svibanj 2017. List Učeničkog doma Lovran br. 20 Marun br 18 LQ.pdf · projekt koji za cilj ima oplemenjivanje prostora u kojem učenici i studenti borave. Vrijednim radom i podrškom

Marun

Projekt Eko-dom

Intervju s Ani Maduna6

13 31

27 Život u zajednici

Pr

ojektni dani „Živjeti zdravo“

List Učeničkog doma Lovransvibanj 2017.

br. 20

Maturanti 2016./17.

35

Domijada 2017.

20

PROJEKTI

3 VOLONTIRANJE I MLADI

14

u ovom broju:

Intervju – Mirza Džomba

33

2

2 3

MarunList Učeničkog doma Lovran br. 19

3

SADRŽAJ

Pozdrav čitateljima!

Već devetnaestu godinu imamo zadovoljstvo predstaviti vam naš domski list. Kao i do sada želja nam je da se upoznate s nekim od naših aktivnosti i mnoštvom događanja

tijekom školske godine. U ovom broju predstavit ćemo vam projekte na kojima radimo, a pohvalit ćemo se i ponekim uspjehom.

Vjerujemo da će vas zanimati što imaju za reći naši vrijedni maturanti, a imate priliku pročitati i intervju s jednom mladom književnicom.

U ovom broju „Maruna“ pripremili smo još zanimlji-vih sadržaja, pa se nadamo se da će svatko od vas naći ponešto za sebe.

Želimo vam ugodno čitanje!

Uredništvo

Treća godina projekta „Stvorimo iz Doma dom“

ima još :)

IMPRESUM MARUNList Učeničkog doma LovranSvibanj 2016. broj 19

Nakladnik: Učenički dom Lovran43.Istarske divizije 3, Lovran

Za nakladnika: mr.sc. Nataša Tomić, prof.

Glavna urednica: Dubravka Dominović, prof.

Suradnici: učenici i djelatnici Doma

Fotografije: Ema Mihelac i Marija Farina, prof.

Uredništvo: Lucija Krizmanić, Melina Oršulić, Marija Dobrić, Romina Mendiković, Ninoslav Aleksić

Grafička priprema: Saša Jeletić

Design i tisak:Buldog d.o.o., Lovran Tel: 051/292-266 www.buldog.hr

Naklada: 250 primjeraka

Marun List Učeničkog doma Lovran br. 19

Već treću godinu u Domu se provodi projekt koji za cilj ima oplemenjivanje prostora u kojem učenici i studenti borave. Vrijednim radom i podrškom naših

učenika i djelatnika, ali i donacijama lokalnih gospodarstvenika uređene su prostorije doma i

svaki kutak koji svojom toplinom i prisnošću podsjećaju na vlastiti dom. Kontinuiranim

podizanjem učeničkog i studentskog standarda nastojimo korisnicima pružiti ugodan boravak i što kvalitetnije uvjete života i rada.

Detalji iz vrta

Kavica u vrtu

PROJEKTI 3 „STVORIMO IZ DOMA DOM“

6 Međunarodni projekt EKO-ŠKOLA-DOM

9 Stubičke toplice - „Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje 2015.“

11 Hvar- Nacionalna smotra turističke kulture

12 Projekt „Uključeni roditelj“

13 Tema: Život u zajednici

17 Domijada 2016.

20 Foto uspomene

22 Događanja

26 Sportski turniri

27 Projektni dani „Živjeti zdravo“

29 Kultura življenja

31 Intervju – Ani Maduna

33 Maturanti

36 Sa svih strana

38 Zabavne stranice

SADRŽAJ

IMPRESUM „MARUN“ List Učeničkog doma Lovran Svibanj, 2017. broj 20 Nakladnik: Učenički list Lovan43. istarske divizije 3, Lovran

Za nakladnika: mr.sc. Nataša Tomić

Glavna urednica: Dubravka Dominović, prof.

Suradnici: učenici i djelatnici Doma Uredništvo: Lucija Krizmanić, Nino Aleksić, Nikola Odorčić

Naslovnica: Marija Farina, prof.

Grafička priprema i tisak: Tiskara „Sušak“ Rijeka

Naklada: 250 primjeraka

Pozdrav čitateljima!Pred vama je 20. jubi-

larni broj Maruna“ - lista Učeničkog doma Lovran. Naš list izlazi već dvadeset godina jednom godišnje i ponosni smo što smo uspje-li zadržati kontinuitet izlaže-nja lista. Svih tih godina list je donosio zanimljive priče učenika i djelatnika i naj-važnije projekte koji su se događali te je na taj način postao svojevrsni dokument vremena koji bilježi život u domu.

