Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
TONI PETANI
ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2012.
1
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Internet u poslovanju Mentor: dr.sc. Zvonko Čapko Student: Toni Petani
Studijski smjer: Informatičko poslovanje JMBAG: 0081101066
RIJEKA, prosinac 2012.
2
SADRŽAJ 1. UVOD............................................................................................................................. 4
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA .......................................... 4 1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA..................................................................... 4 1.3. RADNA HIPOTEZA............................................................................................... 5 1.4. METODE ISTRAŽIVANJA ................................................................................... 5 1.5. STRUKTURA RADA ............................................................................................. 6
2. INTERNET ..................................................................................................................... 7 2.1. POJAM INTERNETA............................................................................................. 7 2.2. RAZVOJ INTERNETA........................................................................................... 8 2.3. OSNOVNE ZNAČAJKE INTERNETA ............................................................... 10 2.4. INTERNET DANAS ............................................................................................. 14
3. AUTORSKO PRAVO .................................................................................................. 17 3.1. RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA U HRVATSKOJ............................................ 17 3.2. USTAVNE ODREDBE O AUTORSKIM PRAVIMA......................................... 19 3.3. ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA............................ 21
3.3.1. POJAM AUTORSKOG DJELA..................................................................... 21 3.3.2. POJAM AUTORA.......................................................................................... 23 3.3.3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA............................................................... 25 3.3.4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU ....................................... 28 3.3.5. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA ............................................................. 29
3.4. AUTORSKOPRAVNI ASPEKTI WEB STRANICA........................................... 29 3.5. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT INTERNET ADRESA ..................................... 31 3.6. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT RAČUNALNIH PROGRAMA........................ 32 3.7. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT VIDEO IGARA................................................ 33
4. METODE I TEHNIKE ZAŠTITE PRAVA NA INTERNETU ................................... 34 4.1. FIZIČKI SUSTAV ZAŠTITE................................................................................ 35 4.2. PROVJERA PRISTUPA ....................................................................................... 35 4.3. KRIPTOGRAFIJA................................................................................................. 35 4.4. DIGITALNI CERTIFIKAT................................................................................... 36 4.5. DIGITALNI POTPIS............................................................................................. 36 4.6. DIGITALNI VREMENSKI BILJEG .................................................................... 37 4.7. STEGANOGRAFIJA ............................................................................................ 37 4.8. VATRENI ZID ...................................................................................................... 37 4.9. SIGURNOSNE KOPIJE........................................................................................ 37 4.10. KERBEROS......................................................................................................... 38
5. PRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU................................ 38 5.1. KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA ................................... 38 5.2. PREKRŠAJNOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA ............................. 42 5.3. GRAðANSKOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA I PROBLEMI S DOKAZIVANJEM....................................................................................................... 45 5.4. KOMPARATIVNI PRIKAZ ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA ......................... 46
5.4.1. SAD................................................................................................................. 46 5.4.2. VELIKA BRITANIJA .................................................................................... 47 5.4.3. NJEMAČKA................................................................................................... 47
3
5.4.4. EUROPSKA UNIJA....................................................................................... 48 5.4.5. MEðUNARODNA AUTORSKOPRAVNA ZAŠTITA................................ 49
6. YOUTUBE ................................................................................................................... 51 6.1. TEMELJNE ZNAČAJKE YOUTUBE-a .............................................................. 52 6.2. PRAVNI PROBLEMI YOUTUBEA .................................................................... 53 6.3. UKLANJANJE VIDEO ZAPISA......................................................................... 53 6.4. TEHNIČKE METODE ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA NA YOUTUBEU .... 55
7. ZAKLJUČAK............................................................................................................... 56 POPIS LITERATURE ...................................................................................................... 58 POPIS PRILOGA ............................................................................................................. 60 IZJAVA............................................................................................................................. 61
4
1. UVOD
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA
Problem istraživanja ovog rada je sljedeći: Tehnološki razvoj kroz stoljeća ljudske
povijesti omogućio je razvoj suvremenih sredstava objavljivanja i korištenja zaštićenih
djela koji su dostigli svjetske razmjere. Prema tome, razvoj autorskog prava uvelike je
determiniran razvojem tehnologije koja se koristi za stvaranje, priopćavanje i distribuciju
autorskih djela. Iako su uloženi veliki napori u to da pravna regulativa prati razvoj
tehnologije, ona još uvijek nažalost pomalo zaostaje.
Iz navedenog i obrazloženog problema istraživanja proizlazi njegov predmet:
Istražiti koje su temeljne značajke Interneta i autorskog prava, te prikazati na koji način
su autorska prava na internetu zaštićena, odnosno prikazati metode i tehnike zaštite
podataka na internetu, kako u teoriji, tako i u praksi i to na jednom od najvećih Internet
servisa koji služi za postavljanje, reproduciranje i ocjenu video zapisa.
Problem istraživanja ima dva objekta istraživanja, a to su internet i zaštita
autorskih prava.
1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha i ciljevi istraživanja su istražiti Internet, na način da se utvrde njegova
konkretna pojmovna odreñenja, povijesni razvoj, najvažnije značajke i ulogu u
priopćavanju i korištenju autorskih djela danas. Nakon toga potrebno je istražiti autorska
prava, u smislu pojmovnog odreñenja, osnovnih značajki, načina na koji su regulirana u
Ustavu i zakonima i načina na koji su regulirana u Europskoj Uniji. Na kraju se treba
utvrditi kako je provedena zaštita podataka na Internetu, odnosno najvažnije metode i
tehnika zaštite podataka na Internetu, u teoriji, ali i u praksi.
5
Ovaj rad bi trebao dati odgovore na sljedeća pitanja:
1) Što je Internet?
2) Koje su njegove osnovne značajke?
3) Koja je njegova važnost u smislu objavljivanja i korištenja autorskih djela?
4) Kako su autorska prava regulirana u hrvatskom pravnom sustavu?
5) Na koji je način provedena zaštita podataka na Internetu?
6) Na koji način je provedena zaštita autorskih prava na YouTubeu?
1.3. RADNA HIPOTEZA
Radna hipoteza ovog rada jest: Razvojem tehnologije povećava se zaštita autorskih prava
na Internetu.
1.4. METODE ISTRAŽIVANJA
U izradi rada korišteno je cjelokupno istraživanje vezano uz problem i predmet
istraživanja, odnosno uz Internet i načine zaštite autorskih prava na Internetu. Svi podaci
koji su izneseni u radu dobiveni su iz sekundarnih izvora. Korištena literatura potječe iz
područja informatičkih i pravnih znanosti. Sva saznanja dobivena istraživanjem ove teme
prikazana su u radu, na čijem se kraju iznose zaključci.
Prilikom izrade rada korištene su sljedeće metode: povijesna metoda, metoda
klasifikacije, komparativna metoda, metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna
metoda, metoda kompilacije te metoda deskripcije. Prilikom obrade literature korištene
su sljedeće metode: metoda klasifikacije, povijesna metoda, metoda komparacije, metoda
analize i sinteze, te induktivna i deduktivna metoda.
6
1.5. STRUKTURA RADA
Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu rada naslova Internet obrañene su teme:
pojmovno odreñenje Interneta, povijesni razvoj Interneta, temeljne značajke Intereneta i
Internet danas odnosno uloga Interneta u priopćavanju i distribuciji autorskih djela na
Internetu.
U trećem dijelu naslova Autorsko pravo obrañene su teme vezane uz pojam
autorskog prava, temeljnih pojmova koji su vezani uz autorsko pravo, ustavnog i
zakonskog ureñenja tog prava.
U četvrtom dijelu naslova Zaštita podataka na Internetu obrañene su najvažnije metode i
tehnike zaštite podataka na Internetu, odnosno autorskih prava na Internetu.
Peti dio čine pravni aspekti zaštite prava na internetu i to kaznenopravni, prekršajnopravi
i grañanskopravni aspekti zaštite autorskih prava s prikazom problematizacije
dokazivanja eventualnih kršenja i kratak komparativni prikaz zaštite autorskih prava
stranim državama s posebnim naglaskom na Europsku Uniju.
Šesti dio prikazuje zaštitu autorskih prava u praksi, točnije kako se provodi zaštita
autorskih prava na YouTube-u.
Na kraju rada stoji zaključak koji predstavlja sintezu rezultata kojima se
dokazivala radna hipoteza.
7
2. INTERNET
Kako bi se značenje Interneta predočilo na što kvalitetniji način u nastavku ovoga
poglavlja obrañene su slijedeće tematske jedinice: 1) pojmovno odreñenje Interneta, 2)
povijesni razvoj Interneta, 3) osnovne značajke internet usluga, i 4) Internet danas.
2.1. POJAM INTERNETA
Postoji čitavo mnoštvo pojmovnih odreñenja Interneta. “Internet je globalni
informacijsko-komunikacijski sustav koji povezuje i spaja kompjutorske mreže
pojedninih zemalja i organizacija, te tako omogućava posjednicima kompjutora diljem
svijeta da putem svojih lokalnih mreža i telefonskih veza meñusobno komuniciraju,
izmjenjuju informacije i koriste brojne druge usluge. U fizičkom smislu, to je niz
meñusobno povezanih kompjutorskih mreža, organiziranih na jedinstven način, sa
zajedničkim kominikacijskim protokolima i mrežnim uslugama.”1 Internet je
informacijska superprometnica koja povezuje pojedinačne lokalne računalne mreže.2
Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje
računala i računalne mreže korištenjem internet protokola.3 Internet je „supermreža ili
mreža svih mreža ili mreža nad mrežama“.4
Iako različiti autori imaju različite definicije svi se slažu u jednom, a to je Internet
predstavlja jednu od najvažnijih suvremenih globalnih dostignuća za obrazovanje, razvoj
gospodarstva, širenje informacija, razvoj poslovanja u poduzećima itd.
1 Dragičević D., Komjutorski kriminalitet i informacijski sustavi, Informator, Zagreb, 2004., str. 28-29 2 http://edu-udzbenik.carnet.hr 3 www.wikipedija.hr 4 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 34
8
2.2. RAZVOJ INTERNETA
Već sedamdesetih godina 20-og stoljeća, kada svijet dostiže vrhunac
industrijalizacijom i elektrifikacijom, odnosno kada se takvom vrstom razvoja postiglo
sve što se postići da, i kada svijet lagano zapada u krizu industrijskog društva, počinju
ideje o rañanju informatičkog i telekomunikacijskog doba kakvog poznajemo danas.
Osnovne pretpostavka razvoja Interneta je informacija, koja predstavlja osnovu razvoja i
napretka društva.5
Idejnim začetnikom Interneta smatra se Amerikanac J. C. R. Licklider koji je
1962. godine postavio koncept tzv. Galaktičke mreže preko koje su svakoj osobi
dostupni kompjutorski podaci i programi. On je, izmeñu ostalih, bio sudionik
istraživačkog programa agencije Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je
radila pri američkom Ministarstvu obrane i čija je zadaća bila zadžati prevlast u
tehnologiji i znanosti pred Sovjetskim Savezom koji je godinu dana prije njena nastanka
lansirao prvi satelit Sputnik.6 ARPA je 1969. godine napravila projekt pod nazivom
ARPANET. U toj početnoj fazi mreža se naziva još i “mješovita civilno-vojna mreža”,
kada su najprije bila spojena dva računala (jedan na UCLA-u i jedan na Berkleyju), a
kasnije njih četiri. Osnovni cilj je bio stvoriti mrežu koja će moći neometano raditi čak i
ako je jedan njen dio napadnut, a bila je namijenjena prvenstveno za vojne i znanstvene
svrhe. Kasnije se taj projekt oblikovao u Internet i to priključenjem ARPANET-u mreže
koja se razvijala usporedno s njim, a to je NSFNET ili mreža Nacionalne fundacije za
znanost. 7
MILNET (Military Network) se 1984. godine izdvaja iz ARPANET-a zbog
sigurnosnih razloga i postaje mreža sama za sebe, te se po prvi put uvode Internet
domene i Internet adrese koje olakšavaju primjenu ARPANET-a i olakšavaju
komunikaciju. 1989. ARPANET i službeno postaje Internet te time postaje otvoren za
sve korisnike, a ne samo za vladu. Nakon što 1992. godine Internet broji više od milijun
5 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 27 6 Čerić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004., str. 285 7 Panian Ž., Poslovna informatika za ekonomiste, Masmedia, Zagreb, 2005., str. 250
9
korisnika, počinje se stvarati svijest da o njemu treba voditi računa i nekako ga pravno
uokviriti. Time dolazi do osnivanja Društva za internet (eng. Internet Society).8
1992. Tim Barners-Lee, američki znanstvenik, u laboratoriju European Particle
Physics Laboratory razvija WWW (World Wide Web) koji dodatno pridonosi masovnosti
uporabe Interneta tj. njegovoj komercijalizaciji, kao i novi protokol HTTP (Hypertext
Transfer Protocol) i novi format dokumenta HTML (Hypertext Mark-up Language).9
Internet postaje najveće moguće tržište; rada, robe, usluga, kapitala i informacija i time
ga je opravdano zvati novim gospodarskim prostorom. Osim toga razvija se
multikulturalizam koji omogućava ravnopravan suživot ljudi različitih kultura, religija,
nacionalnosti i sl. što dodatno pridonosi daljnjem razvoju globalizacije.10
Vrlo važne godine za razvoj Interneta jesu 1969. godina kada nastaje prvi host
kompjuter na sveučilištu UCLA, 1970. razvija se Network Control Protocol (NCP), prvi
službeni protokol za komunikaciju, 1973. godine uspostavlja se meñukontinentalna veza
s host kompjuterima u Enleskoj i Norveškoj, a 1982. se razvija TCP/IP odnosno Transfer
Control Protocol/Internet Protocol koji omogućava komunikaciju različitih vrsta mreža i
zamjenjuje dosadašnji NCP. 1984. godine uvodi se sustav domena i Internet adresa koje
omogućavaju korištenje razumljivih simboličkih naziva umjesto brojčanih adresa koje se
teško pamte i nisu praktične.
