SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET

Ana Kovačević

Produktivnost i botanički sastav planinskog travnjaka pod utjecajem

organskih i mineralnih gnojiva

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2014.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET

AGROEKOLOGIJA - AGROEKOLOGIJA

Ana Kovačević

Produktivnost i botanički sastav planinskog travnjaka pod utjecajem

organskih i mineralnih gnojiva

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Prof. dr. sc. Josip Leto

Zagreb, 2014.

Ovaj diplomski rad je ocijenjen i obranjen dana _______________

s ocjenom ___________________ pred Povjerenstvom u sastavu:

1. Prof. dr. sc. Josip Leto ____________________________

2. Prof. dr. sc. Marina Vranić _____________________________

3. Prof. dr. sc. Milan Mesić ______________________________

Sažetak:

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene 30 i 50 t/ha KSG u jesen ili proljeće na

proizvodnost i botanički sastav planinskog travnjaka u odnosu na gnojidbu mineralnim

gnojivima (500 kg/ha NPK 8:26:26 u proljeće + 600 kg/ha KAN i 500 kg/ha NPK 8:26:26 u

jesen + 600 kg/ha KAN. Gnojidbeni tretmani se nisu razlikovali u prinosu ST ni unutar

pojedinih otkosa, niti u ukupnom godišnjem prinosu ST (P>0,05). Prosječni godišnji prinos

ST je iznosio 9,20 t/ha. Gnojidba mineralnim gnojivima povećala je udio trava (prosječno

71,2 %), a smanjila udio mahunarki u prinosu ST (prosječno 4,35 %) u odnosu na gnojidbu

KSG (46,2 % trava, 27,9 % mahunarki). Udjelu mahunarki u prinosu ST najviše je

pogodovala gnojidba KSG u jesen, bez obzira na količinu apliciranog KSG (prosječno 34 %).

Najveći udjeli zeljanica u prinosu ST su utvrđeni kod: obje KSG gnojidbe u proljeće i kod

jesenske primjene 50 t/ha KSG i 500 kg/ha NPK (prosječno 29,3 %).

Ključne riječi: travnjak, kruti stajski gnoj, mineralna gnojiva, prinos, botanički sastav.

Abstract

The objective of the research was to compare the effects of the farmyard manure (FMY)

application in the rate of 50 and 30 t/ha in autumn or spring and mineral fertilizer application

(500 kg/ha N:P:K 8:26:26 in spring + 600 kg/ha CAN and 500 kg/ha N:P:K 8:26:26 in

autumn + 600 kg/ha CAN) on productivity and botanical compositionof the mountain

grassland. Significant differences in in dry matter (DM) yield between the treatments did not

determined (on average 9,20 t/ha).Mineral fertilizer application increased the proportion of

grasses (on average 71,3 %) while decreased that of legumes (on average 4,35 %) in

comparison with FMY fertilization (on average 46,2 % of grasses and 27,9 % of legumes).

The both rates of FMY application in autumn resulted in the highest proportion of legumes in

DM yield (on average 34 %). The highest proportion of forbs in DM yield was observed at the

both FMY application rates in spring, 50 t/ha FMY in autumn and 500 kg/ha N:P:K (on

average 29,3%).

Key words: grassland, farmyard manure, mineral fertilisers, yield, botanical composition.

SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................1

2. PREGLED LITERATURE..................................................................................................2

2.1. Upotreba gnojiva kroz povijest....................................................................................2

2.2. Organska i mineralna gnojiva......................................................................................3

2.2.1. Organska gnojiva..................................................................................................4

2.2.2. Mineralna gnojiva.................................................................................................5

2.3. Sastav organskih i mineralnih gnojiva.........................................................................7

2.4. Primjena stajskoga gnoja..............................................................................................8

2.5. Primjena mineralnog gnojiva.....................................................................................10

2.6. Gnojidba travnjaka.....................................................................................................11

2.7. Produktivnost travnjaka..............................................................................................13

2.8. Količine KSG kod gnojidbe travnjaka.......................................................................14

2.9. Utjecaj KSG na floristički sastav travnjaka...............................................................15

2.10. Sveukupni učinci KSG...........................................................................................16

2.11. Ekonomski aspekti primjene KSG na travnjacima.................................................17

3. CILJ ISTRAŽIVANJA......................................................................................................18

4. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA....................................................................19

5. REZULTATI I RASPRAVA.............................................................................................23

5.1. Vremenske prilike u 2013. godini..............................................................................23

5.2. Prinos suhe tvari.........................................................................................................24

5.3. Relativni udio trava u ukupnom prinosu suhe tvari...................................................25

5.4. Relativni udio mahunarka u ukupnom prinosu suhe tvari..........................................26

5.5. Relativni udio zeljanica u ukupnom prinosu suhe tvari.............................................27

6. ZAKLJUČCI:....................................................................................................................29

7. POPIS LITERATURE.......................................................................................................30

1. UVOD

U 2012. godini korištena poljoprivredna površina na području Republike Hrvatske

iznosilaje 1 330 973 ha, od čega su livade i pašnjaci obuhvaćali 26% (Ministarstvo

poljoprivrede RH, 2013). U strukturi poljoprivrednog tla, povećanjem nadmorske visine, raste

učešće poluprirodnih i prirodnih travnjačkih površina, koji predstavljaju osnovicu stočarske

proizvodnje. Takvi se travnjaci razvijaju u uvjetima niske srednje godišnje temperature, velike

količine oborina, dugih zima i kratkih ljeta.

Količina i vrijeme primjene organskog i mineralnog gnojiva na travnjacima ovise o

fitocenološkim, klimatskim i pedološkim uvjetima, stoga se rezultati navedeni u svjetskoj

literaturi ne mogu se jednostavno prenijeti u našu praksu, nego je potrebno provesti vlastita

istraživanja. Gnojidbom travnjaka regulira se odnos komponenata travnjaka, povećava se udio

kvalitetnih biljaka, a sprječava pojava korova. Tom se mjerom povećava prinos, mijenja

fitocenološki sastav i poboljšava kakvoća travnjaka.

Povećanje produktivnosti i promjena botaničkog sastava planinskih travnjaka ovisni su

o količini i vremenu primjene i vrsti gnojiva. Odgovarajuća upotreba krutog stajskog gnoja

povezana je s ekonomskim aspektom, očuvanjem poželjnih vrsta u travnjacima i održavanjem

bioraznolikosti određenog područja.

Tehnološki sustavi stočarske proizvodnje čija je sirovinska osnovica travnjak u praksi se

suočavaju s problemom zbrinjavanja krutog stajskog gnoja. Uporaba krutog stajskog gnoja na

travnjacima, uz svoje biološke učinke, ima i ekonomsku korist, jer može smanjiti visinu

ulaganja u proizvodnji krme.

1

2. PREGLED LITERATURE

2.1. Upotreba gnojiva kroz povijest

Dodavanjem biljnih i životinjskih gnojiva, i drugih organskih tvari u tlu kojim se

poboljšava plodnost tla prastari je postupak. Smatra se da je kruti stajski gnoj (KSG) jedan od

najstarijih dodataka tlu, a njegov način stvaranja i čuvanja poznat je od davnina. Sve do 1939.

životinjski gnoj je bio glavni izvor dušika, fosfata i kalija, te se upotrebljavao u biljnoj

proizvodnji u UK (Archer, 1986). Još od srednjeg vijeka u zakupničkim ugovorima postojala

je odredba da se ovce navečer moraju na vlasnikovu zemlju staviti u tor. Ovčja balega je bila

najcjenjenija, iako tada nisu znali zašto, a nakon nje na cijeni su bili gnoj peradi, konja i

goveda. Danas znamo da ovčja balega ima najveću koncentraciju hraniva od ostalih vrsta

gnojiva (osim gnojiva peradi čiji je postotak hraniva prevelik, pa je u povijesti uzgoja

uzrokovao palež usjeva). Rackham (1986) u «Povijesti sela» navodi: „Ovce su bile

najpogodnije za gnojenje tla - danju su mogle biti na pašnjacima, a noću stjerane u tor na

obradivom tlu. Tako bi se istovremeno i izbjegao problem rješavanja balege.

Kada je čovjek počeo čuvati stoku u stajama i dvorištima, gnoj je trebalo razvoziti i

zbrinjavati. U početku su žene u dubokim pletenim košarama na leđima raznosile gnoj do

željenog mjesta da bi poboljšale kvalitetu tla (Shaw, 1994). Upotreba stajskog gnojiva za

poboljšanje kvalitete travnjaka je bila osnovno sredstvo u poljoprivredi, sve do početka

proizvodnje mineralnih gnojiva. Wrightson (1875) je napisao: „ KSG je opće gnojivo- već se

pokazalo da sadrži sve potrebne tvari za rast biljaka. Iscrpljivanje polja se događa zbog

nestanka upravo onih tvari koje KSG spremno nadoknađuje.“ Citira Liebiga: „ Nedostaje li

kalija u tlu, KSG ga obnavlja, isto je s magnezijem i kalcijem (vapnom). Prije proizvodnje

mineralnih gnojiva upotreba KSG je bilo osnovno sredstvo poboljšavanja kvalitete travnjaka

(Duffey i sur., 1974). U niskim riječnim dolinama namjerno su se stvarale livade tamo gdje bi

se gnojile pomoću naplavnih voda koje su sa sobom donosile kalcij (kredu) sa izvora, dušik i

fosfor sa obradivih površina, gnojišta, cesta, pa čak i kanalizacije (Rackham, 1986).

