SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Dunja Milihram

ANALIZA TROŠKOVA U ROBNOJ KUĆI „MEĐIMURKA“

Diplomski rad

Rijeka, rujan, 2013.

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

ANALIZA TROŠKOVA U ROBNOJ KUĆI „MEĐIMURKA“

Diplomski rad

Predmet: Raĉunovodstvo troškova

Mentor: prof. dr.sc. Mira Dimitrić

Student:Dunja Milihram, 0081108228

Smjer: MeĊunarodno poslovanje

Rijeka,rujan , 2013.

3

SADRŢAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 4

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA ........................................ 4

1.2. RADNA HIPOTEZA, SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA ............................. 4

1.3. STRUKTURA RADA I KORIŠTENE METODE ................................................ 5

2. RAĈUNOVODSVO TROŠKOVA .............................................................................. 6

2.1. TEMELJNI POJMOVI RAĈUNOVODSTVA TROŠKOVA I NJEGOVE

ZADAĆE ...................................................................................................................... 6

2.2. VRSTE TROŠKOVA .......................................................................................... 13

2.2.1. Troškovi prema prirodnim vrstama .............................................................. 18

2.2.2. Troškovi prema nositeljima .......................................................................... 22

2.2.3. Troškovi prema mjestu nastanka .................................................................. 24

2.2.4. Troškovi prema reagiranju na stupanj zaposlenosti ..................................... 25

2.3. FAZE OBRAĈUNA TROŠKOVA ................................................................... 28

2.4. POKAZATELJI POSLOVANJA ...................................................................... 36

3. POSLOVANJE ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA― ................................................... 37

3.1. POVIJEST ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA― .................................................. 37

3.2. OSNOVNI POKAZATELJI POSLOVANJA ..................................................... 38

3.3. STRUKTURA TROŠKOVA .............................................................................. 44

3.4. DINAMIKA KRETANJA TROŠKOVA ............................................................ 47

4. ZAKLJUĈAK ............................................................................................................. 49

LITERATURA: .............................................................................................................. 51

4

1. UVOD

Uvod sadrţi pet meĊusobno povezanih dijelova: 1) problem, predmet i objekt

istraţivanja, 2) radna hipoteza i ciljevi istraţivanja, 3) struktura rada i korištene

znanstvene metode. U nastavku se obrazlaţu navedeni dijelovi Uvoda.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA

Troškovi su konstanta svakog poduzeća i temelj su svakog poslovanja. Upravljanje

troškovima dio je općeg menadţmenta koji mora imati sposobnosti kratkoroĉnog i

dugoroĉnog predviĊanja dopuštenih troškova, kao i sposobnost evidentiranja i

prouĉavanja odstupanja dopuštenog i stvarnog. Posebna pozornost koju menadţment

poklanja troškovima dovela je do podjele raĉunovodstvene evidencije na financijsko i

menadţersko raĉunovodstvo, uz posebno izdvojenu granu troškovnog raĉunovodstva.

Da bi se u poduzeću mogao oĉekivati pozitivan poslovni rezultat potrebno je poznavati

postojeću strukturu svih troškova organizacije, proces i metode upravljanja troškovima,

metode rasporeĊivanja troškova i vrednovanje zaliha. Upravo to je predmet istraţivanja

ovog rada. Problem i predmet istraţivanja odnose se na objekt istraţivanja, a to su u

ovome sluĉaju troškovi robne kuće.

1.2. RADNA HIPOTEZA, SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA

Svrha i ciljevi istraţivanja povezani su uz definirani predmet i problem istraţivanja. U

radu se pokušava skrenuti pozornost na vaţnost troškova i njihovo upravljanje, kako

njima upravljati i kako ih kontrolirati. Ciljevi istraţivanja jesu definirati upravljanje

troškovima i prikazati troškove na primjeru robne kuće. Radna hipoteza odnosi se na

analizu troškova na primjeru robne kuće „MeĊimurka―. Analizom troškova dobiva se

detaljan uvid u poslovanje poduzeća i njegovu uspješnost.

5

1.3. STRUKTURA RADA I KORIŠTENE METODE

Diplomski rad sastoji se od tri dijela koji su meĊusobno povezani u cjelinu.

Prvi se dio odnosi na UVOD gdje su definirani problem, predmet i objekt istraţivanja te

radna hipoteza, svrha i ciljevi istraţivanja. U drugom dijelu s naslovom

RAĈUNOVODSTVO TROŠKOVA govori se o temeljnim pojmovima raĉunovodstva

troškova i zadaćama, vrstama i fazama obraĉuna troškova, pokazateljima poslovanja te

fazama obraĉuna troškova. Treći dio, POSLOVANJE ROBNE KUĆE

„MEĐIMURKA―, odnosi na kratki povijesni pregled robne kuće, analizu bilance,

analizu raĉuna dobiti i gubitka te analizu novĉanog tijeka, detaljniji osvrt na

specifiĉnosti u strukturi troškova, te dinamiku kretanja troškova. Zadnji, ĉetvrti, dio je

ZAKLJUĈAK, dio koji predstavlja sintezu cijelog istraţivanja.

Znanstvene metode korištene u ovom radu su induktivna i deduktivna metoda, metoda

deskripcije, metoda analize i sinteze, komparacije te matematiĉke obrade podataka.

Prikupljeni su i korišteni podaci iz raĉunovodstva robne kuće „MeĊimurka―. TakoĊer su

korišteni i citirani tuĊi zakljuĉci i spoznaje.

6

2. RAĈUNOVODSVO TROŠKOVA

Raĉunovodstvo troškova razvija se u doba industrijske revolucije zbog sve većih

potreba menadţmenta za korištenjem raĉunovodstvenih informacija, ali najviše zbog

potrebe upravljanja troškovima proizvodnje. Za poduzeće je vrlo vaţno da njegovo

vodstvo poznaje cjelokupne troškove i zakonitosti njihovih kretanja.

U ovom dijelu objasnit će se pojmovi: raĉunovodstva troškova i zadaće, pojmovno

razgraniĉenje troška, izdataka i rashoda.

2.1. TEMELJNI POJMOVI RAĈUNOVODSTVA TROŠKOVA I NJEGOVE

ZADAĆE

Raĉunovodstvo je umjetnost interpretacije, mjerenja i povezivanja rezultata

ekonomskih aktivnosti (Meigs & Meigs, 1999., str. 4). Prema prof. Dimitrić

raĉunovodstvo je dio informacijskog podsustava u poduzeću koje se bavi

raĉunovodstvenim praćenjem i prouĉavanjem poslovanja. (Dimitrić M., 2008., str. 1)

Raĉunovodstvo moţemo promatrati sa stajališta orijentiranosti na odreĊene poslovne

dogaĊaje i korisnike raĉunovodstvenih informacija i sa stajališta vrste poslovnih

subjekata na koje se odnosi. Pa se prema tome, raĉunovodstvo se sa stajališta

orijentiranosti na odreĊene poslovne dogaĊaje i korisnike raĉunovodstvenih informacija

dijeli na financijsko i troškovno. (Dimitrić M., 2008., str. 2)

Podjela raĉunovodstva prema korisnicima raĉunovodstvenih informacija i prema

poslovnim dogaĊajima koje prati i prouĉava (Meigs & Meigs, 1999., str 987):

FINANCIJSKO

UPRAVLJAĈKO

SVRHA SVRHA

Pribavljanje korisnih informacija brojnim

donositeljima odluka o financijskom

poloţaju i poslovnim rezultatima

Pribavljanje informacija menadţerima

koje se koriste u planiranju i kontroli

poslovnih aktivnosti i za donošenje

menadţerskih odluka

7

VRSTE IZVJEŠTAJA

VRSTE IZVJEŠTAJA

Financijski izvještaji, porezne prijave i

posebni izvještaji kao na primjer molbe za

kredite

Mnogo razliĉitih vrsta izvještaja ovisno o

prirodi poslovanja i o specifiĉnim

informacijskim potrebama menadţera

SUBJEKT IZVJEŠĆIVANJA SUBJEKT IZVJEŠĆIVANJA

Poduzeće u cjelini Dio poduzeća

Prof. dr. sc. V. Belak (1995, str. 6) raĉunovodstvo dijeli na financijsko, upravljaĉko i

raĉunovodstvo troškova, a u novije vrijeme ĉešća je podjela na financijsko i

upravljaĉko, pri ĉemu upravljaĉko raĉunovodstvo u širem konceptu podrazumijeva

raĉunovodstvo troškova, dok uţi koncept upravljaĉkog raĉunovodstva obuhvaća procese

planiranja i kontrole te sastavljanje internih izvještaja za potrebe odluĉivanja.

Financijsko raĉunovodstvo se definira kao raĉunovodstveno praćenje i prouĉavanje

imovine dugova i kapitala te financijskog rezultata ukupnog poslovanja poduzeća s

posebnim naglaskom na financijske odnose s drugim gospodarskim subjektima i

usmjerenošću prema vanjskim korisnicima raĉunovodstvenih informacija.

Raĉunovodstvo troškova je raĉunovodstveno praćenje i prouĉavanje troškova i

uĉinaka poslovanja, odnosno oblikovanje informacija o troškovima i njihovu odnosu

prema efektima poslovanja (prihodi, uĉinci, uspješnost poslovanja). Predstavlja

analitiĉko raĉunovodstvo internog podruĉja poslovanja koje se bavi procjenom i

prouĉavanjem elemenata poslovnog procesa od trenutka kada su na raspolaganju (a ne

samo kada se troše), zatim troškova i uĉincima poslovnog procesa te financijskim

rezultatom mjesta i nositelja troška i organizacijskih jedinica poduzeća. Interni poslovni

dogaĊaj zapoĉinje nabavom inputa poslovnog procesa, njihovim disponiranjem,

ulaganjem u proizvodnju, proizvodnjom, stvaranjem zaliha, a završava prodajom

poslovnih uĉinaka. Raĉunovodstvo troškova orijentirano je na unutrašnje korisnike

raĉunovodstvenih informacija, odnosno menadţment. (Dimitrić M., 2008., str .2)

8

Raĉunovodstvo troškova povezano je sa upravljaĉkim i financijskim raĉunovodstvom.

Obuhvaća praćenje troškova po prirodnim vrstama, mjestima i nositeljima, planiranje

troškova proizvodnje, prodaje i uprave, metode obraĉuna troškova. (Perĉević H., 2006.,

str 48.)

Osnovna zadaća raĉunovodstva troškova je prikupljanje, prezentiranje i analiza

informacija:

potrebnih za kreiranje i izvršavanje planova,

koje omogućuju kontrolu aktivnosti, kontrolu sniţenja i kontrolu zahtjeva

kvalitete,

za kontrolu zaliha i odreĊivanje troškova proizvodnje za potrebe kalkulacija

cijena,

za potrebe financijskog raĉunovodstva i zahtjeva porezne bilance,

potrebnih za mogućnosti izbora u odluĉivanju i odabiru najpovoljnije alternative

koja će povećati prihode ili sniziti troškove.

Pojmovno odreĊivanje troška

„Da bi svaki poduzetnik postigao uĉinke u gospodarskoj djelatnosti, on ulaţe u obliku

trošenja sirovine, materijala, strojeva, alata i naknada za rad zaposlenih djelatnika.

Utrošci sirovine, materijala, sredstva za rad pomoću kojih se obraĊuje sirovina, plaća i

nadnica za uloţeni rad zaposlenih djelatnika ĉine redovne rashode ili troškove

poslovanja.― (Safret M., 1993., str. 40)

Stvaranjem uĉinka, u obliku proizvoda ili usluge, stvara se trošak. Kada se neki od

resursa uloţi u proces ostvarenja, bilo materijalni resursi u obliku tekuće ili stalne

imovine, financijske imovine te ĉovjekov fiziĉki ili umni rad, a zbog nastajanja

odreĊenog proizvoda, dolazi do trošenja.

Trošak je svako tekuće ili buduće smanjenje sredstava u cilju ostvarenja prihoda. Ako

se radi o budućem smanjenju sredstava, onda je trošak svako povećanje obveza u cilju

ostvarenja prihoda. Trošak se sa stajališta ekonomike poduzeća definira i kao

vrijednosni izraz utroška proizvodnih ĉimbenika: stalne i tekuće imovine, rada i usluga s

svrhom stvaranja uĉinka. Trošak uvijek nastaje s ciljem stvaranja uĉinka i njegove

9

realizacije, odnosno stvaranje prihoda. Samo takvo smanjenje imovine koje je u vezi s

stvaranjem i realizacijom uĉinka moţe biti predmetom internog obraĉuna. (Dimitrić M.,

2008., str. 5)

Rashod je kao pojam širi pojam od troška. Rashod je kategorija financijskog

raĉunovodstva i podrazumijeva sve što se suprotstavlja prihodima radi utvrĊivanja

financijskog rezultata. (Dimitrić M., 2008., str. 5) Rashod, dakle, oznaĉava svako

trošenje, gubljenje ili uništavanje novĉanih, materijalnih i nematerijalnih dobara

(primjerice kazne, penali, manjkovi, izdaci za financiranje). Rashodi su troškovi

sadrţani u prodanim proizvodima i uslugama. (Meigs & Meigs, 1999., str. 108)

Izdatak je svaki odljev dobara ili novca, koji moţe biti povezan i nepovezan s troškom.

Odljev dobara moţe biti prijenos sirovina i materijala sa zalihe u proizvodnju, ili

gotovih proizvoda sa zalihe u prodaju, a odljev novca naziva se još i isplatom. (Dimitrić

M., 2008., str. 5)

Raĉunovodstvo troškova obuhvaća cijeli niz informacija o troškovima koje zahtjeva

menadţment poduzeća kako bi izabrao sustav i naĉin obraĉuna u suvremenim uvjetima i

globalizaciji koji je u skladu sa svrhom, ciljevima i zadacima poslovanja.

Potrebno je uskladiti mnogobrojne zahtjeve za oblikovanje kvalitetnih i cjelovitih

izvještaja o internim i eksternim, ostvarenim rezultatima, imajući u vidu odgovornost

svih menadţerskih razina. Tako se u raĉunovodstvu troškova od odgovorne osobe

zahtjeva da posjeduje odgovarajuća raĉunovodstvena teorijska znanja i praktiĉno

iskustvo kako bi prepoznala zahtjeve menadţmenta i njihovu potrebu za poslovnim

odluĉivanjem u danom poslovnom okruţenju. Raĉunovodstvo mora osigurati

usporedivost vlastitih rezultata s okruţenjem, odnosno mora paziti da interno

prihvaćena metodologija bude eksterno prihvatljiva. (Peršić M., 2006., str. 17)

Raĉunovodstvene informacije treba promatrati kroz zahtjeve koje pojedina razina

menadţmenta ili eksterni korisnici postavljaju, a moraju odrţavati ciljeve postignute

kroz operativno i strateško planiranje. Prema tome i pristup upravljanju troškovima

10

mora prolaziti od temeljnih vrijednosti internog obraĉuna koje je postavljen na sistemu

povratne veze, što znaĉi da se kvaliteta outputa uvijek temelji na kvaliteti inputa.