1996. godine Internet ima 10 milijuna povezanih komjutora, 2000. godine više od
100 milijuna, a 2003. godine taj se broj čak udvostručio. Smatra se da se procjene
korisnika Interneta danas kreći izmeñu 600 i 800 milijuna korisnika s tendencijom sve
većeg porasta.
8 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 251 9 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 30-33 10 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 251
10
Eksponencijalni rast korisnika Interneta po kontinentima pokazuje sljedeća tablica.
Eksponencijalni rast korisnika Interneta
Svjetske regije Broj stanovnika Broj Internet
korisnika 2000.
Broj Internet
korisnika 2004.
Rast u
postocima
Afrika 893 197 200 4 514 400 12 937 100 186.6
Azija 3 607 499 800 114 303 000 257 898 314 125.6
Europa 730 894 078 103 096 093 230 886 424 124.0
Srednji Istok 258 993 600 5 284 800 17 325 900 227.8
Sjeverna
Amerika
325 246 100 108 096 800 222 165 659 105.5
Južna Amerika 541 775 800 18 068 919 55 930 974 209.5
Australija 32 540 909 7 619 500 15 787 221 107.2
UKUPNO 6 390 147 487 360 983 512 812 931 592 125.2
Izvor: Dragičević D., Kompjutorski kriminalitet i informacijski sustavi, Informator, Zagreb, 2004.
2.3. OSNOVNE ZNAČAJKE INTERNETA
Računalne mreže omogućavaju gotovo trenutnu komunikaciju bilo koja dva
subjekta, praćenu razmjenom različitih informacija u različitim formatima. Takoñer, ona
omogućavaju pristup s udaljenih računala, tako da svaki korisnik može doći do podataka
na drugim računalima, ukoliko su ta računala umrežena.
Postoji nekoliko područja uporabe računalnih mreža. Prvenstveno, one se danas
koriste u različite poslovne i privatne svrhe. Poslovno korištenje počelo se razvijati kako
bi umrežena računala imala pristup zajedničkoj bazi, radi razmjene informacija, voñenja
financija, trgovanja, prodaje i kupovine i sl. Uz to, postoje i mobilni korisnici, koji imaju
mogućnost pristupa podacima na onim lokacijama na kojima za to ne postoji odreñena
fizička infrastruktura. Meñu ove usluge kod poslovnih korisnika najčešće spadaju
11
mogućnost čitanja poruka elektroničke pošte, plaćanja preko mreže, mogućnost spajanja
na razne društvne mreže i sl.
Kako bi se omogućilo korištenje Interneta, već u ranoj fazi njegova razvoja
razvijeni su temeljni principi njegova funkcioniranja i oblikovanja. Tako se u Internet
mogu uklopiti različita hardverska i softverska rješenja čime se potiče i konkurencija
proizvoñača računalne opreme, za sva računala koriste se jedinstvene internetske adrese,
upravljanje mrežom je disperzirano na više strana, tijekom putovanja poruke nema
mogućnosti da se provjerava njen sadržaj tijekom tog puta nego tek na njenom kraju i
tehnologija Interneta i tehnologija računala su različite te samim time i ne ovise jedna o
drugoj.
Princip rada Interneta
Upit
Informacija
Zahtjev
Usluga
Izvor: izradio autor prema: Panian Ž.., Informatika u poslovanju, Element, Zagreb, 2007., str. 49
Uz navedeno postoje i sljedeća svojstva: skalabilnost, robusnost i pouzdanost,
kvaliteta usluge i standardi. Skalabilnost znači da se Internet razvija enormnom brzinom i
ima sve veći broj korisnika, te se tako samim time i razvija potreba stvaranja sve većih
brojeva adresa kako bi se svi ti korisnici mogli služiti njime. Takoñer, korisnici da bi se
uopće mogli koristiti Internetom moraju koristiti i propisane standarde. Sukladno
njegovoj veličini potrebno je veću pozornost obratiti na sigurnost korištenja Interneta,
KLIJENT POSLUŽITELJ
BAZA PODATAKA
12
odnosno postići to da Internet bude što otporniji na moguće napade. Osim sigurnosti,
potrebno je omogućiti pružanje usluga korisnicima, ali i odreñenu kvalitetu usluga.11
Kako bi korisnici mogli doći do željenih informacija na Internetu, zajedno sa
poslužiteljem mora koristiti isti komunikacijski protokol. Komunikacijski protokol čini
skup pravila koja ureñuju razmjenu podataka meñu računalima. TCP/IP je protokol kojeg
koristi Internet. TCP protokol se brine za transport poruka preko mreže, a IP protokol se
brine za dodjelu adresa tim porukama.
Prema veličini računalne mreže možemo podijeliti na LAN, MAN i WAN mreže.
LAN (Local Area Network) su mreže u privatnom vlasništvu unutar jedne ili nekoliko
zgrada čija udaljenost nije veća od nekoliko kilometara. MAN (Metropolitan Area
Network) je veća verzija LAN koja koristi sličnu tehnologiju i povezuje npr. više
poduzeća ili grad te može biti privatna ili javna. WAN (Wide Area Network) mreže
povezuju područja veličine države ili kontinenta.12
Internet ima svoje najvažnije servise, a to su: a) daljinski prijenos podataka,
b) elektronička pošta,
c) World Wide Web,
d) dostavne liste
e) diskusijske skupine
f) čavrljanje
g) internetska/videotelefonija i
h) tele/videokonferencije.
Ad a) Za daljinski prijenos datoteka koristi se protokol FTP (File Transfer Protocol), a
mjesta s kojih se preuzimaju datoteke na Internetu nazivaju se FTP mjestima, tj. FTP
poslužiteljima. Ovaj Internet servis se koristi u različite svrhe kao što su prijenos
računalnih programa, prijenos tekstualnih datoteka, prijenos multimedijskih datoteka i sl.
11 Čerić V., supra bilj. 6, str. 287 12 www.pmfst.hr ~lada/rm/rm-uvod.pdf, str.3
13
Ad b) Američki inženjer Ray Tomlison je 1971. godine stvorio internetski servis,
elektroničku poštu. Elektronička pošta omogućava jednostavnu, svakodnevnu
komunikaciju poslovnimm, privatnim i mobilnim korisnicima, što su jedne od najvažnijih
njezinih prednosti.
Ad c) World Wide Web predstavlja globalnu informacijusku strukturu koja omogućuje
stvaranje, prijenos i pregledavanje multimedijskih dokumenata i ta struktura je danas
najznačajnija tehnologija za komunikaciju, objavljivanje informacija i elektroničko
poslovanje.13
Ad d) Dostavna lista predstavlja posebnu adresu u internetskoj elektroničkoj pošti. Radi
na principu da posluživatelj dostavnih lista prosljeñuje sadržaj dostavnog lista svim
pretplatnicima na taj dostavni list, čime se ostvaruje grupna ili masovna komunikacija.14
Ad e) Diskusijske skupine imaju velike sličnosti sa dostavnim listama, jedino se razlikuju
u tome što mjesto okupljanja ne čine adrese elektroničke pošte već web stranice. Poanta
je diskusijskih skupina da se njeni članovi prepoznaju temeljem zajedničkih interesa, koji
mogu sezati od sasvim beznačajnih pa sve do onih sasvim ozbiljnih, i komuniciraju o tim
temama bez posredstva “treće osobe”.15
Ad f) Čavrljanje omogućava trenutačnu i neposrednu komunikaciju izmeñu korisnika, uz
posredovanje poslužitelja, koja može sadržavati, izmeñu ostalog, i razmjenu govornih
poruka, fotografija, video zapisa i sl.16
Ad g) Internetska telefonija ili videotelefonija je servis jako sličan čavrljanju, ali se
razlikuje u tome što se veza izmeñu korisnika uspostavlja izravno, putem internetskih
adresa, a ne posredovanjem poslužitelja. Najveća prednost internetske telefonije je
13 Panian Ž., Informatika u poslovanju, Element, Zagreb, 2007., str. 50-52 14 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 261 15 Panian Ž., supra bilj. 13, str. 54 16 Panian Ž., supra bilj. 13, str. 54
14
upravo niska cijena komunikacije, pogotovo ako se radi o korisnicima koji se nalaze na
velikoj geografskoj udaljenosti.17
Ad h) Telekonferencije, odnosno videokonferencije su servisi koji omogućavaju
komunikaciju korisnika u realnom vremenu koristeći se tzv. multimedijskom
tehnologijom. To znači da se korisnici, osim što se mogu meñusobno čuti, mogu i vidjeti.
2.4. INTERNET DANAS
Internet je danas rasprostranjen na svim kontinentima svijate i broji više od 30
milijuna kompjutora koji su meñusobno povezani u čak 195 zemalja. Korisnici mogu
pristupiti Internetu bez obzira na državne, regionalne ili bilo koje druge teritorijalne
granice, bez obzira na doba dana i vrijeme, jedino su potrebni kompjutor, modem i
telefonska veza.
Postojanje Interneta nesumnjivo utječe na povećanje znanja, koje je temelj
poboljšanja kvalitete odlučivanja i upravljanja, zbog velike dostupnosti informacija koju
pruža. Razmjena informacija i komunikacija izmeñu ljudi nikada nije bila lakša i
dostupnija, zahvaljujući Internetu.
Danas postoji nekoliko najvažnijih funkcija Interneta, koje su se razvile,
zahvaljujući njegovom razvoju. Neke od njih su prikupljanje, pohranjivanje i korištenje
informacija svih vrsta, te brza i jednostavna razmjena podataka i programa, postojanje
velikog prostora oglašavanja na kojima se mogu razmjenjivati iskustva i znanja o
različitim temama, od politike, ekonomije, obrazovanja, tehnologije itd. Vrlo veliku
ulogu ima i već spomenuta elektronička pošta koja zajedno sa servisima poput čavrljanja,
tele/videokonferencija i sl. omogućavaju jednostavnu, jeftinu i neposrednu komunikaciju.
17 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 271
15
I zadnja, ali ne i manje važna funkcija Interneta jest elektroničko poslovanje. Ova
funkcija je iznimno važna za poduzeća jer pomaže unapreñenju poslovanja uz najniže
moguće troškove.
“Elektroničko poslovanje je elektronička isporuka informacija, proizvoda i usluga, te
elektroničko plaćanje korištenjem računalnih i drugih komunikacijskih mreža.”18
Ovisno o sudionicima poslovanja, elektroničko poslovanje možemo podijeliti u nekoliko
skupina:
a) poslovanje tvrtke s tvrtkom (engl. Business to Business – B2B)
b) poslovanje tvrtke s potrošačem (engl. Business to Customer – B2C)
c) poslovanje potrošača s tvrtkom (engl. Customer to Business – C2B)
d) poslovanje potrošača s potrošačem (engl. Customer to Customer – C2C)
e) poslovanje države s tvrtkom (engl. Government to Business – G2B)
f) poslovanje države s potrošačem (engl. Government to Customer – G2C)
g) poslovanje države s drugom državom (engl. Government to Government – G2G)
h) poslovanje unutar javne administracije (engl. Government to Employee – G2E).
18Bosilj Vukšić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004., str.57
Elektroničko poslovanje
B2B
B2C
C2B
C2C
G2B
G2C
G2G
G2E
16
Izvor: izradio autor prema: Bosilj Vukšić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element,
Zagreb, 2004., str.57 i 66
Najvažniji razlozi uporabe elektroničkog poslovanja jesu:
a) Bolje iskorištavanje svih raspoloživih poslovnih sredstava
b) Ostvarivanje što bolje tržišne konkurentske pozicije na tržištu
c) Ostvarivanje boljih poslovnih učinaka
d) Veći komfor u radu radnika19
e) Smanjenje troškova poslovanja (smanjenje troškova sastoji se u smanjenju
papirologije, smanjivanju zaliha gotovih proizvoda, smanjenju troškova marketinga itd. )
f) Poboljšanje komunikacije s kupcima (omogućava se posjetiteljima postavljanje
pitanja o proizvodima i uslugama, kupovanje proizvoda te učenje o tome kako se
proizvodi koriste) itd.
