprave, koji nije

neutralan u odnosu na predmet odlučivanja ili se iz činjenice njegove povezanosti sa drugim

društvima, osobama ili poslovima može pretpostaviti da može imati interesa ili sklonosti koji

se nužno ne podudaraju s interesima banke.

Članovi uprave i nadzornog odbora ne smiju donositi odluke na temelju osobnih interesa ili na

temelju interesa osoba s kojima imaju bliske odnose.

Svi poslovi u kojima sudjeluju članovi uprave odnosno članovi nadzornog odbora ili s njima

povezane osobe i OTP banka ili s njom povezane osobe biti će na tržišnoj osnovi, posebno

glede rokova, kamata, jamstava i slično.

Sve ugovore ili sporazume između člana nadzornog odbora odnosno člana uprave banke

prethodno će odobriti nadzorni odbor. (Preuzeto sa:

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual11hr.pdf)

No, banka je dužna imati nezavisnog vanjskog revizora kao važan čimbenik korporativnog

upravljanja, kako bi se osiguralo da financijska izvješća adekvatno odražavaju stvarno stanje

banke u cjelini. Nezavisnim vanjskim revizorom će se smatrati revizor koji nije vlasnički ili

interesno povezan s bankom te ne pruža, sam ili putem povezanih osoba, nikakve druge

usluge banci. On je dužan, na što jasniji mogući način i nedvojbeno izraziti svoje mišljenje o

tome da li financijska izvješća koja priprema uprava adekvatno odražavaju stanje kapitala,

financijsko i imovinsko stanje banke, te rezultate za određeno vremensko razdoblje.

54

4.3.2. Načela i pravila ponašanja prema IIA standardima

Etički kodeks je potrebno i prikladno za profesiju interne revizije, osnovan je na povjerenju te

ima objektivno jamstvo o upravljanju, upravljanju rizicima, te kontroli.

Etički kodeks proteže se izvan definicije interne revizije, dvije su osnovne komponente:

pravila koja su relevantna za struku i praksu interne revizije. (Preuzeto sa:

https://na.theiia.org/standards-guidance/mandatory-guidance/Pages/Code-of-Ethics.aspx)

Pravila ponašanja koja opisuju norme ponašanja koja se očekuju od intenih revizora.

Ova pravila su potpore za tumačenje načela u praktičnoj primjeni, a namijenjena su za

vođenje i etično ponašanje internih revizora.

Što se tiče članova "internih revizora", Institute's Code of Ethics – (Preuzeto sa:

https://na.theiia.org/standards-guidance/mandatory-guidance/Pages/Code-of-Ethics.aspx), ih

dijeli na primatelje ili kandidate za IIA profesionalne certifikate, i one koji obavljaju usluge

interne revizije unutar definicije interne revizije. Činjenica je da određene vrste ponašanje

nisu spomenute u Pravilima ponašanja, što kandidata, primatelja nije spriječilo da bude

neprihvatljiv i sramotan i stoga član, nositelj certifikata, odnosno kandidat može biti

odgovoran za disciplinske mjere.

Od internog revizora se zahtijeva da slijedi i da se pridržava slijedećih načela (Preuzeto sa:

https://na.theiia.org/standards-guidance/mandatory-guidance/Pages/Code-of-Ethics.aspx):

Integritet – Integretit internih revizora uspostavlja povjerenje i time daje temelj za oslanjanje

na njihove prosudbe.

Objektivnost - Interni revizori pokazuju najvišu razinu profesionalne objektivnosti u

prikupljanju, vrednovanje i dostavljanje podataka o aktivnosti ili procesa koji se ispituje.

Interni revizori trebaju biti objektivni pri procjeni svih relevantnih okolnosti i ne smiju biti

pod utjecajem svojih vlastitih interesa ili prema drugima u stvaranju prosudbi.

Povjerljivost - Interni revizori trebaju poštivati vrijednosti i vlasništvo nad informacijama

koje primaju i ne otkriti podatke bez odgovarajuće ovlasti, osim ako postoji pravna ili

profesionalna obveza da se to učini.