I ovaj slavljenički broj bilježi događanja, zanimljivo-sti i uspjehe u našem domu, lokalnoj zajednici i kraju u kojem živimo. Pripremili smo vam različite sadržaje iz života i rada naših učenika, uspješne, zanimljive projek-te te literarne i novinarske uratke učenika, a naravno i uspjehe s Domijade i drugih smotri i natjecanja na koji-ma su mnogi nagrađeni i pohvaljeni. Vjerujemo da ćete u svakom tekstu i fotografiji osjetiti vedrinu života i pre-poznati prpošnost mladosti.

Nadamo se da će vam čitanje biti zanimljivo i ugod-no!

Uredništvo

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


“Stvorimo iz Doma dom““Projekt „EKO dom“„Mirisi i okusi zavičaja“ DogađanjaTema: Volontiranje i mladiDomijada 2017Foto uspomeneKnjiževna večer s Klarom PeranićVelikani liburnijskog krajaŽivimo zdravoIntervju – Mirza DžombaMaturanti 2016./17Gdje su? Što rade?Poezija

MustaćonDrveni reljef tamnopu-

tog brkatog i bradatog muš-karca s turbanom na glavi u luneti portala patricijske kuće na glavnom trgu lovran-ske starogradske jezgre.

Smatra se kako je drveni reljef Mustaćona djelo riječ-ke drvenorezbarske radioni-ce majstora Mihovila Zierera. Portal kuće ukrašen je mo-tivom brušenih dijamanata, a njegov zaglavni kamen re-ljefom grba s prikazom kule

koja je danas u grbu Općine Lovran. Na kamenom reljefu upisana je godina gradnje portala (1722.). Iz tog vremena datiraju i današnje vratnice portala. Ukrašavanje ulaznih pročelja gradskih kuća likovima brkatih muškaraca bilo je rasprostranjeno duž sjevernojadranske obale sve do 19. stoljeća. Ukrasi su vidljivi i na balkonu iznad pročelja ove barokne kuće, na čijim se kamenim konzolama uočavaju poprsja zmajeva. Antropomorfnim i zoomorfnim likovima ukrašene su i kasnogotičke balkonske konzole na kući koja s južne strane zatvara trg pred crkvom. Osnovni motiv ukrašavanja pročelja ovakvim dekorativnim elementima bila je zaštita kuće i ukućana od svih oblika zlih sila.

347814202226293133353841

Projekt započet 2013. godine školske godine nastav-ljen je i tijekom ove školske godine. Cilj projekta u koji se aktivno uključuju učenici, odgajatelji i djelatnici je poboljšati kvalitetu stanovanja

u Domu. Nastavilo se izrađivati namještaj od pale-ta, bojao se i presvlačio stari namještaj, drvenarija,zidovi u sobama, holu i hodnicima. Projekt je za-živio u potpunosti jer je potaknuo sve zaposlenikekao i korisnike Doma na osmišljavanju i stvaranju toplog i vedrog ugođaja u Domu, podizanju stan-darda i uporabi recikliranog otpada. Ove školskegodine uredili smo učionicu i četiri učeničke so-be na 3. katu u kojima su se smjestili maturanti. Učionice su opremljene novim ormarima, obojanesu i klimatizirane. Neke sobe opremljene su novim ormarima, noćnim ormari-ćima i madracima.

Projekt „Stvorimo iz Doma dom“, kojim nastojimo podizati standard učenika udomu, kako bi se što ugodnije osjećali u domu, zasigurno se nastavlja kroz aktivnosti i u idućoj školskoj godini.

Projekt „STVORIMO IZ Doma dom“ Novouređene sobe

Osvježena blagovaonica

3

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


PROJEKTI

4

Projekt EKO- DOM

Učenički dom Lovran priključio se u projekt Eko škola 06.11.2013. godine, a status Eko doma dobio je 15.05.2015. godine.Eko odbor na sastanku odbora donio je odlu-

ku da će tema djelovanja tijekom ove školske godine biti kulturna baština. Napravljena je okosnica plana i pro-grama, podijeljeni su zadaci, imenovani nositelji i vrijeme realizacije. Podršku u realizaciji programa Domu pruža Tu-ristička zajednica Lovran i tijekom ove školske godine.Pra-ćenje stanja i ocjenjivanje provedbe programa provodimo evidentiranjem i dokumentiranjem realiziranih aktivnosti: namještaj od paleta, uporabom vode kišnice iz bunara, uporabom humusa iz domskog kompostišta, uređenjem zapuštenog dijela dvorišta u vrt gdje je zasađeno medi-teransko bilje.