Elektroničko poslovanje nosi sa sobom i mnoge prednosti za kupce. Na internetu kupac
ovdje može pronaći željene proizvode ili usluge, može ih kupiti u bilo koje doba dana ili
noći, izbjegava gubitak vremena utrošenog na prijevoz, čekanje u redovima, i to sve
sjedeći za računalom kod kuće, na poslu, u hotelu ili na putu. Elektroničko poslovanje je
pozitivno i iz sigurnosnih razloga te iz razloga nižih cijena jer prodavatelji ne moraju
trpjeti trošak prostora i skupih komunalija. Elektroničkim poslovanje profitira i društvo u
cijelost i to na način da se omogućava kupovina iz vlastitog doma što utječe na manji
promet i zagañenost.
Posredstvom web kataloga osigurava stalno ažurne informacije. Ovakav se katalog može
pretraživati neovisno o mjestu u kojemu se kupac nalazi ili vremenu, može napraviti
narudžbu i izvršiti plaćanje.
Kupac može koristiti bilo koju elektroničku prodavaonicu. Vlasnici ovakvih
prodavaonica moraju uložiti mnogo truda, znanja i kreativnosti da bi kupcima ponudili
neku robu bolje, jeftinije ili kvalitetnije od konkurencije. Elektroničke maloprodajne
prodavaonice moraju odlučiti koje će proizvode prodavati i na koji način, kakav će model
19 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 282
17
i tehniku plaćanja upotrijebiti, u kojem će vremenskom razdoblju izvršiti isporuku, kakav
će biti prikaz virtualne prodavaonice i sl.
Osim navedenih koristi za pojedince i organizacije,
Odreñeni proizvodi dostupni su po nižim cijenama, što ih čini dostupnima onima s
manjim prihodima.
Ljudima koji žive u udaljenim krajevima omogućeno je virtualno učenje i sl. Ipak, povrh
navedenih prednosti, suvremeno elektroničko poslovanje za sobom nosi i odreñene rizike
koji još uvijek odreñenoj skupini kupaca predstavljaju veliku prepreku u prihvaćanju
ovog oblika poslovanje. Neki od problema su problemi sigurnosti na Internetu,
mogućnost zlouporabe, loša softverska podrška, privatnost, nedostatak povjerenja u
virtualnoj kupnji, neureñeni zakoni i propisi o elektroničkom poslovanju i sl.
3. AUTORSKO PRAVO
Radi boljeg razumijevanja same zaštite valja podrobnije objasniti autorsko pravo, njegov nastanak, razvoj i ulogu u današnjem svijetu. Stoga su u ovom poglavlju obrañene sljedeće tematske jedinice: 1) razvoj autorskog prava u Hrvatskoj, 2) ustevne odredbe o autorskom pravu, 3) Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, te autorskopravni aspekti 4) web stranica, 5) Internet adresa, 6) računalnih programa i 7) video igara. .
3.1. RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA U HRVATSKOJ
Ureñenje autorskog prava u Hrvatsko je od samostalnosti do danas prošlo kroz
čitav niz promjena, koje su bile rezultat potrebe prilagodbe novonastalim društvenim
odnosima.
Autorsko pravo je u Hrvatskoj bilo regulirano Zakonom o autorskom pravu iz 1991.
godine koji je uvelike preuzeo rješenja Zakona o autorskom pravu koji je vrijedio na
području bivše SFRJ. Taj zako nje više puta bivao izmjenjivan i dopunjavan. Najveći
pomak je bio kada se uskladio sa zahtjevima Ugovora o trgovinskim aspektima prava
intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske organizacije (WTO) – Sporazum TRIPs i
usklañen s odredbama Meñunarodne konvencije za zaštitu umjetnika izvoñača,
18
proizvoñača fonograma i organizacija za radiodifuziju te s odredbama Konvencije o
distribuciji signala za prijenos programa preko satelita.
Razvoj tehnologije je znatno utjecao na ureñenje autorskog prava više nego na
bilo koje drugo ureñenje, te ga je stoga trebalo prilagoditi zahtjevima novog,
informatičkog i modernog svijeta. Stoga je 2003. godine donesen novi Zakon o
autorskom pravu i srodnim pravima kojim Hrvatska ispunjava obveze koje je preuzela iz
tzv. Internet ugovora Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo: WIPO Ugovora o
autorskom pravu, WIPO Ugovora o izvedbama i fonogramima kao i obveze preuzete
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s EU po kojem treba uskladiti autorskopravni
sustav s pravnom stečevinom Europske unije, te zajamčiti razinu zaštite intelektualnog
vlasništva sličnu razini koja postoji u Europskoj uniji.
Za razliku od prijašnjeg Zakona o autorskom pravu, Zakon o autorskom pravu i
srodnim pravima smatra kako je autorsko pravo jedinstveno pravo koje se sastoji od
ovlaštenja različitih po svojoj naravi. Ovim zakonom detaljnije se ureñuje područje
kolektivnog ostvarivanja prava, odnosi korisnika predmeta zaštite i udruga za kolektivno
ostvarivanje prava po uzoru na druge države članice EU. Zakon takoñer ureñuje
kolektivno ostvarivanje prava kao specijaliziranu djelatnost udruge za kolektivno
ostvarivanje prava koja takvu djelatnost može obavljati samo na temelju posebnog
odobrenja nadležnog Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, uz udovoljavanje
traženim zahtjevima. Zakon je prihvatio model kolektivnog ostvarivanja prava prema
kojem samo jedna udruga može ostvarivati prava koja se odnose na pojedinu vrstu
nositelja autorskog prava, odnosno srodnih prava. Takvo rješenje prihvaćeno je u većini
država svijeta, pa tako i državama članicama EU i kandidatima za članstvo u EU.
Zakon nadalje ureñuje odreñivanje naknada za korištenje predmeta zaštite
autorskog prava, odnosno srodnih prava. Predviña se takoñer i inspekcijski nadzor
Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo nad radom udruga za kolektivno
ostvarivanje prava. Zakon podrobno ureñuje i područje zaštite autorskog prava i srodnih
prava u slučaju povrede, usklañeno s kaznenopravnim i prekršajnopravnim sustavom
19
Republike Hrvatske. Zakonom se, takoñer, posebnom glavom ureñuje i područje
primjene Zakona obzirom na meñunarodnopravni karakter autorskog prava i srodnih
prava. Prijelaznim i završnim odredbama utvrñuju se pravila o primjeni ovog Zakona
koja su takoñer usklañena s meñunarodnim ugovorima i pravnom stečevinom EU-a.
Novelama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Republika Hrvatska
uskladila je svoj autorskopravni poredak sa pravnom stečevinom Europske Unije i time
ispunila obveze koje su pred nju stavljene Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.
Ipak, pred Hrvatskom je vrlo zahtjevno razdoblje dosljedne primjene implementiranih
odredbi, osobito glede kolektivnog ostvarivanja prava, te efikasnog ostvarivanja zaštite
autorskopravnih ovlaštenja sudskim i izvansudskim putem.20
3.2. USTAVNE ODREDBE O AUTORSKIM PRAVIMA
Iako se donedavno autorskom pravu nije davao preveliki značaj, danas se ono
smatra jednim od najvažnijih i najznačajnijih grana pravnog sustava u Hrvatskoj, ali i
šire.
Ustav Republike Hrvatske je hijerarhijski najviši pravni akt i u 68. članku navodi
kako: “Jamči se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne
vrednote.
Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga,
kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.”21
20 Jug Duraković M., Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s naglaskom na promjene uvjetovane usklañivanjem s pravnom stečevinom EU, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split, 3/2009, str. 613-614 i 627 21 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, čl.68
20
Kako bi se što bolje shvatila suština Ustava i njegova cilja da stvori odreñeni
pravni poredak, a time i zaštiti autorsko pravo kao takvo, Ustav se treba promatrati malo
šire od same odredbe iz članka 68. Osim ustavnih jamstava i ustavnopravne zaštite
sloboda i prava grañana, Ustav ima i svojevrsnu funkciju poticaja.22 Osim što u članku
49. stavku 4. navodi kako država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje
grañana, on takoñer u već spomenutom članku 68. navodi kako država potiče i pomaže
razvitak znanosti, kulture i umjetnosti te potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.
Takvi se poticaji mogu smatrati najvrjednijim normama Ustava, ali nikako ne
smijemo zanemariti i ustavna jamstva bez kojih poticajne norme ne bi bile toliko
učinkovite. Kao neka od najvažnijih jamstava jesu jamstvo prava vlasništva, prava
nasljeñivanja, jamstvo poduzetničke i tržišne slobode itd.
Uz sve navedno, važno je naglasiti i vezu temelja autorskog prava sa jamstvima
štovanja i pravne zaštite dostojanstva, ugleda i časti, slobode mišljenja i izražavanja misli
i prava na slobodno izražavanje.
Kako bi se omogućila što bolja zaštita autorskih prava, kako grañanskopravna i
upravnopravna, tako i kaznenopravna, važno je poštivati i pravo na pravičnog suca koje
je propisano člankom 29. Ustava.
Osim navedenih načina zaštite postoji i zaštita prava putem ustavne tužbe.
Ustavnu tužbu može podnijeti svaka fizička i pravna osoba ako smatra da su joj odlukom
sudbene, upravne vlasti ili nekih drugih tijela povrijeñena Ustavom utvrñena prava ili
slobode. Važno je naglasiti kako se tužba može podnijeti samo onda kada su iscrpljeni svi
drugi dopušteni pravni putevi. Kako je Zakonom o parničnom postupku odreñeno da je u
sporovima iz autorskog prava uvijek dopuštena revizija23, to znači da se ustavna tužba
može podnijeti tek nakon što su donesene odluke u prvostupanjskom postupku, postupku
22 Crnić J., Ustavne odredbe o autorskom pravu, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 1/2000, str.17-18 23 Zakon o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, čl.382 st.4 toč.3
21
povodom žalbe i postupku povodom revizije. Iznimno, može se podnijeti ustavna tužba i
prije nego što su iscrpljeni drugi pravni putevi ako je potpuno očito da se pobijanim
aktom ili nedonošenjem akta grubo vrijeñaju ustavna prava ili slobode i da bi se
nepokretanjem postupka za tužitelja mogle dogoditi teške i nepopravljive posljedice.24
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana primitka odluke kojom se čini povreda
nekog ustavnog prava ili slobode.
Iz svega navedenog proizlazi kako tužbu nije moguće podnijeti u slučaju zadiranja u
autorsko pravo od strane drugih subjekata privatnog prava, već u okviru redovitog
sudovanja.
3.3. ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA
3.3.1. POJAM AUTORSKOG DJELA
Predmet zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ureñuje sljedeće stavke:
a) autorsko pravo – pravo autora na njihovim djelima iz književnoga, znanstvenog i
umjetničkog područja,
b) srodna prava:
c) ostvarivanje (individualno i kolektivno) autorskog prava i srodnih prava,
d) zaštitu autorskog prava i srodnih prava u slučaju povrede i
e) područje primjene Zakona.
Sustavom pravnih pravila daje se zaštita djelu ljudskog intelekta, uglavnom s
područja književnosti, znanosti ili umjetnosti. U članku 5. Zakon govori: „Autorsko djelo
je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja
koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost
ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije odreñeno.
24 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine 49/02, čl. 59
22
U istom članku navode se primjeri autorskih djela, tzv. otvorena lista djela25:
a) jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi),
b) glazbena djela, s riječima ili bez riječi,
c) dramska i dramsko-glazbena djela,
d) koreografska i pantomimska djela,
e) djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na
materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,
f) djela arhitekture,
g) djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,
h) fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
i) audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan
kinematografskom stvaranju),
j) kartografska djela,
k) prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.“
„Autorsko djelo mora biti izvorno s aspekta svog tvorca i mora imati individualni
karakter koji će ga razlikovati od svih sličnih djela i činiti ga naročitim u smislu osobnosti
i duhovnosti autora. Dakle, ono što je bitno jesu originalnost i individualni karakter djela,
bez obzira na način i oblik izražavanja te vrstu ili namjenu djela, ili njegovu praktičnu
vrijednost.“26
Ukratko, za autorsko djelo bitna su četiri elementa:
a) treba se raditi o originalnoj intelektualnoj tvorevini,
b) tvorevina mora biti s književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja,
c) tvorevina treba imati individualni karakter i
d) tvorevina treba biti izražena.
Autrsko djelo može biti ili dovršeno, ili nedovršeno, naslov te dijelovi autorskog djela
koji sadrže bitne, već navedene elemente. Naslov autorskog djela koji ne sadrži te
elemente, a koji je korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste
25 Tomić T., Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Suvremeno poduzetništvo, Zagreb, 12/2003, str. 146 26 Mintas Hodak Lj., Pravno okruženje poslovanja, MATE d.o.o., Zagreb, 2010., str. 184
23
ako bi mogao izazvati zabunu o autoru.27
Člankom 6. odreñeno je kako su i prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge
prerade autorskog djela, koje su originalne intelektualne tvorevine individualnog
karaktera, zaštićene su kao samostalna autorska djela. Prijevodi službenih tekstova iz
područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi
službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.
Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge grañe kao što su enciklopedije,
zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih
elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.28
Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički
koncepti kao takvi.
Nisu predmetom autorskog prava:
a) otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni,
uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga službena djela,
kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti,
b) dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih
informacija.
Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog
prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti
zaštićenih autorskih djela, koja je prihod državnog proračuna i koristi se za unaprjeñenje
odgovarajućeg stvaralaštva s odgovarajućeg područja.29
3.3.2. POJAM AUTORA
Autor djela je fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo. Njemu pripada autorsko
pravo na njegovom autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.30 Ako više
27 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 5 st. 4 i 5 28 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl.7 29 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl.8 30 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 9
24
autora stvori jedno djelo radi se o koautorstvu, a ako dva ili više autora sastavi svoja već
stvorena autorska djela radi njihova zajedničkog korištenja, radi se o autorima
sastavljenih djela.
Koautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom autorskom djelu, tako
da svakome pripada dio toga autorskog prava računski odreñen razmjerno prema cijelom
autorskom pravu (koautorski dio). U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su
jednaki. Za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak
svih koautora. Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je
protivan načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano
šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora. Ako se ne postigne
suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela odluku o
tome će donijeti sud na zahtjev bilo kojeg od koautora.31
Meñusobni odnosi autora sastavljenih djela ureñuju se ugovorom. Ako ugovorom
ili zakonom nije drukčije odreñeno smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju pravo
na jednaki udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.32
Autorom se takoñer smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na
uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela,
dok se ne dokaže suprotno. Ako autor nije poznat, niti se može odrediti na gore naveden
način, smatra se da je autorsko pravo ovlašten ostvarivati:
a) za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao,
b) za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila.33
Važno je naglasiti kako pravna osoba nikako ne može biti autorom autorskog djela,
već ga može samo iskorištavati i to pod precizno definiranim uvjetima koji mogu biti
definirani ugovorom ili odreñeni zakonom.
31 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 11 32 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 10 33 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 12
25
Autorom se smatra osoba koja je na djelu naznačena kao autor, te bi radi
izbjegavanja nesporazuma trebalo djelo potpisati ili označiti znakom © uz navoñenje
nositelja autorskih prava i godine prvog izdanja djela.
Kako bi se evidentiralo vrijeme kad je autorsko djelo nastalo, bilo bi korisno djelo
pohraniti kod za to predviñene agencije (Hrvatska autorska agencija), ili kod javnog
bilježnika, odvjetnika, ili da autor sam sebi pošalje djelo preporučenom pošiljkom.34
3.3.3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA
Autorska prava sadrže moralna prava autora kojima se štite osobne veze autora i njegova
djela. Ta prava jesu:
a) pravo prve objave (članak 14.),
b) pravo na priznanje autorstva (članak 15.),
c) pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora (članak 16.) i
d) pravo pokajanja (članak 17.).
Autor jedini ima isključivo pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim
uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno, a do objave autorskoga djela
autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela.
Takoñer, ukoliko djelo koriste druge osobe, one su dužne pri svakom korištenju
naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako
način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navoñenje autora.
Ukoliko korištenje autorskog djela ugrožava autorovu čast ili ugled, on ima pravo
usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega autorskog djela, te
uništenju kao i svakom korištenju, te takoñer ima pravo opozvati pravo na iskorištavanje
svog autorskog djela, i njegovo daljnje korištenje, uz popravljanje štete korisniku toga
prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. To pravo imaju i autorovi
34 Mintas Hodak LJ. i dr., supra bilj. 26, str. 185
26
nasljednici ako je to autor odredio oporukom, ili dokažu da je autor za života ovlašteno
pokušao ostvariti to pravo ali je bio spriječen.
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što
ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije odreñeno.
Imovinska prava su razna prava iskorištavanja djela, a obuhvaćaju:
a) pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),
b) pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
c) pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i
d) pravo prerade.
Pravo reproduciranja je isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više
primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo
kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje kojim
se pojmom označava utvrñivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću
podlogu.35
Pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka
autorskog djela prodajom ili na koji drugi način te njihova nuñenja javnosti u tu svrhu. S
prvom prodajom ili drugim prijenosom vlasništva nad izvornikom ili primjercima
autorskog djela na području Republike Hrvatske, od strane nositelja prava ili uz njegov
pristanak, iscrpljuje se pravo distribucije u pogledu tog izvornika odnosno tih primjeraka
autorskog djela za područje Republike Hrvatske. Iscrpljenjem prava distribucije ne
prestaje pravo iznajmljivanja autorskog djela, pravo autora da odobri ili zabrani izvoz ili
uvoz izvornika ili primjeraka djela u odreñenu državu, kao i pravo na naknadu za javnu
posudbu djela. U pogledu zbirki iscrpljenje prava distribucije se odnosi samo na daljnju
prodaju.36
Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti. To pravo obuhvaća,
35 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 19 36 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 20
27
osobito:
a) pravo javnog izvoñenja,
b) pravo javnog prikazivanja scenskih djela,
c) pravo javnog prenošenja,
d) pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela,
e) pravo javnog prikazivanja,
f) pravo radiodifuzijskog emitiranja,
g) pravo radiodifuzijskog reemitiranja,
h) pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja,
i) pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.37
Pravo prerade isključivo je pravo na prevoñenje, prilagoñavanje, glazbenu obradu ili koju
drugu preinaku autorskog djela.38
Zakon spominje i ostala prava koja pripadaju autoru. Ta prava su:
a) pravo na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo javno
korištenje,
b) pravo na naknadu za javnu posudbu,
c) pravo slijeñenja,
d) pravo pristupa autorskom djelu i
e) pravo zabrane javnog izlaganja autorskog djela
Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja, autor djela za koja
se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti
reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno
ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih
ureñaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.39
Autor ima pravo na primjerenu naknadu, i onda kada se izvornik ili primjerci njegova
37 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 21 38 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 31 39 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 32
28
djela u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posuñuju posredovanjem javnih
knjižnica40 i to bez obzira ostvaruje li se posuñivanjem neka materijalna korist ili ne.41
U slučaju kada se izvornik likovnog djela preprodaje, autor ima pravo na
odgovarajući udio od prodajne cijene ostvarene svakom preprodajom toga izvornika koja
uslijedi nakon njegova prvog otuñenja od strane autora.42
Autor ima pravo zahtijevati od vlasnika ili neposrednog posjednika izvornika ili
primjerka autorskog djela da mu omogući pristup njegovom djelu, ako je to neophodno
radi izrade primjeraka autorskog djela ili prerade autorskog i ne protivi se bilo kojem
zakonitom interesu vlasnika, odnosno posjednika.43
Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i
industrijskog dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom otuñenja
izvornika ili primjeraka toga djela, pod odreñenim okolnostima zabraniti vlasniku
njegovo izlaganje javnosti.44
3.3.4. AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU
Isto kao i svako drugo imovinsko pravo i autorsko pravo može sudjelovati u
pravnom prometu. Prema tome, ono može biti predmetom nasljeñivanja ili predmetom
prava iskorištavanja.
Pravo iskorištavanja osniva se sklapanjem ugovora, čiji su bitni dijelovi
a) predmet ugovora
b) način korištenja
c) korisnik
d) pravo na naknadu i 40 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 33 41 Mintas Hodak Lj. supra bilj. 26, str. 189 42 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 34 43 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 39 44 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 40
29
e) mogućnost izmjene ugovora.
3.3.5. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA
Prema općoj odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko pravo
traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je
autorsko djelo zakonito objavljeno. Ako su koautori nositelji zajedničkoga autorskog
prava na stvorenom autorskom djelu, taj se rok računa od smrti koautora koji je najduže
živio.
Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu ili na autorskom djelu objavljenom
pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela. Ako se trajanje
autorskog prava računa od zakonite objave autorskog djela, a to djelo se objavljuje u
svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama, taj se rok za svaki takav dio
računa zasebno.
Ako se trajanje autorskog prava ne računa ni od smrti autora, niti je autorsko djelo
bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset godina od kada je
autorsko djelo nastalo.
Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno
koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda
autora.
3.4. AUTORSKOPRAVNI ASPEKTI WEB STRANICA
Web stranice su u suvremenom poslovanju postale snažno sredstvo promicanja
poslovanja poduzeća, širenja trgovine i razvoja marketinga. One su izvor cjelovitih i lako
dostupnik informacija o poduzetniku i njegovoj ponudi.
30
Kod autorskog prava na web stranicama potrebno je postaviti strogu granicu izmeñu
autorskog prava koje postoji na tekstovima, fotografijama, grafikama i sličnim sadržajima
koji su na web stranici i izmeñu autorskog prava na sadržajima koji su djelo web
dizajnera.
Dakle, autorsko pravo na sadržajima koji se nalaze na web stranici, kao što su tekst,
fotografije, grafike i sl. pripadaju stvarnim autorima tih sadržaja, jer svaki od tih
segmenata predstavlja zasebno autorsko djelo koje ima svoj pravni život i status, a
dizajner web stranice ima autorsko pravo nad kreacijom web stranice.
Ako vlasnik web stranice svoje materijale na kojima ima autorsko pravo daje dizajneru
koji po njegovoj narudžbi kreira web stranicu, taj vlasnik ima se smatrati nositeljem
autorskih prava na tim materijalima. Ako odluči na svoju web stranicu staviti neki
materijal na kojem nema autorska prava, mora zatražiti pismeni pristanak nositelja.
Ukoliko se ugovorom ne uredi drugačije, web dizajner zadržava svoja autorska prava nad
kreacijom postavljenim na web stranici.
Posebam slučaj je kada zaposlenik u sklopu svog radnog mjesta i temeljem svog ugovora
o radu kreira web stranicu jer onda u tom slučaju autorsko pravo pripada njegovom
poslodavcu, a ako web stranicu stvara osoba s kojom naručitelj nije u radnom odnosu,
onda autorsko pravo pripada stvarnom stvaratelju web stranice.
Da bi se izbjegli odreñeni nesporazumi, vrlo je važno ugovorom precizno utvrditi prava i
obveze stranaka ugovora.
Do povrede autorskog prava može doći neovlaštenim reproduciranjem ili korištenjem
web stranice u nedopuštene svrhe ili bez odobrenja nositelja autorskog prava,
postavljanjem linkova bez dopuštenja autora itd.45
45 Zlatović D., Položaj autorskog prava u informacijskom društvu, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 3/2009, str. 40-41
31
3.5. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT INTERNET ADRESA
Općepoznata je činjenica da jedini način kako bi se očuvala vlastita nazočnost na
Internetu jest putem Internet adresa. Dio Internet adrese koju osoba koristi kao oznaku
svog identiteta jest tzv. Domain Name i on se upisuje iza oznake @. Top Level Domain
je jedinstveni pokazatelj mreže koji ukazuje na komercijalnu mrežu (.com), vojnu mrežu
(.mil) ili udrugu grañana (.org).
Internet adrese su postale ekvivalent za tvrtke i njihove proizvode i usluge, te je
postala sve naglašenija konkurencija za odreñeni broj adresa koje su slične tvrtki, ili
njihovim proizvodima i uslugama. Samim time su sporovi u vezi Internet adresa postali
sve učestaliji.
Na početku se registracija adresa obavljala preko Internet Network Inforation
Center-a u kojem se radilo po načelu “first come, first served” i pritom se nije vodilo
računa o mogućoj zlouporabi žiga već samo je li neki naziv Internet adrese zauzet ili ne.
