Sveučilište Jurja Dobrile u Puli...1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i makro okruženje) 2. Kulturni turizam Pule i Istre 2.1. Kulturni turizam Istre i Pule

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Feasibility studija revitalizacije pulskih utvrda u sklopu projekta Adrifort

2

SADRŽAJ 1. Položaj i sadašnje stanje pulskih utvrda u sklopu projekta Adrifort

1.1. Administrativne informacije 1.2. Položaj 1.3. Administrativne ingerencije (vlasništvo) 1.4. Status (kulturna baština) 1.5. Pregled fizičkih karakteristika 1.6. Povijesna i kulturna važnost 1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i makro okruženje)

2. Kulturni turizam Pule i Istre 2.1. Kulturni turizam Istre i Pule 2.2. Pulske utvrde i kulturni turizam Pule 2.3. Pulske utvrde i urbani razvoj Grada Pule

3. Pulske utvrde i održivi razvoj (Afrić Rakitovac) 3.1. Pulske utvrde i ekonomski razvoj – sadašnje stanje 3.2. Uloga utvrda u održivom razvoju 3.3. Upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održivog razvoja 3.4. Ciljevi održivog razvoja na planiranom prostoru 3.5. Iskoristivost potencijala utvrda kao poluge održivog razvoja 3.6. Izgradnja lokalnog održivog razvoja kroz revitalizaciju sustava pulskih utvrda

4. Revitalizacija pulskih utvrda i njihova uloga u budućem razvoju kulturnog turizma te gospodarstva Pule i Istre 4.1. Javna dostupnost 4.2. Planovi konzervacije 4.3. Razina prostorne intervencije 4.4. Planovi rekonstrukcije 4.5. Uključivanje u planove kulturnog turizma 4.6. Primarni prioriteti revitalizacije 4.7. Sekundarni prioriteti revitalizacije 4.8. SWOT analiza pulskih utvrda 4.9. Preporuke za buduće prostorno planiranje prostora utvrda

[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ] 3


1. Položaj i sadašnje stanje pulskih utvrda u sklopu projekta Adrifort

1.1. Administrativne informacije

U sklopu projekta ADRIFORT (Adriatic Fortresses and Military Areas),

sufinanciranog od strane EU putem programa IPA Adriatic CBC, u kojem sudjeluje

dvanaest partnera iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke pod

vodstvom glavnog partnera Regije Veneto, kao partneri s hrvatske strane, Sveučilište

Jurja Dobrile u Puli u suradnji s Gradom Pulom preuzelo je važnu ulogu znanstvene,

istraživačke i organizacijske podrške u strateškom planiranju održivog upravljanja

pulskim fortifikacijskim sustavom. Kao pilot projekt ovakve prirode, ADRIFORT teži

trajnom prekograničnom partnerstvu u upravljanju prirodnom i kulturnom baštinom

obalnih područja, uključujući u prvoj fazi promišljanja revitalizacije i revalorizacije

pulskih fortifikacija pet važnih utvrđenih objekata iz doba Austro-Ugarskog carstva na

području prigradskog naselja Štinjan, koje raspolaže ogromnim turističkim potencijalom

zbog razvedenog i nedevastiranog obalnog područja od 170 ha te utvrdu Sveti Mihovil

koja se nalazi na području sveučilišnog kampusa, kao budući studentski multimedijalni

centar.

Svrha projekta je pravilno vrednovanje dosad neadekvatno valorizirane europske

baštine, razvoj javne svijesti o njenoj vrijednosti, analiza mogućih modela održivog

upravljanja pulskim fortifikacijama u funkciji društveno-ekonomskog razvoja lokalne

zajednice i stvaranje novog turističkog proizvoda uređenjem pješačkih i biciklističkih

staza s putokazima i info točkama. Istraživanjem i pravilnim vrednovanjem ovog bitnog

segmenta pulskog fortifikacijskog sustava, moguće je pratiti glavne faze i originalne

lokalne tipove gradnje utvrda u prvom od tri obrambena fortifikacijska prstena,

osmišljena i izgrađena radi zaštite središnje ratne luke austrougarske ratne mornarice,

uglavnom od sredine 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata, koji su se sastojali od

26 većih utvrda, osam topničkih bitnica i šezdesetak baterija povezanih u velikoj mjeri

rovovima i podzemnim tunelima.

Krajnji cilj projekta je adekvatno vrednovanje prirodnog okoliša i utvrda kao

specifičnog dijela arhitektonske kulturne baštine Grada Pule te razvijanje novog

turističkog proizvoda na štinjanskom poluotoku, uređenjem pješačkih i biciklističkih

staza na površini od oko 52.500 m2, s putokazima i info-punktovima, u namjeri da se u

4

realizaciju projekta uključe relevantne udruge civilnog društva i lokalno stanovništvo.

Projektom su obuhvaćene tri lokacije (Debeli vrh, Munida i Proština) s pripadajućim

fortifikacijskim objektima na području Štinjana:

1. Obalna utvrda PUNTA KRISTO sa dvjema uzobalnim topničkim bitnicama

Punta Kristo Nord i Sud, u kojoj je predviđeno uređenje Međunarodnog edukativno-

dokumentacijskog centra na površini od 300 m2. Programsku podršku i brigu o centru

vodit će Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u suradnji s udrugom „Prijatelji udruge Punta

Kristo“. Putem partnerstva i prekogranične suradnje te kroz različita događanja u samoj

utvrdi planirano je promicanje civilnih inicijativa i međukulturnog dijaloga, dok će se

edukativnim akcijama javnost poticati na aktivnije sudjelovanje i brigu o svom

kulturnom nasljeđu. U planu je organiziranje različitih izložbi, prikazivanje promotivnih

sadržaja te provođenje edukacijskih tečajeva i radionica za zainteresirane dionike s

ciljem poticanja održivosti projekta. Jedan od ciljeva projekta je, naime, uspostavljanje

komunikacijske platforme prema javnosti, prije svega u smislu infrastrukturnih

promjena i aktivnog angažmana, kako bi se osigurao učinkovit dijalog među uključenim

dionicima o mogućim alternativnim načinima korištenja objekata, poticanjem dijaloga i

razmjenom iskustava među partnerima. Radi pravilne valorizacije, zaštite i tretmana

vrijednog graditeljskog nasljeđa u srpnju 2014. izrađen je konzervatorski elaborat za

utvrdu Punta Kristo.



2. Obalna potkovasta utvrda MONTE GROSSO s pripadajućom topničkom

bitnicom. U sklopu projekta ADRIFORT provedena su potrebna stručna istraživanja, na

osnovu kojih je izrađena konzervatorska podloga za utvrdu Monte Grosso;

3. Bitnica VALMAGGIORE, gdje je predviđeno uređenje okoliša;

4. Kružna utvrda MUNIDE gdje će se urediti staza i okoliš;

5. Obalna topnička bitnica ZONCHI, gdje je predviđeno uređenje prilaznih

putova i okoliša; te

6. Utvrda Sveti Mihovil, koja se nalazi unutar budućega sveučilišnog kampusa u

Puli, u kojoj je predviđeno uređenje multimedijalnog studentskog centra. Za potrebe

adekvatne valorizacije utvrde u okviru projekta ADRIFORT planirano je i provedeno 3D

lasersko skeniranje i arhitektonska dokumentacija aktualnog stanja utvrde.

Polazeći od pretpostavke da utvrđena baština razasuta po jadranskoj obali može

predstavljati vrijedan razvojni resurs, kako u gospodarskom, tako i u socijalnom smislu,

projektni partneri složili su se kako je vrlo važno osnažiti kapacitet postojećih ustanova

te očuvati i upravljati specifično jadranskom kulturnom baštinom, djelujući u četiri

smjera: 1) započeti s održivim upravljanjem i operativnim planiranjem kulturnom

baštinom naših nacionalnih područja ove osebujne europske regije, uključujući ne samo

državne ustanove, već i civilno društvo te privatni sektor; 2) pokrenuti iznova aktivno

korištenje tvrđava, a ne samo nastojati tvrđave obnoviti i pasivno čuvati kao povijesno

nasljeđe; 3) suočiti se s limitiranim novčanim sredstvima ADRIFORT projekta te trajno

očuvanje povijesne materijalne baštine pokušati ostvariti uz pomoć lokalnih i

nacionalnih izvora, kao i pristupima europskim fondovima; 4) preuzimajući očuvanje i

promociju tvrđava na lokalnim razinama, nastojati ih uključiti u širu mrežu korištenjem

modernih informatičkih tehnologija.

Uz razvoj dokumentacijske podloge i planova održivog upravljanja utvrdama,

projektom ADRIAFORT planirano je provođenje sljedećih operativnih aktivnosti na

lokalnom nivou:

1. postavljanje polazne osnove za uređenje puteva i staza (izrada studija),

2. postavljanje klupa, koševa za smeće i pristupne rampe za vozila,

3. označavanje info-tablama punktova kod svake utvrde,

4. osmišljavanje i označavanje info-tablama pješačke i biciklističke staze na području od

170 ha pokriveno borovom šumom,

6

5. razgledavanje utvrda korištenjem lokalnih turističkih brodica za izlete iz pulske luke

preko Muzila i Štinjana do otočja Brijuni, te organizirani posjeti kopnenim putem;

6. izrada publikacija, kataloga i turističkih promidžbenih depliana, web stranica i

osmišljena promocija na međunarodnim turističkim sajmovima te na drugim mjestima

tijekom cijele godine;

7. uključivanje lokalnog stanovništva u projekt: MO Štinjan i Udruge prijatelja utvrde

Punta Kristo ili koncesija malim poduzetnicima koji će brinuti o održavanju staza i

objekata.

1.2. Položaj

Kao pilot projekt moguće održive valorizacije pulskog fortifikacijskog krajolika,

ADRIFORT obuhvaća područje prigradskog naselja Štinjana, za koje se smatra da

raspolaže iznimnim turističkim potencijalom zbog razvedenog i nedevastiranog obalnog

područja od Puntižele do Monumenata – Sv. Katarina od 170 ha, pokrivenog makijom i

šumom preko tri brežuljka iznad mora sa pet utvrđenih objekata iz doba Austro-

ugarskog carstva.



Štinjanski kompleks utvrda pripada prvom prstenu pulskih fortifikacija, koji je,

zajedno s brijunskim i utvrdama na Muzilu, štitio ulaz u pulski zaljev. Utvrde su

smještene na sjevernom dijelu pulskog zaljeva, u atraktivnom priobalnom krajoliku s

jedinstvenim pogledom na pulsku luku i brijunski akvatorij.

Cijelo područje Štinjana, nakon razdoblja Venecije i kratke francuske vlasti

početkom devetnaestog stoljeća, potpada pod austrijsku vlast. Kada je sredinom 19.

stoljeća tadašnja Austro-Ugarska odlučila da Pula postane glavna carska luka s

brodogradilištem, i štinjansko područje postaje veliko vojno gradilište. Tada su

izgrađene sve i danas vidljive, a poneke i dobro očuvane utvrde. Nažalost graditelji

su koristili i građu svojih prethodnika tako da su tada nestali ostaci gotovo svih

prapovijesnih, rimskih i kasnijih utvrda, svetišta, zidina i putova koji su vodili sjevernom

stranom pulske luke i povezivali štinjanska naselja na brežuljcima. Najviše tada

uništenih ostataka građevina (zidine, rimska tvornica tkanine, terme, kupališta,

svetilišta) bilo je na morskom potezu Valelunga – Monumenti – Zonki i na brežuljcima

iznad njih.

Danas je Štinjan prigradsko naselje u sastavu grada Pule. Nakon Drugog

svjetskog rata Štinjan je zbog Jugoslaviji strateški važne pulske vojne luke i zaštite

Brijuna pod “nadzorom” JNA. U tom periodu razvoj Štinjana je usporen, većina teritorija

i obale je pod vojskom, razvoj za stanovništvo, koje se bavi poljoprivredom, ribarstvom

ili radi u pulskim poduzećima, uglavnom stagnira. Do demilitarizacije vojnih područja

8

(2003.) građani Pule nisu ni znali što se na tom području točno nalazi i kako izgleda, jer

nije prikazivan ni na jednoj civilnoj karti, a iz ostalih dijelova grada vidjela se samo

šumovita obala. Demilitarizacijom zaljeva pruža se mogućnost bolje integracije tih zona

u urbani prostor, te kvalitetnije povezanosti sa središtem grada i javnim funkcijama.

Danas je teritorij Štinjana vrlo značajan za analizu i proučavanje vojne arhitekture na

našim prostorima. Njegov je značaj prvenstveno u karakterističnoj arhitekturi utvrda

Punta Christo i Monte Grosso, koje čuvaju temeljne značajke razvoja pulskog

fortifikacijskog sustava, uključujući dobro očuvane oblike tzv. Martello tornja.1

Utvrda Punta Kristo (Punta Christo), smještena na strateškoj poziciji na ulazu

u pulski zaljev, na Rtu Proština, nasuprot Nacionalnom parku Brijuni, u blizini Štinjana,

bila je najveća i najsnažnija obalna topnička blindirana utvrda austrougarskog

obrambenog sustava grada Pule, koji predstavlja vrhunac europskog fortifikacijskog

graditeljstva 19. stoljeća. Obalna utvrda Punta Kristo nalazi se iznad rta Kristo i

poluotoka koji sa sjevera zatvara pulski zaljev, vjerojatno na lokaciji prijašnje crkvice ili

kapelice, na 27 metara nadmorske visine. Tvrđava ima čak 270 prostorija, a prostire se

na više od deset tisuća četvornih metara.

Utvrda je zanimljiva i važna ne samo zbog izuzetno atraktivnog položaja u

očuvanoj prirodi i priobalnom okruženju s prekrasnim pogledom na pulski zaljev,

lukobran, Stoju i Muzil te obližnji brijunski akvatorij, već i zato što u jedinstvenom

arhitektonskom kompleksu objedinjuje sve faze izgradnje pulskog fortifikacijskog

sustava: od Martello tornja iz 1836., preko veće kružne utvrde slične tipu Franz I.

građene od 1857. do 1859. koja je integrirala prvi Martello toranj, do šire kružne utvrde

slične tipičnom “pulskom tornju” s četiri kofra, koja je izgrađena 1864./65. i

inkorporirala prethodne faze, do finalne transformacije u veliku poligonalnu obalnu

utvrdu s blindiranom čeličnom kupolom, dogradnjom dva bočna krila (od 1880. do

1883.), s tri otvorene topničke bitnice, svaka sa po dva topa i električnim reflektorom.2

Iako je za vrijeme talijanske vlasti čitav sustav zapostavljen, utvrda je nakon toga bila u

vojnoj uporabi sve do 1990-ih godina. Nakon demilitarizacije, utvrda je šumskim

stazama povezana s turističkim naseljem Puntižela, obližnjim svjetionikom i

štinjanskom lučicom. Utvrda, o kojoj je posljednjih petnaestak godina brinula grupica

mladih lokalnih entuzijasta, postala je popularno stjecište ljetnih glazbenih festivala.

1 Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014., str. 13.

2 Krizmanić Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 52-57.



Utvrda Monte Grosso nalazi se na štinjanskom brdu Grosso (Brdina, Debea Vrv),

ponad uvale Zonchi (Žunac), na lokaciji histarske gradine, a klasificirana je kao obalna

oklopna utvrda. Na nadmorskoj visini od 67 metara postavljena je, zajedno s Fortom

Punta Cristo i kružnom utvrdom Munide, na najistaknutije mjesto, koje sa sjevera

zatvara ulaz u pulski zaljev. Jedan je od najstarijih pulskih fortifikacijskih objekata koji

je izgradila Austrija sredinom 19. stoljeća radi zaštite glavne luke i ratne mornarice.

Velika utvrda polukružnog oblika građena je od 1836., kada je izveden Martello toranj

promjera 10 metara, da bi se nadogradnjama od 1852. do 1856. pretvorila u dvoetažni

segmentni pulski toranj promjera 45 m, a 1859. je dodan i obrambeni nasip. Sa

sjeveroistočne strane danas se nalaze razrušeni dijelovi: utvrda je, naime, teško stradala

u savezničkom bombardiranju 7. veljače 1945., kada su se zapalile dvije kazamate sa

streljivom i srušile dio unutarnjih zidova. Dio utvrde dodatno je devastiran 1898.,

prilikom izgradnje vodospreme za potrebe Štinjana u tambur dvoru utvrde. Danas je ovo

izuzetno vrijedno zdanje s ugrađenim Martello tornje iz prve faze gradnje (jedinim

sačuvanim iz cijelog sustava obrane), napušteno i očuvano u lošem stanju, izloženo

pljački kamena i obraslo korovom.3 Utvrda ima i kulu čije stepenice vode do krova, s

kojega se pruža jedan od ljepših pogleda na okruženje. Novoizrađena konzervatorska

studija ukazuje na povijesnu važnost utvrde i razmjere devastacije, te predlaže mjere

zaštite i konzervacije te konsolidacije arhitektonskih elemenata, kako bi se omogućilo

sigurno razgledavanje. Također, ukazuje se na mogućnost rekreativne i edukativne

3 Krizmanić Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008.,str, 58-63.

10

namjene kompleksa, koji se nalazi duboko u šumi, u očuvanoj prirodi, u blizini naselja

Štinjan, na pulskoj periferiji.4

Zonchi je obalna topnička bitnica smještena na južnom rtu uvale Žunac, uz samu

obalnu crtu na 11.66 m/n.v., na sjevernoj strani pulskog zaljeva, preko puta Muzila. Radi

se o jednom od najstarijih fortifikacijskih objekata, izgrađenih s ciljem zaštite grada i

ulaza u pulski zaljev. 1823. godine izvedena je odvojena otvorena zemljana bitnica, s

izlomljenim kamenim potpornim zidovima, a pravac joj je obrane bio prema istoimenoj

uvali i otvorenom zaljevu, s barutanom/stražarnicom. Godine 1832. dodana joj je nova

obrambena stražarnica, barutana i cisterna. Poluzatvorena kazamata s četiri topa ispod

obrambenog nasipa dodana je u trećoj fazi gradnje (1842.). Duž obrambenih nasipa

iskopan je rov u živoj stijeni preko kojega je, ispred ulaza, izveden drveni podizni most.

Od 1866. do 1881. srušena su dva obrambena tornja, a povećan je broj topova ispod

obrambenih nasipa. 1903. godine pretvara se u bočnu topničku bitnicu s četiri

brzometna topa te zaštićenim spremištem za streljiva. Zanimljivo je spomenuti da je

1914. s topničkom bitnicom Punta Christo sudjelovala u onesposobljavanju francuske

podmornice Curie koja je namjeravala tada napasti pulsku luku. Krajem Drugog

svjetskog rata oštećena je u bombardiranju. Danas je, nažalost, kao i većina drugih

bitnica, zapuštena i obrasla korovom.5

4 Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014. 5 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 36-40.

[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]

11


Munida je kružna utvrda koja se nalazi na vrhu Monte Monetta ponad Mulimenta, na 52

m/n.v.. Od 1852. do 1854. izgrađena je kamenom iz obližnjih kamenoloma i dovršena

kružna utvrda promjera 34 m, tipa pulski toranj s internim dvorištem i prednjim tambur

dvorom.6 Početkom Prvog svjetskog rata postala je skladište i vojarna za smještaj

posade. Do utvrde je izgrađena vodosprema. Savezničko zrakoplovstvo bombardiralo ju

je 1945. Danas je nenastanjena, izložena pljački kamena, obrasla korovom, no u

relativno dobrom stanju.

Valmaggiore spada u jednu od obalnih kazamatiranih poligonalnih topničkih

bitnica, a udaljena je oko tristo metara od utvrde Monte Grosso, ponad sjeverne punte

uvale Žunac, na Campo Varetonu, na 35,3 m/n.v. Prilaz je iz Štinjana. Izgrađena je drugoj

fazi gradnje pulskog fortifikacijskog sustava, u razdoblju između 1884. i 1886., na

6 Ibid., str. 86.

12

lokaciji gdje je 1869. izvedena bitnica s trideset merzera. Ukopana je u teren s

unutarnjim dvorištem i prostorijama, a tunelom je spojena sa puškarnicom i krovom.

Uslijed bombardiranja 7. veljače 1945. oštećena je i devastirana. Nakon 1947. do danas

je bez najmene.7 Danas je ova bitnica potpuno obrasla vegetacijom i drvećem koje

prikriva njezinu arhitektonsku vrijednost.

Potkovasta utvrda/segmentni pulski toranj San Michele (Sv. Mihovil) nalazi

se na istoimenom brdu, na 35 m/n.v., u okviru kompleksa bivše Opće bolnice i budućeg

sveučilišnog kampusa. Prilaz je iz Preradovićeve ulice. Sakralni bizantski kompleks

benediktonskog samostana i trobrodne bazilike Sv. Mihovila s grobnom kapelom Sv.

Klementa iz VI. stoljeća srušeni su 1851. zbog gradnje utvrde. U prvim turističkim

vodičima (primjerice, Kandler, 1845. ili Gareis, 1876.) može se naći podatak da je slavni

talijanski pisac Dante Alighieri, prilikom svog posjeta Istri, koju spominje i u

Božanstvenoj komediji, navodno boravio upravo u samostanu sv. Mihovila.

Od 1852. do 1854. izgrađen je dvoetažni segmentni pulski toranj promjera 30m s

unutarnjim kružnim dvorištem i prednjim tambur dvorom. Od 1896. nalazi se u okviru

civilne bolnice, da bi 1914., kao i većina starijih kružnih utvrda iz prve faze gradnje

fortifikacijskog sustava bila pretvorena u skladište i vojarnu. Od 1920.ih u vlasnišvu je

Bolnice Santorio-Santorio. Od 4. rujna 1943. kroz utvrdu je izveden ulaz u protuzračno

sklonište, koji su mogli koristiti samo bolesnici i zaposlenici Bolnice. Od 1. rujna 1945. u

utvrdu su smještene nezbrinute obitelji, a donedavno je bila skladište zapaljivih tekućina

bolnice. Neprimjereno se rabi sa srušenim prednjim tambur dvorom, obrasla u korov,

zapuštena, u lošem građevnom stanju, s neadekvatnom dogradnjom u internom

7 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 142-143.


13


dvorištu. 8 U sklopu projekta ADRIFORT planirana je njezina prenamjena u

multimedijalni studentski centar u okvirima novog sveučilišnog kampusa.

1.3. Administrativne ingerencije (vlasništvo)

Prema informacijama iz pravne službe nadležnog gradskog odjela, zemljišno-

knjižni vlasnik svih štinjanskih utvrda je Grad Pula, a u tijeku su vlasnički postupci

utvrđivanja prava vlasništva, tužitelj je Republika Hrvatska:

1) Utvrda Monte Grosso – k.č. 307/1 i k.č. 307/2, obje k.o. Štinjan – nalazi

se u vlasništvu Grada Pule, u tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja

i Grada Pule kao tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno

je da se nekretnine stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo

kulturnog dobra;

2) Utvrda Punta Christo – k.č. 329/3 k.o. Štinjan - nalazi se u vlasništvu Grada

Pule, u tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja i Grada Pule kao

tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno je da se

nekretnine stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo kulturnog


14

dobra, kao i da je u tijeku postupak evidentiranja i obilježavanja utvrđenog

pomorskog dobra;

3) Utvrda Munida – k.č. 280/13 k.o. Štinjan – nalazi se u vlasništvu Grada Pule, u

tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja i Grada Pule kao

tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno je da se nekretnine

stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo kulturnog dobra;

4) Bitnica Zonchi – k.č.zgr. 52/1 k.o. Štinjan – nalazi se u vlasništvu Grada Pule, u

tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja i Grada Pule kao

tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno je da se nekretnine

stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo kulturnog dobra;

5) Bitnica Valmaggiore – k.č. 327/5 k.o. Štinjan – nalazi se u vlasništvu RH;

zabilježeno je da se nekretnine stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju

svojstvo kulturnog dobra, kao i da je u tijeku postupak evidentiranja i

obilježavanja utvrđenog pomorskog dobra;

6) Utvrda Sv. Mihovil – k.č.zgr. 1258 k.o. Pula – nalazi se u vlasništvu Opće

bolnice Pula, zabilježeno je svojstvo kulturnog dobra.

Sveučilište Jurja Dobrile, kao trenutni korisnik utvrde Sveti Mihovil, trebalo bi u procesu

objedinjavanja nekretnina koje će koristiti steći i formalno vlasništvo nad predmetnom

utvrdom.

1.4. Status (kulturna baština)

Prema informacijama nadležnog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u

Puli i podacima iz Registra kulturnih dobara (http://www.min-

kulture.hr/default.aspx?id=31), sve su štinjanske utvrde, kao i utvrda Sv. Mihovil

zaštićene i imaju status kulturnog dobra.

U Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture RH nalaze se sljedeći podaci o

utvrdama koje su predmet ovog elaborata:

1. Utvrda PUNTA KRISTO (Punta Christo) - oznaka dobra Z-4556; pravni status:

zaštićeno kulturno dobro; vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno; klasifikacija:

profana graditeljska baština; UNESCO zaštita: ne. Vrijeme nastanka: 1836. god. do 1883.

god. Opis dobra: Obalna utvrda Punta Kristo smještena je iznad rta poluotoka koji sa

sjevera zatvara Pulski zaljev, vjerojatno na lokaciji prijašnje crkvice. Oko 1836. izveden

je „Martello toranj“ promjera 10,4 m. God. 1857-1859. izgrađena je veća kružna utvrda

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=31



15


slična tipu „Franz I“ unutar koje je ostao integriran „Martello toranj“.God.1864-65.

izgrađena je šira kružna utvrda slična tipu „Pulski toranj“ promjera 71,5 m s četiri kofra

unutar koje je integrirana starija kružna utvrda tipa „Franz I“ s „Martello tornjem“. God.

1880-1883. utvrdi se dograđuju dva bočna krila s nasipima i rovovima čime se

transformira u veću poligonalnu utvrdu s blindiranom čeličnom kupolom i tri topničke

bitnice. Tada postaje najveća obalna blindirana moderna utvrda K.u.K. tvrđavnog

topništva.

2. i 3. Graditeljski sklop i arheološka zona utvrde Monte Grosso, topničke bitnice

Valmaggiore i merzerskih bitnica Monte Grosso i sv. Maištada – oznaka dobra Z-

4472; pravni status: zaštićeno kulturno dobro; vrsta: nepokretno kulturno dobro –

kulturno-povijesna cjelina; klasifikacija: arheološka baština. UNESCO zaštita: ne. Vrijeme

nastanka: 1836. god. do 1908. god. Opis dobra: Obalna potkovasta utvrda Monte Grosso

smještena je na lokaciji Debea Vrv ponad uvale Žunac, na mjestu prapovijesnog

gradinskog naselja. Oko 1836. izveden je „Martello toranj“ s fiksnim drvenim mostom.

God. 1852.-1856. gradi se dvoetažni segmentni „Pulski toranj“ s unutarnjim kružnim

dvorištem i prednjim tambur dvorom. Obalna kazamatirana poligonalna topnička

bitnica Valmaggiore nalazi se iznad sjeverne punte uvale Žunac. JZ od utvrde je

merzerska bitnica Monte Grosso, a SI na lokaciji porušene crkvice i prapovijesnog

gradinskog naselja je merzerska bitnica Sv. Maištada. Obje merzerske bitnice su nastale

između 1902. i 1908. Iako prvobitno nisu zamišljene kao obrambena skupina, zbog

promjena vojne tehnike to postaju.

16

4. i 5. Utvrda Munida i topnička bitnica Žunac (Zonchi) kod Štinjana; oznaka dobra – Z-

4017; pravni status: zaštićeno kulturno dobro; vrsta: nepokretno kulturno dobro –

pojedinačno; klasifikacija: profana graditeljska baština; UNESCO zaštita: ne. Vrijeme

nastanka: 1852. god. do 1854. god. Opis dobra: Utvrda Munida smještena je na vrhu

ponad Mulimenta na 52 m n/v. Građena je 1852.-1854. kao kružna utvrda promjera 34

m tipa „pulski toranj“s internim dvorištem i prednjim tambur dvorom. Zidana je

tradicionalnom tehnikom gradnje s vanjskim stijenkama od većih kamenih blokova i

zapunom od vapnenog morta. Obalna topnička bitnica Žunac (Zonchi) smještena je na J

rtu uvale Žunac na 11,66 m/n.v. Izgrađena je prije 1820. kao odvojena otvorena

zemljana bitnica, s izlomljenim kamenim potp. zidovima i parapetima, barutanom i

stražarnicom. Cisterna i nova obrambena stražarnica povezana s novom barutanom

izlomljenim zidom s puškarnicama dodana 1932. Oštećena je u bombardiranju 1945.

6. Utvrda Sv. Mihovil; oznaka dobra Z-4020; pravni status: zaštićeno kulturno dobro;

vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno; klasifikacija: profana graditeljska

baština; UNESCO zaštita: ne. Opis dobra: Potkovasta utvrda sv. Mihovil (San Michele)

smještena je na istoimenom brežuljku na 35 m n/v. U izvorima se na ovom prostoru

spominje postojanje kompleksa benediktinskog samostana s trobrodnom bazilikom sv.

Mihovila i grobnom kapelom sv. Klementa. Radi gradnje utvrde te sakralne građevine

srušene su 1851.g. Od 1852-54.g. gradi se dvoetažni segmentni „Pulski toranj“ promjera

30 m s unutarnjim kružnim dvorištem i prednjim tambur dvorom. Od 1896. g. do danas

nalazi se na području Civilne bolnice. Unutar međa kulturnog dobra nalazi se i zgrada

praonice, sagrađena vjerojatno 1938-1940.g., prema projektu ing. Alberta Turine.

Jednostavnog je modernističkog oblikovanja i visoke graditeljske vrijednosti.