55

Nadležnost - Interni revizori primjenjuju znanje, vještine i iskustvo potrebno za obavljanje

usluga interne revizije.

Pravila ponašanja kojih se interni revizori trebaju pridržavati su slijedeće (Preuzeto sa:

https://na.theiia.org/standards-guidance/mandatory-guidance/Pages/Code-of-Ethics.aspx):

Integritet - od internog revizora se traži da obavlja svoj posao pošteno, marljivo i odgovorno.

Očekuje se da će poštivati zakon, da neće sudjelovati u bilo kakvim nezakonitim aktivnosti

kojima će osramotiti struku interne revizije ili organizacije. Poštivat će etičke ciljeve

organizacije.

Objektivnost - Ovo sudjelovanje uključuje one aktivnosti ili odnose koji mogu biti u sukobu

s interesima organizacije. Interni revizor neće prihvatiti ništa što bi moglo umanjiti ili se

pretpostavlja da umanjuje njihovu profesionalnu prosudbu.

Povjerljivost – Interni revizor treba biti oprezan u korištenju i zaštiti podataka dobivenih

tijekom obavljanja svojih dužnosti. Ne smiju koristiti informacije za bilo kakvu osobnu korist

ili na bilo koji način koji bi bio u suprotnosti sa zakonom ili da šteti zakonitim i etičkim

ciljevima organizacije.

Nadležnost - interni revizor uključuje se samo u one službe za koje su ima potrebno znanje,

vještine i iskustvo, da obavlja funkciju in terne revizije u skladu s međunarodnim standardima

za profesionalne prakse interne revizije.

56

5. Model organizacije interne revizije na primjeru „OTP – BANKE“

Proces obavljanja interne revizije sastoji se od nekoliko faza koje se bitno ne razlikuju od

temeljnih faza procesa eksterne revizije financijskih izvještaja.

Procedura rada interne revizije obuhvaća sljedeće faze (Tušek, B.,2001., str. 205.):

1. Planiranje interne revizije

2. Ispitivanje i procjena informacija

3. Izvješćivanje i davanje preporuka

4. Praćenje provedbe danih preporuka

Navedene faze usko su povezane, imaju podjednaku važnost i utjecaj na kvalitetu cjelokupnog

procesa i njegovih rezultata, bez obzira na različitu duljinu trajanja i složenosti u razradi

složenosti faze. U revizijskoj literaturi i praksi navode se različiti pristupi u definiranju

procesa obavljanja interne revizije. Polazeći od vlastitih ciljeva, svaka organizacija treba

odrediti vlastite revizijske potrebe koje predstavljaju polaznu osnovu u definiranju sadržaja i

opsega revizijskih poslova i aktivnosti internog revizora.

Na temelju analize čimbenika koji utječu na oblikovanje procesa interne revizije određuje se

kakav će revizijski pristup usvojiti neka organizacija. Ti čimbenici su pravila odbora za

reviziju, zahtjevi menadžmenta, profesionalana prosudba internih revizora i stečeno praktično

iskustvo. (Slika 4.)

57

Slika 4. Čimbenici koji utječu na usvojen pristup obavljanja interne revizije

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz : Tušek, B.,2001., Revizija – instrument poslovnog odlučivanja, str.

205.

5.1. Ispitivanje i radna dokumentacija

Interna revizija započinje pismenom najavom, odnosno interni revizori o svom dolasku

obavještavaju rukovoditelje poslovnih jedinica banke koje će revidirati.

O svom dolasku interni revizori obavještavaju barem 5 dana ranije, a najkasnije 2 dana prije

dolaska.

U ovoj fazi interne revizije provodi se prikupljanje, ispitivanje i procjena informacija u svrhu

kompletiranja dokaza. Metode koje interni revizori najčešće koriste kako bi prikupili,

analizirali i interpretirali su upitnici o internoj kontroli, intervijui i dijagrami tijeka.