2

Sve do 1939. godine životinjsko gnojivo je bilo glavni izvor dušika, fosfata i kalija u

biljnoj proizvodnji u Velikoj Britaniji, a intenzivnije korištenje mineralnih gnojiva kod nas

počelo je izgradnjom prve tvornice mineralnih gnojiva 1968. godine u Kutini.

2.2. Organska i mineralna gnojiva

Organska gnojiva su izvor biljnih hraniva, a u poljoprivredi se koriste za poboljšanje

prirodne plodnosti tla. Primjenjuju se u svrhu povećanja prinosa i kvalitete poljoprivrednih

proizvoda. Unošenjem ovih gnojiva u tlo unose se istovremeno i korisni mikroorganizmi i

aktivira njihov rad.

Mineralna gnojiva su koncentriranija i imaju brzo djelovanje, dok organska gnojiva

otpuštaju tvari polako. Organska gnojiva sadrže elemenate u tragovima koji su potrebni biljci

za njen rast i razvoj, a ne mogu se pronaći u mineralnim gnojivima. Biljci nisu odmah lako

dostupni svi elementi iz organske tvari, već moraju postojati određeni povoljni uvjeti

(Washington State University, 2009).

Svako se gnojivo sastoji od hranjivih tvari koje se u tlu oslobađaju u biljci pristupačan

oblik i na taj način joj pomažu u rastu i razvoju. Primarna hranjiva u gnojivima su dušik (N),

fosfor (P) i kalij (K). Sekundarna hraniva (sumpor, kalcij i magnezij) potrebni su u manjim

količinama za normalan rast biljke. U još manjim količinama potrebna su mikrohraniva, u

koje spadaju: bor, klor, bakar, željezo, mangan, molibden, nikal i cink. Sva ova biljna hranjiva

mogu se osigurati biljci kroz organska i mineralna gnojiva.

3

2.2.1. Organska gnojiva

Organska gnojiva obuhvaćaju izmet ljudskog i životinjskog podrijetla, te različite

otpatke biljnog i životinjskog podrijetla koja nastaju u poljoprivrednoj i industrijskoj

proizvodnji, gradovima, naseljima itd. Organska gnojiva su vrlo heterogena i vrednuju se

prvenstveno prema sadržaju organske tvari (Butorac, 1999). Organska gnojiva sadrže hraniva

u biljci nepristupačnom obliku, a hraniva se iz njih oslobađaju mineralizacijom organske tvari

pomoću mikroorganizama. Djelovanje organskih gnojiva je višestruko. Njihovom

mineralizacijom tlo se obogaćuje biljnim hranivima, izvor su energije za rad i umnožavanje

mikrorganizama u tlu, poboljšavaju strukturu tla, a time utječu na povoljnije vodno - zračne

odnose u tlu (Ćosić i Mesić, 2008).

Organska gnojiva su dobro balansirana, bez viška ili manjka nekog od makro ili mikro

elemenata, jer su to gnojiva složenog kemijskog sastava sporog djelovanja. Procesi pretvorbe

njihovih teško razgradivih spojeva teče sporo i omogućuje da ih biljke uzimaju u onoj količini

koja im je potrebna.

Organska gnojiva mogu biti: životinjskog podrijetla (stajski gnoj, gnojnica, gnojovka);

biljnog podrijetla (slama, različiti komposti, zelena gnojidba); komunalni i gradski muljevi.

Stajski se gnoj koji sastoji od fekalija i mokraće domaćih životinja, ponekad i manjih

količina stelje, a prerađen pomoću mikroorganizama upotrebljava se kao stajsko gnojivo

( Bilandžija i sur., 2009). Stajski gnoj je vrlo kvalitetno gnojivo koje sadrži dušik, fosfor,

kalij, kalcij i magnezij. Nezamjenjiv je u održavanju i popravljanju plodnosti tla, osigurava

stabilne i visoke prinose odlične kvalitete te optimalno djeluje na dugoročno ekonomičnu

opskrbu usjeva hranjivima. Pravilnom primjenom i korištenjem stajskog gnoja nema

negativnog utjecaja na okoliš.

4

Gnojovka se priprema i primjenjuje na različite načine, koji su se razvijali zajedno s

tehnikom njezine primjene. Pri spremanju gnojovke bitno se smanjuju poslovi sa slamom, jer

se ona zaorava u tlo. Na ležišta stoke u stajama ne stavlja se stelja, već se skupljaju samo kruti

i tekući ekskrementi, koji se pri pranju staja miješaju s vodom u posebnim bazenima prije

uporabe. Radnik u staji ne dolazi u izravan dodir s gnojem. Klice tifusa i paratifusa ugibaju u

gnojovci za 1 do 9 dana, što je, među ostalim, vezano s prisutnošću amonijaka. Mora se,

međutim, računati i s potencijalno negativnim posljedicama primjene gnojovke zbog

zagađivanja podzemne vode fekalnim tvarima i lako topljivim solima ( Ćosić i Mesić, 2008).

Gnojnica je mokraća domaćih životinja razgrađena mikroorganizmima, pomiješana s

djelićima balege, stelje, vodom od pranja staja i oborina, te iscjetkom s gnojišta. U spremišta

za gnojnicu mokraća se cijedi iz gnojišta zajedno sa vodom i oborinama, pa gnojnicu najčešće

čini samo trećina do polovica mokraće. Dnevna količina izlučenog urina po jednom uvjetnom

grlu goveda iznosi 15 l, konja 5 l, svinja 20 do 25 l i ovaca 10 l. U normalnim uvjetima

držanja životinja približno polovina količine urina veže se u stelji i ostaje u stajskom gnoju.

Ostatak otječe u jamu za gnojnicu. Smatra se da približno polovina izlučenog urina dolazi u

gnojnicu. Sastav mokraće ovisi o vrsti domaćih životinja i načinu hranidbe ( Ćosić i Mesić,

2008).

2.2.2. Mineralna gnojiva

Mineralna gnojiva su tvari koje prvenstveno služe za ishranu biljaka, pretežno soli

dobivene preradom prirodnih materijala i proizvoda koji sadrže elemente neophodne za rast i

razvoj biljaka i postizanje visokih i stabilnih prinosa (Jug, 2013).

Mineralna gnojiva sadrže hranjive tvari u obliku anorganskih spojeva i u njihov sastav

ne ulaze organske tvari. Sastavljena su od mineralnih tvari i sadrže hranjive elemente u

anorganskom obliku, različite razgradivosti i nejednake pristupačnosti biljkama. Dobivaju se

izravno iz prirodnih nalazišta ili industrijskom preradom (mehaničkom ili kemijskom)

pojedinih minerala, kao sporedni proizvodi kemijske ili metalurške industrije, ili pak

sintetskim putem u kemijskoj industriji. Prema broju i udjelu hranjivih elemenata mineralna

gnojiva dijele se na pojedinačna i složena. Pojedinačna gnojiva su gnojiva koja u znatnim

količinama sadrže samo jedno hranivo (KAN, Urea, K-soli,Superfosfat itd), dok složena

sadrže više biljnih hraniva (najčešće NPK). Složena gnojiva mogu biti miješana i kompleksna.

5

Miješana gnojiva su mehanički pomiješana s nekoliko gnojiva kod kojih ne dolazi do

kemijskih reakcija između upotrijebljenih komponenata, dok je kod kompleksnih gnojiva

kemijskim putem vezano nekoliko biljnih hraniva (N, P, K, Ca,Mg, B itd).

Obzirom na to sadrže li mineralna gnojiva makro ili mikro elemente dijele se

namakro-gnojiva i mikro-gnojiva. Makro-gnojiva mogu biti: pojedinačna (dušična, fosforna,

kalijeva, kalcijeva i magnezijeva gnojiva) i složena (dvokomponentna, trokomponentna, itd)

(Ćosić i Mesić, 2008).

Gnojenjem travnjaka mineralnim gnojivima, dodaju se mineralna gnojiva koja u sebi

sadrže veći postotak dušika, fosfora i kalija. Dušik osigurava brži porast biljne mase i

povećava sadržaj bjelančevina, fosfor je nezamjenljiv kod tvorbe bjelančevina i služi za

jačanje korijena biljke, dok kalij sudjeluje u tvorbi ugljikohidrata i bjelančevina, te jača

otpornost trave na bolesti i sušu. Gnojidba se može obaviti granuliranim i tekućim mineralnim

gnojivima kao što su KAN i različite formulacije NPK gnojiva.

