SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Maja Polić

MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovno pregovaranje Mentor: prof.dr.sc. Heri Bezić Student: Ime i prezime: Maja Polić

Studijski smjer: Poduzetništvo JMBAG: 0081111300

Rijeka, 2013

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM ISTRAŽIVANJA........................................................................ 2

1.2. RADNA HIPOTEZA ..................................................................................... 2

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA........................................................... 2

1.4. ZNANSTVENE METODE............................................................................ 2

1.5. STRUKTURA RADA.................................................................................... 3

2. MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU ..................................................... 4

2.1. DEFINIRANJE I POJAM.............................................................................. 5

2.2. UZROCI ......................................................................................................... 8

2.3. POSLJEDICE................................................................................................. 9

2.4. VRSTE ......................................................................................................... 10

2.5. OBLICI......................................................................................................... 11

2.6. MJERENJE .................................................................................................. 13

3. POJAVNI OBLICI MITA I KORUPCIJE U SVIJETU............................ 18

3.1. ITALIJA ....................................................................................................... 18

3.2. SLOVENIJA ................................................................................................ 19

3.3. AUSTRALIJA.............................................................................................. 20

3.4. SAUDIJSKA ARABIJA .............................................................................. 21

4. BORBA PROTIV MITA I KORUPCIJE U POSLOVANJU .................... 23

4.1. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU ORGANIZACIJE UN.25

4.2. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU EUROPSKE UNIJE ... 26

4.3. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU VIJEĆA EUROPE...... 27

4.4. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ........ 28

5. MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU RH ............................................. 32

5.1. MITO I KORUPCIJA U JAVNOJ NABAVI .............................................. 34

5.1.1. Javna nabava - Afera kamioni (MORH).............................................. 34

5.1.2. Javna nabava - Hrvatska pošta ............................................................ 36

5.2. MITO I KORUPCIJA U JAVNOM SEKTORU ......................................... 38

5.2.1. Javni sektor – Afere u zdravstvu .......................................................... 38

5.2.2. Javni sektor - Afera Fimi medija.......................................................... 39

5.3. MITO I KORUPCIJA U PRIVATIZACIJI ................................................. 41

5.3.1. Privatizacija - Afera Spice (Podravka)................................................. 41

5.3.2. Privatizacija - Afera INA ..................................................................... 42

5.4. MITO I KORUPCIJA U GRAðEVINARSTVU......................................... 43

5.4.1. Grañevinsko zemljište – Afera Pelješki most ...................................... 43

5.4.2. Grañevinsko zemljište – Afera golf igralište........................................ 46

6. ZAKLJUČAK............................................................................................... 48

LITERATURA...................................................................................................... 49

POPIS GRAFIKONA ........................................................................................... 51

POPIS SLIKA ....................................................................................................... 52

POPIS TABLICA..………………………………………………………………52

1

1. UVOD

U mnogim društvima i kulturama kroz povijest mito i korupcija predstavljaju nešto nepošteno,

nezakonito i nemoralno. Razlikuju ih samo etikete koje su se u različitim društvima

pripisivale njihovim pojavnostima. Doslovno u prijevodu, radi se o nečemu što je pokvareno,

štetno i nešto što svakako valja izbjegavati. Često čujemo o mnogim različitim korupcijama –

mito i korupcija politike, mito i korupcija sporta, mito i korupcija u javnim sektorima,

grañevinskoj korupciji itd. U osnovi svake od njih je odreñeno narušavanje strukture i

odreñeni oblik propadanja. Za mito i korupciju u poslovanju svi znaju da postoji, ali ne znaju

točno kako izgleda, gdje se i kome ukazuje što ju čini poluvidljivom i poludohvatljivom. U

svakom obliku mita i korupcije postoji veza izmeñu primljene i ostvarene koristi i pružene

usluge.

Sve do devedesetih godina prošlog stoljeća empirijske studije učinaka mita i korupcije na

ekonomski i društveni razvitak bile su izuzetno rijetke, zahvaljujući nedostatku

sistematiziranih podataka o prisutnosti korupcije. Danas, meñutim, meñunarodne organizacije

izrañuju i javno objavljuju pokazatelje percepcije korporacije za veliki broj zemalja u svijetu.

Mito i korupciju u poslovanju se u posljednje vrijeme sve više povezuje s opasnošću za

djelovanje državne vlasti, organizacije i državna tijela, za djelovanje službi koje grañanima

služe u svakodnevnom životu ali i demokraciju i samu vladavinu prava. Mita i korupcije u

poslovanju ima na svim kontinentima i njena povijest je toliko duga da se smatra

općeprihvaćenom tradicijom. Postali su globalni fenomen koji je najuočljiviji u slabije

razvijenim zemljama, ali se sve češće pojavljuje u visokorazvijenim i industrijaliziranim

zemljama. Kao planetarna pošast ne izuzima kulture i unatoč odreñenim posebnostima

korupcija je poveznica izmeñu iskušenja hrvatskog ministra, carinskog službenika u Indiji,

poslovnog poduzetnika u Kini, suca u Rusiji ili liječnika na Thailandu. O rasprostranjenosti

mita i korupcije u poslovanju teško je govoriti s obzirom da ne postoje provjereni i pouzdani

podaci kao niti metode mjerenja rasprostranjenosti, te je jednostavno, zajednička pojava

bogatih i siromašnih.

U sljedećim podnaslovima iznosi se uvodna tematika te opis strukture djela. Navedeno je

podijeljeno u četiri tematske jedinice i izloženo u sljedećim podtočkama; 1) Problem

istraživanja, 2) Svrha i ciljevi istraživanja, 3) Znanstvene metode, te 4) Struktura rada.

2

1.1. PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Mito i korupcija u poslovanju čine velik svjetski problem, koji naravno nije zaobišao ni

Republiku Hrvatsku. Predstavljaju prijetnju cijelom gospodarstvu i stoga svaka država mora

raditi na njihovom smanjenju i uklanjanju.

Sukladno problematici istraživanja determiniran je problem istraživanja: korištenje mita i

korupcije kao uobičajene poslovne prakse što predstavlja problem za svaku nacionalnu

ekonomiju.

1.2. RADNA HIPOTEZA

Problem istraživanja determinira radnu hipotezu, a ona je: znanstveno zasnovanim

spoznajama o fenomenu korupcije i njenim posljedicama na poslovanje, potrebno je dokazati

da visoka razina mita i korupcije u poslovanju dovodi do socijalne nejednakosti,

osiromašenja stanovništva, uništavanje demokracije kao vladavine naroda te do uništavanja

ugleda politike kao borbe za dobro grañana.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja su istražiti i analizirati bitne značajke mita i korupcije u

poslovanju, pojavne oblike, uzroke i posljedice širenja te načine suzbijanja i borbu protiv

istoga.

U ovom radu dani su odgovori na neka temeljna pitanja kao što su mito i korupcija u

poslovanju, vrste korupcije, posljedice korupcije te raširenost i učestalost mita i korupcije.

Pobliže su opisani neki od najpoznatijih primjera poslovanja uz korištenje mita i korupcije

poput političke korupcije, korupcije u grañevinarstvu i korupcije u javnom sektoru.

1.4. ZNANSTVENE METODE

U ovom su radu korištene sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda,

metoda analize i sinteze, metoda deskripcije, metoda kompilacije, komparativna metode,

statistička metoda te metoda promatranja.

3

1.5. STRUKTURA RADA

Zadana tema razrañena je kroz šest meñusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, formulirani su problemi istraživanja. Navedeni su svrha i cilj

istraživanja te struktura rada. Na kraju uvodnog dijela nabrojane su znanstvene metode koje

su korištene prilikom istraživanja.

U drugom dijelu, s naslovom MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU, definirani su pojam

mita i korupcije u poslovanju, uzroci i posljedice mita i korupcije, vrste korupcije te mjerenje

mita i korupcije u poslovanju.

U trećem dijelu, koji nosi naslov POJAVNI OBLICI MITA I KORUPCIJE U SVIJETU,

obrañuju se pojavni oblici mita i korupcije u Italiji, Sloveniji, Australiji i Saudijskoj Arabiji.

U četvrtom dijelu, BORBA PROTIV MITA I KORUPCIJE U POSLOVANJU,

podrobnije se objašnjavaju aktivnosti u okviru organizacije Ujedinjenih naroda, aktivnosti u

okviru Europske unije, aktivnosti u okviru Vijeća Europe te aktivnosti u Republici Hrvatskoj.

U petom dijelu s naslovom, MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU REPUBLIKE

HRVATSKE, pobliže su opisane sve otkrivene afere o kojima smo u zadnje vrijeme imali

prilike čitati u medijima.

4

2. MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU

U društvu rastuće nejednakosti korupcija je u isto vrijeme i simptom i strategija. Neki

teoretičari tvrde da se korupcijski čimbenik mora uključiti u istraživanje demokracije. Uistinu

ne može se predstaviti kao izolirani čimbenik, kao povremeno skretanje s norme, naprotiv on

je rutinski element, nešto što se dogaña u svim zemljama i u svim vladama. Na današnjem

stupnju razvoja ljudskog društva opća je obveza države zaštićivati univerzalna ljudska prava i

slobode, pravna dobra grañana i temeljne vrijednosti društvene zajednice od različitih oblika

povrede i ugrožavanja. Kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, hrvatskim

su Ustavom odreñene: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,

mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje

prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav (NN, 2013).

Mito i korupcija u poslovanju postoje otkako postoji i državno organiziranje ljudske

zajednice, a njezina prisutnost kroz povijest sve do današnjih dana potvrñuje da je korupcija

svojstvena svim državnim ureñenjima bez obzira na politički ustroj, regionalnu ili vjersku

pripadnost. Korupciju je nemoguće u potpunosti iskorijeniti, ali je se može suzbiti političkom

voljom, pravnim normama i promicanjem antikorupcijskog svjetonazora (Budak, 2013).

Korupcija uništava odnos povjerenja, kako u javnu vlast i političare tako i u mogućnost

poštenih grañanskih i poslovnih odnosa. Ona ruši ono što je osnovno za demokraciju, a to je

povjerenje grañana u njihove izabrane predstavnike. Uništava i ono što je prijeko potrebno u

gospodarstvu, a to je povjerenje u poslovanju. Jer tko god kani pošteno proizvoditi, pružati

usluge, trgovati i općenito – poslovati, brzo će se obeshrabriti i odustati od toga da se trudi i

ulaže u zemlju u kojoj se ne poštuju zakoni i pravila poštenoga poslovanja (Šimac, 2004, p.2).

Općenito, u pristupu temi korupcije, najviše se cilja na politiku i na njezine protagoniste, zato

što su političari zapravo zastupnici grañana u institucijama i uživaju veću eksponiranost, ako

ne i veću popularnost. U bizini politike, gotovo u svakom slučaju postoji i neka javna ili

privatna ustanova, tvrtka, lobi ili skupina zainteresiranih ljudi koja sebi osigurava više ili

manje zakonite koristi, zahvaljujući posredništvu izravnog vlasnika tvrtke ili nekog njegovog

direktora ili poslovnog djelatnika.

Uistinu, korupcija je uvijek postojala i ako se prije nije toliko iskazivala, to je samo zato što ju

je politička ideologija skrivala. Ako je za neke korupcija samo osobit način provoñenja

individualnog utjecaja i traženja vlastitih prava na blagostanje, u različitim oblicima prema

vremenu i važnosti, njezina osuda u svakom slučaju ostaje vezana za percepciju koju grañani

5

imaju o korupcijskom ponašanju. No, oruñem „nepriličnog utjecaja“ služe se i društvene

skupine koje ne uživaju odgovarajuće zastupstvo i nemaju izravni pristup takozvanim

odlučiteljima. Problem je što se jedno od glavnih izvorišta nalazi u običajima i što korupcija –

sve dok se ne dokaže suprotno – predstavlja običaj, koji je potvrñen u vremenu i navikom

utvrñen (Brioschi, 2007, p.177). Klasično shvaćanje mita i korupcije u političkoj znanosti

polazi od ideje o tome da je korupcija izraz kvarenja moralnih vrijednosti društva. Mito i

korupcija čine patološku pojavu u kojoj vladajuća politička klasa osobni interes stavlja iznad

interesa političke zajednice. U takvom pristupu mito i korupcija osuñuju se kao nemoralna i

štetna po političku konstituciju društva. Politička legitimizacija temelji se na činjenici da

nositelji političkih funkcija zastupaju interese cjeline političke zajednice, da ne preferiraju

osobni ili grupni interes. Korupcija se takoñer može smatrati posebnom situacijom razmjene u

kojoj javni službenik smatra svoj položaj izvorom prihoda i želi uvećati osobni dobitak. U

predmodernoj državi smatralo se opravdanim kupovati javne položaje i birati službenike

prema porijeklu ili stranačkom kriteriju (IJF, 2013).

Organizacije i društva mogu funkcionirati samo uz odreñeni stupanj povjerenja. Oslanajući se

na to da će se drugi članovi društva ponašati u skladu s pravilima, imaju povjerenje grañana.

Meñutim, odreñeni članovi društva ostvareno povjerenje koriste za zlouporabu dodijeljene

moći u svrhu ostvarenja vlastitih interesa. Tada dolazi do pojave korupcije.

2.1. DEFINIRANJE I POJAM

Korupcija je štetna društvena pojava koja narušava temeljne društvene vrijednosti i zbog toga

ju treba suzbijati, razotkrivati i sankcionirati. Korupcija u poslovanju spada u pojmove kojima

je teško odrediti sadržaj budući da se njeno značenje mijenja u različitom vremenskom

društvenom i političkom kontekstu. Postoje meñutim odreñene razlike u odreñenju koje

naglašavaju složenom fenomen korupcije (IJF, 2013). Općenito gledajući, naziv ove pojave

potječe od latinske riječi corrumpare (slomiti, razbiti) i ukazuje na razbijanje odreñene cjeline

ili nekog reda te se u tom smislu odnosi na narušavanje odnosa izmeñu grañanina i javne

vlasti, ali i odnosa izmeñu samih grañana. Po definiciji, korupcija je odnos koji se zasniva

zloupotrebom ovlasti u javnom ili privatnom sektoru u cilju stjecanja osobne koristi ili koristi

za nekog svog. Pojam korupcije se danas izjednačava sa pojmom kriminala.

6

Takvo je odreñenje široko i pokriva velik krug pojava. Javno mijenje i politički način govora

pod pojmom korupcije podrazumijevaju sasvim različite društvene pojave: organizirani i

gospodarski kriminal, lošu vlast i njezine posljedice, ljudsku prevrtljivost i bahatost vlasti. Ne

postoji zakonsko odreñenje korupcije, ali se konvencionalno pod tim pojmom smatra davanje

i primanje mita (čl. 347. i čl. 348. KZ-a), protuzakonito posredovanje (čl. 343. KZ-a),

zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti (čl. 338. KZ-a), zlouporaba položaja i ovlasti

(čl. 337. KZ-a), sklapanje štetnog ugovora (čl. 249. KZ-a), odavanje službene tajne (čl. 351.