Provedba projekta u Domu odvija se kroz tri područja rada a to su:

Očuvanje i unapređenje zdravlja,Socio-emocionalno područje,Kreativnost. U izvannastavnim aktivnostima projekt Eko škole-do-

ma proveden je realizacijom sljedećih aktivnosti:

Uređujemo okoliš

Posjet eko stazi Kastav, Obilježavanje Međunarodnog dana ozonskog omotača, Međunarodnog dana kulturne baštine, Europskog dana bez automobila, Dan kruha, Svjetski dan vegetarijanstva – plakat i kutak s vegetarijan-skim proizvodima, obilježavanje Svjetskoga dana hrane, Dan kravate, Dan jabuka, održana je radionica „Ekološko ponašanje prema prirodi“, priprema zemlje humusa za domski vrt, uređivanje doma jesenskim plodovima, izrada kišobrana jeseni, izrada ukrasa od sušenog voća, izrada ledenog stabla, ukrasa za bor, pahuljica od papira, živo-tinjica od ostataka vune, pritiskača za papir od oblutaka, anđela, lutkica od lavande.

Vodeći računa o temi vodilji ove godine učenici su kroz radionicu „Moj kraj“, upoznavali svoje kolege s krajem i znamenitostima kraja iz kojeg dolaze. Upozna-li su kulturnu baštinu Lovrana, Kastva, Lovranske Drage, Mošćeničke Drage, Mošćenica – dobro očuvanog malog utvrđenog grada, gdje su upoznali i jedan od rijetkih to-ševa koji se nalazi u srcu grada. Upoznali su običaje kra-ja, sudjelovali u otvaranju Marunade nošenjem zastave u istarskim nošnjama, izrađivali su autohtonu slasticu od maruna – marunelu.

Program Eko-škola jasno određuje i usmjerava način na koji se nastavni sadržaji o zaštiti okoliša, koji su dio redovnog nastavnog plana i programa, primjenjuju u sva-kodnevnom životu Doma. Ovakav pristup pomaže učeni-cima shvatiti važnost zaštite okoliša. Posebna pozornost posvećuje se pitanjima smanjivanja i zbrinjavanja otpada, racionalnog korištenja energije i vode i uređivanju dom-skog okoliša. Svi sudionici života u Eko-školi-domu: uče-nici, odgajatelji, administrativno i tehničko osoblje Doma, roditelji, javna i mjesna poduzeća, predstavnici lokalne uprave i dr., zajednički poduzimaju niz praktičnih koraka i aktivnosti s ciljem smanjenog opterećenja okoliša.

Mr.sc. Nataša TomićNa radionici

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


5

Uređujemo okoliš

PROJEKTI

Domski vrt oplemenjen sadnicama iz cijele Hrvatske

Naš domski vrt početkom školske godine obogaćen je novim sadnicama koje su donijeli učenici iz svojih

krajeva. Posađene su sadnice kupine, rude, šimšira, masline, smilja, ružmari-na a neki su učenici donijeli sjemenje raznog cvijeća i povrća koje će se zasi-jati u za to najpovoljnije vrijeme. Svaka nova generacija učenika na taj način ostavlja svoj trag i vrt postaje višege-neracijski vrt.

Uređujući vrt i boraveći u njemu svi zajedno podižemo kulturu življenja, ču-vamo zdravlje i unapređujemo prirodu i okoliš što je i cilj doma koji ima status Eko-doma.

6

Proljetni radovi u vrtu

S prvima zrakama proljetnog sunca krenuli smo s ure-đivanjem domskog vrta. Učenici, zainteresirani za vrtlarenje, pomagali su u popločavanju vrtnih sta-zica opekom, izradi ivičnjaka, formiranju gredica za

povrće, izradi korita za cvijeće i u njihovom popunjavanju zemljom. Uslijedilo je sijanje i sadnja kako bismo imali vrt pun mirisnog cvijeća i zdravog povrća. Zelenilo i miris cvi-jeća opušta i umiruje, pa nas tako naš vrt i briga za njega, oplemenjuje i pokreće našu životnu energiju.