6

2.3. Sastav organskih i mineralnih gnojiva

Stajski gnoj pripada u najstarije gnojivo, sadrži sva biljna hraniva, dobar je regulator

fizikalnih svojstava tla i izvor bezbrojnih aktivnih mikroorganizama. Smjesa je krutih i

tekućih izmetina domaćih životinja i stelje prerađenih radom mikroorganizama. Kemijski

sastav dosta varira, a ovisi o mnogim faktorima, o vrsti i uzrastu domaće životinje, količini i

kvaliteti krme, načinu iskorištavanja stoke, spolu i dobi, vrsti i količini stelje, klimi i načinu

spremanja gnoja. Prosječan sastav stajskog gnoja ovisi o vrsti stoke, a najvažnija biljna

hraniva su dušik, fosfor i kalij koji su najčešće u tlu deficitarni.

Na sastav gnoja djeluje također i ostali čimbenici, kao što su starost životinja. Stare i

potpuno odrasle životinje trebaju hranu samo za energiju i toplinu, dok mlade životinje troše

hranu i za svoj rast, pa je stoga njihov gnoj siromašniji mineralnim tvarima. Smjer

proizvodnje također utječe na kakvoću gnoja. Npr. gnoj muznih krava siromašniji je

mineralnim tvarima nego gnoj tovnih životinja, jer veliki dio mineralnih tvari odlazi u

mlijeko. Hrana također djeluje na sastav stajskog gnoja pa je gnoj životinja koje se hrane

koncentriranom hranom bogatiji mineralnim sastojcima nego gnoj životinja koje se pretežno

hrane voluminoznom i slabom hranom.

Općenito se računa da kod životinja oko 50% hrane odlazi u izmet kao neprobavljiv

ostatak. Na kakvoću stajskog gnoja jako utječe i prostirka, jer upija mokraću i vlagu. Prema

svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima, prostirka može biti različita pa zato i različito

utječe na sastav stajskog gnoja. Svojstva stelje su to bolja što se lakše razgrađuje i što je

bogatija hranivim tvarima. Kod izbora prostirke odlučujuća je njena prikladnost za ležaj, a ne

njezin kemijski sastav. Najbolje odgovara prostirka od slame ozimih žitarica, dok se slama

jarih žitarica može upotrijebiti za krmu pa se manje upotrebljava za prostirku. Prostirka treba

imati veliku upijajuću sposobnost za tekuće izlučevine i za amonijak, a u tlu se treba lako

razlagati. Lišće bjelogorice sadrži više dušika, a manje kalija i fosfora nego slama žitarica.

Kao prostirka može poslužiti i šumska mahovina (Dragović, 2013).

Za kakvoću stajskog gnoja važan je i odnos ekskremenata i slame. Previše slamnat,

nezreo gnoj, može izazvati dušičnu depresiju, osobito ako je vrijeme jako toplo i vlažno.

Kakvoća stajskog gnoja ovisi i o njegovoj starosti te načinu spremanja.

7

Za vrijeme dozrijevanja u stajskom gnoju dolazi do velikih kemijskih promjena koje

dovode i do promjene njegove kakvoće. Najbrže se u stajskom gnoju rastvara celuloza, a

najteže lignin. U zrelom stajskom gnoju nalaze se veće količine bjelančevinastih tvari i

mineralni sastojci. Dušični spojevi u gnoju djelomično prelaze u anorganske spojeve, a dio

dušika (amonijak) hlapi u atmosferu. Promjena dušičnih spojeva u gnoju ovisi o aeraciji,

količini i vrsti prostirke, toplini, vlažnosti, kontaktu s gnojnicom. Što je površina gnoja veća i

što je rahlije razbacan, to se više dušika gubi. Mineralne tvari gube se iz gnoja samo ako ih

ispiru oborine. Isušivanjem gnoja smanjuju se gubici organske nedušične tvari, a povećavaju

se gubici dušika koji se mogu smanjiti polijevanjem i gaženjem gnoja. Što je stajski gnoj

stariji, to je siromašniji dušikom (Dragović, 2013).

2.4. Primjena stajskoga gnoja

Osnovni način primjene stajskoga gnoja je njegovo zaoravanje u vlažni sloj tla, kako

bi se smanjili dodatni gubici organske tvari i dušika. Pri njegovu razbacivanju vrlo su važne

vremenske prilike. Pri vedru, suhu, toplu i vjetrovitu vremenu koje pogoduje isparavanju vode

i volatizaciji amonijaka gubici dušika su veliki. Pri oblačnu, vlažnu i hladnu vremenu, kao i

pri mrazu, gubici dušika su manji. Zreli stajski gnoj se može primijeniti u bilo koje vrijeme

ako stanje tla to dopušta. Redovito se primjena stajskoga gnoja uključuje u sustave obrade tla

dosljedno prakticiranim sustavima biljne proizvodnje, odnosno sjetvi i sadnji. U praksi to

podrazumijeva njegovu primjenu tijekom ljeta, jeseni iproljeća.

Gnojivo sa primjenjuje na livadama u ožujku (Watson, 1851), Međutim, opisujući

eksperiment u Cockle Parku koji je počeo 1897., (Arlond i sur., 1976) kaže: „ stajsko gnojivo

bi se trebalo upotrijebiti u studenom. KSG bi se trebalo primijeniti na travnjacima krajem

veljače, kasnijom upotrebom riskira se gubitak određene količine dušika tijekom suhog

ožujka i travnja zbog hlapljenja amonijaka. Još jedan od razloga zašto se treba rano gnojiti je

taj što hranjive tvari tada prodiru u tlo prije košnje sijena (Peel, 1938). U sušnim klimatskim

uvjetima može se primjenjivati dosta prije sjetve i sadnje, a u vlažnim bliže sjetvi i sadnji.

Stajski se gnoj brže razgrađuje u lakšem tlu, pa prijeti opasnost od ispiranja hraniva.Nakon

rasipanja gnojiva hranjive tvari se gube zbog otapanja (ispiranja) i ishlapljivanja (Lampkin,

1990).

8

Primjena gnojiva je efikasnija u proljeće zbog toga što su gubici dušika veći kod

zimske i jesenske gnojidbe. Jarine u našim klimatskim uvjetima preferiraju jesensko unošenje

gnoja, a za šećernu repu to je obvezatno. Gnojenjem travnjaka u ranu jesen osiguravaju se

biljna hranjiva travama dok još rastu, a prije nego što im zima zaustavi rast. Gnojivo se treba

rasuti čim se dopremi na travnjak, osim kod suhog i vrućeg vremena kad će se manje

hranjivih tvari izgubiti ako gnojivo ostane na hrpi (Peel, 1938).

Potrebna količina stajskog gnoja po jedinici površine ovisi o teksturi tla, dubini

obrade, plodoredu, vrsti usjeva, tipu tla i zalihama hraniva u tlu. Kao normativ gnojidbe

stajskim gnojem smatra se količina od 30 t/ha. Djelovanje stajskog gnoja pojačava se ako se

miješa s mineralnim gnojem, što se naziva organsko-mineralna gnojidba. Dozrijevanje

stajskog gnoja sastoji se u različitim kemijskim promjenama koje nastaju razgradnjom

organske tvari radom mikroorganizama koji su sa životinjskim izmetom došli u stajski gnoj.

Razgradnja stajskog gnoja je biokemijski proces razgradnje nedušičnih i dušičnih sastojaka.

Nedušične tvari sastoje se od neprobavljivih ostataka biljnih stanica, celuloze, lignina i

pektina (Dragović, 2013)

Bliže sjetvi i sadnji primjenjuje se zreli stajski gnoj. Neke su kulture osjetljive na

nezreli stajski gnoj, što se manifestira padom prinosa. Veće količine unose se dublje, kako bi

se nesmetano mogla provesti predsjetvena priprema tla. U praksi se stajski gnoj unosi

prosječno na 20 do 25 cm. Kruti stajski gnoj može se primijeniti za sve kulture.

Farmeri stajski gnoj često smatraju otpadom ili u najboljem slučaju nepouzdanim

izvorom hraniva, pogotovo za gnojenje travnjaka, gdje je vrlo teško odrediti iskoristivost N

kao limitirajućeg hraniva u formiranju prinosa. Primjena KSG na travnjacima uz biološke,

ima i ekonomske učinke, jer može smanjiti visinu ulaganja u proizvodnji krme (Knežević i

sur., 2005).

Gubici dušika ispiranjem, nakon gnojidbe tekućim stajskim gnojivom, smatraju se

zanemarivim. Glavni faktori koji ograničavaju učinkovitost dušika kod ovakvog načina

primjene stajskog gnoja su gubici dušika hlapljenjem i denitrifikacijom, zajedno s mogućim

negativnim učincima (palež, gušenje) (Smith i Unwin, 1983).

Ispiranje dušika na prirodno dreniranim travnjačkim tlima ovisi o vrsti gnojiva,

vremenu upotrebe i količini oborina tijekom zime (Chambers, 1994).

9

Značajno najmanji rizik za ispiranje dušika dolazi kod KSG baziranog na slami i

upotrijebljenog u razdoblju od rujna do prosinca, što reflektira nižu razinu dostupnosti dušika

u ovakvim gnojivima. Ovakvi gubici N ispiranjem su jamačno veći kod ispaše nego kod

košnje, te kod dobre odvodnje u usporedbi s lošom odvodnjom (Garwood i Morrison, 1988).