U oblikovanju internog obraĉuna pozornost se pridaje robnim, informacijskim i

financijskim tijekovima u radnim procesima koji proizlaze iz posebnosti djelatnosti.

Menadţersko raĉunovodstvo zaduţeno je za razradu jedinstvenog internog kontnog

plana koji će temeljne skupine troškova proširiti za posebnosti internih radnih procesa

koje su vaţne za daljnju rašĉlambu i obuhvaćanje troškova po mjestima, nositeljima,

aktivnostima i sliĉnim kriterijima. (Peršić M., 2006., str. 18)

Odabrani sustav obraĉuna mora osigurati pripremu informacija potrebnih za

metodološku podlogu koja će na najprimjereniji naĉin osigurati ostvarenje ciljeva. U

suvremenom raĉunovodstvenom sustavu posebno mjesto zauzima podruĉje pripreme

upravljaĉkih informacija o troškovima koje se u svjetskoj praksi naziva cost accounting.

(Peršić M., 2006., str. 18)

Cost accountant odnosno troškovni raĉunovoĊa mora poznavati mogućnosti

raĉunovodstvenog obuhvaćanja troškova, ali i iskustveno i praktiĉno poznavati

djelatnosti, kako bi te troškove i posebnost djelatnosti mogao povezivati po naĉelu

uzroĉnosti. Troškovi su povezani s ostvarenjem ciljeva i planiranim rezultatom,

odnosno proraĉunom i treba ih pratiti u sustavu povratne veze.

Potrebno je pridrţavati se naĉela ekonomiĉnosti, koje zahtjeva da ulaganja u pripremu

informacija ne premašuju koristi od te informacije. Raĉunovodstvo zahtjeva ove

aktivnosti (Peršić M., 2006., str. 19.)

mjerenje troškovnog inputa

odabir naĉina vrednovanja zaliha

odabir naĉina razvrstavanja troškova

odabir naĉina praćenja tijeka troškova

Potrebno je sagledati podruĉja gdje su odreĊeni troškovi nastali (mjesta troškova, centri

odgovornosti, proizvodne linije, prodajna mjesta) i zbog ĉega su nastali (proizvodi,

usluge, poboljšanje kvalitete proizvoda). To su temeljne raĉunovodstvene pretpostavke

upravljanja troškovima. Upravljanje troškovima je aktivnost menadţmenta u

odluĉivanju pristupa u procesu kratkoroĉnog i dugoroĉnog planiranja s ciljem povećanja

vrijednosti uĉinaka pazeći na potrebe i preferencije kupaca uz sniţavanje troškova

11

proizvodnje. Troškove treba sagledati u korelaciji s njihovim uzroĉnicima i koristima

koja ulaganja donose, konkretno ostvarivanje poslovnog rezultata.

Raĉunovodstvo proizvodnje sluţi za evidentiranje transakcija zaliha u proizvodnji,

omogućuje uvid u materijalne i financijske vrijednosti o prometu i stanju zaliha i daje

uvid u informacije o kalkulativnim troškovima proizvodnje. Koristi materijalno i

financijsko raĉunovodstvo. Raĉunovodstvo proizvodnje moţemo definirati kao sustavno

dokumentirano praćenje primanja, izdavanja zaliha, prerade i otpreme zaliha. Obuhvaća

skladišno i proizvodno poslovanje. (Dunković D., 2005., str. 22)

Proizvodnja zbog svoje sloţenosti mora imati aţurnu administraciju, koja daje toĉne

informacije o stanju zaliha, trošku materijala, ili prodanih proizvoda.

Raĉunovodstvo proizvodnje omogućuje kontinuiranu kontrolu materijalnih i

financijskih vrijednosti jer se evidentira svako kretanje i promjena vrste zaliha u

raĉunovodstvu proizvodnje. (Dunković D., 2005., str. 21)

Za evidentiranje i obraĉun proizvodnje moţe se koristiti kontinuirani i periodiĉni sustav.

MeĊutim, u proizvodnji se ĉešće koristi kontinuirani sustav jer omogućava praćenje svih

kretanja i promjena u zalihama proizvodnje, dok periodiĉan sustav daje manje

informacija, budući da se stanje zaliha utvrĊuje na kraju obraĉunskog razdoblja,

popisom, odnosno inventurom.

Financijsko iskazivanje zaliha omogućuju kalkulacije nabavne cijene materijala i

kalkulacije cijene proizvodnje nedovršenih i gotovih proizvoda. Raĉunovodstvo

proizvodnje ĉine analitiĉki raĉuni zaliha, koji se iskazuju u materijalnim vrijednostima,

a pomnoţeni sa cijenama daju vrijednost zaliha. Raĉunovodstvo proizvodnje obuhvaća

(Dunković D., 2005., str. 22):

proces opskrbe sirovinama i materijalom, primanje i skladištenje materijala

kalkulacija nabavnih cijena i cijene koštanja

isporuka u proizvodne pogone pomoću radnih naloga

proces proizvodnje — transformiranje sirovina u gotove proizvode

interna isporuka

predavanje iz proizvodnih pogona

meĊuskladištenje

12

otprema

Financijsko raĉunovodstvo obuhvaća (Dunković D., 2005., str. 22):

knjiţenje ulaznih i izlaznih raĉuna

obraĉun poreza, PDV

obraĉun plaće

obraĉun kamata

ţiro – raĉun

knjiţenje materijalne temeljnice

Kalkulacije i obraĉun proizvodnje su poveznica financijskog raĉunovodstva i

raĉunovodstva proizvodnje. Obraĉun proizvodnje je postupak evidentiranja kretanja

zaliha izraţen financijskim vrijednostima, kroz korištenje materijalne temeljnice koja je

temelj za knjiţenje i prikazuje uĉinak raĉunovodstva proizvodnje na stanje u glavnoj

knjizi. Provodi se za odreĊeno razdoblje (mjesec, tromjeseĉje, godina) ako su u

financijsko raĉunovodstvo dostavljeni svi potrebni dokumenti (Dunković D., 2005., str.

23):

• prijamni listovi za materijal primljen na skladište ili materijal bez primke koji

je izravno primljen u proizvodnju, u razdoblju obraĉuna

• ulazni raĉuni, odnosno raĉuni dobavljaĉa za materijal ili Jedinstvena carinska

deklaracija ovisnih troškova - prijevoz i carina i porez obraĉunat prema vaţećoj

carinskoj tarifi

• izdatnica sa skladišta, predatnica iz proizvodnje, meĊuskladišnica, otpremnica

• fiziĉki popis zaliha na kraju godine, radi utvrĊivanja viškova ili manjkova na

zalihama

Ukupna financijska vrijednost svih analitiĉkih raĉuna moţe se odrediti kada se koliĉini

iz prijamnog lista dodijeli cijena dobavljaĉa i ovisni troškovi, putem kalkulacije

troškova. To je jedini korak vrednovanja ulaza zaliha materijala u glavnoj knjizi.

Vrijednost izlaza, odnosno stanje dobiva se obraĉunom proizvodnje.

13

2.2. VRSTE TROŠKOVA

Troškovi se mogu grupirati prema razliĉitim karakteristikama i kriterijima

klasifikacije, kako bi se efikasnije upravljalo troškovima, ovisno o odreĊenim

stajalištima raznih autora. Osnovna vrsta troškova jesu prirodni troškovi, troškovi

vaţni za poduzetnike su troškovi proizvoda i troškovi obraĉunskog razdoblja. Podjela

troškova je s razvojem ekonomske teorije i znanosti kroz povijest znatno evoluirala.

Analiziranje karakteristika troškova moţe se grupirati na nekoliko razdoblja kroz

(Dimitrić M., 2008., str. 6) :

KLASIĈNI TROŠKOVNI KONCEPT

Klasiĉni troškovni koncepti orijentirani su na njihovo promatranje u odreĊenom

vremenskom trenutku i s obzirom na instalirani kapacitet. Kriterij klasifikacije i

vrste troškova unutar ovog koncepta su:

Kriterij prirodne vrste troškova:

1. troškovi stalne imovine

2. troškovi tekuće imovine

3. troškovi rada

4. troškovi tuĊih usluga

Unutar osnovnih grupa prirodne vrste troškova su uvjetovane poslovnim procesom.

Raĉunskim planom poduzeća definiraju se i obuhvaćaju prirodne vrste troškova.

Kriterij obuhvaćanja po nositeljima:

1. direktni (pojedinaĉni, neposredni) troškovi

2. indirektni (opći, posredni) troškovi

Direktne troškove je tehniĉki moguće i ekonomski opravdano utvrĊivati i pratiti po

nositeljima, pa direktno ulaze u cijenu koštanja jedinice uĉinka. Indirektni troškovi

su oni koje nije moguće ili nije ekonomski opravdano pratiti po nositeljima, već ih

se obuhvaća po podruĉjima odgovornosti (ili mjestima nastanka), te se posredno,

pomoću kljuĉeva mogu, ovisno o korištenoj metodi obraĉuna, prenositi na nositelje.

14

Kriterij ulaganja u proizvodni proces:

1. primarni troškovi

2. sekundarni troškovi

Primarni troškovi su oni koji prvi put ulaze u proizvodni proces, a zatim mogu

postati sekundarni, ovisno o vertikalnoj kombiniranosti poduzeća.

Kriterij poslovnih funkcija (mjesta nastajanja):

1. troškovi nabave

2. investicijski troškovi

3. troškovi kadrovske funkcije

4. troškovi proizvodnje

5. troškovi prodaje

6. troškovi financiranja

7. troškovi uprave

Podjela troškova po poslovnim funkcijama je razvrstavanje troškova po tome koja ih

funkcija u poduzeću uzrokuje. To je podjela troškova u skladu s osnovnom

organizacijskom shemom poduzeća.

Kriterij ukupnosti:

1. ukupni troškovi

2. prosjeĉni troškovi

Ovo je vrlo ĉest kriterij koji se koristi u analizama troškova. Ukupni troškovi su

troškovi odreĊenog vremenskog razdoblja koji se odnose na sve uĉinke tog

razdoblja. Prosjeĉni troškovi su troškovi po jedinici uĉinka, a dobiju se dijeljenjem

troškova s koliĉinom uĉinaka.

Kriterij sloţenosti:

1. jednostavni troškovi

2. sloţeni troškovi

15

Jednostavni troškovi se najĉešće iskazuju po prirodnim vrstama, a sloţeni prate po

poslovnim funkcijama ili se sastoje od više prirodnih vrsta.

Kriterij uloge u bilanci stanja:

1. uskladištivi troškovi

2. neuskladištivi troškovi

Uskladištivi troškovi su oni koji ulaze u vrijednost zaliha, te se prenose u rashode u

trenutku prodaje zaliha, dok su neuskladištivi troškovi najĉešće vremenski, opći

troškovi koji se prenose u rashode u vremenu u kojem su nastali, pa kao takvi

saĉinjavaju vrijednost zaliha. Ova podjela ovisi o metodi obraĉuna proizvodnje koju

poduzeće koristi.

NEOKLASIĈNI KONCEPTI TROŠKOVA

Neoklasiĉni troškovni koncepti orijentirani su na njihovo promatranje u duljem

vremenskom razdoblju i s obzirom na promjene iskorištenosti kapaciteta. Kriterij

klasifikacije i vrste troškova unutar neoklasiĉnih troškovnih koncepata:

Kriterij reagiranja na stupanj zaposlenosti:

1. fiksni troškovi - apsolutno i relativno fiksni

2. varijabilni troškovi - proporcionalni, degresivni i progresivni

Ovo je najvaţniji kriterij klasifikacije troškova sa stajališta donošenja poslovnih

odluka zasnovanih na informacijama raĉunovodstva troškova.

Kriterij usporedbe i predviĊanja troškova:

1. stvarni troškovi - povijesni i tekući

2. planski troškovi

3. standardni troškovi

Stvarni troškovi su nastali troškovi koji se knjigovodstveno obuhvaćaju u poduzeću na

osnovi knjigovodstvene dokumentacije, na primjer ulaznih raĉuna. Troškovi proteklog

razdoblja su povijesni, a stvarno nastali troškovi koji su vaţeći u vremenu promatranja

16

su tekući troškovi. Planski troškovi su budući troškovi projicirani troškovi temeljem

predviĊanja varijabli koje utjeĉu na visinu i kretanje troškova.

Planski troškovi mogu obuhvaćati predviĊene promjene u korištenom i instaliranom

kapacitetu, a mogu se bazirati i na postojećem stupnju iskorištenja kapaciteta.

Standardni troškovi su objektivno potrebni troškovi, predviĊeni troškovi nastali su kao

rezultat standardiziranja utroška i cijena, a koji sluţe kao osnovica za planiranje i kao

osnovica za kontrolu stvarno nastalih troškova.

Kriterij kalkulativnog obuhvata:

1. apsorbirani troškovi

2. preapsorbirani troškovi

3. neapsorbirani troškovi

Ovi troškovi nastaju zbog razlike izmeĊu planiranih i ostvarenih indirektnih troškova.

Pozitivna razlika stvara preapsorbirane troškove kao više kalkulirane u odnosu na

ostvarene, a negativna razlika neapsorbirane, kao više ostvarene od ukalkuliranih

troškova.

SUVREMENI KONCEPTI TOŠKOVA

Suvremeni koncepti troškova sagledavaju troškove s obzirom na ukupne promjene

unutar i izvan poduzeća i s obzirom na upravljaĉke potrebe. Kriterij klasifikacije i

vrste troškova unutar suvremenih troškovnih koncepata su:

Kriterij dokumentiranosti:

1. eksplicitni troškovi

2. implicitni troškovi

17

Eksplicitni troškovi su objektivno zasnovani, vidljiv, dokumentirani, a ĉesto se

nazivaju i povijesnim troškovima. Implicitni troškovi nisu dokumentirani, ali su

sadrţani u odreĊenoj aktivnosti, te se najĉešće procjenjuju na osnovi mogućnosti

alternative uporabe resursa koji se implicito troši. Zato se ĉesto nazivaju i alternativni

ili oportunitetni troškovi. Ipak, pojam implicitnih troškova je širi od oportunitetnih

troškova. Implicitni trošak podrazumijeva trošenje resursa koji ima odreĊenu

ekonomsku vrijednost bez obzira da li se ta vrijednost mjeri i da li je nositelj aktivnosti

uopće svjestan te vrijednosti. Alternativni ili oportunitetni trošak je osviješten i na

odreĊen naĉin izmjeren trošak.