17


Utvrda Punta Kristo djelomično je obrađena Konzervatorskom podlogom koja sa

sustavom mjera zaštite obuhvaćenih kulturnih dobara čini sastavni dio Generalnog

urbanističkog plana Grada Pule. Utvrda je uvrštena u kategoriju “1“ zaštite koju čine

građevine ili sklopovi građevina izuzetne spomeničke vrijednosti šireg regionalnog i

državnog značaja, koje se moraju apsolutno očuvati i obnoviti metodama znanstvene

obrade i konzervatorskih načela, a na kojima je dozvoljeno rušenje samo neadekvatnih

suvremenih dodataka građevini. Za potrebe izrade GUP-a, izrađena je Konzervatorska

podloga odgovarajućeg mjerila, a smjernice za zaštitu područja predmetne podloge,

ugrađene su u odredbe za provođenje GUP-a. 9 Detaljna konzervatorska podloga je, osim

za područje Štinjana, izrađena i za kompleks bolnice i sveučilišnog kampusa.

1.5. Pregled fizičkih karakteristika

Fortifikacije obuhvaćene projektom ADRIFORT predstavljaju dobar uzorak

specifičnosti lokalne fortifikacijske arhitekture, ključne faze razvoja pulskog

fortifikacijskog sustava i ujedno specifičan tip gradnje utvrda prvog prstena obrane

ratne luke i arsenala.

Tako, primjerice, obalna topnička baterija Val di Zonchi, najstarija od štinjanskih

fortifikacija, pripada prvim pulskim utvrđenjima poljskog tipa, građenima već u

dvadesetim godinama 19. stoljeća: niskim, ukopanim fortifikacijama koje su na strateški

značajnim točkama kontrolirale ulaze u pulski zaljev: od obalne utvrde Marie Louise,

artiljerijske baterije na otoku sv. Petra i poljske utvrde Maksimilijan do same obalne

topničke baterije u uvali Žunac na suprotnoj, sjevernoj strani pulske luke.

Za pulsko područje karakteristične kružne/segmentne utvrde 19. stoljeća,

podignute između 1832. i 1866. godine, možemo svrstati u četiri važne skupine: prva tri

švedska, odnosno tornjevi Franz I., zatim Martello tornjevi, pulski tornjevi i pulski

segmentni/potkovasti tornjevi. U navedenom je razdoblju podignuto čak dvadeset

kružnih/segmentnih tornjeva na petnaest obrambenih lokacija. Između 1832. i 1859.

podignuta su i tri topnička tornja Franz I: radi se o tzv. Švedskim tornjevima (prve

pulske kružne utvrde svrstavaju se u istu tipološku skupinu s kasnije izvedenim

veronskima, a slijedom toga i sa stotinu godina ranije ostvarenim obalnim kružnim

tornjevima u Švedskoj), uvjetno tipološki nazvanima po caru Franji I., jer je jedan od njih

9 Belić Raunić, B., Maren, K.: Utvrda Punta Kristo, Konzervatorski elaborat, Pula, srpanj 2014.

18

pod njegovim imenom do danas sačuvan na otoku Sv. Andrije: prvi je na Maxu (koji je

1960.-ih zdrobljen u tvornici cementa), drugi na otoku Sv. Andrije (do danas sačuvan, ali

u lošem stanju) u pulskoj luci, a treći je iz 1859., integriran u četvrtu i petu fazu razvitka

obalne utvrde Punta Christo.10

U tridesetim godinama 19. stoljeća u gradnji pulskih utvrda pojavljuju se tzv.

Martello tornjevi: jednostavne okrugle građevine promjera oko 10 metara, s otvorima za

topove na prvom katu, nastale po modelu sličnih engleskih topničkih tornjeva iz 1778.,

obalnih fortifikacija čiji je izvor u francuskim protugusarskim utvrdama. Ovaj tip, tipičan

za ranu fazu gradnje pulskih fortifikacija, skladno je inkorporiran u kasnije faze

izgradnje utvrda Punta Christo i Monte Grosso. Svi su ti tornjevi kasnije uklopljeni u

modernije utvrde, a danas najbolje sačuvan i uklopljen u kasnije izgrađene zidine veće

polukružne utvrde čini Martello toranj na Monte Grossu.

Nakon što je 1850. godine odlučeno da će glavna vojna baza Austro-Ugarske

Monarhije biti upravo u Puli, obrambeni sustav pulskog zaljeva počeo se širiti i

nadopunjavati izgradnjom stalnih utvrda i baterija u svim smjerovima, međusobno

udaljenih ne više od 1,5 km. Tipične utvrde te faze bile su kružnog ili polukružnog oblika

s atrijem u sredini te dubokim jarkom, pokretnim mostom i nasipom bočno i ispred njih.

Prve kružne utvrde tipa “Pulski toranj”, promjera 30-45 metara izgrađene su u razdoblju

od 1852. do 1856. godine na lokacijama Monsival (Fort Bourgignon), Muzil, San Giorgio

(Sv. Juraj), Munide i Cassoni Vecchi, a prvi potkovasti (polukružni) tornjevi tipa “Pulski

segmentni toranj” na lokaciji Monte Zaro, Monvidal i San Michele (Sv. Mihovil), te najveći

segmentni toranj promjera 45 metara, oko Martello tornja na Monte Grossu. 11

Utvrde obuhvaćene projektom ADRIFORT zorno predstavljaju, dakle, ključne faze

razvoja pulskog fortifikacijskog sustava i lokalno specifičan tip gradnje utvrda prvog

prstena obrane ratne luke, koje su bile raspoređene po okolnim brežuljcima na

udaljenostima koje su omogućavale vizualne kontakte i nadzor međuprostora vatrom.

Martello toranj na Punta Christo integriran je 1859. godine u veću kružnu utvrdu

Franz I., promjera 25,5, metara, a 1865. u širu kružnu utvrdu promjera 71,50 metara.

Zbog brzog razvoja artiljerije, faza kružnih i polukružnih utvrda ubrzo zastarijeva pa se

postojeće utvrde rekonstruiraju, a grade se i nove, suvremenije. Osamdesetih godina 19.

stoljeća gradi se drugi prsten fortifikacijskih objekata, a linija obrane premješta se na

10 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 35. 11 Belić Raunić, Barbara (prir.): Fortifikacijski sustav Pule, Grad Pula, Pula, 2011.


19


veću udaljenost od središta grada, kako bi se zbog većeg dometa vatrenog oružja

onemogućilo bombardiranje civilnih i vojnih ciljeva, prije svega pulske luke i Arsenala.

Utvrde i baterije ove faze su poligonalnih oblika, sa šiljastim dijelom okrenutim u smjeru

očekivanog dolaska napadača. Izumom brizantne granate, obalne se fortifikacije

opskrbljuju oklopljenim topovima usmjerenima prema moru, koji se skrivaju u

blindirane čelične kupole s hidrauličkim okretanjem.

Uz izgradnju novih suvremenih poligonalnih utvrda i topničkih baterija u širem

krugu oko grada i zaljeva između 1880. i 1895., modernizirale su se obalne utvrde i

baterije. Tako je 1895. dograđen i preuređen u poligonalnu obalnu utvrdu i kružni toranj

na Punta Christo, koji sa svojima trima topničkim baterijama postaje najsnažnijom

obalnom utvrdom fortifikacijskog topništva Austro-Ugarske Monarhije.

Pored utvrda, u Puli i okolici bio je izgrađen i velik broj utvrđenih baterija.

Otvorene merzerske baterije, poput baterije Monte Grosso bile su jednostavnije građene,

s platformama za smještaj oružja, barutanama i objektima za smještaj vojske, kao

svojevrsna dopuna starijim utvrdama, koje su već izgubile natjecanje s artiljerijom.

20

Tijekom Prvog svjetskog rata sva su tri sustava obrane (odvojene utvrde, skupine

utvrda i utvrđene crte bojišnice) ujedinjena u jedinstvenu Utvrdu Pula (Festung Pola),

koja je 1917. zauzimalo područje na prostoru od Limskog do Raškog kanala i do

Premanturske punte, s miniranim akvatorijem, četiri zrakoplovne luke (otok Kozada, Sv.

Katarina, Puntižela i Valbandon) i skupinom utvrda na Malom Lošinju. U tom

obrambenom trokutu 1915. godine, službovalo je 42.500 časnika i vojnika.

Nasuprot očekivanjima, velikim bitkama na prostoru Austro-Ugarske Monarhije

nikada nije slijedila ratna operacija u Puli, osim pokušaja prodora francuske podmornice

Curie u pulsku luku 23. prosinca 1914. godine, koja je tom prilIkom i potopljena.

Vjerojatno je čitav sistem obrane, po špijunskim informacijama sigurno poznat

talijanskoj vojsci, odvraćao napad. Možemo reći da su pulske fortifikacije već svojim

izgledom odvraćale napadače i time efikasno štitile luku i grad pred napadom.

U Drugom svjetskom ratu dio utvrda je oštećen. Između 9. siječnja 1944. i 6.

svibnja 1945. Pomorska tvrđava Pula pogođena je savezničkim bombardiranjima

dvadeset i tri puta. Glavni su ciljevi bili arsenal i brodogradilište, vojne zone na sjeveru

luke, od Vallelunge do Punte Kristo, te Musil, Stoja i luka na Velom Brionu. Tada su


21


oštećene i danas napuštena utvrda i merzerska bitnica Monte Grosso, topnička bitnica

Zonchi i Valmaggiore, kao i utvrde na Stoji.12

Poslije Drugog svjetskoga rata i kratke anglo-američke uprave, u Pulu dolazi

jugoslavenska vojska, koja je dio utvrda koristila za skladišta, dok objekte koji ne

odgovaraju novim potrebama napušta. Time su ovi povijesni ali i tehničko-tehnološki

spomenici prepušteni vegetaciji i devastaciji. S druge strane, vojna je namjena ostvarila

svojevrsnu “konzervatorsku” funkciju, tako da se ti objekti i zemljište na taj način dugi niz

godina čuvaju, u relativno dobrom stanju, sve do odlaska vojske 1991. godine. Od tada,

većina fortifikacijskih objekata postepeno se napušta, pa su oni sve pristupačniji javnosti,

napušteni i nečuvani, izloženi svim vrstama devastacija i uništenja.

1.6. Povijesna i kulturna važnost

Povijesna i kulturna važnost adekvatne valorizacije pulskih utvrda proizlazi iz

činjenice što taj, u mediteranskim i srednjeeuropskim okvirima jedinstveni fortikacijski

kulturni krajolik predstavlja važno razdoblje razvoja i urbanizacije moderne Pule, nakon

što je izabrana za glavnu austrijsku ratnu luku te ujedno zorno svjedoči o multikulturnoj

povijesti Pule i Istre i vrijednostima zajedničkog europskog nasljeđa. Vrijednosti lokalne

baštine promatramo pritom kao jedinstvene i ograničene strukture koje se namjerava

očuvati, zaštiti, sabrati i prenijeti budućim naraštajima.13 Urbani identitet moderne Pule

bio je puno stoljeće i pol definiran vojnom funkcijom, a nakon demilitarizacije potrebno

je osmisliti novu civilnu namjenu bivšim vojnim kompleksima, čime će se ujedno

kvalitetno redefinirati identitet i imidž grada.

Kulturna, simbolička i povijesna vrijednost dio su pojma kulturnog nasljeđa bez

kojih ono ne postoji. Memorijalne i simboličke vrijednosti odražavaju značenje

kulturnog dobra za one koji pomoću njega stvaraju identitet ili su s njim emotivno

povezani te ovise o sadašnjim percepcijama mjesta kao genius loci. Kulturni značaj svake

vrste kulturnog dobra – povijesne građevine, grada ili krajolika sadržan je u njegovom

prostornom ustroju, materijalnoj građi, građevinama i oblikovanju, smještaju i okolini,

funkciji i sadržajima, duhovnim povezanostima i značenjima. Ocjena kulturnog značaja

izravno je povezana s načinom budućeg djelovanja i ima presudni utjecaj na postupke i 12 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna I, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 161. 13 Vidi Ashworth, G., Howard, P.: European Heritage, Planning and Management. Cromwell Press, Wilthshire,

1999. i Ashworth, G., Graham, B., Tunbridge, J.: Pluralising Pasts: Heritage, Identity and Place in

Multicultural Societies, Plutopress, London, 2007.

22

programe održavanja i razvitka. Stupanj kulturnog značaja baštine glavni je čimbenik za

oblikovanje mjera zaštite i pristup njegovu budućem razvoju. Bez ocjene kulturnog

značaja i prepoznavanja suštinskih elemenata i svojstava, neprimjerenim bi postupcima

vrijednosti kulturnog dobra mogle biti oštećene ili nepovratno izgubljene.

Današnji, međunarodni sustav vrednovanja kulturne baštine uključuje nekoliko

grupa vrijednosti: svojstvene ili intrinzične vrijednosti koje ovise o građi i svojstvima

kulturnog dobra, te pridružene – subjektivne, društvene i gospodarske vrijednosti.U

intrinzične vrijednosti ubraja se evidentna, fizička vrijednost koja se odnosi na

materijalne sastavnice i dokaze djelovanja zajednice u prošlosti kojima je oblikovana

pojavnost kulturnog dobra. Povijesna vrijednost odnosi se na način prema kojem je

sadašnje stanje kulturnog dobra moguće povezati s prošlosti. Može biti ilustrativna,

asocijativna, povezana sa znamenitim osobama ili događajima. Povijesna vrijednost ovisi

o stupnju građe očuvane do danas. Vrijednost oblikovanja i estetskih kvaliteta koje

proizlaze iz oblikovanja zgrada, struktura ili kulturnog krajolika u cjelini obuhvaća


23


kompoziciju (oblike, proporcije, siluete, volumen, poglede i vizure, itd.) materijale,

detalje i vrsnoću izrade. Estetsko oblikovna vrijednost uglavnom se odnosi na vizualne i

fizičke aspekte kulturnog dobra i smatra se među najvažnijima za prepoznavanje

vrijednosti baštine.14

U 105 godina austrijske vladavine prostorni razvitak grada Pule bio je uvjetovan

smještajem građevina obrambenog sustava. Gradnjom različitih utvrda i topničkih

bitnica proizvedena je osobita fortifikacijska arhitektura, koja slijedi tehničke inovacije i

logiku ratnih vještina, arhitektura oblikovana na tradiciji renesanse i baroka, na

znanjima talijanskih vojnih arhitekata promicanim širom Europe već od XV. stoljeća te

djelovanjem stare, autentične habsburške škole gradnje fortifikacija. Nastala je tako

arhitektura čiste geometrije, koja postaje najviši domet arhitektonske forme. Pulske

habsburške fortifikacije pripadaju povijesti i kulturi grada, proizvod su umijeća građenja

u XIX. stoljeću, s imanentnim umjetničkim vrijednostima. Danas je to vrhunsko hrvatsko

graditeljsko naslijeđe europskog značaja.15

Obilježavanje stote obljetnice Prvog svjetskog rata prilika je za promišljanje o

zajedničkoj povijesti, nasljeđu i vrijednostima koje dijelimo s ostalim europskim

narodima. Smještena u graničnoj zoni intenzivnih kulturnih dodira, razmjena i migracija,

nakon što je 1850. izabrana za glavnu austrijsku ratnu luku i pomorsku bazu, Pula je s

južnoistarskim priobaljem prošla nagli proces urbanizacije i modernizacije koji je jedan

14 Dumbović Bilušić Biserka, Kulturna baština u Hrvatskoj pred novim izazovima, časopis Kvartal, br. X-1/2-

2013, str. 6-11; http://www.ipu.hr/uploads/documents/2212.pdf . 15 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 8-9.

http://www.ipu.hr/uploads/documents/2212.pdf

24

od najstarijih europskih gradova u samo 65 godina pretvorio od stoljećima zapuštene

malarične provincije u multikulturnu europsku metropolu. O tom dinamičnom procesu,

naglo prekinutom izbijanjem Prvog svjetskog rata (i detaljno dokumentiranom u

monografiji Puna je Pula Mije Mirkovića/Mate Balote16), svjedoči i relativno dobro

očuvana vojna arhitektura i fortifikacijska baština, jedinstvena u širem mediteranskom i

europskom kontekstu, koja danas čini posebnu kategoriju kulturnog krajolika iznimne

vrijednosti.

Prošlogodišnjim pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji otvorile su se nove

mogućnosti valorizacije vrijedne fortifikacijske baštine u okviru europskih projekata

prekogranične suradnje i raznih kulturno-turističkih inicijativa koje nekadašnju

arhitekturu rata pretvaraju u prostore promicanja civilnih inicijativa, kulturne suradnje,

mira i interkulturnog dijaloga. Radi se definitivno o važnom segmentu zajedničke

europske baštine, koja ujedno ima važnu ulogu u naglašavanju lokalnih specifičnosti,

kreiranju identiteta i brendiranju, poticanju socijalne inkluzije i kohezije, ali i razvoju

baštinskog turizma koji kroz kreativnu interpretaciju povijesti i urbanu regeneraciju

može znatno doprinijeti blagostanju lokalnog stanovništva, povećanju zaposlenosti i

održivom razvoju.17

Istraživanja ključnih elemenata urbanog identiteta Pule, provedena proteklih

godina na Interdisciplinarnom studiju Kultura i turizam, ukazala su na velik potencijal

korištenja vrijedne europske i svjetske kulturne baštine i zajedničke multikulturne

prošlosti u lokalnom i regionalnom održivom razvoju. Lokalno stanovništvo, posjetitelji i

stručnjaci slažu se da Pulu, osim burne prošlosti i povijesnih diskontinuiteta koji su

rezultirali karakterističnom multikulturalnošću i različitim kulturama sjećanja, čini

posebnom upravo jedinstvena urbana matrica i velika koncentracija spomenika iz

antičkog, venecijanskog i austrijskog razdoblja, za koje međutim još uvijek nisu

pronađeni optimalni modeli zaštite i održivog korištenja. Osim zapuštene starogradske

jezgre, infrastrukturnih i prometnih problema, kao ključan problem prepoznato je

neadekvatno upravljanje i vrednovanje kulturne baštine iz austrijskog perioda, te

nepostojanje strateškog promišljanja urbanog razvoja koje bi uključilo i valorizaciju

fortifikacijske arhitekture njenom primjerenom upotrebom za kulturne, znanstvene i

16 Balota, Mate: Puna je Pula, Amforapress, Pula, 2006. 17Vidi McKercher, B., Hilary du Cros, H.: Cultural Tourism. The Partnership Between Tourism and Cultural

Heritage Management, Routledge, New York, London, 2009. i Strategija zaštite, očuvanja i održivog

gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture

RH, Zagreb, 2011.


25


turističke namjene. Sustavno obrazovanje i razvoj svijesti o vrijednosti kulturne baštine

zasigurno bi doprinijeli i njenom kvalitetnijem vrednovanju, što bi u konačnici moglo

rezultirati i uvrštenjem na UNESCO-vu listu kulturne baštine ne samo antičkog, već i

austrijskog razdoblja, koja to zbog svoje jedinstvenosti i univerzalne vrijednosti

nedvojbeno zaslužuje.18

Osim univerzalnog značenja vrednovanja zajedničke baštine i kulturnog sjećanja

europskih naroda, pulske fortifikacije imaju i važnost jedinstvenog arhitektonskog

spomeničkog sustava, odnosno kulturnog krajolika. Utvrde obuhvaćene projektom

ADRIFORT posebno su zanimljive jer svjedoče o važnim fazama razvoja pulskog

fortifikacijskog sustava u širem europskom kontekstu i tipološkim specifičnostima

lokalnih utvrda te o ključnom periodu urbanizacije moderne Pule i Istre.

1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i makro okruženje)

Pulske su fortifikacije, kao specifičan vid arhitektonskog nasljeđa, dugo bile dio

zatvorenih vojnih zona i zbog toga nepristupačne javnosti, zbog čega često nisu ni bile

doživljavane kao vrijedna baština. Nakon odlaska vojske i demilitarizacije pulskog

područja, ta je arhitektura, jedinstvena u širem europskom kontekstu, bila nažalost

prepuštena raznim oblicima devastacije i, osim u rijetkim pozitivnim primjerima

valorizacije i brige, najčešće od strane lokalnih entuzijasta i civilnih udruga, nije

adekvatno integrirana u širu zajednicu, odnosno u mikro i makro okruženje.

Iako u širem europskom kontekstu nalazimo brojne primjere dobre prakse u

valorizaciji utvrda i njihovoj integraciji u svakodnevni život i održivi razvoj lokalne

zajednice (od muzeja, kulturnih, kongresnih i znanstveno-istraživačkih centara, preko

stambenih i objekata za potrebe lokalne zajednice do ugostiteljskih objekata, vinoteka,

hostela i hotela te objekata mješovite rekreacijsko-kulturno-turističke namjene), na

pulskom području vrlo je malo adekvatno valoriziranih fortifikacija.

Među njima svakako treba spomenuti obalnu blindiranu poligonalnu utvrdu

Verudella koja je još 1970-ih korištena u ugostiteljske svrhe, no 1980-ih nažalost postaje

odlagalište i spalionica smeća. 19 Prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu grupice

stručnjaka, utvrda je 2002. pretvorena u akvarij i centar za spašavanje morskih kornjača.

18 Vidi Robinson, M., Picard, D.: Tourism, Culture and Sustainable Development, UNESCO, Paris, 2006.


26

Slična utvrda u autokampu Stoja20, koju je na korištenje od Grada Pule dobio

“Arenaturist” i koja se također dugo koristila kao disco-klub, trenutno je u žalosnom

stanju i propada zarasla u vegetaciju. Novu je, izuzetno atraktivnu kulturnu funkciju

dobila poligonalna blindirana obalna utvrda Brioni Minor na Malom Brijunu21, koja je

postala jedinstvena pozornica pod zvjezdanim nebom za predstave međunarodnog

kazališnog projekta Ulysses. Fort Bourgignon, na vrlo atraktivnoj poziciji u turističkoj

zoni na Zlatnim stijenama, nakon desetljeća korištenja za glazbene festivale, gradske su

vlasti prepustile na korištenje Arheološkom muzeju.

Utvrda Sv. Juraj, tipičan i odlično očuvani Pulski toranj u neposrednoj blizini

gradskog groblja, bila je predviđena za sjedište Restauratorskog zavoda, no od tog se

projekta odustalo, navodno zbog visokih troškova preuređenja. Vrlo sličan pulski toranj

– blizanac utvrde Sv. Juraj, utvrda Casoni Vecchi, prepuštena je na korištenje lokalnoj

zajednici, odnosno udrugama mladih koji ju koriste kao prostor za druženje, rock

koncerte, razne programe mjesnog odbora i druge korisne civilne inicijative (zanimljivo

je da još od 1976. postoji i idejno rješenje te studija uporabe ove utvrde za srednju

20 Ibid., str. 110. 21 Ibid., str. 168.


27


glazbenu školu22). Pulski toranj na Monvidalu neadekvatno se koristi, kao i jedna od

najstarijih pulskih utvrda na otočiću Sv. Andrija u pulskoj luci23, koja danas služi kao

zapušteno odlagalište za brodske limove. S druge strane, utvrda Punta Christo, koju su

dugo održavali lokalni entuzijasti, postala je stjecište popularnih ljetnih festivala.

Lokalne udruge i entuzijasti brinu se i održavaju utvrdu Turtijan24 u vanjskom

obrambenom prstenu pulskih fortifikacija, udruga za zaštitu životinja Snoopy koristi

prostor utvrde Pomer25 u neposrednoj blizini odlagališta otpada na Kaštijunu kao

sklonište za napuštene kućne ljubimce, dok za utvrdu San Daniele26 na rubu park-šume

Šijana i u neposrednoj blizini najstarijeg prapovijesnog nalazišta u Hrvatskoj (špilje

Šandalja) postoji zajednički interes korištenja za edukacijsko-muzejsko-rekreacijski

centar institucije za zaštitu prirode Natura Histrica i Arheološkog muzeja Istre.

Kao glavna prepreka adekvatnom korištenju često se navodio problem vlasništva,

no osim toga, provedena istraživanje i analize ukazuju na nepostojanje adekvatnog

modela upravljanja i korištenja, te se kao mogući model održivog upravljanja predlaže

osnivanje gradskog poduzeća za upravljanje fortifikacijama, koji bi, po uzoru na

europske modele dobre prakse, taj važan posao obavljao u koordinaciji s civilnim

22 Ibid., str. 90. 23 Ibid., str. 24. 24 Ibid. Str. 128. 25 Ibid., str. 130. 26 Ibid., str. 124.

28

društvom, odnosno udrugom građana koja bi se brinula za kulturnu baštinu grada.

Također, korisno bi bilo primijeniti postojeće modele privatno-javnog partnerstva,

uspješnih poduzetničkih inicijativa i akcija udruga entuzijasta, kao i iskustva sličnih

europskih projekata umrežavanja i valorizacije vrijedne fortifikacijske baštine (ATFORT,

HerMan, Forte Cultura, Fortius, itd.). Održivo upravljanje fortifikacijama pretpostavlja i

rješavanje postojećih infrastrukturnih problema (priključak struje, vode itd.) i složene

postupke rekonstrukcije i adaptacije (za koje također postoje kvalitetni europski modeli

dobre prakse), koji bi riješili problem hidro i toplinske izolacije kao preduvjet bilo

kakvom korištenju.

Razvoj modela održivog upravljanja pulskim fortifikacijama svakako bi trebao

uključiti unapređenje znanja o kulturnoj baštini kroz sustavno dokumentiranje i

istraživanje, veću učinkovitost zaštite, bolje ugrađivanje kulturne baštine u svakodnevni

život i kreativne aktivnosti lokalnog staovništva te u gospodarsko i društveno okruženje,

kao i njihovu veću dostupnost javnosti. Ovisno o stupnju očuvanosti, obnovi utvrda i

njihovoj kvalitetnijoj integraciji u lokalnu zajednicu se, prema mišljenju stručnjaka,

može pristupiti na dva načina: dok je lošije očuvane utvrde moguće sanirati isključivo

metodom konzervacije očuvanih struktura, odnosno zadržavanjem ruševnog stanja uz

konsolidaciju postojećih zidanih struktura, bolje sačuvanim utvrdama, u skupinu kojih

pripada i ona štinjanska, potrebno je pristupiti integralnom obnovom, odnosno

rekonstrukcijskim i adaptacijskim zahvatima. Na taj se način na utvrdama

rekonstruiraju svi čitljivi urušeni konstruktivni elementi. Naravno, kako se radi o

zaštićenim spomenicima kulture njihovo korištenje mora biti uskladeno s povijesnim

aspektom objekata što nosi i odredena ograničenja s obzirom na njihovu povijesnu i

arhitektonsku vrijednost.27

Učeći od europskih primjera dobre prakse (fortifikacijski kompleks u bivšoj

vojnoj Suomenlinna u helsinškoj luci, Pomorski muzej hidroaviona u Tallinu, tvrđava

Spandau u Berlinu, fortifikacijski sustav u Krakowu itd.) valja ponajprije istaknuti razlog

i svrhu zaštite i očuvanja kulturnih dobara, odnosno njihovu kulturnu i povijesnu

vrijednost: pošto pulski kompleks utvrda, kao i sva kulturna dobra, simbolički

predstavlja ključne vrijednosti lokalne multikulturne povijesti i zajedničkog europskog

identiteta, želimo ga očuvati u neokrnjenom i izvornom stanju kao našu vezu s

prošlošću, kako bi mogli njegove vrijednosti prenositi i budućim naraštajima,

27 Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014., str. 3.


29


uvažavajući pri tom društvene, etičke i pravne razloge uspostavljanja uvjeta da kulturna

dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu.28

Stoga bi sustav zaštite trebao osigurati stvaranje što je moguće povoljnijih uvjeta za

opstanak kulturnih dobara, dok bi održivo gospodarenje moralo sadržavati i poduzimati

mjere redovitog održavanja sprječavajući svaku radnju kojom bi izravno ili neizravno

moglo doći do ugrožavanja spomeničkih svojstava kulturnog dobra, njegova povijesnog

identiteta i integriteta.29

Među glavnim glavnih komponentama upravljanja kulturnom baštinom trebala bi

biti izgradnja i podizanje javne svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine

i održivom korištenju kulturne baštine. Vidljivost kulturne baštine može se poboljšati

promotivnim aktivnostima, te se u tom smislu predlaže:

- Poticati i jačati medijsku i drugu promidžbu održivog korištenja kulturne baštine;

- Poticati osmišljavanje i dizajniranje zabavnih i medijskih i drugih kampanja o zaštiti i

očuvanju te korištenju kulturne baštine;

- Jačati zagovaranje održivog korištenja kulturne baštine u javnosti (lobiranje);

- Povećati i proširiti mjere regionalnih i lokalnih zajednica te civilnog društva u

promociji i predstavljanju održivog korištenja kulturne baštine30.

Pravilna afirmacija i revitalizacija fortifikacija donosi niz prednosti, od kojih je

najvažnija očuvanje uz adekvatno održavanje, prezentaciju i korištenje. Prenamjenom

austrijskih fortifikacija, uz očuvanje svih bitnih obilježja, naglašava se njihova slojevitost

i fleksibilnost tako da nekadašnja obrambena funkcija ostaje zapisana u strukturi, a

importirane funkcije omogućavaju novu dinamičnost korištenja. Pritom fortifikacije

treba promatrati kroz cjelinu austrijske Pomorske tvrđave Pula, uzimajući u obzir

namjene i sadržaje u okruženju samih fortifikacija, kao i prirodne i arhitektonske

posebnosti svake pojedine fortifikacije s ciljem nadopunjavanja prirodnih, povijesnih i

kulturnih vrijednosti te turističke ponude.31

Kao aspekt moguće prenamjene u prvoj fazi predlaže se svakako povezivanje svih

spomenutih utvrda biciklističkim i pješačkim stazama zbog njihove teritorijalne blizine,

28 Antolović, J., Očuvajmo kulturnu baštinu: vodič za pripremu i provedbu projekata očuvanja kulturnih dobara,

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb, 2006. str. 17. 29 Ibid, str. 44 30 Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za

razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2011., str. 67 31 Krizmanić, A., Pulska kruna. Pomorska tvrđava Pula. Fortifikacijska arhitektura austrijskog razdoblja,

Čakavski sabor, Istra kroz stoljeća, Žminj, 2009.