KZ-a) te izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne (čl. 295. KZ-a) (Narodne novine,

2013). Svako od navedenih odreñenja otkriva pojedini element fenomena korupcije i premda

se o odreñenju mogu voditi sporovi, neprijeporna je društvena i politička šteta korupcije i

njezino postojanje u Republici Hrvatskoj. Postoje različiti izračuni štete korupcije. Meñutim,

najveća je šteta u tome što ona iskrivljuje prioritete u političkom i gospodarskom odlučivanju

i pogubno šteti javnoj odgovornosti i društvenom moralu. Kad je riječ o korupciji valja imati

na umu kako pojam „korist“ ne označava samo izravno primanje novca. To je svakako vrlo

značajan dio koristi, ali je ta korist često i utjecajan društveni ili politički položaj, moć,

povlašteni položaj u odnosu na ostale konkurente, zapošljavanje rodbine ili prijatelja.

Korupcija postaje prijatnja demokraciji, zakonima, ljudskim pravima, poštenju i socijalnoj

pravdi. Negativno utječe na slobodnu konkurenciju i remeti stanje na ekonomskom tržištu,

što znači da svi resursi, odnosno mogućnosti nekog društva, nisu najbolje iskorištene. Društvo

u kojem je korupcija prisutna je nesigurno i manje efikasno, što čini univerzalnu bolest protiv

koje se svi grañani zemaljske kugle moraju boriti.

U pravnom smislu korupcija se definira na različite načine i kao različita kaznena djela.

Standardno odreñenje zasad je odredba prema kojoj je korupcija (IJF, 2013.):

a) Traženje ili primanje izravno ili neizravno javnog dužnosnika ili osobe koja obavlja

javnu funkciju, bilo kakve novčane vrijednosti, ili druge povlastice, kao što je dar,

usluga, obećanje ili pogodovanje za njega ili neku drugu osobu ili jedinicu, u razmjenu

za neki akt ili propust u obavljanju javne službe;

b) Ponuda ili jamčenje, neposredno ili posredno javnom dužnosniku ili osobi koja

obavlja javnu funkciju, bilo kakve novčane vrijednosti ili druge povlastice, kao što je

dar, usluga, obećanje ili pogodovanje za njega ili neku drugu osobu ili jedinicu, u

razmjenu za neki akt ili propust u obavljanju javne službe;

7

c) Akt ili propust u obavljanje svojih dužnosti od strane javnog dužnosnika ili osobe koja

vrši javnu funkciju u svrhu dobivanja nezakonite pogodnosti za njega ili treću stranu;

d) Zloupotreba ili pridobivanje imovine koja se izvodi iz nekog akta;

e) Sudjelovanje kao pokretač, supokretač, podskretač, suučesnik ili pomagač ili prikrivač

nakon počinjenog djela, ili bilo koji način, u zamjenu za uzvrat ili u očekivanju

uzvrata, za svake suradnje ili zavjere da bi se počinilo neko djelo kojeg brani ovaj

članak.

Jezgru samog pojma korupcije u poslovanju predstavlja ostvarenje privatnih na štetu javnih

investicija i općeg dobra, što se najčešće očituje u nenamjenskom trošenju proračunskih

sredstava. U pojedinim zemljama tradicija podmićivanja postoji stoljećima. Manji ili veći

iznos za mito smatraju se dijelovima normalnog ponašanja. Nema društva koje moralno ili

zakonski prihvatljivom drži zloupotrebu položaja. Korupcija u poslovanju je društveni

nedostatak, manjak pretpostavki, društvenih normi i vrijednosti koje su potrebne za normalno

djelovanje slobodne tržišne privrede.

Za podmićivanje su potrebna dva sudionika. Nešto se radi ili ruši zajedno, izmeñu

podmitljivca i podmićenog. Korupcije su sporazumne operacije (Etchegoyen, 1997, p.41).

Korumpiranom osobom se smatra svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi

ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužna štititi obzirom na zakone,

položaj i ovlasti koje su joj povjerene. Korumpiranim se smatra i grañanin koji nudi ili

pristaje na davanje zatraženog mita kako bi korumpirana osoba činjenjem, nečinjenjem ili

propuštanjem činjenja pomogla u ostvarivanju koristi za pojedine osobe ili skupine.

Nastanak pojma „mito“ pojavljuje se u praslavenskom jeziku u obliku „myto“ kao posuñenica

iz germanskih jezika. U crkvenoslavenskom jeziku ta riječ se odnosila na carinske i slične

poslove. Mjesto gdje se plaćao ulazak u grad nazivala se „mitnica“ (Petričić, 2009, p.79).

Mito u poslovanju možemo definirati kao najčešći oblik korupcije. To je plaćanje fiksnog

iznosa, postotka ugovora ili druge materijalne ili novčane vrijednosti dužnosniku ili djelatniku

javne uprave koji je nadležan za sklapanje ugovora od strane države ili na bilo koji način

ovlašten za raspodjelu beneficija pravnim i fizičkim osobama (Dubravčić, 2013). Budući da

je davanje mita dobrovoljno, očito je da i grañanin od ovakve transakcije očekuje neku korist.

Korupcija moralno razbija društvo, a izraz je propasti društvenih vrijednosti i morala. To je

ozbiljan gospodarski i politički problem za zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji. Korupcija je

8

štetna. Iako postoji oduvijek, u modernoj državi ona postaje opasnost jer šteti obavljanju

društvenih poslova, snižava potrebnu razinu morala u političkom odlučivanju, blokira javnu

upravu i sudstvo čini nedjelotvornim.

2.2. UZROCI

Mito i korupcija skloni su se pojaviti u poslovanju u kojem se ukaže „povoljna prilika“, gdje

nema mogućnosti rizika ni kontrole. Najviše su izložena društva koja prolaze proces

privatizacije jer je ekonomska moć u rukama malog broja pripadnika društva. Vrlo je važno

da država ima uspostavljen zakonodavni okvir kako bi državne institucije vršile kontrolu i

učinkovito suzbijale mito i korupciju u poslovanju. Nedvojbeno je da korupcija dijelom

proizlazi iz moralnih osobitosti pojedinaca, kao ustalom i iz niza endogenih čimbenika

oblikovanih u procesu interiorizacije vanjskih društvenih pravila, no ona većim dijelom

predstavlja socijalno – patološku pojavu uzrokovanu brojnim sistemskim slabostima S

moralističkog gledišta korupcija je patološka pojava po sebi. Ono što se danas čini

nemoralnim, prije stotinu godinu bilo je sasvim moralno. Težište moralističkog pristupa

uzročnosti korupcije polazi od korumpirane politike (Derenčinović, 2001, p.90).

Uzroci mita i korupcije mogu se opisati i kroz institucionalističko gledište koje objašnjava

proces utjecaja institucija na pojedinca, odnosno kako institucije kojima pojedinac pripada

oblikuju njegov sustav vrijednosti i postupke. Prema argumentima institucionalista,

fenomenologija korupcije poduzete od strane odreñenog subjekta odreñena je normama i

strukturom institucije kojoj on pripada pa su stoga njegovi postupci u prvom redu uvjetovani

svojevrsnim pravilima ponašanja koja vrijede u toj instituciji.

Zastupnici interesnog pravca zastupaju načelo prema kojemu je svaki javni službenik osoba

za sebe koja položaj u državnoj hijerarhiji u potpunosti podreñuje postizanju osobnih

materijalnih probitaka (Derenčinović, 2001, p.104). U situaciji sukoba javnog s privatnim

interesom, privatni ima prednost. Iz interesne perspektive službenici koriste kolektivistička

pravila ponašanja u vlastite svrhe. U poslovanju u kojem se zadaci i aktivnosti odvijaju u

tajnosti te nisu u mogućnosti nadzora od strane državnih institucija, postoji velik rizik od mita

i korupcije. Politički voñe i javni službenici trebali bi biti odgovorni prema svojim grañanima

te pružati prihvatljiva rješenja za svoje postupke i odluke. Odsutnost ovih čimbenika može

biti jedan od uzroka koruptivnog ponašanja.

9

2.3. POSLJEDICE

Meñu najvažnijim posljedicama mita i korupcije u poslovanju je gubitak povjerenja grañana u

državnu vlast. Korupcija potpuno uništava demokraciju kao vladavinu naroda i dovodi do

uništavanja ugleda politike kao borbe za dobro grañana. Ne postoji društvo koje opravdava

zloupotrebu ovlasti ili položaja za osobno bogaćenje. Gospodarski gledano, korupcija vodi

smanjenju nacionalnog bogatstva, smanjenju proračunskog novca te smanjenje učinka javnih

službi. Ekonomski razvoj stoji jer korupcija sputava i odbija potencijalne investitore i

obeshrabruje poduzetnišvo.

Spomenuto je da mito i korupcija nanose veliku štetu u materijalnom pogledu i usporavaju

gospodarski rast, ali još su teže posljedice po nematerijalna dobra, koja su vezana uz kvalitetu

i ljudsku dimenziju društvenog života. Nije samo riječ o nečemu što slabi ekonomski sistem,

već korupcija onemogućava promicanje osobe, a društva čini manje pravednima i manje

otvorenima.

Socijalne posljedice korupcije uzrokuju povećanje siromaštva, sve veću nejednakost grañana i

smanjenje povjerenja u politički sustav što doprinosi osjećaju nesigurnosti i nezadovoljstva.

Svi su ljudi jednako pogoñeni korupcijom, bila ona na nižoj razini (npr. javne službe), ili

korupcija na višoj razini koja uključuje predstavnike ministarstva i same Vlade. Frustracija

izmeñu razočarane javnosti rezultira oslabljenim civilnim društvom kojima je društvo i

njegova dobrobit glavna svrha djelovanja. U uvjetima kada je korupcija na snazi, mladi,

obrazovani i talentirani ljudi se sve teže i teže zapošljavaju što dovodi do činjenice da će

zaboraviti temeljna znanja, izgubiti radne navike i najvjerojatnije iseliti iz države u kojoj se

nalaze.

Korupcijom se smatra nastojanje da se radi osobne koristi maksimizira prihod od službe.

Posljedica toga je poremećaj u uvjetima tržišne utakmice i ukupna racionalnost ekonomskog

ponašanja. Korupcija je dodatni transakcijski trošak jer unosi neizvjesnost kod izbora

alternativa, te zato izaziva neizmjerne štete po efikasnosti poslovanja.

Mito i korupcija u poslovanju slabe gospodarski napredak, osiromašuju državni proračun,

odbijaju vanjsku investiciju, pridonose općem nezadovoljstvu grañanstva te stvaraju sve veću

socijalnu nejednakost.

10

2.4. VRSTE

Korupcija je vrlo stara pojava, odnosno fenomen. Društvo u kojemu je prisutna korupcija je

manje efikasno i više nesigurno. Korupcija nam izgleda prirodno zbog činjenice da je njezina

praksa sveopće raširena.

Budući da se korupcija odavno „njeguje“, tj. gotovo ništa se ne radi na njenom suzbijanju i

sprečavanju, nastali su različiti oblici korupcije (Antikorupcija, 2013.):

a) Prema kriteriju veličine postoji:

1. Sitna korupcija - dogaña se pri kontaktu grañanina s neprofesionalnom

birokratiziranom administracijom i prisiljen joj je podleći kako bi odradio neku svoju

obavezu, najmanje je značajna i poznata pod nazivom mito. Smatra se da bi

automatski bila istrijebljena kada bi se istrijebile one ostale, za društvo mnogo

pogubnije vrste korupcije;

2. Krupna ili visoka korupcija – vrsta korupcije koja uvijek uključuje zloupotrebu

političkih procesa kada političari svoj položaj mogu koristiti za stjecanje novca i moći

ili nanošenje štete protivnicima. Uključuje zloupotrebu pravila nabave, pogodovanje,

nezakonito financiranje itd.;

b) Kontrolirana korupcija- stanje korupcije u kojem vladajuće strukture i državni organi

imaju izvjesnu kontrolu nad stupnjem korupcije i njenim procesiranjem;

c) Nekontrolirana korupcija – permanentni oblik odnosa na svim razinama koje ne mogu

kontrolirati niti vladajući organi. Takva korupcija ima ozbiljne i dugoročne posljedice na

razvoj zemlje, na mir i sigurnost grañana, perspektivu društva i opstanak države;

d) Kleptokratska korupcija - tj. „klijentelistička“ korupcija podrazumijeva da osoba koja

sudjeluje u koruptivnim djelatnostima, primjerice davanju mita, ostvaruje veću korist od

osobe koja prima mito, dok kod „patrimonijalne“ korupcije, gdje osoba koja prima mito

ostvaruje veću korist od osobe koja ga daje;

e) Sustavna korupcija – situacija u kojoj je korupcija osnovni način funkcioniranja

ekonomskog, socijalnog i političkog sustava. Glavne institucije i procesi u državi

potčinjeni su praksi podmićivanja i ne postoji mogućnost drugačijeg odnosa izmeñu

države i grañana.

11

Vladavina prava temelj je napretka zemlje, a počiva na transparentnim pravilima i odnosima

vlade i ostalih javnih i privatnih tijela. Dužnost je svih razina organizacije djelovati ozbiljno i

razumno. Rukovodstvo mora biti odgovorno prema korisnicima usluga, dobavljačima, državi i

drugim partnerima te mora pružiti razumna i prihvatljiva rješenja za svoje postupke i odluke.

2.5. OBLICI

Korupcija je prijetnja svakom društvu, može se reći zapravo da je fenomen korupcije na snazi

kad se moć kupuje. Ona treba prodavača, tržište i kupca. Korupcija je još u doba antike

smatrana zlom koji negativno utječe na javnu upravu i na funkcioniranje političkog sustava, a

danas pokriva temelje slobodnog poduzetništva, eliminira pravila zdrave i za gospodarski

razvoj značajne tržišne utakmice, slabi utjecaj demokratskih institucija društva i uopće,

pravne države (Derenčinović, 2001, p.33).

Do zloupotrebe vlasti i iskorištavanja povjerenja može doći na najvišim razinama vlasti

(Antikorupcija, 2013.):

1. „Visoka“ ili „politička“ korupcija - uključuje zloupotrebu političkih procesa kada

političari svoj položaj mogu koristiti za stjecanje novca i moći ili nanošenje štete

protivnicima. Oblici političke korupcije su:

• Pronevjera novca u političkom sustavu neke zemlje od strane političkih

kandidata i političara na vlasti;

• Netransparentnost novčanih tokova u politici;

• Omogućavanje privatnom sektoru da kupi politički utjecaj;

• Korupcija u izbornom postupku;

• Utjecaj na pravni sustav države da neučinkovito procesuira i time štiti kaznena

djela korupcije;

• Utjecaj na zakonodavnu vlast da legalizira povoljniji tretman za pojedine

interesne skupine.