2.5. Primjena mineralnog gnojiva

Brojna istraživanja pokazuju da se primjenom mineralnih gnojiva pri zasnivanju

travnjaka poboljšava nicanje, busanje, porast i razvitak trava, pojačava razvoj korijenovog

sustava, povećavaju se pokrovnost i gustoća travnog pokrivača u godini sjetve te osiguravaju

viši prinosi u prvoj godini i kasnije (Mijatović i Pavešić-Popović, 1982).

Mineralna gnojiva se dobivaju preradom prirodnih sirovina u tvornicama na način da

se biljna hranjiva iz teško pristupačnih i nepristupačnih oblika kakvi su u prirodi, prevode u

biljkama pristupačne oblike visoke koncentracije hranjiva. Ti se oblici hranjiva ne razlikuju

od onih koje biljka usvaja iz prirode ili od pristupačnih biljnih hranjiva iz tla i organskih

gnojiva i biljke ih potpuno jednako usvajaju.

Mineralna gnojiva omogućuju bolji rast i razvoj biljaka. Njihovom primjenom

biljkama se povećava asimilacijska površina što omogućava veće korištenje sunčeve energije.

Povećanjem asimilacije oslobađaju se veće količine kisika koje vežu veće količine ugljičnog

dioksida iz atmosfere i time smanjuju efekt staklenika, što je s ekološkog aspekta vrlo

pozitivno.

Samo nepravilna primjena mineralnih gnojiva može eventualno uzrokovati zagađenje

okoliša. Zadatak čovjeka je sačuvati tlo od zagađenja i proizvesti zdravstveno ispravnu hranu.

Sadržaj biljnih hranjiva u tlu nije u jednakim koncentracijama, pa je potrebno napraviti

analizu tla na osnovna biljna hranjiva: dušik(N), fosfor(P2O5) i kalij(K2O), pH vrijednost i

sadržaj humusa.

10

Primjena dušičnih gnojiva (KAN-a i dr.) najviše povećava urode krme na travnjacima.

Međutim, obilna primjena dušičnih gnojiva ograničava razvoj i potiskuje djetelinske vrste te

tako snižava kakvoću krme. Travnjake s nižim udjelom djetelina opravdano je višekratno

prihranjivati KAN-om početkom proljetnog porasta, te nakon svakog turnusa korištenja. Za

prihrane u prvom dijelu vegetacije preporučljivo je koristiti 200 do 250 kg KAN-a/ha, a u

kasnijim ljetnim prihranama treba smanjiti količinu gnojiva na približno 150 kg/ha. Suho

vrijeme i visoke ljetne temperature reduciraju razvoj i porast travnjačkih vrsta te mogu

umanjiti učinak gnojidbe. Potrebe na ovim hranivima dopunjuju se prema analizi tla

dodavanjem kompleksnih NPK gnojiva. Osrednja gnojidba s 300 do 400 kg/ha NPK: 8-26-26

(ili sličnih formulacija) osigurava stabilnost uroda i poboljšava botanički sastav tratine.

Miješana NPK gnojiva koristiti u jesen ili rano proljeće.

2.6. Gnojidba travnjaka

Gnojidba je agrotehnička mjera koja povećava produktivnost staništa i uloženog rada u

poljoprivrednoj proizvodnji. Korištenjem travnjaka (košnjom, ispašom ili kombinirano) iz tla

se iznose velike količine biljnih hranjiva, čime se tlo osiromašuje, odnosno gubi plodnost.

Gnojidba travnjaka je neophodna mjera za: postizanje visokih i stabilnih prinosa,

poboljšavanje kvalitete krme, povećavanje otpornosti na bolesti i klimatske stresove,

promjenu botaničkog sastava travnjaka itd. S obzirom na to da je cijena mineralnih gnojiva

visoka, travnjake treba gnojiti racionalno.

Pravilnim gnojenjem povećava se učešće kvalitetnih trava i mahunarki, a uklanjaju se

manje kvalitetne trave i zeljanice. Štafa (1978) je kompleksnom metodom utvrdio povećanje

kakvoće biljne zajednice Bromo-Cynosuretum cristati gnojene NPK gnojivom za 60,7% u

odnosu na negnojenu kontrolu. Međutim, primjenom većih doza N gnojiva potiče se rast

trava, a potiskuju djeteline koje su kvalitetnija komponenta smjese. Štafa i Magdić (1983) su

NPK gnojidbom zajednice Arrenatheretum elatioris fac. Trisetetum flavescentis povećali udio

trava za 28,3%, a smanjili udio mahunarki za 6,6% i zeljanica za 20% u odnosu na negnojenu

kontrolu.

11

Najbolje je gnojiti stajskim gnojem 25-35 t/ha svake treće ili četvrte godine ( Peel,

1938) ali dodaje prijedlog za dohranu u međuvremenu anorganskim gnojivima zbog

povećanja prinosa sijena. Naravno, postoji nedosljednost kod savjeta o tome kako i koliko

upotrebljavati KSG na poluprirodnim travnjacima. Crofts i Jefferson (1994) predlažu jednu

gnojidbu do 20 t/ha svake tri do pet godina na travnjacima vrijednim za očuvanje

bioraznolikosti. Najbolje je poduzimati stalna kritička istraživanja korištenja KSG za što više

različitih agroekoloških uvjeta, biljnih zajednica i načina upravljanja travnjakom, a ne slijediti

generalne upute i granice.

Kod zasnivanja travnjaka, kada se prilikom obrade gnojivo unosi u oranični sloj

koriste se kompleksna NPK gnojiva s većim udjelima P i K, npr. formulacije: 7-20-30, 8-26-

26 i sl. (okvirne količine oko 400-500 kg/ha 8:25:26 NPK). Kod gnojidbe u vegetaciji,

odnosno u jesen (poslije predzadnjeg otkosa) i u rano proljeće koriste se N-P-K formulacije s

malo N kao i kod osnovne gnojidbe, a poslije svakog otkosa ili turnusa napasivanja koristi se

najčešće KAN (npr. 150-250kg/ha KAN). KAN je poznato dušično gnojivo za prihranu svih

poljoprivrednih kultura. Sadrži pola dušika u amonijskom, a pola u nitratnom obliku, pa

djeluje brzo i nešto produženo, tako da zadovoljava potrebe bilja za dušikom u određenom

razdoblju. KAN se također koristi i u kretanju vegetacije u proljeće. Kod sijanih travnjaka,

osobito kod monokultura talijanskog i engleskog ljulja, potrebne su veće količine gnojiva,

osobito dušika. Za proizvodnju krme, ovisno o svojstvima tla, usjev treba gnojiti s ukupno

150 do 300 kg/ha dušika godišnje, mada su istraživanja pokazala rast prinosa talijanskog ljulja

sve do 448 kg N/ha godišnje u više aplikacija po 84-112 kg N/ha ( Leto, 2011).

Racionalna gnojidba je primjena one količine gnojiva koja odgovara potrebama

biljke, stanju usjeva, plodnosti tla, a istovremeno vodi računa o klimatskim uvjetima i

mogućem prinosu. Da bismo odredili pravilne količine gnojiva, potrebno je napraviti

kemijsku analizu tla te znati koliko se hranjiva iznese iz tla prinosom. Razliku bi trebalo

nadoknaditi gnojidbom. Ukoliko je tlo dobro opskrbljeno hranjivima, potrebno je vratiti samo

one količine hranjiva koje smo iznijeli prinosom. Nekontroliranom primjenom gnojiva,

posebno dušičnim gnojivima može se potencirati razvoj korovnih biljaka i zakorovljavanje

travnjaka. Stoga treba upotrijebiti one količine gnojiva koje će povoljno djelovati na razvoj

zasijanih trava i djetelina, a spriječiti pojavu i širenje korova.

12

2.7. Produktivnost travnjaka

Travnjaci zauzimaju jednu četvrtinu svjetske površine kopna, oko 3 milijarde ha (Kim,

1971; Brougham i Hodgson, 1992). Produktivna vrijednost travnjaka u najvećoj mjeri ovisi o

njegovanju travnih površina, načinu iskorištavanja i primjeni agrotehničkih mjera.

Travnjačke površine osim ekološkog imaju i ekonomsko značenje, jer predstavljaju

krmne resurse za stočarsku proizvodnju zbog čega su nacionalno bogatstvo svake razvijene

države (Knežević i sur., 2004). Smjese selekcioniranih trava i djetelina visoke su hranidbene

vrijednosti za preživače (Thomson, 1984.) i vrlo se uspješno inkorporiraju u stočarsku

proizvodnju (Bax i Thomas, 1992; Young, 1992).

Najvažniji činitelj kakvoće biljne mase trava i mahunarki je stadij razvoja biljaka u

trenutku korištenja. Starenjem biljaka nastaju promjene hranjive vrijednosti povezane s

promjenom odnosa lista i stabljike u ukupnoj biljnoj masi. Lišće ima veću krmnu vrijednost

nego stabljike i trava i djetelina. Na primjer, u travama je koncentracija sirovih proteina u

lišću 100% veća, koncentracija neutralnih kiselih vlakana (NDF) 20% manja, a probavljivost

10% veća u usporedbi sa stabljikom (Terry i Tilley, 1964; Mowat i sur., 1965; Hockensmith i

sur., 1997).