Kriterij mogućnosti kontrole:

1. kontrolabilni troškovi

2. nekontrolabilni troškovi

Kontrolabilni troškovi su oni na koje menadţeri, odreĊene hijerarhijske razine

odluĉivanja ili odreĊenog centra odgovornosti mogu utjecati.

Kriterij svrhe donošenja specifiĉnih odluka:

1. opravdani troškovi

2. neopravdani troškovi

3. izbjeţivi troškovi

4. neizbjeţivi troškovi

5. oportunitetni troškovi

6. transakcijski troškovi

7. troškovi konkurentnosti

Opravdani i neopravdani troškovi razmatraju se sa stajališta usklaĊenosti s planiranim

aktivnostima. Izbjeţivi i neizbjeţivi troškovi razmatraju se sa stajališta mogućnosti

njihovog sniţenja ili eliminiranja iz poslovanja. Oportunitetni troškovi su izgubljena

dobit nekorištene varijante uporabe sredstava ili alternativne mogućnosti djelovanja.

Transakcijski troškovi nastaju u procesu kupoprodaje iz odnosa poduzeća s partnerima

na trţištu. Troškovi konkurentnosti razmatraju se sa stajališta odrţavanja ili stvaranja

odreĊenog konkurentskog poloţaja poduzeća na trţištu.

18

Kako je razvrstavanje troškova podruĉje djelovanja velikog broja teoretiĉara i

praktiĉara u raĉunovodstvu, tako u literaturi nalazimo na razliĉite podjele, meĊutim da

se zakljuĉiti da ne postoje bitne razlike, što je vaţno za raĉunovodstvo troškova.

2.2.1. Troškovi prema prirodnim vrstama

Temeljna podjela koja je osnovica za sve ostale podjele troškova je podjela troškova

prema prirodnoj vrsti, što znaĉi da su troškovi po prirodnim vrstama osnovna vrsta

troškova. Kod svih poslovnih subjekata troškovi se mogu podijeliti prema prirodi

odnosno vrsti utroška. Prema prirodnim vrstama knjiţe se troškovi prema njihovim

pojavnim oblicima i prema svrsi za koju su nastali. Taj kriterij podjele troškova je

jedinstven za sve poslovne subjekte. Prema kriteriju prirodne vrste troškova troškovi se

mogu podijeliti na (Gulin D. i autori, 2006., str. 317):

materijalne troškove

troškove usluga

troškove amortizacije

naknade troškova radnika

troškove osoblja - troškovi plaća i naknada plaća

ostale troškove poslovanja

Materijalni troškovi su troškovi u koje su ukljuĉeni troškovi nabave utrošenih

sirovina, materijala, rezervnih dijelova te troškovi energije, otpis ambalaţe i sitnog

inventara. Materijalni se troškovi iskazuju na više konta ĉiji se nazivi odnose na

vrstu troška. To su konta sljedećih naziva (Gulin D. i autori, 2006., str. 317):

1. troškovi sirovina i materijala

2. troškovi energije

3. troškovi ambalaţa za pakiranje vlastitih proizvoda

4. troškovi materijala i dijelova za odrţavanje opreme

5. troškovi materijala i rezervnih dijelova za odrţavanje opreme

6. otpis sitnog inventara, ambalaţe i auto guma

19

Troškovi usluga nastaju kao posljedica obveza za korištene usluge koje poslovnom

subjektu u vezi s poslovanjem pruţaju drugi poslovni subjekti i druge pravne i

fiziĉke osobe. U poslovnim subjektima najĉešće se na posebnim kontima iskazuju

troškovi za usluge prijevoze, PTT usluge, usluge odrţavanja objekata i opreme,

usluge zakupa nekretnina i najma opreme, usluge reklame i promidţbe, komunalne

usluge i druge usluge. (Gulin D. i autori, 2006., str. 324)

Prof. Dimitrić (2008., str. 42) definira usluge kao input poslovnog procesa koje

nemaju fiziĉkog obiljeţja i najĉešće su utrošene istodobno kada i nabavljene.

Amortizacija je vrijednost sredstava koja se u odreĊenom razdoblju prenosi u

troškove i koja odraţava trošenje sredstava u poslovnom procesu. Amortizacijom se

utvrĊuje svota za koju treba ispraviti vrijednost imovine, kako bi se dobila njezina

sadašnja knjigovodstvena vrijednost. Porezno priznat rashod amortizacije se dobije

primjenom propisane porezno priznate metode i propisanih amortizacijskih stopa.

Amortizacijska stopa ovisi o korisnom vijeku trajanja sredstava, odnosno razdoblju

u kojem se oĉekuje uporaba sredstava ili broju jedinica (proizvoda) koji će se

ostvariti tijekom korištenja sredstava. Po isteku korisnog vijeka trajanja govorimo o

ostatku vrijednosti sredstava koji predstavlja neto iznos koji se oĉekuje dobiti za

sredstvo pri njegovoj prodaji po odbitku oĉekivanih troškova prodaje. (Dimitrić M.,

2008., str 43)

Osnovicu za amortizaciju je bruto knjigovodstvena vrijednost (nabavna vrijednost)

koja je jednaka fakturiranoj vrijednosti uvećanoj za ovisne troškove nabave.

Postoje razliĉite metode amortizacije i one moraju odraţavati trošenje ekonomskih

koristi sredstava koje koristi poslovni subjekt.

20

Metode amortizacije koje se mogu koristiti jesu (Dimitrić M., 2008., str. 44):

VREMENSKE:

• Proporcionalna metoda - kojom se stalna svota amortizacije tereti

tijekom korisnog vijeka trajanja sredstava

• Progresivna metoda - koja rezultira povećanjem amortizacijske svote

tijekom korisnoga vijeka trajanja sredstva

• Degresivna metoda - koja rezultira smanjenjem amortizacijske svote

korisnoga vijeka trajanja sredstava

FUNKCIONALNE:

• Metoda broja sati

• Metoda outputa

Vremenske metode amortiziraju sredstvo s obzirom na vrijeme i intenzitet njegova

korištenja, dok se funkcionalne zasnivaju na kapacitetu sredstava iskazanom u

strojnim satima ili koliĉini outputa koji se odreĊenim sredstvom ostvaruje.

Manje je znaĉajno za koju se metodu opredjeljuje poduzeće, ali je nuţno da se ona

primjenjuje dosljedno, jer se tako osigurava usporedivost poslovanja od jednog do

drugog razdoblja.

21

Naknade troškova radnika kao i izdaci za druga materijalna prava radnika ukljuĉuju

se u poslovne rashode poslovnih subjekata. U poreznim propisima o dohotku

nabrojene su vrste naknada i materijalnih prava koje su do propisanog iznosa

neoporeziva primanja radnika i do toga su iznosa porezno priznati rashod pri

utvrĊivanju osnovice poreza na dobit. U naknade troškova zaposlenika spadaju

dnevnice, troškovi prijevoza na posao i s posla, troškovi usavršavanja, školovanja i

stipendiranja. (Gulin D. i autori, 2006., str. 330)

Troškovi osoblja - troškovi plaća i naknada plaća za raĉunovodstveni su aspekt

bitni, zato jer se troškovi osoblja u izvještaju o dobiti odnosno raĉunu dobiti i gubitka

prema zahtjevima statistike iskazuju rašĉlanjeni na dvije stavke:

• Nadnice i plaće

• Troškovi poreza, socijalnog i mirovinskog osiguranja i drugo

Opis stavki upućuje na to da se na stavci pod nazivom plaće i nadnice iskazuje neto

veliĉina, a na stavci pod nazivom troškovi poreza, socijalnog i mirovinskog osiguranja

i drugo iskazuju iznosi poreza i doprinosa iz nadnica i plaća i iznosi doprinosa na

nadnice i plaće.

Za iskazivanje troškova plaća u kalkulacijama i drugim obraĉunima troškova nije

potrebno rašĉlanjeno pratiti neto nadnice i plaće te poreze i doprinose. Bitna je bruto

veliĉina kao trošak u koji se ukljuĉuju i doprinosi na plaće.

Uvaţavajući, prije svega, potrebe poslovnih subjekata za podacima o strukturi

troškova plaća u razredu u kojoj se iskazuju troškovi poslovanja u posebnoj skupini

konta za troškove plaća treba otvoriti sljedeća konta (Gulin D. i autori, 2006., str. 338-

342):

• Plaće za rad

• Naknade plaća

• Doprinosi na plaće i naknade plaća

22

ProizvoĊaĉki poslovni subjekti trebaju troškove bruto plaća za rad rašĉlaniti na:

• Dio koji obraĉunavaju po proizvodima tj. dio koji ulazi u troškove

proizvoda

• Dio koji ne obraĉunavaju po proizvodima tj. dio koji se nadoknaĊuje iz

ukupnog prihoda istog obraĉunskog razdoblja - prenosi se izravno na

rashode

Troškovi nastaju zbog ostvarivanja odreĊenog uĉinka. Stoga je logiĉno nastojanje da

se svakome uĉinku pripišu upravo oni troškovi koje on uvjetuje. Naĉin uraĉunavanja

troškova u cijenu uĉinaka (proizvoda, robe, usluga) od posebne je vaţnosti, jer se

tako raspodjeljuju troškovi po njihovim nositeljima. Teorija i praksa poznaju

razliĉite metode kojima se to moţe uĉiniti, svaka se metoda pretvara u neku

kalkulaciju kojom se troškovi uraĉunavaju u cijenu uĉinaka.

2.2.2. Troškovi prema nositeljima

Nositelji troškova (uĉinci) oznaĉavaju raĉunovodstveni pojam i eksterne i interne

uĉinke po kojima se obraĉunavaju troškovi koji su nastali u procesu proizvodnje.

(Trcović E., str. 19.) Nositelji troškova su proizvodi ili usluge koji trebaju troškove

apsorbirati kroz prodajnu cijenu. Bez podjele troškova na njihove nositelje nije

moguće ni planirati ni pratiti profitabilnost svake pojedine vrste proizvoda, odnosno

usluge. Moţemo ih podijeliti na:

• izravne (direktne) troškove proizvoda ili usluge

• neizravne (indirektne) troškove koji se rasporeĊuju na proizvod ili uslugu

Izravni, odnosno direktni ( pojedinaĉni) troškovi su oni koji se mogu neposredno

obuhvatiti ne samo po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su:

• materijal izrade (osnovni i pomoćni materijal) te energija i gorivo ako se mogu

obuhvatiti po uĉinku

• osobni dohoci izrade

23

• amortizacija ( obraĉunata po funkcionalnom sistemu)

Indirektni, neizravni (opći) troškovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu

i nosiocima troška, pa ĉine zajedniĉke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta

uĉinaka. To su :

• opći troškovi izrade (pogonska reţija)

• opći troškovi uprave i prodaje

To su troškovi za koje se ne moţe sa sigurnošću utvrditi koliko ih se troši po

pojedinom proizvodu, neki od njih procjenjuju se mjeseĉno, a neki godišnje,

pojedini su promjenjivi iz mjeseca u mjesec (plin, struja, voda i si.)

Neizravni troškovi proizvodnje nastaju u neposrednoj proizvodnji, ali ih nije moguće

povezati s odreĊenim uĉinkom, odnosno proizvodom ili uslugom već se izravnim

troškovima dodaju po odreĊenom kljuĉu, odnosno koeficijentima dodatka općih

troškova. Neizravni troškovi rasporeĊuju se na proizvode na osnovu koeficijenta

dodatka općih troškova. Znaĉenje tog koeficijenta je u rasporeĊivanju odgovarajućeg

dijela općih troškova na proizvode. ( Hoĉevar M., 2002., str. 38)

OPĆI TROŠKOVI

KOEFICIJENT DODATKA OPĆIH TROŠKOVA =

OSNOVA (AKTIVNOST)

Najveći problem koji se javlja u utvrĊivanju kljuĉa, odnosno koeficijenta je

odreĊivanje osnove za rasporeĊivanje općih troškova na proizvode. Osnova znaĉi da

se razliĉite aktivnosti troškovnog mjesta stavljaju pod zajedniĉki nazivnik. Osnovice

za rasporeĊivanje općih troškova su broj neposrednih sati rada, broj strojnih sati i

svota neposrednih troškova materijala i neposrednih troškova rada. Radno intenzivna

troškovna mjesta za osnovicu koriste neposredne radne sate, a u proizvodnji u kojoj

dominira jedna vrsta strojeva, odnosno skup povezanih strojeva koriste se strojni sati

kao osnovica za rasporeĊivanje općih troškova.

24

Neizravni neproizvodni troškovi ne prate proizvod tijekom procesa izrade i ne

pojavljuju se u cijeni gotovih proizvoda. To su troškovi razdoblja i proizvodnim

troškovima se dodaju u cijeni gotovih proizvoda.

2.2.3. Troškovi prema mjestu nastanka

Mjesta nastanka troškova su pojedini funkcionalni, prostorni ili stvarni dijelovi

poduzeća, u kojima troškovi nastaju, na primjer odjeli, radionice, skladišta, prodajna

mjesta. Mjesta troška mogu se podijeliti na temeljna i opća, odnosno proizvodna i

neproizvodna troškovna mjesta. Temeljno troškovno mjesto je ono na kojem

prikupljamo troškove koji se ne mogu neposredno prikupljati u proizvodnji, a kasnije

ih dijelimo na temeljna troškovna mjesta kljuĉevima, odnosno koeficijentima

dodatka općih troškova. Opća troškovna mjesta su stoga samo privremena troškovna

mjesta. ( Hoĉevar M., 2002., str. 38)

Prema tome u proizvodnim djelatnostima troškove, ovisno o mjestu nastanka

moţemo podijeliti na:

• proizvodne troškove

• neproizvodne troškove

Proizvodni troškovi obuhvaćaju - troškove materijala (osnovni materijal i sirovine,

dijelovi, neodvojiva ambalaţa i sliĉno); troškove rada izrade (radnika koji rade na

izradi uĉinaka, odnosno radna snaga) i troškove proizvodne reţije. (Trcović E.,

2010., str. 24)

Proizvodne troškove dijelimo na primarne troškove proizvodnje i troškove

proizvodne reţije. Primarni troškovi proizvodnje su dakle, troškovi materijala koji je

izravno utrošen u proizvodnju i troškovi rada neposredno vezani za proizvodnju.