kasnije je regulaciju preuzeo Network Solution, Inc. koji je pružao zaštitu autorskih prava
i prava intelektualnog vlasništva općenito, na način da je nositelj prava bio ovlašten
podnijeti mu zahtjev za prijenos ili gašenje adrese, zajedno za zahtjevom za naknadom
štete. 46
Osim što bi se korištenjem tuñe Internet adrese povrijedilo subjektivno pravo
njenog nositelja, nepostojanje pavnog sustava koji bi regulirao korištenje Internet adresa
mogao bi uzrokovati mnogo veće probleme kao što su: nelojalnu tržišnu utakmicu,
neosnovano bogaćenje, korištenje ugleda konkurenta i mnoge druge.47
46 Radin D., Zaštita Internet adresa, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2/2001, str. 87-89 47 Radin D., supra bilj. 46, str. 111
32
3.6. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT RAČUNALNIH PROGRAMA
Niti Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima niti Direktiva o zaštiti računalnih
programa ne daju definiciju računalnih programa. Opravdanje za to se nalazi u činjenici
da bilo koja definicija koja će se dati u nekom odreñenom trenutku, nakon nekog
vremena će postati zastarjela. Prema WIPO-u računalni programi jesu “skup instrukcija
koje su sposobne, kad su inkorporirane na neki strojno čitljivi nosač, djelovati na ureñaj
sa sposobnošću procesiranja informacija tako da on izrazi, izvede ili postigne odreñenu
funkciju ili zadatak ili rezultat”.48
Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima računalni program je zaštićen
kao jezično djelo ako je izvoran u smislu da predstavlja vlastitu intelektualnu tvorevinu
svog autora. Pojam računalni program obuhvaća izražaj računalnog programa u bilo
kojem obliku uključujući i pripremni dizajnerski materijal. Ideje i načela na kojima se
zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i ona na kojima se zasnivaju
njegova sučelja, nisu zaštićena autorskim pravom.49
Autor računalnog programa ima isključivo pravo izvršiti ili odobriti:
a) trajno ili privremeno reproduciranje računalnog programa bilo kojim
sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomično ili u cijelosti, to uključuje i učitavanje,
prikazivanje, izvoñenje, prenošenje ili pohranu računalnog programa za koje je potrebno
takvo reproduciranje,
b) prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu izmjenu računalnog programa
te reproduciranje rezultata tih izmjena, s time da prava osobe koja je izmijenila program
ostaju nedirnuta,
c) distribucije izvornika ili primjeraka računalnog programa, u bilo kojem obliku,
kao i njihovo iznajmljivanje.50
Za prve dvije navedene stavke nije potrebno odobrenje nositelja prava, ako su te
48 Puškarić M., Autorskopravna zaštita računalnih programa, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 3/2006, str. 67 49 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 107 50 Zlatović D., supra bilj. 45, str. 34
33
radnje zakonitom stjecatelju neophodne za korištenje računalnog programa u skladu s
njegovom namjeravanom svrhom, uključujući i za ispravljanje pogrešaka.51
Osobi koja ima pravo koristiti računalni program ugovorom se ne može zabraniti
izrada sigurnosnog primjerka, ako je to potrebno za to korištenje programa52, dok osoba
koja ima pravo koristiti kopiju računalnog programa, ovlaštena je bez odobrenja nositelja
prava, promatrati, proučavati ili ispitivati rad programa radi utvrñivanja ideje i načela na
kojima se zasniva bilo koji element programa, ako to čini prilikom izvoñenja bilo koje od
radnji učitavanja, prikazivanja, izvoñenja, prenošenja ili pohranjivanja računalnog
programa, koju je ovlaštena poduzimati.53
U članku 12. Zakona navode se moguće povrede autorskog prava na računalnom
programu. To se sljedeće:
a) bilo kojom radnjom distribucije primjerka računalnog programa za koji se zna
ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeñeno tuñe pravo,
b) posjedovanjem, u komercijalne svrhe, primjerka računalnog programa za koji
se zna ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeñeno tuñe pravo,
c) bilo kojom radnjom distribucije ili posjedovanjem u komercijalne svrhe bilo
kojeg sredstva čija je jedina namjena olakšati neovlašteno uklanjanje tehničkog ureñaja
koji služi za zaštitu računalnog programa ili osujetiti rad toga ureñaja.
3.7. AUTORSKOPRAVNI ASPEKT VIDEO IGARA
Postoje odreñene specifičnosti vezane uz autorskopravni status video igara, posebno
zbog toga što se pojam računalnog programa ponekad pokušava protegnuti i na pokretne
slike na video zaslonu generirane programom.
51 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 110 st.1 52 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 110 st. 2 53 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 110 st. 3
34
Važno je naglasiti kako se video igre sastoje, u pravilu, od dva elementa od kojih
je svaki za sebe autorskopravno zaštitljiv. Jedan od tih elemenata je računalni program u
konzoli igre i animirani audiovizualni prikaz koji računalni program projicira na video
zaslon kad se on aktivira. Pokretne slike na video zaslonu mogu uživati, i kad
udovoljavaju pretpostavci originalnosti uživaju autorskopravnu zaštitu kao audiovizualna
djela.
Autorskopravni status računalnih program nije identičan autorskopravnom statusu
audiovizualnih djela jer prava na računalnom programu mogu biti povrijeñena bez
istodobne povrede prava na audiovizualnom prikazu, a isto tako, moguća je i povreda
prava na audiovizualnom prikazu, bez povrede prava na računalnom programu.54
4. METODE I TEHNIKE ZAŠTITE PRAVA NA
INTERNETU
U ovom poglavlju opisuju se najvažnije metode i tehnike zaštite prava vezanih za
Internet, a ta su: 1) fizički sustav zaštite, 2) provjera pristupa, 3) kriptografija, 4)
digitalni certifikat, 5) digitalni potpis, 6) digitalni vremenski biljeg, 7) steganografija,
8) vatreni zid, 9) sigurnosne kopije i 10) kerberos.
Kako bi se spriječila zlouporaba informacijskih sustava potrebno je osmisliti
odgovarajući sustav njihove zaštite. Takav sustav mora pružati tri oblika zaštite:
1) zaštitu informacijskog sustava od neovlaštenog pristupa
2) antivirusna zaštita i
3) zaštita tajnosti podataka.
Važno je naglasiti kako je potrebno uspostaviti sve oblike zaštite, a ne samo neke i zo na
najvišim razinama.
54 Puškarić M., supra bilj. 48, str. 68
35
4.1. FIZIČKI SUSTAV ZAŠTITE
Fizički sustav zaštite podrazumijeva one tehnike i metode zaštite materijalne
osnovice informacijskog sustava od neovlaštenog fizičkog pristupasamom sustavu i
korištenju njegovih resursa. Fizička zaštita može se sastojati od neposredne fizičke zaštite
od strane službe osiguranja, adekvatnog alarmnog sustava, sustava nadzora prostorija i
okoline. Takve metode su vrlo pouzdane, ali i nepraktične jer su jako skupe i mogu
ometeti uobičajeni rad informacijskog sustava.55
4.2. PROVJERA PRISTUPA
Provjera pristupa je jedna od najčešćih logičkih metoda zaštite informacijskih
sustava. Provjera pristupa može se podijeliti na dva postupka: 1) postupak identifikacije
2) postupak autorizacije.
Identifikacijom se provjerava ima li korisnik pravo pristupa, a autorizacijom se
utvrñuju njegova prava i ovlaštenja nakon pristupa. Tako korisnik najčešće mora upisati
šifru (password) i korisničko ime (user name), dok postoje i moderniji sustavi koji
omogućavaju identifikaciju uz pomoć ureñaja kojima se identitet provjerava preko
megnetskih kartica, analizom otisaka prsta, analizom zjenice oka, analizom glasa i sl. Za
pravilno postavljanje lozinki potreban je njen pravilan odabir, često mijenjanje i zaštita
datoteka s lozinkama. Poželjno je da ima minimalno 7 znakova, kombinacija nasumičnih
slova i brojki, koje se ne koriste u svakodnevnom govoru.56
4.3. KRIPTOGRAFIJA
Kriptografija se koristi još od antičkih vremena i još i danas predstavlja
nazamjenjivo sredstvo zaštite pdataka. Koristi se za kodiranje podataka uz algoritme za
enkripciju, koji koriste ključeve u obliku binarnih brojeva, s namjerom da se sigurno
prenesu do svog primatelja. Djelotvornost kriptografije ovisi o algoritmu i dužini ključa.
55 Panian Ž., supra bilj. 7, str. 321 56 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 81-83
36
Kriptografske sustave dijelimo: 1) prema matematičkim operacijama koje se koriste, koje
možemo podijeliti na sustave transpozicije, supstitucije i mješovite i 2) ovosno o tome
koriste li se pošiljatelj i primatelj istim ključem, i dijelimo ih na simetrične i asimetrične
kripto-sustave.57
4.4. DIGITALNI CERTIFIKAT
“Digitalni certifikat je instrument koji služi za provjeru činjenice da odreñeni
javni ključ pripada onome tko bi ga trebao posjedovati.”58 Provjeru izvodi nezavisna
institucija koja posjeduje tzv. certifikacijski autoritet. Njena je uloga provjeravati identitet
fizičke ili pravne osobe koja traži izdavanje digitalnog certifikata i jedino sa tada odoba
osobe moraju fizički pojaviti i predočiti svoje identifikacijske dokumente. Digitalni
certifikat je zapravo digitalni dokument kojim se potvrñuje identitet neke osobe.59
4.5. DIGITALNI POTPIS
Digitalni potpis je tehnika provjere vjerodostojnosti poruka primljenih u
komunikaciji koja se odvija izmeñu udaljenik kompjutora. Sastoji se od dvije funkcije:
omogućava identitet pošiljatelja i provjerava integritet poruke koja se šalje. Radi na
principu da se zbraja sažetak poruke pomoću algoritma, nakon kojeg se taj sažetak
kriptira i šalje primatelju zajedno s porukom. Nakon što primatelj dobije poruku i potpis
može dekriptirati potpis i vidjeti je li se sadržaj poruke mijenjao.60
57 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 83-87 58 Čerić V., supra bilj. 6, str. 305 59 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 87 60 Čerić V., supra bilj. 6, str. 305
37
4.6. DIGITALNI VREMENSKI BILJEG
Digitalni vremenski biljeg se koristi za provjeru kada je neki dokument kreiran,
odnosno kada je zadnji put mijenjan. Slično kao i digitalni potpis, koristi se algoritam za
enkripciju i stvaranje koda koji se potom šalje primatelju.61
4.7. STEGANOGRAFIJA
Steganografija je tehnika koja se koristi stoljećima, a sastoji se od metoda
skrivenog pisanja. Skriveno pisanje se sastoji od ubacivanja važnih poruka u naizgled
bezazlen tekst. Kako bi to sve bilo moguće, koriste se razni komunikacijski programi i
protokoli.62
4.8. VATRENI ZID
“Vatreni zid predstavlja barijeru koja kontrolira promet izmeñu privatne i javne
mreže.” Znači, svrha mu je spriječiti neovlašten pristup podacima i programima. Vatreni
zid i nije “najsretnije” rješenje jer predstavlja preveliko ograničenje korisnicima kod
pristupa i korištenja Interneta.63
4.9. SIGURNOSNE KOPIJE
Sigurnosne kopije predstavljaju svojevrsni backup u slučaju da doñe do
namjernog ili slučajnog brisanja ili mijenjanja podataka. Iako se ne može reći da se radi o
neposrednoj zaštiti, ali ipak predstavlja sredstvo koje prodonosi brzom “liječenju”.
61 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 88 62 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 89 63 Čerić V., supra bilj. 6, str. 306
38
4.10. KERBEROS
Kerberos je mrežni identifikacijski protokol koji omogućava visok stupanj
provjere identiteta osobe koja sudjeluje u mrežnom komuniciranju, korištenjem metode
tajnog kriptografskog ključa.64
5. PRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA NA
INTERNETU
U nastavku ovog poglavlja obrañene različite vrste pravne zaštite autorskih prava: 1)
kaznenopravna zaštita, 2) prekršajnopravna zaštita i grañanskopravna zaštita s
posebnim osvrtom na probleme dokazivanja
5.1. KAZNENOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA
Kaznenopravna zaštita autorskih prava ostvaruje se primjenom Kaznenog zakona
i Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima jer se u oba zakona pojavljuju odredbe
kojima se autorska prava štite od postupaka koji predstavljaju neovlašteno iskorištavanje
autorskih djela. Kaznena djela povrede autorskih prava se nalaze u glavi XVII. Kaznenog
zakona, odnosno u glavi u kojoj su opisana kaznena djela protiv imovine.