30

te mogućnosti pristupa. Takve staze valja, prije svega, očistiti i urediti, odnosno opremiti

jasnim putokazima i klupicama za odmor kako bi mogle postati dio svakodnevnice

lokalnog stanovništva, ali i turističkih obilazaka.

Tijekom radionica ljetne škole Adrifort i istraživanja studenata u okviru kolegija

na Interdisciplinarnom studiju Kultura i turizam, u štinjanskom kompleksu utvrda

prepoznat je potencijal stvaranja međusobno povezanih edukativno-rekreacijskih

sadržaja u svojevrsnom kulturno-turističkom parku, koji bi uključio planirani

edukacijsko-informativni centar u utvrdi Punta Christo te kombinaciju rekreativnih,

didaktičnih, muzejsko-galerijskih, ugostiteljskih i turističkih (smještajnih) sadržaja u

ostalim utvrdama, međusobno povezanih šetnicama i biciklističkim stazama. Utvrda

Monte Grosso, iako razmjerno oštećena, zbog sačuvanih arhitektonskih elemenata

(Martello toranj) mogla bi postati važan didaktično-izložbeni punkt, čiji bi se sadržaji

kombinirali s galerijsko-edukacijskom i eventualno smještajnom funkcijom (hostel)

topničke bitnice Valmaggiore i rekreativnom namjenom kružne utvrde Munide, te

obalne topničke bitnice Zonchi kao potencijalnog kongresnog centra s mogućim

smještajno-ugostiteljskim jedinicama..

Kako je utvrda Punta Christo već prepoznata kao okupljalište mladih, osim

kulturno-turističke funkcije u ljetnim mjesecima, mogla bi imati i edukativno-socijalnu

prenamjenu, koja podrazumijeva različite kulturno-obrazovne sadržaje i aktivnosti

udruga civilnog društva. Edukacijsko-informacijski centar multimedijalnom bi

muzejskom prezentacijom pripovijedao povijest svih pulskih i okolnih utvrda, što bi se

moglo dopuniti interaktivnim kreativnim radionicama tijekom zimskih mjeseci. Centar

bi na taj način mlade potaknuo na kreativno izražavanje kroz volonterski rad i učenje

kroz druženje, aktivni angažman u civilnom društvu, zajedničko djelovanje u promociji

grada te razvijanje profesionalnih vještina.

Za budući studentski multimedijalni centar u utvrdi Sv. Mihovil studenti su

predložili kombiniranu kulturno-edukativnu i zabavnu namjenu, koja uključuje

promocije, razna predavanja, prezentacije, filmske projekcije, koncerte, plesne večeri,

tematske izložbe, student partije, te dodatne pogodnosti koje bi studentima olakšale

studiranje, kao što su brz i besplatan internet, prostor za društvene igre, fotokopiraonicu

i papirnicu. Prostor bi ujedno služio i za edukaciju lokalnog stanovništva o povijesti i

važnosti pulskih utvrda.


31


2. Kulturni turizam Pule i Istre

Suvremeni turistički trendovi i promjene u turističkim kretanjima odraz su

promjena u aspektima razmišljanja, promjene potreba ljudi-potrošača-konzumenata

odnosno turista (dalje u tekstu: turist), promjene životnog stila. U srži istih promjene su

socio-demografskih karakteristika. Odavno se već govori o prijelazu između modela

turizma 4S (sunce – more – seks – pijesak) na 6E (bijeg – obrazovanje – ekologija –

zabava – uzbuđenje – iskustvo) u kombinaciji sa 4M (umjereni rast – multidiverzifikacija

– multitasking – mobilna tehnologija). Turisti postaju sve zahtjevniji, žele

personaliziranu uslugu, žele samostalno kreirati proizvod u kojemu će uživati,

pronicljivi su, hedonist su, obrazovani su, traže pravo iskustvo (ne žele lažne turističke

pakete) i potpunost doživljaja. Žele pobjeći od svakodnevice, konzumirati proizvode koji

im nude istovremeno zabavu i uzbuđenje, a pored svega postaju iznimno osjetljivi na

kvalitetu okoliša, brinu o ekološkom otisku koji ostavljaju prilikom svog boravka u

destinaciji pa su i skloni plaćanju skuplje cijene za boravak u ekološkoj destinaciji, eko

hotelu, hotelu koji posluje na društveno odgovoran način. Aktivno se uključuju u život

lokalne sredine u kojoj borave, pa žele “okusiti” tradiciju, životni stil, doživjeti tu sredinu

u potpunosti, upoznati se sa vrijednostima koje se u toj sredini njeguju. Suvremeni

turisti žele doprinijeti i razvoju sredine koju posjećuju da li u vidu doprinosa kroz svoju

ekspertizu ili pak nekakvom drugom vrstom volontiranja – radi se o pomicanju granica

značaj pojedine vrste doprinosa. Trend je tzv. voluntourism. Njima postaje važan njihov

doprinos koliko god velik ili malen on bio. Suvremeni je trend putovanje sa svrhom i

geoturizam tako da suvremeni turist tendira građenju bliskog odnosa sa domaćinima,

lokalnom zajednicom. Materijalna i nematerijalna baština kojom određena destinacija

obiluje zasigurno im olakšava proces donošenje odluke o putovanju jer ih dodatno

motivira, tj, privlači ih zbog svoje specifičnosti. No, ona sama po sebi nije dovoljna u

smislu proizvoda. Ipak danas turist mora imati razlog da posjeti baš tu određenu

destinaciju i uživa u njenoj prirodnoj i kulturnoj atrakcijskoj osnovi. Odgovor na to jest

različitost oblika komplementarne turističke ponude koja takvo iskustvo garantira uz

omogućavanje snažnije povezanosti turista sa domaćinima. Pitanje je to međuljudskih

odnosa, no ljudi su društvena bića, tako da i taj aspekt promjene zahtjeva turističke

potražnje nimalo ne čudi.

32

Odmor na suncu i moru oduvijek je bio glavni motiv putovanja, te se primat ove vrste

proizvoda neće skoro zamijeniti nekom drugom vrstom, no fokus na isključivo tu vrstu

proizvoda, bez komplementarne ponude bogatijih i iskustvenijih turističkih proizvoda

odlučujući će biti faktor koji će na tržištu razlučiti pobjednika od gubitnika. Pobjednici će

biti one destinacije koje će se svojom ponudom bitno diverzificirati od svojih

konkurenata, kojih, posebice u Europi, ima jako puno. Destinacije koje dostave turistu

puno više od očekivanog uzeti će najveći dio kolača na turističkom tržištu. Jasno je iz

gore navedenoga da proizvod masovnog/konvencionalnog turizma biva mijenjan

alternativnim posebnim oblicima turizma koje možemo svesti pod kapom održivog

turizma. Održivi turizam karakterizira simbioza između ekonomskih koristi turizma u

destinaciji u kojoj se turističke aktivnosti događaju (one se pak dodatno mogu

promatrati kroz multiplikativni učinak turizma s obzirom da se radi o direktnim,

indirektnim i induciranim utjecajima), zaštite i brige o okolišu u destinaciji uz

minimalizirani negativni utjecaj turizma na okoliš i brige o društvenim učincima turizma

u sklopu kojih se promatra odnos turizma prema zajednici, lokalnom stanovništvu,

kulturnoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini. Pa bi tako održivi turizam, prema

viđenjima Svjetskog programa za okoliš i Svjetske turističke organizacije (UNEP i

UNWTO, 2005) trebao:

Optimalno koristiti ekološke resurse koji čine ključni element razvoja turizma,

održavajući nužne ekološke procese i pomažući konzerviranju prirodne baštine i

biološke raznolikosti.

Poštivati socio-kulturnu autentičnost lokalne zajednice (domaćina), očuvati njihovu

izgrađenu i živuću baštinu i tradicionalne vrijednosti, te doprinositi inter-

kulturološkom razumijevanju i toleranciji.

Osigurati održive, dugoročne ekonomske aktivnosti, osiguravajući pravednu

distribuciju socio-ekonomskih koristi svim interesnim dionicima, uključujući

stabilnost zapošljavanja, mogućnosti zarade i socijalnih usluga lokalnoj zajednici

(domaćinima), te doprinositi smanjenju siromaštva.

Što se tiče same klasifikacije posebnih oblika turizma unutar koncepta održivog

turizma (naspram masovnog), one su, s obzirom na različitost pogleda autora koji se

problematikom posebnih oblika turizma i bave, bitno različite. Riječ je svakako o manje


33


agresivnim oblicima turizma. Slika u nastavku prikazuje autorovu podjelu posebnih

oblika turizma.

Slika 1: Masovni i održivi turizam

Izvor: autorova izrada

Na slici 1. su navedeni samo neki od odabranih posebnih oblika turizma, lista se može

nadopuniti, a unutar svake od navedenih kategorija, posebno se mogu izdvojiti još

dodatni podproizvodi, odnosno podoblici posebnih oblika turizma. S obzirom na

specifičnost ove studije, izdvojiti će se samo podjela proizvoda koji spadaju unutar

kulturnog turističkog proizvoda kao jednog od posebnih oblika održivog turizma. Unutar

ekoturizma kao posebno odgovornog turizma koji osnažuje kulturnu specifičnost

destinacije, mogu svoje mjesto pronaći i određeni kulturni turistički proizvodi. Isto

vrijedi za edukacijski i ruralni turizam. No, teško je svaki zasebno obrađivati, a s aspekta

kulture koja ima više manifestacijskih razina, to bi značilo potragu za mnoštvo

kreativnih proizvoda koji nastaju kao rezultat potražnje izrazito diferenciranih

kategorija turista.

Prema Plenkoviću (2011.) posebni oblici turizma tragaju za novim i

suvremenim oblicima upravljanja. Na svim razinama posebnih oblika u turizmu

napuštaju se tradicionalni oblici upravljanja i otvaraju se mogućnosti za nove izazovne

34

oblike djelovanja strateškog menadžmenta koji razvija i afirmira turističke specifičnosti

posebnih oblika turizma.

Različitost je definicija i sagledavanja konteksta kulturnog turizma, a vjerojatno

je to rezultat različitosti pogleda na kulturu i manifestaciju kulture na različitim

razinama. Kultura je svakako dio životnog stila svakog pojedinca, a dio je i onoga što

spaja pojedince i određuje njihovu kulturnu pripadnost i njihov identitet. Pored životnog

stila, pojedinca određuje i njegovo naslijeđe, njegov jezik, ideološka pripadnost, običaji,

baština, pa čak i tehnologija koja u jednom momentu postaje važnom. Zbog navedenoga

na turističkom će se tržištu s jedne strane pojaviti oni koje kultura motivira na i tijekom

putovanja, a s druge se strane pojavljuje turistička ponuda koju čini materijalna i

nematerijalna atrakcijska osnova koja privlači pažnju turiste motiviranog kulturom,

odnosno kulturne turiste. Koliko god vrsta kulturnih turista postoji, gotovo toliko postoji

i vrsta/podvrsta kulturnog turizma. Time se i definicije kulturnog turizma jako razlikuju.

Vrlo je zanimljiva definicija koju daje Nikočević (2007., str.8.) za koju je kulturni

turizam simbol kvalitetnog turizma unutar kojeg se vodi briga o kulturi koja se

konzumira dok se istovremeno kultiviraju i oplemenjuju oni koji je konzumiraju.

Kulturni turizam je posebni oblik turizma koji pretpostavlja kretanja ljudi motiviranih

kulturom koja se manifestira na različite načine. Radi se o izgrađenoj (materijalnoj)

kulturnoj baštini, nematerijalnoj baštini koja postaje važni kotač koji potiče turiste na

putovanje u određenu destinaciju u kojoj može konzumirati ovakvu vrstu turističkog

proizvoda. Konzumacija se kulturnog proizvoda ponajprije manifestira u konzumaciji

životnog stila, baštine, umjetnosti, ljudi koji čine destinaciju „živim sustavom“ uz

mogućnosti pravilnog i održivog interpretiranja kulture turistima.

Slika 2: Kulturni turizam = mjesto susreta kulture i turizma

Izvor: autorova obrada

Kulturno naslijeđe destinaciji daje posebnost, a kulturni je turizam vezan uz

posjetu destinaciji kulture. Kulturna je destinacija cilj kulturnog turizma i kultura se

Kultura Turizam


35


vrlo značajno ili dominantno aplicira u turističku ponudu takve destinacije. Destinacije

mogu biti čitave regije, gradovi, općine, ili pak samo muzeji, galerije, povijesne građevine

poput utvrda, kulturni krajolici, kulturni centri i sl. (Zedková i Kajzar, 2013., str.193.). U

nastavku se prikazuju pojedini tipovi kulturnog turizma i turistički proizvodi unutar

svakog tipa kulturnog turizma.

Tablica 1: Tipovi kulturnog turizma i turistički proizvodi

TIP KULTURNOG TURIZMA TURISTIČKI PROIZVODI, AKTIVNOSTI Turizam baštine Prirodni i kulturni resursi (usko

povezan sa ekoturizmom) Materijalna baština (izgrađena baština,

arhitektonska zdanja, svjetska zaštićena baština, nacionalni i povijesni memorijali)

Nematerijalna baština (literatura, umjetnost, folklor)

Kulturna baštine (muzeji, kolekcije, knjižnice, kazališta, lokaliteti za razne događaje, sjećanja na povijesne osobe)

Kulturne tematske rute Široki spektar tema i tipova: spiritualne, industrijske, umjetničke, gastronomske, arhitektonske, linguističke, govori i narječja, manjine

Kulturni gradski turizam, kulturne ture Klasičan gradski turizam, obilasci, kulturne prijestolnice Europe, gradovi kao kreativni prostor za razvoj

kulturnog turizma Tradicionalni, etnički turizam Tradicija lokalnih kultura, etnička

različitost Događanja i festivali Kulturni festivali i događanja: glazbeni

festivali i događanja, fina umjetnost i događanja

Vjerski turizam i hodočašća Posjete religioznim mjestima i lokacijama s religioznom motivacijom,

posjete religioznim mjestima i lokacijama bez religiozne motivacije (poželjna po arhitektonskoj ili kulturološkoj važnosti),

hodočašća Kreativne kulture, kreativni turizam (transformira)

Tradicionalne kulturno-umjetničke aktivnosti (izvedbena umjetnost, vizualna umjetnost, kulturna baština i literatura) kao i

kulturne industrije (tiskani radovi, multimedija, štampa, kino,

36

audiovizualna i fonografska produkcija, obrti, dizajn i kulturni turizam)

Izvor: Csapó (2011.) u: Csapó (2012.) The Role and Importance of Cultural Tourism in

Modern Tourism Industry. Strategies for Tourism Industry – Micro and Macro

Perspectives, str.209 – 210. Dostupno na: http://cdn.intechopen.com/pdfs-

wm/35715.pdf .Preuzeto: 05/12/2014.

Novi oblik kulturnog turizma prema Richards (2012) karakterizira: ko-

kreacija, sve veća poveznica između ponuđača i potrošača32, sve veći kontakt s lokalnom

kulturom, sve veći fokus na svakodnevicu i nematerijalnu baštinu, pomak ka

događanjima kao model valoriziranja područja, kreativni prostori, holistički, spiritualni

pristupi i novi temelji autentičnosti (od autoriteta ka sadržaju i originalnosti).

Kada bi se promatrala socio-demografske karakteristike kulturnog turista teško bi se

moglo istaknuti sve njihove posebnosti. Tržište kulturnih turista vrlo je heterogeno.

Nedostaju podaci i istraživanja koja bi točno odredila socio-demografske karakteristike

kulturnog turiste, a to je prije svega iz sljedećih razloga:

1) Je li turist koji posjećuje određenu destinaciju motiviran isključivo kulturom?

2) Je li turist koji posjećuje određenu destinaciju samo parcijalno motiviran

kulturom?

3) Je li turist učestvovao u samo nekoj aktivnosti kulturnog turizma (npr. posjetio

neki muzej dok je boravio u nekoj destinaciji)?

Dakle, turist iz ovog aspekta može biti samo u potpunosti, parcijalno ili samo

slučajno uključen u aktivnosti kulturnog turizma. Većina istraživanja sagledava

kulturnog turistu s aspekta ponude, dok se vrlo malo njih fokusira na istraživanje

motivacijskih aspekata i socio-demografskih karakteristika s aspekta potražnje. No, bez

obzira, predviđanja kažu da će granice između deklariranog kulturnog turiste i turiste

koji sasvim slučajno učestvuje u nekoj vrsti kulturološke aktivnosti postajati sve tanje

jer bez obzira na vlastitu deklaraciju, predviđanja su da će sve više turista konzumirati

kulturnu baštinu. Nije moguće točno odrediti iz gore opisanih razloga, no otprilike 50%

putovanja u Europu motivirano je kulturom (Richards, 2009), a udio kulturnog turizma

u međunarodnom turizmu veći je od 40%, te mu se predviđa kontinuirani rast. Ono što

32 Na tržištu se pojavljuju tzv. „Prosumers“ (producers + consumers) koji sami oblikuju svoj proizvod.

http://cdn.intechopen.com/pdfs-wm/35715.pdf



37


se može iz postojećih istraživanja izvući o karakteristika kulturnog turiste jest da

kulturni turist: (Niemczyk, 2014., str.207.)

Posjeduje fakultetsku diplomu, odnosno visoko je obrazovan

Zarađuje iznad prosječnih minimalnih primanja i više troši dok je na godišnjem

odmoru nego u mjestu svog boravka

Ugovorni su radnici

Značajnu skupinu čine studenti i umirovljenici

Najčešće izražavaju višu razinu kulture i upoznati su sa destinacijom u koju putuju

Češće su kulturni turisti žene

Glavni tržišni segmenti kod ovog oblika turizma koji se mogu izdvojiti jesu: dnevni

posjetioci iz bližih gradova (izletnici), vikend turisti, obitelji s djecom, umirovljenici,

studenti.

2.1. Kulturni turizam Istre i Pule U svrhu uspješnije analize kulturnog turizma Istre, a i Grada Pule, potrebno je

istaknuti važnost interesnih dionika i u kontekstu njihova odnosa naspram razvoju

kulturnih proizvoda, može se promotriti razvojna razina i odrediti potencijali razvoja

kulturnog turizma Istre i Grada Pule.

Tablica 2: Interesni dionici i njihova uloga u razvoju kulturnog proizvoda

INTERESNI DIONICI ULOGA U RAZVOJU KULUTRNOG PROIZVODA

DRŽAVA, REGIONALNA,

LOKALNA VLAST I

POTPORNE ORGANIZACIJE

Pruža zakonodavni okvir (relevantni su: Zakon o

turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog

turizma; Zakon o boravišnoj pristojbi; Zakon o

članarinama u turističkim zajednicama, Zakon o

pružanju usluga u turizmu, Zakon o porezu na dodanu

vrijednost; Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti; Zakon o

turističkom i ostalom građevinskom zemljištu

neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije) i

daje smjernice razvoja (Strategija razvoja hrvatskog

turizma 2014. – 2020., Istarska kulturna strategija

38

2014. – 2020. (u izradi), Strategija razvoja ulture Grada

Pule 2014. – 2020.), osigurava infrastrukturu,

statističke analize, pruža informacije, promovira

(direktno i indirektno) i u vlasnik je baštinskih

institucija

Identificirane potporne organizacije:

Ured za kulturni turizam koji djeluje u okviru

Programa rada Hrvatske turističke zajednice

realizira programske ciljeve i zadatke Strateškog

marketinškog plana razvoja hrvatskog turizma, te

strateške prioritete i akcije Strategije razvoja

kulturnog turizma Vlade Republike Hrvatske.

Odjel za turizam Istarske županije i TZ Istarske

županije rade na institucionalnom povezivanju

privatnog i javnog sektora u turizmu Istre.

Zajednica kulturnog turizma osnovana 2004. godine

pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, s ciljem

stvaranje kvalitetnog hrvatskog kulturno-

turističkog proizvoda konkurentnog na inozemnom

kako i domaćem tržištu.

HTZ I SUSTAV TURISTIČKIH

ZAJEDNICA (regionalne i

lokalne menadžment

organizacije) – tzv.

DESTINACIJSKE

MENADŽMENT

ORGANIZACIJE33

Nacionalne menadžment organizacije – marketing

turizma općenito koji uključuje marketing

kulturnog turizma, sufinanciranje određenih

turističkih projekata

Regionalne menadžment organizacije – provode

operativne aktivnosti i uključuju se u usklađivanje

sa strategija definiranim na nacionalnoj razini,

osiguranje turistička statistika i praćenje turističkih

33 Iako je u iščekivanju novi Zakon o turističkim zajednicama čija se objava očekuje u siječnju 2015., u ovom

modelu autorica je obrazložila model suvremenog destinacijskog menadžmenta očekujući da će upravo navedeni

Zakon potaknuti reorganizaciju današnjeg sustava turističkih zajednica prema suvremeno prihvaćenim načelima

destinacijskog menadžmenta. Ono što danas imamo na razini Republike Hrvatske jest: 14 turističkih zajednica

mjesta, 139 turističkih zajednica općina, 118 turističkih zajednica gradova, TZ Grada Zagreba, 9 turističkih

zajednica područja i 20 turističkih zajednica županija. Na čelu sustava je Hrvatska turistička zajednica. Danas u

Istri, pored turističke zajednice županije postoji još ukupno 31 turistička zajednica.


39


kretanja i karakteristika/potreba turističke

potražnje, promocija destinacije na regionalnoj

razini, nadziranje zadovoljstva gostiju (upravljanje

kvalitetom destinacije), komunikacija s interesnim

dionicima, koordinacija marketinških aktivnosti s

poslovnim sektorom (uključuje rezervacijske

sustave), razvoj regionalnih proizvoda, upravljanje

događajima. U slučaju Istre ovu bi ulogu trebala

preuzeti turistička zajednice Istarske županije.

Lokalne menadžment organizacije – menadžment i

marketing manjeg geografskog područja,

provođenje operativnih aktivnosti, nadziranje

zadovoljstva gostiju, komunikacija s interesnim

dionicima, koordinacija marketinških aktivnosti s

poslovnim sektorom, razvoj lokalnih/destinacijskih

proizvoda, upravljanje događajima. U slučaju Grada

Pule, ovu bi ulogu trebala preuzeti turistička

zajednica Grada Pule.

Turistički informativni centri – pružanje informacija

i usluga turistima

OBRAZOVNE INSTITUCIJE Osiguravanje pravodobnih i znanstveno utemeljenih

informacija, obrazovanje, kreiranje turističkih

proizvoda. Na području Istarske županije posebnu

važnost ima Sveučilište Jurja Dobrile u Puli sa svojim

interdisciplinarnim studijem Kulture i turizma.

POLJOPRIVREDNICI, IT

SEKTOR, FINANCIJSKI

SEKTOR, ENERGESKI I

USLUŽNI SEKTOR

Osiguravaju komplementarne proizvode i usluge

kulturnom turizmu. Uspješnost i održivost proizvoda

kulturnog turizma nije moguća bez njihove učinkovite i

kvalitetne potpore.

INSTITUCIJE KULTURE

(BAŠTINSKE USTANOVE),

SPOMENICI I LOKALITETI

Turističke atrakcije, živuća kultura, događanja,

kreativno kulturno okruženje, prodaja proizvoda

kulturnog turizma.

40

(UKLJUČUJE NEPOKRETNU

MATERIJALNU BAŠTINU),

KULTURNE I KREATIVNE

INDUSTRIJE

NVO, UDRUGE, ZAKLADE Ekspertiza, poveznica privatnog i javnog sektora,

promocija, prodaja

TURISTIČKE AGENCIJE,

DESTINACIJSKE

MENADŽMENT KOMPANIJE,

HOTELIJERSTVO,

PRIJEVOZNIČKA PODUZEĆA,

KONGRESNI CENTRI

Kreiranje proizvoda kulturnog turizma, finalna prodaja

proizvoda kulturnog turizma i pružanje usluga

turistima, komercijalizacija proizvoda kulturnog

turizma

LOKALNA ZAJEDNICA Ljudski resursi, kulturno okruženje i lifestyle

TURISTIČKA POTRAŽNJA Konzument proizvoda kulturnog turizma

Izvor: autorova obrada

Slika 3: Interesni dionici zajedno kreiraju proizvode kulturnog turizma Istre i Grada Pule

i doprinose urbanoj regeneraciji Grada Pule

Izvor: izradio autor

Trenutna situacija u Istri usko dijeli problematiku cjelokupnog razvoja turizma u

Republici Hrvatskoj. Uspješan razvoj bilo koje vrste turističkog proizvoda zahtjeva

potporu i razumijevanje od strane javne vlasti kao važnog interesnog dionika. U

kontekstu razvoja proizvoda kulturnog turizma, potpora javne vlasti postaje prioritet i

temelj po kojemu se može graditi uspješan proizvod kulturnog turizma. To je

prvenstveno iz razloga što veliki dio proizvoda kulturnog turizma počiva na kulturnoj

materijalnoj baštini (turizam baštine) koja je dobrim dijelom u vlasništvu javnog sektora


41


(države, županije, općine ili grada). Malobrojni su primjeri privatnog vlasništva,

vlasništva stanovnika neke zajednice ili poduzeća. Iz navedenog razloga poseban

problem postaju imovinsko-pravni odnosi, odnosno nedefinirano vlasništvo, ili pak

parnički postupak (kao što je slučaj sa nekim od Pulskih utvrda). Upravo takve situacije

onemogućuju i sputavaju mogućnosti razvoja baštine, njene revitalizacije, a nadalje i

uspješnog kreiranja proizvoda kulturnog turizma. S druge strane, zakonski okviru u

turizmu nisu poticajni. Svjedoci smo brojnih inicijativa hotelijera i turističkih agencija

oko problematike stope poreza na dodanu vrijednost koja se od uvođenja 1995. godine

višekratno mijenjala. Ujedno, sadašnja je stopa PDV daleko viša od stope PDV ostalih

Mediteranskih zemalja, konkurenata. Ona se negativno odražava po hotelijerstvo, te

nepovoljno utječe na nove investicije. Nove investicije opet otvaraju prostor razvoju

novih turističkih proizvoda prilagođenih posebnim turističkim nišama, a u tom dijelu

izniman se prostor otvara i privlačenju turista više kupovne moći kakvi jesu oni koji

konzumiraju prvenstveno ili djelomično, upravo proizvod kulturnog turizma. Stoga, u

tom dijelu ipak treba pronaći optimalnu ravnotežu između potreba interesnih dionika

(privatni poduzetnici u turizmu naspram potreba javnog sektora). Još je jedan bitan

zakon važno napomenuti, a to je Zakon o boravišnoj pristojbi, prema kojemu, do sada,

prihodi sustava turističkih zajednica nisu bili ravnomjerno distribuirani i prema tome se

ni turistički proizvodi nisu mogli kvalitetno razvijati jer neravnomjerna raspodjela

prihoda iz boravišnih pristojbi nije išla u prilog modernom destinacijskom

menadžmentu koji bi u potpunosti osuvremenio ponudu turističke destinacije i istu

uspješno približio turističkom tržištu (o ovom problemu naglašava se i u istraživanju

Nikočević (2007.). Turistička zajednica Istarske županije nije mogla preuzeti veći

opseg uloga (ili se specijalizirati kao ključni marketinški akter i sukreator turističkih

proizvoda) od one koje su joj inicijalno namijenjene jer su turističke zajednice općina i

gradova raspolagale s većim budžetima, a nacionalna je turistička zajednica pak

raspolagala s gotovo 3 puta više novaca od svih županijskih turističkih zajednica u

Hrvatskoj, no pitanje je bilo učinkovite raspodjele tih proizvoda i efikasnosti ili

(ne)efikasnosti provedenih marketinških kampanji. Time je jasno razvidno ograničenje

koje je bilo postavljeno pred sve regionalne turističke zajednice, uključujući Istru.

Vezano uz to, do danas još uvijek postoji problem neodgovarajuće prilagodbe sustava

turističkih zajednica Istre suvremenom modelu destinacijskog menadžmenta

42

kojega već 15ak godina uspješno primjenjuju vodeće Europske destinacije. Postojeće

turističke zajednice u Istri većinu svojih aktivnosti (posebice općinske i mjesne

turističke zajednice) usmjeravaju na krutu promociju destinacije i statičke marketinške

aktivnosti. Primjer tipične interpretacije kulturnih resursa od strane turističkih

zajednica u Istri predstavljen u nastavku.

BARBANSKI KAŠTEL

U središtu naselja nalazio se kaštel. Sastojao se od

desetak zgrada, a sve su one, zajedno sa skladištem i

crkvom bile okružene zidom. U sklopu zida dignute su

i kule. Izvan kaštela nalazila se gradska loža.

Godine 1701. na mjestu starije crkve napravljena je

znatno veća crkva Sv. Nikole. Na mjestu današnje

krstionice nekada bila kula od kaštela, a druga je kula

bila na mjestu sakristije.

Zidovi kaštela (to je lijevo krilo zgrade uz crkvu) bili

su u 14.st. porušeni, ali ih je obnovio kapetan Capello

1606. godine.