Troškovi proizvodne reţije su posljedica pratećih aktivnosti vezanih za proizvodnju i

ti troškovi ne mogu se izravno povezati s odreĊenim proizvodom, odnosno uslugom.

Primarni troškovi su prema tome, izravni, odnosno direktni troškovi, a troškovi

proizvodne reţije neizravni troškovi.

25

Neproizvodni troškovi najĉešće se iskazuju u okviru osnovnih skupina (Belak V.,

1995., str. 150):

• troškovi uprave i opći administrativni troškovi

• troškovi nabave

• troškovi prodaje i distribucije

• troškovi istraţivanja i razvoja (R & D)

Ukupni troškovi se najĉešće dijele na tri skupine (Belak V., 1995., str. 150):

• troškovi materijala

• troškovi radne snage

• troškovi reţije → troškovi proizvodne reţije

→ troškovi opće reţije

Iz toga vrijedi jednakost (Belak V., 1995., str 148):

PROIZVODNI TROŠKOVI + NEPROIZVODNI TROŠKOVI = UKUPNI

TROŠKOVI

2.2.4. Troškovi prema reagiranju na stupanj zaposlenosti

Podjela troškova prema reagiranju na stupanj zaposlenosti ima posebno znaĉenje za

planiranje i donošenje odluka. Kako se mijenja razina djelatnosti tako se mijenjaju

troškovi. To je podjela troškova na fiksne i varijabilne.

Fiksni troškovi nastaju neovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta, te su neovisni o

promjenama iskorištenja kapaciteta, odnosno opsega aktivnosti. Ti su troškovi ovisni

o vremenu u toku kojeg su postojeći kapaciteti korišteni, pa se nazivaju i

vremenskim troškovima. (Dimitrić M., 2008., str. 10).

Fiksni troškovi su troškovi koji se ne mijenjaju ovisno o promjenama razine

proizvodnih aktivnosti. Kao tipiĉni primjeri fiksnih troškova najĉešće se navode:

pristojbe na isticanje tvrtke, amortizacija i deprecijacija, troškovi investicijskog

odrţavanja, najamnine i zakupnine i sliĉni troškovi.

26

U praksi se meĊutim fiksni troškovi pod odreĊenim pretpostavkama mogu mijenjati

i mijenjaju se. Oni se, po pravilu, povećavaju s povećanjem stupnja automatizacije,

odnosno porastom kapitalne intenzivnosti društva. U sluĉaju znatnog povećanja

opsega proizvodnje koji zahtjeva veći stupanj pripravnosti, na primjer, povećava se i

dio fiksnih troškova. Oni pritom u svom ponašanju pokazuju tendenciju zonskog

kretanja. Zbog toga se javlja podjela na (Belak V., 1995., str. 155):

• apsolutno fiksne troškove

• relativno fiksne troškove

Apsolutno fiksni troškovi se ne mijenjaju promjenom opsega proizvodnje. Tipiĉan

primjer za apsolutno fiksne troškove je taksa koja se plaća na isticanje tvrtke. S druge

strane, relativno fiksni troškovi se mijenjaju i to skokovito u sluĉaju promjene

potrebnog stupnja pripravnosti za povećani opseg proizvodnje, nakon ĉega se u

odreĊenoj zoni ponovno ponašaju kao fiksni troškovi neovisni o povećanju opsega

proizvodnje u zadanim granicama. Tipiĉni primjer bila bi najamnina ili zakupnina.

(Belak V., 1995., str. 155)

Varijabilni troškovi su definirani kao troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjeni

razine aktivnosti društva. Uobiĉajena pretpostavka je da se varijabilni troškovi

mijenjaju linearno u odnosu na razinu aktivnosti. Uzima se, na primjer, da su oni u

izravnoj proporciji s promjenama koliĉine proizvodnje ili usluga. To moţe biti toĉno,

meĊutim, varijabilni troškovi mogu se ponašati i neproporcionalno. Zato se

varijabilni troškovi dijele na (Belak V., 1995., str. 156):

• proporcionalne

• neproporcionalne

Proporcionalni varijabilni troškovi po jedinici outputa su konstantni, kreću se

razmjerno opsegu aktivnosti.

U dinamiĉnom smislu, neproporcionalni varijabilni troškovi mogu rasti (padati) brţe

ili sporije u odnosu na razinu aktivnosti, što uvjetuje podjelu na:

27

• progresivno neproporcionalne varijabilne troškove

• degresivno neproporcionalne varijabilne troškove

Degresivno varijabilni troškovi kreću se sporije od promjena u opsegu aktivnosti,

dok se progresivno varijabilni troškovi kreću brţe od promijena u opsegu aktivnosti.

Degresivno rastuća krivulja troškova javlja se kad svaka dodatna jedinica outputa

poveća varijabilne troškove manje nego da su proporcionalni. Tad se pojavljuje

povoljno kretanje troškova u odnosu na povećanje razine aktivnosti, što se još naziva

i ekonomijom opsega. Primjer za ekonomiju opsega su troškovi materijala ĉiji

troškovi porastom koliĉine proizvodnje padaju po jedinici zbog racionalnijeg

korištenja ili zbog racionalizacije troškova nabave, rabata koje dobavljaĉi odobravaju

za veće narudţbe i sliĉno. (Belak V., str. 156)

Progresivno rastuća krivulja pojavljuje se kad svaka dodatna jedinica outputa poveća

varijabilne troškove više nego da su proporcionalni. Tada se pojavljuje nepovoljno

kretanje troškova u odnosu na povećanje razine aktivnosti. U praksi se to najĉešće

dogaĊa kad se iz odreĊenih razloga uvede forsirano korištenje materijalnih i ljudskih

resursa. Naime, tada se povećavaju greške u radu koje uzrokuju upropaštavanje

materijala i gotovih proizvoda, ispravke grešaka te ponavljanje proizvodnje. (Belak

V., 1995., str. 157)

28

2.3. FAZE OBRAĈUNA TROŠKOVA

Faze obraĉuna troškova u raĉunovodstvu troškova su(Dimitrić M., 2008., str. 91):

obuhvat troškova po prirodnim vrstama - raĉunovodstvo inputa poslovnog

procesa

raspored po mjestima - raĉunovodstvo proizvodnje

raspored troškova po nositeljima - raĉunovodstvo proizvodnje

zbirni obraĉun troškova realizirane proizvodnje - raĉunovodstvo prodaje

Zbirni obraĉun troškova realizirane proizvodnje sadrţi:

troškove po kojima su vrednovani gotovi proizvodi

nerasporeĊene posredne troškove koji nisu sadrţani u zalihama, već ih treba

pokriti prihodima razdoblja i

neposredne troškove prodaje

Zbirni obraĉun proizvodnje sastoji se od sljedećih elemenata:

Poĉetne zalihe nedovršene proizvodnje

+ Ulaganja u obraĉunskom razdoblju

= Ukupno

- Konaĉne zalihe nedovršene proizvodnje

= Završena proizvodnja

+ Poĉetne zalihe gotovih proizvoda

=Ukupno

-Konaĉne zalihe gotovih proizvoda

= Troškovi realiziranih proizvoda

29

Budući da je raĉunovodstveni postupak obraĉuna i alokacije troškova proizvodnje u

svrhu utvrĊivanja jediniĉnog troška proizvoda osobito kompleksan i zahtjevan, postoji

nekoliko raĉunovodstvenih metoda koje se koriste u tome postupku. Te se metode

mogu klasificirati u slijedeće skupine (Perĉević H., 2006., str 649):

metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda

metode obraĉuna troškova zaliha sirovina i materijala

metode obraĉuna amortizacije

metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s pomoćnih na glavna mjesta

troškova

metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s glavnih mjesta troškova na

nositelje troškova (proizvode i usluge)

Metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda

Najznaĉajniji utjecaj na visinu jediniĉnog troška proizvodnje, a prema tome i na ocjenu

profitabilnosti proizvoda, imaju metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih

proizvoda. Tim se metodama definira koji se troškovi ukljuĉuju u vrijednost zaliha

proizvodnje i gotovih proizvoda, a koji se tretiraju kao rashodi razdoblja u

raĉunovodstvenom smislu. Raĉunovodstvena teorija i praksa poznaje dvije osnovne

vrste metoda vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda, a to su (Horngren,

Foster, Datar, 2003., str. 286):

metoda ukupnih troškova i

metoda varijabilnih troškova.

Sasvim općenito, metodom ukupnih troškova u vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih

proizvoda ukljuĉuju se troškovi direktnog materijala, troškovi direktnog rada,

varijabilni opći troškovi proizvodnje i iskorišteni fiksni opći troškovi proizvodnje.1

Analogno tome, kao rashodi raĉunovodstvenog razdoblja tretiraju se neiskorišteni

1 Prilikom primjene metode ukupnih troškova fiksni se opći troškovi proizvodnje ukljuĉuju u vrijednost zaliha proizvodnje i

gotovih proizvoda sukladno sa stupnjem iskorištenja kapaciteta.

30

fiksni opći troškovi proizvodnje, troškovi prodaje i troškovi administracije. Metodom

varijabilnih troškova u vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda ukljuĉuju se

svi varijabilni troškovi proizvodnje, a to su trošak direktnog materijala, trošak direktnog

rada i varijabilni opći troškovi proizvodnje. Kao rashodi raĉunovodstvenog razdoblja

tretiraju se svi fiksni opći troškovi proizvodnje i troškovi prodaje i administrativni

troškovi. Postojećim institucionalnim okvirom financijskog izvještavanja u RH2 koji se

zasniva na primjeni MeĊunarodnih standarda financijskog izvještavanja, poslovni

subjekti moraju u svrhu eksternog izvještavanja primjenjivati metodu ukupnih troškova.

No, za potrebe internog izvještavanja u svrhu donošenja poslovnih odluka znatno je

korisnija metoda varijabilnih troškova.

Metode obraĉuna troškova zaliha sirovina i materijala

U proizvodnim subjektima metode obraĉuna troškova zaliha sirovina i materijala

primarno utjeĉu na visinu troškova direktnog materijala, a i na visinu općih troškova

proizvodnje (kada je rijeĉ o indirektnom materijalu). Postoji nekoliko metoda obraĉuna

troškova zaliha sirovina i materijala (Gulin D. i autori, 2000., str. 10):

metoda prosjeĉnih ponderiranih troškova nabave (metoda prosjeĉnih cijena)

metoda FIFO

metoda LIFO

metoda HIFO

metoda NIFO

metoda stalnih cijena

Za potrebe internog izvještavanja menadţmenta poslovni se subjekti mogu koristiti bilo

kojom od navedenih metoda, ali, za potrebe eksternog financijskog izvještavanja u

skladu s MRS-om 2 ,,Zalihe― poslovni subjekti mogu primjenjivati ili metodu

ponderiranih prosjeĉnih troškova nabave ili metodu FIFO. Ostale metode nisu

dopuštene za eksterno izvještavanje.

2 Zakon o raĉunovodstvu, Narodne novine 146/05

31

Metode obraĉuna amortizacije

Metode obraĉuna amortizacije utjeĉu primarno na visinu općih troškova proizvodnje.

Svaka metoda obraĉuna amortizacije drugaĉije utjeĉe na visinu troška amortizacije u

jednome razdoblju, ali se te razlike eliminiraju u narednim razdobljima. Ukupan trošak

amortizacije odreĊene dugotrajne imovine, gledajući kumulativno cjelokupan vijek

upotrebe, isti je i ako se primijeni bilo koja metoda obraĉuna amortizacije. Metode

obraĉuna amortizacije dijele se u dvije osnovne skupine (Grupa autora, 2003., str. 243):

metode obraĉuna amortizacije zasnovane na vremenu - vremenske metode

amortizacije koje se javljaju u tri oblika, i to kao:

a) proporcionalna ili linearna metoda

b) progresivna metoda

c) degresivna metoda

metode obraĉuna amortizacije zasnovane na funkciji - funkcionalna metoda

amortizacije.

Svaka od navedenih metoda amortizacije daje drugaĉije amortizacijske iznose u

pojedinim godinama vijeka upotrebe, ali je, kumulativno gledajući, obraĉunata

amortizacija za cijeli vijek upotrebe ista uz primjenu bilo koje od metoda. Ipak, budući

da je amortizacija znaĉajan trošak u strukturi općih troškova proizvodnje, izabrana

metoda amortizacije izravno utjeĉe na ocjenu profitabilnosti proizvoda u konkretnome

razdoblju (poslovnoj godini).

32

Metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s pomoćnih na glavna mjesta

troškova

Opći troškovi proizvodnje predstavljaju indirektne troškove proizvodnje koji se ne

mogu izravno pratiti po pojedinim proizvodima. Te je troškove potrebno

odgovarajućim metodama rasporediti na pojedine proizvode koji su uzrokovali njihov

nastanak. U postupku alokacije općih troškova proizvodnje na proizvode ti se troškovi

prvo identificiraju i prate po mjestima troškova, a budući da se opći troškovi

proizvodnje javljaju na tzv. sporednim i pomoćnim mjestima troškova i na glavnim

mjestima troškova, potrebno ih je prije njihove alokacije na proizvode alocirati sa

sporednih i pomoćnih mjesta troškova na glavna mjesta troškova.( Turk I. 1973., str.

127)

Za rasporeĊivanje svih troškova pa tako i OTP na nositelje troškova, prije svega na

proizvode, potrebno je u raĉunovodstvu realizirati slijedeće faze (Gulin D.:

„RasporeĊivanje OTP sporednih i pomoćnih mjesta na glavna mjesta troškova i na

nositelje troškova―):

Evidentiranje troškova na kontima u dnevniku i glavnoj knjizi po prirodnim

vrstama

Obuhvaćanje troškova po mjestima troškova i po nositeljima troškova ( po

radnim nalozima za trošak direktnog materijala i direktnog rada)

RasporeĊivanje troškova sa sporednih i pomoćnih mjesta troškova na glavna

mjesta troškova

RasporeĊivanje OTP s glavnih mjesta troškova na nositelje troškova

Evidentiranje rasporeĊivanja troškova proizvoda na proizvodnju i evidentiranje

troškova razdoblja.

Glavna su mjesta troškova proizvodni pogoni u kojima se odvija proizvodnja

proizvoda, a sporedna i pomoćna mjesta troškova su razliĉiti odjeli koji su u funkciji

servisiranja proizvodnih pogona i bez kojih se proces proizvodnje ne bi mogao odvijati.