PROJEKTI

Naš dom dobitnik diplome za najljepši školski vrt

Projekt „Najljepši školski vr-tovi“ nastao je prije više od dvadeset godina, na teme-lju prijedloga Obrazovnog

programa Hrvatskog radija – emisije „Slušaj kako zemlja diše“ urednice Li-dije Komes, a podupiru ga Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Fond za zašti-tu okoliša i energetsku učinkovitost i mnogobrojni darovatelji koji školama osiguravaju vrijedne nagrade.

U proljeće 2016. godine i mi smo prijavili naš vrt na izbor, smatrajući da čuvajući biološku raznolikost Hrvatske i njegujući autohtono bilje , sadrži ele-mente i ispunjava kriterije za prijavu.

Ugodno smo iznenađeni odlukom Prosudbenog povjerenstva koje je na-šem vrtu dodijelilo Diplomu za izuzet-no lijepo uređenje vrta i okoliša.

Ovo vrijedno priznanje učenicima i djelatnicima Doma, velika je motivaci-ja da uređujući vrt i okoliš svi zajedno učimo voljeti prirodu i prepoznajemo vrijednosti i ljepote podneblja u kojem živimo.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


7

PROJEKTI

U ponedjeljak 24.04.2017. na području Liburnije održala se Eko akcija „Zelena čistka“ u kojoj su volonteri čistili ilegalna odlagališta smeća te tako doprinijeli ljepšem i kvalitetnijem životu svojih sugrađana. Ze-lena čistka, dio je globalnog pokreta Let’s do it! i godišnjih akcija World Cleanup, koja okuplja aktivne građane i organizacije u najvećem volonterskom projektu u povijesti čovječanstva.

U akciju su se uključili i učenici i djelatnici čisteći i uređujući okoliš doma. I mi smo tako barem djelić svijeta učinili čišćim i ljepšim mjestom za život uz moto akcije „TKO ČISTI TAJ NE BACA!”

„TKO ČISTI TAJ NE BACA!“ – Zelena čistka 2017.

Tema ovogodišnjeg projekta kulturne baštine bila je „Mirisi i okusi zavičaja“. Odlučili smo predsta-viti četiri vrijedne namirnice Liburnije – marun, trešnju brtošinku, kvarnerski škamp i kvarnersku

lignju, jela na bazi ovih namirnica, gastronomske manife-stacije u mjestu te najpoznatije ugostiteljske objekte čiji se meniji baziraju na ovim namirnicama. Manifestacije u mjestu prikazali smo kroz četiri godišnja doba kako bi bilo uočljivo da Liburnija ne živi samo ljeti već čitave go-dine. Za ove namirnice odlučili smo se jer su jedinstvene za ovaj kraj. Kvarnerski škamp obitava samo oko područja Voloskog i Opatije, kvarnerska lignja na području cijelog

Kvarnera i karakteristična je po svojoj mesnatosti, dok je lovranska trešnja karakteristična samo za ovaj kraj kao i lo-vranski marun.

U projektu smo se dotakli i ljekovitog i začinskog bilja s eteričnim uljima koji su primjenjivi u kulinarstvu ali i wel-nesu, posebno lovor koji je autohton za ovo područje iako raste i drugdje, ali jedino ovdje kao šuma.

U projektu su sudjelovali učenici Antonio Abaza i Niko-la Odorčić pod mentorstvom Jasne Majić i tehničku pomoć Nikoline Pajalić. Natjecanje je državnog karaktera, pet naj-boljih će svoje projekte prezentirati na Hvaru u listopadu. Nadamo se da ćemo biti među njima.

Jasna Majić, prof.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


PROJEKT KULTURNE BAŠTINE – „MIRISI I OKUSI ZAVIČAJA“

DOGAĐANJA

Tko peče nabolje palačinke?