Da bi se unaprijedila proizvodnja stočne hrane na travnjacima, potrebno je izvoditi

mjere koje povećavaju prinos i kvalitetu travne mase. Sve ove mjere koje se izvode na

travnim površinama, s obzirom na način primjene, djelovanje i efekata na travnjacima, mogu

se grupirati u dvije grupe: tehničke i agrotehničke mjere. One se mogu izvoditi samostalno ili

u kombinaciji, u zavisnosti od potreba na terenu. Tehničkie mjere su: odvodnjavanje,

navodnjavanje, ravnanje, čišćenje kamena, krčenje i sl. U agrotehničke mere se ubrajaju:

gnojenje, obrađivanje travnjaka, nadosijavanje, uništavanje korova i biološka melioracija.

13

Većina biljaka na prirodnim pašnjacima samonikle su prirodne vrste koje su se održale

u tim ekosustavima zahvaljujući različitim vrstama prilagodbi. Velik broj tih biljnih vrsta ipak

je relativno siromašna hrana za domaće životinje, u smislu kakvoće i količine. Na sijanim i

nadosijavanim pašnjacima selekcionirane biljne vrste, u interakciji s gnojidbom i pravilnim

načinima korištenja, daju količinski znatno više krme dobre kakvoće. Tijekom određenog

vremena korištenja neki od sijanih travnjaka polako se vraćaju u prvobitno stanje, tj. manje je

produktivnih vrsta pa je potrebno njihovo obnavljanje. S druge strane, kontinuirano

oplemenjivačko unapređivanje travnih i leguminoznih vrsta diktira njihovo uvođenje u

sustave napasivanja i košnje, čime se unapređuju performanse domaćih životinja, regulira

produkcija pašnjaka kroz čitavu vegetacijsku sezonu i obnavljaju štete od štetočinja, poplava,

suša i prirodnog odumiranja (Knežević i sur., 2004).

2.8. Količine KSG kod gnojidbe travnjaka

Peel (1938) tvrdi da je najbolje gnojiti stajskim gnojem u količinama 25-35 t/ha svake

treće ili četvrte godine, ali dodaje prijedlog za dohranu u međuvremenu anorganskim

gnojivima zbog povećanja prinosa sijena. Istraživanja na Harper Adams Agronomskom

fakultetu pokazala su da primjena krutog stajskog gnoja (KSG) na travnjacima u godišnjim

količinama od 30-40 t/ha i više uzrokuju gušenje biljaka i djelomično propadanje usjeva.

Primjenjene količine KSG su zatim smanjili na 20-30 t/ha (Simpson i Jefferson, 1996). Crofts

i Jefferson (1994) predlažu jednu gnojidbu do 20 t/ha svake tri do pet godina na

poluprirodnim travnjacima vrijednim za očuvanje bioraznolikosti. Najbolje je poduzimati

stalna kritička istraživanja korištenja KSG za što više različitih agroekoloških uvjeta, biljnih

zajednica i načina upravljanja travnjakom, a ne slijediti generalne upute i granice.

14

2.9. Utjecaj KSG na floristički sastav travnjaka

Poluprirodni i prirodni travnjaci nisu monokulture, pa se događaju razne promjene u

tratini prvenstveno zbog načina upravljanja travnjakom (sustavi defolijacije), korištenja

gnojiva, te ulaska korova (Jones,1933).

Općenito, primjena KSG povećava udio trava u tratini, na štetu dvosupnica i nižih biljnih

vrsta bilja, te mijenja omjere postojećih vrsta trava (Lawes i Gilbert, 1859, 1880).

Stapledon i Hanley (1927), navode da primjena 15 t/ha KSG svake druge godine

povećava količinu poželjnih trava, a smanjuje udio tzv. loših trava (npr. Anthoxanthum

odoratum, Agrostis spp., Holcus lanatus). Zanimljivo je i to da tek neznatno smanjuje

količinu korova. Ti su korovi (Runnunculus spp., Rhinanthus minor, Centaurea nigra,

Plantago lanceolata, Linum catharticum i Rumex acetosa), čini se, vrste koje ekolozi danas

smatraju vrijednim vrstama.

KSG dakle, povećava broj travnih vrsta i mijenja međusobne udjele pojedinih travnih

vrsta i u pašnjacima i u livadama. Promjene u florističkom sastavu travnjaka zbog primjene

KSG događaju se zbog bržeg rasta i veće visine nekih vrsta (obično trava) kod jače gnojidbe

u odnosu na druge biljne vrste (većina dvosupnica). Ali, i pojedine vrste, varijeteti /ekotipovi

se razlikuju u kompeticijskoj sposobnosti (van den Bergh,1991). Često se primjećuje (van der

Berg, 1968) da su visoko prinosne vrste manje kompetitivne u smjesama s nisko prinosnim

vrstama u neoptimalnim uvjetima.

15

2.10. Sveukupni učinci KSG

Učinci primjene KSG mogu biti direktni i indirektni:

KSG dodaje hranjive tvari tlu i mijenja njihovu ravnotežu, a posljedično i njihovo

usvajanje od strane biljaka; hranivi sastojci mogu promijeniti i dominaciju vrsta i

botanički sastav (Carson i Pickett, 1990), te povećati biomasu travnjaka.

KSG povećava organsku tvar tla/humus (povećava količinu sumpora dobivenog iz

proteina; količinu elemenata u tragovima, ima puferni utjecaj na pH tla i pogoduje

povećanju mikrobne populacije u tlu).

KSG povećava sposobnost zatražavanja vode u tlu.

Neki od dokaza ukazuju da KSG može povećati koncentraciju CO2 u biljnoj

mikroklimi što bi trebalo pogodovati rastu bilja (uz dodatak N, P i K).

KSG može ugušiti pojedine biljke, stvoriti područja za klijanje, smanjiti udio

pojedinih biljnih vrsta ili dovesti do njihovog nestanka.

Prilikom distribucije KSG može doći do oštećenja tratine prolaskom strojeva.

Gnojivom se mogu raširiti korovi i ostali patogeni elementi – ovisno o tipu KSG i

stupnju njegove zrelosti.

KSG utječe i na vrste beskralježaka na i ispod tla. Sastav gnojiva značajno ovisi o

starosti, smještaju, klimatskim i drugim ekološkim uvjetima.

Upotreba KSG može uzrokovati otjecanje i ispiranje hraniva uzrokujući tako

onečišćenje i gubitak hranjivih tvari ovisno o strmini, tipu tla i vremenskih uvjetima

nakon gnojidbe.

KSG ima utjecaj na rentabilnost poslovanja farme ili poduzeća.

KSG može uzrokovati neugodne mirise, zbog otpuštanja amonijaka i dušikovog

dioksida, što ovisi o načinu skladištenja i upotrebe, a praktički se ovakvi slučajevi ne

javljaju kod korištenja zrelog KSG.

16

Europska zajednica je propisala granicu od 50 mg nitrata (=11,3 mg N) po litri pitke

vode. Najveći izvor nitrata je dušik iz organske tvari tla nastao mikrobnom aktivnošću.

Dowdwell (1985) ukazuje na činjenicu da manje od 10% N primijenjenog kroz gnojidbu UK

usjeva ljudska populacija iskoristi u prehrani. U stočarskoj proizvodnji koja se bazira na

travnjacima (proizvodnja mlijeka, mesa i ovčarska proizvodnja) u konačnim proizvodima

količina N je samo 13% od ukupnog N kojeg su konzumirali preživači (Dowdwell, 1985)

ostali N se izgubi denitrifikacijom, hlapljenjem i ispiranjem).

2.11. Ekonomski aspekti primjene KSG na travnjacima

Različite vrste i oblici (kruti, tekući) stajskog gnoja danas se sve više koriste kao

značajan izvor biljnih hraniva, pogotovo N i K, i to kao djelomična ili potpuna zamjena za

mineralna gnojiva, što je napredak u odnosu na shvaćanje stajskog gnoja kao otpada koji

izaziva velike probleme kod skladištenja (Pain, 1991). Potvrđeno je da, pogotovo za proljetnu

primjenu KSG može biti značajan izvor N u zamjenu za anorganski N iz mineralnih gnojiva

(Douglas i Crawford, 1998).

Praktična iskustva poljoprivrednika i znanstvena istraživanja pokazala su da prinos

biomase travnjaka možemo povećati upotrebom KSG, kao djelomičnom ili potpuno

zamjenom za mineralna gnojiva. KSG povećava prinose sijena, ovisno o početnom stanju

plodnosti tla, kemijskom sastavu gnojiva, količini i vremenu primjene, količini padalina itd.).

Spremanje voluminozne krme, pogotovo u brdsko-planinskom području, bez upotrebe KSG

kojega farmeri imaju u izobilju, neekonomično je i nerazumno.

17

3. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene različitih količina krutog goveđeg

stajskog gnoja u proljeće i jesen na prinos i botanički sastav planinskog travnjaka, u odnosu

na gnojidbu mineralnim gnojivima koja se najčešće koristi na ovom travnjaku.