Članak 229. Kaznenog zakona nosi naziv “Povreda prava autora ili umjetnika
izvoñača” i govori kako će se onaj tko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga
objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način priopći javnosti tuñe djelo koje se po
zakonu smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to učini, kazniti novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do tri godine, odnosno istom kaznom kaznit će se onaj tko bez navoñenja
imena ili pseudonima autora objavi, prikaže, izvede, prenese ili na drugi način priopći
javnosti tuñe djelo na kojemu je označeno ime ili pseudonim autora ili na nedozvoljen
64 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 89
39
način unese dijelove tuñeg djela u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to učini ili onaj
tko bez navoñenja imena ili pseudonima umjetnika izvoñača, osim ako umjetnik izvoñač
želi ostati anoniman, objavi, prikaže, prenese ili na drugi način priopći javnosti njegovu
izvedbu.65 Kaznena zaštita ovog članka se odnosi na integritet imena odnosno
preudonima autora i njegova djela.66
Posebnu zaštitu uživaju zaštićena kulturna dobra za čiju je povredu propisana
kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine. Zakonodavac, takoñer, strože kažnjava one
koji unište, izobliče, nagrade ili na drugi način bez odobrenja autora, izmijene tuñe djelo
ili unište, izobliče, nagrde, sakate ili na drugi način, bez odobrenja umjetnika izvoñača,
izmijene snimljenu izvedbu umjetnika izvoñača.67
Ako se počinjenjem ovog kaznenog djela pribavi znatna imovinska korist ili se
prouzroči znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske
koristi ili prouzročenja takve štete, to se smatra kvalifikatornom okolnosti i zbog toga se
počinitelj kažnjava kaznom zatvora od šest mjeseci do čak pet godina.68
Članak 230. nosi naziv: “Nedozvoljena uporaba autorskog djela ili izvedbe
umjetnika izvoñača” i njime se štite autorska imovinska prava od neovlaštenog
reproduciranja, umnožavanja, prikazivanja, stavljanja u promet itd. Novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do tri godine kaznit će se onaj tko bez odobrenja autora ili drugog
nositelja autorskog prava, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje, kada je
odobrenje prema odredbama zakona potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, utvrdi na
materijalnu podlogu, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko
granične crte, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti, prevede,
prilagodi, obradi, preradi ili na drugi način uporabi autorsko djelo ili tko bez odobrenja
65 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 229 st. 1, 2 i 5 66 Derenčinović D., Kaznenopravna zaštita autorskih djela znanstvenog sadržaja s posebnim osvrtom na zaštitu od neovlaštene reprodukcije, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2/2001, str. 687 67 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 229 st. 3, 4, 6 68 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 229 st. 7
40
umjetnika izvoñača, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje, kada je odobrenje
prema odredbama zakona potrebno ili protivno njihovoj zabrani, snimi, reproducira,
umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko granične crte, prikaže, izvede,
odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti ili na drugi način uporabi izvedbu umjetnika
izvoñača, odnosno onaj tko u namjeri da omogući neovlaštenu uporabu autorskog djela ili
izvedbe umjetnika izvoñača proizvede, uveze, prenese preko granične crte, stavi u
promet, iznajmi, omogući drugome uporabu ili korištenje bilo koje vrste opreme ili
sredstava kojoj je osnovna ili pretežna namjena omogućiti neovlašteno otklanjanje ili
osujećivanje kojeg tehničkog sredstva ili računalnog programa namijenjenog zaštiti prava
autora ili umjetnika izvoñača od neovlaštene uporabe.69
Takoñer, kaznit će se i osoba kod koje se zateknu predmeti koji su bili
namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje ili su nastali počinjenjem kaznenog djela, a ona
je to znala, mogla ili bila dužna znati, te će se ti predmeti koji su bili namjenjeni ili
uporabljeni za počinjenje kaznenog djela oduzeti, a predmeti koji su nastali samim
počinjenjem kaznenog djela će se uništiti.70
Jednako kao i u prethodnom članku, ukoliko je počinjenjem kaznenog djela
pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je
postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, to će
se smatrati kvalifikatornom okolnosti i samim time će se počinitelj teže kazniti i to
kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.71
Člankom 231. propisuje se povreda prava proizvoditelja zvučne ili slikovne
snimke i prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama. Onaj tko bez odobrenja
proizvoditelja zvučne ili slikovne snimke, kada je odobrenje prema odredbama zakona
potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, emitira, umnoži izravno ili neizravno njihovu
69 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 230 st. 1, 2, 3 70 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 230 st. 4, 6 71 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 230 st. 5
41
zvučnu ili slikovnu snimku, zvučnu ili slikovnu snimku neovlašteno stavi u promet,
iznajmi, uveze, prenese preko granične crte ili učini dostupnim javnosti, ili onaj tkobez
odobrenja nositelja prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama, kada je prema zakonu
takvo odobrenje potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, reemitira emisiju, ili snimi,
umnoži ili stavi u promet snimku njezine emisije kaznit će se novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do jedne godine, a predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za
počinjenje kaznenog djela će se oduzet, a oni koji su nastali počinjenjem kaznenog djela
oduzet će se i uništiti.72
Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela, jednako kao i u prethodna dva članka,
predstavlja kazneneno djelo koje je počinjeno uz pribavljenu znatnu imovinsku korist ili
je prouzročenu znatnu štetu, s tim da je počinitelj postupao s ciljem pribavljanja takve
imovinske koristi ili prouzročenja takve štete.73
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u glavi VI. sadrži kaznene odredbe,
točnije jedan članak (čl.188) koji se odnosi na povredu prava distributera enkriptiranog
satelitskog signala. članak govori kako će se onaj tko bez odobrenja ovlaštenoga
distributera enkriptiranoga satelitskoga signala proizvodi, uvozi, distribuira, iznajmljuje
ili na drugi način stavlja na raspolaganje javnosti, odnosno pruža usluge postavljanja
materijalnog ili nematerijalnog ureñaja ili sustava za dekodiranje takva signala, ako zna
ili je morao znati da taj ureñaj ili sustav poglavito služi za dekodiranje enkriptiranoga
satelitskoga signala kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Kaznit će
se i onaj tko prima enkriptirani satelitski signal koji je dekodiran bez odobrenja njegova
ovlaštenoga distributera ili obavlja daljnju distribuciju takva signala, ako zna ili je morao
znati da je takav signal neovlašteno dekodiran, predmeti koji su bili namijenjeni ili
korišteni za počinjenje kaznenoga djela ili su nastali počinjenjem kaznenoga djela oduzet
će se i uništiti.74
72 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 231 st. 1, 2, 4 73 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, čl. 231 st. 3 74 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 188 st. 1, 3, 5
42
U oba slučaja radit će se o kvalificiranom kaznenom djelu ako je počinjenjem
kaznenog djela pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a
počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve
štete i počinitelji će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina ili kaznom
zatvora do tri godine.75
Valja naglasiti kako se statistički podaci pokazali kako se počiniteljima ovih
kaznenih djela često izriču neprimjerene kazne s obzirom na njihov stupanj krivnje,
pravne posljedice kaznenog djela itd. Time se negativno utječe na politiku kažnjavanja i
slabi se generalnopreventivni učinak kaznenih sankcija. Može se reći i kako se
potencijalnim počiniteljima šalje poruka kako su koristi od počinjenja znatno veće od
štetnih posljedica, te kako se kazneno djelo isplati. Važno je naglasiti i kako je za
učinkovitiju zaštitu autora i njihovih prava potrebno njihovo udruživanje, jer su se akcije
pojedinaca u praksi pokazale neučinkovitima.76
5.2. PREKRŠAJNOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima sadrži, izmeñu ostalog, i prekršajne
odredbe vezane za autorsko pravo. Radi se zapravo o materijalnopravnim odredbama
koje se nalaze u glavi VI. i to u člancima od 189. do 193. U članku 189. odreñuje se da će
se kazniti onaj počinitelj koji:
1. bez odobrenja autora prvi put objavi ili prije objave otkrije javnosti sadržaj ili opis
autorskog djela, ili se bez naznačivanja autora, osim ako je autor u pisanom obliku izjavio
da ne želi biti naveden ili ako način javnog korištenja onemogućava navoñenje autora,
koristi autorskim djelom, ili bez odobrenja autora deformira, sakati ili na bilo koji drugi
način izmijeni autorsko djelo, ili se njime koristi na način koji bi ugrožava ili bi mogao
ugroziti čast ili ugled autora,
75 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07, 80/11, čl. 188 st. 2, 4 76 Derenčinović D., supra bilj. 66, str. 699
43
2. bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno
ostvarivanje autorskog prava reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje
radi distribucije, ili na bilo koji način priopći javnosti ili preradi autorsko djelo, ili se
njime koristi bez plaćanja naknade, ili se na drugi način protupravno koristi autorskim
djelom,
3. distribuira ili posjeduje u komercijalne svrhe primjerak računalnog programa za
koji zna ili ima razloga vjerovati da je to primjerak kojim je povrijeñeno tuñe pravo,
distribuira ili posjeduje u komercijalne svrhe bilo koje sredstvo čija je jedina namjena
olakšati neovlašteno uklanjanje tehničkog ureñaja koji služi za zaštitu računalnog
programa ili osujetiti rad toga ureñaja,
4. bez navoñenja imena, pseudonima ili neke druge oznake umjetnika izvoñača, osim
ako je umjetnik izvoñač u pisanom obliku izjavio da ne želi biti naveden, ili ako način
javnog korištenja onemogućava navoñenje umjetnika izvoñača, javno se koristi njegovom
izvedbom, ili bez odobrenja umjetnika izvoñača deformira, sakati ili na drugi način
izmijeni izvedbu ili se koristi izvedbom na način koji ugrožava ili bi mogao ugroziti čast
ili ugled umjetnika izvoñača,
5. bez odobrenja umjetnika izvoñača ili udruge za kolektivno ostvarivanje prava
umjetnika izvoñača fiksira njegove nefiksirane izvedbe, reproducira, distribuira, skladišti
ili poduzima druge radnje radi distribucije, iznajmi, javno prenese nefiksirane izvedbe,
javno priopći s fonograma ili filma, javno prikaže, radiodifuzijski emitira ili reemitira
njegove nefiksirane ili fiksirane izvedbe, stavi na raspolaganje javnosti, ili se na drugi
način protupravno koristi njegovom izvedbom,
6. bez odobrenja proizvoñača fonograma ili udruge za kolektivno ostvarivanje prava
proizvoñača fonograma reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi
distribucije, iznajmi, stavi na raspolaganje javnosti ili se na drugi način protupravno
koristi njegovim fonogramom,
44
7. bez odobrenja filmskog producenta ili ovlaštenog distributera na kojeg je filmski
producent prenio svoje pravo reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje
radi distribucije, iznajmi, javno prikaže, stavi na raspolaganje javnosti ili se na drugi
način protupravno koristi izvornikom filma ili njegovim umnoženim primjercima,
8. bez odobrenja organizacije za radiodifuziju reemitira njezina emitiranja bežično i
putem žice, reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije,
javno priopći radiodifuzijskim emitiranjem uz plaćanje ulaznice, stavi na raspolaganje
javnosti ili se na drugi način protupravno koristi fiksacijama njezinih emitiranja,
9. bez odobrenja ovlaštenoga distributera enkriptiranoga satelitskog signala,
proizvede, stavi u promet, distribuira, iznajmi, učini dostupnim javnosti, montira ili
prilagodi ureñaj ili sustav za dekodiranje enkriptiranoga satelitskog signala, ili prima
enkriptirani satelitski program koji je neovlašteno dekodiran ili se na drugi način
protupravno koristi enkriptiranim satelitskim signalom,
10. bez odobrenja nakladnika i bez plaćanja naknade nakladniku fotokopira za
privatno ili drugo vlastito korištenje njegova pisana izdanja,
11. bez odobrenja proizvoñača baze podataka reproducira, distribuira, iznajmi, stavi
na raspolaganje javnosti, priopći javnosti ili se na drugi način protupravno koristi
njegovim bazama podataka,
12. osujećuje tehničke mjere za zaštitu autorskog prava i srodnih prava ili
13. uklanja ili preinačuje podatke o upravljanju autorskim pravom i srodnim pravima
u elektroničkom obliku.
Takoñer, u drugim člancima opisane su sankcije za prekršaje koji nastanu ako
počinitelj udruzi za kolektivno ostvarivanje prava zakona ne dostavi potpune podatke o
korištenju prava koje ta udruga kolektivno ostvaruje, u roku od 15 dana od dana
45
korištenja prava, osim ako pravnim poslom nije drukčije ugovoreno ili ako počinitelj
djelatnost kolektivnog ostvarivanja prava iz ovoga Zakona obavlja bez odobrenja
nadležnog tijela ili protivno tom odobrenju.
Prekršaj će se smatrati kvalificiranim ako se počini radi stjecanja imovinske koristi, te
će se samim time i strože sankcionirati.
Za procesne odredbe valja primjeniti one nacedene u Zakonu o prekršajima.
Zbog ogromnog porasta prekršajnih postupaka zbog prekršaja protiv autorskog prava
pokazuje kako rješenja koja nude Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima i Zakon o
prekršajima ne daju dovoljno dobra rješenja. Statistički podaci im sigurno ne idu u prilog,
što dovodi do zaključka kako bi se trebale donijeti mjere koje će poboljšati generalnu i
specijalnu prevenciju ili se bolje pridržavati već postojećih mjera.77
5.3. GRAðANSKOPRAVNA ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA I
PROBLEMI S DOKAZIVANJEM
Dokazivanje je intelektualni proces u sudskom postupku u kojem se postavljanjem i
utvrñivanjem odreñenih činjenica, njihovom analizom i ocjenom dolazi do zaključka o
postojanju neke činjenice, pojave ili prava. Smatra se najvažnijim i najosjetljivijim
dijelom sudskog postupka, jer bez kvalitetnog suñenje nema ni konkretne odluke o
tužbenom zahtjevu. Ukratko, u sudskom postupku stranke su dužne iznijeti sve činjenice
o slučaju i predočiti dokaze kojima se dokazuju postojanje tih činjenica, s tim da je na
tužitelju teret dokaza za osnovanost tužbenog zahtjeva, a na tuženiku je teret dokaza da
tužbeni zahtjev nije osnovan.
U Hrvatskoj osobe mogu tražiti grañanskopravnuzaštitu svojih autorskih prava pred
trgovačkim sudovima i može postaviti sljedeće tužbene zahtjeve:
77 Josipović I., Prekršaji protiv autorskog prava: Realitet i perspektive u svjetlu novog prekršajnog zakonodavstva, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, 2/2002, str. 526
46
1. prestanak radnje koja to pravo vrijeña ili propuštanje takvih ili sličnih radnji u
budućnosti
2. popravljanje nanesene štete
3. plaćanje naknade za neovlašteno korištenje
4. plaćanje zakonom odreñenog penala
5. vraćanje ili naknañivanje svih koristi koje je bez osnove stekla
6. utvrñenje učinjene povrede
7. objavu pravomoćne presude kojom je sud udovoljio zahtjevu za zaštitom
autorskog prava.78
Postoji nekoliko problema u vezi s dokazivenjam koji mogući u parničnom postupku.
Jedan od najzanimljivijih problema, a posebno je važan za ovu temu je, problem
dokazivanja da je druga osoba osujetila učinkovite tehničke mjere za zaštitu ovih prava.