2. „Administrativna“ korupcija – najčešći oblik korumpirane javne uprave, dogaña se na

nižim razinama državne uprave. Vrsta korupcije s kojom se grañani susreću u

kontaktu sa službenicima i nižim dužnosnicima. Ona uključuje davanje manjeg mita ili

„poklona“, ili trgovanje utjecajem („veze i poznanstva“).

Jedan od oblika administrativne korupcije jest izdavanje potvrde ili dozvole u

12

zamjenu za mito ili protuuslugu od strane djelatnika javne uprave, koji tim činom

izigrava odreñene kriterije i rokove te pojedine primatelje usluga stavlja u povlašteni

položaj;

3. „Privatna država“ - koristeći se sredstvima političke korupcije (nezakonito

financiranje stranaka, mito, trgovanje utjecajem) skupine s odreñenim ekonomskim

interesom mogu u toj mjeri učiniti državne institucije „privatnima“ da one prestanu

služiti javnom interesu i počnu funkcionirati u korist onih koji su ih doslovno učinili

„svojima“.

Bez obzira o kojoj korupciji se radi, u kojem sektoru se pojavljuje, ona može poprimiti

različite oblike. Najčešći oblici korupcije su (Antikorupcija, 2013.):

1. Podmićivanje – obećanje, ponuda ili davanje bilo koje benificije koja neprimjereno

utječe na ishod odluka javnog službenika. Mito može biti dan javnom službeniku

(direktno) ili preko druge osobe ili subjekta (indirektno). Mito može podrazumijevati

novac, povjerljivu informaciju, darove, i druge oblike;

2. Pronevjera - kraña sredstava od strane osobe kojoj su povjerene ovlasti i kontrola nad

tim sredstvima;

3. Sukob interesa - situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim

interesom ili privatni interes utječe, ili može utjecati, na nepristranost dužnosnika u

obavljanju javne dužnosti;

4. Pristranost - dodjeljivanje poslova ili beneficija odreñenim pojedincima bez obzira na

sposobnosti. Ako je riječ o članovima obitelji onda se naziva nepotizam;

5. Iznuñivanje - nezakonito i namjerno dobivanje neke prednosti, materijalne ili

nematerijalne, od druge osobe ili subjekta, tako da joj se nameće nezakonit pritisak u

obliku prijetnji ili zastrašivanja da bi ju se prisililo da pruži odreñene beneficije. Ova

prisila može sadržavati fizičku povredu, nasilje ili prepreku a može čak uključivati i

opasnost da treća strana bude ugrožena.

Oblici korupcije po Heidenheimeru su (Heidenheimer, 1970, p.25):

1. Crna korupcija – najteža je i javnost ju odlučno osuñuje, lako se prepoznaje i kazneni

zakon u načelu ju kažnjava;

2. Siva korupcija – javnost je osuñuje, ali ju politički organi toleriraju;

13

3. Bijela korupcija – javnost ju tolerira i najblaža je po pitanju društvenih posljedica. Na

granici je sa „sitnim znacima pažnje i zahvalnosti“ i rijetko zaokuplja pozornost

kaznenog pravosuña.

Postoje različiti oblici korupcije, od kojih se najviše ističe politička korupcija koja se dogaña

na najvišoj razini, te administrativna korupcije koja je najčešća kod djelatnika javne uprave.

2.6. MJERENJE

Postoje različita mjerenja korupcije. Neki stručnjaci koriste regresijsku analizu, a drugi

empirijske metode da bi pokušali novčano iskazati koruptivni višak. Realno to je nemoguće

obzirom da iznosi mita i korupcije nisu javno obznanjeni. Nitko ne zna koliki je točan

godišnji iznos novca izgubljen zbog koruptivnih pojedinaca i njihovih nezakonitih

djelatnosti. No, ostaje činjenica da je korupciju teško mjeriti. Statistički podaci o broju

slučajeva korupcije koji su završili na sudu u očitom su nerazmjeru s percepcijom javnosti o

rasprostranjenosti te pojave zbog tajne prirode korupcijskih kaznenih djela, kao i nevoljkosti

involviranih da prijave takva djela tijelima progona. Stoga je otkrivanje i progon tih kaznenih

djela znatno otežan.

Može se istraživati korelacija izmeñu nivoa korupcije i, recimo, demokratizacije ili

gospodarskog razvoja. Društveni troškovi korupcije, koji se najviše očituju u općem

nezadovoljstvu grañana, su još najmanje izračunljivi. Najveća šteta korupcije je u tome što

ona iskrivljuje prioritete u političkom i gospodarskom odlučivanju i pogubno šteti javnoj

odgovornosti i društvenom moralu.

Najpoznatije mjerenje korupcije vrše (Antikorupcija, 2013.):

1. Transparency International (IPK – Indeks percepcije korupcije) - mjeri stupanj

percepcije korupcije u javnom sektoru i meñu dužnosnicima u 178 zemalja svijeta.

Sastoji se od 13 različitih anketa i istraživanja koje provodi 10 neovisnih institucija

meñu iskusnim promatračima – poslovnim ljudima, analitičarima i lokalnim

stručnjacima. Usmjeren je na percepciju, a ne na čvrste podatke. Zemlja se ocjenjuje

na ljestvici od 100 (bez korupcije) do 0 (potpuna korupcija). Indeks percepcije

korupcije se smatra najmjerodavnijim indikatorom stupnja korumpiranosti pojedine

14

zemlje (Transparency, 2013). Mjerenjem percepcije korupcije se nastoji poticati

usporedno prepoznavanje stupnja korupcije u javnom sektoru. Podiže se svijest o

problemu korupcije i pokušava se poticati na promjene. Mjerenjem se prikazuje

mišljenje stručnjaka i poslovnih ljudi koji donose odluke o poslovnim ulaganjima i

trgovini. Potiču se znanstvena istraživanja i komplementarne analize uzroka i

posljedica korupcije na meñunarodnoj i nacionalnoj razini.

Sljedeće dvije tablice pokazuju zemlje koje se percipiraju kao najviše i najmanje korumpirane

u 2012. godini.

Tablica 1. Lista najmanje korumpiranih zemalja u 2012. godini

Br. Zemlja Indeks percepcije

korupcije

Broj istraživanja

1 Danska 90 7

1 Finska 90 7

1 Novi Zeland 90 7

4 Švedska 88 7

5 Singapur 87 9

Izvor: Transparency International, 2013. godine

15

U Tablici 1. može se vidjeti da se Danska, Finska i Novi Zeland percipiraju kao najmanje

korumpirane zemlje. Meñu deset najnekorumpiranijih zemalja su na 4. mjestu Švedska i na 5.

mjestu Singapur, a slijede Švicarska, Australija, Norveška te Kanada i Nizozemska.

Korupcija u javnom sektoru priječi svjetski gospodarski oporavak, ocjenuje udruga

Transparency International (TI) koja je nedavno u Berlinu objavila Indeks percepcije

korupcije za 2012. izmjeren u 176 zemalja meñu kojima je Hrvatska zauzela 62. mjesto.

Godišnji indeks korupcije pokazuje da je kriza eurozone promijenila dosadašnji poredak pa je

Grčka ocjenjena kao najkorumpiranija od svih 27 članica EU.

Tablica 2. Lista najkorumpiranijih zemalja u 2012. godini

Br. Zemlja Indeks percepcije korupcije Broj istraživanja

173 Sudan 13 6

174 Alfganistan 8 3

174 Sjeverna Koreja 8 3

174 Somalija 8 4

Izvor: Transparency International, 2013. godine

U Tablici 2. vidljivo je da su četiri najkorumpiranije zemlje na svijetu Sudan, Alfganistan,

Sjeverna Koreja i Somalija. Indeks percepcije korupcije u Sudanu iznosi 13, dok u

Alfganistanu i Sjevernoj Koreji indeks percepcije korupcije iznosi 8.

Iz tablice se može vidjeti da je u 2012. godini na temelju istraživanja utvrñeno da je Somalija

najviše korumpirana zemlja u svijetu i da indeks percepcije korupcije iznosi 8. Uzevši u obzir

kako se zemlje ocjenjuju na ljestvici od 100 (bez korupcije) do 0 (potpuna korupcija),

Alfganistan, Sjeverna Koreja i Somalija su vrlo blizu potpune korupcije sa indeksom 0.

16

Rezultati pokazuju da se zakoni ne provode, grañanima nije dostupna pravda, a pojedinci

često zloupotrebljavaju svoj položaj za privatne interese.

Tablica 3. Indeks percepcije korupcije i broj istraživanja u Hrvatskoj i zemljama regije u

2012. godini

Br. Zemlja Indeks percepcije korupcije Broj istraživanja

25 Austrija 69 8

37 Slovenija 61 8

62 Hrvatska 46 8

62 Slovačka 46 8

66 Rumunjska 44 8

69 Makedonija 43 6

72 BiH 42 7

72 Italija 42 7

75 Bugarska 41 8

75 Crna Gora 41 4

80 Srbija 39 7

Izvor: Transparency International, 2013. godine

17

U usporedbi sa ostalim zemljama regije Hrvatska je na boljoj poziciji budući da se nalazi na

62. mjestu. Zemlje kao što su Slovačka, Rumunjska, Makedonija, Bosna i Hercegovina su

ispod nje sa manjim indeksima percepcije korupcije. Indeks percepcije korupcije je u

Hrvatskoj sa godinama rastao i zemlja se počela percipirati kao manje korumpirana.

Hrvatska je na 62. mjestu koje dijeli sa Slovačkom. Obje su dobile 46 bodova, a ispred u

regiji su Austrija na 25. mjestu, Slovenija na 37. mjestu i Mañarska na 46. mjestu.

2. Svjetska banka (Indeks kontrole korupcije) – Svjetska banka jedan je od glavnih

pobornika svjetskog pokreta za suzbijanje korupcije. Banka nastoji aktivno sudjelovati

na suzbijanju korupcije aktivnom ekonomskom politikom, poticanjem institucionalnih

reformi, nadzorom korištenja sredstava i podupiranjem meñunarodnih inicijativa

nastoji se na racionalizaciji administrativnih postupaka, reformi poreznog sustava

uklanjanju administrativne kontrole cijena, poticanje privatizacije državnih poduzeća,

te ponudom programa u kojima se ona pojavljuje i kao organizator reformi

gospodarskih oblasti u kojima je korupcija uhvatila maha (zaštita okoliša, javne

službe). Banka pomaže programe modernizacije proračunskih planova, upravljanja

financijama, računovodstva i revizije. Potiču se i pomažu zemlje da provedu reformu

platnog sustava javnih službenika. Banka pomaže reforme uprave i pravosuña, te

slobodu medija (IJF, 2013). Takoñer mijenja i svoja unutarnja pravila i postupke

dobivanja, isplate, izvještavanja i revizije u skladu s načelima ekonomičnosti,

učinkovitosti i preglednosti.

Društveni troškovi korupcije, koji se najviše očituju u općem nezadovoljstvu grañana,

najmanje su izračunljivi. Najveća šteta korupcije je u tome što ona iskrivljuje prioritete u

političkom i gospodarskom odlučivanju i pogubno šteti javnoj odgovornosti i društvenom

moralu.

Mjerenje korupcije u pravilu je iznimno složeno. Uključene strane ne žale se na korupciju jer

im ona olakšava obavljanje odreñene transakcije. Zato je krajnje teško izravno mjeriti razinu

korupcije.

18

3. POJAVNI OBLICI MITA I KORUPCIJE U SVIJETU

Korupcija je dakle, zajednička pojava bogatih i siromašnih. Ona je globalni svjetski fenomen

univerzalnih obilježja o čemu možda bolje od svega govore primjeri iz svijeta. Primjeri

razvijenih europskih država možda bolje od svih potvrñuju tezu da korupcija nije jednostavni

postupak protučinidbe u kojoj su uključene najčešće dvije osobe već da je korupcija u

odreñenoj mjeri proces, operacija u kojoj sudjeluje čitav niz različitih socijalnih struktura.

Općenito, u pristupu temi mito i korupcija u poslovanju, najviše se cilja na politiku i na

njezine protagoniste, zato što su političari zapravo zastupnici grañana u institucijama i uživaju

veću eksponiranost, ako ne i veću popularnost. U blizini politike, gotovo u svakom slučaju

postoji i neka javna ili privatna ustanova, tvrtka, lobi ili skupina zainteresiranih ljudi, koja

sebi osigurava više ili manje zakonite koristi, zahvaljujući posredništvu izravnog vlasnika

tvrtke ili nekog njegovog direktora ili poslovnog djelatnika.

3.1. ITALIJA

Na izmaku 20. stoljeća, nestabilnosti unutarnje politike pridonosili su česti financijski i

politički skandali, korupcija i postojanje jake mafije. Pojavni oblici mita i korupcije u

talijanskim javnim službama svode se na prekomjerno trošenje novca iz javnih fondova,

njihovu nedopuštenu prenamjenu, prijevare u svezi s osiguranjem i projekte o izvoñenju

javnih radova koji rijetko ugledaju svjetlo dana.

U Italiji je 1992. godine započela tzv. istraga „pranja ruku“ koja je privukla pozornost

svjetske javnosti. Istraga je pokazala kako mnogi slučajevi banalnim ekscesom pojedinaca i

spletom različitih okolnosti mogu dovesti do razotkrivanja cijelog lanca korupcije u kojeg

mogu biti upleteni predstavnici različitih institucija i socijalnih kategorija (Derenčinović,

2001, p.45). Istraga je pokazala da korupcija kao eksces koji se odigrava na dnu, može

indicirati postojanje korupcije pri samom političkom vrhu države. Istraga je započela u veljači

1992. godine kad je policija uhitila predsjednika milanske vladine institucije pod sumnjom da

je primio mito od revizorske tvrtke. Istraga je pokazala kako je službenik primio desetke

milijardi lira za koje nije imao pokrića. Tijekom ispitivanja izjavio je da je poduzeće od

kojega je primao novac isplaćivalo mito i drugim vladinim institucijama koje nisu primale

samo novac od te, već i od brojnih drugih tvrtki. Nekoliko godina nakon toga pod istragom je

bilo oko tisuću tristo osoba, i to javnih službenika iz državnih ministarstava i značajan broj

19

uglednih političara te se radilo se o iznosu od nekoliko milijardi dolara godišnje. U sve su bile

uključene i strane tvrtke koje su podmićivale talijanske javne službenike radi zaključivanja

povoljnih ugovora s vladinim institucijama.

U državi koja je prema izvješću Transparency Internationala jedna od najkorumpiranijih u

Europi niti donedavna vlast nije imuna na korupciju. U Milanu je sredinom 1997. godine

pokrenuta istraga zbog korupcije u koju je umiješano približno sedamsto osoba, na temelju

koje se ispostavilo da su laboratoriji davali postotak od naplate liječnicima koji su im

upućivali pacijente, što je stimuliralo liječnike da propisuju i sasvim nepotrebne analize.