Postupak alokacije općih troškova proizvodnje koji nastaju na pomoćnim mjestima

troškova na glavna mjesta troškova moţe se provesti slijedećim raĉunovodstvenim

metodama (Horngren, Foster, Datar, 2003., str. 527):

33

1) direktne metode

2) indirektne metode (fazne, postupne)

3) algebarske metode (reciproĉne)

Prijenos općih troškova sa pomoćnih i sporednih mjesta na glavna mjesta troška, te

raspored općih troškova glavnih mjesta vrši se prema tzv. koliĉnicima dodataka općih

troškova. Oni predstavljaju odnos izmeĊu troškova koji se rasporeĊuju i osnovice

za raspored. Te su osnovice u klasiĉnim obraĉunskim sustavima najĉešće (Dimitrić M,

2008., str. 66):

neposredni troškovi materijala - za prijenos općih troškova nabavne djelatnosti na

mjesta osnovne djelatnosti

proizvodni troškovi prodanih uĉinaka - za prijenos općih troškova s mjesta

prodajne djelatnosti na mjesta osnovne djelatnosti

radni sati ili direktne plaće - za prijenos troškova s mjesta uprave i administracije

prema mjestima osnovne djelatnosti

Raĉunovodstvene metode alokacije općih troškova proizvodnje sa sporednih i

pomoćnih mjesta troškova na glavna mjesta troška dispozitivne su i ovise o

karakteristikama i ciljevima svakog konkretnog poslovnog subjekta. Postojećim

institucionalnim okvirom nije definirana metoda alokacije općih troškova proizvodnje s

pomoćnih na glavna mjesta troškova, a to znaĉi da poslovni subjekti mogu primijeniti

bilo koju od postojećih poznatih metoda.

Metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s glavnih mjesta troškova na

nositelje troškova (proizvode i usluge)

Ove metode kao elementi modela imaju najviši rang relevantnosti s aspekta njihova

utjecaja na jediniĉni trošak proizvoda, a time i na ocjenu profitabilnosti proizvoda.

Metode alokacije općih troškova proizvodnje na nositelje troškova dijele se na

tradicionalne metode i na suvremenu metodu. Tradicionalne metode vezane su za vrste

proizvodnje te se dijele na (Perĉević H., Draţić Lutilsky I., 2006., str. 320):

34

metodu obraĉuna troškova proizvodnje po radnom nalogu i

procesnu metodu obraĉuna troškova proizvodnje.

Metoda obraĉuna troškova po radnom nalogu je relevantna tradicionalna metoda za

primjenu u proizvodnji po narudţbi dok je u procesnom tipu proizvodnje relevantna

procesna metoda obraĉuna troškova. Suvremena metoda alokacije (ABC metoda)

troškova proizvodnje moţe se primjenjivati na svim tipovima proizvodnje.

Kod tradicionalnih metoda opći troškovi proizvodnje se s glavnih mjesta troškova

rasporeĊuju na proizvode preko stope dodatka ili, u sluĉaju procesne metode, preko

ekvivalentnih jedinica. Stopa dodatka utvrĊuje se na temelju izabrane baze odnosno

kljuĉa za rasporeĊivanje općih troškova proizvodnje na proizvode. U ovisnosti od broja

mogućih baza, postoje i razliĉite mogućnosti primjene tradicionalnih metoda.

Tradicionalne metode imaju viši stupanj arbitrarnosti u alokaciji općih troškova

proizvodnje na pojedine proizvode u odnosu na suvremenu metodu temeljenu na

aktivnostima, stoga tradicionalne metode pruţaju manju objektivnost pri alokaciji općih

troškova proizvodnje na proizvode ĉime je i ocjena profitabilnosti proizvoda manje

pouzdana nego uz primjenu suvremene metode. (Perĉević H., Draţić Lutilsky I., 2006.,

str. 321)

Kod primjene suvremene metode alokacije, opći troškovi proizvodnje rasporeĊuju se

na proizvode preko identificiranih aktivnosti odnosno, konkretnije, preko faktora

trošenja kojima se odreĊuje sudjelovanje odreĊene aktivnosti u kreiranju odreĊenog

proizvoda. Ova metoda ne zahtijeva praćenje troškova po mjestima nastanka već po

identificiranim aktivnostima. Kod ABC metode moraju se definirati dvije vrste

alokacijskih baza (Perĉević H., Draţić Lutilsky I., 2006., str. 321):

a) baze za alokaciju općih troškova proizvodnje na pojedine aktivnosti i

b) baze za alokaciju općih troškova proizvodnje s aktivnosti na proizvode.

35

Baze za alokaciju općih troškova proizvodnje na aktivnosti potrebne su iz razloga što

jedan trošak moţe biti uzrokovan od više vrsta aktivnosti. Na temelju baza za alokaciju

općih troškova proizvodnje s aktivnosti na proizvode odreĊuju se faktori trošenja koji

imaju istu funkciju kao i stope dodatka kod tradicionalnih metoda. Suvremena metoda

alokacije općih troškova proizvodnje na proizvode ima viši stupanj objektivnosti u

alokaciji općih troškova proizvodnje na proizvode u odnosu na tradicionalne metode.

Na taj naĉin primjenom ove metode ocjena profitabilnosti proizvoda postaje

pouzdanijom i kvalitetnijom nego uz primjenu tradicionalnih metoda. (Perĉević H.,

Draţić Lutilsky I, 2006., str. 321)

Model ciljnih troškova (Target Costing - TC) novijeg je datuma. Predstavlja

raĉunovodstveni oblik obuhvaćanja i sustavnog mjerenja troškova ukljuĉenih u

proizvod ili uslugu, s kojima se ostvaruje planirani dobitak. Da bi se ciljni troškovi

uopće mogli razmatrati nuţno je dobro poznavanje i razumijevanje postojeće strukture

troškova. To zbog toga jer je primarni interes organizacije uspostavljanje ravnoteţe

izmeĊu kvalitete i funkcionalnosti u kombinaciji s razinom cijene koju trţište prihvaća.

Da bi se odluka o ciljnim troškovima mogla realizirati oni moraju biti podijeljeni na

pojedine sastavnice proizvoda. U kasnijim fazama to omogućuje njihovo praćenje,

utvrĊivanje odstupanja kao i njihovih uzroka. Pritom se uvaţava princip da troškovi

sastavnica proizvoda mogu iznositi samo koliko je doprinos sastavnice korisnosti

proizvoda sa stajališta kupca. Na taj naĉin model ciljnih troškova zadrţava blizak odnos

s trţištem. To je ujedno posebnost modela ciljnih troškova. Daje odgovor na pitanja

koliki troškovi smiju biti. (Drljaĉa M., 2004., str. 5)

36

2.4. POKAZATELJI POSLOVANJA

Analiza putem financijskih pokazatelja je jedna od najpoznatijih i najĉešće korištenih

analiza financijskih izvješća i moţe dati dobar pregled poduzeća i naglasiti njegove

slabosti i snage. Analiza putem pokazatelja predstavlja prvu fazu financijske analize.

Povezivanjem stavki iz jednog ili iz dvaju izvješća, odnosno knjigovodstvenih i/ili

trţišnih podataka, ona pokazuje povezanost izmeĊu raĉuna u financijskim izvješćima i

omogućuje vrednovanje financijskog stanja i poslovanja tvrtke.

Vaţno je istaći da korisnost i upotrebljivost financijskih pokazatelja ovisi o toĉnosti

financijskih izvješća i predviĊanja na osnovu kojih su izraĉunati ovi pokazatelji.

Financijski pokazatelji su dobri u onoj mjeri u kojoj su dobre pretpostavke na kojima se

oni temelje. Budući da su moguća preklapanja informacija koja nam pruţaju

pokazatelji, potrebno je biti selektivan u njihovoj primjeni i odabrati pokazatelje koji

imaju najveću eksplanatornu moć.

Jedna od ĉestih klasifikacija financijskih pokazatelja je slijedeća klasifikacija (Ţager

K, Ţager L,1996, str 19.)

Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji zaduţenosti

Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji ekonomiĉnoti

Pokazatelji profitabilnosti

Pokazelji investiranja

37

3. POSLOVANJE ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA“

Robna kuća MeĊimurka d.d. se nalazi u Ĉakovcu te posluje već dugi niz godina i to vrlo

uspješno. Robna kuća MeĊimurka je jedna od najstarijih robnih kuća na podruĉju

MeĊimurja.

3.1. POVIJEST ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA“

Robna kuća MeĊimurka otvorena je 11. kolovoza 1966. godine. Oduvijek je bila zaštitni

znak trgovaĉke ponude Ĉakovca. Smještena je u strogom centru grada i svojim

izgledom dominira trgom. Ovome je pridonijela izgradnja trećeg kata, kojim je

dobiveno novih 1000 metara kvadratnih prodajnog prostora, ponuda je proširena, a

izgraĊen je i jedini panoramski lift u gradu. U svojih 47 godina postojanja imala je

razliĉite organizacijske oblike usklaĊene sa promjenama u okruţenju. Rad robne kuće

„MeĊimurka― usklaĊen je s Zakonom o trgovaĉkim društvima i upisan je u sudski

registar. Odlukom Glavne skupštine od dana 15.08.1998. povećan je temeljni kapital

društva s 4.991.220,00 DEM (protuvrijednost u iznosu od 18.496.88,00 kuna) za iznos

od 1.47.912,00 kuna na iznos od 19.964.800,00 kuna iz sredstava društva. Temeljni

kapital u iznosu od 19.964.800,00 kuna podijeljen je na 49.912 dionica, ĉija je

nominalna vrijednost 400,00 kuna. 66,48% ukupnih dionica, tj 33.183 dionica robne

kuće je u vlasništvu Ivana Vlaha. MeĊimurka d.d. posjeduje 23,57% ukupnih dionica, tj

11.765 dionica. U vlasništvu Franje Vlaha je 0.67% ukupnih dionica, tj. 335 dionica,

Erceg Zoja ima u vlasništvu 0,36% ukupnih dionica ili 178 dionica dok Stjepan Pintarić

ima u vlasništvu 0,33% ukupnih dionica tj 167 dionica. Ostale dionice otpadaju na male

dioniĉare. Nadzorni odbor ĉine Branka Masten, Tihomir Cigić te Ivan Vlah. Društvo

ima 11 zaposlenika. Upravu ĉini jedan zaposlenik, u raĉunovodstvu ih je dvoje dok ih u

komercijalnom odjelu radi troje, a odrţavanje ĉini pet zaposlenih.

Osnovna djelatnost društva je iznajmljivanje poslovnog prostora, te veleprodaja malih

kućanskih aparata marke "Severin", vlastite robne marke "Wintel", audio video tehnike,

te kompletnog programa "Melitte" koji obuhvaća caffe aparate, filtere za kavu, program

"Toppits" i "Swirl".

38

3.2. OSNOVNI POKAZATELJI POSLOVANJA

Osnovni pokazatelji poslovanja nam daju odgovor na pitanje kako je poduzeće

poslovalo u prethodnom razdoblju i kako poboljšati rezultat u narednom razdoblju te su

preduvjet racionalnog upravljanja poslovanjem i razvojem društva. Društva se osnivaju

radi ostvarivanja što veće dobiti. Maksimizacija dobiti predstavlja teţnju u postizanju

što većih prihoda i što manjih rashoda. Što je financijski rezultat realnije utvrĊen, bit će

bolje i kvalitetnije odluke koje se na temelju istog donose. Analiza putem pokazatelja

predstavlja prvu fazu financijske analize. Povezivanjem knjigovodstvenih i/ili trţišnih

podataka pokazuje se povezanost izmeĊu raĉuna u financijskim izvješćima i omogućuje

vrednovanje financijskog stanja i poslovanje tvrtke.

39

Tablica 1: Bilanca za srednje i velike poduzetnike na dan 31. prosinca 2012. u robnoj

kući MeĊimurka

POZICIJA

U kunama bez lipa

31.12.2011. 31.12.2012. Indeks

AKTIVA

A. Potraţivanja za upisani, a neuplaćeni kapital

B. Dugotrajna imovina (stalna sredstva) 33333267 32892630 98,68

I Nematerijalna imovina 0 0

II Materijalna imovina 32713929 32292630 98,71

III Dugotrajna financijska imovina 619338 600000 96,88

IV Potraţivanja 0 0

V OdgoĊena porezna imovina

C. Kratkotrajna imovina (obrtna sredstva) 7398827 5434017 73,44

I Zalihe 994308 579267 58,26

II Potraţivanja 3985142 3260935 81,83

III Kratkotrajna financijska imovina 2208601 1497089 67,78

IV Novac u banci i blagajni 210776 96726 45,89

D. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i

obraĉunati prihodi 34553 21760 62,98

F. Ukupna AKTIVA 40766647 38348407 94,07

G. Izvanbilanĉni zapisi

PASIVA

A. Kapital i rezerve 25444821 25441513 99,99

I Temeljni (upisani) kapital 19964800 19964800 100,00

II Kapitalne rezerve

III Rezerve iz dobiti 563095 568890 101,03

IV Revalorizacijske rezerve 4801035 4801035 100,00

V Zadrţani dobitak ili preneseni gubitak 0 0

VI Dobit ili gubitak poslovne godine 115891 106788 92,15

VII Manjinski interesi

B. Rezerviranja 0 0

C. Dugoroĉne obveze 6586543 8547612 129,77

D. Kratkoroĉne obveze 8691361 4336766 49,90

E. OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod bud.

razd. 43922 22516 51,26

F. Ukupna PASIVA 40766647 38348407 94,07

G. Izvanbilanĉni zapisi

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

Dugotrajna imovina u 2011.godini ĉini 81,8%, a kratkotrajna imovina 18,1% ukupne

aktive dok u 2012. dugotrajna imovina ĉini 85, 8%, a kratkotrajna imovina 14,1%

ukupne aktive. Dugotrajna imovina biljeţi pad od 1,32 postotna poena dok kratkotrajna

imovina biljeţi pad od 26,56 postotnih poena u 2012.godini u odnosu na 2011.U

ukupnoj aktivi na plaćene troškove budućeg razdoblja i obraĉunate prihode otpada

zanemariv dio od 0,1%, u ukupnoj aktivi te biljeţe pad od 37,02 postotnih poena u

40

2012. godini u odnosu na 2011. godinu. Kapital i rezerve ĉine 62,4% u 2011.godini te

66,3% u 2012.godini ukupne pasive. Dugoroĉne obveze ĉine 16,2% ukupne pasive u

2011.godini i 22,3% u 2012 .godini te biljeţe rast u 2012. godini u odnosu na 2011.

godinu, dok kratkoroĉne obveze ĉine 21,3% ukupne pasive u 2011. i 11,3% u 2012.

godini. Kratkoroĉne obveze biljeţe pad od 50,1 postotni poen u 2012. u odnosu na

2011. godinu. OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja imaju zanemariv

udio u ukupnoj pasivi te biljeţe pad od 48,74 postotnih poena u 2012. u odnosu na

2011. godinu.