Usvojeni revizijski pristup

Pravila odbora

za reviziju

Profesionalna

prosudba internih

revizora

Zahtjevi

menadžmenta

Stečeno praktično

iskustvo

58

Cjelokupni proces revizije od definiranja revizijskih cilejva i preliminarnih aktivnost do

kompletiranja revizije i sastavljanja revizorova izvješća, revizor mora dokumentirati

odgovarajućim radnim papirima ili spisima sadržanim u radnoj dokumentaciji.

Sadržaj radne dokumentacije može biti vrlo različit s obzirom na postupke ravizora i značajke

poslovanja klijenta. Radna dokumentacija može sadržavati čitav niz dokumenata, primjerice

opće podatke o klijentu, bruto bilance, organizacijske sheme, razne analize, testove, programe

i planove, bilješke o sustavu internih kontrola i sl. (Tušek, B., Žager, L., 2006., str.223.)

Radna dokumentacija sadrži mnoštvo dokumenata i radnih spisa koje revizor prikuplja,

sastavlja i kompletira tijekom obavljanja revizije; obično se organizira na način da se osnuju

registri koji osiguravaju njezino primjereno odlaganje, čuvanje i pronalaženje. (Tušek, B.,

Žager, L., 2006., str.225.)

Ta se dokumentacija pohranjuje u stalnim ili tekućim registrima.

Dokumentacija se u OTP banci pohranjuje u stalnim registrima i dokumenti internih revizora

se čuvaju deset godina. U dokumente interne revizije ubrajaju se :

• Naslovnica, koja sadrži podatke kao što su broj revizora koji su obavili

reviziju, broj dana posvećenih svakoj poslovnoj jedinici banke itd.

• Dopisi nacrta konačnog izvješća internog revizora

• Nacrt izvješća interne revizije

• Očitovanje rukovoditelja poslovne jedinice na nacrt izvješća

• Konačno izvješće interne revizije

Radni spisi se pohranjuju u tekuće registre i čuvaju se pet godina. U radnim spisima se nalaze

svi radni papiri internog revizora, od početka planiranja do ispitivanja i ocjenjivanja poslovnih

jedinica banke. Oni internim revizorima služe kao dokaz o revizijskim metodama i tehnikama

koje su koristili tijekom ispitivanja te kako bi potkrijepili svoje nalaze i mišljenja. Radni spisi

trebaju biti jasni, pregledni, sažeti te ispravno označeni i poredani, kako bi se cijelokupni tijek

interne revizije u nekom područiju mogao jednostavno rekonstruirati.

59

5.2. Izvješćivanje i davanje preporuka

Rezultat cijelokupnog procesa revizijskog ispitivanja je izvješće interne revizije. To izvješće

je zapravo nositelj mišljenja, preporuka i savjeta internog revizora, te sredstvo komunikacije

između internog revizora i zainteresiranih korisnika. (Tušek, B., 2001., str.239.)

Za njegovu pripremu i prezentaciju interni revizor u svojoj radnoj dokumentaciji treba navesti

dovoljno odgovarajućih dokaza.

Prije pripreme konačnog izvješća interne revizije izrađuje se nacrt izvješća koji sadrži

nedostatke utvrđene revizijom, kao i preporuke i rok za otklanjanje tih nedostataka. Nacrt

izvješća dostavlja se rukovoditeljima revidiranih poslovnih jedinica banke kako bi oni dali

svoje mišljenje i komentare na zaključke internih revizora.

U OTP banci rukovoditelji poslovnih jedinica u roku od 8 dana dostavljaju svoje očitovanje o

nacrtu izvješća interne revizije. Ako se slažu s nalazima internog revizora onda se s njim

dogovaraju oko datuma do kojeg će ukloniti uočene nedostatke. U slučaju da se ne slažu s

njegovim nalazima, trebaju dati svoje mišljenje (u pisanom obliku, uz vlastoručni potpis) koje

će interni revizor priložiti uz nacrt izvješća.