Biskup katoličke crkve u južnotalijanskoj pokrajini Reggio Calabia, msgr. Vittorio Mondello,

osudio je porast nasilja u regiji i upozorio na nužnost poduzimanja radikalnih mjera protiv

kalabrijske mafije Ndranghete (Derenčinović, 2001, p.45). U okružnici koju je uputio župama

u svojoj biskupiji, Mondello isključivo za sebe pridržava pravo primanja ispovijedi i davanja

oprosta za korupciju i kriminal mafijaškim voñama, koji bi na taj način, s obzirom da se više

ne bi mogli ispovijedati bili podložni najoštrijoj crkvenoj sankciji – bili bi izopćeni iz njezinih

redova. Premda je dosta skepticizma oko ove mjere, osobito nakon što je policija zauzela

prostor oko biskupske crkve u očekivanju korumpiranih mafijaša koji bi trebali doći na

ispovijed, biskup je izrazito optimističan u pogledu njezine učinkovitosti, pozivajući se na

primjer poziva Svetog Oca mafiji koji je doveo do dobrovoljne predaje vlastima nekolicine

vrlo značajnih mafijaških voña. Time je potvrñena značajna uloga vjere i crkve u mafijaškom

okružju.

Talijanske političke stranke moraju prihvatiti duboke reforme kako bi pomogle vratiti

povjerenje u institucije te zemlje i suzbile korupciju. Korupcija u javnim službama još je dio

realnosti u Italiji, unatoč svim naporima koji su poduzeti posljednjih godina. Procjenjuje se da

korupcija državu godišnje košta 60 milijardi eura, koliko otprilike iznosi talijanski

proračunski deficit.

3.2. SLOVENIJA

Korupcija u zdravstvu najčešće se javlja kao primanje novaca ili poklona od pacijenata, kao

povezanost izmeñu medicinskih radnika zaposlenih u državnim ustanovama i njihovih kolega

u privatnoj praksi. U svakom od ovih slučajeva riječ je ili o krivičnim djelima davanja i

20

primanja mita ili o zloupotrebi službenog položaja. Kažnjivo je i davanje mita i posredovanje

u podmićivanju.

Kao najružniji oblik mita i korupcije u poslovanju slovenskog zdravstva, u ministarstvu

zdravstva se navodi ucjenjivanje bolesnika slanjem u ambulantu gdje preglede (bez obzira na

plaćeno zdravstveno osiguranje) moraju sami platiti. Tih je ambulanti bilo 50 i ministrovom

odlukom sada su zatvorene.

Koliko je državna uprava odlučna u borbi s korupcijom u zdravstvu svjedoče i javni pozivi

ministarstva zdravstva upućeni svim pacijentima da prijave svaki slučaj pokušaja

podmićivanja. Korupcija je zabranjena i etičkim kodeksima zdravstvenih radnika, pa

korumpirani zdravstveni djelatnik može privremeno ostati bez dozvole za rad.

3.3. AUSTRALIJA

Poput drugih zemalja, Australija takoñer ima slučajeve korupcije i prijevare. Sveučilišta iz

Australije su, kako bi pridobili strane studente, otišla predaleko pa su tako pribjegavala

podmićivanju kao načinu „uvjeravanja“ stranih studenata kako je upravo njihovo sveučilite

pravi izbor. Stranim studentima nudili su da će biti stavljeni na listu upisanih studenata ako

prilože kakvu „financijsku pomoć“, dok su neka sveučilišta nudila „specijalne popuste“ i

povrat dijela uplaćenih školarina studentima koji posreduju kod prijava svojih kolega i sl.

(Derenčinović, 2001, p.66) Procjenjuje se da oko sto tisuća studenata iz prekomorskih zeamlja

školarinama i drugim izdacima doprinose s približno 2,5 milijarde AUD australskom

gospodarstvu.

Dakle, iz prethodnog je vidljivo da je korupcija društvena pojava uzrokovana slabošću sustava

te se javlja i razvija u raznim društvenim okolnostima. Kako bi borba protiv korupcije bila

uspješna, mora postojati volja u čitavom društvu da se krene tim putem i da se svi pripadnici

društva uključe u granicama svojih mogućnosti. Ta borba mora biti neprekidna i ne smije se

okončati kad se postigne donekle zadovoljavajući rezultat, jer uvijek postoji opasnost od

ponovnog rasplamsavanja korupcije.

21

3.4. SAUDIJSKA ARABIJA

U ozračju recesije, egzistencijalne nesigurnosti, rezignacije svijetom kojim vladaju korupcija i

mito, potrebno je ukazati na potrebu osnaživanja grañana, razbijanje apatije i davanje vizije

pravednijeg društva koje se može izgraditi samo uz aktivno sudjelovanje svih grañana. U tom

cilju treba krenuti od mladih koji su neuprljani korupcijom i kriminalom, kako bi im se

pomoglo da uslijed naopakog sustava vijednosti koji se ukorijenio u društvu, ne krenu

stranputicom i tako umjesto pozitivne i progresivne snage društva postanu problem društva.

Odbor protiv korupcije u Saudijskoj Arabiji (Comittee Against Corruption in Saudi Arabia –

CACSA) već se nekoliko godina intenzivno bavi praćenjem postupaka članova obitelji

kraljevske kuće. U statutu organizacije stoji da je utemeljena 1975. godine radi upozoravanja

javnosti na korupciju i „ostale poroke“ kraljevske obitelji u Rijadu. Iako je cijela obitelj

označena kao iznimno korumpirana, prema procjeni CACSA, predvodi ju kralj Fahd bin

Abdul Aziz osobno (Derenčinović, 2001, p.70). Kralj ima potpunu kontrolu nad izvršnom,

zakonodavnom i sudbenom vlasti u Saudijskoj Arabiji. On je sudac, porotnik, tužitelj,

branitelj i izvršitelj. Najstariji sin kralja osiromašio je državne fondove poduzimanjem velikog

projekta izgradnje telekomunikacijskog sustava u Saudijskoj Arabiji. On je ujedno i vlasnik

kompanije koja je dobila vladinu koncesiju za izgradnju telefonskog sustava u Saudijskoj

Arabiji. Kralj je nedavno proglašen i guvernerom provincije na istoku Saudijske Arabije gdje

ima kontrolu nad prihodima od nafte koje u tom području ima oko jedne trećine u odnosu na

čitavu državu. Najmlañi sin kralja Fahda bin Abdul Aziza dobio je od oca (CACSA navodi

kako se radi o novcu grañana Saudijske Arabije) na poklon je dobio 10 milijardi USD

deponiranih na njegov osobni račun u švicarskoj banci. 1975. godine kralj je uspostavio

sustav u kojem svi bliski članovi kraljevske obitelji na otvorenom tržištu u Rotterdamu

dnevno prodaju milijun barela nafte. Ostvareni prihodi automatski se rasporeñuju na račune u

švicarskim bankama. CACSA navodi kako su zahvaljujući nafti izgradili carstvo vrijedno 100

milijardi USD. Novac je deponiran na čitav niz računa u švicarskim bankama i investiran u

legalno poduzetništvo diljem svijeta.

Danas, na početku novog tisućljeća, nema države čiji bi predstavnici u meñunarodnim

forumima mogli jednostavno iskazati da korupcija nije njihov problem i da na putu njezinu

suprostavljanju upravo oni nisu pozvani odlučno djelovati. U temeljima učinkovitom

suprostavljanju korupciji nalazi se neophodna doza samokritike država koje su problem

22

spremne nazvati pravim imenom i patologiju od koje trpi čitav svjetski organizam na taj način

učiniti vidljivim.

23

4. BORBA PROTIV MITA I KORUPCIJE U POSLOVANJU

Za probleme mita i korupcije u poslovanju, podmićivanja ili pranja novca može se reći da su

meñunarodni, odnosno rašireni u cijelome svijetu. Iako je potreba za globalnom akcijom

protiv korupcije odavno prepoznata, vlade mnogih zemalja nisu još razvile efikasne strategije

za borbu protiv mita i korupcije u poslovanju, a financijske transakcije nisu regulirane i

kontrolirane na meñunarodnoj razini. Isto tako, ne postoji nadzor izvješća o sumnjivim

transakcijama prijavljenih od financijskih institucija. No, zemlje u kojima su doneseni zakoni

protiv korupcije političara i državnih službenika, kriminalci izbjegavaju pa jednostavno

prebacuju svoje aktivnosti u zemlje u kojima ih mogu obavljati.

Na meñunarodnoj razini mnogo je napretka učinjeno na stvaranju minimalnih standarda

prema kojima bi se kažnjavala korupcija. Ti standardi trebaju biti globalno prihvaćeni i

provedeni u praksi (Petričić, 2009, p.68):

• porezni zakoni, revizije računa, kažnjavanje podmićivanja u javnom i privatnom

sektoru;

• meñusobna suradnja država u otkrivanju slučajeva korupcije, koja treba biti

produbljena i efikasnija;

• funkcioniranje globalnog ekonomskog tržišta gdje ne bi bilo mjesta korupciji;

• rješavanje problema off-shore financijskih središta i poreznih utočišta (gorući problem

istaknut od EU);

• utvrñivanje čvrstih moralnih i etičkih načela koja bi se trebala odnositi na bogate i

siromašne.

Uspješna borba protiv mita i korupcije u poslovanju mora objediniti dva elementa: poštivanje

regulative od strane poduzeća i uvoñenje pravila, regulacije i zakona od strane vlade te nadzor

nad njihovim provoñenjem. Kako bi osigurala poslovanje sukladno propisima i zakonima,

poduzeća mogu uvesti etički kodeks poslovanja, programe poslovne etike ili različita pravila

kojima se ureñuje poslovno ponašanje. Uz navedeno, u borbi protiv korupcije u poslovanju

veliku ulogu imaju i ostale zainteresirane strane izvan poduzeća kao što su revizori, rejting

agencije i slično (Grgić, 2010, p.283).

Suzbijanje mita i korupcije kao globalnog fenomena univerzalnih obilježja mora biti

osmišljeno i provedeno na multidisciplinarnim temeljima. To znači da prenaglašavanje bilo

24

kojeg segmenta odnosno instrumenta namijenjeno suzbijanju korupcije u takvoj strategiji ne

može biti učinkovito (Derenčinović, 2001, p.113). Meñutim, različita su društva suočena s

različitim opsegom pojavnih oblika korupcije, a i instrumenti kojima ona raspolažu sasvim su

različiti. Stoga je opravdano i potrebno u nekim sustavima dodatno poraditi na reformi

pravnog poretka, u nekima na podizanju javne svijesti o opasnosti korupcije i potrebi njezina

suzbijanja, u nekima na afirmaciji službeničke i opće etike i sl. Jedan od osnovnih preduvjeta

dobrog antikorupcijskog programa je njegova internacionalizacija. Tim se postupkom, naime,

korupcija ističe ne kao problem konkretne vlade, države, sredine, već kao globalni problem

univerzalnih obilježja za čije je suzbijanje potrebna šira potpora na meñunarodnoj razini.

Takav praktični postupak olakšava političarima priznavanje antikorupcijskih mjera koje bi

pod nekim drugim okolnostima mogle biti i vrlo neugodne po vlast koja bi njihovom

primjenom zbog vlastitog kredibiliteta i imidža mogla na različite načine kalkulirati pa i

otvoreno ih opstruirati. Istaknuta je povezanost korupcije javnog i privatnog sektora, te je

nezamislivo provoditi izolirani antikorupcijski program samo na jednom od ta dva sektora.

Kako bi bio djelotvoran, potrebno ga je integrirati u oba područja.

Teorijske pretpostavke kažnjavanja mita i korupcije u poslovanju definiraju iznos kazne koji

mora biti izbalansiran uz iznos primljenog mita. Zbog toga bi kazne, da bi bile destimulativne

za buduće slučajeve podmićivanja, trebale biti dvostruko, trostruko ili višestruko veće od

iznosa primljenog mita. Uglavnom, kazne moraju biti najmanje za jedan dolar veće od

primljenog iznosa (Petričić, 2009, p.69). Prilikom kažnjavanja korumpiranih javlja se

zanimljiv paradoks prema kojemu visoke kazne smanjuju pojavu korupcije, ali istovremeno

povećavaju veličinu mita kojeg je potrebno platiti. Ako u sistemu postoje visoke kazne za

primanje mita, podmićena strana zahtijevat će visoki iznos mita kako bi pristala na uslugu.

Konačno, kazne za davatelje mita moraju biti usklañene s potencijalnom koristi od

podmićivanja, a ne samo s iznosom mita. Ukoliko se kazne tako odreñuju za podmićivača i

podmićenog, može se očekivati efikasna borba protiv korupcije.

Ujedinjeni narodi, Europska unija, Vijeće Europe i mnoge druge svjetske organizacije imaju

meñu glavnim ciljevima borbu protiv mita i korupcije u poslovanju. Meñutim, svima im je

zajedničko da za uspješniju i kvalitetniju borbu protiv mita i korupcije predlažu kombinaciju

kaznenih, administrativnih, institucionalnih i civilnih mjera. Na vladi svake zemlje je izbor

kako će tu mjeru provoditi. Iako vjerojatno nikad neće uspjeti u potpunosti iskorijeniti

korupciju, trebaju se truditi održati demokratsko društvo u kojem će stopu kriminala smanjiti

na najmanju moguću razinu.

25

4.1. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU ORGANIZACIJE UJEDINJENIH

NARODA

Organizacija ujedinjenih naroda (OUN) je meñunarodna organizacija čiji su članovi suverene

države. OUN je borba protiv mita i korupcija u poslovanju jedan od glavnijih ciljeva. Od

važnijih aktivnosti Organizacije ujedinjenih naroda na području suzbijanja korupcije valja

istaknuti „Rezoluciju o korupciji u vladi“ te „Priručnik o praktičnim mjerama za suzbijanje

korupcije“ donesena na 8. kongresu OUN o prevenciji kriminaliteta i kažnjavanju počinitelja

koji je 1990. godine održan u Havani (Derenčinović, 2001, p.146). U rezoluciji se predlaže

donošenje novih, odnosno poboljšanje postojećih zakonskih mjera kojima se pokušava prikriti

kriminalna dobit ostvarena mitom i korupcijom u poslovanju. „Priručnik“ sadrži niz

preventivnih mjera za suzbijanje korupcije, potrebi za podizanjem svijesti grañana o opasnosti

korupcije te potrebi njezina suzbijanja.