Tablica 2: Raĉun dobiti i gubitka za razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012. u kunama

u robnoj kući MeĊimurka

POZICIJA 2011. 2012 INDEX

1. POSLOVNI PRIHODI 10577267 6999005 66,17

1. Prihodi od prodaje 5240210 1855760 35,41

2. Ostali poslovni prihodi 5337057 5143245 96,37

II. POSLOVNI RASHODI 9499536 5905571 62,17

1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda

2. Materijalni troškovi 7067848 4404321 62,31

3. Troškovi osoblja 1557101 1071009 68,78

4. Amortizacija 403478 404662 100,29

5. Ostali troškovi 471109 25579 5,43

6. Vrijednosno usklaĊivanje 0 0

7. Rezerviranja

8. Ostali poslovni rashodi

III. FINANCIJSKI PRIHODI 268847 136934 50,93

1. Kamate i sl. prihodi iz odnosa s povezanim pod. 268847 136934 50,93

2. Kamate i sl. prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i

drugim osobama

3. Dio prihoda od pridruţenih poduzetnika i sudjetujućih interesa

4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske imovine

5. Ostali financijski prihodi

IV. FINANCIJSKI RASHODI 1213960 837978 69,03

1. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi s povezanim poduzetnicima

2. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim

poduzetnicima i drugim osobama

1213960 837978 69,03

3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske imovine

4. Ostali financijski rashodi

V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŢENIH PODUZETNIKA

VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŢENIH PODUZETNIKA

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 304031 16051 5,28

VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 269151 250091 92,92

IX. UKUPNI PRIHODI 11150145 7151990 64,14

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

41

Poslovni prihodi su manji u odnosu na prethodnu godinu oko 33,8%, a najveći pad je

na prihodima od prodaje robe 64,6%. u 2012. godini u odnosu na 2011. Poslovni

rashodi su manji 37,8% u odnosu 2011. godinu. Izvanredni rashodi manji su 7,1% u

2012. godini u odnosu na prethodnu godinu. Bruto dobit financijske godine iznosi

158.350 kuna. Dobit je ostvarena iz poslovnih aktivnosti, a gubitak iz financijskih i

izvanrednih aktivnosti. Na temelju podataka bilance i raĉuna dobiti i gubitka 2010.,

2011. i 2012. godine izraĉunati su pokazatelji poslovanja kako bi se detaljnije

analiziralo poslovanje.

Tablica 3: Izvještaj o novĉanom tijeku za razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012. u

kunama u robnoj kući MeĊimurka (indirektna metoda)

Red br. POZICIJA U kunama bez lipa

2011. 2012. INDEKS

NOVĈANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

I.

Ukupno povećanje novĉanog tijeka

od poslovnih aktivnosti 1425090 2426564 170,27

II.

Ukupno smanjenje novĉanog tijeka

od poslovnih aktivnosti 81591 719230 881,51

A.

NETO NOVĈANI TIJEK OD

POSLOVNIH AKTIVNOSTI 609169 1707334 280,27

NOVĈANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

III.

Ukupni novĉani primitci od

investicijskih aktivnosti 35975

IV.

Ukupno novĉani izdatci od

investicijskih aktivnosti 5100

B.

NETO NOVĈANI TIJEK OD

INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI 5100 35975 705,39

NOVĈANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

V.

Ukupno novĉani primitci od

financijskih aktivnosti 1321339 0,00

VI.

Ukupno novĉani izdatci od

financijskih aktivnosti 1849710 1857359 100,41

C.

NETO NOVĈANI TIJEK OD

FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI 528371 1857359 351,53

D. UKUPNI NETO NOVĈANI TIJEK 75698 114050 150,66

E.

NOVAC I NOVĈANI

EKVIVALENTI NA POĈETKU

RAZDOBLJA 135078 210778 156,04

F.

NOVAC I NOVĈAI

EKVIVALENTI NA KRAJU

RAZDOBLJA 210776 96728 45,89

G.

POVEĆANJE (SMANJENJE)

NOVCA I NOVĈANIH

EKVIVALENATA 75698 114050 150,66

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

42

Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti subjekta koje stvaraju prihode i biljeţe znatan

porast u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu i to za 180,27 postonih poena. Što se

tiĉe novĉanog tijeka od investicijskih aktivnosti, investicijske aktivnosti prikazuju

veliĉinu nastalih izdataka namijenjenih stvaranju buduće dobiti i novĉanih tokova te se

moţe uoĉiti još veći porast u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu, toĉnije za 705,39

postotnih poena. Financijske aktivnosti su aktivnosti koje rezultiraju promjenom

veliĉine i sastava glavnice i zaduţivanja subjekta. Moţe se vidjeti da financijske

aktivnosti biljeţe porast u 2012.godini u odnosu na 2011.godinu za 351,53 postotnih

poena.

Tablica 4: Pokazatelji poslovanja u robnoj kući MeĊimurka

POKAZATELJI 2010. 2011. 2012.

1. Likvidnosti

a) Tekuća likvidnost 1,0342 0,8513 1,0000

b) Ubrzana likvidnost 0,8990 0,7369 1,1194

c) Financijska stabilnost 1,1818 1,2554 0,9677

2. Zaduţenosti

a) Pokazatelj zaduţenosti 0,4107 0,3751 0,3362

b) Pokazatelj vlastitog financiranja 0,4620 0,4901 0,5209

c) Stupanj pokrića I 59,1872 59,8945 60,6969

d) Stupanj pokrića II 84,6201 79,6542 86,6833

3. Aktivnosti

a) Pokazatelj obrta ukupne imovine 0,2140 0,1287 0,1862

b)Pokazatelj obrta potraţivanja 2,0192 1,3149 0,5691

c)Trajanje naplate potraţivanja 60,8700 76,4900 84,7402

d) Pokazatelj obrta zaliha 7,4603 5,2702 4,0500

e) Broj dana vezivanja zaliha 45,0000 87,0000 129,0000

4. Profitabilnosti

a) Bruto marţa profita 0,0631 0,0320 0,0222

b) Neto marţa profita 0,0567 0,0734 0,0150

c) Rentabilnost imovine (ROA) 0,0121 0,0094 0,0028

d) Rentabilnost kapitala (ROE) 0,0058 0,0046 0,0229

5.Ekonomiĉnosti

a) Ekonomiĉnost ukupnog

poslovanja 1,0137 1,0153 1,0582

b) Ekonomiĉnost prodaje 1,3578 1,3792 1,1852

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

43

Moţe se vidjeti da tekuća likvidnost biljeţi pad te je u 2011. manja od 1,5 što ukazuje

da robna kuća moţe ostati bez sredstava za podmirenje kratkoroĉnih obveza. Poţeljno je

da odnos kratkoroĉne imovine i kratkoroĉnih obveza bude 2:1 te je robna kuća morala

poraditi na povećanju tekuće likvidnosti kako ne bi došlo do problema u podmirenju

kratkoroĉnih obveza. U 2012. godini se tekuća likvidnost povećala u odnosu na 2011.

premda to još uvijek nije dovoljno.

Ubrzana likvidnost ukazuje na to da robna kuća nije imala dovoljno kratkoroĉnih

sredstava u 2010. i 2011. godini da podmiri dospjele obveze bez da prodaje zalihe s

obzirom da ne zadovoljava ni minimalnu vrijednost od 0,9. U 2012.godini se stanje

poboljšalo te ubrzana likvidnost iznosi 1,11.

S obzirom da je pokazatelj financijske stabilnosti u 2010. i 2011.godini bio veći od 1

moţe se zakljuĉiti da se dugotrajna imovina financira iz kratkoroĉnih obveza dok je u

2012. godini pokazatelj financijske stabilnosti manji od 1 što ukazuje na to da se iz

dijela dugoroĉnih izvora financira kratkotrajna imovina što je poţeljno.

Robna kuća ima pokazatelj zaduţenosti manji od jedan što ukazuje da robna kuća ne

koristi zaduţivanje kao većinski oblik financiranja. Manji odnos duga i imovine upućuje

na to da je financijski rizik niţi (manji od 50%).

Pokazatelj vlastitog financiranja je zadovoljavajući, odnosno manji je od 50%. Stupanj

pokrića II je veći od stupnja pokrića I što znaĉi da je dio dugoroĉnih izvora iskorišten za

financiranje kratkotrajne imovine.

Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje da je robna kuća umanjila svoju

sposobnost obrtaja tokom cijele godine s ciljem stvaranja prihoda. Pokazatelj obrtaja

potraţivanja biljeţi znatan pad jednako kao i koeficijent obrtaja ukupne imovine te to

upućuje na probleme robne kuće u naplati potraţivanja. Trajanje naplate potraţivanja

biljeţi rast iz ĉega se vidi da se robnoj kući produljuje vrijeme potrebno da se prodaja

pretvori u novac. Poţeljna je što niţa vrijednost. Pokazatelj obrtaj zaliha biljeţi pad iz

ĉega se moţe vidjeti da se zalihe sve duţe zadrţavanju u skladištu što nam i pokazuju

dani vezivanja zaliha koji su sa 45 dana porasli na 87 dana te na 129 dana.

Pokazatelji profitabilnosti izraţavaju snagu zarade poduzeća, odnosno pokazuju ukupni

efekt likvidnosti, upravljanja imovinom i dugom na mogućnost ostvarenja profita. Kao

što se moţe vidjeti bruto marţa profita biljeţi pad dok neto marţa profita biljeţi sitan

porast u 2011. u odnosu na 2010. dok u 2012. godini biljeţi pad. Razlika bruto i neto

44

marţe profita je u poreznom opterećenju. Pokazatelj povrata na ukupnu imovinu (ROA)

pokazuje sposobnost poduzeća da korištenjem raspoloţive imovine ostvari dobit dok

pokazatelj povrata na ukupni kapital (ROE) pokazuje snagu zarade u odnosu na

ulaganje dioniĉara. Rentabilnost imovine te rentabilnost kapitala nastavljaju trend pada

što ukazuje da robna kuća treba uvesti neke promjene kako bi poboljšala gospodarenje

svojom imovinom. Na temelju usporedbe pokazatelja profitabilnosti kapitala i

profitabilnosti imovine s kamatnim stopama na trţištu (koje odraţavaju cijenu korištenja

tuĊeg kapitala), moguće je zakljuĉiti isplati li se više poduzeću koristiti vlastitim ili

tuĊim kapitalom. Da su, primjerice, stope profitabilnosti vlastitog kapitala vrlo visoke,

pa ĉak i više od stope profitabilnosti imovine, poduzeću bi se isplatilo koristiti tuĊim

kapitalom, i obrnuto.

Pokazatelji ekonomiĉnosti mjere odnos prihoda i rashoda i pokazuju koliko se prihoda

ostvari po jedinici rashoda. Kao što se moţe vidjeti oba pokazatelja ekonomiĉnosti su

veći od jedan što je poţeljno. Ekonomiĉnost prodaje je pala u 2012. godini u odnosu na

2011.godinu

3.3. STRUKTURA TROŠKOVA

Kod svih poslovnih subjekata troškovi se mogu podijeliti prema prirodi odnosno vrsti

utroška. Prema prirodnim vrstama knjiţe se troškovi prema njihovim pojavnim

oblicima i prema svrsi za koju su nastali. Taj kriterij podjele troškova je jedinstven za

sve poslovne subjekte. Prema kriteriju prirodne vrste troškova troškovi se mogu

podijeliti na (Gulin D. i autori, 2006., str. 317):

materijalne troškove

troškove usluga

troškove amortizacije

naknade troškova radnika

troškove osoblja - troškovi plaća i naknada plaća

ostale troškove poštovanja

45

Grafikon 1: Prikaz prirodne vrste troškova u robnoj kući MeĊimurka u 2012.godini

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

Kao što se iz grafikona moţe vidjeti materijalni troškovi zauzimaju najveću udio u

ukupnim troškovima te imaju najveći znaĉaj. Troškovi osoblja takoĊer predstavljaju

vaţnu stavku u ukupnim troškovima.

Tablica 5: Vrste troškova u razdoblju od 2007. do 2012. godine u robnoj kući

MeĊimurka

VRSTA TROŠKA 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

1.Materijalni troškovi 11.667.373 15.141.139 11.569.945 10.014.869 7.067.848 4.404.321

a) Troškovi sirovina i materijala 94.542 102.918 102.225 1.074.316 1.134.292 1.115.899

b) Troškovi prodane robe 9.947.079 13.287.905 9.733.928 6.712.299 4.022.869 1.825.955

c) Ostali vanjski troškovi 1.625.752 1.750.316 1.733.928 2.228.254 1.910.687 1.462.467

2. Troškovi osoblja 2.197.066 2.208.414 2.206.422 1.919.298 1.557.101 1.071.009

a) Neto plaće i nadnice 1.251.984 1.270.904 1.257.677 1.105.111 918.765 657.057

b) Troškovi poreza i doprinosa

iz plaća 630.678 621.482 626.284 534.100 409.669

266.233

c) Doprinosi na plaće 314.404 316.028 322.461 280.087 228.667 147.719

3. Amortizacija 1.086.182 1.430.914 1.077.576 404.137 403.478 404.662

4 Ostali troškovi 2.508.251 2.531.781 2.284.829 1.251.667 471.109 25.579

UKUPNO 17.458.872 21.312.248 17.138.772 13.589.971 9.499.536 5.905.571

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

46

Najveći dio troškova otpada na materijalne troškove, a nakon toga na troškove osoblja.

Materijalne troškove ĉine troškovi sirovina i materijala, troškovi prodane robe te ostali

vanjski troškovi. Materijalni troškovi biljeţe pad, dok ih rašĉlanimo moţe se vidjeti da

primjerice troškovi sirovina i materijala imaju trend rasta u razdoblju od 2007. do 2012.

godine. Troškovi prodane robe biljeţe rast u 2008. u odnosu na 2007. dok nakon toga

imaju trend pada. Troškovi zaposlenika takoĊer imaju trend pada u promatranom

razdoblju.