Najbolje su domske palačinke

Dan kada se posebna važnost odaje profe-siji kuhara je 20. listopada. Tog dana sla-vi se Dan kuhara i slastičara, koji su i ove godine naši učenici obilježili kulinarskim

dvobojem. Dvije ekipe natjecale su se u pečenju što originalnijih i ukusnijih palačinki. U veseloj atmosferi, uz glazbu, ekipe su sve prisutne iznenadili umijećem pečenja, a još više ukrašavanja palačinki. Žiri doista nije imao lagan zadatak u odabiru pobjednika jer su obje ekipe bile vrlo kreativne. Nakon proglašenja po-bjednika, a to su bili Karmen, Gabi, Nikola i Dario, svi učenici koji su pratili kulinarski show imali su priliku uživati u ukusnim palačinkama.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


8

Dobreee.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


DOGAĐANJA

Na turnirima u streljaštvu učenici Doma već tra-dicionalno postižu izvrsne rezultate. Tako je bio i na ovogodišnjem Zimskom turniru održanom u petak 2. prosinca 2016. u Dugoj Resi, gdje su ponovo osvojili zlatno odličje. Osim što su ekipno bili najbolji i u poje-dinačnom natjecanju su briljirali - Jurica Grčević osvo-jio je 1. mjesto, Florijan Vidmar 2., a David Orešković 4. mjesto.

Čestitamo strijelcima, njihovom treneru Marku Kr-šancu i voditeljici Loreni Škrinjar Tači.

9

Čestitamo i našim odbojkaši-cama koje su 15. 2. 2017. na turni-ru u Pazinu osvojile 2. mjesto u kon-kurenciji šest učeničkih domova iz re-gije. Prvo mjesto osvojile su djevojke iz Pule, a treće Pazinski kolegij.

Na Zimskom šahovskom turniru koji se održao 25. studenog u Učeničkom domu „Podmurvice“ najboljom igračicom turnira proglašena je naša učenica Ivona Kraja-čić. Iako ekipno nismo ostvarili zapaženiji rezultat veliko namje zadovoljstvo što je Ivona i ove godine bila izuzetno uspješna.

Prvi na turniru u streljaštvu

Srebro na odbojkaškom turniru u Pazinu

Naša Ivona Krajačić najbolja šahisticaturnira

Šahovska ekipa na čelu s Ivonom

Na zimskom odbojkaškom turniru

Najbolji strijelci turnira

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog kako bi nas podsjetio na važnost i potrebu poštiva-nja drugačijih od nas. Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, vjerskim, rasnim i spolnim razlikama.Tolerancija u obitelji, u školi, u društvu, na različitim mjestima i u različitim prilikama povećava nam kvalite-

tu života i obogaćuje odnose s drugim ljudima.U parlaonici koja je organizirana u Domu povodom Dana tolerancije, učenici su dali svoj osvrt i razmišljanja na teme

„Da li predrasude utječu na naše ponašanje?“ i „Da li je materijalno bitno?“I afirmacijska i negacijska grupa žustro su branile svoje stavove i iznosili argumente kojima su potvrđivali ili pobijali

teze, a što je još važnije učili primjenjivati vještine govorenja i slušanja.

Različitost nas obogaćuje

DOGAĐANJA

I ovog prosinca Dom je zaodjenuo toplo adventsko ruho. Duh Božića osjeća se u njegovom svakom kut-ku. Nadahnuti predblagdanskim ozračjem prigodno smo ukrasili prostorije Doma kako bi što ljepši doče-

kali Božić. U radionicama izrade Božićnih čestitki i anđe-lića – ukrasa za bor, učenici su izrazili svu svoju mašto-vitost i kreativnost. Svoje učionice ukrasili su božićnim drvcima, kuglicama, lampicama, pahuljicama.

U četvrtak 15. 12. održala se Božićna priredba u kojoj su sudjelovali naši učenici i učenici škole pjevanja ‘’Studio Maraton’’, pod vodstvom profesorice Nataše Tonković i uz tehničku podršku Matka Margana.

Članovi glazbene grupe Doma Ljubica Toljanić, Marija Petrak, Jan Prenc, Barbara Pajović i Filip Čubranić izveli su nekoliko prigodnih pjesama, a potom su uslijedile Dora Blažević i Leonarda Lisjak iz „Studija Maraton“.

Smijeh nam je priuštila naša dramska skupina s duhovitim igrokazom ‘’Intervju s Djedom Božićnjakom’’ u kojem su sudjelovali Nikola Odorčić, Antonio Abaza, Lucija Baotić, Karlo Oršanić, Matea Glavić, FlorijanVidmar, Marija Petrak i Marija Dobrić.

Nakon programa uslijedile su zabavne igre i proglašenje najljepše prigodno uređenih soba.