1996. godine UN-ova generalna skupština prihvatila je rezoluciju i deklaraciju o korupciji u

kojoj se zahtijeva sljedeće (Petričić, 2009, p.75):

• efikasna i konkretna akcija u borbi protiv svih oblika korupcije, mita i srodnih

nezakonitih radnjih u meñunarodnim trgovačkim transakcijama;

• potaknuti efikasno provoñenje postojećih zakona o korupciji i u skladu s tim potaknuti

usvajanje zakona u te svrhe, tamo gdje ih nema;

• potaknuti privatna i javna poduzeća da unapreñuju ciljeve deklaracije;

• kriminalizirati mito u državnim službama;

• efikasan i pravedan pravosudni sistem važan za svaku državu, kao i slobodni i

neovisni mediji;

• stvaranje kompetentnih ustanova koje podupiru zakone s najvišim stupnjem

profesionalizma i integriteta;

• otkrivanje izvora bogaćenja javnih službenika i načina stjecanja njihova bogatstva;

• izdavanje vodiča (uputa) dužnosti javnih službenika i državnih dužnosnika;

• osnivanje posebnih antikorupcijskih tijela;

• mjere koje osiguravaju slobodnu konkurenciju na tržištu;

• mjere koje bi onemogućile nezakonito bogaćenje;

• mjere koje bi osigurale nadzor javnosti u korupcijskim djelatnostima;

• kontrola financiranja političkih stranaka i kampanja;

• jamstvo slobode tiska i prava na informaciju;

26

• utvrñivanje etičkih kodova za neke profesije.

Organizacija ujedinjenih naroda pokušava pronaći način da se kriminaliziraju mito i korupcija

u meñunarodnim komercijalnim transakcijama te provodi preventivne mjere kojima bi se

pojačala borba protiv korupcije.

4.2. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU EUROPSKE UNIJE

Borba protiv korupcije je jedan od prioriteta vanjske i unutarnje politike Europske unije, uz

uspostavu mehanizama za učinkovitu provedbu antikorupcijske politike u zemljama

članicama. Europska unija počela se boriti protiv mita i korupcije 1995. godine, kada je

donijela dva normativna antikorupcijska instrumenta: „Prvi protokol uz Konvenciju za zaštitu

financijskih interesa Europske unije“ i „Konvencija o suzbijanju korupcije u koju su uključeni

službenici Europske unije ili službenici država članica Europske unije“ (Europa, 2013).

Protokol se odnosi na službenike u kojem stoji kako su službenici Unije izjednačeni sa

službenicima država članica iz čega proizlazi obveza država članica za ozakonjenjem

korupcije u koju su uključeni njezini javni službenici koji imaju jednake ovlasti i

odgovornosti u pogledu raspolaganja sredstvima proračuna Unije kao i javni službenici Unije.

Protokol obvezuje države članice na pravnu pomoć i suradnju samo ukoliko su u konkretnom

slučaju korupcije uključeni službenici minimalno dvije države i ukoliko se radi o kaznenom

djelu. Konvencija odreñuje državnu suradnju u postupcima u kojima su uključeni službenici

barem dvije države članice. Odredba osigurava različite oblike suradnje u kaznenim,

administrativnim i grañanskopravnim aspektima korupcije.

Zastupnici u Europskom parlamentu pozivaju na snažnu političku volju te na vraćanje

povjerenja grañana u provedbu učinkovite antikorupcijske politike (Antikorupcija, 2013).

Europska unija ima pravo djelovati na području antikorupcijske politike sukladno

parametrima utvrñenima Sporazumom o funkcioniranju Europske unije. Sukladno

Sporazumu, Europska unija je dužna osigurati visoku razinu sigurnosti što uključuje

prevenciju i borbu protiv kriminala te usklañivanje kaznenih zakona.

Europska Unija u borbi protiv mita i korupcije u poslovanju, najdalje je otišla 1999. godine

usvajajući u Strasbourgu Grañansko-pravnu konvenciju o korupciji. Grupa zemalja protiv

korupcije koja se nazvala GRECO, donijela je naputke zemljama potpisnicama konvencije i

27

smjernice u borbi protiv korupcije. GRECO je tijelo Europske unije zaduženo za evaluaciju i

monitoring antikorupcijske politike u zemljama članicama, kandidatima i trećim zemljama

čija je Hrvatska članica od 2000. godine (Antikorupcija, 2013 ). Svaka članica podnosi

izvješća GRECO-u u obliku strukturiranog odgovora na upitnik o primjeni antikorupcijske

politike te podliježe evaluacijskom postupku kojeg u pojedinoj zemlji provodi komisija

GRECO-a. Cilj permanentnog monitoringa i ocjene kojeg provodi GRECO je da zemljama

članicama Grupe time pruži pomoć u provedbi antikorupcijske politike.

Ekonomski troškovi uzrokovani korupcijom iznose oko 120 milijardi eura godišnje, a taj

iznos otprilike odgovara jednom postotku bruto nacionalnog proizvoda (BDP) Europske

unije, odnosno predstavlja nešto manje od godišnjeg proračuna Europske unije. Iz tog razloga

ne čudi činjenica da svaki četvrti grañanin Europske unije smatra korupciju najvećim

problemom u svojoj državi.

4.3. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU VIJEĆA EUROPE

Osnovni cilj Vijeća Europe je postizanje jedinstva izmeñu država članica radi osiguranja i

ostvarivanja ideala i načela koji predstavljaju njihovu zajedničku baštinu i omogućavaju

gospodarski i socijalni razvitak. U okvirima Vijeća Europe potiče se i stvaranje uputa o

ustroju posebnih tijela koja će se boriti protiv korupcije. Naime, sve je veća potreba za

formiranjem specijaliziranih institucija jer je korupcija postala složeni društveni problem.

Kroz okvire Vijeća Europe potiče se stvaranje uputa o ustroju posebnih tijela za borbu protiv

korupcije.

1994. godine na Malti se održao sastanak ministara pravosuña u okvirima Vijeća Europe

kojim je formirana „Multidisciplinarna grupa za korupciju“ (GMC) koja je ispunjavala

program akcije protiv korupcije (Derenčinović, 2001, p.153). Grupa je pripremila niz

kaznenopravnih, grañanskih i upravnih mjera za suzbijanje korupcije. GMC je vrlo utjecajna

grupa sastavljena od predstavnika vlada i ostalih stručnjaka koja je pripremila prijedlog

konvencija za borbu protiv korupcije te „Program akcije za suzbijanje korupcije“ kojeg je

usvojio Odbor ministara u studenom 1996. godine. Tom su prilikom pozvane i države članice

Vijeća Europe da imenuju svoje stručnjake u Multidisciplinarnu skupinu za korupciju, a

nekoliko je država, meñu kojima i Hrvatska, pozvano da imenuju stručnjake koji bi bili

nazočni zasjedanjima u svojstvu promatrača.

28

Vijeće Europe u posljednje se vrijeme sve više bavi korupcijom jer ona postoje ozbiljna

prijetnja svim vrijednostimaza koje se zalažu – za vladavinu prava, ljudska prava i

demokraciju.

4.4. ANTIKORUPTIVNE AKTIVNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Uspješna borba protiv mita i korupcije u poslovanju mora objediniti dva elementa: poštivanje

regulative od strane poduzeća i uvoñenje pravila, regulacije i zakona od strane vlade te nadzor

nad njihovim provoñenjem.

Borba protiv korupcije u poslovanju s aspekta države podrazumijeva ostvarivanje sljedećih

ciljeva (Vlada, 2013.):

• poboljšanje usluga javnog sektora s naglaskom na jačanje odgovornosti za uspješno

djelovanje;

• ostvarenje zadaća i promicanje izgradnje integriteta i transparentnosti;

• obavljanje poslovanja na pravilan, etičan, ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način;

• usklañivanje poslovanja sa zakonima, propisima, politikama, planovima i postupcima;

• zaštita imovine i drugih resursa od gubitka uzrokovanih lošim upravljanjem,

neopravdanim trošenjem i korištenjem te od nepravilnosti i prijevara;

• pravodobno financijsko izvješćivanje i praćenje rezultata poslovanja.

Hrvatska je meñu prvima potpisala i ratificirala (4. veljače 2005. godine) „Konvenciju UN-a o

sprečavanju korupcije“ te sudjelovala na „Prvoj konferenciji stranaka konvencije UN-a o

sprječavanju korupcije“. U Hrvatskoj bi uspješnu borbu protiv mita i korupcije u poslovanju

trebao osigurati zakonski okvir koji se sastoji od brojnih tijela i propisa (Vlada, 2013.):

• Zakon o USKOK-u;

• Zakon o sprječavanju sukoba interesa;

• Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela;

• Zakon o sprječavanju pranja novca;

• Zakon o zaštiti svjedoka;

• Zakon o zaštiti osobnih podataka;

• Zakon o pravu na pristup informacijama;

29

• uvoñenje HITRO.HR servisa te;

• primjena projekta e-Hrvatska

U sektoru pravosuña nalazi se „Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala

(USKOK) u okviru Državnog odvjetništva. U Vladi Republike Hrvatske djeluje

„Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera za suzbijanje korupcije“, „Sektor za suzbijanje

korupcije“ – organizacijska jedinica Ministarstva pravosuña, te „PNUSKOK“ – Policijski

nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala koji ima svoje urede u

Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku (Petričić, 2009, p.77).

Vlada Republike Hrvatske je dana 15. studenoga 2012. godine donijela novi Akcijski plan uz

„Strategiju suzbijanja korupcije“ (MPRH, 2013). Riječ je o dokumentu koji je izdalo

Ministarstvo pravosuña Republike Hrvatske u okviru pristupnih pregovora Europskoj uniji.

Publikacija sadrži Strategiju suzbijanja korupcije i Akcijski plan uz Strategiju suzbijanja

korupcije. Izrada i provedba Strategije i Akcijskog plana pokazuje postojanje svijesti i

razumijevanja da je korupcija u Republici Hrvatskoj ozbiljan društveni problem, da je

korupcija sveprisutna te da je nužna stalna akcija u svim pravcima i dijelovima društva radi

smanjenja korupcije.

Osim vladinih organizacija, u Republici Hrvatskoj djeluje i jedna nevladina organizacija -

Transparency International Hrvatska (TIH) čija je uloga posvećena povećavanju vladine

odgovornosti i suzbijanju meñunarodne i nacionalne korupcije. To je jedina neprofitna i

politički nestranačka udruga čije je djelovanje usmjereno na suzbijanje korupcije i njenih

posljedica. Transparency International Hrvatska ima mnogostruke interese. Humanitarne - jer

smatra da korupcija potkopava i izobličava razvoj, etičke – jer korupcija potkopava društveni

integritet i praktične – jer korupcija iskrivljuje funkcioniranje tržišta i lišava obične ljude

koristi koja bi trebala teći prema njima.

Transparency International vjeruje da pokret protiv korupcije mora biti globalan, trebao bi

nadići društvene, političke, ekonomske i kulturne granice. Transparency International ne

razotkriva i ne istražuje pojedinačne slučajeve korupcije. Vjeruju da je to dužnost

zakonodavnih izvršnih tijela, nezavisnog sudstva i slobodnog tiska. Usmjerenje je na

prevenciju i promjenu sistema. Smatraju da nije dovoljno izdavati zakone da bi ljudi postali

pošteni (Transparency, 2013).

30

Osnovni cilj Transparency Internationala Hrvatska je borba protiv korupcije u svim njenim

pojavnim oblicima. Program TIH-a je usko vezan uz Vladine strateške ciljeve (Nacionalne

strategije borbe protiv korupcije, MUP-ov Ured za sprječavanje pranja novca, Institut za javne

financije - projekt siva ekonomija, Reforma javne uprave...), te se takoñer nadopunjuje s

obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz Pakta o stabilnosti i Ugovorima s Europskom

unijom.

Transparency International Hrvatska bori se za povećanje transparentnosti rada državnih

organa i za spriječavanje zlouporabe javnih ovlasti državnih organa u privatne svrhe. Ta borba

može biti uspješna jedino ukoliko TIH postupa kao nezavisna, nestranačka i neprofitna

organizacija, bez obzira na interese i stavove koje imaju kao pojedinci.

Dužnosti Transparency International Hrvatske su sljedeće (Transparency, 2013.):

• Poticanje reformi institucija i sistema zbog povećavanja transparentnosti;

• Predlaganje promjena vlastima, meñunarodnim organizacijama, institucijama i

profesionalnim i strukovnim udruženjima koje će dovesti do smanjenja koruptivnih

djela u državi;

• Educiranje javnosti o opasnostima i gospodarskim posljedicama korupcije za društvo;

• Praćenje rada državnih organa i obavještavanje javnosti o efikasnosti postojećih

institucionalnih mehanizama za suzbijanje korupcije;

• Suradnja sa organizacijama iz zemlje i inozemstva koje imaju slične ciljeve;

• Podrška inicijativama institucija drugih organizacija i pojedinaca koji svojim radom

doprinose suzbijanju korupcije;

• Suradnja s državnim organima i organima lokalne uprave i samouprave, institucijama,

profesionalnim i strukovnim udruženjima i pojedincima u cilju provoñenja

predloženih reformi;

• Objavljivanje izvješća o provedenim istraživanjima;

• Objavljivanje izvješća o radu TIH-a;

• Praćenje provoñenja akcijskog plana Nacionalne antikorupcijske strategije;

• Sudjelovanje u izradi odreñene zakonske regulative;

• Sakupljanje, kompariranje i kompiliranje stranih iskustava u suzbijanju korupcije, te

promatranje antikorupcijskih strategija drugih zemalja u tranziciji.

31

Transparency International Hrvatska zalaže se za vrijednosti kao što su transparentnost,

odgovornost, poštenje, solidarnost, hrabrost, pravednost i demokratičnost. Procjene o

raširenosti mita i korupcije govore o tome da je korupcija stvarni problem Republike

Hrvatske. U borbi protiv korupcije, veliku ulogu ima politička volja i odlučnost, što je ujedno

i njihova odgovornost prema biračima i grañanima. Velik je uspjeh i mobilizacija stručne i

političke javnosti u raspravama o problemu korupcije.

32

5. MITO I KORUPCIJA U POSLOVANJU RH

U Hrvatskoj su trenutno aktualni mito i korupcija u poslovanju, koji se javljaju na najvišim

državnim nivoima i u koju su uključeni glavni vladini projekti i programi. Kroz te projekte i

programe često su preko ugovora i koncesija omogućavaju velike financijske koristi

odreñenim privatnim poduzećima, a dio koristi imaju i korumpirani službenici. Podržavajući

osobnu dobit, ograničavali su gospodarske rezultate što je rezultiralo smanjenjem sveukupnog

društvenog bogatstva. Hrvatsku je uz to okovala i gospodarska kriza, i zbog činjenice da je

kasno prepoznata, uspjela je da se raširi do razine koja ugrožava temeljne vrijednosti

hrvatskog društva. Svoje korijene dijelom ima u svjetskoj krizi, ali važne uzročnike ima u

Hrvatskoj. Kriza može zahvatiti privredu jedne države ili više njih, može zahvatiti jednu

gospodarsku granu širom svijeta, gospodarstvo više država ili cjelokupno svjetsko

gospodarstvo. Gospodarstvo koje pogodi gospodarska kriza trpi najviše zbog posljedica

nezaposlenosti i osiromašenja širokih slojeva stanovništva, što može dovesti do socijalnih

nemira. Takoñer, dugoročne negativne posljedice, kao nepravedne i dijelom kriminalne

pretvorbe i privatizacije, koje su dovele do urušavanja gospodarskih resursa i gubitka radnih

mjesta, valja istaknuti kao bitne poticaje ka krizi.