18

4. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA

Istraživanje je provedeno na pokusnim površinama Centra za travnjaštvo

Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Medvednici, na antropogeniziranom

travnjaku biljne zajednice Arrhenatheretum medio europaeum 2013. godine. Istraživanje je u

postavljeno poslučajnom bloknom rasporedu u 4 ponavljanja: s dvije količine zrelog goveđeg

krutog stajskog gnoja (KSG) (30 t/hai 50 t/ha), dva vremena njegove primjene (proljeće 2013,

i jesen 2012.) I s dvije standardne gnojidbe mineralnim gnojivima (500 kg/haNPK 8:26:26 u

proljeće 2013.+600 kg/ha KAN i 500 kg/ha NPK 8:26:26 u jesen 2012. + 600 kg/ha KAN).

Mineralno gnojivo u obliku NPK aplicirano je jednokratno, a gnojivo u obliku KAN-a u 3

jednaka dijela: u startu vegetacije, te poslije prva dva otkosa. KSG (prosječnog kemijskog

sastava u suhoj tvari: 19,82 % ST, 3,47 % ukupnog N, 0,23 % P2O5, 1,002 % K2O) ručno je

apliciran 5. 10. 2012. i 14. 3. 2013. i grabljama ravnomjerno raspoređen po parcelicama (slike

1 i 2). Veličina osnovne parcelice iznosila je 6 x 2 m, s međurazmakom 1 m. Osnovne

parcelice su košene samohodnom grebenastom kosilicom u početku metličanja dominantnih

trava na visinu 5 cm (slika 4). Zbog izbjegavanja rubnog utjecaja, traka širine 1,2 m košena je

po sredini svake osnovne parcelice. Poslije košnje na svakoj osnovnoj parcelici izvagana je

biljna masa zbog utvrđivanja prinosa zelene mase (slika 6) i uzeti uzorci zelene mase (cca

1000 g) za utvrđivanje prinosa suhe tvari (ST). Prije stavljanja u sušionik uzorci zelene mase

su izvagani (slike 8 i 9) i zatim podvrgnuti sušenju na 60 0C u trajanju 48 sati. Nakon toga su

osušeni uzorci ponovno izvagani radi utvrđivanja prinosa suhe tvari (ST).

Za utvrđivanje botaničkog sastava prije svakog otkosa vizualno je procijenjen relativni

udio trava, mahunarka i zeljanica na svakoj osnovnoj parcelici (slika 3).

Podatci su prikupljeni tijekom 2013. godine u 4 otkosa: 7 svibnja, 20. lipnja, 19. srpnja i

6. rujna. Rezultati su obrađeni u statističkom programu SAS (SAS Institut,1997) koristeći

MIXED proceduru.

19

Slika 3. Vizualna procjena botaničkog sastava travnjaka (Leto, 2014)

20

Slika 1 i 2. Pognojene parcelice krutim stajskim gnojem (Leto, 2014)

Slika 4. Košnja travnjaka

Slika 5. Prikupljanje pokošene mase

Slika 6. Utvrđivanje prinosa zelene mase

21

Slika 7. Uzimanje uzoraka biljne mase za sušenje i utvrđivanje prinosa ST

Slika 8. Vaganje uzoraka zelene mase prije i poslije sušenja

Slika 9. Stavljanje uzoraka na sušenje

22

5. REZULTATI I RASPRAVA

5.1. Vremenske prilike u 2013. godini

Na mjernoj stanici Medvednica - Puntijarka, najbližoj Centru za travnjaštvo,

višegodišnji prosjek sume oborina iznosi 1230,9 mm, a oborinski maksimum bilježi se u

lipnju (tablica 1). Srednja godišnja temperatura iznosi 6,6 ˚C, najhladniji mjesec je veljača sa

srednjom temperaturom zraka –2,4 ˚C. Najtopliji je mjesec srpanj (16 ˚C).

U 2013. godini suma oborina iznosila je 1.441,3 mm, što je 210,4 mm više oborina od

višegodišnjeg prosjeka. Oborinski maksimum zabilježen je u studenom. U vegetacijskom

dijelu godine (travanj - listopad) svibanj, kolovoz i rujan su imali iznad prosječnu količinu

oborina, dok su lipanj, srpanj i listopad imali ispod prosječnu količinu oborina. U ovom dijelu

godine palo je 23,7 mm oborina manje od višegodišnjeg prosjeka za taj dio godine. Minimum

oborina zabilježen je u srpnju i listopadu. U 2013. godini srednja godišnja temperatura zraka

(7,3 ˚C) bila je 0,7 stupnjevaviša od višegodišnjeg prosjeka. Najhladniji mjesec bila je veljača,

a najtopliji srpanj.

Tablica 1. Mjesečne količine oborina i srednje mjesečne temperature zraka, Medvednica-Puntijarka 2013. godina i višegodišnji prosjek 1963-92. (DHMZ)

MjesecMjesečne količine oborina,

mmSrednje mjesečne temperature

zraka,0C2013 1963-92 2013 1963-92

Siječanj 185,9 68,8 -1,2 -2,2Veljača 188,9 77,3 -3,4 -2,4Ožujak 158,9 92,4 -0,7 1,9Travanj 87,4 87,2 7,4 5,5Svibanj 146,8 102,4 10,2 10,5Lipanj 85,2 153,8 14,2 13,2Srpanj 28,9 97,1 17,8 16,0

Kolovoz 129,5 109,9 17,6 15,8Rujan 157,0 108,1 11,3 12,4

Listopad 27,5 120,6 9,2 7,4Studeni 221,9 103,6 3,0 1,8Prosinac 23,4 109,8 2,3 -0,9

Ukupno/Prosjek 1441,3 1230,9 7,3 6,6

23

5.2. Prinos suhe tvari

Gnojidbeni se tretmani nisu razlikovali u prinosu ST ni unutar pojedinih otkosa, niti u

ukupnom godišnjem prinosu ST (P>0.05). Prosječni godišnji prinos ST je iznosio 9,20 t/ha.

Postojale su značajne razlike u prosječnim prinosima ST otkosa (P<0,05). Najveći prinos ST

utvrđen je u prvom otkosu 3,35 t/ha i činio je 36,4% ukupne godišnje produkcije ST. Treći

(2,01 t/ha) i četvrti (2,07 t/ha) otkos se nisu značajno razlikovali u prinosima ST, kao ni drugi

(1,77 t/ha) i treći otkos.

Tablica 2. Prinos suhe tvari travnjaka po otkosima, Medvednica 2013.

Tretman Prinos suhe tvari po otkosima, 2013., t/haI otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno

30 t/ha KSG proljeće 3,19 1,89 1,92 2,11 9,1150 t/ha KSG proljeće 3,52 1,85 2,01 2,31 9,69

30 t/ha KSG jesen 3,09 1,72 2 2,02 8,8350 t/ha KSG jesen 3,31 1,74 1,98 2,3 9,33

500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće +

600 kg/ha KAN3,49 1,73 2,1 1,85 9,17

500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600

kg/ha KAN3,5 1,69 2,02 1,84 9,05

Prosjek 3,35 a 1,77 c 2,01 bc 2,07 b 9,20LSD 5% NS NS NS NS NS

NS nije signifikantno Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.

24

5.3. Relativni udio trava u ukupnom prinosu suhe tvari

Utvrđene su značajne razlike u godišnjem relativnom udjelu trava u ukupnom prinosu

ST (P<0,05), dok ta razlika nije bila značajna unutar pojedinih otkosa (P>0,05). Gnojidba

mineralnim gnojivima rezultirala je značajno većim udjelom trava u ukupnom prinosu ST

(76,20 % kod primjene NPK gnojiva u proljeće i 66,2 % kod primjene NPK u jesen) u odnosu

na tretmane s KSG, među kojima nije bilo značajnih razlika (prosječno 46,29 %). Prosječni

relativni udio trava po otkosima iznosio je 54,6 %.

Tablica 3. Relativni udio trava u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013.

TretmanRelativni udio trava u prinosu suhe tvari po otkosima u

2013., %I otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno

30 t/ha KSG proljeće 57,1 56,2 48,6 46,2 52,03 b50 t/ha KSG proljeće 46,2 46,7 44,6 50,1 46,90 b

30 t/ha KSG jesen 49,2 50,2 36,1 43,8 44,83 b50 t/ha KSG jesen 30,3 50,9 39,2 45,2 41,40 b

500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće + 600 kg/ha KAN 78,5 80,5 74,6 71,2 76,20a

500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600 kg/ha KAN 65,5 59,5 71 68,8 66,20a

Prosjek 54,5 a 57,3 a 52,4 a 54,2 a 54,6LSD 5% NS NS NS NS 12,81

NS nije signifikantno

Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.

25

5.4. Relativni udio mahunarka u ukupnom prinosu suhe tvari

Utvrđene su značajne razlike u godišnjem relativnom udjelu mahunarka u ukupnom

prinosu ST (P<0,05), dok ta razlika nije bila značajna unutar pojedinih otkosa (P>0,05).

Gnojidba mineralnim gnojivima rezultirala je značajnim smanjenjem relativnog udjela

mahunarka u ukupnom prinosu ST (6,1 % kod primjene NPK gnojiva u proljeće i 2,6 % kod

primjene NPK u jesen) u odnosu na tretmane s KSG. Najveći udio mahunarki utvrđen je kod

jesenske primjene KSG u količinama 30 t/ha (37,55 %) i 50 t/ha (30,41 %). Jesenska primjena

50 t/ha KSG nije značajno utjecala na promjene relativnog udjela mahunarki u odnosu na

proljetnu primjenu obiju istraživanih količina KSG. Prosječni relativni udio mahunarki po

otkosima iznosio je 20 %.