U parničnim postupcima, radi zaštite od osujećivanja tehničkih mjera potrebna su
specijalistička znanja vještaka kako bi sud mogao utvrditi postojanje mjerodavnih
činjenica za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. 79
5.4. KOMPARATIVNI PRIKAZ ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA
U ovom dijelu opisat će se zaštita autorskih prava u stranima zemljama 1) Sjedinjenim
Američkim Državama, 2) Velikoj Britaniji, 3) Njemačkoj, 4) Europskoj Uniji te isto
tako i meñunarodnopravna zaštita s posebnim osvrtom na 4) Bernsku konvenciju.
5.4.1. SAD
Proučavajući kaznenopravnu zaštitu autorskog prava u angloameričkom pravnom krugu
prevladava zaštita samog autorskog djela odnosno objekta autorskog prava, po čemu se
78 Kos J., Problemi u vezi s teretom dokazivanja u sporovima za zaštitu autorskih i srodnih prava, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006, str. 188, 191, 193 79 Kos J., supra bilj. 78, str.195
47
razlikuje od hrvatskog autorskog prava, zaštite istoga u slučaju povrede, kao i općenito
kontinentalnog pravnog kruga, gdje prevladava naglasak na zaštiti samog autora.
Predviñene su znatno oštrije kazne za prekršitelje odredaba autorskog prava, a osobito za
slučajeve povratnika, gdje su propisane kazne upravo izrazito rigorozne.
Zaštita autorskog prava u Sjedinjenim Američkim Državama ureñena je Zakonom
o autorskom prava SAD (engl. Copyright Law of the United States of America), koji
izravno upućuje na Glavu XVIII. United States Code. U spomenutoj glavi, pod naslovom
Kaznena djela i kazneni postupak, u dijelu I. - Kaznena djela, Poglavlje 113. - Kaznena
djela protiv imovine, propisuje nekoliko kaznenih djela koja reguliraju kaznenopravnu
zaštitu autorskog prava u SAD. Najzanimljiviji su “Trafficking in counterfeit labels, illicit
labels, or counterfeit documentation or packaging” (Stavljanje u promet krivotvorenih
znakova, nedopuštenih znakova ili krivotvorene dokumentacije ili ambalaže i “Criminal
infringement of a copyright” (Nedozvoljena uporaba autorskog djela).80
5.4.2. VELIKA BRITANIJA
U Velikoj Britaniji za zaštitu autorskih prava primjenjuje se Copyright, Designs and
Patents Act (Zakon o autorskom, dizajnerskom i petentnom pravu) iz 1998. godine koji
ograničavaju kaznenopravnu zaštitu samo na one počinitelje koji vrše reprodukciju
programa radi stjecanja nezakonite imovinske koristi, ali ne i na one koji ih kopiraju za
osobne potrebe.81
5.4.3. NJEMAČKA
U Njemačkoj se zaštita autorskih prava pruža Zakonom o autorskim pravima iz
1991. godine koji predviña kaznenopravnu odgovornost za svakog tko namjerno i bez
odobrenja nositelja autorskog prava reproducira, distribuira ili javno objavi autorsko
djelo. Njemačka se može pohvaliti statusom zemlje koja je u najvećoj mjeri prihvatila
80 Moslavac B., Kaznenopravne odrednice autorskog prava, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 10/2008, str. 82-84 81 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 158
48
prijedloge Vijeća Europe da unesu kaznena djela sa “minimalne liste”, koja je Vijeće
preporučilo,u svoja kaznena zakonodavstva u Preporuci R(89)9.82
5.4.4. EUROPSKA UNIJA
U Europskoj Uniji autorsko pravo nije bilo jedinstveno ureñeno za sve države
članice. Naravno, postojali su odreñeni elementi koji čine autorskopravni sustav
Europske Unije, ali nikako se ne može reći da postoji potpuno jedinstven sustav. Zato se
zakonodavna djelatnost usmjerila na harmoniziranje pojedinih dijelova autorskopravnih
poredaka država članica, a sve s ciljem postavljanja jedinstvenog poretka.
Europska Unija djeluje na harmonizaciju putem Smjernica ili Direktiva. One se ne
primjenjuju neposredno nego samo odreñuju ciljeve i željene rezultate koji se žele postići
i u tom smislu obvezuju države članice, dok se načini i sredstva za postizanje tih ciljeva i
rezultata ostavljaju na izbor državama članicama.
Tako je na području autorskog prava doneseno čak sedam Smjernica i to usmjerenih na
zaštitu odreñenih subjekata, odreñeno ureñivanje odreñenik oblika korištenja objekata,
odreñivanje trajanja zaštite i odreñivanja minimalnog sadržaja priznatih prava. Radi se o
sljedećim Smjernicama:
a) Smjernica 91/250/EEC o pravnoj zaštiti kompjuterskih programa,
b) Smjernica 92/100/EEC o pravu najma i pravu posudbe i o odreñenim pravima
srodnim autorskom u polju intelektualnog vlasništva,
c) Smjernica 93/83/EEC o koordniniranju odreñenih pravila o autorskom i srodnim
mu pravima koja se primjenjuju u satelitskoj radiodifuziji i kabelskoj retransmisiji,
d) Smjernica 93/98/EEC o harmonizaciji trajanja zaštite autorskog prava i odreñenih
srodnih prava,
e) Smjernica 96/9/EC o pravnoj zaštiti baza podataka,
82 Dragičević D., supra bilj. 1, str. 174
49
f) Smjernica 2001/29/EC o harmonizaciji odreñenih aspekata autorskog prava i
srodnih prava u informatičkom društvu,
g) Smjernica 2001/84/EC o pravu slijeñenja u korist autora originalnih umjetničkih
djela.83
I Hrvatska se u težnjama pristupanja Europskoj Uniji odlučila na usklañivanje svog
prava s pravom Europske Unije, pa je tako i autorsko pravo imalo svoju ulogu u svemu
tome. Prikaz ujednačavanja autorskog prava s pravom Europske Unije će biti usmjeren na
autorsko pravo u informacijskom društvu.
Članovi radne skupine iz Hrvatske su naglasili kako je Hrvatska članica oba
WIPO ugovora, i onog o autorskom pravu i onog o izvedbama i fonogramima. Ukazali su
na probleme kao što su iscrpljene prava distribucije od strane države koje će nakon
stupanja u Europsku Unije biti zamijenjeno iscrpljivanjem od strane same Unije.
Takoñer, ukazali su i na nedostatak odredaba kada su autorska prava zaštićena primjenom
tehnološkij mjera, a odredbe o ograničenjima dopuštaju odreñeno korištenje djela i na
nedostatak odgovarajućih pojmova za odreñene izraze koji su primjenjivani u
Smjernicama.
Pri procjeni usklañenosti autorskopravnog zakonodavstva s onim Europske Unije
pokazalo se da su odredbe relevantnog hrvatskog zakona vrlo bliske odredbama
Smjernice o pravnoj zaštiti računalnih programa.84
5.4.5. MEðUNARODNA AUTORSKOPRAVNA ZAŠTITA
Bernskom konvencijom ustanovljena je Unija za zaštitu prava autora na njihovim
književnim i umjetničkim djelima koju čine sve države na koje se Konvencija
primjenjuje. Republika Hrvatska postala je strankom Bernske konvencije, Pariškog akta
83 Gliha I., Razvoj autorskog prava u Europskoj zajednici, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2/2001, str. 185-186 84 Gliha I., Pregovori Republike Hrvatske i Europske Unije iz područja autorskog prava, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006, str. 27
50
iz 1971. godine, na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. godine.
Konvencija je sklopljena s ciljem, “osiguranja visoke razine zaštite prava autora na
njihovim književnim i umjetničkim djelima te uvoñenja, u mjeri u kojoj je to moguće,
istog režima za sve koji uživaju takvu zaštitu”.
Temeljno načelo Bernske konvencije, načelo nacionalnog tretmana, nalazi se u
članku 5. stavku 1. i glasi: “U vezi s djelima za koja su zaštićeni prema ovoj Konvenciji,
autori uživaju u državama iz Unije, osim u državi iz koje djelo potječe, prava koja zakoni
tih država sada priznaju ili će kasnije priznavati svojim državljanima, a i prava
specijalno priznata ovom Konvencijom”. To znači da je svaka država članica Bernske
unije dužna stranim autorima, u pogledu djela koja uživaju konvencijsku zaštitu, priznati
sva prava koja svojim nacionalnim zakonom, sadašnjim ili budućim, priznaje svojim
državljanima. Na taj je način u odnosima izmeñu država članica Bernske unije uklonjena
mogućnost diskriminacije stranaca.
Ova temeljna načela na kojima počiva Konvencija dopunjavaju i dva osnovna
pravila o uživanju konvencijske zaštite. Jedno od tih pravila je pravilo o neformalnosti
zaštite, prema kojem zaštita ureñena ovom Konvencijom nastaje samim stvaranjem djela
na koje se ona odnosi, što znači da zaštićenom stranom autoru prava priznata ovom
Konvencijom pripadaju bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti upravnopravne prirode,
kao što su pohrana primjeraka djela, registracija djela i sl., i to bez obzira uživa li on ta
prava primjenom načela nacionalnog tretmana odnosno nacionalnog zakona odreñene
države članice Bernske konvencije.
Prema drugom pravilu, tzv. pravilu o nezavisnosti zaštite Konvencije, postojanje
autorskopravne zaštite u bilo kojoj državi članici Bernske unije nezavisno je od
postojanja takve zaštite u državi podrijetla djela, pa stoga činjenica da autor u pogledu
odreñenog djela u državi podrijetla djela ne uživa zaštitu, ili ne uživa odreñeno autorsko
pravo, nema nikakvog utjecaja na nastanak i uživanje te zaštite odnosno toga prava u
drugim državama članicama.85
85 Puškarić M., Meñunarodna autorskopravna zaštita, Hrvatska pravna revija, Zagreb, 9/2006, str. 87
51
Prethodno navedena temeljna načela i pravila sustava meñunarodne
autorskopravne zaštite, kao i osnovne odredbe o uživanju konvencijske odnosno
meñunarodne autorskopravne zaštite, izričito su potvrñena i usvajanjem WTO Sporazuma
TRIPs te odredbama WIPO Ugovora o autorskom pravu (koji se kolokvijalno ponekad
naziva i “Internet” ugovorom), s obzirom da su države stranke tih Ugovora dužne
pridržavati se svih odredaba Bernske konvencije.
Ni Bernska konvencija ni WIPO Ugovor o autorskom pravu ne daju jasne i
precizne odgovore na sva pitanja koja se u nedostatku jednog jedinstvenog
autorskopravnog statuta pojavljuju u svezi s meñunarodnom autorskopravnom zaštitom,
posebno u dijelu koji se odnosi na odreñivanja mjerodavnog prava za autorskopravne
odnose s meñunarodnim obilježjem.
Pojavom digitalnih mreža globalnoga karaktera dostupnih za korištenje zaštićenih
djela, pojavilo se i pitanje primjenjivosti konvencijskih rješenja. Ovo se posebno odnosi
na pretpostavke meñunarodne autorskopravne zaštite i primarnu konvencijsku poveznicu
- prvo izdanje djela (s tim u svezi, postavlja se pitanje što je to “izdavanje” preko
digitalnih mreža), kao i na mogućnost odreñivanja države podrijetla djela u digitalnom
svijetu. Pitanje od posebnog značaja je svakako i pitanje koja je država dužna pružiti
zaštitu, s obzirom da Internet omogućava simultano korištenje i povredu zaštićenog djela
u više država.86
6. YOUTUBE
U ovom poglavlju, kako bi se vidjela i zaštita autorskih prava u praksi, obrañene su
sljedeće tematske cjeline: 1) temeljne značajke YouTubea, 2) pravni problemi
YouTubea, te zaštita autorskih prava s dva gledišta, s gledišta 4) uklanjanja video
zapisa i 5) tehničkih metoda zaštite autorskih prava na YouTubeu.
86 Puškarić M., supra bilj. 85, str. 93
52
6.1. TEMELJNE ZNAČAJKE YOUTUBE-a
YouTube je popularna internetska baza podataka koja služi za razmjenu video
sadržaja gdje korisnici mogu postavljati, pregledavati, komentirati i ocjenjivati video
isječke. Prema općim pravilima korištenja, korisnici mogu postavljati vlastite originalne
uratke i uratke za koje imaju dopuštenje vlasnika autorskih prava, a zabranjeno je
postavljanje pornografskog sadržaja, nasilja, sadržaja koji podržava kriminalne radnje,
sadržaja s ciljem osramoćenja i klevete i reklama, pri čemu YouTube zadržava pravo na
korištenje, preinaku i brisanje postavljenog materijala.87
Utemeljitelji YouTubea su Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivši
zaposlenici tvrtke PayPal. Domena „YouTube.com“ aktivirana je 15. veljače 2005.
godine kao „garažna“ tvrtka koja je tijekom narednih mjeseci stranica razvijana. U
svibnju 2005. godine stranica je predstavljena javnosti, a šest mjeseci kasnije službeno je
počela s radom. YouTube je pokrenut privatnim sredstvima, a investitorska tvrtka
Sequoia Capital u studenom 2005. ulaže 3,5 milijuna, a u travnju 2006. godine još 8
milijuna dolara. U srpnju 2006. godine izvještavano je kako je broj gledanosti video
zapisa dnevno na YouTubeu dosegao čak 100 milijuna. 9. listopada Ugovor je zaključen
13. studenog, a u njemu stoji da YouTube zadržava svojih 67 zaposlenika te da nastavlja
raditi nezavisno od Googlea.88
Googleova akvizicija YouTubea bila je ključna za njegov razvoj. Googleovi
prihodi su 2006. godine iznosili čak 10 milijardi USD, dok je godišnji rast prihoda
iznosio od 70 do 90%.