Mito i korupcija u poslovanju važan su uzrok krize u kojoj se nalazimo. Usto, nedostatak

odgovarajuće gospodarske politike koja nije prepoznala kako valja više proizvoditi i izvoziti

dovela je do činjenice da Hrvatska danas proizvodi manje nego što je proizvodila prije 20

godina. Broj nezaposlenih iz dana u dan raste, kao i broj nelikvidnih tvrtki i tvrtki u stečaju.

Spomenuto je da mito i korupcija u poslovanju nanose veliku štetu u materijalnom pogledu i

usporavaju gospodarski rast, ali još teže njezine posljedice po nematerijalna dobra, koja su

vezana uz kvalitetu i ljudsku dimenziju društvenog života. Nije samo riječ o nečemu što slabi

ekonomski sustav, već korupcija onemogućava promicanje osobe, a društva čini manje

pravednima i manje otvorenima.

Korupcija u svojim tradicionalnim formama predstavlja kazneno djelo u kojem najčešće

sudjeluju samo dvije strane (davatelj i primatelj mita) i koje se rijetko počinja u nazočnosti

svjedoka, nespremnost jedne ili druge strane, a najčešće obiju strana u nedopuštenoj razmjeni

za suradnju s tijelima kaznenog pravosuña, rezultira u vrlo malom broju prijava i pokrenutih

kaznenih postupaka za korupcijska kaznena djela. Čak i u onim slučajevima kada jedna od

strana prijavi kazneno djelo u svezi mita i korupcije u poslovanju, uglavnom dolazi do

odbačaja kaznene prijave zbog nedostatka ostalih dokaza da je osumljičeni počinio kazneno

33

djelo koje mu se stavlja na teret. Prema Mup-ovoj statistici u 2011. godini prijavljeno je 911

korupcijskih kaznenih djela (u korupcijska kaznena djela spadaju: sklapanje štetnog ugovora,

primanje mita u gospodarskom poslovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju,

izdavanje i neovlašteno pribavljanje državne tajne, zlouporaba položaja ili ovlasti, zlouporaba

obavljanja dužnosti državne vlasti, primanje mita, davanje mita, odavanje službene tajne) što

je povećanje od 59,8% u odnosu na 2010. godinu kada je prijavljeno 570 takvih djela.

Materijalna šteta 911 prijavljenih korupcijskih kaznenih djela u 2011. godini iznosi

1.054.309.386 kn.

Tablica 4. Korupcijska kaznena djela i počinitelji korupcijskih kaznenih djela

Izvor: www.mup.hr, 2013. godine

34

U stvarnosti, ukupne izravne korupcijske štete u Hrvatskoj daleko su veće. Hrvatske

institucije su prilično krhke i nestabilne pod političkim pritiskom, ali posljednje akcije ipak

pokazuju da politika nije nužno jača od pritiska javnosti.

5.1. MITO I KORUPCIJA U JAVNOJ NABAVI

5.1.1. Javna nabava - Afera kamioni (MORH)

Suština javnih natječaja je u tome da državni naručitelji kroz tržišnu konkurenciju postignu

jeftinije cijene nabave, čime se štedi proračunski novac. Smatra se da je najveći nedostatak u

radu Državne komisije nadziranje isključivo postupaka javne nabave u kojima su podnesene

žalbe. Kako bi se spriječile sumnjive radnje u javnim nabavama velikih vrijednosti, dosad se

više puta predlagalo da Državna komisija dobije ovlast kontrole nad svim postupcima javne

nabave, i to po metodi slučajnog uzorka.

Ured za javnu nabavu na temelju višegodišnjeg iskustva ustanovio je čak osam načina varanja

na javnim natječajima (Rajković, 2011, p.37):

• dogovaranje posla prije objave natječaja, koji se tek kasnije objavi, i to samo pro

forma;

• ne provjerava se poslovna, financijska ili stručna sposobnost privilegiranog

natjecatelja;

• predmet nabave razbija se na više malih nabava (vrijednosti manje od 70.000 kn),

čime ne podliježe postupku javnog natječaja;

• okrupnjavanje predmeta nabave, čime se iz natjecanja eliminiraju brojni manji

konkurenti;

• ranije otvaranje ponuda nepoćudnih natjecatelja, čime se stječu uvjeti da privilegirani

ponuñač može dostaviti najbolju ponudu;

• naručitelj djeluje potpuno samovoljno, što se ogleda kroz sklapanje ugovora s

ponuñačem iz poništenog natječaja, neuvažavanje opravdano podnesene žalbe ili

potpuno neopravdano poništavanje natječaja s neželjenim rezultatom;

• ne dopušta se prijava zajednice ponuñača, čime se otvoreno diskriminiraju manji

ponuñači;

35

• sklapanje poslova s ponuñačem unatoč postojanja sukoba interesa s nekom od

odgovornih osoba naručitelja.

Afera “Kamioni” povezuje se za pojavu mita i korupcije u javnoj nabavi. Afera „Kamioni“

započela je 2005. godine kada je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić javno progovorio o

sumnjivom natječaju u MORH-u. Tadašnjeg je ministra obrane Berislava Rončevića javno

pozvao da obrazloži zbog čega je MORH poništio javni natječaj za nabavku 76 neborbenih

vozila, da bi odmah nakon toga kupio izravnom pogodbom 39 kamiona i platio ih 14 milijuna

kuna više nego da ih je kupio od najboljeg ponuñača s poništenog natječaja. Naime,

Ministarstvo obrane u državnom proračunu za 2004. godinu imalo je rezerviranu stavku od

34,8 milijuna kuna za kupnju 76 vozila, pretežno kamiona i cisterni. Svrha te nabave bila je

modernizacija Hrvatske vojske uoči očekivanog ulaska u NATO savez.

Pozivni javni natječaj za nabavu 76 vozila raspisan je u rujnu, a ponude su zatražene od

domaćih tvrtki koje zastupaju proizvoñače kamiona marki Land Rover, Mercedes, Renault,

MAN i Iveco, što su već u uporabi u članicama NATO saveza. U desetak kategorija natječaja

(kamioni različite nosivosti, cisterne različitih namjena, tegljači, poluprikolioce, istovarivači i

kombi vozila) prispjele su ukupno 23 kvalificirane ponude. Krajem rujna doznalo se da je

Rončević tijekom ljeta kupio nekretninu u Zagrebu, novi četverosobni stan, površine 160

četvornih metara u urbanoj vili u Zagrebu. Stan je vrijedan 350.000 eura (Globus, 2013).

Ponude su otvorene 21. listopada, nakon čega je utvrñeno da sve udovoljavaju svim traženim

taktičko – tehničkim i općim uvjetima natječaja. Meñutim, za kupnju je nedostajalo 4 milijuna

kuna što je premašivalo proračunom planirani i raspoloživi iznos. Tadašnji pomoćnik

Berislava Rončevića, Ivo Bačić, poništava postupak nabave i na Rončevićev zahtjev počinje

izravne pregovore samo sa zagrebačkom tvrtkom „Eurokamion“ od koje je na kraju za 34,4

milijuna kuna kupljeno 39 vozila (Dnevnik, 2013).

Izvješća vještaka dokazala su kako su Rončevićeve tvrdnje da su Ivecovi kamioni bili

najkvalitetniji, najpovoljniji i najprilagoñeniji potrebama HV-a lažne. Financijska vještakinja

precizno je utvrdila da bi cijena bila niža za 10.245.707,60 kuna da se išlo u izravnu nagodbu

s MAN Importerom. Osim toga, za dva milijuna kuna bila bi povoljnija i kupnja

najkvalitetnijih, ali skupljih vozila Mercedes Unimog. Vještak za strojarstvo i cestovni promet

zaključio je kako su ponude svih sudionika natječaja zadovoljavale tehničke uvjete.

36

Nakon vještačenja slijedi kaznena prijava protiv Rončevića i Bačića zbog nabave preskupih

kamiona od dobavljača Eurokamion koji se kazneno gone zbog sklapanja štetnog ugovora

čime se predviña kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kako bi se okrivljeni mogli

sumnjčiti za teža djela, policija i USKOK trebali su dokazati da su sebi ili drugome probavili

milijunsku svotu za koju su oštetili državu. Meñutim, u tome nisu uspjeli jer je utvrñeno da je

protupravna imovinska korist od 10,5 milijuna kuna, za koju je država oštećena, otišla

privatnoj tvrtki „Eurokamion“, ali nije utvrñeno da je taj iznos proslijeñen nekom drugom bez

pravne osnove. Isto tako, na osumnjičenike se nije mogla primijeniti stroža sankcija za

sklapanje štetnog ugovora, po kojoj je predviñena zatvorska kazna od jedne do deset godina,

jer se nije uspjelo dokazati da su primili mito, odnosno ustanoviti tko je od te sporne

transakcije stekao protuzakonitu imovinsku korist (Rajković, 2011, p.87).

Krajem 2010. godine izrečena je presuda kojom su Rončević i Bačić proglašeni krivima, ali

ne zbog mita i korupcije u poslovanju, već zbog kupnje skupljih kamiona čime su oštetili

državni proračun. Rončević i njegov tadašnji pomoćnik Ivo Bačić bili su nepravomoćno

osuñeni na četiri, odnosno dvije godine zatvora. Vrhovni sud u travnju 2013. godine ukinuo je

presudu zagrebačkog Županijskog suda. Presuda je ukinuta zbog pogrešno utvrñenog

činjeničnog stanja, odnosno zaključka kako su kamioni bili povoljniji MORH-u za nabavku.

Slučaj će biti ponovljen pred novim, potpuno izmijenjenim sudskim Vijećem.

Javna nabava je područje u kojem se pojavljuju velike svote novca te je to jedna od

najkritičnijih gospodarskih aktivnosti s obzirom na korupcijske rizike. Kako bi se spriječila

korupcija u javnoj nabavi i zaštitila sredstva poreznih obveznika potrebno je detaljno utvrditi

propise javne nabave na način da se jamči jednak tretman svih sudionika sustava javne nabave

prema unaprijed zadanim pravilima.

5.1.2. Javna nabava - Hrvatska pošta

Javna nabava je jedno od ključnih područja u kojima javni i privatni sektor ulaze u financijsku

interakciju. U pravilu, javna nabava u europskim zemljama po svom obujmu predstavlja

približno 10 do 20 % BDP-a. Korupcija se teško dokazuje, a kako bi se spriječila potreban je

angažman svih segmenata društva – vlade, civilnih udruga i osobito samih grañana.

Krajem 2009. godine pojavila se afera „Hrvatska pošte“ vezana za namještanje automobila u

javnoj nabavi. Na čelu afere bio je Jadranko Mijalić, pomoćnik direktora „Hrvatske pošte“

37

kojeg se sumnjiči kako je namjestio 60 milijuna kuna vrijedne nabavu automobila autokući

Zubak. Natječajem su propisane tehničke karakteristike koje je mogao zadovoljiti samo

„AutoZubak“, odnosno bila je namjera eliminirati sve ostale ponuñače.

U prvom navratu raspisan je natječaj za kupnju 162 automobila, na koji se „autokuća Zubak“,

javila. Meñutim, ponudu je poslao i jedan konkurent, koji je, unatoč svim preprekama, uspio

zadovoljiti tražene tehničke karakteristike, a bio je za milijun eura povoljniji od Zubaka. Kako

bi eliminirali neželjene ponuñače, natječaj je poništila te je Hrvatska pošta u drugom krugu

natječaja preciznije propisala tehničke karakteristike traženih automobila kako ih nitko ne bi

mogao zadovoljiti osim autokuće „Zubak“, što je naravno protuzakonito. Usput je i povećan

broj vozila za 40 komada te se ukupan broj vozila popeo na 204 komada (Rajković, 2011,

p.106).

Konkurencija nije zadovoljila u natječaju navedene tehničke karakteristike, a navode se neke

od njih (Savjest, 2013.):

• razlika u obujmu motora od 47 ccm;

• razlika u meñuosovinskom razmaku od 50 mm;

• razlika u visini vozila od 37 mm;

• razlika u širini vozila od 39 mm te;

• razlika u snazi motora od 1 kW.

Iako se radi o beznačajnim razlikama u tehničkim karakteristikama, financijski gledano, to

poskupljuje cijeli posao za 10 - 15 milijuna kuna. Afere o namještanju javnih nabava u

Hrvatskoj pošti još nije riješena, a Uprava Pošte nije odustala od slične prakse budući da se

krajem 2011. godine otkrilo kako je državno poduzeće opet prekršilo zakon o javnoj nabavi

kod nabave cipela za poštare kako bi pogodovali ponuñaču čija je ponuda skuplja za dva

milijuna kuna, zbog čega je Državna komisija već nekoliko puta poništavala natječaj.

Javna nabava izuzetno je osjetljiva na korupciju zbog potencijalnog sukoba javnog i privatnog

interesa. Poduzeća u takvim uvjetima imaju snažan motiv da budu usko povezana s političkim

krugovima na vlasti ili pojedincima iz javne uprave kako bi plaćanjem korupcijske rente

osigurali dobivanje javnih ugovora. Pri tome se korupcijskom rentom ne smatra samo mito,

već i donacije političkim strankama, nepotizam, trgovina utjecajem ili pružanje usluga.

38

5.2. MITO I KORUPCIJA U JAVNOM SEKTORU

5.2.1. Javni sektor – Afere u zdravstvu

Niz je mjesta i oblika korupcije u zdravstvu koji se, osim što se u konačnici krade od

bolesnika, a ne od zdravih ljudi, ne razlikuju od korupcijskih problema u drugim javnim

službama.

Imunološki zavod u Zagrebu u rujnu 2009. godine sklopio je ugovor sa švicarskom

farmaceutskom tvrtkom „Novartis“ o nabavi 6,8 milijuna doza neregistriranog i klinički

neprovjerenog cjepiva protiv svinjske gripe po cijeni od 330 milijuna kuna, iako se

farmaceutska tvrtka ugovorom odricala odgovornosti za nuspojave i neefikasnost cjepiva.

Naručena količina daleko je premašivala hrvatske potrebe za cjepivom, budući da je bilo

predviñeno kako će cjepivo distribuirati i u susjedne zemlje poput Srbije, Makedonije,

Albanije i Kosova. Meñutim, taj plan je pao u vodu jer je srpski ministar zdravlja izjavio kako

nemaju namjeru stanovništvo cijepiti cjepivom za koji ne jamči ni sam proizvoñač.