Tablica 4. Relativni udio mahunarki u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013.

Tretman

Relativni udio mahunarki u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013., %

I otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno

30 t/ha KSG proljeće 21,1 24,5 21,6 20,0 21,8 b50 t/ha KSG proljeće 16,5 27,0 23,2 20,0 21,7 b

30 t/ha KSG jesen 25,5 38,2 46,5 40,0 37,6a50 t/ha KSG jesen 32,2 32,2 28,50 28,8 30,4ab

500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće + 600 kg/ha KAN 3,3 1,27 10,90 9,00 6,1 c

500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600 kg/ha KAN 0,90 4,90 0,35 4,1 2,6 c

Prosjek 16,6 a 21,3 a 21,8 a 20,3 a 20,0LSD 5% NS NS NS NS 11,5

NS nije signifikantno

Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.

26

5.5. Relativni udio zeljanica u ukupnom prinosu suhe tvari

Utvrđene su značajne razlike u godišnjem relativnom udjelu zeljanica u ukupnom

prinosu ST (P<0,05). Najveći udjeli zeljanica u prinosu ST su utvrđeni kod tretmana: 50 t/ha

KSG u proljeće, 500 kg/ha NPK u jesen, 50 t/ha KSG u jesen i 30 t/ha KSG u proljeće, među

kojima nije bilo značajnih razlika. Značajne razlike u relativnom udjelu zeljanica također nisu

utvrđene ni među tretmanima: 30 t/ha KSG u proljeće, 30 t/ha i 50 t/ha KSG u jesen i 500

kg/ha NPK u proljeće. Prosječni godišnji relativni udio zeljanica iznosio je 25,39 %.

Gnojidba s NPK u jesen značajno je povećala udio zeljanica u odnosu na gnojidbu NPK u

proljeće (P<0,05).

Tablica 5. Relativni udio zeljanica u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013.

TretmanRelativni udio zeljanica u prinosu suhe tvari po otkosima u

2013., %I otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno

30 t/ha KSG proljeće 21,80 19,30 29,80 33,80 26,18ab50 t/ha KSG proljeće 37,30 26,30 32,20 29,90 31,43a

30 t/ha KSG jesen 25,30 11,60 17,40 16,20 17,63 b50 t/ha KSG jesen 37,50 16,90 32,30 26,00 28,18 ab

500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće + 600 kg/ha KAN 18,20 18,23 14,50 19,80 17,68 b

500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600 kg/ha KAN 33,60 35,60 28,65 27,10 31,24a

Prosjek 28,95a 21,32a 25,81a 25,47a 25,39LSD 5% NS NS NS NS 12,47

NS nije signifikantno

Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.

27

Mineralna gnojidba travnjaka često puta rezultira značajno većim prinosom ST u

odnosu na gnojidbu KSG prvenstveno zbog veće i brže dostupnosti i bolje iskoristivosti

hraniva iz mineralnih gnojiva, pogotovo N (Griffin i sur., (2002). U ovom istraživanju u 2013.

godini to se nije potvrdilo, jer je KSG bio vrlo kvalitetan i bogat N (3,47% ukupnog N u ST

ili 0,7% u svježem uzorku). U gnojidbi s 30 t/ha KSG na travnjak je dodano 210 kg/ha N, a

kod 50 t/ha KSG dodano je 350 kg/ha N mada treba podcrtati da je u prvoj godini iznos

dostupnog N (NH3 N +35% organskog N) iznosio 86 kg/ha kod KSG 30 t/ha, te oko 148

kg/ha kod KSG 50 t/ha. Postoji nesuglasje među istraživačima oko optimalnog vremena

primjene KSG na travnjacima (Arnold i sur., 1976, Smith, 1991, Lampkin, 1990, Chambers i

Smith, 1992). U jesenskoj gnojidbi travnjaka KSG dolazi do ispiranja nitratnog N (Unwin,

1986), dok proljetnom gnojidbom možemo izbjeći ispiranje N, ali do gubitka N dolazi

hlapljenjem amonijaka iz površinski distribuiranog KSG (Pain i Thompson, 1989). Vrijeme

primjene KSG u ovom istraživanju nije značajno utjecalo na prinos ST travnjaka.

Promjene u florističkom sastavu travnjaka prvenstveno kod jače N gnojidbe,

događaju se zbog bržeg i intenzivnijeg rasta nekih vrsta (obično trava) u odnosu na druge

biljne vrste (većina dvosupnica) (van den Bergh, 1991). Mineralna gnojidba u oba tretmana

stimulirala je rast trava kao najzastupljenije komponente travnjaka. Povećanje udjela trava, a

smanjenje udjela mahunarki u prinosu ST pod utjecajem mineralne gnojidbe utvrđeno i u

istraživanju (Griffin i sur., 2002). Veći udio mahunarka kod gnojidbe travnjaka KSG,

prvenstveno je rezultat pozitivnog djelovanja KSG na rast bijele djeteline, kao dominantne

mahunarke u pokusnom travnjaku. Iako je malo istraživanja koja govore o utjecaju KSG na

bijelu djetelinu, u usporedbi s mineralnom N gnojidbom ista količina N u tekućim stajskim

gnojivima rezultira većim udjelom bijele djeteline u tratini (Drysdale, 1965, Nesheim i sur.,

1990). Razlozi za to nisu adekvatno objašnjeni, ali pretpostavlja se da sadržaj K u stajskim

gnojivima djelomično ublažava negativan utjecaj N na bijelu djetelinu (Chapman i Heath,

1987).

28

6. ZAKLJUČCI:

Gnojidbeni se tretmani nisu razlikovali u prinosu ST ni unutar pojedinih otkosa, niti u

ukupnom godišnjem prinosu ST (P>0.05). Prosječni godišnji prinos ST je iznosio 9,20

t/ha.

Gnojidba mineralnim gnojivima rezultirala je većim udjelom trava i manjim udjelom

mahunarka (prosječno 71,2% trava i 4,35% mahunarka) u ukupnom prinosu ST u

odnosu na gnojidbu KSG (prosječno 46,2 % trava i 27,9 % mahunarka).

Na udio trava u ukupnom prinosu ST gnojidba KSG nije značajno utjecala, bez obzira

na količinu apliciranog KSG i vrijeme njegove primjene.

Udjelu mahunarka u prinosu ST najviše je pogodovala gnojidba KSG u jesen, bez

obzira na količinu apliciranog KSG.

Najveći udjeli zeljanica u prinosu ST su utvrđeni kod: obje doze KSG gnojiva u

proljeće i kod jesenske primjene 50 t/ha KSG i 500 kg/ha NPK (prosječno 29,3 %).

29

7. POPIS LITERATURE

1. Archer, J. (1986). Grassland manuring, past and present. In: J.C.Cooper & W.F.

Raymond, eds. Grassland Manuring. Occasional Symposium No. 20. British

Grassland Society, pp 5 – 14.

2. Arlond P.W., Hunter F. i Fernandez P.G (1976). Long term grassland experiments at

Cockle Park. Annals Agronomy, 27 (5-6), 1027 – 1042.

3. Bax J. i Thomas C. (1992). Developments in legume use for milk production. In:

Hopkins, A. (ed.) Grass on the Move: A Positive Way Forward for the Grassland

Farmer. Occasional Symposium No. 26 , BGS, 40-53.

4. Bilandžija N., Krička T., Voća N., Sito S., Čapka D., Ćosić T. (2009). Utjecaj

anaerobne fermentacije na biogene elemente važnijih sirovina za proizvodnju bioplina.

Izvorni znanstveni članak. Krmiva 51 (2009), Zagreb, 6; 335-341.

5. Brougham R.W i Hodgson N.J. (1992). Grasslands for the world. Foreword

Prospectus for XVII International Grassland Congres.

6. Butorac, A. (1999): Opća agronomija, Školska knjiga, Zageb.

7. Carson W.P., Pickett S.T.A. (1990). Role of resources and disturbance in the

organisation of an old field community. Ecology, 71, 226 – 238.

8. Chambers B. (1994). Profit from better manure use. In: Living with manures, ADAS

Farmer Conference, 21 June 1994, Park House Hotel, Shifnal, ADAS Conference

Papers.

9. Chamners B.J., Smith K.A. (1992). Soil mineral nitrogen arising from organic manure

application. Aspects of Applied Biology 30, Nitrate and Farming Systems, pp 135 –

143.

10. Chapman, R. and Heath, S.B. (1987). The effect of cattle slurry on clover in

grass/clover sward.In: Meer, H.G. i sur. (eds) Animal Manure on Grassland and

Forage Crops: Fertilizer or Waste?Martinus Nijhoff, Dordrecht, 337-340.

11. Crofts A. i Jefferson R.G. (1994). The Lowland Grassland Management Handbook.

Peterborough: English Nature /The Royal Society for Nature Conservation (The

Wildlife Trusts).