Izvor: http://tz-

barban.hr/hr/povijest.php?cat=povjest

Ovo su primjeri krute interpretacije kulturne baštine s povijesnog i znanstvenog

aspekta. Ista nije u skladu s suvremenim potrebama turiste. Tehnologija danas

omogućava nebrojene načine dinamičkog približavanja potencijalnom korisniku, te

omogućuje približavanje turističkog proizvoda tržištu, no povrh svega, omogućuje i

samostalno kreiranje turističkog proizvoda od strane turista. Posebno se to može

primijeniti kod proizvoda kulturnog turizma gdje si korisnik sam može složiti paket

aktivnosti koje će mu pružati posebno kulturološko iskustvo i doživljaj. No, na razini

određenih destinacija, posebice promatrajući aktivnosti gradskih turističkih zajednica,

uočen je pozitivan pomak ka trendu dinamiziranja proizvoda kulturnog turizma i

pokušaja kreiranja proizvoda kulturnog turizma od strane destinacijskih turističkih

destinacija. Tako se kao primjer može izdvojiti upravo i Grad Pula, te inicijative gradske

turističke zajednice u kreiranju inovativnih proizvoda kulturnog turizma poput Dana

antike, Spectacvla Antiqva, ili Svijetlećih divova koje su naišle na pozitivan odjek ne samo

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U PAZINU

Samostan i crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije,

potječu iz sredine 15. stoljeća. Crkva ima kasnogotički

prezbiterij po uzoru na crkvu Sv. Nikole. Tijekom

minulih stoljeća pazinski su franjevci u samostanu držali

ljekarnu i bolnicu. Od 1781. do 1834. u samostanu je

djelovala pučka škola, a od 1836. do 1873. i gimnazija s

nastavom na njemačkom jeziku. Pazinski franjevci kao

svoj najveći blagdan slave Rim (Porcijunkulu). Crkva je

redu Svetog Franje dala privilegij da oni koji na dan 2.

kolovoza pohode crkvu Gospe od Anđela u Asisiju, dobiju

oprost grijeha. Taj se običaj proširio i na mnoge

franjevačke crkve, a među njima i pazinsku.

Izvor: http://www.tzpazin.hr/index.php?stranica=208


43


turista, već i lokalnog stanovništva. Jer, ne smije se smetnuti s uma da je proizvod

kulturnog turizma namijenjen i domaćem stanovništvu (domaćim putnicima, turistima).

Zbog toga kulturni proizvod i doprinosi kulturološkom uzdizanju. Na web stranicama

Istarske turističke zajednice pod kulturom su prezentirane znamenitosti, nalazišta,

muzeji i zbirke, crkve, freske i glagoljica. Unutar svake kategorije prezentira se kulturna

baština izdvojeno i to najčešće s povijesnog aspekta. Analizom brošura dostupnih na

stranicama regionalne turističke zajednice zaključuje se da se turistima na raspolaganje

stavljaju brošure visoke kvalitete sadržaja u domeni kulture kao primjerice: „Urbana

povijesna središta“, „Istarski kašteli“, „Put bogova: Istarski arheološki parkovi“, „Istarska

graditeljska baština venecijanskog razdoblja“, „Otisak vremena“. Sve navedene brošure

imaju veliki broj stranica, većina preko 60, iznimno bogate sadržajem, edukativna

karaktera. Kako navedeno pretvoriti u pravi proizvod kulturnog turizma? Jer ovakva

prezentacija iznimno je skup poduhvat, ali sam za sebe nije dovoljan. Istra Culture:

kulturne, povijesne i prirodne znamenitosti Istre otkriva odabrane kulturne itinerare koji

su već kreirani (barem inicijalno), te kulturno povijesne spomenika, no opet, sami po

sebi, oni nisu dovoljni da postanu proizvod kulturnog turizma u pravom smislu riječi.

Nedostaje njihova prava komercijalizacija. Ono što je važno za razvoj kulture i turizma

jest postojanje Istarske kulturne strategije izrađene 2009. godine, kao i namjera izrade

novog strateškog dokumenta za razdoblje 2014. – 2020. – nastavak na prethodnu

strategiju. U Gradu Puli izrađen je strateški dokument koji daje smjernice razvoja

kulture u Gradu za period 2014. do 2020. Isto tako, važne su najave izrade novog Master

plana razvoja turizma Istre i Grada Pule.

Što se tiče obrazovnih institucija u Istri, istaknuti treba interdisciplinarni studij

Kulture i turizma koji se izvodi pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli i čiji se program

kontinuirano izmjenjuje i u njega se ugrađuje suvremeni koncept promišljanja

interdisciplinarnosti kulture i turizma. Svake se godine bilježi zavidan broj upisanih

studenata, a njegova se prednost očituje u tome što se u sklopu mnogih kolegija

organizira terenska nastava kada je studentima dana prilika promišljanja o spoju

kulture i turizma i generiranja novih ideja. Takva terenska nastava polučuje iznimne

rezultate, razvija kritičko mišljenje studenata, otvara im nove vidike pružajući im uvid u

sadašnje stanje. Mnogi novi proizvodi kulturnog turizma bivaju kreirani od samih

studenata uvažavajući suvremeni koncept razvoja turizma i njegovu bliskost i neupitnu

44

povezanost s kulturom. No, evidentna je nedovoljna povezanost sa privatnim sektorom

koja bi kasnije omogućila i samu implementaciju novokreiranih proizvoda kulturnog

turizma. Ovaj studij, kao ni važnost obrazovnih institucija u kreiranju proizvoda

kulturnog turizma nije dovoljno prepoznat i treba graditi njegovu prepoznatljivost kroz

umrežavanje sa privatnim sektorom i trećim sektor (Udruge u kulturi i turizmu, Zaklade

i sl.)

Poljoprivrednici, posebice proizvođači ekološki uzgojene hrane izniman su

komplement proizvodu kulturnog turizma, no nažalost u Istri, s obzirom na trenutno

prevladavajući proizvod Sunca i mora, ovaj se potencijal kod proizvoda održivog turizma

nedovoljno iskorištava. Tako da se domaći proizvodi i ekološki uzgojena hrana vrlo

rijetko nude turistima koji posjećuju Istru. Iznimno se takva vrsta proizvoda nudi

manjim grupama koje vrlo teško mogu doći do spoznaje o mogućnostima konzumacije

jednog takvog proizvoda. Eko sajam na pulskoj tržnici običava se organizirati svaku

treću subotu u mjesecu, prezentiraju se proizvodi obiteljskih poljoprivrednih

gospodarstava, u njegovu se promociju malo uložilo, pa tek poneki turist može naići.

Uobičajena ugostiteljska ponuda u Istri, a vrlo je izražena upravo u Puli, nažalost

se vrlo često bazira na menijima koje čine pohana šnicla i pomfrit, pržene lignje s

prilogom (najčešće pomftit), bijela riba najčešće iz uzgoja, pizza, hamburger i ćevapčići.

Predsjednik Ceha ugostitelja Obrtničke komore Istarske županije Dušan Černjul,

nedavno je u Glasu Istre smatra da je problem navedenoga i u neodgovarajućoj strukturi

ugostitelja kao i činjenici da ni sami ugostitelji ne znaju educirati goste. (Glas Istre,

2014.) Ekološki uzgojena i domaća hrana komplementarni je proizvod jer kulturni

turisti u potrazi su za autentičnošću što znači da i kroz ovaj oblik proizvoda mogu

doživjeti tradiciju i kulturu ovoga naroda. Turistička zajednica i Odjel za turizam

Istarske županije razvili su turistički projekt koji je u svom razvojnom procesu dostigao

razinu najpotpunijeg turističkog proizvoda Istre te ima važnu ulogu u strateškom

razvoju nove koncepcije turizma Istre – Istria Gourmet. Sa svojim multiplikativnim

učincima projekt se izvrsno nadovezao i pripojio ostale razvojne projekte poput

ruralnog i vinskog turizma, turizma maslinova ulja te drugih srodnih projekata u

integralni turistički proizvod Istre.34 Ovim se projektom otvara izniman potencijal

razvoja kulturnih tematskih tura u Istri koje treba snažnije marketinški plasirati, da

postanu tržišno prepoznatljive i dostupne zainteresiranom korisniku. U tu svrhu

34 Više na: http://www.istria-gourmet.com/

http://www.istria-gourmet.com/


45


posebno bi trebalo razraditi marketinški plan i iskoristiti potencijal informacijske

tehnologije koji za sada nije dovoljno iskorišten. Postoji aplikacija za Apple i Android

mobilne uređaje koja omogućava pretraživanje podataka o restoranima, konobama,

kušaonicama vina i maslinovih ulja u Istri. Ukupno je 500 objekata podijeljenih u tri

kategorije: gurmanski vodiči, vinske ceste i ceste maslinovog ulja. No, samo aplikacija

nije dostatna da se ovaj proizvod približi korisnicima. Potrebno je mnogo više. Potrebno

je približiti ga turoperatorima koji ga u obliku kulturne ture može nuditi na svojem

tržištu i ciljnoj skupini turista. Nažalost, još uvijek se jako malo sličnih organiziranih tura

nailazi po Istri, čak štoviše, vrlo se često u itinerarima Istra i Pula zaobilazi.

Kada se sagledaju kulturni resursi (posebice materijalna baština) kao jedan od

elemenata atrakcijske osnove, onda oni u Istri i na području Grada Pule dijele

karakteristike kulturne materijalne baštine s ostatkom Hrvatske. Navode se neke

izdvojene karakteristike kulturne materijalne baštine:35

loše postavljenih, zbunjujućih ili pak nepostojećih putokaza do mnogobrojnih

spomenika, utvrda, graditeljske baštine;

neadekvatna interpretacija,

nedostatni sustavi informiranja

slaba infrastrukturalna opremljenost,

nepovezanost institucija među sobom, a niti s drugim sektorima (proizašlo iz

zatvorenosti hrvatskog kulturnog sustava)

Nedostatak istovremenog i zajedničkog djelovanja niza institucija, podizanja svijesti

o vrijednosti kulturne baštine i poduzimanje šire društvene akcije za zaštitu urbanih

cjelina, sela i krajobraza

Nedovoljno knjižnične građe na stranim jezicima

nejednakost unutar kulturnog sustava kao posljedica društvenog statusa koja

proizlazi iz organizacijskog oblika (npr. javne ustanove uživaju određene prava koja

nemaju drugi akteri kulturnog sustav) i dovodi do konfliktne situacije aktere koji bi

trebali surađivati

onemogućavanje postavljanja kvalitetnih izložbi zbog problema s vlagom u zgradama

u kojima se nalaze muzeji, a one ujedno predstavljaju kulturna dobra

problematika upravljanja,

35 Grad Pula (2013.) Kulturna strategija Grada Pule od 2014. – 2020. Pula: Grad Pula & Istarska županija

(2009.) Istarska kulturna strategija. Pula-Poreč: Istarska županija

46

nedostatak neformalne strukture podrške

neodgovarajuća digitalizacija

U Istri se nematerijalna kulturna baština počela sustavno oživljavati u smislu

festivala, legendi, zatim proizvoda poput Istria Inspirit – Putujte kroz vrijeme36, kojim se

na autentičan način oživljavaju povijesni događaji. No, ipak nije dovoljno valorizirana,

što se potvrđuje i činjenicom da se zadnje sustavno istraživanje nematerijalne baštine

Istre obavilo u razdoblju 1948.-52. (Istarska županije, 2009.) Nadalje, često se razumije

u reprezentativnom obliku (scenski nastupi folklornih skupina), a zanemaruju se

dijalekti, shvaćanje svijeta, vještine i znanja o obradi materijala, nedostaju stručni

kadrovi, znanstveni i stručni radovi (istarska županije, 2009.). Za dobru pretvorbu

nematerijalne baštine u proizvod kulturnog turizma, potrebna je spoznaja o

vrijednostima iste temeljena na poznavanju vlastite nematerijalne baštine.

Turističke agencije koje postoje u Istri još su uvijek izrazito receptivne naravi i

najviše se bave čistom receptivom37, dok se na kreiranju inovativnih proizvoda jako

malo radi. Malo je inicijativa u smislu reorganizacije u destinacijske menadžment

kompanije. Destinacijska menadžment kompanija, kao specijalizirana agencija i najbolji

poznavatelj atrakcija destinacije, posjeduje stručna znanja i sposobnosti da kreira i

organizira izlete, događanja, kulturne ture u određenoj destinaciji, a nadalje i posreduje

u njihovom plasmanu do krajnjeg korisnika. Upravo destinacijska menadžment

kompanija najpotrebnija je baštinskim institucijama u valoriziranju baštine, ali i

valoriziranju tematskih kreativnih kulturnih tura (poput gastro ili eno tura, kulinarskih

radionica i sl.). Destinacijske menadžment kompanije mogu kreirati proizvode za

poznatog ili za nepoznatog kupca. Istra bi se, kao i Pula, u početku osnaživanja svojega

proizvoda kulturnog turizma, trebala orijentirati na nepoznatog kupca, te postaviti vrlo

visoku razinu dovršenosti programa. U tom slučaju, rade se inovativni proizvodi

kulturnog turizma stopljenom s resursima destinacije, koji postaju pripremljeni za

katalog sa svojom cijenom i kompletnim itinerarom, no dane mogućih polazaka, definira

36 Istra Inspirit je projekt Istarske županije, Turističke zajednice Istre i Istarske razvojne turističke agencije koji

obogaćuje kulturno-turističku ponudu poluotoka, oživljavanjem povijesnih događaja na autentičnim lokacijama,

kroz uprizorene istarske legende i mitove. U svega nekoliko dana, posjetiteljima se nudi jedinstveno putovanje

kroz vrijeme, od kaštela, rimskih vila, starogradskih jezgri i muzeja do sudjelovanja na rimskoj gozbi,

srednjovjekovnom pogubljenju, baroknom balu i boravku u crnom rudniku. Trenutke istarske mistične povijesti,

uz vrhunske glumce i izvrsnu scenografiju, upotpunit će i posebno pripremljena večera iz pojedinih povijesnih

razdoblja, zabava, ples i razna iznenađenja… 37 Pod tim se misli prvenstveno na smještaj turista u privatne apartmane i hotele


47


partner kojemu se ovakva vrsta proizvoda nudi i prodaje. Najčešće se u tom dijelu

suradnja uspostavlja sa nekim stranim turoperatorom koji omogućuje distribuciju ovog

proizvoda do kojih je inače teže doći. To je dobar način početka pozicioniranja

destinacije. Hotelska poduzeća u Istri (Valamar, Plava laguna, Maistra, Arenaturist)

bilježe pomake ka kreiranju posebnih turističkih proizvoda, no za konkretno području

kulturnog turizma zabilježeno je vrlo malo ponuđenih aranžmana. Većinom je fokus na

aktivni turizam (biciklizam i zdravstveni turizam). Kod hotelskog poduzeća Maistra

zabilježena je ponuda kreativnih proizvoda kulturnog turizma (turizam baštine, tradicija

lokalnih kultura) kao npr. Istarski mozaik uz vrlo lijepu prezentaciju programa ili Pula-

Limski kanal. Ovo su pretežito jednodnevni izleti koje ovo hotelsko poduzeće nudi

svojim gostima. Od zanimljivih višednevnih organiziranih oblika kulturnog turizma koji

mogu ući u kategoriju festivala i događanja je Festival amaterskog kulturnog

stvaralaštva koji se nudi na Maistrinim stranicama u sklopu sekcije aktivnosti u

destinaciji. Zanimljivo je zapaziti da se kulturni proizvodi vrlo malo i promoviraju u

smislu promocije destinacije, a kada se promoviraju, onda se radi o vrlo uskom

povijesnom aspektu prezentacije materijalne baštine Istre. Dobar projektni model

osmišljen je od strane turističkih zajednica sjeverozapadne Istre – Colours of Istria – koji

na vrlo dinamičan i turistu prihvatljiv način promovira ljepote sjeverozapadne Istre uz

krovni brend Coulours of Istria i specifičnosti svake destinacije uključene u projekt

(primijenjen koncept umbrella brendinga). Ipak, najsuvremenija prezentacija proizvoda

koja uključuje i proizvode kulturnog turizma jest ona projekta Istria Experience.38 Turist

može sam pronaći, istražiti i rezervirati najbolji doživljaj u Istri – od smještaja do mjesta

koja mora vidjeti i otkriti, u skladu sa svojim specifičnim ukusom i budžetom.

Lokalna zajednica još uvijek nije dovoljno aktivno uključena u kreiranje proizvoda

kulturnog turizma, no postoje hvalevrijedne inicijative (npr. Žive jaslice u Gračišću).

Činjneica je to i dovoljne neupućenosti lokalne zajednice u suvremene turističke

trendove koji će u budućnosti sve kretati prema upoznavanju autentičnosti destinacije

kroz upoznavanje ljudi i kulture života. Iznimka su domaćinstva i tzv. privatni smještaj

kada su gosti u direktnom kontaktu sa lokalnim domaćinom koji ih ugošćuje u svoje

apartmane ili kuće za odmor pa se očekuje i viša razina prisnosti. Ipak, treba s pažnjom

38 http://www.istriaexperience.com/

http://www.istriaexperience.com/

48

pristupiti i toj analizi odnosa s obzirom da kvalitetnih i svrhovitih istraživanja na temu

kvalitete odnosa i zadovoljstva turista u Istri i Puli zapravo nedostaje.

Zanimljivo je za kraj promotriti slabosti kulturnog turizma Istre koje je Nikočević

detektirala 2007. godine. Čini se da se mnoge stvari nisu promijenile u ovom gotovo

desetogodišnjem razdoblju. Osim nekih od gore navedenih inicijativa kreiranja i

plasiranja proizvoda kulturnog turizma (materijalna i nematerijalna baština) na tržište

kroz Istria Inspirit, Istria Gourmet ili pak projekt Istria Experience, mnoge stvari i dalje

stoje, a temelj svega je nedostatak javno-privatnog partnerstva i zatvorenost,

nejednakost i statičnost kulturnog sustava.

Iz istraživanja Nikočević (2007.) identificirane su sljedeće slabosti kulturnog turizma

Istre (Tablica 3.)

SLABOSTI KULTURNOG

TURIZMA

ANALIZA IZ 2007. godine

STANJE BAŠTINE Spomenički objekti u lošem stanju,

puno napuštenih povijesnih gradića,

povijesni i kulturni okoliš je nedostatno

vrednovan,

folklor se malo komunicira s turistima,

ples, sviranje, tradicijski zanati nisu pretočeni u

radionice,

manifestacije u kojima je zastupljeno kazalište,

film, ples, glazba, dinamiziraju i oplemenjuju

ponudu događanja za Istrane i hrvatske turiste

tijekom ljetnih mjeseci, posjete stranih turista

nisu značajne,

nedostaje i statistike

INSTITUCIJE U DOMENI

KULTURE

Muzeji u Istri s lošom razinom prezentacije i

komunikacije s posjetiteljima; izložbe često samo

na hrvatskom jeziku

Malo učešća institucija u kulturi u programima

izvan muzeja, vezano za kulturni turizam

Nerazvijeni oblici komuniciranja baštinom


49


NEOZNAČENOST I

NEDOSTUPNOST MJESTA I

LOKALITETA OD

INTERESA

Nedostatak informativnih ploča na više jezika o

pojedinim spomenicima kulture u unutrašnjosti

Istre

Loše linije javnog prijevoza za područja od

kulturnog značaja

Prepreke kod dostupnosti određenih spomenika

(npr. ključevi za crkvu s freskama u Bermu)

OBEZVRIJEĐENOST

KULTURNIH RESURSA

U kulturno-turističkoj ponudi Istre odsutna

nematerijalna kulturna baština, živa tradicija i

lokalni način života

Nedostatak sustavnog predstavljanja kulturnih

znamenitosti istre (nepovezanost teme,

konteksta i sl.)

Komuniciranjem visoko kvalitetne gastronomije

stvaraju se velika očekivanja turista što uzrokuje

njihovo razočarenje jer je gastronomska ponuda

svugdje ista i loše pripremljena

NEDOSTATAK MREŽA I

SURADNJE

Nedovoljna fokusiranost na dugoročne koristi

svih subjekata turističke destinacije

Nepovezanost turističkih djelatnika, kulturnih

institucija i drugih

Nedostaje spona između turističke institucije i

zainteresiranih korisnika

SEOSKI TURIZAM Turisti nemaju mogućnost potpunog

upoznavanja Istre kroz pakete proizvoda koji

pružaju usluge noćenja i hrane

Birokratske prepreke pri osnivanju agroturizma

Vlasnici agroturizma se zbog važećih propisa

odlučuju na pružanje klasičnih ugostiteljskih

usluga sa velikim smještajnim kapacitetima

Uz stare Istarske kuće često se grade bazeni čime

50

se gube elementi lokalne kulturne baštine

Neznatni financijski poticaji onima koji žele kuće

rekonstruirati ili sagraditi uvažavajući lokalnu,

tradicionalnu arhitekturu i dizajn

Nedovoljan angažman Agencije za ruralni razvoj

Istre (AZRII)

Nedostatak njegovanja kulturne raznolikosti

pojedinih područja u Istri, tj. ujednačavanje

tradicije i zanemarivanje autohtonosti

RAZLIKE U PRIHODIMA

ISTARSKIH TURISTIČKIH

ZAJEDNICA I

ZAKONODAVSTVO

U obalna Istra ostvaruje znatno više prihode od

turizma u odnosu na unutrašnju Istru (zbog toga

što turisti ne noće u unutrašnjosti Istre)

Novac iz obalne Istre se ne „prelijeva“ u

unutrašnjost, dok se u obalna područja nastoji

prenijeti elementi tradicije iz unutrašnjosti čime

se gubi autentičnost u cijeloj Istri

Turistička zajednica Istre ne potiče programe u

unutrašnjosti Istre

Zakonodavstvo onemogućava ostvarivanje

profita naplatom usluga ili prodajom vodstva,

izleta, suvenira i drugih elemenata turističke

ponude koji bi povećali profit turističkih

zajednica u središnjoj Istri

Politiku turističke zajednice Istre kreiraju

stjegonoše masovnog turizma, nauštrb razvitka

turizma unutrašnjosti Istre

Izvor: Nikočević (2007.) Održivi razvoj kulturnog turizma Istre. Srce Istre: Kultura i

baština Istre, Razvoj prekograničnih turističkih itinerera u urbanim i ruralnim

područjima Istre. Dostupno na: http://heartofistria.org/index.php?id=110 Preuzeto:

20/11/2014.

Zaključuje se da je nužno potrebno orkestriranje odnosa svih ključnih interesnih

dionika u destinaciji kako bi se hvalevrijedne dosadašnje inicijative valorizacije kulturne

http://heartofistria.org/index.php?id=110


51


baštine (posebice materijalne) mogle pretvoriti u proizvod kulturnog turizma u kojemu

će na održiv i odgovoran način, moći uživati tzv. kulturisti. Naravno, da je problematika

razvoja kulturnog turizma vrlo duboka. Dio prepreka leži i u strukturi smještajnih

kapaciteta Istre gdje dominantno prevladavaju kampovi i smještaj u domaćinstvima (tzv.

privatni smještaj). Ovakva vrsta smještajnih kapaciteta na pogoduje snažnijem razvoju

kulturnog turizma i smanjenju sezonalnosti jer kapaciteti ovakve vrste pretežito su

ljetna karaktera i nedovoljne opremljenosti za cjelogodišnji turizam (nedostatak grijanja

i popratnih sadržaja). Ukoliko se, a kako je definirano i strateškim akcijskim planom

razvoja turizma Republike Hrvatske 2014. – 2020. investicije i potpore budu kanalizirale

u podizanje razine kvalitete smještaja i reorganiziranje smještaja u domaćinstvima kroz

integralne i difuzne hotele, otvara se Istri i Puli prilika za razvoj kulturnog turizma kao

dodatnog turističkog proizvoda koji u Istri, s obzirom na materijalnu i nematerijalnu

baštinu, ima izniman potencijal.

Istra i Pula uživaju bogatu kulturnu baštinu, imaju izniman potencijal razvoj

kulturnih tematskih ruta, kao i potencijal razvoja gradskog turizma (Grad Pula). Bogata

je tradicionalnim lokalnim kulturama, živi multikulturalnost, ima potencijala za

osnaživanja kulturnih događanja i festivala, obiluje i lokacijama s religioznom

motivacijom, a ima prostora i za razvoj kreativnog turizma. U nastavku se prikazuju

područja kulturnog turizma koja otvaraju najbolje prilike za održivi rast u Istri i Gradu

Puli u skorijoj budućnosti.

Tablica 4: Oblici kulturnog turizma – potencijali Istre i Grada Pule

OBLICI KULTURNOG TURIZMA VRSTA BAŠTINE ISTRA GRAD PULA

Povijesni turizam

Arheološki turizam

Etno i tradicijski turizam

Sakralni turizam

Umjetnički turizam

Muzejsko-galerijski turizam

Izložbe

Spomenički turizam

Eko-kulturni turizam

Industrijski turizam

MATERIJALNA

BAŠTINA

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

52

Turizam događaja

Festivalski turizam

Edukativni/školski turizma

Filmski ili kazališni turizam

Vjerski turizam

Volonterski turizam

Kontemplativni turizam

NEMATERIJALNA

BAŠTINA

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Fototurizam

Slikarski/likovni turizam

Literarni turizam

Muzički turizam

Didaktički turizam

Istraživački turizam

Memorijalni turizam

Jezični turizam

Kulinarski turizam

NEMATERIJALNA

BAŠTINA –

KREATIVNI

TURIZAM

+

+

+

+

+

+

+

+

Izvor: prilagođeno prema Klarić, 2011.

2.2. Pulske utvrde i kulturni turizam Pule Kako se u ovoj studiji stavlja naglasak na potencijale razvoja kulturnog turizma

Grada Pule temeljenog na austro-ugarskoj baštini, slika u nastavku prikazuje prijedlog

modela reorganizacije destinacijskih turističkih zajednica u destinacijske menadžment

organizacije s time da se za svaku destinaciju izdvaja i njena specifičnost, a u skladu s

time vidljivo je da se za Pulu određuje put kulture i povijesti odnosno njena profilacija u

kulturnu destinaciju. (Slika 4) Intencije potvrđuje i odluka 10. sjednice Gradskog vijeća

Grada Pule održane u petak 1. kolovoza 2014. godine, kada se potvrđuje kandidatura

Pule kao Europske prijestolnice kulture 2020. godine. (Grad Pula, 2014.)


53


Slika 4.: Prijedlog organizacije destinacijskih menadžment organizacija u Istri i njihova

specijalizacija (brendiranje) po pojedinim vrstama turističkih proizvoda i resursnoj

osnovi (atrakcije)

Izvor: Horwath HTL (2010.) Osposobljavanje sustava turističkih zajednica za djelovanje

prema modelu destinacijske menadžment organizacije (DMO). Prezentacija. Dostupno

na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/DMO%20forum-sustav-tz.pdf

Pulske utvrde imaju značajnu povijesnu i kulturnu važnost. Ono mogu činiti izvrsnu

bazu za kreiranje inovativnih proizvoda kulturnog turizma. Pored Rimskih spomenika,

arheološke baštine i arheološke građa, utvrde mogu poslužiti kao izniman komplement

njima u profilaciji Pule kao kulturne destinacije.

http://www.mint.hr/UserDocsImages/DMO%20forum-sustav-tz.pdf

54

U sklopu Adrifort projekt obrađuju se sljedeće utvrde:

1. Utvrda Punta Christo

2. Utvrda Monte Grosso

3. Utvrda Munide

4. Baterija Val di Zonchi

5. Baterija Valmaggiore

6. Utvrda Sv.Mihovil

Utvrde koje su obuhvaćene ovom studijom klasificirane su kao nepokretno kulturno

dobro – pojedinačno ili pak kao kulturno-povijesna cjelina. Klasifikacija utvrda prema

Registru kulturnih dobara prikazuje se u nastavku.

Tablica 5.: Klasifikacija utvrda

VRSTA PULSKE UTVRDE OZNAKA DOBRA

VRSTA KULTURNOG DOBRA

KLASIFIKACIJA KULTURNOG DOBRA

Obalna poligonalna utvrda Punta Christo

Z-4556 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno

Kružna utvrda Monte Monetta (Munide)


Obalna topnička baterija Val di Zonchi


Obalna potkovasta utvrda Monte Grosso

Z-4472 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – kulturno-povijesna cjelina

Obalna poligonalna topnička baterija Valmaggiore

Z-4472 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – kulturno-povijesna cjelina

Potkovasta utvrda Sv. Mihovil

Z-4020 Centar Grada Pule Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno

Izvor: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (2014.) Registar kulturnih dobara,

Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212 , preuzeto:

08/12/2014



55


Da bi se vrijednost ovih pulskih utvrda mogla kapitalizirati kroz proizvod

kulturnog turizma potrebno je:

1. Razviti poželjan model upravljanja kulturnim dobrima ovakve vrste

2. Brendirati proizvod pulskih utvrda kroz krovni brend Grada Pule kao poseban

proizvod zbog svojeg USP-a39 s time da se u proces brendiranja uključe i ostalih 18

utvrdi i baterija na području Grada Pule kao i onih na Brijunskim otočjima

3. Kontinuirano raditi na osnaživanju ovoga brenda na način da se u to involvira

lokalna zajednica kako bi ona spoznala vrijednosti pulskih utvrda (pored kulturne,

tu je još i ekonomska i društvena vriejdnost utvrda) i cijenila mogućnosti njihova

doprinosa snazi brenda utvrda

4. Osmisliti nove proizvode kulturnog turizma bazu kojih će činiti pulske utvrde i

baterije s ciljem povećanja broja stranih, ali i domaćih posjetitelja

Svaka od gore navedenih utvrda može biti samostalni turistički proizvod, no i

njihovim objedinjavanjem mogu se stvoriti pretpostavke za kreiranje složenijeg

proizvoda kulturnog turizma (tematske ture).