Kada rukovoditelj revidirane jedinice dobije neki nalaz, odnosno zaključak internog revizora i

dostavi dokaz da je interni revizor pogriješio donošenjem takvog zaključka, interni revizor će

modificirati nacrt izvješća.

Nakon toga se pristupa izradi konačnog izvješća interne revizije koje treba sadržavati bitne

odrednice kao što su slabosti interne kontrole, moguće neažurne i netočne informacije koje se

dostavljaju poslovodstvu, odstupanja od utvrđenih politika, propisa i uputa o radu, preporuke

za smanjenje troškova, potencijalne prijevare i sl. Zahtijeva se da izvješća budu pouzdana,

objektivna, jasna, sažeta kako bi se izbjegle nepotrebne pojedinosti, te konstruktivna i

pravodobna.

Prilikom sastavljanja izvješća, interni revizor mora voditi računa i o minimalnom sadržaju

koji uključuje (Tušek, B., 2001., str.249.):

• Uvod

• Svrhu

• Djelokrug rada

• Mišljenje i nalaze internog revizora.

60

Mišljenje treba biti jasno, cjelovito te mora osigurati informacije o potencijalnim

problemskim područjima i slabostima. Podloga za izražavanje mišljenja su nalazi internog

revizora. Oni su nužni za sprječavanje nerazumijevanja mišljenja i preporuka revizora.

U OTP banci konačno izvješće interne revizije sastoji se od :

• Uvoda,

• Sažetka i

• Glavnog dijela izvješća.

I dostavlja se :

• Rukovoditelju revidirane jedinice

• Nadređenom izvršnom direktoru revidirane jedinice

• Nadređenom članu Uprave i predsjedniku Uprave.

Konačno izvješće treba pregledati, odobriti i potpisati izvršni direktor. Za najvišu razinu se

treba izrađivati sažeta izvješća, tromjesečna ili polugodišnja izvješća o ukupnom revizijskom

radu tog razdoblja. Za Nadzorni odbor se priprema tromjesečno izvješće koje se prije toga

dostavlja Upravi na razmatranje. Polugodišnja izvješća se dostavljaju predsjedniku Uprave i

Odboru za reviziju, a godišnje se dostavlja Skupštini OTP banke.

5.2.1. Izvještaj neovisnog revizora

Odgovornost za sastavljanje i objektivan prikaz financijskih izvještaja sukladno

Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja te unutarnje kontrole koje Uprava drži

neophodnima za sastavljanje financijskih izvještaja bez materijalno značajnih pogrešaka u

prikazu uslijed prijevare ili pogreške snosi Uprava. (Preuzeto sa:

https://www.otpbanka.hr/pdf/annual12hr.pdf)

Njihova je odgovornost izraziti neovisno mišljenje o financijskim izvještajima na temelju

revizije. Reviziju su obavili u skladu s Međunarodnim revizijskim standardima. Navedeni

standardi nalažu da postupaju u skladu s etičkim pravilima, te da reviziju planiraju i obavljaju

kako bi se u razumnoj mjeri uvjerili da financijski izvještaji ne sadrže materijalno značajne

pogreške u prikazu. (Preuzeto sa: https://www.otpbanka.hr/pdf/annual12hr.pdf)

61

Revizija uključuje primjenu postupaka kojima se prikupljaju revizijski dokazi o iznosima i

drugim podacima objavljenim u financijskim izvještajima. Odabir postupaka zavisi od

prosudbe revizora, uključujući i procjenu rizika materijalno značajnog pogrešnog prikaza

financijskih izvještaja, bilo kao posljedica prijevare ili pogreške.

U procjenjivanju rizika, revizor procjenjuje interne kontrole koje su relevantne za

sastavljanje, te objektivno prezentiranje financijskih izvještaja kako bi odredio revizijske

postupke primjerene danim okolnostima, a ne kako bi izrazio mišljenje o učinkovitosti

internih kontrola u Banci.