Grafikon 2: Prikaz materijalnih troškova u razdoblju od 2007. do 2012.godine

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

Kao što se moţe vidjeti iz grafa, najviše troškova otpada na materijale troškove dok

najmanje otpada na amortizaciju. Svi troškovi biljeţe rast u 2008.godini u odnosu na

2007 godinu, a nakon toga imaju trend pada.

47

3.4. DINAMIKA KRETANJA TROŠKOVA

Prikazat će se samo analiza pojedinih troškova po godinama koji zauzimaju najveći

udio u ukupnim troškovima zbog kompliciranosti analize svih troškova robne kuće.

Izdvojeni troškovi analizirani su u razdoblju od šest godina.

Tablica 6: Skraćena tablica s pojedinim troškovima u robnoj kući MeĊimurka za

razdoblje od 2007. do 2012. godine u kunama koji zauzimaju najveći udio u ukupnim

VRSTA

TROŠKA 2007.=100 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. Prosjek

indeks

2007.=100

st.

promj.

osnovni materijal,

sirovine,

poluproizvodi 4.578.437 3.946.698 3.604.139 3.901.492 4.654.563 4.884.553 4.261.647 93,08 6,92

materijal za

ĉišćenje i

odrţavanje 720 822 917 1.839 2.936 3.578 1.802 250,27 150,28

uredski materijal 10.579 12.122 9.391 10.716 10.751 11.754 10.886 102,89 2,90

elektriĉna energija 1.164 1.168 4.865 7.958 11.453 11.856 6.411 550,744 550,74

zajamnine-

najamnine

nekretnina 164.194 182.662 316.609 302.995 281.857 299.225 257.924 157,08 57,00

špediterske usluge 1.586 422 110 385 365 374 540 34,06 65,93

neto plaća

zaposlenima 1.251.984 1.270.904 1.257.677 1.105.111 918.765 657.057 1.076.916 86,01 13,99

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

Iz tablice je vidljivo da najveći dio troškova odlazi na osnovni materijal, sirovine te

poluproizvode te nakon toga neto plaće zaposlenima dok najmanji dio otpada na

materijal za ĉišćenje i odrţavanje. Osnovni materijal, sirovine te poluproizvodi imaju

trend pada u razdoblju od 2007. do 2009.godine dok od 2009. godine na dalje imaju

trend rasta. Moţe se vidjeti da prosjeĉni troškovi osnovnog materijala i sirovina biljeţe

pad u odnosu na baznu godinu (2007.). Najveći pad u odnosu na baznu 2007. godinu

biljeţe troškovi za špediterske usluge i to za 65,93 postotna poena dok najveći porast

imaju troškovi elektriĉne energije što je i bilo za oĉekivati s obzirom da su cijene

elektriĉne energije u proteklim godinama biljeţile rast.

48

Grafikon 3: Prikaz troškova u razdoblju od 2007.do 2012.godine

Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa

Iz grafa je vidljivo da najviše troškova odlazi na osnovi materijal te da kod osnovnog

materijala moţemo vidjeti trend pada od 2007. godine do 2009. Dok je nakon toga

vidljiv trend rasta. Neto plaće su uglavnom ostale iste od 2007.godine do 2011. premda

se mogu vidjeti minimalne oscilacije. Ostali troškovi sudjeluju u veoma malom udjelu u

ukupnim troškovima.

49

4. ZAKLJUĈAK

Tema ovog diplomskog rada je analiza troškova u robnoj kući „MeĊimurka― kroz koju

su prikazani troškovi i upravljanje njima kao prioritet i kontinuirana zadaća upravljaĉke

strukture poduzeća. Cilj ovog rada je bio prikazati troškove po njihovim vrstama,

strukturu troškova, dinamiku kretanja troškova, faze obraĉuna troškova, izraĉunati

pokazatelje uspješnosti poslovanja na primjeru robne kuće.

Da bi se neki poslovni proces odvijao to nije moguće bez utroška resursa i troška. Stoga

je u svakom poduzeću vaţno kako ono upravlja svojim troškovima. Upravljanje

troškovima, predviĊanje, planiranje, kontrola troškova, a najviše smanjenje troškova

moguće je na razne naĉine i primjenom razliĉitih modela. Sve ovo treba postati stalna

briga i trajni zadatak svih razina menadţmenta, posebice smanjivanje troškova, upravo

jer troškovi uvelike utjeĉu na dobitak i uspjeh poduzeća. No, da bi se to postiglo

potrebno je detaljno poznavati strukturu ukupnih troškova poduzeća. Upravljanje

troškovima je sloţen proces koji predstavlja poseban naĉin upravljanja organizacijom i

voĊenja poslovanja. Treba se istaknuti vaţnost informacija koje moraju biti

pravovremene i kvalitetne u svakom trenutku poslovanja zbog pravodobnih reakcija

menadţmenta. Osobe u raĉunovodstvu moraju posjedovati odgovarajuća

raĉunovodstvena, teorijska znanja te imati praktiĉnog iskustva kako bi mogle dati toĉne

podatke o svim troškovima.

Drugi dio ovog rada posvećen je pojmovnom odreĊivanju raĉunovodstva troškova,

navedena su i pojašnjenja njihovih podjela te su pojašnjene metode obraĉuna troškova.

Treći dio se odnosi na poslovanje robne kuće uzete za primjer u ovom radu, poĉevši od

povijesti robne kuće preko osnovnih pokazatelja poslovanja, strukture troškova do

dinamike kretanja troškova. Pri tome su korištene metode indukcije, dedukcije, sinteze i

deskripcije kao i metoda usporeĊivanja, rašĉlanjivanja i eliminiranja, odnosno

analiziranja. Podaci se odnose na razdoblje od 2007. do 2012. godine. Tablice i

grafikoni, priloţeni u radu, izvedeni su iz raĉunovodstvenog servisa robne kuće

„MeĊimurka―.

50

Robna kuća „MeĊimurka― posluje od 11. kolovoza 1966. godine. Oduvijek je bila

zaštitni znak trgovaĉke ponude Ĉakovca. Smještena je u strogom centru grada i svojim

izgledom dominira trgom. Osnovna djelatnost društva je iznajmljivanje poslovnog

prostora, te veleprodaja malih kućanskih aparata marke "Severin", vlastite robne marke

"Wintel", audio video tehnike, te kompletnog programa "Melitte" koji obuhvaća caffe

aparate, filtere za kavu, program"Toppits" i "Swirl".

Zbog financijske i gospodarske krize koja zahvaća i Republiku Hrvatsku robna kuća

„MeĊimurka― biljeţi nešto slabije poslovanje te većina troškova biljeţi porast u

razdoblju od 2007. do 2012. Najveći dio troškova otpada na materijalne troškove, a

nakon toga na troškove osoblja. Materijalne troškove ĉine troškovi sirovina i materijala,

troškovi prodane robe te ostali vanjski troškovi koji biljeţe pad što je i za oĉekivati s

obzirom da se obujam prodaje smanjio što je i za oĉekivati s obzirom na krizu. Jedan od

naĉina da dodatno zaradi kako bi se prebrodila kriza je davanje u najam poslovnog

prostora koji se nalazi u samom centru grada, a ne koristi se, te moţda u budućnosti, ako

se ukaţe potreba, moţe biti prostor gdje će se moći proširiti asortiman ukoliko će biti

potrebe za time. Veliku ušteda je ostvarena time što je voĊenje administrativnih poslova

preseljeno izvan centra grada te je samim time osloboĊen prostor za najam.

Iz financijskih izvještaja moţemo vidjeti da robna kuća ima negativan tren prihoda od

prodaje što govori da treba na tome poraditi, takoĊer treba skratiti dane naplate kako bi

se poslovanje nesmetano odvijalo u budućnosti. Usprkos tome nema razloga za brigu te

robnoj kući nije upitna egzistencija na trţištu zbog dugogodišnjeg iskustva i raznovrsne

ponude koju pruţa prateći trendove na trţištu te ostvaruje iz godine u godinu pozitivan

financijski rezultat.

51

LITERATURA:

I. KNJIGE:

1. Belak V.: „Menadžersko računovodstvo“ , RRiF, Zagreb, 1995.

2. Belak V. i skupina autora: „Računovodstvo poduzetnika s primjerima

knjiženja“;Zagreb, 2006.

3. Gulin D. i skupina autora: „Računovodstvo“; Zagreb 2006.

4. Grupa autora (redaktor I.Spremić): „Računovodstvo“; Zagreb 2003.

5. Gulin D., Sirovica K., Spanjić F., Vašićek V, „Sastavljanje financijskih

izvještaja gospodarskih pravnih osoba―, Zagreb 2000.

6. Horngren C.T., Datar S.M., Foster G., „Cost Accounting – A Managerial

Emphasis“, Prentice Hall, New Jersey, 2003.

7. Meigs & Meigs: „Računovodstvo: temelj poslovnog odlučivanja“, Zagreb

1999.

8. Sagref M.: „Knjigovodstvo 1“, Školska knjiga, Zagreb, 1993.

9. Turk I: „Računovodstvo troškova“, Zagreb 1973.

II. ĈLANCI

1. Drkljaĉa M.; „Mertode upravljanja troškovima“, Znanstveni rad 2004.

2. Periĉić M. : „Računovodstvo troškova u suvremenim tržišnim uvijetima“,

RRiF br.5 2006.

III. OSTALI IZVORI

1. Dimitrić M.: „Računovodstvo troškova –sinopsis predavanja“, 2012.

2. Perĉić H. : „Definicija i struktura računovodstva“:

http://web.efzg.hr/dok/RAC/Definicija%20i%20struktura%20ra%C4%8Dunovo

dstva.pdf

3. Zakon o raĉunovodstvu, Narodne novine 146/05

52

PRILOZI

Prilog 1. Bilanca za srednje i velike poduzetnike na dan 31. prosinca 2011. u robnoj

kući MeĊimurka

Iznos (neto)

Pozicija 2010. 2011.

AKTIVA A) POTRAŢNJA TA UPISANI A

NEUPLAĆENI KAPITAL

B) DUGOTRAJNA IMOVINA 33.731.645 33.333.267

I. NEMATERIJALNA IMOVINA 0 0

1. Izdaci za razvoj 2. Koncesije, patenti, licencije, robne i usluţne

marke, softver i ostala prava

3. Goodwill 4. Predujmovi za nabavu nematerijalne

imovine

5. Nematerijalna imovina u pripremi

6. Ostala nematerijalna imovina

II. MATERIJALNA IMOVINA 33.113.133 23.713.929

1. Zemljište 1.634.958 1.634.958

2. GraĊevinski objekti 29.858.377 29.701.960

3. Postrojenja i oprema 4. Alati, pogonski inventar i transportna

imovina 723.220 458.710

5. Biološka imovina

6. Predujmovi za materijalnu imovinu

7. Materijalna imovina u pripremi

8. Ostala materijalna imovina 896.578 918.301

9. Ulaganje u nekretnine III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA

IMOVINA 618.512 619.338

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli) 600.000 600.000 4. Zajmovi dani poduzetnicima u kojima

postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganja u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 18.512 19.338

7. Ostala dugotrajna financijska imovina 8. Ulaganja koja se obraĉunavaju metodom

udjela

IV. POTRAŢIVANJA 0 0

1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika

53

2. Potraţivanja po osnovi prodaje na kredit

3. Ostala potraţivanja

V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA

C) KRATKOTRAJNA IMOVINA 9.485.882 7.398.827

I. ZALIHE 1.239.873 994.308

1. Sirovine i materijal

2. Proizvodnja u tijeku

3. Gotovi proizvodi

4. Trgovaĉka roba 1.239.873 994.308

5. Predujmovi za zalihe

6. Dugotrajna imovina namijenjena prodaji

7. Biološka imovina

I. POTRAŢIVANJA 4.580.991 3.985.142

1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika

2. Potraţivanja od kupaca 4.522.082 3.898.275

3. Potraţivanja od sudjelujućih poduzetnika 4. Potraţivanja od zaposlenika i ĉlanova

poduzetnika

5. Potraţivanja od drţave i drugih institucija 51.151 22.453

6. Ostala potraţivanja 7.758 64.414 II. KRATTKOTRAJNA FINANCIJSKA

IMOVINA 3.529.940 2.208.601

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli) 4. Zajmovi dani poduzetnicima u kojima

postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganja u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 3.529.940 2.208.601

7. Ostala financijska imovina

IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 135.078 210.776 D) PLAĆENI TR. BUDUĆEG RAZDOBLJA

I OBR.PRIHODI 46.242 34.553

E) UKUPNA AKTIVA 43.263.769 40.766.647

F) IZVANBILANĈNI ZAPISI

54

PASIVA A) KAPITAL I REZERVE 25.469.643 25.444.821

I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 19.964.800 19.964.800

II. KAPITALNE REZERVE

III. REZERVE IZ DOBITI 555.689 563.095

1. Zakonske rezerve 555.689 563.095

2. Rezerve za vlastite dionice 4.667.688 4.667.688

3. Vlastite dionice i udjeli (odbitna stavka) 4.667.688 466.788

4. Statutarne rezerve

5. Ostale rezerve

IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE 4.801.035 4.801.035 V. ZADRŢANA DOBIT ILI PRENESENI

GUBITAK 0 0

1. Zadrţana dobit

2. Preneseni gubitak VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE

GODINE 148.119 115.891

1. Dobit poslovne godine 148.119 115.891

2. Gubitak poslovne godine

VII. MANJINSKI INTERES

B) REZERVIRANJA 0 0 1. Rezerviranja za mirovine, otpremnine i

sliĉne obveze

2. Rezerviranja za porezne obveze

3. Druga rezerviranja

C) DUGOROĈNE OBVEZE 8.578.955 6.586.543

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno 3. Obveze prema bankama i drugim

financijskim institucijama 8.402.756 6.527.380

4. Obveze za predujmove

5. Obveze prema dobavljaĉima

6. Obveze po vrijednosnim papirima 7. Obveze prema poduzetnicima u kojima

postoje sudjelujući interesi

8. Ostale dugoroĉne obveze 176.199 59.163

9. OdgoĊena porezna obveza

D) KRATKOROĈNE OBVEZE 9.172.260 8.691.361

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno 44.748 109.393 3. Obveze prema bankama i drugim

financijskim institucijama 6.139.222 6.422.637

55

4. Obveze za predujmove

5. Obveze prema dobavljaĉima 2.671.620 1.958.661

6. Obveze po vrijednosnim papirima 7. Obveze prema poduzetnicima u kojima

postoje sudjelujući interesi

8. Obveze prema zaposlenicima 100.890 73.629 9. Obveze za poreze, doprinose i sliĉna

davanja 215.276 126.436

10. Obveze s osnove udjela u rezultatu 504 605 11. Obveze po osnovi dugotrajne imovine

namjenjene prodaji

12. Ostale kratkoroĉne obveze E) ODGOĐENO PLAĆANJE TR. I PRIHOD

BUDUĆEG RAZD. 42.911 43.922

F) UKUPNO - PASIVA 43.263.769 40.766.647

G) IZVANBILANĈNI ZAPISI

Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa

56

Prilog 2: Bilanca za srednje i velike poduzetnike na dan 31. prosinca 2012. u robnoj

kući MeĊimurka

POZICIJA U kunama bez lipa

31.12.2011. 31.12.2012.