Postaviti se može pitanje što se može učiniti s utvrdama? Vrijedna je to kulturna

baština koja ima neizmjeran broj mogućih opcija prenamjene i korištenja. Navode

se 4 moguća scenarija:

1. Utvrde mogu postati visokovrijedne na način da stvaraju dobit koja može proizaći

iz njihova direktnog korištenja, pa se izdvajaju sljedeće mogućnosti: hoteli,

pansioni, bed&breakfast, konferencijski prostori

2. Utvrde se mogu koristiti kao galerijski prostori, muzejski prostor, dramska

umjetnost, klubovi, kavane, kantine, vinski podrumi

3. Utvrde se mogu zaštiti i očuvati, učiniti sigurnima za korištenje, uz omogućavanje

posjeta domaćim i stranim posjetiteljima. Troškovi održavanja i upravljanja mogu

se djelomično pokriti od ulaznica, eventualne konzumacije u barovima i

restoranima, čak i knjižarama (ako postoje), no subvencije će svakako biti potrebne

4. Utvrde mogu biti napuštene, prepuštene prirodi uz mogućnost osiguravanja posjeta

zainteresiranima u sklopu tematskih tura

39 Unique Selling Propositions - specifičnosti ovoga proizvoda koje ga čine bitno različitim od svih ostalih u destinaciji

56

Iz analize sadašnjeg stanja koja slijedi u tablici u nastavku zaključiti će se o ulozi pulskih

utvrda u kulturnom turizmu Pule i Istre. (tablica 6)

Tablica 6: Uloga pulskih utvrda u kulturnom turizmu Grada Pule

VRSTA PULSKE UTVRDE

LOKACIJA SADAŠNJE STANJE VLASNIK

Obalna poligonalna utvrda Punta Christo

Štinjan Koristi Udruga prijatelja utvrde Punta Kristo;

lokacija glazbenih festivale (Outlook, Dimension, Seasplash)

koncerte, izložbe, programi za djecu i mlade, radionice, predstave, performanse

u dobrom stanju

Grad Pula

Kružna utvrda Monte Monetta (Munide)

Štinjan danas nenastanjena, izložena neovlaštenom

odnošenju kamena, obavijena korovom, u relativno je dobrom stanju.

Grad Pula

Obalna topnička baterija Val di Zonchi

Štinjan nije u funkciji, obrasla korovom i zatrpana smećem.

Grad Pula

Obalna potkovasta utvrda Monte Grosso

Štinjan vodosprema Grada Pule i Vodovod d.o.o; na gradskim nekretninama uknjiženo pravo služnosti u korist Vodovoda; dio zakupljen od „T-com“-a za postavljanje antenskog sustava (ugovor s „T-com“-om biti će uvjetovan mišljenjem Konzervatora).

Obalna poligonalna topnička baterija Valmaggiore

Štinjan sačuvana, obrasla u korov, u lošem stanju

Republika Hrvatska

Potkovasta utvrda Sv. Mihovil

Centar Grada Pule

skladište zapaljivih tekućina Opće bolnice Pula,

neodržavano,

Opća bolnica Pula


57


loše građevno stanje Izvor: interni dokument Grada Pule

Sadašnje situacija i dosadašnji ((ne)primjenjivani) model upravljanja pulskim

utvrdama doveo je do toga da veći dio pulskih utvrda uopće ne čini bazu kulturne

ponude Grada Pule, naprotiv nije ni prepoznat. Štoviše, do nekih se utvrda i baterija

gotovo do nedavno nije moglo ni doći, samo bi pokoji vješti poznavatelj prostora mogao

biti uspješan u toj namjeni. U okviru projekta Adrifort radi se na uređenju prilaznih

puteva i okoliša (npr. Valmaggiore, Munide, Zonchi).

Prema postojećim planovima, definirana je namjena utvrda koje su područje analize ove

studije. Prijedlog namjene prema postojećoj planskoj dokumentaciji prikazuje se u

tablici br. 7.

Tablica 7: Namjena pulskih utvrda prema postojećoj planskoj dokumentaciji

PULSKE UTVRDE NAMJENA PUNTA CHRISTO javna i društvena namjena - D7- kultura MUNIDE sportsko rekreacijska namjena - R2 -

rekreacija ZONCHI sportsko rekracijska namjena - R2 -

rekreacija. MONTE GROSSO IS - infrastrukturni sustav VALMAGGIORE ugostiteljsko turistička namjena - R2 -

rekreacija. SV. MIHOVIL javna i društvena namjena. Izvor: interni dokument Grada Pule

Autor predlaže i model uključivanja pulskih utvrda u projekt kulturnog turizma

kroz razvoj kreativnih i inovativnih proizvoda kulturnog turizma. Za svaku se

utvrdu i bateriju daju neki od prijedloga novih turističkih proizvoda.

58

Tablica 8: Prijedlog novih turističkih proizvoda i moguća prenamjena utvrda

PULSKE

UTVRDE

NAMJENA CILJNO TRŽIŠTE

Punta Christo Turizam baštine (Kulturna baština - Međunarodni edukativni

dokumentacijski centar na površini od 300 m2 čiju će programsku

podršku i brigu o centru voditi Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u

suradnji s Udrugom „Prijatelji utvrde Punta Christo“ (prema projektu

Adrifort))

Događanja (glazbeni festivali, koncerti)

kreativna kultura, kreativni turizam (oživljavanje povijesnog

događaja potapanja francuske podmornice Curie kroz predstavu-

kazalište; tradicionalne kulturno-umjetničke aktivnosti (izvedbena

umjetnost, vizualna umjetnost, kulturna baština i literatura) kao i

kulturne industrije (tiskani radovi, multimedija, štampa, kino

projekcije, audiovizualna i fonografska produkcija, tradicionalni obrti,

dizajn) zamišljeno kao cjelogodišnji proizvod poglavito za domaće

posjetitelje)

Martello toranj pretvoren u smještajni objekt tip visoko kvalitetne

kuće za odmor (tzv. self-catering objekt)

Kulturisti (strani turisti) kao

dnevni posjetitelji

Turisti viših platežnih mogućnosti

Kulturisti (domaći posjetitelji)

Lokalna zajednica

Predstavnici javne uprave

Studenti

Školske grupe

Munide sportsko rekreacijska namjena - R2 – rekreacija

sportsko-rekreacijski centar visoke kvalitete i razine

Lokalna zajednica, sportske grupe


59


opremljenosti

kantina za sportaše

Zonchi sportsko rekracijska namjena - R2 - rekreacija.

Sportsko-rekreacijski centar visoke kvalitete i razine

opremljenosti

Kantina za sportaše

Lokalna zajednica, sportske grupe

Monte Grosso IS - infrastrukturni sustav

Martello toranj pretvoren u smještajni objekt tip visoko kvalitetne

kuće za odmor (tzv. self-catering objekt)

Utvrda Monte Grosso dijelom prenamijenjena u visoko kvalitetan

apartmanskih smještaj visoke kategorije (Martello toranj i kuća

za odmor i Monte Grosso apartmanskih smještaj funkcioniraju po

principu integralnog hotela sa zajedničkom recepcijom (baterija

Valmaggiore, zajedničkim marketingom i prodajom, održavanjem i

restoranom u sklopu baterije Valmaggiore – povezani sa baterijom

Valmaggiore)

Ostalo infrastrukturni sustav


DINKS-i40

Valmaggiore ugostiteljsko turistička namjena - R2 - rekreacija.

Smještajni objekt tipa luksuznog hotela s luksuznim restoranom


40 Double Income, No Kids

60

i vinskim podrumom

Sv. Mihovil javna i društvena namjena.

Multimedijalni edukativni centar

Ugostiteljski objekt: kafić

Lokalna zajednica

Domaći turisti (školske grupe,

studenti, umirovljenici,

predstavnici javne uprave,

poduzeća)

Izvor: prijedlog autora


61


Kada bi se sustav pulskih fortifikacija povezao u europske kulturne rute

objediniti bi se trebala ponuda utvrda na području cijeloga Grada i obližnjih

područja (Brijunsko otočje i Bale).

Koncept ovih proizvoda doprinosi ispunjenju nacionalnog programa razvoja

turizma, podiže razinu kvalitete ponude, podiže ukupnu kvalitetu destinacije i

doprinosi urbanom razvoju Grada Pule.

2.3. Pulske utvrde i urbani razvoj Grada Pule Prilikom definiranja prostorno-planske dokumentacije, većina gradova danas

stavlja naglasak na kulturu i kreativnu industriju jer to diverzificira grad i čini ga

bitno različitim od ostalih gradova i doprinosi stvaranju njegove jedinstvenosti.

Prenamjena pulskih utvrda, uz njihovu adaptaciju, rekonstrukciju i adekvatnu

valorizaciju u proizvode kulturnog turizma, uz dopunu njihova korištenja u

svrhu javne i društvene, te sportsko-rekreacijski centar doprinijela bi razvoju

Grada Pule i Istarske županije. Utvrde društvene i javne namjene, kao i one koje

bi služile u turističke svrhe, te sportsko-rekreacijski centri potencijalno na ovaj

način postaju mjesta zajedničkog susreta, razmjene ideja, konzumacije

umjetničkih i kulturnih projekata, mjesta stvaranja mreže kontakata i znanja,

mogući izložbeni prostori. Jednom riječju utvrde postaju urbani lokalni

razvojni inkubatori. Ovakva revitalizacija utvrda može doprinijeti kreativnom

razvoju Grada Pule, osnažiti njegov identitet, obogatiti kulturni život u Gradu

Puli, doprinijeti socijalnoj koheziji i povećanju konkurentnosti Grada. Predlaže se

korištenje kulturne industrije u svrhu urbane regeneracije Grada Pule putem

turizma i njegovu pretvorbu u tzv. kreativni grad. Za uspješnu regeneraciju

putem kulturnog turizma potrebno je poticati partnerstvo i suradnja između

ključnih sudionika (interesnih dionika). (Petrić i Mikučić, 2009.) Iz prioriteta koji

će se naglasiti u novoj Istarskoj kulturnoj strategiji 2014. – 2020. prepoznaju se

sljedeće bitne odrednice koje mogu pozitivno doprinijeti gore navedenome kroz

prenamjenu utvrda, a to su: (Istarska županija, 2014.)

62

1. Stvaranje kinoprikazivačke mreže i povezivanje programa kazališnih

gostovanja izvan turističke sezone što se izravno može primijeniti kroz

koncept revitalizacije utvrda

2. Ostvariti dostupnost nematerijalne kulturne baštine kroz edukacije i web-

portala (prenamijenjene pulske utvrde)

3. Provođenje programa obrazovanja za korištenje novih medija i

tehnologija u području kulture i umjetnosti (u prenamijenjenim pulskim

utvrdama)

4. Razvoj turističkih ruta kroz istarsku baštinu (uključivanje pulskih utvrda)

5. Provođenje edukacija u svrhu razvoja publike (dio edukacija moguće

izvoditi u pulskim utvrdama)

6. Osnivanje regionalnog zavoda za zaštitu spomenika (moguće sjedište u

nekoj od adaptiranih pulskih utvrda)

Cilj je da se kroz urbane politike stimulira transformacija grada (temeljenoj

na transformaciji utvrda) kroz proizvode kulturnog turizma i kreativne

industrije – regeneracija pod utjecajem kulture.

Model djelovanja kreativnih dijelova grada u vremenu i prostoru prema INTELI i

Rivas (2011.) koji su razvili model transfera urbanih atributa (pristupačnost,

tehnološko okruženje, konkurentski klasteri, globalno umrežavanje, kultura

života, znanje itd.) za gradove manje i srednje veličine, prezentiran je u nastavku.


63


Slika 5: Kreativni Grad Pula – aplikacija modela INTELLI i Rivas (2011.)

Izvor: Rivas, M. (2011.) From creative industries to creative place. Refreshing the

local development agenda in small and medium-sized town. Urbac creative

clusters _ Final report 2012, str.22, Dostupno na:

http://urbact.eu/fileadmin/Projects/Creative_Clusters/documents_media/LE_C

Cfinalreport_01.pdf , preuzeto: 09/12/2014

Temelj stvaranja Grada Pule kao kreativnog grada:

proizvodni sistem baziran na kulturi (iskorištavanje Austro-ugarske baštine)

uravnotežen sustav proizvodnje i konzumacije kulturnih proizvoda

novi oblik vertikalnog i horizontalnog upravljanja

postojanje politike učinkovite urbane regeneracije

teritorijalne marketinške strategije (realna, simbolička, potencijalna,

odnosna dimenzija) (Neto i Serrano, 2011.)

suradnja interesnih dionika i umrežavanje

Može li Grad Pula iskoristiti svoju kulturnu baštinu i preslikati model koji je

primijenio Bilbao ili pak Glasgow?

http://urbact.eu/fileadmin/Projects/Creative_Clusters/documents_media/LE_CCfinalreport_01.pdf


64

3. PULSKE UTVRDE I ODRŽIVI RAZVOJ

Utvrde predstavljaju značajan segment kulturne baštine grada Pule, dio su njenog

identiteta i kolektivne memorije. U ovom poglavlju obradit će se dosadašnja

ekonomska valorizacija pulskih utvrda koje su obuhvaćene projetkom Adrifort,

razmotriti značaj kulturne baštine u održivom razvoju lokalne zajednice, ukazati na

specifičnosti upraljvanja kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja, prikazati

modele upravljanja utvrdama u funkciji održiva razvoja te predložiti model kroz

kojim bi revitalizacija sustava pulskih utvrda pridonijela održivom korištenju resursa

na lokalnoj razini.

3.1. PULSKE UTVRDE I EKONOMSKI RAZVOJ – SADAŠNJE STANJE

Očuvane i revitalizirane utvrde, pored povijesnog, kulturnog i edukativnog značaja,

mogu imati važnu ulogu u gospodarskom razvoju lokalnih zajednica u kojima se

nalaze. Ekonomski učinci ostvariti su već tijekom procesa revitalizacije i obnove

uključivanjem različitih lokalnih stručnjaka i gospodarstvenika. No, daleko veći

ekonomski učinak ostvariv je oblikovanjem i implementacijom modela održivog

korištenja utvrda. Europski primjeri dobre praske, u prethodnim poglavljima

spomenuti fortifikacijski kompleksi Suomenlinna u Helsinkiju (Finska), Pomorski

muzej hidroaviona u Tallinu (Estonija), citadela Spandau u Berlinu (Njmečaka),

fortifikacijski sustav u Krakowu (Poljska) te utvrda Altena, Werkendam

(Nozozemska), utvrda Nisuros (Grčka) kao i primjeri iz Hrvatske: utvrda Sv.

Mihovil u Šibeniku, utvrda Sv. Juraj na Visu, etc. to potvrđuju. Revitalizacija, obnova

i ekonomska valorizacija utvrda može pridonijeti razvoju kulturnog turizma

prenamjenom utvrda u izložbene prostore, prostore za koncerte, muzeje, različite

zabavne sadržaje, gastronomske i smještajne kapacitete, etc.

Predmet ove studije jesu slijedeće utvrde koje čine dio fortifikacijskog sustava grada

Pule:

obalna utvrda Punta Christo, obalna potkovasta utvrda Monte Grosso s pripadajućom

topničkom bitnicom, bitnica Valmaggiore, kružna utvrda Munide, obalna topnička

bitnica Zonchi te utvrda Sveti Mihovil.

U dosadašnjem razdoblju utvrde koje su predmet studije se ne koriste u gospodarske

svrhe, izuzev obalne utvrde Punta Christo. Radi se o objektu u dobro stanju, čemu je


65


pridonijela prostorna izoliranost, trud i entuzijazam članova Udruge prijatelja obalne

utvrde Punta Christo koji su uklonili samonilo bilje te otpadni materijal na vanjskom

i unutarnjem dijelu utvrde. Članovi udruge izvšili su i druge radove kako bi osigurali

preduvjete za stavljanje utvrde u funkciju.41

Navedena utvrda dana je na korištenje Udruzi prijatelja obalne utvrde Punta Christo u

Štinjanu i Udruzi za promicanje glazbene kulture, umjetnosti i slobode izražavanja

Seasplash. Tijekom ljetnih mjeseci u utvdi se odvija niz glazbenih manifestacija:

Seasplash festival, festivali elektronske glazbe Outlook i Dimensions i dr. Festivali

Outlook i Dimensions održavaju se u organizaciji t.d.. Pozitivan ritam d.o.o iz Pule i

NVS Promotions iz Velike Britanije.

U svrhu procjene temeljnih financijskih učinaka festivala, upućena je pisana zamolba

gradu Puli. Dobiven je odgovor da grad, iako “podržava manifestacije na utvrdi

Punta Christo kao manifestacije koje proširuju turističku ponudu i omogućuju

revitalizaciju dosad nedovoljno iskorištenih resursa kulturnih dobara”, ne raspolaže

poslovnim podacima koji se odnose na temeljne parametre, e.g. broj prodanih

ulaznica, kao ni vlastitom procjenom ekonomskih učinaka. Udruga Seasslash nije bila

u mogućnosti ponuditi navedene podatke smatrajući da zbog “nemogućnosti

objedinjavanja svih prihoda od prodaje ulaznica Seasplash Udruge i ostalih

angažiranih partnera, provoditelja programa na utvrdi Punta Christo, smatramo da

parcijalno obrađeni podaci Udruge ne bi bili dostatni za provedbu ekonomske

valorizacije koja bi u potpunosti odgovarala realnim pokazateljima relevantnih za

izradu fesibility studije”. Jedini raspoloživi podaci, ponuđeni od strane navedene

Udruge bila je procjena ekonomskih učinaka festivala Outlook i Dimensions koji je

izradila tvrka NVS Promotions, britanski partner Festivala, u suradnji s nizom

dionika involviranih u navedene festivale. Studija se odnosila na razdoblje od rujna

2011. do rujna 2012. godine.

Radi se o festivalima koji se održavaju jednom godišnje, krajem kolovaz i početkom

rujna. Outlook festival započeo je u Hrvatskoj 2008. godine kada je sudjelovalo 1.500

gostiju, dok je 2012. godine sudjelovalo 13.000 gostiju, i.e. povećanje za 8,7 puta.

Festival je pretežito usmjeren na populaciju u dobi od 18 do 25 godina. Festival

Dimensions započeo je 2012. godine s 4.000 gostiju. Festival je pretežito usmjeren na

populaciju od 24 do 30 godina.

41 Belić Raunić, B. (2011): Konzervatorska studija za utvrdu Punta Christo, Grad Pula, str. 26

66

Studija razlikuje kratkoročne ekonomske učinke. i.e. potrošnju turista i zapošljavanje

te dugoročne učinke, i.e. „razvoj gospodarstva Pule koje će rezultirati povećanjem

životnog standarda lokalnog stanovništva” (NVS Promotions, 2012). Studija,

citirajući Ured gradonačenika, navodi procjenu ekonomskih učinaka festivala Outlook

za 2011. godinu prema kojoj su gosti festivala osvarili potrošnju veću od 40 milijna

kuna.

S obzirom na zapošljavanje, studija procjenjuje da je 2012. godine za potrebe oba

festivala neposredno angažirano 1.534 osobe, od kojih 497 iz Velike Britanije te 1037

iz Hrvatske.

Troškovi organizacije festivala prikazani su Tablicom 1. U strukturi ukupnih

troškova, cca 85% se odnosi na organizaciju festivala Outlook, dok 15% na festival

Dimensions.

Tablica 1.

Troškovi organizacije festivala Outlook i Dimensions

Vrsta troška Visina (u kn)

Lokalni zaposlenici 421.040,00

Prijevoz izvođača, transferi izvođača i osoblja 2.756.554,00

Smještaj izvođača i osoblja 2.193.567,00

Najam (šatori, ograde, električna energija, mobilni sanitarni

čvorovi)

2.167.210,00

Naknade gradu 1.592.629,00

Radovi na uređenju utvrde Punta Christo (uključuje troškove od

2010. do 2012.)

501.491,00

Razni troškovi (materijali, roba za široku potrošnju, uredska

oprema)

1.710.867,00

Ukupni troškovi 11.343.358,00 Izvor: NVS Promotions et al (2012): Economic Impacts Report:

Outlook&Dimensions Festivals, Pula, Croatia, str. 8-10

Studija ne procjenjuje broj zaposlenih osoba angažiranh od strane ponuditelja ostalih

proizvoda i usluga na festivalima, već se navodi da je otvoreno „na stotine ranih

mjesta s velikom diversifikacijom potrebnih vještina”. Ističe se značajan doprinos

festivala izgradnji poduzetničkih vještina nužnih za organizaciju događanja (evenata)

kao i poticanje poduzetničke aktivnosti lokalnog stanovništva.

S obzirom na posjetitelje festivala, studija procjenjuje visinu prosječne potrošnje

posjetitelja temeljem anonimnog ispitivanja na uzorku od 2000 posjetitelja. Prosječna

potrošnja posjetitelja (bez ulaznice, putovanja i smještaja) festivala Outlook


67


procijenjena je na 3.278,00 kn, a festivala Dimensions 3.750,00 kn. Procjenjuje se da

gosti festivala Outlook borave 7 dana, a Dimension 5 dana. Prosječna cijena noćenja

(bez kampiranja) iznosi 140,00 kn za posjetitelje festivala Outlook, a 187,00 kn za

posjetitelje Dimensionsa.

Tablica 2 prikazuje procjenu ekonomskih učinaka festivala Outlook i Dimensions za

2012. godinu.

Tablica 2.

Procjena ekonomskih učinaka festivala Outlook i Dimensions za 2012. godinu

(u kunama)

Vrsta potrošnje Outlook festival Dimension festival

Potrošnja posjetitelja za smještaj 12.766.870,00 3.693.652,00

Potrošnja posjetitelja za na ostale troškove

(bez smještaja, ulaznica i troškova zračnog

prijevoza)

42.224.948,00 14.847.035,00

Potrošnja organizatora 10.247.838,00 1.742.968,00

Ukupna potrošnja 65.239.656,00 20.283.655,00

Ukupna potrošnja tijekom oba festivala 85.523.311,00

Izvor: NSV Promotions (2012): Economic Impacts Report: Outlook & Dimensions

Festivals Pula, Croatia, str. 8-12

V. Meniga, kreativni direktor t.d. Pozitivan Ritam ističe kako u ukupnom iznosu

većem od 80 milijuna kuna, orgnazatorima festivala ostaje manje od 15%, dok je 85%

prihod različih dionika lokalne zajednice. 42

Iz provedene ankete proizlazi da priližno 80% posjetitelja Outlooka i 65% posjetitelja

Dimensionsa dolazi iz Velike Britanije. Pritom, 66% posjetitelja je izjavilo da prvi put

posjećuju Hrvatsku te 95% njih dolazi prvenstveno zbog festivala. 65% posjetitelja

izjavilo je da je posjetilo i grad Pulu, i.e. amfiteatar Arenu, lokalne restorane i dr..

60% gostiju na festivale dolazi avionom, koristeći zračne luke u Puli, Rijeci (Krk),

Trstu i Veneciji. Prosječan trošak povratne karte je iznosio 1.874,00 kn. S obzirom na

strukturu smještaja, 60% posjetitielja bilo je smješteno u kampu (kamp Brioni ex

Puntižela u Štinjanu), 27% u privatnom smještaju temeljem valstitih rezervaija, 7% u

privatnom smještaju temeljem rezervacija organizatora festivala te 6 % u ostalim

oblicima smještaja (hosteli i dr.).

42 Angeleski, Z. (2014): Dimension i Outlook sve bliži Puljanima, Glas Istre, 25.08.2014.

68

Autori studije ističu značajnu medijsku promociju grada Pule i Hrvatske kroz cca 800

različitih medija, pristunost na nizu mrežnih stranica, distibuciju više od dva milijuna

letaka diljem Europe, organizaciju 125 zabava u svrhu najave festivala diljem svijeta,

etc. Troškovi neposredne promocije oba festivala procjenjuju se na 933.516,00 kn.

S aspekta utjecaja na prostor i okoliš, studija ističe ulaganje u utvrdu Punta Cristo u

razdoblju od 2010. do 2012. u ukupnoom iznosu od 501.491,00 kn. Navodi se

implementacija suvremenih metoda upravljanja otpadom i reciklaža.

S aspekta utjecaja na društvo, autori studije ističu nastojanja da se prometna regulacija

prilagodi interesima lokalnog stanovništva, obogaćivanje kulturne scene kvalitetnim

izvođačima, uključivanje hrvatskih izvođača u festivale te mogućnost volontiranja.

S obzirom na buduće planove, autori studije navode, inter alias, povećanje broja

posjetitelja Outlook festivala na 25.000 (2014. godine bilo je 13.000 posjetitelja), i.e.

gotovo dvostruko više. Dimensions festival planira se povećati na 8.000 (2014.

godine već je ostvareno 7.000 posjetitelja). Navedena studija predstavlja, u ovom

trenutku, jedino istraživnaje ekonomskih učinaka navedenih festivala. Nesumnjivo se

radi, s ekonomskog i promidžbenog aspekta, o značajnim manifestacijama.

No, studija nije obuhvatila analizu stavova lokalnog stanovništva, posebice onog koji

se nalazi u neposrednoj blizini lokacije festivala. Osim prometnih gužvi, stanovnišvo

nerijetko ističe nezadovoljstvo razinom buke koja uzrokuje stalni stres dijelu

stanovnika, budući da je ukupno trajanje festivala (s pripremnim događanjima i

između festivala) dulje od dva tjedna, a dopuštena razina buke, temeljem akata

gradonačelnika do najviše 95 dB (A) tijekom 24 sata, izuzev dnevnog odmora od 15

do 17 sati.43 Radi se o izrazito visokoj razini buke.44 Također, pristup plaži i moru je

tijekom trajanja festivala građanima de facto onemogućen, iako se radi o javnom

pomorskom dobru. Nerijetko se ovakav tip festivala povezuje s konzumiranjem

opijata, što iziskuje stroži nadzor nad kupoprodajnim procesima. Sve navedeno

ukazuje da se radi o nesumnjivo značajnoj mainfestiaciji s ekonomskog aspekta. No,

43 Zaključak o određivanju maksimalen rezine buke u vrijeme održavanja Outlook festivala, http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/2013._godina/5._tiskovna/27._Zakljucak_max_razina_buke_Outlook.pdf 44 Bogadi-Šare, A. (2009): Štetno djelovanje buke na čovjeka, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Skupovi%20i%20izobrazba/Skupovi%20doma%C4%87i/Savjetovanje%20Arhitektonsko%20projektiranje/%C5%A0tetno%20djelovanje%20buke%20na%20%C4%8Dovjeka.pdf


69


dijalog i uključivanje šire skupine dionika otvorio bi prostor za daljnje unapređivanje

odnosa u lokalnoj zajednici.

3.2. KULTURNA BAŠTINA U FUNKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA

LOKALNE ZAJEDNICE

Koncepcija održivog razvoja u posljednjih tridesetak godina prisutna je, barem na

deklarativnoj razini, u gotovo svim međunarodnim i nacionalnim dokumentima

politike zaštite okoliša, ali i u dokumentima ekonomske politike, socijalne, energetske

i drugim politikama. U suštini, radi se o procesu promjena svrha kojih je, razvojem

tehnologije, održivim korištenjem resursa i institucionalnim promjenama, pridonijeti

zadovoljenu potreba sadašnjih i budućih generacija. Radi se o prijelazu s koncepcije

Homo economicus, i.e. racionalnog bića, sebičnog i usmjereno ka maksimizaciji

korisnosti na koncepciju Homo sustinens, i.e. ljudsko biće koje živi u skladu sa

zahtjevima održivosti.45 Linearni ekonomski model, i.e. model iscrpljivanja resursa u

što kraćem roku kroz ekstrakciju resursa, preko proizvodnje, potrošnje i odlaganja,

više nije održiv te je nužna tranzicija ka modelu kružne ekonomije, i.e. model

učinkovitog korištenja resursa, oporabi, recikliranju i ponovnom korištenju.

Fortifikacijski sustavi, kao dio kulturne baštine, vrijedni su kako za sadašnje tako i

buduće generacije. Stoga se modeli njihove revitalizacije i korištenja trebaju temeljiti

na implementaciji koncepcije održiva razvoja.

Promatrano u povijesnoj perspektivi, pojam održivog razvoja kao pojam potrajnosti

(potrajnog razvoja, o.a.) potječe iz njemačkog šumarstva i povezan je s imenima H. C.

von Carlowitza (1713) i L. Hartiga (1804.). Pojam ukazuje na važnost trajnog

očuvanja šumskog fonda tako da ga i sljedeći naraštaji mogu koristiti. U Hrvatskoj je

to načelo uvedeno zakonskom Uredbom o šumama austrougarske carice Marije

Terezije iz 1769. godine. 46

Niz znanstvenika, e.g. T.R.Malthus, D. Riccardo, E. Schumacher, H.D. Meadows i

drugi ukazivali su na nužnost odgovornije potrošnje prirodnih resursa.

Koncepcijski pristup održivom razvoju pojavljuje se prvi put u «Svjetskoj strategiji

očuvanja» («World Conservation Strategy»), koju je Unija za očuvanje prirode

45 Prema: Siebenhüner, B.(2000): Homo sustinens – towards a new conception of humans for the science of sustainability, Ecological Economics, 32, 15-25 46 Glavač, V. (2001): Uvod u globalnu ekologiju, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, str. 146

70

(Union for the Conservation of Nature – IUCN), u suradnji s WWF-om i UN-om

izradila i objavila na međunarodnoj razini 1980. godine. 47 To je bio do tada

najznačajniji pokušaj integriranja problematike zaštite okoliša i razvoja pod

zajednički naziv „očuvanje“.

Izvješće «Naša zajednička budućnost» («Our Common Future») Svjetske komisije za

okoliš i razvoj UN-a (UN World Commission on Environment and Development –

WCED) iz 1987. godine, poznato i kao Izvješće Brutland komisije (Brutland Report,

po tadašnjoj norveškoj premijerki Gro Harlem Brutland) definira koncepciju

održivog razvoja kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije bez

ugrožavanja mogućnosti sljedećih naraštaja da zadovolje svoje potrebe“.