Revizija također uključuje i ocjenjivanje primjerenosti računovodstvenih politika koje su

primijenjene, te značajnih procjena Uprave, kao i prikaza financijskih izvještaja u cjelini.

„Uvjereni smo da su revizijski dokazi koje smo prikupili dostatni i primjereni kao osnova za

izražavanje našeg mišljenja.“

5.3. Praćenje provedbe danih preporuka

Proces interne revizije ne završava sastavljanjem, potpisivanjem i distribucijom konačnog

izvješća interne revizije, već je zadnja faza tog procesa praćenje provedbe danih preporuka i

korektivnih mjera, analizirati postignute rezultate i usporediti ih s očekivanjima u

revizorovom izvješću. Temeljne vrste korektivnih mjera su korekcije i korektivne akcije.

Korekcije su mjere koje se poduzimaju s namjerom ponovnog izvođenja neke operacije i

ispravljanja uočenih odstupanja.

Korektivne akcije su mjere koje se poduzimaju radi eliminiranja uzroka utvrđenih odstupanja.

Koja će se od tih korektivnih mjera poduzeti ovisi o stupnju rizika u području koje se ispituje

te o troškovima i koristima za poduzeće u cjelini. (Tušek, B., 2001., str.239.)

Za provođenje korektivnih mjera odgovorni su rukovoditelji revidiranih jedinica. Oni mogu

zadužiti odgovornu osobu za područje poslovanja u kojem je pogreška pronađena da poduzme

te korektivne mjere. O provedenim mjerama potrebno je, u pisanom obliku, obavijestiti

Upravu i Sektor interne revizije banke.

62

Uloga internih revizora banke je kontrola provođenja korektivnih mjera. U slučaju da ih nije

bilo moguće provesti u utvrđenom roku, interni revizor u dogovoru s rukovoditeljima

revidiranih jedinica produžuju taj rok. Međutim, kada interni revizori, nakon određenog

vremena ponovno revidiraju tu poslovnu jedinicu, posebnu pozornost posvetit će provjeri jesu

li dogovorene korekcije zaista provedene. Poslovne jedinice OTP banke kod kojih su uočene

nepravilnosti u poslovanju, revidiraju se češće od ostalih jedinica u banci, tj. svakih 6 mjeseci.

Učestalost revidiranja ovisi i o veličini poslovne jedinice te o visini rizika proizašlog iz mape

rizika.

Sektor interne revizije u OTP banci vodi evidenciju o svim većim nedostacima i

nepravilnostima koje su utvrđene prethodnim revizijama, a informacije o tome uključuju se u

polugodišnja izvješća predsjedniku Uprave i Odboru za reviziju.

Za OTP bnku karakteristične su i aplikacije koje sadrže podatke o svim nepravilnostima i

propustima u sustavu internih kontrola na koje je interni revizor naišao u obavljanju revizije,

npr. poslovnice. Budući da interni revizor OTP banke ne revidira uvijek istu poslovnicu,

zahvaljujući tim aplikacijama dostupni su mu svi podaci vezani za reviziju te poslovnice koju

je prethodne godine revidirao drugi revizor. Dakle, putem tih aplikacija interni revizori

međusobno razmjenjuju informacije o provedenim revizijama što im olakšava posao, ali i

omogućuje efikasnije obavljanje poslova interne revizije.

Na temelju svega navedenog, proces interne revizije pokazuje se kao kontinuirani tijek akcija

usmjerenih na ostvarenje temeljnog cilja, a to je povećanje učinkovitosti, djelotvornosti i

ekonomičnosti cjelokupnog poslovanja banke.

63

6. Zaključak

Upravljanje poslovnim sustavom postaje sve teže zbog učestalih promjena i nestabilnog

poslovnog okruženja. Današnje uvjete poslovanja karakteriziraju pored ostalog brojni rizici, a

njih svi poslovni subjekti žele minimizirati. Da bi se to postiglo potrebno je osigurati točne,

pouzdane i pravovremene informacije neophodne za uspješno rukovođenje i odlučivanje.