AKTIVA

A. Potraţivanja za upisani a neuplaćeni kapital

B. Dugotrajna imovina (stalna sredstva) 33.333.267 32.892.630

I Nematerijalna imovina 0 0

1. Izdaci za razvoj

2. Koncesije, patenti, licencije, robne i usluţne marke, softver i ostala

prava

3. Goodwill

4. Predujmovi za nabavu nematerijalne imovine

5. Nematerijalna imovina u pripremi

6. Ostala nematerijalna imovina

II Materijalna imovina 32.713.929 32.292.630

1. Zemljište 1.634.958 1.634.958

2. GraĊevinski objekti 29.701.960 29.353.102

3. Postrojenja i oprema (strojevi)

4. Alati, pogonski inventar i transportna imovina 458.710 421.404

5. Biološka imovina

6. Predujmovi za materijalnu imovinu

7. Materijalna imovina u pripremi

8. Ostala materijalna imovina 918.301 883.166

9. Ulaganje u nekretnine

III Dugotrajna financijska imovina 619.338 600.000

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli) 600.000 600.000

4. Zajmovi dani pod. u kojima postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganje u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 19.338

7. Ostala dugotrajna financijska imovina

8. Ulaganja koja se obraĉunavaju metodom udjela

IV Potraţivanja 0 0

1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika

2. Potraţivanja s osnove prodaje na kredit

3. Ostala potraţivanja

V OdgoĊena porezna imovina

57

C. Kratkotrajna imovina (obrtna sredstva) 7.398.827 5.434.017

I Zalihe 994.308 579.267

1. Sirovine i materijal (dijelovi i sitni inventar)

2. Proizvodnja u tijeku

3. Gotovi proizvodi

4. Trgovaĉka roba (i nekretnine u prometu) 994.308 579.267

5. Predujmovi za zalihe

6. Ostala imovina namijenjena prodaji

7. Biološka imovina

II Potraţivanja 3.985.142 3.260.935

1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika

2. Potraţivanja od kupaca 3.898.275 3.243.840

3. Potraţivanja od sudjelujućih poduzetnika

4. Potraţivanja od zaposlenika i ĉlanova poduzetnika

5. Potraţivanje od drţave i drugih institucija 22.453 12.669

6. Ostala potraţivanja 64.414 4.426

III Kratkotrajna financijska imovina 2.208.601 1.497.089

1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika

2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima

3. Sudjelujući interesi (udjeli)

4. Zajmovi dani pod. u kojima postoje sudjelujući interesi

5. Ulaganja u vrijednosne papire

6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 2.208.601 1.497.089

7. Ostala financijska imovina

IV Novac u banci i blagajni 210.776 96.726

D. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i obraĉunati prihodi 34.553 21.760

F. Ukupna AKTIVA 40.766.647 38.348.407

G. Izvanbilanĉni zapisi

PASIVA

A. Kapital i rezerve 25.444.821 25.441.513

I Temeljni (upisani) kapital 19.964.800 19.964.800

II Kapitalne rezerve

III Rezerve iz dobiti 563.095 568.890

1. Zakonske rezerve 563.095 568.890

2. Rezerve za vlastite dionice 4.667.688 4.667.688

3. Vlastite dionice i udjeli (odbitna stavka) 4.667.688 4.667.688

4. Statutarne rezerve

5. Ostale rezerve

IV Revalorizacijske rezerve 4.801.035 4.801.035

V Zadrţani dobitak ili preneseni gubitak 0 0

58

1. Zadrţana dobit

2. Preneseni gubitak

VI Dobit ili gubitak poslovne godine 115.891 106.788

1. Dobit poslovne godine 115.891 106.788

2. Gubitak poslovne godine

VII Manjinski interesi

B. Rezerviranja 0 0

1. Rezerviranja za mirovine, otpremnine i sliĉne obveze

2. Rezerviranja za porezne obveze

3. Druga rezerviranja

C. Dugoroĉne obveze 6.586.543 8.547.612

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno

3. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama 6.527.380 8.547.612

4. Obveze za predujmove (dugoroĉne)

5. Obveze prema dobavljaĉima

6. Obveze po vrijednosnim papirima

7. Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi

8. Ostale dugoroĉne obveze 59.163

9. OdgoĊena porezna obveza

D. Kratkoroĉne obveze 8.691.361 4.336.766

1. Obveze prema povezanim poduzetnicima

2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno 109.393 81.920

3. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama 6.422.637 2.714.305

4. Obveze za predujmove

5. Obveze prema dobavljaĉima 1.958.661 1.243.680

6. Obveze po vrijednosnim papirima

7.Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući

Interesi

8. Obveze prema zaposlenima 73.629 53.594

9. Obveze za poreze, doprinose i sliĉna davanja 126.436 243.070

10. Obveze s osnove udjela u rezultatu 605 197

11. Obveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji

12. Ostale kratkoroĉne obveze

E. OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod bud. razd. 43.922 22.516

F. Ukupna PASIVA 40.766.647 38.348.407

G. Izvanbilanĉni zapisi

Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa

59

Prilog 3.: Raĉun dobiti i gubitka u robnoj kući „MeĊimurka― u 2011.godini

Iznos (neto)

Pozicija 2010 2011

I. POSLOVNI PRIHODI 14.608.853 10.577.267

1. Prihod od prodaje 9.249.850 5.240.210

2. Ostali poslovni prihodi 5.359.003 5.337.057

II. POSLOVNI RASHODI 13.589.971 9.499.536

1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda

2. Materijalni troškovi 10.014.869 7.067.848

a) Troškovi sirovina i materijala 1.074.316 1.134.292

b) Troškovi prodane robe 6.712.299 4.022.869

c) Ostali vanjski troškovi 2.228.254 1.910.687

3. Troškovi osoblja 1.919.298 1.557.101

a) Neto plaće i nadnice 1.105.111 918.765

b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 534.100 409.669

c) Doprinosi na plaće 280.087 228.667

4. Amortizacija 404.137 403.478

5. Ostali troškovi 1.251.667 471.109

6. Vrijednosno usklaĊivanje 0 0

a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine)

b) kratkotrajne imovine (osim financijske imovine)

7. Rezerviranja

8. Ostali poslovni rashodi

III. FINANCIJSKI PRIHODI 375.935 268.847

1. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iz odnosa s povezanim

poduzetnicima

2. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iu odnosa s nepovezanim

poduzetnicima 375.935 268.847

3. Dio prihoda od produţenih poduzetnika i sudjelujućih interesa

4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske imovine

5. Ostali financijski prihodi

IV. FINANCIJSKI RASHODI 1.284.721 1.213.960

1. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iz odnosa s povezanim

poduzetnicima

2. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iu odnosa s nepovezanim

poduzetnicima 1.284.721 1.213.960

3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske imovine

4. Ostali financijski rashodi

V. UDIO U DOBITI OD PRODUŢENIH PODUZETNIKA

VI. UDIO U GUBITKU OD PRODUŢENIH PODUZETNIKA

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 372.307 304.031

VIII. IZVANREDNI -OSTALI RASHODI 274.322 269.151

60

IX. UKUPNI PRIHODI 15.357.095 11.150.145

X. UKUPNI RASHODI 15.149.014 10.982.647

XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA 208.081 167.498

1. Dobit prije oporezivanja 208.081 167.498

2. Gubitak prije oporezivanja 0 0

XII. POREZ NA DOBIT 59.962 51.607

XIII. DOBITAK ILI GUBITAK RAZDOBLJA (148-151) 148.119 115.891

1. Dobit razdoblja 148.119 115.891

2. Gubitak razdoblja 0 0

DODATAK RDG-u

XIV. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA

1. Pripisana imateljima kapitala matice

2. Pripisana manjinskom interesu

Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa

61

Prilog 4: Raĉun dobiti i gubitka u robnoj kući „MeĊimurka― u 2012. godini

POZICIJA U kunama bez lipa

2011. 2012.

1. POSLOVNI PRIHODI 10.577.267 6.999.005

1. Prihodi od prodaje 5.240.210 1.855.760

2. Ostali poslovni prihodi 5.337.057 5.143.245

II. POSLOVNI RASHODI 9.499.536 5.905.571

1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku

i gotovih proizvoda

2. Materijalni troškovi 7.067.848 4.404.321

a) Troškovi sirovina i materijala 1.134.292 1.115.899

b) Troškovi prodane robe 4.022.869 1.825.955

c) Ostali vanjski troškovi 1.910.687 1.462.467

3. Troškovi osoblja 1.557.101 1.071.009

a) Neto plaće i nadnice 918765 657.057

b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 409.669 266.233

c) Doprinosi na plaće 228.667 147.719

4. Amortizacija 403.478 404.662

5. Ostali troškovi 471.109 25.579

6. Vrijednosno usklaĊivanje 0 0

a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine)

b) kratkotrajne imovine (osim financijske

imovine)

7. Rezerviranja

8. Ostali poslovni rashodi

III. FINANCIJSKI PRIHODI 268.847 136.934

1. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sliĉni

prihodi iz odnosa s povezanim poduzetnicima

268.847 136.934

2. Kamate, teĉajne razlike, dividende, sliĉni

prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i

drugim osobama

3. Dio prihoda od pridruţenih poduzetnika i

sudjelujućih interesa

4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske

imovine

5. Ostali financijski prihodi

IV. FINANCIJSKI RASHODI 1.213.960 837.978

1. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi s

povezanim poduzetnicima

2. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi iz

odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim

osobama

1.213.960 837.978

3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske

62

imovine

4. Ostali financijski rashodi

V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŢENIH

PODUZETNIKA

VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŢENIH

PODUZETNIKA

VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 304.031 16.051

VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 269.151 250.091

IX. UKUPNI PRIHODI 11.150.145 7.151.990

X. UKUPNI RASHODI 10.982.647 6.993.640

XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE

OPOREZIVANJA

167.498 158.350

1. Dobit prije oporezivanja 167.498 158.350

2. Gubitak prije oporezivanja 0 0

XII. POREZ NA DOBIT 51.607 51.562

XIII. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA 115.891 106.788

1. Dobit razdoblja 115.891 106.788

2. Gubitak razdoblja

Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa

63

Prilog 5: Izvještaj o novĉanom tijeku u robnoj kući „MeĊimurka― u 2012.godini

Red br. POZICIJA U kunama bez lipa

2011. 2012.

NOVĈANI TIJEK POSLOVNIH AKTIVNOSTI

1. Dobitak prije poreza 167498 158350

2. Amortizacija 403478 404662

3. Povećanje kratkoroĉnih obveza

4. Smanjenje kratkoroĉnih potraţivanja 595849 724207

5. Smanjenje zaliha 245565 415041

6. Ostalo povećanje novĉanog tijeka 12700 724304

I.

Ukupno povećanje novĉanog tijeka od poslovnih

aktivnosti 1425090 2426564

1. Smanjenje kratkoroĉnih obveza 746314 646264

2. Povećanje kratkoroĉnih potraţivanja

3. Povećanje zaliha

4. Ostalo smanjenje novĉanog tijeka 51607 72966

II.

Ukupno smanjenje novĉanog tijeka od poslovnih

aktivnosti 81591 719230

A.

NETO NOVĈANI TIJEK OD POSLOVNIH

AKTIVNOSTI 609169 1707334

NOVĈANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

1.

Novĉani primitci od prodaje dugotrajne materijalne

i nematerijalne imovine 16637

2.

Novĉani primitci od prodaje vlasniĉkih i duţniĉkih

instrumenata 19338

3. Novĉani primitci od kamata

4. Novĉani primitci od dividendi

5. Ostali novĉani primitci od investicijskih aktivnosti

III. Ukupni novĉani primitci od investicijskih aktivnosti 35975

1.

Novĉani izdatci za kupnju dugotrajne materijalne i

nematerijalne imovine 5100

2.

Novĉani izdatci za stjecanje vlasniĉkih i duţniĉkih

financijskih instrumenata

3. Ostali novĉani izdatci od investicijskih aktivnosti

IV. Ukupno novĉani izdatci od investicijskih aktivnosti 5100

B.

NETO NOVĈANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH

AKTIVNOSTI 5100 35975

NOVĈANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

1.

Novĉani primitci od izdavanja vlasniĉkih i

duţniĉkih financijskih instrumenata

2.

Novĉani primitci od glavnice kredita, zaduţnica,

pozajmica i drugih posudbi

3. Ostali primitci od financijskih aktivnosti 1321339

V. Ukupno novĉani primitci od financijskih aktivnosti 1321339

1. Novĉani izdatci za otplatu glavnice kredita i 1708997 1747263

64

obveznica

2. Novĉani izdatci za isplatu dividendi 140713 110096

3. Novĉani izdatci za financijski najam

4. Novĉani izdatci za otkup vlastitih dionica

5. Ostali novĉani izdatci od financijskih aktivnosti

VI. Ukupno novĉani izdatci od financijskih aktivnosti 1849710 1857359

C.

NETO NOVĈANI TIJEK OD FINANCIJSKIH

AKTIVNOSTI 528371 1857359

D. UKUPNI NETO NOVĈANI TIJEK 75698 114050

E.

NOVAC I NOVĈANI EKVIVALENTI NA

POĈETKU RAZDOBLJA 135078 210778

F.

NOVAC I NOVĈAI EKVIVALENTI NA KRAJU

RAZDOBLJA 210776 96728

G.

POVEĆANJE (SMANJENJE) NOVCA I

NOVĈANIH EKVIVALENATA 75698 114050

Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa

65

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA TROŠKOVA U

ROBNOJ KUĆI „MEĐIMURKA― izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Mire Dimitrić. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraţivaĉkog rada i

koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje, stavove,

zakljuĉke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom

radu na uobiĉajen, standardan naĉin citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

TakoĊer, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na sluţbenim

stranicama Fakulteta.

Studentica

Dunja Milihram