Osim poziva na intrageneracijsku jednakost, Izvješće naglašava i potrebu

usmjeravanja gospodarskog i svekolikog razvoja u smjeru postizanja

intergeneracijske jednakosti, odnosno stvaranje preduvjeta kako bi budući naraštaji

mogli zadovoljiti svoje potrebe najmanje u mjeri u kojoj je to moguće sadašnjoj

generaciji. No, kako to navodi S. Schmidheiny, “mi, danas, potkraj dvadesetog

stoljeća, ne ostvarujemo ni prvi dio te definicije jer ne uspijevamo zadovoljiti ni

osnovne potrebe više od milijardu ljudi. S onim drugim dijelom - potrebama budućih

naraštaja – još se nismo ni počeli baviti.”48 S obzirom na kriterij intergeneracijske

jednakosti, duljina održivosti u vremenu je otvorena za diskusiju. Može se raditi o

nekoliko generacija, ali ne o beskonačnosti. Mogli bismo definirati pragmatični limit

od npr. 100 godina. No tek ako postojeće generacije brigu za buduće naraštaje

uključuju u sadašnje aktivnosti i izbore, «održivost» neće biti problem. 49 Šira

definicija održivog razvoja navedene Komisije glasi: “U konačnici, održivi razvoj nije

neko konačno stanje harmonije, već prije proces promjena u kojem su eksploatacija

resursa, smjer investicija, tehnološki razvoj i institucionalne promjene usklađene s

budućim kao i sadašnjim potrebama… Treba učiniti bolne izbore. Stoga u konačnoj

analizi, održivi razvoj ovisi o političkoj volji i spremnosti na promjene.»50

47 McCormick, J. (1986): The Origins of the World Conservation Strategy, Environmental Review: ER, Vol. 10, No. 3 (Autumn, 1986), pp. 177-187 48 Schmidheiny, S. i WBCSD (1992): Novim smjerom – Globalni poslovni pristup razvoju i okolišu, WBCSD i Društvo za unapređenje kvalitete življenja, Zagreb, str. 11 49 Atkinson, G. et al. (1999): Measuring Sustainable Development: Macroeconomics and Environment, Edward Elgar, Cheltenmah, UK i Northampton, MA, USA, str. 3 50 O. Holliday, Jr. C.; Schmidheiny, S.; Watts, P. (2002): Walking the Talk – The Business Case for Sustainable Development, Greenleaf Publishing, UK, str. 12


71


Nakon objavljivanja Izvještaja «Naša zajednička budućnost» otvorila se

mogućnost promišljanja o razvoju gospodarstva, ali i o svekolikom razvoju društva na

novim osnovama. Koncepcija održivog razvoja od tada, iako definirana i tumačena na

različite načine, postaje sve značajnijom odrednicom međunarodne, nacionalne,

regionalne i lokalne razvojne politike. Posebice je to istaknuto na Konferenciji UN-a

o okolišu i razvoju (UN Conference on Environment and Development – UNCED),

poznatijom pod nazivom «Skup o Zemlji» («Earth Summit») koja je 1992. godine

održana u Rio de Janeiru. Na Konferenciji su prihvaćeni sljedeći dokumenti: Agenda

21, Deklaracija o zaštiti okoliša, Konvencija o klimatskim promjenama, Konvencija o

bioraznolikosti i Globalni dogovor o šumama.51 Deset godina kasnije, na Svjetskom

skupu o održivom razvoju (World Summit on Sustainable Development) održanom

2002. godine u Johannesburgu prihvaćena je Deklaracija iz Johannesburga o

održivom razvoju (Johannesburg Declaration on Sustainable Development).

Deklaracijom je potvrđena predanost daljnjoj implementaciji Agende 21 na

nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Implementacijskim planom (The

Implementation Plan) definirani su ciljevi koje je nužno realizirati do 2015. godine,

kako bi se postigla intrageneracijska jednakost putem smanjenja udjela svjetske

populacije koji živi s manje od 1 dolara na dan, barem na polovicu sadašnjeg;

smanjenja udjela svjetske populacije koja živi bez zdravstveno ispravne pitke vode ili

temeljnih sanitarnih uvjeta, barem na polovicu sadašnjeg; smanjenje stopa smrtnosti

djece ispod pet godina za dvije trećine te smrtnosti majki za tri četvrtine; povećanje

napora u nastojanjima za očuvanjem okoliša, osobito s obzirom na klimatske

promjene; uvođenje obnovljivih izvora energije; očuvanje bioraznolikosti, etc.52

Deset godina kasnije održan je Summit u Rio de Janeiru pod nazivom RIO+20. Na

konferenciji je prihvaćen dokument „Budućnost kakvu želimo“ („Future as We

Want“). Konferencija je bila usmjerena na nastavak dotadašnjih inicijativa te se

odnosila na oblikovanje mehanizama intenzivinije implementacije koncepcije

održivog razvoja, zeleno gospodarstvo i smanjenje siromaštva. Iako se očekivalo da

Konferencija bude prijelomna točka tranzicije ka zelenom gospodarstvu koje kreira

51 Keating, M. (1994): Skup o Zemlji –Program za promjenu, Popularno izdanje Agende 21 i drugih sporazuma iz Rija, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša RH - Sektor zaštite okoliša u suradnji s Centre for Our Common Future 52 UN (2002): World Summit Declaration, World Summit on Sustainable Development, Department of Public Information, New York, USA, www.un.org/events/wssd/summaries/envdevj35.htm

72

održivi razvoj, nova radna mjesta i pridonosi ublažavanju/smanjivanju siromaštva,

neobvezujući dokument donio je tek općenite smjernice kako za rastuću svjetsku

populaciju osigurati dovoljne količine hrane, vode, energije i radna mjesta.

Zaključeno je da, iako su protekla desetljeća rezultirala nizom pozitivnih trendova,

broj ljudi koji živi u uvjetima ekstremnog siromaštva i dalje je oko milijardu i pol,

broj ljudi koji nema pristup čistoj pitkoj vodi procjenjuje se na više od jedne

miliijarde te broj onih koji nemaju odgovoraćje sanitarne uvjete na više od 2,5

milijarde. Pored toga, brojna pitanja vezana uz okoliš koja su postaljena još 1992.

godine ostaju neriješena. Najvažnija odluka donesena na konferenciji jest postavljanje

ciljeva održiva razvoja provedba kojih se očekuje tek nakon 2015. godine. Promicanje

politika zelenog gospodarstva nije usvojeno na zajedničkoj razini, već je prepušteno

svakoj pojedinoj zemlje.53

Kompleksnost pojma održivog razvoja dolazi do izražaja kad se shvati da njegova

materijalizacija podrazumijeva promjenu ponašanja u svim segmentima čovjekova

djelovanja, kad se shvati da se radi o temeljitoj reviziji i promjeni sustava vrednota.

"Mnogo ovisi od tome hoće li nam uspjeti da izoštrimo ovaj pojam i da razvijemo

ideju, da u igru uvedemo njen potpun potencijal i spektar. Održivi razvoj je mnogo

više od tehnokratskog pojma za inteligentno preraspoređivanje resursa, mnogo više od

pojmova Svjetska banka ili UN. Ova ideja će dobiti svoju pokretačku snagu onog

trenutka kada se napravi novi civilizacijski nacrt, nacrt koji zapravo već postoji u

našoj tradiciji i u ljudskoj psihi. Tradicija i inovacija ne moraju predstavljati dvije

sukobljene strane. Zajedničko razmišljanje o vrijednostima, idejama i snovima su

važni kulturni resursi."54

Održivi razvoj obuhvaća tri vrste održivosti: društvenu održivost (stvaranje uvjeta za

rast društvenog kapitala kroz društvenu koheziju, poštivanje kulturološkog indentiteta,

društvenu pravdu, poštenje, disciplinu, etc.), gospodarsku održivost (vrednovanje

prirodnog, društvenog i ljudskog kapitala u bilanci gospodarstva te internalizaciju

negativnih eksternalija) te ekološku održivost (održivost kvalitetnog stanja u okolišu).

Kultura je u dokumentu Agenda 21 smatrana značajnim segmentom društvene

održivosti. No, u posljednjih desetak godina kultura se počinje promatrati kao četvrti

stup održiva razvoja, i.e. kao novo, inovativno i proaktivno područje održivog razvoja.

53 UNCSD (2012): Rio +20: The Future We Want, UN Commetee for Sustainable Development, http://www.uncsd2012.org/content/documents/814UNCSD%20REPORT%20final%20revs.pdf 54 Ulrich Grober, „Die Idee der Nachhaltigkeit als zivilisatorischer Entwurf“, Aus Politik und Zeitgeschichte, No 24, 2001, str. 3., u: Drljača, M. (2012), str. 24


73


Definiranje kulture kao četvrtog stupa održivog razvoja započelo je 2002. godine

kada je u Porto Allegru oblikovan prijedlog dokumenta Agenda 21 za kulturu. Radi se

o prvom dokumentu koji je zagovarao usmjeravanje gradova i lokalnih zajednica ka

razvoju kulturnog sektora i povezivanju kulturnog razvoja s održivim razvojem.

Nakon predstavljanja u UN –Habitatu i UNESCO-u 2004. godine, dokument je

usvojen iste godine u Sao Paolu. 55 Agenda 21 za kulturu se odnosi na pet ključnih

tema:

potreba poštivanja kulturne raznolikosti definirane kao “sredstva postizanja

zadovoljavajućeg intelektualnog, emotivnog, moralnog i duhovnog iskustva”;

kultura se mora prožimati s drugim javnim politikama te uključiti različite

dionike kroz participativni process;

prepoznavaje kulturne raznolikosti kao sastavne komponente održivosti, kao

što je bioraznolikost smatrana ključnom za opstanak života na Zemlji;

važnost kulure za socijalnu uključivost, kroz omogućavanje pristupa kulturi

bez diskriminacije te

značaj ekonomskih učinaka kulture, i.e. kulturu se može smatrati jednom od

nositelja gospodarskog razvoja putem ostvarivih financijskih učinaka i

otvaranje radnih mjesta, kroz ulaganje u kulturne djelatnosti, poticanje

kreativnih industrija, razvoj kulturnog turizma te osiguranje zaštite autorskih

prava.

Do kraja 2015. godine dokument je usvojilo više od 500 gradova, općina i

organizacija.

Značaj kulturne dimenzije održivog razvoja proizlazi i iz činjenice da kulturološki

čimbenici utječu na međuljudske odnose, ali i na ponašanje potrošača, vrednovanje

okoliša i interakciju s okolišem. Strategija održiva razvoja ne može biti kulturološki

neutralna, odn. ona mora uvažavati kulturne specifičnosti, kulturnu raznolikost i

uključivati različite dionike. Prema J.D. Wolfensohnu, nekadašnjem predsjedniku

Svjetske banke, „mi počinjemo razumijevati da učinkovitost razvoja ovisi, dijelom, o

„rješenjima“ koji su usklađeni sa osjećajem (lokalne) zajednice za vlastiti identitet.56

55 xxx (2012): Concept study on the role of Cultural Heritage as the fourth pillar of Sustainable Development, South-east Europe, South Easte Europe, Transnational Cooperation Programme 56 UNESCO (2009): UNESCO World Report Investing in Cultural Diversity and Intercultural Dialogue, http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001847/184755e.pdf , str. 24-25

74

ICOMOS (International Council on Monuments and Sites) u Povelji o međuardnom

kulturom turizmu (International Cultural Tourism Charter) iz 1999. godine ukazuje na

nužnost razvoja održivog kulturnog turizma, i.e. uključivanje i suradnja dionika

(lokalna zajednica, konzervatori, nositelji turističke ponude, javni sektor, udruge, etc.)

je nužna kako bi se postigao održiv turizam i zaštita kulturne baštine za buduće

generacije. 57

Europsko vijeće je u svibnju 2014. godine usvojilo Zaključke o kulturnoj baštini kao

strateškom resursu za održivu Europu (Conclusions on cultural heritage as s strategic

resource for a sustainable Europe). Kulturnu baštinu čine resursi nasljeđeni iz

prošlosti u svim oblicima i aspektima: materijalnom, nematerijalnom i digitalnom

(nastalih digitalizacijom ili naknadno digitaliziranih), uključujući spomenike,

lokacije, krajolike, vještine, znanja i izričaje ljudske kreativnosti, kao i kolekcije

očuvane i upravljane od strane javnih i privatnih institucija. Budući da se radi o

resursima koji su od velike vrijednosti za društvo s kulturološkog, okolišnog,

društvenog i gospodarskog aspekta, održivo upravljanje kulturom baštinom

predstavlja strateški izazov 21. stoljeća Ističe se značajna uloga koju kulturna baština

ima u stvaranju i jačanju društvenog kapitala; njen značajan ekonomki učinak kroz

razvoj održivog kulturnog turizma i otvaranja novih radnih mjesta te specifičnu ulogu

u ostvarivanju ciljeva Strategije Europa 2020. za postizanjem pametnog, održivog i

inkluzivnog rasta.58

Lokalne zajednice trebaju osvijestiti važnost kulturne baštine te oblikovati i

implementirati modele održive revitalizacije i upravljanja na korist sadašnje i budućih

generacija.

3.3. Upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja

Održivo upravljanje kulturnom baštinom predstavlja izazov za suvremenu civilizaciju

u uvjetima kad se teži ka maksimilizaciji profita ne vodeći dovoljno računa o

dugoročnim posljedicama na kvalitetu života ljudi, stanje okoliša i očuvanje kulturne

baštine i kulturnih krajolika. U takvim, vrlo dinamničnim, izazovnim ali i bez-

obzirnim uvjetima, kulturna baština je nerijetko ugrožena, e.g. nestajanje lokalnih

jezika, običaja, devastacija materijalne kulturne baštine, etc. Uvažavanje vrijednosti

57 www.icomos.hr 58 http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.pdf


75


kulturne baštine i kulturne raznolikosti pridonosi odgovarajućoj valorizaciji baštine,

omogućava potpunije prožimanje ekonomske, društvene i ekološke održivosti te

olakšava implementaciju koncepcije održiva razvoja u lokalnim zajednicama.

Na izloženost kulturne baštine utjecaju klimatskih promjena ukazivali su ICOMOS i

ICCROM (International Center for the Study of the Preservation and Restoration of

Cultural Property) još 1998. u svojem izdanju Risk Preparedness: A Management

Manual for World Cultural Heritage (Bartel-Bouchier, str. 63). Godine 2007.

upozorili su na opasnosti s kojima se suočavaju lokalne zajednice diljem svijeta: e.g.

London, u kojem su ugrožene tri lokacije s Popisa svjetske baštine, laguna grada

Venecije, povijesni centar Praga i češkog Krumlova pod prijetnjom poplava, etc. 59

Istovremeno se događaju i promjene kulturnih krajolika uslijed dezertifikacije,

deforestacije i otapanja ledenjaka (e.g. dezertifikacija na Cipru; Timbuktu, Mali, čije

su džamije i okoliš izloženi dezertifikaciji, etc.) 60 Zanimljivo je isktaknuti da je

UNESCO posvetio cijeli broj svoje utjecajnog i prestižnog časopisa World Heritage iz

listopada 2012. godine održivom razvoju.

U Europi se događa niz inicijativa koje prepoznaju važnost održivog upravljanja

baštinom. Na području EU inicijative su započele u 90-im godinama. Jedan od

projekata nazvan je Noina arka. Obuhvatio je niz zemalja: Velika Britanija, Poljska,

Češka Republika, Španjolska i Norveška. Cilj projekta bio je odrediti meteorološke

parametre koji utječu na kulturnu baštinu i kulturni krajolik, istražiti trenutne i buduće

moguće učinke klimatskih promjena te predložioti strategije ublažavanja i

prilagođvanja klimatskim promjenama. Od 2009. do 2014. dodine odvijao se projekt

Climate for Culture. Analizirane su 74 studije slučajeva diljem Europe i Sjeverne

Afrike. Partner projekta iz Hrvatske bio je Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Analizirani su slijedeći objekti: Crkva Sv. Antuna, Drniš; Duždeva palača Duvronik;

Balizika srca Isusova Zagreb; Crkva Svete Barbare, Velika Mlaka, Dubrovačka

katedrala, tradicijska drvena koliba na prostoru NP Plitvička jezera I Crkva Svete

Marije na šriljinah iz Berma.61 Među nevladinim organzacijama može se izdvojiti

Europa Nostra koja je, inter alias, 23. listopada 2013. održala okrugli stol svrha kojeg

je bila poticanje nositelja europskih politika na usvajanje konkretnih mjera

59 Bartel-Bouchier, D. (2013): Cultural Heritage and the Challenge of Sustainability, Walnut Creek, California, USA, str. 79-101 60 Op.cit. pod 19, 103-128 61 http://www.climateforculture.eu/index.php?inhalt=project.casestudies

76

valorizacije, održavanja i upravljanja kulturnom bašitnom sukladno održivom

razvoju.

Europsko vijeće je u svibnju 2014. godine usvojilo Zaključke o kulturnoj baštini kao

strateškom resursu za održivu Europu. Ističe se važna uloga koju kulturna baština ima

u stvaranju i jačanju društvenog kapitala, njen značajan ekonomski učinak, doprinos

ekološkoj održivosti te specifična uloga koju kulturna baština ima u ostvarivanju

ciljeva Strategije Europa 2020. za postizanjem pametnog, održivog i inkluzivnog

rasta.62

U Zaključcima stoji da “kulturno nasljeđe ima važnu ulogu u stvaranju i jačanju

društvenog kapitala budući da:

a) potiče jača uključivanje građana u javno djelovanje (public life)

b) pridonosi kvaliteti života i blagostanju pojedinaca i njihovih zajednica

c) promiče raznolikost i međukulturalni dijalog kroz jačanje osjećaja pripadnosti široj

zajednici, boljem međusobnom razumijevanju i poštivanju

d) pomaže u smanjivanju društvenih nejednakosti, olaškava društvenu uključivost,

promiče međugeneracijski dijalog i društvenu koheziju

e) nudi mogućnosti za razvoj vještina, znanja, kreativnosti i inovativnosti

f) može biti učinkovito sredstvo za formalno, neformalno i informalno obrazovanje,

cjeloživotno učenje i trening.

Kulturna baština može imati važan ekonomski utjecaj, kao integralni dio kulturnog i

kreativnog sektora, budući da, iner alias, predstavlja važan čimbenik jačanja lokalnog

i regionalnog razvoj, osobito kroz kulturni turizam; podržava održivi ruralni i urbani

razvoj kao što pokazuju brojna iskustva dijeljem EU regija i gradova (e.g. regija

Toskana u Italiji, dolina dvoraca uz rijeku Loare u Francuskoj, etc.) te potiče

diverzificirana radna mjesta, od revalorizacije tradiocionalnih zanata i obrta do

inovativnih načina rada.

Fokus upravljanja kulturnom baštinom, u kontekstu održivog razvoja, peresumjerio

se s individualnih objekata baštine na prirodni i socio-ekonomski okoliš u kojem se

baština nalazi.

Stoga upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja podrazumijeva

razumijevanje gospodarskih obilježja, demografskih trendova, društvenih promjena i

događanja u zajednici. U proces pravljanja baštinom nužno je uključiti, na neposredan

62 http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.pdf


77


i posredan način, niz dionika (kulturne insitucije, lokalna uprava, država,

gospodarstvenici, nevladine organizacije i udruge, građane, etc.), ali i tradicijska

znanja, vrijednosti i druge čimbenike koje treba vrednovati. Uslijed složene

međuovisnosti i interakcije navedenih čimbenika oblikovanje i implementacija

održivog sustava upravljanja predstavlja stalni izazov. Radi se o inkluzivnom pristupu

upravljanja kulturnm baštinom kroz uključivanje lokalne zajednice. Složenost

čimbenika upravljanja kulturnom baštinom prikazana je slijedećom slikom.

Slika 1

Primjeri dosadašnjih i novih čimbenika upravljanja baštinom

Izvor: UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO,

ICCROM , ICOMOS , IUCN, str. 15

U kontekstu koncepcije održiva razvoja promijenila se temeljna paradigma

upravljanja baštinom. Kako je prikazano Shemom 1, baština se zaštićuje ne samo radi

vrijednosti po sebi kroz konzervaciju, već i zbog širih, društvenih i ekonomskih

ciljeva. U proces upravljanja uključen je niz dionika. Lokalno stanovništvo ima

interes i značajan utjecaj na proces upravljanja baštinom. Baštini se ne pristupa kao

zasebnom, izoliranom „otoku“, već kao segmentu šireg sustava. Zaštita baštine se ne

promatra samo kao dio nacionalnog bogatstva, već i kao imovina lokalne zajednice i

78

dio svjetske baštine. Upravljanje je proaktivno, vodeći računa o doguročnim

utjecajima. U proces upravljanja uključeni su stručnjaci različitih vještina te se

uvažava znanje lokalne zajednice. Izvori financiranja su disperzirani

(lokalni/regionalni/državni proračun, EU fondovi, investicijski fondovi, banke, etc.)

Shema 1

Nova paradigma upravljanja kultunom baštinom

Tema Kako je bilo do sada:

Zaštićena kulturna baština je

bila...

Kako postaje:

Zaštićena kulturna baština je...

Ciljevi - namijenjena

konzervaciji

- zaštićena

- upravljanja uglavnom

zbog posjetitelja i turista

- Zaštićena i zbog društvenih

i ekonomskih ciljeva

- Upravljanja prvenstveno

zbog lokalnog stanovništva

Upravljanje - Nositelj je središnja

vlast

- Upravljaju partneri,

uključivanjem šireg kruga

dionika

Lokalno

stanovništvo

- Nije uključeno u proces

upravljanja

- Nisu uvažavane potrebe

lokalnog stanovništva

- Upravljano zajedno s, i

ponekad i od strane,

lokalnog stanovništva

- Upravljanje u skladu s

potrebama lokalnog

stanovništva

Širi kontekst - Upravljanje baštinom

kao zasebnim „otokom“

- Planiran kao dio

regionalnog, nacionalnog i

globalnog sustava

- Razvijeno kao mreža

Percepcija - Promatrano kao

nacionalna imovina

- Promatrano kao

nacionalna briga

- Promatrana kao imovina

zajednice

- Promatrano i kao dio

međunarodne brige i

odgovornosti

Tehnike

upravljanja

- Reaktivno kratkoročno

upravljanje

- Upravljanje na

tehnokratski način

- Proaktivno upravljanje u

dugoročnoj perspektivi

- Upravljanje vodeći računa

o političkoj dimenziji

Financiranje - Financirano iz

proračuna

- Financiranje iz različitih

izvora

Vještine

upravljanja

- Upravljaju stručnjaci i

znastvenici isključivo iz

područja kulture

- Upravljaju stručnjaci

različitih vještina

- Uvažava znanje lokalne

zajednice

Prilagodba autorice prema: Phillips, A. (2013): A New Paradigm for Protected Area,

u: UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO, ICCROM,

ICOMOS i IUCN, str.16


79


Postavlja se pitanje kako uključiti različite dionike u participativni proces, i.e. proces

usmjeren ka stvaranju novih oblika suradnje u upravljanju baštinom ili osnažavanje

postojećih temeljem suradnje s dionicima i širim interesnim skupinama. Uspješna

implementacija razvojnih projekata održivog upravljanja baštinom u značajnoj mjeri

ovisi o učinkovitom uključivanju i sudjelovanju dionika u procesu donošenja odluka.

Informiranje, edukacija i uključivanje dionika izazovno je i zahtjeva ulaganje

vremena i napora, no nerijetko dugoročna korist nadilazi uloženo. Bitno je da su

dionici uključeni u svih fazama procesa (ciklički pristup) i to na dinamičan način.

Uključivanje dionika u proces donosi slijedeće prednosti:

Uključivanje “pravih” osoba u proces planiranja i implementacije

aktivnosti

Omogućuje uvažavanje svih relevantnih pitanja

Omogućuje donošenje odluka koje su realne i koje zadovoljavaju

potrebe većeg dijela dionika

Omogućuje jačanje kapaciteta dionika za uključivanje u druge procese

odlučivanja (donošenje regionalnih strategija, prostornih planova i sl.).

No, Studija (str. 18) ukazuje na praktična iskustva u brojnim zemljama koja pokazuju

nedovoljno uključivanje dionika u sustav upravljanja baštinom. Uzroci mogu biti:

specifična obilježja sustava upravljanja baštinom, neravnoteža snaga/moći među

dionicima, politički ili društveno-ekonomski čimbenici u širem okruženju

(siromaštvo, društvene nepravde, građanski nemiri, duboke ukorijenjene kulturne

vrijednosti, etc.) te neuključivanje/nedovoljno uključivanje marginaliziranih skupina

(žene, mladi, pripadnici manjina, etc.). Učinkovito uključivanje dionika koje donosi

obostrane koristi kulturnoj baštini i društvu ovisi o razumijevanju:

koji dionici trebaju biti uključeni u procesu odlučivanja, vrednovanju

mogućnosti, planiranju, implementaciji i evaluaciji procesa i na koji

način;

koji dionici pridonose svojim iskustvom, znanjem, vještinama i na koji

način

tko ostvaruje ekonomske, društveno-kulturne i psihološke koristi i na

koji način.

Participativni proces često zahtjeva spremnost na „teške“ kompromise i pregovore te

je vremenski zahtjevno.

80

Prema Boccardi (2007)63, upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja

moguće je razumijeti dvojako:

a) kao brigu za očuvanjem baštine, kao cilja po sebi, i dijela okolišnih/kulturnih

resursa koji bi trebali biti zaštićeni i očuvani i za razvoj budućih generacija

(intrinzična vrijednost) te

b) kao mogući doprinos koju baština, kao značajan segment šireg društvenog

sustava, može imati za ekološku, društvenu i ekonomsku dimenzuiju održiva

razvoja (instrumentalna vrijednost).

No, odabir pristupa ovisi o specičnostima baštine, jer je moguće da će u nekim

slučajevima prevladati isključivo prvi kriterij zbog spefične vrijednosti baštine (e.g.

baština upisana na Listu svjetske baštine). Društveno-ekonomski učinci su poželjni,

no ne uvijek i nužni. U praksi je poželjna kombinacija oba pristupa, i.e. razumjevanje

specifične važnosti baštine i njenog doprinosa fizičkog i duhovonom blagostanju i

sreći, ali istovremeno i razmotriti ulogu baštine u održivom razvoju.

Kulturna baština svojom raznolikošću, vrijednostima i značajem predstavlja veliki

potencijal za razvoj poduzetništva koje može značajno pridonijeti razvoju

gospodarstva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Poduzetništo utemeljeno na

kulturnoj baštini može se odrediti kao skupina onih djelantosti čijim proizvodima i

uslugama komercijalnu vrijednost daju kreativan rad utemeljen na poznavanju

povijesti, umjestnosti i kulture. U pravilu se ne finaciraju iz javnih izvora, na tržištu

imaju specifične potrošače, a pridonose stvaranju simboličkih vrijednosti i

njengovanju identiteta.64

63 U: UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO, ICCROM, ICOMOS i IUCN, str.20 64 Ministarstvo kulture RH (2011): Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011-2015, str. 44


81


3.4. Upravljanje fortifikacijama u funkciji održiva razvoja

Fortifikacijska baština i njeno okruženje građena od 16. do 20. stoljeća predstavlja

značajnu kulturnu vrijednost Europe. Nerijetko se utvrde nalaze pored urbanih naselja,

te predstavljaju potencijal za društveno-ekonomski razvoj lokalnih zajednica. Iako se

radi o izgrađenim i urbaniziranim prostorima, fortifikacijska baština predstavlja

mogućnost povećanja atraktivnosti gradova i regija. Izazov predstavlja osmisliti

načine ponovnog korištenje obnovljenih i revitaliziranih utvrda u skladu s potrebama

21. stoljeća. Tržišna valorizacija fortifikacija predstavlja mogući izvor prihoda za

buduće održavanje kulturnih vrijendosti navedenih lokacija.

Prema projektu ATFORT, 65 održiva valorizacija utvrda zahtjeva koordiniran,

integriran i sustavni prisup. S ciljem očuvanja kulturnih vrijednosti i kako bi utvrde

postale stvarni pokretači održivog regionalnog razvoja, nadležne javne insitutucije

trebaju voditi računa o slijedeći problemima/izazovima:

1. Ekonomska valorizacija baštine (orgaizacija kongresa/evenata, rekreacijske

aktivnosti, centri za posjetitelje, etc.) omogućava stjecanje sredstava za financiranje

održavanja baštine. Potencijali društveno-ekonomskog rasta (nova radna mjesta,

socijalno zapošljavanje, porast regionalnih prihoda) otvaraju brojne mogućnosti za

njeno multifunkcionalno korištenje.

2. Postoje važni preduvjeti koje treba zadovoljiti i uzeti u obzir prilikom pridavanja

novih funkcija zaštićenoj baštini: speficičnosti prirodnog okoliša, korištenje

obnovljivih izvora energije, pristupačnost, tehnike arhitekture i restauracije, etc.

3. Upravljanje fortifikacijama podrazumijeva složene modele upravljanja.

Zakonodavni, organizacijski i aspekti brendiranja trebaju biti redizajnirani uz

odgovarajuće modele financiranja (e.g. putem javno-privatnog partnerstva, crowd-

funding, etc. ).