Kako je zadatak menadžmenta ostvarivanje pozitivnih poslovnih rezultata i povećanje

učinkovitosti poslovanja, on u tu svrhu nastoji uspostaviti kvalitetan sustav nadzora nad svim

poslovnim procesima. Tako se internoj reviziji kao obliku internog nadzora pridaje sve veća

pozornost. U početku se rad interne revizije ograničavao na nadgledanje financijsko –

rukovodstvenog aspekta poslovanja. S proširenjem djelokruga rada interne revizije na

cjelokupno poslovanje, dolazi do izražaja njezina uloga i važnost informacija koje ona pruža i

tako postaje bitan instrument poslovnog odlučivanja.

Zadaci interne revizije su brojni, a kao najvažniji obično se naglašavaju ispitivanje

učinkovitosti sustava internih kontrola, pouzdanosti informacija koje dolaze iz različitih

organizacijskih jedinica poduzeća i davanje preporuka za uklanjaje uočenih odstupanja ili

nepravilnosti u poslovanju. Od internih revizora očekuje se da prepoznaju potencijalne

nepravilnosti i nezakonite radnje te predlažu mjere za sprječavanje njihovog nastanka. Prema

tome, naglasak se stavlja na njihovo sprječavanje, a ne otkrivanje.

U svom radu interni revizori se trebaju pridržavati međunarodnih standarda interne revizije i

kodeksa profesionalne etike. Oni predstavljaju smjernice za kreiranje postupaka ispitivanja i

ocjenjivanja, a svoje će mišljenje interni revizor oblikovati na temelju stečenog obrazovanja,

profesionalne prosudbe i prijašnjih iskustva, s jedne strane te standarda interne revizije s

druge.

U međunarodnim standardima interne revizije naglašaju se neovisnost, stručnost i

objektivnost u obavljanju interne revizije. Položaj internog revizora bitno se razlikuje od

položaja eksternog revizora, budući da je interni revizor ujedno i zaposlenik poduzeća čije

poslovanje ispituje i ocjenjuje. Stoga je razumljivo zašto se toliki naglasak stavlja na

64

neovisnost interne revizije, odnosno zahtijev da na njen rad, zaključke i ocijene upravljačka

struktura poduzeća nema nikakav utjecaj.

Važnu ulogu u gospodarstvu svake zemlje imaju banke. Svojim poslovanjem utječu na

gospodarska kretanja pa je potreba za nadzorom nad bankarskim sektorom, ali i unutar

banaka, puno izraženija nego kod ostalih sektora. Internu reviziju u bankama regulira Zakon o

bankama. Interna revizija u OTP banci ima savjetodavnu ulogu koja posebno dolazi do

izražaja u velikim projektima banke. Edukacijama i profesionalnom razvoju internih revizora

se pridaje sve veća pažnja. No, interni revizori ne mogu odlučivati ili utjecati na odluke

Uprave ili Nadzornog odbora, već predlažu mjere koje treba poduzeti u cilju poboljšanja

poslovanja i prate njihovu provedbu. Osim toga, pomažu Upravi u sustavnom upravljanju

rizicima.

Danas je najznačajniji rizik u poslovanju banke rizik informacijskog sustava. Zbog velikog

broja dnevnih transakcija informacijski sustav mora biti suvremen i dobro organiziran. S

porastom broja dnevnih transakcija, sve je veći opseg elektroničkog evidentiranja i obrade

podataka, a iz toga proizlazi potreba pridavanja sve veće pozornosti razvijenosti i organizaciji

informacijskog sustava banke.

OTP banka prati trendove i kretanja u suvremenom bankarstvu te unaprijeđuje svoje

poslovanje.