Imunološki zavod naručio je golemu količinu cijepiva bez unaprijed sklopljenih ugovora o

redistribuciji u susjedne zemlje, zbog čega su mu prijetili veliki gubici (Business, 2013).

Krajem listopada otkrilo se kako Novartisovo cjepivo protiv gripe sadrži pojačivač sa

sastojkom „skvalinom“, za kojeg je ustanovljeno kako izaziva brojne autoimune i neurološke

bolesti zbog čega je u SAD-u zabranjena upotreba svih lijekova s tim sastojkom.

Iako zasad nema nikakvih dokaza gdje je, zapravo, završila provizija isplaćena za nabavu

pretjeranih količina cjepiva za svinjsku gripu, kroz aferu „cjepivo“ neizravno se upleo bivši

ministar zdravstva Darko Milinović. Naime, početkom kolovoza 2010. doznalo se kako je

Milinović izgradio vilu od tisuću četvornih metara, na četiri etaže i s bazenom, čija se

vrijednost nakon završetka izgradnje procjenjuje na najmanje pet milijuna kuna, iako je

Milinović objavio kako je u kuću uložio 300 tisuća eura iz štednje, kredita i obiteljske

pozajmice (Rajković, 2011, p.193). Unatoč nekoliko požurnica, javnost do danas nije

izvještena o bilo kakvim rezultatima istrage.

Problem korupcije uvukao se u sve pore društva. Mediji imaju veliku ulogu u razotkrivanju

korupcije, ali i edukacije stanovništva. Takoñer, postojanje učinkovitih i djelotvornih

protukorupcijskih mjera od iznimne su važnosti u borbi protiv mita i korupcije u poslovanju.

39

5.2.2. Javni sektor - Afera Fimi medija

U svijetu je korupcija najraširenija u sektoru javnih radova, grañevinarstva, rudarstva i naftne

industrije te poslovanju nekretninama. Smatra se da su u zemljama srednje i istočne Europe

najkorumpiranije političke stranke. Ti se rezultati posve uklapaju u hrvatsku zbilju.

Kroz Fimi mediju izvlačili su se novci iz državnih institucija, ustanova i poduzeća na troškove

marketinga, promocije i odnosa s javnošću. Dva su temeljna razloga zbog kojih je odabran

koruptivni model izvlačenja novaca preko troškova marketinga (Rajković, 2011, p.202):

• troškovi oglašavanja, promocije i odnosa s javnošću mogu načelno biti jako skupi a

nisu vidljivi prostim golim okom (teško su procjenjivi, pa ih je lako prikazati većima

od stvarnih);

• proračunatim kanaliziranjem troškova oglašavanja javnog sektora mogao se ostvariti

odlučujući utjecaj na blagonaklonu uredničku politiku medija koji su ostvarivali

prihode od takvih oglasa što je bilo od strateškog interesa za dnevno održavanje

naklonosti javnog mnijenja prema Sanaderovu modelu vladavine, bez čega on nije ni

mogao dugoročno opstati.

Vlasnici i direktorici tvtke „Fimi – medija“, Nevenki Jurak, priliku poslovanja s državnim

tvrtkama otvorio je 2007. godine Mladen Barišić, tadašnji ravnatelj Carinske uprave i rizničar

HDZ-a. Barišić je spomenute godine organizirao sastanak petnaest direktora javnih poduzeća

na kojem su ponuñene i dogovorene usluge poduzeća Nevenke Jurak.

„Fimi – medija“ osnovana je 2001. godine s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna, 2003.

godine ostvaruje prihod od 774 tisuće kuna. Godinu dana kasnije, prve godine Sanaderova

mandata, prihodi rastu na umjerenih 1,8 milijuna kuna. Godine 2005. prihodi rastu na 8,9

milijuna kuna, a 2006. godine prihod „Fimi – medije“ popeo se čak na 21,7 milijuna kuna.

Godina spomenutog sastanka, 2007. bila je rekordna, jer se tada bilježi promet od 53,2

milijuna kuna. 2008. godine tvrtka bilježi promet od 50,7 milijuna kuna, a 2009. godinu

završavaju sa 43 milijuna kuna.

U 7 godina svog poslovanja, tvrtka „Fimi – medija“ ostvarila je ukupan prihod od 179,3

milijuna kuna, iz čega je vidljivo da su prihodi narasli za 68 puta što se može vidjeti u

grafikonu niže.

40

Grafikon 1: Prihodi „Fimi – medije“ od 2001.-2009. godine

Izvor: izradio student na temelju podataka

Tri su glavna načina kojima se preko „Fimi – medije“ izvlačio novac iz javnih poduzeća i

institucija (Rajković, 2011, p.205):

• lažiranje pozivnih natječaja;

• izdavanje fiktivnih računa za nikad isporučene usluge;

• izbjegavanje pravila i procedura javne nabave.

U svim slučajevima stvarno naplaćene cijene usluga bile su višestruko veće od tržišnih.

Rekonstruirajući tijek novca iz „Fimi – medije“, istražitelji su ustanovili kako je najveći dio

novca završio u rukama pojedinaca, te je manji dio predan u crnu blagajnu HDZ-a.

Istraživanjem je utvrñeno da je od ukupne imovinske koristi od 44 milijuna kuna koju je

ostvarila „Fimi – medija“, Nevenka Jurak predala Mladenu Barišiću najmanje 32 milijuna

kuna. „Fimi – medija“ zadržala je minimalno 10 milijuna kuna, a Barišić je Sanaderu predao u

gotovini najmanje 28 milijuna kuna i priznao kako je dio novca zadržao za sebe.

Optužbe da su državnim novcem punili crni stranački fond priznali su bivši HDZ-ov rizničar

Mladen Barišić, nekadašnja blagajnica Branka Pavošević i vlasnica agencije Nevenka Jurak.

0

10.000.000

20.000.000

30.000.000

40.000.000

50.000.000

60.000.000

2001. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.Prihodi Fimi -

medije (u

milijunima kn)

41

Sanader i njegov bivši glasnogovornik Ratko Maček odbacuju optužbe, dok predstavnici

HDZ-a tvrde da za crni fond nisu znala legalna stranačka tijela (24 sata, 2013).

Sanader i HDZ, kao prva politička stranka koja se tereti za korupciju, optuženi su da su

zajedno sa još devet fizičkih i pravnih osoba iz državnih firmi i institucija od 2003. do 2009.

godine izvukli 10 milijuna eura preko marketinške agencije „Fimi-medija“, po kojoj je afera

dobila ime. Osim slučaja „Fimi-medija“, Sanader se u još nekoliko slučajeva tereti za

korupciju. Županijski sud u Zagrebu krajem 2012. godine prvostupno osudio Sanadera na

jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora za primanje mita i ratno profiterstvo.

Korupcija ne prestaje predstavljati problem za države diljem svijeta. Socio-ekonomski razvoj,

institucionalno i političko okruženje ili prevladavajuća društvena i kulturološka pravila faktori

su zbog kojih korupcija može poprimiti različite oblike, ali ona je i dalje nevolja koje niti

jedna zemlja nije potpuno pošteñena.

5.3. MITO I KORUPCIJA U PRIVATIZACIJI

5.3.1. Privatizacija - Afera Spice (Podravka)

Privatizacija predstavlja proces transfera imovine, odnosno kapitala iz javne (državne) u

privatni sektor. U širem smislu može označavati i privatno upravljanje državnom imovinom.

Do 1990. godine gotovo sve tvrtke u Hrvatskoj bile su u društvenom vlasništvu, a kao glavni

ciljevi poslovanja nisu bili profit i bogaćenje, već poboljšanje standarda zaposlenih. Sva veća

poduzeća i dalje su bila u državnom vlasništvu i na kraju su privatizirana samo zbog

kroničnog nedostatka novca. Proces nije dovršen još ni danas, dvadesetak godina nakon

početaka.

Podravka, koja je osnovana još davne 1934. godine dugo je bila najveća i najznačajnija

prehrambeno – industrijska kompanija u Hrvatskoj (Podravka, 2013). U aferi „Spice“

aktualna je bila raspoloživost financijskih izvora te je zato plan preuzimanja „Podravke“ bio

prepušten američkoj investicijskoj banci „Merrill Lynch“. Nekoliko godina kasnije, na

saslušanju svjedoka, bankar je opisao klijentovu narudžbu kako je postojala namjera da 66

menadžera „Podravke“ po okončanju operacije steknu minimalno 75 posto dionica vlastite

kompanije. Plan im je bio realizirati operaciju kroz četiri faze, a ukupna vrijednost posla

trebala je iznositi oko dvije milijarde kuna.

42

• U prvoj fazi bilo je planirano stjecanje 25 posto dionica „Podravke“, za iznos od 79 –

82 milijuna eura;

• U drugoj fazi planiralo se kupiti još 26,4 posto dionica po cijeni od 88 – 92 milijuna

eura;

• Treća faza bilo je stjecanje 25 posto dionica po planiranoj cijeni od 93 milijuna eura.

Ukupno, sve tri faze operacije trebale su koštati 260 milijuna eura, ili oko dvije milijarde

kuna, čime bi „Podravkin“ menadžment stekao 75 posto vlasništva što bi mu omogućilo

potpunu kontrolu nad tvrtkom. U četvrtoj fazi bilo je planirano objaviti javnu ponudu za

preuzimanje preostalih 25 posto dionica, što ih je moglo koštati najviše 100 milijuna eura.

Naime, menadžeri su imali namjeru kroz dvije godine provesti megalomanski plan

preuzimanja „Podravke“ trošenjem dvije milijarde kuna tvrtkina novca, tj. pola

jednogodišnjeg ukupnog prihoda. Kroz par mjeseci USKOK je pritvorio menadžere na čelu s

Damirom Polančecom, bivšim potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i ministrom

gospodarstva, rada i poduzetništva. Polančec je morao dati ostavku na položaj u Vladi, a HDZ

ga je isključio iz članstva (Rajković, 2011, p.287).

Menadžerima se na teret stavlja da su se osobno željeli domoći većinskog paketa dionica

„Podravke“ pri čemu su je oštelili za 403 milijuna kuna.

U Republici Hrvatskoj postoji visoka percepcija korupcije koja je prepreka društveno –

ekonomskom razvitku. Suzbijanje korupcije je nužan preduvjet pridruživanju Hrvatske

Europskoj uniji, a u borbi protiv korupcije nedostaje učinkovita implementacija mjera

antikorupcijske politike.

5.3.2. Privatizacija - Afera INA

U posljednjem desetljeću u Hrvatskoj se povećala svijest o štetnosti korupcije te je borba

protiv korupcije postala važan prioritet u političkim odrednicama zemlje. Vlade su se

obvezale na suzbijanje korupcije i poduzeti su ključni koraci u rješavanju tog problema zbog

obveza koje proizlaze iz procesa pristupanja Europskoj uniji i potrebe za usklañivanjem

domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom EU.

Afera INA povezuje se s prepuštanjem većinskih upravljačkih prava nad hrvatskom

kompanijom INA-om mañarskom MOL-u. Po dioničarskom ugovoru, Vlada je MOL-u

43

prepustila kontrolna upravljačka prava. Naime, Mañarima je prepušteno pet od ukupno devet

mjesta u Nadzornom odboru i tri od šest mjesta u Upravi, pri čemu MOL daje predsjednika

Uprave, čiji je glas odlučujući.

Državno odvjetništvo sumnjiči Ivu Sanadera da je zajedno s tadašnjim potpredsjednikom

Vlade Damirom Polančecom, uvjeravao članove Vlade i Predsjedništva HDZ-a kako je

Ugovor s MOL-om iznimno povoljan za Hrvatsku te da ga svakako valja treba prihvatiti.

Upravo zbog toga što su ih obmanuli na sjednici Vlade, ministri su donijeli odluku o

potpisivanju Ugovora izmeñu Vlade i MOL-a na temelju kojega su Mañari dobili u vlasništvo

47,26 posto dionica Ine. Nakon što je potpisan Ugovor izmeñu Vlade i MOL-a o prodaji,

odnosno kupnji dionica Ine, te Ugovor o odnosima dvaju najvećih dioničara, predsjednik

Uprave MOL-a Zoltan Hernadi i tadašnji premijer Ivo Sanader potpisali su Ugovor o

savjetovanim uslugama. U istrazi je utvrñeno da je upravo na temelju tog sporazuma MOL

isplatio bivšem premijeru 10 milijuna eura (Jutarnji list, 2013).

Pretpostavlja se kako će MOL u INA-i nastaviti provoditi vlastitu poslovnu strategiju na štetu

hrvatskih nacionalnih interesa. Za pretpostaviti je kako će MOL prisvajati INA-ne naftne i

plinske rezerve. Ukupna procjena štete koju bi Hrvatska mogla imati zbog prepuštanja

kontrole INA-e Mañarima, u slučaju realizacije navedenog dogañaja iznosi oko 7,2 milijardi

kuna.

Vrlo malo grañana podijeli osobno korupcijsko iskustvo s nadležnim tijelima, ali kada se

odluče na to, obično se obrate policiji, državnom odvjetništvu, antikorupcijskoj agenciji ili

pučkom pravobranitelju.

5.4. MITO I KORUPCIJA U GRAðEVINARSTVU

5.4.1. Grañevinsko zemljište - Afera Pelješki most

Kod špekulacija s grañevinskim zemljištem ključno je da se parcele kupuju jeftino, s cijenom

primjerenom zatečenom stanju kamenjara, šikare ili čak poljoprivrednog zemljišta. Nakon što

se objedini velika parcela s dobrim položajem, špekulant pokreće proces prenamjene zemljišta

iz poljoprivredne u grañevinsku zonu što uključuje lobiranje u lokalnoj samoupravi koja je

zadužena za provedbu urbanističkih planova. Daljnjim procesom preoces odlazi na na

44

odobrenje u Ministarstvo graditeljstva i prostornog ureñenja, kojim je upravljala Marina

Matulović – Dropulić, bivša ministrica.

Investitori koji uspiju objediniti parcele šikare, kamenjara ili ledine te ih kroz prostorno –

plansku dokumentaciju uspiju prenamijeniti u grañevinsku svrhu, instantno zarañuju

višestruko veću razliku u cjeni.

Afera Pelješki most započela je u rujnu 2003. godine kada je Ivo Sanader tijekom predizborne

kampanje najavio gradnju Pelješkog mosta čime bi se povezao teritorij hrvatskog juga uz

zaobilaženje Neuma. Ukupna dokumentacija Pelješkog mosta bila je vrijedna desetak milijuna

kuna te su Hrvatske ceste bez provedenog javnog natječaja posao sklopile s IGH – om,

tvrtkom bivšeg ministra HDZ-a, Jure Radića. Most je trebao biti širok 21,5 metar, dug 2404

metara, trebao je imati četiri trake, središnji raspon s morskim prolazom trebao je imati širinu

568 metara i visinu 55 metara, a pretpostavljena dubina mora duž trase iznosila je 27 metara.