Fortifikacijski sustavi, kao dio kulturne baštine, mogu imati značajnu ulogu u

implementaciji koncepcije održovog razvoja. Promatrano kroz stupove održiva

razvoja, fortifikacijski sustavi pridonose na slijedeći način:

65 http://www.atfort.eu/?id1=abouttheproject

82

a) ekonomska održivost: ekonomski učinci vidljivi su već u procesu konzervacije i

restauracije, kada se otvraju nova radnja mjesta; uvrštavanjem fortifikacija u

turističku ponudu postiže se ostaverenje prihoda uključenih dionika, potiče se

poduzetništvo i kreativnost, otvaraju se nova radna mjesta, ostvarju se multiplikativni

učinci povezivanjem s drugim gospodarskim djelatnostima koje su na neposredan i

posredan način povezane s turističkom ponudom, etc. Također, obnova materijalima i

tehnikama sukladnima razdobljima gradnje omogućava očuvanje tradicijskih obrta i

potiče lokalno gospodarstvo.

b) društvena održivost: uključivanje lokalne zajednice u osmišljavanje projekata

revalorizacije fortifikacijskih sustava, provedbom i upravljanjem projektima postiže

se jačanje društvenog kapitala zajednice, pridonosi društvenoj integraciji i socijalnoj

uključenosti različitih dionika

c) ekološka održivost: obnova i stavljanje u funkciju fortifikacijskih sustava pridonosi

ekološkoj održivosti ukoliko se koriste ekološki prihvatljivi graditeljski materijali,

ekološki prihvatljiva rasvjeta, energetski efikasna obnova, održivo upravljanje

otpadom i promiče reciklaža otpada, vodi računa o estetskoj funciji okoliša kroz

uklapanje u vizualni aspekt okoliša, etc.

d) kulturna održivost: fortifikacijski sustavi su značajni jer pridonose očuvanju

kulturno-povijesne baštine kao značajnog aspekta kulturnog identiteta određene

lokalne zajednice te pridnose njenoj kulturnoj raznolikosti. Također, obnova

materijalima i tehnikama sukladnima razdobljima gradnje omogućava očuvanje

tradicijskih obrta, očuvanje kulturne raznolikosti i potiče lokalno gospodarstvo.

Nerijetko su tvrđave, koje su izgubile svoju primarnu, obrambenu funkciju, napuštene

i isključene iz društvenog života zajednice zbog nepostojanja osnovnih inrastrukturnih

uvjeta, i.e. struje, vode, plina, etc. Revitalizacija utvrda bi se trebala temeljiti na

korištenju potencijala obnovljivih izvora energije (e.g. sunčeva energija (fotovoltaički

sustavi), biomasa iz okruženja, geotermalna energija, etc.). Implementacija sustava

proizvodnje električne energije iz sunčeve energije, iako tehnološki moguća i

financijski sve isplativija, nerijetko nije moguća zbog konzervatorskih propisa koji se

odnose na utjecaj na visualni integritet utvdre i kulturnog krajolika.

Revitalizacija utvrda podrazumijeva (Meijer, G., 2013) analizu utvrda i njihova

okruženja s povijesnog, morfološkog i ekonomskog aspekta. Nerijetko je problem i


83


položaj izvan naselja, što dovodi do otežanog pristupa, nezainteresiranosti lokalne

zajednice za obnovu kao i visokih troškova rekonstrukcije.

Primjer dobre prakse revitaliazije utvrda iz Hrvatske predstavlja tvrđava sv. Mihovila

iz Šibenika. Projekt se odvijao u vremenu od travnja 2012. do srpnja 2014. Nositelj

projekta bio je grad Šibenik, uz Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku, Muzej grada

Šibenika te TZ grada Šibenika. Opći cilj projekta je bio putem revitalizacije tvrđave

pridonijeti održivom gospodarskom razvoju grada, županije i regije, poticanje

zapošljavanja, razvoj malog i srednjeg poduzetništva te razvoj kulturnog turizma.

Specifični cilj bio je obnova, uređenje i nadogradnja turističke infrastrukture u okviru

Tvrđave sv. Mihovil kao nove turističke atrakcije i generatora inovativnih kulturno-

umjetničkih, edukativnih i drugih zbivanja, zajedno s pratećim sustavom usluga i

potpora za malo i srednje poduzetništvo s ciljem njihovog kvalitettno i održivog

uključenja u razvoj i ponudu ključnih sadržaja, proizvoda i usluga kulturnog turizma.

Ukupna vrijednost projekta bila je 1.666.436,16 EUR, od kojih je 60% sufinancirano

iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

Završetkom projekta tvrđava sv. Mihovila je postala prepoznatljivi spomenik kulturne

baštine koji generira inovativne kulturno-umjetničke, edukativne i druge programe

pridonoseći održivom razvoju grada i županije. Trvđavu je od 7. lipnja do 30. rujna

2014. posjetilo više od 100.000 posjetitelja, od kojih 90.00 dnevnih posjetitelja te oko

10.000 tijekom večernjih kulturnih i glazbenih programa na tijekom projekta

izgrađenoj i uređenoj ljetnoj pozornici.66

Drugi primjer dobre prakse je utvrda King George III – Fortica na Visu. Radi se o

najvećoj utvrdi otoka Visa smještenoj na ulazu u višku luku. Izgradila ju je britanska

Kraljevska ratna mornice kao dio svojih aktivnosti na Jadranu. Nakon što je gotovo

dva stoljeća služila u vojne svrhe, tvrđava je napuštena. Sveobuhvatan restauracijski

poduhvat započela je tvrtka European Travel Ventures d.o.o. registrirana u gradu Visu

2012. godine. Na temelju natječaja tvrtka je dobila koncesiju na 25 godina za

korištenje objekta. U utvrdi se odvijaju različiti kulturno-umjetnički programi.67

Revitalizacija utvrdi u funkciji održivog razvoja trebala bi se temeljiti na slijedećim

načelima:

66 xxx (2014): Revitalizacija tvrđave sv. Mihovila, grad Šibenik, http://svmihovil.sibenik.hr/stranice/revitalizacija-tvr-ave-sv-mihovila/13.html 67 http://vis-central.com/vodic/tvrdava-king-george-iii-fortica/

84

Prepoznavanje važnosti utvrda (s kulturološkog, povijesnog, društvenog,

ekonomskog i ekološkog aspekta);

Odgovornost za valorizaciju i očuvanje speficičnosti utvrde i lokaliteta na

kojem se nalazi;

Razvoj partnerstva kroz participativni proces uključivanjem različitih dionika

(lokalne vlasti, gospodarstvenici, javne institucije, sveučilišta, nevladine

organizacije i udruge, građani, etc.);

Valorizacija vrijednosti utvrda u poslovnim planovima;

Investiranje u ljude i lokalitete kroz edukaciju i trening dionika, promicanje

lokalnih proizvoda i usluga, etc.;

Odgovorno i realno oglašavanje i promoviranje ponuđenih proizvoda i usluga;

Pružanje kvalitetnih doživljaja posjetiteljima;

Uvažavanje prava i obveza lokalnog stanovništva te

Inter i intrageneracijska solidarsnost.68

Prijedlog modela revitalizacije utvrdi u funkciji održiva razvoja odnosio bi se na

slijedeće „korake“:

1. Imenovanje projektnog tima

2. Definiranje smjera i konteksta

3. Uključivanje dionika

4. Prikupljanje i analiza činjenica i podataka o utvrdi

5. Definiranje glavnih problemskih pitanja

6. Analiza

7. Definiranje načela i ciljeva aktivnosti

8. Osmišljavanje prijedloga načina valorizacije utvrde

9. Provedba

10. Monitoring

11. Revizija.69

68 Prilagođeno prema: Sussessfull Tourism at heritage Places, u: Odraz (2006): Razvoj održivog turizma u 10 koraka, str. 6, www. http://www.odraz.hr/media/152864/odrzivi-turizam-u-deset-koraka-small-file-size.pdf i 69Prilagođeno prema Carić, H. (2006): Održivi turizam u deset koraka: planiranje održivog turizma zasnovanog na baštini i prirodnom naslijeđu : priručnik za razvijanje i upravljanje turističkim regijama, destinacijama i proizvodima, Institut za turizam Zagreb i UNEP (2009): Sustainable Coastal Tourism:

http://www.odraz.hr/media/152864/odrzivi-turizam-u-deset-koraka-small-file-size.pdf

http://www.odraz.hr/media/152864/odrzivi-turizam-u-deset-koraka-small-file-size.pdf


85


Prvi korak: „Imenovanje projektnog tima“

Primarni zadatak tima je definirati model valorizacije utvrda, osigurati učinkovitu i

pravovremenu provedbu aktinosti i realizaicju rezutlata uključivanjem relevantih

dionika u pojednim koraku.

Drugi korak: „Definiranje smjera i konteksta“

Odnosi se na definiranje smjera (vizija, misija) i kontektsta projekta temeljem

pisanog pregleda trenutačne situacije koja bi trebala uključivati opis slijedećih

elemenata:

- društveni uvjeti (broj stanovnika, dobna/spolna/obrazovna struktura)

- ekonomsko okruženje (broj poduzeća, veličina, struktura po djelatnostima,

financijski rezultati)

- trenutnu političku klimu te

- prirodno i kulturno okruženje.

Korisno je jasno identificirati konfliktna područja ili pitanja.

Treći korak: Uključivanje dionika

Podrazumijeva traženje odgovora na slijedeća pitanja:

- Tko su mogući dionici?

- Po kojoj bi osnovi bili zainteresirani za sudjelovanje?

- Na koje ih teme i u kojoj mjeri uključiti u proces?

- Na koji način ih konzultirati?

Potencijalni dionici su slijedeći: lokalna zajednica, lokalna/regionalna/državna vlast,

poduzetnici, javne institucije, sveučilišta, institucije za upravljanje kulturnom

baštinom, povijesnim i tradicijskim nasljeđem, institucije za upravljanje okolišem,

udruge i druge dionike.

Radi se o napornom i vremenski zahtjevnom procesu, ali nužnom za uspješnu

provedbu modela. Konzultacije mogu biti usmejrene prema odrđenim skupinama

(fokus grupama) i/ili prema općoj javnosti radi razumijevnaja, potpore i dragovoljnog

uključivnaja.

Moguće tehnike konzultiranja: javni sastanci; intervjui; javne prezentacije, izložbe i

informativni posteri; savjetodavna tijela; medijska istraživanja; pisane sugestije;

An integrated planning and management approach, United Nations Environment Programe, str. 70-95, http://www.unep.org/pdf/DTIE_PDFS/DTIx1091xPA-SustainableCoastalTourism-Planning.pdf

86

telefonske ankete i istraživanja; tematski dani; konferencije ili radionice; građanska

okupljanja radi prikupljanja stavova javnosti, etc.

Razvijanje partnerstva je preduvjet izgradnje participativnog procesa odlučivanja.

Ključni koraci za razvijanje partnerstva su:

- Identificiranje ključnih partnera za postizanje viših ciljeva

- Identificiranje osoba koje su uključene ili bi trebale biti uključene

- Izgradnja odnosa

- Razvijanje međusobnog razumijevanja u važnim pitanjima

- Zajedničko određivanje ciljeva i podciljeva i

- Iznošenje vlastitog opredjeljenja za partnerstvo i primjenu dogovorenih

aktivnosti.

Poseban izazov tog procesa je izgradnja međusobnog povjerenja i postizanje,

temeljem dogovorenih međusobnih ustupaka, kompromisa.

Četvrti korak: Prikupljanje i analiza činjenica i potadaka o utvrdi

Odnosi se na izradu povijesnog pregleda, utvrđivanje je li utvrda registrirana i

zaštićena, postoji li konzervatorska studija, je li utvrda valorizirana na tržištu, tko

koristi/upravlja utvrdom, postoji li usmena predaja u vezi utvrde, postoji li nadzor

lokaliteta, etc. Ako je utvrda u funkciji, koje se usluge nude, koja su obilježja

korisnika usluga, koji su motivi dolaska u utvrdu, etc.? Ako nije u funkciji, koje su

posebnosti utvrde koje utvrdu čine atraktivnom na tržištu?

Cilj je identificirati i proučiti postojeće izvore informacija i dokumenata relevantne za

projekt. Mogući izvori informacija jesu:

- Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica i/ili lokalna turistička

zajednica

- Ministarstvo kulture

- Strategije razvoja/planovi lokalne samouprave

- Izvještaji poslovnih subjekata

- Relevantni novinski članci.

Peti korak: Identificiranje glavnih problemskih pitanja

Podrazumijeva identificiranje važnih područja, tema i neriješenih pitanja koji bi mogli

utjecati na buduću valorizaciju utvrda. Korisno je razmotriti problemska pitanja s


87


različitih aspekata: doživljaji korisnika/posjetitelja utvrde, stavovi lokalne zajednice,

načini upravljanja kulturnom i prirodnom baštinom, pitanja infrastrukture, pitanja

marketinga i tržišta, ekonomske koristi i troškovi, trening i izgradnja ljudskih

potencijala, strateški i resursni kontekst, zakonodavstvo i dozvole, etc.

Vrlo bitan dio ove faze je proces upravljanja konfliktima. Potrebno je prepoznati

konfliktne situacije, pokušati ih riješiti ili ih prihvatiti kao ograničenje za uspješnu

realizaciju projekta. Ključ upravljanja konfliktima i njihovo rješavanje obuhvaća

slijedeće:

Osigurati da u proces budu uključene sve strane

Zadržati otvorenu i dobru komunikaciju

Prilagodljivost

Izgraditi konsenzus većine sudionika.

Šesti korak: Analiza

Temeljem prikupljenih podataka i uočavanja problemskih pitanja, nužna je analiza

prioritetnih područja.

Moguće analitičke metode:

Analiza tržišta

Analiza zaštite baštine

Analiza situacije

SWOT analiza

Analiza prioriteta

Analiza troškova i koristi.

Sedmi korak: Načela i ciljevi aktivnosti

Ovaj će korak pomoći u oblikovanju jasne pisane izjave o načelima i/ili ciljevima

prema kojima će se usmjeravati buduće aktivnosti. Potrebno je dobiti potporu svih

ključnih partnera za oblikovana načela i/ili ciljeve.

Načelo predstavlja pravilo ponašanja, odnosno načina usmjeravanja buduće

aktivnosti. Načela se mogu izraziti u obliku naputaka, protokola ili izjave.

Ciljevi su kratke izjave o željenim dostignućima. Moraju biti jasni, mjerljivi, ostvarivi

i vremenski ograničeni. Cilj/ciljevi trebaju biti rezultat suodlučivanja dionika.

Osmi korak: Prijedlozi načina valorizacije utvrde

Proces utvrđivanja razvojni ideja i opcija:

Razvijanje ideja

88

Predstavljanje ideja ili opcija svim dionicima radi testiranja

Analiza ključnih tema, u slučaju nedostatka značajnih elemenata te

prikupljanje dodatnih informacija

Razvijanje najprikladnijih opcija u obliku prijedloga projekta, studije

izvedivosti ili strateškog plana

Traženje suglasnosti za odabranu najpovoljniju opciju

Deveti korak: Provedba

Odabrane opcije ili ideje iz prethodnog koraka treba oblikovati u primjenjive

aktivnosti, odn. oblikovati akcijski plan ili plan rada.

Nužno je definirati aktivnosti, subjekte provedbe, rokove provedbe, potrebne resurse

(financijske i materijalne) te načine monitoringa (nadzora) nad provedbom odabrane

aktivnosti.

Deseti korak: Monitoring

Monitoring predstavlja nerijetko kritični korak uspješnosti procesa. Stalni monitoring

podrazumijeva analizu realizacije akcijskog plana te omogućava prilagodbu/korekciju

plana s obzirom na promjenjive uvjete i neplanirane okolnosti.

Jedanaesti korak: Revizija

Proces revizije podrazumijeva usporedbu ostvarenih rezultata s planiranima te

definiranje prijedloga aktivnosti za slijedeće razdoblje.

6. IZGRADNJA LOKALNOG ODRŽIVOG RAZVOJA KROZ

REVITALIZACIJU SUSTAVA PULSKIH UTVRDA

Jedan od ciljeva projekta Adrifort je ne samo obnoviti pulske utvrde, već pokrenuti

na novinačin njihovo aktivno korištenje. Izazov je, ali i nužnost, oblikovati model

revitalizacije sustava pulskih utvrda implementacijom koncepcije održivog razvoja.

Revitalizacija sustava pulskih utvrda može pridonositi dugoročnom lokalnom

održivom razvoju na brojne načina. Preduvjet navedenog je oblikovanje održivog

modela zaštite, upravljanja i korištenja utvrda. U prethodnom potpoglavlju predložen

je model implementacijom kojeg bi se revitalizacija pulskih utvrda provela sukladno

načelima održivog razvoja.


89


U poglavlju 4. predložene su mogućnosti korištenja utvrda. Budući da se utvrde

Punta Christo, Monte Grosso i Munide, bitnice Valmaggiore i Zonchi nalaze na

području istog prigradskog naselja Štinjan, moglo bi ih se smatrati jedinstvenom

kulutrnom četvrti, dok utvrdu Sveti Mihovil treba razmatrati zasebno.

Za utvrdu Punta Christo planiran je Međunarodni edukativni dokumentacijski centar

(prema projektu Adrifort), održavanje događanja (glazbeni festivali, koncerti) te

razvoj kreativnog turizma (oživljavanje povijesnog događaja potapanja francuske

podmornice Curie kroz predstavu-kazalište; tradicionalne kulturno-umjetničke

aktivnosti (izvedbena umjetnost, vizualna umjetnost, kulturna baština i literatura) kao

i kulturne industrije (tiskani radovi, multimedija, štampa, kino projekcije,

audiovizualna i fonografska produkcija, tradicionalni obrti, dizajn) zamišljeno kao

cjelogodišnji proizvod poglavito za domaće posjetitelje.

Pored utvrde Punta Christo, kulturnu četvrt čini bi i kulturni centar u utvrdi Monte

Grosso, topnička bitnica Valmaggiore i kružna utvrda Munide kao sportsko-

rekreacijski centri te obalna bitnica Zonchi kao potencijalni hostel.

Navedeni prijedlog kulturne četvrti, temeljem implementacije prethodno predloženog

modela, pridonio bi izgradnji lokalnog održivog razvoja na više načina. Naime,

realizacijom projekta bi dio prigradskog naselja Štinjan koji do sada, izuzev

povremenog korištenja utvrde Punta Christo, nije zaštićen, revitaliziran i korišten,

postao bi prepoznatljiv dio kulturne baštine grada Pule, svakodnevno dostupan

lokalnom stanovništvu i posjetiteljima kao mjesto koje promovira kulturni turizam

organizacijom različitih događanja, kreativnim turizmom te rekreacijskim sadržajima.

Uključivanjem lokalnog stanovništva kao značajnog dionika modela revitalizacije

pridonijelo bi podizanju svijesti stanovništva o značaju fortifikacija, važnosti i koristi

njihova očuvanja i revitalizacije u skladu s koncepcijom održiva razvoja. Lokalno

stanovnitšvo imalo bi priliku sudjelovati u osmišljavanju projekata valorizacije. Tamo

gdje je moguće, važno je omogućiti dostupnost utvrda osobama ograničene

pokretljivosti.

90

Utvrde predstavljaju veliki potencijal za razvoj poduzetnišva. Postojeći lokalni

poduzetnici, ali i novi poduzetnici imali bi mogućnost ponude svojih proizvoda i

usluga već u procesu obnove utvrda te kasnije kroz ponudu razlilčitih usluga

kulturnog i kreativnog turizma. Time se otvaraju mogućnosti novih radnih mjesta,

potiče inovativnost i kreativnost, razvoj različitih gospdoarskih i društvenih

djelatnosti. Ostvareni prihodi, pored doprinosa lokalnom proračunu, omogućili bi i

održivo korištenje utvrda kroz osiguravanje dodatnih financijskih sredstava za zaštitu

i očuvanje.

Pored ekonomske održivosti, poduzetništvo utemeljno na kulturnoj baštini utvrda

pridnonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta, i.e. kulturna

održivost.

Revitalizacija utvrda mogla bi pridonijeti i očuvanju okoliša kroz odgovarajuće

tehnike revitalizacije, korištenje obnovljivih, kad je moguće, autohtonih materijala te,

implementacijom resursno efikasne tehnologije u segmentu grijanja, rasvjete,

potrošnje vode, i.e. ekološka održivost.

Koristi koje bi grad Pule, Istarska županije i R. Hrvatska mogle imati od revitalizacije

utvrda vidljiv je i s drugih aspekata:

- obnovljene utvrde, kroz njhovu ekonomsku valorizaciju i promociju, mogle bi

biti biti primjer dobre prakse za revitalizaciju drugih utvrda u županiji i na

području Hrvatske;

- kroz turizam baštine i kreativni turizma utvrde bi dodatno pridonijele

prepoznatljivosti Pule kao destinacije kulturnog turizma temeljenog na

lokalnoj fortifikacijskoj arhitekturi;

- dionici u turizmu (tour operatori, turističke agencije, hoteli i drugi smještajni

kapaciteti) imali bi novi segment turističke ponude;

- mali i srednji poduzetnici u gradu i županiji imali bi mogućnost razvoja

ugostiteljske ponude, specijaliziranih programa, proizvodnju suvenira isl.;

- suradnja s brojnim pojednicima, udrugama i poduzećima u kreativnim

industrijama;

- otvorila bi se nova radna mjesta kako za poslove upravljanje kulturnom

četvrti, održavanja utvrda tako i za organizaciju i provođenje povremenih

događanja.


91


Za utvrdu Sv. Mihovil, sukladno projektu Adrifort, planirana je javna i društvena

namjena kroz uređenje multimedijalnog edukativnog centra te ugostiteljski

sadržaj. Budući da se utvrda nalazi neposredno uz Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,

revalorizacija utvrde pridonijela bi kvaliteti života studenata, osvješćivanju

vrijednosti kulturne baštine i mogućnostinjena korištenja te potakla njihovo

aktivno uključivnaje u osmišljavanje projekta i programa koji bi se održavali u

utvrdi,

92

4. Revitalizacija pulskih utvrda i njihova uloga u budućem razvoju

kulturnog turizma te gospodarstva Pule i Istre 4.1. Javna dostupnost

Tri su lokacije obuhvaćene projektom: Debeli vrh, Vrh Munida i Proština s

pripadajućim fortifikacijskim objektima - obalnom poligonalnom blindiranom

utvrdom Punta Christo s dvjema uzobalnim topničkim bitnicama Punta Christo

nord i sud, gdje je predviđeno uređenje međunarodnog edukativno-

dokumentacijskog centra, i to na 300 kvadrata.

Projekt obuhvaća i obalnu potkovastu utvrdu Monte Grosso s pripadajućom

topničkom bitnicom te bitnicu Valmaggiore gdje je predviđeno samo uređenje

okoliša.

Na kružnoj utvrdi Munide uredit će se staza i okoliš, na obalnoj topničkoj

bitnici Zonchi predviđeno je uređenje prilaznih putova i okoliša. Planira se

postavljanje osnove za uređenje putova i staza ,postavljanje klupa, koševa za

smeće i pristupne rampe za vozila, označavanje info-tablama punktova kod

svake utvrde, osmišljavanje i označavanje info-tablama pješačkih i biciklističkih

staza na 170 hektara pokrivenih borovom šumom. Projekt uključuje

organizirane posjete utvrdama lokalnim turističkim brodicama iz pulske luke

preko Muzila i Štinjana do otočja Brijuni te kopnenim putem, kao i izradu

publikacija, kataloga i turističkih promidžbenih letaka, internetskih stranica i

osmišljenu promociju na međunarodnim turističkim sajmovima te na drugim

mjestima tijekom cijele godine, a važno je i uključivanje lokalnog stanovništva u

projekt.

Na svim trima lokacijama potrebna je hitna intervencija u smislu čišćenja

i odvoza otpada, te uređenja prilaznih puteva i šetnjica koje će omogučiti lakšu i

jednostavniju dostupnost lokacija. Sadašnje stanje je vrlo loše i neprihvatljivo.

Osim uređenja šetnjica i prilaznih puteva, potrebno je izraditi biciklističke staze

te ih obilježiti i prezentirati široj javnosti. S obzirom na nepostojanje asfaltiranih

i uređenih cesta, trebalo bi omogućiti prilaz lokalnim utvrdama putem turističkih

vlakova i drugih organiziranih oblika prijevoza. Uz to potrebno je izgraditi i


93


označiti parkiralište za posjetioce, koji ne bi vlastitim automobilima uništavali

prirodu i šumu na postojećim lokacijama.

4.2. Planovi konzervacije

Na području brda Punta Kristo i Proštine zabilježeni su nalazi prapovijesne

keramike. Nalazište je vjerojatno većim dijelom uništeno gradnjom utvrde

tijekom 19. stoljeća. Također, na samom rtu poluotoka Punta Kristo, nalazila se

mala crkvica, koja je zabilježena na katastarskom planu 1820. godine kao Kapella

del Christo, po kojoj je cijeli poluotok dobio ime. Ostaci crkvice više nisu vidljivi.

Na cijeloj zoni od Puntižele prema brdu Punta Kristo nalaze se ostaci

kamenoloma, vapnenice i tuneli.

Slika 6: Popis utvrda u sklopu projekta u Štinjanu

Izvor: Utvrda Punta Kristo, Konzervatorski elaborat

Prijedlogom mjera zaštite predložen je stoga obavezan stalni nadzor

prilikom izvođenja svih radova, a u slučaju pojave arheoloških nalazišta,

94

potrebno je obaviti zaštitno arheološko istraživanje te izvršiti konzervaciju

pronađenih nalaza u dogovoru s nadležnim institucijama. Glede same utvrde,

prijedlogom mjera zaštite propisana je potreba ishodovanja mišljenja stručne

osobe, kako bi se navedena arhitektura i cijelo područje moglo pravilno

valorizirati. Uz navedeno, potrebno je valorizirati i elemente prostora nastale

uslijed djelovanja vojne inženjerije (fortifikacijski putevi, mostovi, podzidi,

inventar, infrastruktura, zelenilo, usjeci, nasipi itd.) u neposrednoj okolini utvrde

ali i širim djelovima prostora. Nadalje planskim mjerama zaštite (GUP), utvrđena

je potreba očuvanja integriteta konstruktivnih, tipoloških, oblikovnih i formalnih

elemenata koji karakteriziraju arhitektonski organizam kroz očuvanje svih

arhitektonskih elemenata, detalja i ostataka koji predstavljaju dio povijesti

razvitka građevine, povijesno arhitektonske vrijednosti, očuvanje i valorizaciju

svih formalnih karakteristika: struktura, tipologija i funkcionalni raspored,

obnovu izvorne urbanističke organizacije neposrednog vanjskog prostora,

obnovu izmijenjenih relevantnih arhitektonskih detalja i dijelova

arhitektonskoga organizma: tipološko-funkcionalni raspored, arhitektonska

struktura pojedinih elemenata i osnovni prostor, skidanje neadekvatnih

dodataka ili dijelova u sukobu s ambijentom, koji ne predstavljaju povijesne

arhitektonske vrijednosti i nisu bitni u smislu “čitanja” izvornih faza razvitka

arhitektonskog organizma.

Utvrđenim mjerama, dozvoljena je i promjena namjene građevina, s time

što svaka promjena strukture, funkcije i rasporeda mora proizaći iz svestranih

studija poštujući izvorne tipološke karakteristike kao što su: struktura nosivog

sustava, tehnika gradnje, parametri i moduli izgradnje, izvorni materijali i dr.

Izvorni otvori i ostali izvorni oblikovni elementi ne smiju se mijenjati, proširivati,

premještati, ukidati i slično, a oni koji su već okrnjeni moraju se vratiti u

prvobitno stanje.

U starijem dijelu obalne utvrde Punta Kristo, na površini od približno 300

m2 predviđeno je uređenje Međunarodnog edukativno-dokumentacijskog

centra. U sklopu planiranog zahvata a u svrhu uređenja prostora predviđa se

postavljanje nove unutarnje i vanjske stolarije, izvedba nadžbukne

elektroinstalacije, čišćenje kamenih zidova od zaosatalog površinskog sloja boje

te instalacija tehničkih pomagala i druge opreme radi stavljanja centra u


95


funkciju. U cilju optimalnog izbora materijala i tipologije za izradu nove stolarije,

kroz analizu postojećih kamenih otvora, utvrđeno je nekoliko osnovnih

kategorija istih: otvori bez stolarije, otvori s djelomičnom stolarijom (okviri bez

ostakljenja), otvori sa željeznom rešetkom (originalnom ili naknadno

ugrađenom) te nekoliko zatvorenih otvora (zazidani ili zatvoreni pločastim

elementom). Obzirom na utvrđenu raznolikost postojećih otvora te nepostojanje

izvornih elemenata kao mogućeg uzorka, kao optimalno rješenje predlaže se

jedinstveno oblikovanje svih prozorskih i drugih otvora, kako onih edukativno-

dokumentacijskog centa, tako i ostalih otvora koje nalazimo na utvrdi.

Konkretno, predlaže se ugradnja drvene stolarije ili alternativno metalne

bravarije unuficirane u boji i tipologiji, kao i ugradnja dodatne opreme (metalne

rešetke, mreže i dr.).

4.3. Razina prostorne intervencije

Postojeće stanje

Utvrda Montegrosso sastoji se od dvije povijesne cjeline, središnjeg tornja

– Martella na kojeg se kasnije vezao vanjski kružni dio utvrde. Toranj – Martello

promjera je 10,35 m i visine 8,87 m mjereno od vrha do poda najniže etaže,

odnosno 7,25 m do unutarnjeg dvorišta. Toranj ima jednu podrumsku etažu i

krovnu etažu. Izvorno je oko tornja bio izveden kanal koji je u kasnijim fazama

korištenja bio zatrpan. Zidovi Martella zidani su kamenim blokovima s različitim

vrstama morta. Zidovi su blago skošeni prema sredini i debljina im je oko 250

cm. U zidovima su izvedeni manji otvori, puškarnice i vrata. Iznad otvora

izvedeni su lukovi zidani kamenom. Veza između etaža ostvarena je kružnim

kamenim stubištem koje je smješteno unutar vanjskog zida. Konstrukcija krova

izvedena je kao kružna kupola zidana kamenom sa debljinom u tjemenu od oko

110 cm. Površina krova tornja pokrivena je kamenim pločama.