12. Ćosić T., Mesić M. (2008). Gnojiva i gnojidba. Interna skripta. Agronomski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu.

30

13. Douglas J.T., Crawford C.E (1998). Soil compaction effects on utilisation of nitrogen

from livestock slurry applied to grassland. Grass and Forage Science, 53, 31-40.

14. Dowdwell R.J. (1985). Environmental aspects of grassland manuring. In: J.C.

COOPER, W.F. RAYMOND. Grassland manuring. Occasional Symposium No 20.

Reading: British Grassland Society.

15. Dragović R. (2013). Važnost upotrebe domaćih gnojiva. [online]

http://www.agroklub.com/ratarstvo/vaznost-upotrebe-domacih-gnojiva/11642/.

Pristupljeno: 22.6.2014.

16. Drysdale, A.D. (1965). Liquid manure as a grassland fertilizer. III. The effect of liquid

manure on the yield and botanical composition of pasture, and its interaction with

nitrogen, phosphate and potash fertilizers. Journal of Agricultural Science 654, 333-

340.

17. Duffey E., Morris M.G, Sheail J., Ward L.K, Wells D.A. i Wells T.C.E. (1974).

Grassland ecology and wildlife management . London: Chapman and Hall.

18. Garwood E.A. i Morrison J. (1988). Nitrogen and water use by grassland. Colloqium

to mark the retirement from the Institute for Grassland and Animal Production of E.A.

Garwood and J. Morrison, edited by R.J. Wilkins, Hurley, AFRC Institute for

Grassland and Animal Production.

19. Griffin T., Giberson E., Wiedenhoeft M. (2002). Yield response of long-term mixed

grassland swards and nutrient cycling under different nutrient sources and

management regimes. Grass and Forage Science, 57, 268-278.

20. Hockensmith R.L., Sheaffer C.C., Marten G.C. i Halgerson J.L. (1997). Maturation

effects on forage qality of Kentucky Bluegrass. Canadian Journal of Plant Science 77,

75-80.

21. Jones M.G. 1933. Grassland management and its influence on the sward. 1 Factors

affecting the growth of pasture plants. Empire Journal of Experimental Agriculture 1,

43 –57.

22. Jug I. (2013). Supstrati i gnojidba. Poljoprivredni fakultete u Osijeku Zavod za

kemiju, biologiju i fiziku tla.

23. Kim D.A. (1971). The effects of sowing and renovation techniques on the

establishment of, and competition between, pasture species. (Tesis) Massey University

Library,New Zealand, 152 pp.

31

24. Knežević M., Leto J., Bošnjak K., G. Perčulija, Vranić M., Kutnjak H., Matić I.,

Vragović K (2005). Utjecaj količine, učestalosti i vremena primjene stajskog gnoja na

prinos i botanički sastav travnjaka. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

25. Knežević M., Leto J., Bošnjak K., Vranić M., Perčulija G., Kutnjak H. (2004).

Produktivnost i grupni floristički sastav travnjaka zasnovanog različitim metodama

sjetve. Izvorni znanstveni rad. Mljekarstvo 54 (4) 261-274, 2004.UDK: 65.011.4.

26. Lampkin N. (1990). Organic Farming. Ipswich: Farming Press.

27. Lawes J.B. i Gilbert J.H. 1859c. Report of experiments with different manures on

permanent meadow land, Parts II and III. Journal of the Royal Agricultural Society of

England, First Series 20, 228 – 272.

28. Lawes J.B. i Gilbert J.H. 1880. AGRICULTURAL, BOTANICAL AND CHEMICAL

results of experiments on the mixed herbage of permanent meadow, conducted for

more than 20 years in successon on the same land. London, Part I Philosophical

Transactions of the Royal Society, 171, 289 – 416.

29. Leto J. (2011). Gnojidba travnjaka. [online] <

http://www.agroklub.com/ratarstvo/gnojidba-travnjaka/5351/ >. Pristupljeno:

15.svibnja 2014.

30. Mijatović, M., Pavešić-Popović, J. (1982) Fetilizaciona vrednost kompleksnih NPK

mineralnih đubriva u podizanju i proizvodnji sejanih livada. Agrohemija. Broj 3-4,

147-160.

31. Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske (2013). Godišnje izvješće o stanju

poljoprivrede u 2012. godini. Zeleno izvješće. Glavna urednica: Zvjezdana Blažić,

pomoćnica ministra. Zagreb, listopad 2013.

32. Mowat D.N., Fulkerson R.S., Tossell W.E i Winch J.E. (1965). The in vitro

digestibility and protein content of leaf and stem portions of forages. Canadian Journal

of Plant Science 45, 321-331.

33. Nesheim, L., Boller, B.C., Lehmann, J., Walther, U. (1990). The effect of nitrogen in

cattle slurry and mineral fertilizers on nitrogen fixation by white clover. Grass and

Forage Sci., 45, 91-97.

34. Pain, B.F. (1991) Improving the utilization of slurry and farm effluents. In Mayne,

C.S. (eds) Management Issues for the Grassland Farmer in the 1990s. Occasional

Symposium No.25, British Grassland Society , Reading, 121-133.

32

35. Pain B.F. i Thompson R.B. (1989). Ammonia volatilization from livestock slurries applied to land. In: Hansen, J. And Henriksen, K. (eds.) Nitrogen in Organic Wastes Appied to Soil, 202-212. London: Academic Press.

36. Peel W.R (1938). Grassland Management for the practical Farmer. London:

Macmillian and Co. pp 135-140.

37. Racham O. (1986). The History of the Countryside. London: J.M.Dent.

38. SAS Institute (1997) SAS/STAT software. Changes and enhancements trough release

6.12. SAS Inst., Cary, NC.

39. Shaw J. (1994). Chapter 9, Manuring and fertilising the lowlands 1650-1850. In:

S.FOSTER & T.C. SMOUT, eds. The history of Soils and Field Systems. Aberdeen:

Scottish Cultural Press.

40. Simpson N.A., Jefferson R.G. (1996). Use of farmyard manure on semi-natural

(meadow) grassland. English Nature Research Reports No. 150 English Nature.

41. Smith K.A. (1980). Farm waste management: profitable utilisation of livestock

manures, Booklet 2081, ADAS/MAFF.

42. Smith K.A. (1991). Application of manures and alurries to growing crops. ADAS

Eastern Region Soil Science Internal Note, SS/91/8.

43. Smith K.A. i Unwin R.J. (1983). Fertiliser value of organic manures in the UK. The

Fertiliser Society Proceedings, No.221, London, The Fertiliser Society.

44. Stapledon R.G.i Hanley J.A. 1927. Grassland its management and improvement.

Oxford: Clarendon Press.

45. Štafa Z. (1978). Produktivnost, kvaliteta i sumarna vrijednost negnojene i gnojene

livadne zajednice Bromo-Cynosuretum Cristati H-ić u odnosu na zasijanu tratinu. III.

Jugoslavenski simpozij o krmnom bilju, Bled, 25-28.

46. Štafa Z. i Magdić Ž. (1983.). Utjecaj gnojidbe na promjenu botaničkog sastava,

kvalitetu i produktivnost livade Arrhenatheretum elatioris Br-Bl. Zbornik naučnih

radova sa IV. jugoslavenskog simpozija o krmnom bilju, Novi Sad, 443-454.

47. Terry R.A i Tilley J.M.A. (1964). The digestibility of the leaves and stems of

perennial ryegrass, cocksfoot, timothy, tall fescue, lucerne and sainfoin, as measured

by an in vitro procedure. Journal of British Grassland Society 19, 363-372.

48. Thomson D.J. (1984.). The nutritive value of white clover. In: Thomson, D.J. (ed.)

Forage Legumes, Occasional Symposium No.16, BGS, 78-92.

33

49. Unwin R.J. (1986). Leaching of nitrate after application of organic manures: lysimeter

studies. In: Kofoed, A.D. i sur. (eds.) Efficient Land Used Sludge and Manure, 158-

167, London: Elsevier.

50. Van Der Bergh J.P. 1968. An analysis of yields of grass in mixed and pure stands.

Agricultural Research Report Wagengigen, 714, 1 – 71.

51. Van Der Bergh J.P. (1991). Distribution of pasture plants in relation to chemical

properties of the soil. In: Porter, J.K. and Lawlor, D.W. (ed.) Plant Growth –

Interactions with Nutrition and Environment. Cambridge: Cambridge University

Press, 11-23.

52. Washington State University (2009). Organic fertilizers. 222 N Havana. Spolane WA

99202. (509) 477-2181 CO 180. [online]

http://spokane-county.wsu.edu/spokane/eastside/Fact%20Sheets/C180%20Organic

%20Fertilizers%2009.pdf

53. Watson S.J. (1951). Grassland and Grassland Products. London: Edward Arnold and

Sons.pp 68 – 81.

54. Wrightson J. (unknown date Circa 1875). Soils, manures, rotations of corps and

livestock. Collins Elementary Science Series Agricultural Textbook. William Collins,

Sons and Co.

55. Young N.E. (1992). Developments in legume use for beef and sheep. In: Hopkins, A.

(ed.) Grass on the Move: A Positive Way Forward for the Grassland Farmer.

Occasional Symposium No. 26 , BGS, 29-39.

34