Jure Radić, direktor IGH - a, s investitorom Hrvatske ceste dogovorio je cijenu mosta od 1,95

milijarde kuna bez PDV-a, istaknuvši mogućnost da vrijednost radova poskupi do 25 posto

radi eventualnog kopanja temelja za stupove mosta. U tom slučaju, most bi mogao koštati

3,23 milijarde kuna.

U ožujku 2009. godine nizozemska off – shore tvrtka „Illyrian Land Fond“ dvije godine ranije

kupila je 5 milijuna kvadrata ledine i drače na Pelješcu za 40 milijuna eura. Predstavnici

„Illyrian Land Fond-a“ svaki kvadrat kupili su po cijeni od 8,20 eura što je mnogo jer su

kupili draču, a ne grañevinsko zemljište. Investitore Fonda predstavljao je dubrovački

poduzetnik koji je imao plan na tom zemljištu graditi apartmanski kompleks s hotelom, čime

bi ukupna vrijednost projekta bila oko 200 milijuna eura.

Meñunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Europska komisija, oporba, javnost i

predsjednik države, savjetovali su Vladi da ne gradi most (Index, 2013).

Državno odvjetništvo je u srpnju 2009. godine formiralo radnu skupinu koja je imala zadatak

istražiti kupoprodaju zemljišta na Pelješcu uz trase planirane autoceste, tunela i Pelješkog

mosta. Osim tužitelja, u radnu skupinu ušli su i predstavnici poreznih i financijskih institucija

čiji je zadatak bio proučiti dokumentaciju o otkupljivanju zemljišta.

Ministarstvo graditeljstva nije odobrilo prenamjenu zemljišta na Pelješcu što je ministricu

Marinu Matulović – Dropulić dovelo u neugodan položaj iz razloga što je njen suprug Duško

45

Dropulić, lobirao za „Illyrian Land Fond“. Krajem 2010. godine Marina Matulović – Dropulić

smijenjena je s dužnosti ministrice zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva.

Afera „Pelješki most“ se trenutno odvija na sudu. Izvoñači radova Pelješkog mosta traže od

Hrvatskih cesta 119 milijuna kuna nadoknade štete zbog usporene gradnje mosta. Hrvatske

ceste optužuju izvoñače radova kako nisu osigurale grañevinsku dozvolu (Dnevno, 2013).

Slika 1. Položaj Pelješkog mosta

Izvor: http://peljeski-most.hr/

Slika 2. Nacrt Pelješkog mosta

Izvor: http://peljeski-most.hr/

46

Korupcija sputava razvoj poduzetničke klime i političke kulture, rastače moral, kulturu i

tradiciju, kao temeljne društvene vrijednosti. Politički, gospodarski i opći društveni razvitak

zemlje, izmeñu ostalog, ovise i o sposobnosti odupiranja rizicima korupcije. Budući da

korupcija djeluje kao dodatni porez, ona povećava troškove ulaska na tržište i poslovanja,

narušava konkurentnost i povećava poslovni rizik.

5.4.2. Grañevinsko zemljište – Afera golf igralište

Korupcija je ozbiljna opasnost za društveni, gospodarski i politički razvoj i stabilnost. Izmeñu

raširenosti korupcije i sveukupnog razvitka društva postoji uzročno-posljedična povezanost.

Hrvatski sabor je 2008. godine izglasao je Zakon o golf igralištima, kojega podnosi

Ministarstvo turizma Damira Bajsa. Zakon o golfu izazvao negodovanje javnosti s obzirom na

to da su mnogi uvjereni kako je riječ o izravnom pogodovanju grañevinskim lobijima koji pod

krinkom izgradnje golf igrališta žele apartmanizaciju jadranske obale.

Golf je tim zakonom proglašen jedinim sportom od nacionalnog interesa, te je time dobio

poseban zakon (Rajković, 2011, p.325):

• golf tereni izuzeti su od plaćanja naknade za prenamjenu zemljišta

• vlasnici golf terena ne moraju plaćati vodni doprinos (iako troše vodu poput grada od

15 do 20 tisuća stanovnika)

• ako investitor želi graditi golf igralište na privatnom zemljištu koje nije veće od 20

posto ukupne površine golf terena a vlasnik ne pristane na ponuñenu cijenu, pristupa

se izvlaštenju po posebnim propisima bez čekanja pravomoćnosti

• ako investitor želi graditi golf igralište na zemljištu općine, grada ili države, to se

zemljište mora prodati bez provoñenja javnog natječaja

Kroz medije se kasnije doznalo kako je Hrvatski sabor izglasao taj zakon kako bi se

pogodovalo tvrtki „Skiper“ koja je u Savudriji gradila golf igralište, a ista je tvrtka u par

navrata donirala HDZ – u tri milijuna kuna. Tvrtka „Skiper“ imala je u planu izgraditi naselje

čija vrijednost doseže 1,5 milijardu kuna a sve bi se to gradilo na području na kojem je

svojedobno HDZ-ova Vlada prodala dva hektara državnog zemljišta tvrtki „Kemco“ za 334

tisuće kuna (Umag, 2013).

Donošenjem Zakona o golf igralištima stav javnosti je bio kako ga je potrebno žurno staviti

izvan snage, prvenstveno imajući u vidu njegov korupcijski potencijal i činjenicu da je postao

47

simbolom zarobljenosti države od strane interesnih skupina. Takav zakon pogodovao je

privatnim investitorima na štetu privatnog vlasništva grañana i rasipanja prirodnih resursa

zemlje. Javnost je podigla svoj kritički glas te su SDP, Zelena akcija, HHO, GONG i

Transparency International Ustavnom sudu podnijele prijedlog za ocjenu ustavnosti spornog

zakona. Krajem listopada 2011. godine taj je Zakon ukinut.

Skupni je cilj korupciju smanjiti na razinu na kojoj neće biti zapreka za društveni, gospodarski

i politički razvoj, a grañani je neće doživljavati kao presudnu smetnju. Korupcija se vrlo teško

otkriva, a još teže dokazuje. Pogrešno je procjenu njezinih razmjera temeljiti samo na

statistici, jer je broj prijavljenih i procesuiranih slučajeva zanemariv.

48

6. ZAKLJUČAK

Za mito i korupciju u poslovanju svi znaju da postoji, ali ne znaju točno kako izgleda, gdje se

i kome ukazuje što ju čini poluvidljivom i poludohvatljivom. U svakom obliku mita i

korupcije postoji veza izmeñu primljene i ostvarene koristi i pružene usluge.

Mito i korupciju u poslovanju se u posljednje vrijeme sve više povezuje s opasnošću za

djelovanje državne vlasti, organizacije i državna tijela, za djelovanje službi koje grañanima

služe u svakodnevnom životu ali i demokraciju i samu vladavinu prava.

Mita i korupcije u poslovanju ima na svim kontinentima i njena povijest je toliko duga da se

smatra općeprihvaćenom tradicijom. O njihovoj rasprostranjenosti teško je govoriti s obzirom

da ne postoje provjereni i pouzdani podaci kao niti metode mjerenja rasprostranjenosti, te je

jednostavno, zajednička pojava bogatih i siromašnih. Korupciju je nemoguće u potpunosti

iskorijeniti, ali je se može suzbiti političkom voljom, pravnim normama i promicanjem

antikorupcijskog svjetonazora. Korupcija je štetna i iako postoji oduvijek, u modernoj državi

ona postaje opasnost jer šteti obavljanju društvenih poslova, snižava potrebnu razinu morala u

političkom odlučivanju, blokira javnu upravu i sudstvo čini nedjelotvornim.

Mito i korupcija skloni su se pojaviti u poslovanju u kojem se ukaže „povoljna prilika“, gdje

nema mogućnosti rizika ni kontrole. Vrlo je važno da država ima uspostavljen zakonodavni

okvir kako bi državne institucije vršile kontrolu i učinkovito suzbijale mito i korupciju u

poslovanju. Ne postoji društvo koje opravdava zloupotrebu ovlasti ili položaja za osobno

bogaćenje. Politički voñe i javni službenici trebali bi biti odgovorni prema svojim grañanima

te pružati prihvatljiva rješenja za svoje postupke i odluke.

Mito i korupcija u poslovanju slabe gospodarski napredak, osiromašuju državni proračun,

odbijaju vanjsku investiciju, pridonose općem nezadovoljstvu grañanstva te stvaraju sve veću

socijalnu nejednakost. Svi su ljudi jednako pogoñeni korupcijom, bila ona na nižoj razini (npr.

javne službe), ili korupcija na višoj razini koja uključuje predstavnike ministarstva i same

Vlade. Dovodi do potpunog uništavanja demokracije kao vladavine naroda te do uništavanja

ugleda politike kao borbe za dobro grañana.

Uspješna borba protiv mita i korupcije u poslovanju mora objediniti dva elementa: poštivanje

regulative od strane poduzeća i uvoñenje pravila, regulacije i zakona od strane vlade te nadzor

nad njihovim provoñenjem.

49

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Šimac, N.: Protiv korupcije: Stara pošast, nove opasnosti, Udruga za demokratsko

društvo, Zagreb – Split, 2004.

2. Brioschi, C., A.: Kratka povijest korupcije, Od starog vijeka do naših dana, MATE

d.o.o., Zagreb, 2007.

3. Derenčinović, D.: Mit(o) korupciji, NOCCI, Zagreb, 2001.

4. Heidenheimer A.: Political corruption: Readings in comparative Analysis, New York,

1970.

5. Grgić M., Bilas V., Franc S.: Poduzetništvo u meñunarodnoj ekonomiji, Sinergija,

Zagreb, 2010.

6. Petričić D.: HRVATSKA u mreži mafije, kriminala i korupcije, Argus media, Zagreb,

2009.

7. Etchegoyen A.: Podmićivač i podmićeni, Laus, Split, 1997.

8. Rajković D.: Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku, Jasenski i Turk, Zagreb, 2011.

2) ČLANCI I ČASOPISI

9. Budak, J.: Korupcija u Hrvatskoj: percepcije rastu, problemi ostaju, 2006., dostupno

na: hrcak.srce.hr/file/28744

10. Kregar, J.: Korupcija, Financijska praksa, 21 (5-6), pp 893-898, 1997., dostupno na:

http://www.ijf.hr/pojmovnik/korupcija.htm

11. Kazneni zakon Republike Hrvatske; Narodne Novine broj 110., 1997.

12. Dubravčić, D.: Ekonomika korupcije, dostupno na: hrcak.srce.hr/file/29272

13. Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora, Narodne Novine br.

28/2001., dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232289.html

50

3) INTERNET STRANICE

14. Borba protiv korupcije od dna prema vrhu, 2013., dostupno na:

http://antikorupcija.osmijehbj.hr/index.php/projekt/borba_protiv_korupcije_od_dna_pre

ma_vrhu/

15. Ministarstvo pravosuña RH, Vrste korupcije, 2013., dostupno na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=489

16. Ministarstvo pravosuña RH, Korupcija – uzroci, posljedice, prevencija, 2013.,

dostupno na: http://www.antikorupcija.hr

17. Ministarstvo pravosuña RH, Mjerenje korupcije, 2013., dostupno na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=491

18. Transparency International, Istraživanja, 2013., dostupno na:

http://www.transparency.hr/

19. Convention on the protection of the European Communities’ financial interests,

2013., dostupno na: http://www.europa.eu

20. Convention against corruption involving officials of the European Communities or

officials of Member States of the European Union, 2013., dostupno na:

http://www.europa.eu

21. Suzbijanje korupcije u Europskoj Uniji, 2013., dostupno na:

http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?art=1188

22. Antikorupcijski program za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu,

2013., dostupno na: www.vlada.hr/hr/content/download

23. Nacionalni program suzbijanja korupcije, Hrvatski sabor, 2013., dostupno na:

www.vlada.hr

24. Akcijski plan uz Strategiju suzbijanja korupcije, Ministarstvo pravosuña Republike

Hrvatske, 2013., dostupno na: http://www.mprh.hr/novi-akcijski-plan-uz-strategiju-

suzbijanja-korupc

25. Transparency International, O nama, 2013., dostupno na:

http://www.transparency.hr/index.php?kategorija=1

51

26. Transparency International Croatia, Misija TI Hrvatska, 2013., dostupno na:

http://www.transparency.hr/dokumenti/ostalo/kodeks_konacni.pdf

27. Jutarnji list, 2013., dostupno na: http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/berislav-roncevic--

bjeze-od-mene-kao-od-gubavca

28. Afera 'Kamioni': MORH nije niti kontaktirao MAN, 2013., dostupno na:

http://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/afera-kamioni-morh-nije-niti-kontaktirao-man.html

39. AFERA - Sumrak Hrvatske pošte, 2013., dostupno na:

http://afere.savjest.com/afera.php?afera_id=156#.UXamJcpv6CQ

30. Tajna Novartisovog cjepiva protiv pandemijske gripe, 2013., dostupno na:

http://business.hr/hr/Naslovnica/Afere/Tajna-Novartisovog-cjepiva-protiv-pandemijske-

gripe

31. 24 sata, 2013., dostupno na: http://www.24sata.hr/crna-kronika-news/fimi-medija-

svjedocit-ce-bivsi-ravnatelj-policije-ivica-franjic-307688

32. Podravka, Povijest, 2013., dostupno na: http://www.podravka.hr/kompanija/povijest

33. Afera Mol i INA, Jutarnji list, 2013., dostupno na: http://www.jutarnji.hr/afera-mol-i-

ina--ivo-sanader-primio-mito--zsolt-hern-di-dao-mito--damir-polancec-

pomagao/954597/

34. Tajna pelješkog mosta, 2013., dostupno na: http://www.index.hr/vijesti/clanak/tajna-

peljeskog-mosta/426216.aspx

35. Grañevinari traže 119 milijuna kuna odštete za Pelješki most, 2013., dostupno na:

http://www.dnevno.hr/vijesti/novac/48580-gradevinari-traze-119-milijuna-kuna-odstete-

za-peljeski-most.html

36. Plaćanje starih »usluga« ili »akontacija« za buduće pogodnosti?, 2013., dostupno na:

http://www.sdp-umag.org/modules.php?name=News&file=article&sid=433

POPIS GRAFIKONA

1. Prihodi „Fimi – medije“ od 2001.-2009. godine...........................................................39

52

POPIS SLIKA

1. Položaj Pelješkog mosta................................................................................................43

2. Nacrt Pelješkog mosta...................................................................................................44

POPIS TABLICA

1. Zemlje koje se percipiraju kao najmanje korumpirane u 2012. godini.........................14

2. Zemlje koje se percipiraju kao najviše korumpirane u 2012. godini............................15

3. Indeks percepcije korupcije i broj istraživanja u Hrvatskoj i zemljama regije u 2012.

godini............................................................................................................................16

4. Korupcijska kaznena djela i počinitelji korupcijskih kaznenih djela............................33