YouTube funkcionira na način da kada korisnik postavi video zapis na YouTube, on ga
kodira u Flash Video format. Veličina okvira video zapisa je reducirana, a audio zapis je
reduciran na mono-kanalni zvuk. Audio-vizualni ulazni signal je niske vjerodostojnosti
87 www.youtube.com 88 www.wikipedia.com
53
dok je stopa protočnosti video podataka oko 0,2 megabita u sekundi pri kontinuiranom
prijenosu podataka, što je vrlo nisko.89 Iako su ti videozapisi relativno niske kvalitete,
YouTube je doživio megauspjeh uptavo zbog toga što daje razumno učinkovit video
pristup vrlo velikom broju korisnika različitih preferencija.
Sadržaj postavljen na YouTubeu je javan i bilo tko ga može pregledati i kopirati,
ali ga postavljati mogu samo registrirani korisnici. Jedini uvjet jest taj da se prijave putem
e-mail adrese i to potpuno besplatno. Korisnici nemaju ograničenja glede broja video
zapisa koje mogu pogledati ili postaviti, isto tako nemaju nikakvo vremensko
ograničenje.
6.2. PRAVNI PROBLEMI YOUTUBEA
Svojim razvojem, YouTube je privukao pozornost šire mase, medija, pa čak i
politike. Njegovim razvojem, širila se njegova upotreba, povećavao se broj korisnika, ali i
pravnih problema. Javila se dilema: kako okarakterizirati usluge YouTubea? Trebaju li se
autori video zapisa boriti protiv ovog fenomena jer se njime krše njihova autorska prava
ili ga prigrliti jer im on pruža basplatnu promociju?
6.3. UKLANJANJE VIDEO ZAPISA
Kao što je već navedeno, korisnici sami odlučuju koje će video zapise stavljati na
YouTube i u tome YouTube nema neku uredničku ulogu. Ipak postoje neke cenzorske
kontrole koji su navedeni u općim uvjetima poslovanja, a to su zabrana postavljanja
pornografskog sadržaja, nasilja, sadržaja koji podržava kriminalne radnje ili sadržaja
kojima je jedini cilj javno sramoćenje i rušenje ugleda ili časti. Veliku pozornost pridaje
se zabranama postavljanja video zapisa kojima se vrijeñaju autorska prava.
YouTube se pravno uvelike oslanja na američki Zakon o autorskom pravu
(Copyright Act) koji „isključuje davanje pravnih sredstava auorskog prava protiv 89 Brennan D. J., YouTube i radiodifuzijske organizacije, Nov-um, Zagreb, 1/2009, str. 104
54
dobavljača usluga koji sprema materijal, na zahtjev korisnika, u sustav kojim operira ili
koji kontrolira dobavljač usluga“ i na Zakon o autorskom pravu u digitalnom tisućljeću
(Digital Millenium Copyright Act)90.
Prema čl. 512 (c) zadnjespomenutog zakona YouTube može uživati zaštitu koja ta
odredba pruža, odnosno neće odgovarati, ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta:
a) nije znao niti je trebao znati za povrjeñujuću aktivnost
b) ne stječe izravnu financijsku korist tom povrjeñujućom aktivnošću
c) promptno odgovara na upozorenja o uklanjanju sadržaja od strane vlasnika
autorskog prava.
Pritom, valja imati na umu kako se upozorenja o uklanjanju sadržaja uzimaju u obzir
samo ako su ona učinjena u dobroj vjeri. To znači da korisnik koji je postavio video zapis
može tražiti odštetu od davatelja upozorenja, ako je on svjesno i namjerno pogrešno
predstavio materijal za koji je tvrdio da je povrijeñen. Korisnik takoñer može koristiti i
protuupozorenje kako njegov materijal zapravo nije povreñujući. Dakle, ukoliko je
materijal povrjeñujući, odmah će se ukloniti.
Prema čl. 512 (i) ukoliko doñe do opetovanog kršenja autorskih prava može doći do
blokade korisnika. YouTube je konkretizirao ovu odredbu na dva upozorenja ili na dva
uklanjanja materijala s Interneta.
Uz navedeno, najekstremnija močućnost zaštite je otkrivanje korisnika putem e-mail ili
IP adrese i provoñenje sudskog postupka.
90 Brennan D. J., supra bilj. 89, str. 108
55
6.4. TEHNIČKE METODE ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA NA
YOUTUBEU
Digitalnim vodenim žigom utiskuje se jedinstveni identifikator i druge informacije
upravljanja autorskim pravima. Izmeñu ostalog, on treba omogućiti autorima da utvrde
što je od njegova sadržaja dostupno na Internetu.
Osim digitalnog vodenog žiga postoji i nešto što se zove akustički „otisak prsta“. Kako bi
se otkrilo sadrži li neki uradak odreñeno glazbeno djelo, ispituje se mali dio sadržaja
dokumenta, ekstrahiranjem „otisaka prsta“. Taj „otisak prsta“ se usporeñuje s onim
glazbenog djela koje bi se trebalo zaštititi.
Pretraživanjem po ključnoj riječi otkriva se kako je korisnik koji je postavio sadržaj,
opisao materijal te tako može otkriti materijal koji nije na repertoaru nositelja prava.
Iako postoje brojne metode zaštite autorskih prava na YouTubeu, one i dalje nisu
dovoljne kako bi se njihovo kršenje u potpunosti iskorjenilo. Učinkovitost ovih mjera je
relativna jer se u velikoj mjeri ona svoji samo na puka upozorenja ili uklanjanje sadržaja,
bez konkretnih sankcija. To i nema nekog utjecaja na generalnu prevenciju i stvaranje
svijesti korisnika kako će kršenje autorskih prava za sobom povući ozbiljne posljedice i
kako se, samim time, kršenje uopće „ne isplati“.
56
7. ZAKLJUČAK
Svakom jedinicom vremena dolazi do razvoja. Razvijaju se ljudi, razvija se
znanost, razvoja se tehnologija. Razvoj tehnologije dosegao je neviñene razmjere te se
tako ona proširila u svaki segment čovjekova života. Danas je nezamislivo živjeti bez
modernih čuda zabave, komunikacije i poslovanja. Tome uvelike pridonosi i Internet.
Kao što je već navedeno, Internet nam pruža mnoge usluge koje čine život lakšim i
jednostavnijim. Novi oblici organizacije informacija i znanja, te komunikacije, nastali
kombinacijom i spajanjem sustava komunikacija, emitiranja, izdavaštva i računalne
industrije, posljedica su trenda razvoja tehnologije. Nove informacijske tehnologije
omogućile su nove načine primjene i komunikacije informacija, a digitalizacija je
omogućila lako i brzo spremanje, reprodukciju, distribuciju i korištenje različitih vrsta
informacija.
Razvojem tehnologije, ali i Interneta povećava se mogućnost zlouporabe ljudskih
prava. Kako bi se ljudska prava štitila potrebno je s velikom mogućnosti kršenja prava
uskladiti kako tehničke mjere njihove zaštite, tako i pravnu regulativu. Dakle, može se
reći kako zaštita prava, kako tehnološka, tako i pravna, uvelike ovisi o razvoju
tehnologije uopće.
Kako su se, izmeñu ostalog, razvili i suvremeni modaliteti obavještavanja i
korištenja zaštićenih djela, pa tako i autorskih djela u svjetskim razmjerima, otvaraju se
bojna pitanja zaštite autorskih i srodnih prava na Internetu.
Ovim radom se ukazuje na činjenicu da se razvojem tehnologije povećava zaštita
autorskih prava (ali i drugih prava) na Internetu. Prilikom zaštite autorskih prava valja
obratiti pozornost na dvije oprečne struje. Na struju koja želi slobodan i cjelovit pristup
informacijama i struju koja želi takav pristup ograničiti zato da ne bi došlo do kršenja
njihovih autorskih prava. Tu se zakonodavac nalazi u poprilično nezavidnoj situaciji. S
jedne strane je očuvanje javne domene u kojoj grañani imaju slobodan pristup
57
informacijama i dobrima koji spadaju u nju, koja je bitna za izgradnju slobodnog i
demokratskog informacijskog društva i s druge strane pravna regulacija priopćavanja i
korištenja autorskih prava na Internetu, o kojoj uvelike ovisi hoće li se ostvariti potencijal
što ga ima primjena informacijskih tehnologija u gradnji društva znanja. Čak i ako
zanemarimo navedene dvojbe, možemo reći kako iako se zaštita autorskih prava raste
razvojem tehnologije, ona ju još uvijek nije stigla.
Na primjeru YouTubea, jednog od najvećih internetskih servisa koji služi za
razmjenu video zapisa, možemo vidjeti kako je zaštita uvelike uznapredovala kako se
tvrtka širila i kako se tehnologija razvijala, prvenstveno u tehničkom smislu. Takoñer,
mogu se jasno vidjeti razlike u pravnim rješenjima u odnosu na hrvatske propise. To se
može objasniti činjenicom da se autorskopravna zaštita relativno mlada grana prava u
Hrvatskoj i da se pritom više ide ka represiji u smislu sankcija.
Dakle, iako nam Internet pruža nebrojene mogućnosti i iako ima veliki broj
pozitivnih strana, ne smijemo dozvoliti da iskorištavanjem mogućnosti naudimo drugima
i njihovim pravima. Uvijek se treba držati onoga da naše pravo prestaje ondje gdje
počinje pravo drugoga.
58
POPIS LITERATURE
Knjige
1. Bosilj Vukšić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.
2. Mintas Hodak Lj., Pravno okruženje poslovanja, MATE d.o.o., Zagreb, 2010.
3. Dragičević D., Komjutorski kriminalitet i informacijski sustavi, Informator,
Zagreb, 2004.
4. Čerić V., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.
5. Panian Ž., Informatika u poslovanju, Element, Zagreb, 2007.
6. Panian Ž., Poslovna informatika za ekonomiste, Masmedia, Zagreb, 2005.
Članci
1. Brennan D. J., YouTube i radiodifuzijske organizacije, Nov-um, Zagreb, 1/2009
2. Crnić J., Ustavne odredbe o autorskom pravu, Zbornik Hrvatskog društva za
autorsko pravo, Zagreb, 1/2000
3. Derenčinović D., Kaznenopravna zaštita autorskih djela znanstvenog sadržaja s
posebnim osvrtom na zaštitu od neovlaštene reprodukcije, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2/2001
4. Gliha I., Pregovori Republike Hrvatske i Europske Unije iz područja autorskog
prava, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006
5. Gliha I., Razvoj autorskog prava u Europskoj zajednici, Zbornik hrvatskog
društva za autorsko pravo, Zagreb, 2/2001
6. Josipović I., Prekršaji protiv autorskog prava: Realitet i perspektive u svjetlu
novog prekršajnog zakonodavstva, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
Zagreb, 2/2002
7. Jug Duraković M., Pregled razvoja autorskog prava u Republici Hrvatskoj s
naglaskom na promjene uvjetovane usklañivanjem s pravnom stečevinom EU,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split, 3/2009
8. Kos J., Problemi u vezi s teretom dokazivanja u sporovima za zaštitu autorskih i
srodnih prava, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 7/2006
59
9. Moslavac B., Kaznenopravne odrednice autorskog prava, Hrvatska pravna revija,
Zagreb, 10/2008
10. Puškarić M., Autorskopravna zaštita računalnih programa, Hrvatska pravna revija,
Zagreb, 3/2006
11. Puškarić M., Meñunarodna autorskopravna zaštita, Hrvatska pravna revija,
Zagreb, 9/2006
12. Radin D., Zaštita Internet adresa, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo,
Zagreb, 2/2001
13. Tomić T., Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Suvremeno
poduzetništvo, Zagreb, 12/2003
14. Zlatović D., Položaj autorskog prava u informacijskom društvu, Hrvatska pravna
revija, Zagreb, 3/2009
Pravni izvori
1. Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,
190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11
2. Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00,
28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10
3. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine 49/02
4. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine br. 167/03, 79/07,
80/11
5. Zakon o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08
Internet izvori
1. http://edu-udzbenik.carnet.hr
2. www.pmfst.hr ~lada/rm/rm-uvod.pdf
3. www.youtube.com
4. www.wikipedija.hr
60
POPIS PRILOGA
Popis shema:
Redni
broj Naslov sheme Stranica
1 Princip rada Interneta 12
2 Elektroničko poslovanje 16
Popis tablica:
Redni
broj Naslov tablice Stranica
1 Eksponencijalni rast korisnika Interneta 11
61
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA
NA INTERNETU izradio samostalno pod voditeljstvom dr.sc. Zvonko Čapko. U radu
sam primjenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,
standardan način citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim
jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Student
Toni Petani