Obzirom da je dio tornja ukopan, u podrumskoj etaži vidljiv je prodor

vode kroz zidove. Isto tako u gornjem dijelu tornja, na kupolu, prodire voda kao

posljedica oštećenja kamenog opločenja i raslinja. U konstruktivnom smislu ne

postoji veza između Martella i novijeg dijela utvrde. Noviji dio je dozidan i prati

96

liniju Martella te se lako može uočiti sljubnica koja ih razdvaja. Noviji dio utvrde

je kružnog potkovastog oblika sa vanjskim promjerom od 46,50 m i visine oko

11,50 m mjereno od krova do unutarnjeg dvorišta. Zidovi u ovom dijelu utvrde

izvedeni su radijalno i čine simetrično raspoređene prostorije. Radijalni zidovi su

promjenjive debljine i iznose od oko 115 do oko 320 cm, dok zidovi vanjskog

plašta imaju debljinu od oko 135 cm. Pred kraj 2. svjetskog rata, 1944. godine

prilikom bombardiranja sjeverni dio utvrde je srušen. Dio unutarnjih radijalnih

zidova je djelomično srušen, ali nije jasno da li je to posljedica bombardiranja ili

devastacije u poslijeratnim godinama. Isto tako svi zidovi prizemlja na vanjskom

plaštu su srušeni. Između zidova novijeg dijela utvrde nalaze veće količine

urušenog materijal.

Ovaj dio utvrde sastojao se od prizemlja kata i krova. Međukatna

konstrukcija kata u potpunosti je srušena, a činile su je drvene grede sa daskama.

Drvene grede oslanjanje su se na kamene konzole u radijalnim zidovima. Krovna

konstrukcija izvedena je od kamenih lučnih svodova oslonjenih na zidove.

Svodovi su pravilnog oblika, bez deformacija. Kroz svodove prodire voda zbog

dotrajale hidroizolacije. Krov ovog dijela utvrde izveden je kao ravni sa blagim

padom prema sredini gdje su vidljivi tragovi kružnog kamenog oluka. U olucima

su bile izvedene oborinske vertikale koje su služile za prikupljanje vode u

cisternu. Cisterna je smještena u središnjem dijelu utvrde i nije je joj moguće

pristupiti. Kameni oluci i vertikale su većim dijelom razbijeni. U novije vrijeme

na krovu je izvedena izolacija krova bitumenom preko koje su postavljene

keramičke ploče. Na krovu je na većem dijelu prisutna vegetacija. Pregledom

utvrde u cjelini nisu uočene pukotine u nosivim zidovi niti svodovima. Isto tako

ne postoje tragovi slijeganja.

4.4. Planovi rekonstrukcije

Postupak poboljšanja stanja i obnove potrebno je podijeliti u dvije osnovne

grupe: a) hitni i b) nužni zahvati. Cilj hitnih zahvata je sprječavanje daljnjeg

propadanja i urušavanja nosive konstrukcije, ali i zaštita posjetitelja i korisnika

građevine. Nužni zahvati imaju za cilj privođenje građevine uporabi i produljenje

trajnosti konstrukcije.

a) U prvoj grupi predviđeno je izvođenje onih radova koji će spriječiti


97


daljnje urušavanje nosive zidane konstrukcije i onemogućiti pristup

posjetiteljima opasnim zonama. Radovi koje je potrebno izvesti su :

- Hitno osiguranje od urušavanja;

- Srušene unutarnje radijalne zidove u kazamatama I, II i III potrebno je

podzidati punom opekom, te na taj način spriječiti urušavanje nosive

konstrukcije;

- Postaviti zaštitne ograde na sjevernom (urušenom) dijelu utvrde.

Na tim dijelovima potrebno je privremeno postaviti zaštitne ograde i znakove

upozorenja kako bi se spriječio pristup neovlaštenim osobama;

- Podupiranje drvenim podupiračima nestabilnih ostataka luka u

kazamati VIII.

b) Drugom fazom predviđa se izvođenje istražnih arheoloških i

građevinskih radova kojima će se utvrditi bitni podaci za izradu projektne

dokumentacije. Istražni radovi, koji će biti potvrđeni od Konzervatorskog odjela

u Puli, provest će se kroz arheološke i građevinske sonde predložene ovim

elaboratom. Građevinskim istražnim radovima potrebno je detaljnije utvrditi

stanje nosive armirano betonske konstrukcije ostatka (dijelom urušenog) luka

na sjevernoj strani. Predviđa se njegovo zadržavanje, pa je s obzirom na

građevno stanje potrebno izvesti radove na sanaciji i osiguranju od rušenja.

Nakon izvedenih istražnih radova nužna je izrada projektne dokumentacije

sanacije konstrukcije i privođenja uporabi objekta. Projektna dokumentacija

obraditi će sve faze potrebnih zahvata.

S obzirom na stupanj očuvanosti, radovi na štinjanskoj utvrdi moraju biti

usmjereni prema njegovoj sanaciji i osiguranju za kretanje po cijelom

kompleksu. Držeći na umu da je ovo izuzetno zdanje danas jedini svjedok vojne

arhitekture sa Martello tornjem, jedini sačuvan iz cijelog sustava obrane, cilj

mora biti usmjeren prema što kvalitetnijem i primjerenijem pristupu. Prije bilo

kakvih zahvata bilo bi pogodno da se obavi niz istraživanja koji će pomoći

prikupljanju još nedostatnih podataka i usmjeriti način predviđenih radova. Pod

istraživalačkim radovima smatra se niz građevinskih sondi i provedba

arheoloških istraživanja.

98

Sonde

U cilju rješavanja još nekih otvorenih pitanja oko kronologije izgradnje

utvrde prije početka njegove sanacije potrebno je otvoriti istražne građevinske

sonde. Te bi sonde trebale otkriti poziciju i strukture zidova, te njihov suodnos, a

sve u cilju potvrđivanja donošenih zaključaka te donošenju novih tvrdnji o

gradnji transformaciji utvrde. Jednu građevinsku sondu potrebno je otvoriti u

dvorištu utvrde kako bi se moglo utvrditi odnos temelja obrambenog zida

Martello tornja i potpornog zida nekadašnjeg vanjskog i unutarnjeg rova. Danas

u potpunosti zatrpani. U prostoriji kazamate X potrebno je napraviti građevinsku

sondu na njezinom južnom zidu. Sonda bi trebala dovesti na vidjelo međuodnos

između eventualnih ostataka obrambenih ostataka Martello tornja, utvrde i

tornja stepeništa.

U kazamati II potrebno je otvoriti sondu, koja bi donijela na svjetlost dana

način i tehnike gradnje temelja barutane. Na osnovu izvornih crteža ti su temelji

jači, čvršći u odnosu na ostale. Isto tako sa izvornog projekta vidimo da su neke

kazamate (I, II, III, X i XI) imale i podzemnu etažu, pa bi otkrića ovih sonda bila

vrlo značajna za daljnja istraživanja funkcioniranja same utvrde. Na vidjelo bi

došli, najvjerojatnije, prolazi koji su međusobno povezivali te prostorije, način i

tehnika dovođenja svježeg zraka te arhitektura zidova na tom nivou.

Na vanjskom plaštu utvrde tik uz sam zid, potrebno je iskopati duboku

sondu, kojom bi se utvrdili način gradnje i arhitektura temelja utvrde. Naime ti

su kameni blokovi detaljno projektirani, kako bi dali čvrstoću i sigurnost, s toga

bi ova sonda bila vrlo interesantna za daljnja proučavanja arhitekture utvrda

ovog tipa na pulskom podrucju. Dubinu i dimenzije sonde treba odlučiti na

terenu s obzirom da su temelji većine utvrda bili iskopani direktno u stijeni. S

ciljem utvrđivanja pozicije, oblika te arhitekture tambur hofa, potrebno je

otvoriti par građevinskih sondi. Ove bi sonde znatno pridonijele utvrđivanju i

proučavanju devastiranog djela utvrde.

Kronologija budućih radova:

- statička sanacija (ili barem osiguranje od daljnjeg urušavanja) svih

ugroženih dijelova utvrde;

- arheološka i konzervatorska istraživanja koja će rezultirati smjernicama


99


za obnovu i revitalizaciju objekta;

- izrada projektne dokumentacije uz smjernice i suglasnost

Konzervatorskog odjela u Puli;

- završna sanacija i revitalizacija utvrde kroz realizaciju rješenja prilaza te

elementa za siguran obilazak povijesne građevine.

Kako se radi o objektu u napuštenom i vrlo lošem građevnom stanju, prije

početka sanacije potrebno je izraditi detaljnu studiju isplativosti obnove, pa tek

tada projektnu dokumentaciju. Na osnovu osiguranih fondova za sanaciju utvrde

Monte Grosso, uz statički elaborat, potrebno je izraditi, idejni projekt rješenja

prilaza radi sigurnog obilaska utvrde. Za Martello toranj predviđa se iskopavanje

te odvoz materijala koji bi bio suvišan pri ponovnom otvaranju obrambenog rova

(s unutarnje te vanjske strane). Na taj bi se način stvorila razlika u koti između

terena dvorišta i rova, pa bi se predvidjeli adekvatni elementi – ograde po uzoru

na izvorno stanje. Za ulaz u Martello toranj potrebno je osigurati sigurne

stepenice preko današnjeg kamenog luka koji je ostao bez završnih gazišta, te

iste bočno osigurati. Nakon ulaska u toranj potrebno je spriječiti eventualni pad

na donju etažu, s obzirom da podne konstrukcije ne postoje. Nakon izlaska na

krov potrebno je isto tako spriječiti adekvatnom ogradom eventualni pad u

unutrašnjost dvorišta. Na krovu je potrebno sve kamene blokove, a tako i njihove

poveznice, očistiti i osloboditi od raslinja kako bi se izbjeglo spoticanje te time i

veća opasnost od pada.

Dvorište utvrde potrebno je očistiti od nanesenog zemljanog materijala,

raznog raslinja te od kamenih ostataka. Ukoliko se tokom ovih radova naiđe na

originalno popločenje dvorišta utvrde, a što je moguće sudeći po već pronađenim

segmentima, potrebno ih je katalogizirati, sanirati i ostaviti na nađenom mjestu.

Vanjski rov oko utvrde potrebno je očistiti od raznog materijala kao što je zemlja,

kamen, razne vegetacije i slično. Na tom bi se području, u toku radova, moglo

naići na još raznih materijala koji su bili sastavni dio utvrde, pa se stoga oni

moraju očistiti i sačuvati. Podovi kazamata, danas su potpuno srušeni, a u ovoj

utvrdi nije u planu izrađivati nove, kao niti uništene podeste stepeništa u kuli-

tornju.

Na prozorske otvore te vrata ne planira se postavljati niti jedan prozorski

100

okvir, kao ni druga stolarija. Područje tambur dvora, potrebno je očistiti te

sanirati dijelove koji se nalaze ispod hrpe nepotrebnog materijala koji je nanešen

uslijed izrade vodospreme.

S obzirom na potpuni nedostatak električnih i ostalih komunalnih

instalacija unutar utvrde, a uzimajući u obzir buduću namjenu prostora, nije

potrebno razmišljati o njihovom dovođenju u objekt. Može se eventualno uzeti u

obzir, u svrhu sigurnosti, obnovljivi izvor svjetlosne energije kao što su to npr.

male solarne lampe ili slično.

Ukoliko se tokom radova čišćenja u bilo kojem djelu utvrde pronađu

sačuvani elementi, bilo to metalni, keramički i drugi između već gore opisanih,

potrebno ih je zadržati te adekvatno sačuvati. U ovu grupu spadaju ostaci žbuke,

metalni elementi, keramika i slično.

4.5. Primarni i sekundarni prioriteti revitalizacije

Glavni cilj ovog projekta jest poboljšanje sposobnosti institucija u upravljanju

kulturnom baštinom, u ovom slučaju obuhvaćene u Sustavu jadranskih utvrda.

Primarni prioriteti revitalizacije su:

- osmisliti višerazinsko upravljanje i vođenje sustava fortifikacije,

- omogučiti ponovnu društveno ekonomsku upotrebu objekata,

-razviti konkretnu i kvalitetnu turističku ponudu i selektivne oblike

turizma,

- potaknuti profesionalizaciju i zapošljavanje u kulturnom turizmu,

- osigurati prostor za istraživanje i inovaciju u kulturnom turizmu,

- internacionalizirati sadržaj,

- potaknuti samoodrživost programa,

f) Sekundarni prioriteti revitalizacije

- Unaprijediti turističku infrastrukturu na području fortifikacija,

- Unaprijediti javnu i komunalnu infrastrukturu,

- Razviti potencijalno okruženje za razvoj socijalnog i kulturnog

poduzetništva,

- Potaknuti istraživačke potencijale u okviru sustava fortifikacije,

- Kreirati i unaprijediti turističku ponudu i proizvode,


101


- Riješiti bolju povezanost između pojedinih lokaliteta,

- Poštovati budžetska ograničenja prilikom provođenja projekta,

- omogučiti prekogranično umrežavanje s sličnim institucijama,

4.6. SWOT analiza pulskih utvrda

Snage

- veliki broj sturčnjaka u arheloškim

istraživanjim s višegodišnjim

iskustvom,

- višediciplinarni tim stručnjaka

angažiran na izradi plana razvoja i

revitalizacije,

- veliki broj država uključeno u

projekt s velikim budžetom,

- jedinstvena ponuda na širem

području Županije,

- orijentacija na proces rasta i

razvoja,

Slabosti

- nedovoljna očuvanost, urušenost i

zapuštenost,

- ne postojanje marketinškog plana

za razvoj i razvitak,

- slaba integracija posotjećih

objekata u sadašnjim turističkim

proizvodima,

- slaba i neposotjeća infrastruktura ,

- nedostatne investicije u objekte

koje dovode do stalnog propadanja,

- nedovoljna informiranost lokalnog

pučanstva i turista o objektima,

Prilike

- očuvanost Martello tornja unutar

utvrde,

- mogućnost povezivanja sa

međunarodnim sličnim

institucijama,

- ne postojanje ovog oblika

fortifikacije u širem okruženju,

- mogućnost obrazovanja mladih

kadrova u području kulturnog

turizma,

Prijetnje

- izoliranost unutar šume,

- potreban veliki iznos sredstava za

obnovu i razvitak,

- postojanje velikog broja utvrda u

bliskom okruženju,

- narušavanje izgleda zaštićenih

objekata,

- utjecaj na okoliš prilikom

stavljanja u turistički promet,

- slaba prometna povezanost

102

- nove inovativne suradnje i

partnerstva i u Hrvatskoj i u

inozemstvu,

- uključivanje lokalnih kulturnih

sudionika,

- postavljanje novih trendova u

kulturnom turizmu na regionalnoj i

nacionalnoj razini,

lokacije s ostalim dijelovima,

-

Izvor: Izrada autora

4.7. Cost – Benefit analiza revitalizacije pulskih utvrda

4.8. Preporuke za buduće prostorno planiranje prostora utvrda

Smjernice za korištenje objekta moraju uzeti u obzir dva cimbenika. Kao

prvo, je geografski položaj utvrde dok je drugi sacinjena od raznih dosadašnjih

iskustava održavanja slicnih gradevina, cuvanja i sl., ponajprije od strane

volontera. Sustav fortifikacija može biti, ovisno o karakteristikama te o odnosima

sa drugim utvrdama, mjesto gdje ce se stanovništvo upoznavati sa poviješcu

jedne od važnijih luka austrougarske vladavine, a istovremeno postaju i mjesta

gdje se cuva - njeguje „memoriu“, pa stoga ne smijemo gledati na te objekte kao

individualne gradevine u pulskoj luci, vec kao dio jednog sistema koji je itekako

dobro funkcionirao.

U želji da se sačuva integritet cijelog ovog obrambenog sustava, moraju se

pronaći nove funkcije koje će zamijeniti onu prvobitnu vojnu, a isto tako

omogućiti njihovu primjenu, kako bi se na taj način osiguralo preživljavanje i

integritet cijelom sustavu.

Naravno, važno je da ta nova funkcija ili sklop funkcija, ima takve

karakteristike kroz koje će utvrda Monte Grosso, a isto tako i sve druge utvrde

pulskog zaljeva i šire, ponovno dobiti na važnosti i strateškoj ulozi, kao što je to

izvorno bilo. Iz toga proizlazi nekoliko potencijala koje utvrda Monte Grosso ima


103


kao takva:

- izvan dometa je masovnog turizma, duboko u šumi, ovu tvrđavu

najčešće posječuju manje grupe prijatelja, familije, individualci, a prvenstveno

radi panoramskih pogleda koji se pružaju sa njezinih krovova prema pulskoj luci.

Lako se do nje dolazi bijelim putem koji vodi iz centra Štinjana prema obali;

- strateški i geografski položaj utvrde na štinjanskom brdu vrlo je važna

točka s koje se ima jedan od ljepših pogleda na pulsku luku;

- njezin položaj unutar štinjanske šume gdje se do danas sačuvao

integritet zelene površine i kao takvo vrlo vrijedno za ljubitelje prirode;

- potencijal prilaznih putova koji su već danas označeni na kartama. To su

prvenstveno bijeli te zemljani putovi, prohodni, pa zato i vrlo važni i privlačni za

osobe koje vole i žele provoditi vrijeme u prirodi, bilo to šetnja, vožnja biciklom i

sl. S obzirom na sve navedene karakteristike, utvrda Monte Grosso može postati

primjerom za uspostavu metode pri edukaciji mladih s područja Pule, a možda i

šire.

104

POPIS LITERATURE:

Csapó (2011.) u: Csapo (2012.) The Role and Importance of Cultural Tourism in

Modern Tourism Industry. Strategies for Tourism Industry – Micro and Macro

Perspectives, str. 201 – 232. Dostupno na: http://cdn.intechopen.com/pdfs-

wm/35715.pdf .Preuzeto: 05/12/2014.

Glas Istre (2014.) Naši ugostitelji ne znaju educirati gosta. Glas Istre, 06.07.2014.,

dostupno na: http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/cernjul-nasi-ugostitelji-

ne-znaju-educirati-gosta-459230 , Preuzeto: 07/12/2014

Grad Pula (2013.) Kulturna strategija Grada Pule od 2014. – 2020. Pula: Grad Pula

Grad Pula (2014.) Pula kandidat za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Dostupno na: http://www.pula.hr/repozitorij-novosti/prikaz-

novosti/article/pula-kandidat-za-europsku-prijestolnicu-kulture-2020/ ,

Preuzeto: 08/12/2014

Horwath HTL (2010.) Osposobljavanje sustava turističkih zajednica za djelovanje

prema modelu destinacijske menadžment organizacije (DMO). Prezentacija.

Dostupno na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/DMO%20forum-sustav-

tz.pdf

Horwath HTL Zagreb (2013.) Operativni priručnik za primjenu modela

destinacijske menadžment organizacije (DMO). Zagreb: Glavni ured Hrvatske

turističke zajednice, Preuzeto: 06/12/2014

Istarska županije (2009.) Istarska kulturna strategija. Pula-Poreč: Istarska

županija

Istarska županija (2014.) Izrada Istarska kulturna strategija 2014. – 2020.

Dostupno na: http://www.istra-

istria.hr/uploads/media/20140506_X2_prioriteti.pdf , preuzeto: 09/12/2014

Klarić, V. (2011.) Muzeji i turizam. Djelovanje muzeja kao dionika kulturnog

turizma. Priručnik. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (2014.) Registar kulturnih dobara,

Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212 , preuzeto:

08/12/2014

Neto, P. i Serrano, M.M. (2011,) Governance and Creativity on Urban

Regeneration Processes. CEFAGE-UE Working Paper 2011/07



http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/cernjul-nasi-ugostitelji-ne-znaju-educirati-gosta-459230

http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/cernjul-nasi-ugostitelji-ne-znaju-educirati-gosta-459230

http://www.pula.hr/repozitorij-novosti/prikaz-novosti/article/pula-kandidat-za-europsku-prijestolnicu-kulture-2020/

http://www.pula.hr/repozitorij-novosti/prikaz-novosti/article/pula-kandidat-za-europsku-prijestolnicu-kulture-2020/



http://www.istra-istria.hr/uploads/media/20140506_X2_prioriteti.pdf

http://www.istra-istria.hr/uploads/media/20140506_X2_prioriteti.pdf



105


Niemczyk, A. (2014.) The application of path modelling in the analysis of

consumer behaviour in the cultural tourism market. Economics and Sociology.

Vol. 7, Br.1, str. 204 – 216.

Nikočević, L. (2007.) Održivi razvoj kulturnog turizma Istre. Srce Istre: Kultura i

baština Istre, Razvoj prekograničnih turističkih itinerera u urbanim i ruralnim

područjima Istre. Dostupno na: http://heartofistria.org/index.php?id=110

Preuzeto: 20/11/2014.

Petrić. L. i Mikulić, D. (2009.) Uloga kulturnog turizma u procesu urbane

regeneracije. Acta Turistica Nova, Vol.3 Br.1, str. 5-26.

Plenković, M. (2011.) Recenzije i prikazi/Book reviews and Reviews. Informatol,

Vol. 44, Br. 1, str. 80 – 83.

Richards, G. (2012.) Cultural tourism and local development. Dostupno na:

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/pavia-2012/session-

i/richards_cultural_tourism_en.pdf , preuzeto: 12/11/2014

Richards, G. (2009.) The impact of culture on tourism. OECD: Paris

Rivas, M. (2011.) From creative industries to creative place. Refreshing the local

development agenda in small and medium-sized town. Urbac creative clusters _

Final report 2012,Dostupno na:

http://urbact.eu/fileadmin/Projects/Creative_Clusters/documents_media/LE_C

Cfinalreport_01.pdf , preuzeto: 09/12/2014

TZ Barban (2014.) Povijest i kultura. Barbanski kaštel. Dostupno na: http://tz-

barban.hr/hr/povijest.php?cat=povjest , preuzeto: 07/12/2014.

TZ Središnje Istre (2014.) Ostale znamenitosti. Franjevački samostan. Dostupno

na: http://www.tzpazin.hr/index.php?stranica=208 , preuzeto: 07/12/2014

UNEP i UNWTO (2005). Making Tourism More Sustainable - A Guide for Policy

Makers. Paris, Madrid: UNEP i UNWTO, str.11-12

Zedková, A. i Kajzar, P. (2013.) Cultural destinations as one of the most

important generators of tourism. Scientific Papers of the University of Pardubice.

Series D, Faculty of Economics & Administration. str. 191 – 202., dostupno na:

http://dspace.upce.cz/bitstream/10195/54090/1/ZedkovaA_CulturalDestinatio

ns_2013.pdf , preuzeto: 01/12/2014

http://heartofistria.org/index.php?id=110

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/pavia-2012/session-i/richards_cultural_tourism_en.pdf

http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/pavia-2012/session-i/richards_cultural_tourism_en.pdf



http://tz-barban.hr/hr/povijest.php?cat=povjest

http://tz-barban.hr/hr/povijest.php?cat=povjest

http://www.tzpazin.hr/index.php?stranica=208

http://dspace.upce.cz/bitstream/10195/54090/1/ZedkovaA_CulturalDestinations_2013.pdf

http://dspace.upce.cz/bitstream/10195/54090/1/ZedkovaA_CulturalDestinations_2013.pdf

106

Antolović, Jadran: Očuvajmo kulturnu baštinu: vodič za pripremu i provedbu

projekata očuvanja kulturnih dobara, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,

Zagreb, 2006.

Ashworth, G., Howard, P.: European Heritage, Planning and Management.

Cromwell Press, Wilthshire, 1999.

Ashworth, G., Graham, B., Tunbridge, J.: Pluralising Pasts: Heritage, Identity and

Place in Multicultural Societies, Plutopress, London, 2007.

Balota, Mate: Puna je Pula, Amforapress, Pula, 2006.

Belić Raunić, Barbara (prir.): Fortifikacijski sustav Pule, Grad Pula, Pula, 2011.

Belić Raunić, Barbara, Maren, Karmela: Utvrda Punta Kristo, Konzervatorski

elaborat, Pula, srpanj 2014.

Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014.

Dumbović Bilušić Biserka, Kulturna baština u Hrvatskoj pred novim izazovima,

časopis Kvartal, br. X-1/2-2013.

Jelinčić, D. A. Kultura u izlogu, Kratak vodič za upravljanje kulturnim dobrima,

Meandar, Zagreb, 2010.

Krizmanić Attilio: Pulska kruna I i II, Čakavski sabor, Pula, 2008.

McKercher, B., Hilary du Cros, H.: Cultural Tourism. The Partnership Between

Tourism and Cultural Heritage Management, Routledge, New York, London, 2009.

Robinson, M., Picard, D.: Tourism, Culture and Sustainable Development, UNESCO,

Paris, 2006.

Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine

Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb,

2011.

Angeleski, Z. (2014): Dimension i Outlook sve bliži Puljanima, Glas Istre,

25.08.2014.

Atkinson, G. et al. (1999): Measuring Sustainable Development: Macroeconomics

and Environment, Edward Elgar, Cheltenmah, UK i Northampton, MA, USA

Bartel-Bouchier, D. (2013): Cultural Heritage and the Challenge of Sustainability,

Walnut Creek, California, USA

Belić Raunić, B. (2011): Konzervatorska studija utvrde Punta Christo, Grad Pula

Bogadi-Šare, A. (2009): Štetno djelovanje buke na čovjeka, Hrvatski zavod za

zaštitu zdravlja i sigurnost na radu,


107


http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Skupovi%20i%20izobrazba/Skupovi

%20doma%C4%87i/Savjetovanje%20Arhitektonsko%20projektiranje/%C5%A

0tetno%20djelovanje%20buke%20na%20%C4%8Dovjeka.pdf

Carić, H. (2006): Održivi turizam u deset koraka: planiranje održivog turizma

zasnovanog na baštini i prirodnom naslijeđu : priručnik za razvijanje i

upravljanje turističkim regijama, destinacijama i proizvodima, Institut za turizam

Zagreb

Concept study on the role of Cultural Heritage as the fourth pillar of Sustainable

Development, South-East Europe, 2012

Drljača, M. (2012): Koncept održivog razvoja i sustav upravljanja, Zbornik

radova međunarodnog skupa Nedelja kvaliteta, Kvalitet i izvrsnost, Vo. 1, Br. 1-2,

FQCE – Fondacija za kulturu kvaliteta i izvsrnost, Beograd, str. 20-26

Glavač, V. (2001): Uvod u globalnu ekologiju, Hrvatska sveučilišna naklada,

Zagreb

http://www.climateforculture.eu/

http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.

pdf

Keating, M. (1994): Skup o Zemlji –Program za promjenu, Popularno izdanje

Agende 21 i drugih sporazuma iz Rija, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša

RH - Sektor zaštite okoliša u suradnji s Centre for Our Common Future

McCormick, J. (1986): The Origins of the World Conservation Strategy,

Environmental Review: ER, Vol. 10, No. 3 (Autumn, 1986), pp. 177-187

NVS Promotions et al (2012): Economic Impacts Report: Outlook&Dimensions

Festivals, Pula, Croatia, NSV Promotions, UK

O. Holliday, Jr. C.; Schmidheiny, S.; Watts, P. (2002): Walking the Talk – The

Business Case for Sustainable Development, Greenleaf Publishing, UK

Schmidheiny, S. i WBCSD (1992): Novim smjerom – Globalni poslovni pristup

razvoju i okolišu, WBCSD i Društvo za unapređenje kvalitete življenja, Zagreb

Siebenhüner, B.(2000): Homo sustinens – towards a new conception of humans

for the science of sustainability, Ecological Economics, 32, 15-25

http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Skupovi%20i%20izobrazba/Skupovi%20doma%25C4%2587i/Savjetovanje%20Arhitektonsko%20projektiranje/%25C5%25A0tetno%20djelovanje%20buke%20na%20%25C4%258Dovjeka.pdf



http://www.climateforculture.eu/

http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.pdf

http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.pdf

108

UN (2002): World Summit Declaration, World Summit on Sustainable

Development, Department of Public Information, New York, USA,

www.un.org/events/wssd/summaries/envdevj35.htm

UNCSD (2012): Rio +20: The Future We Want, UN Commetee for Sustainable

Development,

http://www.uncsd2012.org/content/documents/814UNCSD%20REPORT%20fi

nal%20revs.pdf

UNEP (2009): Sustainable Coastal Tourism: An integrated planning and

management approach, United Nations Environment Programe, str. 70-95,

http://www.unep.org/pdf/DTIE_PDFS/DTIx1091xPA-

SustainableCoastalTourism-Planning.pdf

UNESCO (2009): UNESCO World Report Investing in Cultural Diversity and

Intercultural Dialogue,

http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001847/184755e.pdf , str. 24-25

UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO, ICCROM ,

ICOMOS , IUCN, str. 15

www.icomos.hr

xxx (2011): Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja

kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.–2015.,

http://www.min-

kulture.hr/userdocsimages/bastina/STRATEGIJA_BASTINE_VRH.pdf

xxx (2012): Concept study on the role of Cultural Heritage as the fourth pillar of

Sustainable Development, South-east Europe, South Easte Europe,

Transnational Cooperation Programme

Zaključak o određivanju maksimalne razine buke u vrijeme održavanja Outlook

festivala,

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/2013._godin

a/5._tiskovna/27._Zakljucak_max_razina_buke_Outlook.pdf

http://www.un.org/events/wssd/summaries/envdevj35.htm

http://www.uncsd2012.org/content/documents/814UNCSD%20REPORT%20final%20revs.pdf

http://www.uncsd2012.org/content/documents/814UNCSD%20REPORT%20final%20revs.pdf

http://www.icomos.hr/

http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/bastina/STRATEGIJA_BASTINE_VRH.pdf

http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/bastina/STRATEGIJA_BASTINE_VRH.pdf

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/2013._godina/5._tiskovna/27._Zakljucak_max_razina_buke_Outlook.pdf

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/2013._godina/5._tiskovna/27._Zakljucak_max_razina_buke_Outlook.pdf


109


Documents

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli...1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i makro okruženje) 2. Kulturni turizam Pule i Istre 2.1. Kulturni turizam Istre i Pule