65

LITERATURA

1.) Knjige

1. Kandžija, V., Živko, I., 2004., Poslovna politika banaka, Mostar – Rijeka, str.361.

2. Leko, D., 2008., Interna revizija u bankama, str.16,17

3. Moeller, R., 2009., Brink' s Modern Internal Auditing : A Common Body of

Knowledge , 7th edition, str.3,4,153,154,188 - 198

4. Pickett, Spencer, K., H., 2005., John Wiley & Sons : The essential handbook of

Internal Auditing, str. 30, 77,143,156,174, 178,179,219

5. Tušek, B.,2001., Revizija – instrument poslovnog odlučivanja, TEB, Zagreb,

str.205,239-249

6. Tušek, B., Žager, L., 2006., Revizija, Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, str.

50,69-72,74,132,421-422,344-346

2.) Članci

1. Crnković, B., Planiranje i izvođenje postupka interne revizije, Računovodstvo, revizija

i financije, br.8, str.27.

2. Mioč, I., Kovač,R., Marijanović, M., Izvorni znanstveni članak: Specifičnosti interne

revizije u bankama, str.257.

3. Popović, Ž., Vitezić, N. 2009, Revizija i analiza, Hrvatska zajednica računovođa i

financijskih dijelatnika, Zagreb, str. 27,28.

4. Spremić, I., 1999., Uloga interne revizije i istraživanje mogućnosti načina

organiziranja, zbornik radova XXXI simpozija HZRFD, Računovodstvo, poslovne

financije i revizija u suvremenim gospodarskim uvjetima, Zagreb, str. 142.

5. Vitezić, N., 2000a., Planiranje interne revizije, zbornik radova XXXV simpozija

radova HZRFD Računovodstvo, poslovne financije i revizija u suvremenim

gospodarskim uvjetima, Zagreb, str. 266.

6. Vitezić, N., 1999., Uloga internih revizora u sprječavanju prijevara i pogrešaka,

Interna revizija i kontrola, HZRFD, Sekcija internih revizora, Zagreb, str. 217.

7. Vitezić, N., 2000b., Planiranje interne revizije, XXXV. Simpozija HKRIF u

suvremenim gospodarskim uvjetima , Zagreb – Pula, str.267.

66

8. Vitezić, N., 2000., Zbornik radova III. Savjetovanja interna revizija i kontrola,

HZRFD, Interna revizija i prepoznavanje poslovnog rizika, Opatija, str.45.

9. Vitezić, N., 2002., Interna revizija u bankama i finacijskim institucijama – realne

mogućnosti i stvarna ograničenja / V. Savjetovanje, Interna revizija i kontrola,

HZRFD, Zagreb, str.88.

3.) Ostalo

10. https://www.otpbanka.hr/pdf/annual09hr.pdf ( Pogledano 24.05.2013.) 11. http://www.revident.ba/public/files/revizija-financijskih-izvjestaja-gospodarskih-

drustava.pdf (datum .. Naslov , ) ( Pogledano 26.05.2013. ) 12. www.otp.hr ( Pogledano 24.05.2013. ) 13. http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kontrolni-rizik (Pogledano 24.05.2013.)

67

POPIS TABLICA

BROJ TABLICE NASLOV TABLICE STRANICA

Tablica 1 Raspored aktivnosti 21

Tablica 2 Model dugoročnog plana 26

Tablica 3 Primjer godišnjeg

operativnog plana revizije

29

POPIS SLIKA

BROJ SLIKE NASLOV SLIKE STRANICA

Slika 1 Primjer organizacijske

strukture u velikoj banci

45

Slika 2 Organizacijska struktura OTP

banke

47

Slika 3 Unutarnja organizacija

interne revizije u OTP banci

50

Slika 4 Čimbenici koji utječu na

usvojen pristup obavljanja

interne revizije

57

68

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PROVOĐENJE INTERNE REVIZIJE U

OTP BANCI izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Nede Vitezić. U radu sam

primjenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena

na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala

sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu

hrvatskog jezika.

Suglasna sam s odlukom da se moj diplomski rad objavi na internetu te da je time dostupan

svima u bilo kojem trenutku.

Studentica

Manola Damijanić