10

Parlaonica

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


11

Naš se Dom 28. veljače odazvao pozivu Učenič-kog doma Karlovac na sudjelovanje u glazbe-no-scenskoj priredbi ‘’U susret proljeću’’. U grad na četiri rijeke je išlo petero naših učenika sa od-

gajateljicom Marijom Farina, voditeljicom glazbene skupine i pedagoginjom Jasnom Majić, voditeljicom dramske.U karlovačkom Gradskom kazalištu ‘’Zorin dom’’ su nas pred-stavili i učinili ponosnima Emili Topčagić svojom izvedbom pjesme Bruna Marsa ‘’When I WasYour Man’’, Jan Prenc koji je na gitari odsvirao i otpjevao pjesmu ‘’Snijeg’’ grupe Deto-ur, a Marija Dobrić je svih nasmijala monologom Nele Eržiš-nik ‘’Predavanje o seksu’’.

Osim nastupa imali smo priliku vidjeti i kakve sve talente kriju ostali učenički domovi te se s njima družiti na domjenku poslije priredbe.

Zahvaljujemo se Učeničkom domu Karlovac na organizaciji i pozivu!Marija Farina, prof.

U Karlovcu sudjelovali na priredbi „U susret proljeću“

Veljača je tradicionalno vrijeme maš-karanog ludila koje naravno nije zaobiš-lo ni nas u Učeničkom domu Lovran. Na maskiranoj zabavi punoj veselja i smijeha, sudjelovalo je mnoštvo veselih, ludih i vrlo kreativnih maski koje su oduševile sve pri-sutne učenike i njihove odgajatelje.

Bit ćeš „strašan”

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


12

DOGAĐANJA

Kako iz ljubavi prema slatkom i slasticama doći do uspjeha i nagrada najbolje nam ukazuje primjer naše učenice Klare Baričević. Od malih nogu našu Klaru svi putovi vodili su u kuhinju. Miksa-

nje, vaganje, mjerenje, kuhanje, pečenje za nju nikad nisu bili problem i sve joj je išlo od ruke. Znala je ona da ta ljubav nije samo hobi već da joj je to životni poziv i zani-manje iz snova.

Zato je uzela stvari u svoje ruke i odlučila slijediti svo-je snove, upisala je Ugostiteljsku školu Opatija s nadom da jednom postane vrsna slastičarka. Kako su godine pro-lazile Klara se počela isticati, a njenoj želji za dodatnim napredovanjem ukazala se prilika kada je izabrana za re-gionalno natjecanje ‘’Gastro’’ u kojemu je mogla pokazati svu raskoš svog znanja i talenta. Naporno se pripremala i marljivo svakog dana stjecala nova iskustva i znanje kako bi dala maksimum od sebe i svima dokazala da je najbo-lja. Dana 23.02.17.’ uputila se sa svojom mentoricom prof.

Jasnom iz Ugostitelj-ske škole Opatija put Malog Lošinja da svima pokaže što može. Tamo je bilo još učenika koji su tako-đer pokazali svoje umijeće i bili su našoj Klari oštra konkurencija, ali ni to za nju nije bilo pro-blem - ona je jednostavno briljirala. Njena fantastična tor-ta na dva kata mamila je svojim izgledom, ali i okus ih je ostavio članove komisije bez daha. Nije bilo ni sumnje da je najbolja i da ponosno može nositi titulu najbolje slasti-čarke na natjecanju. Ovo je velika nagrada za trud koji se ulaže u nešto što voli, ali za nju još veća je nagrada novo stečeno iskustvo i napredovanje. I na državnom natjecanju bila je odlična osvojivši 3. mjesto.Želimo joj sreću u daljnjem praćenju svog sna.

Lucija Krizmanić

Na državnom natjecanju Gastro 2017., natjeca-nju učenika ugostiteljsko-turističkih škola, u 8 disciplina, od čega 5 gastronomskih i 3 turistič-ko-hotelijerskih, učenik maturant Ugostiteljske

škole Opatija, David Orešković osvojio je prvo mjesto.Natjecanje se odvijalo u crikveničkom hotelu „Omo-

rika“ od 20. do 23. ožujka.Izvrsni rezultat koji je ostvario David, bio je povod za

kratki razgovor s njim.Što si pripremao na natjecanju? Da li je bilo teško?Pripremao sam hladni slani izložak od namirnica ….

goveđeg ramsteka, telećih jetrica, gljiva, kelja, bundeve, celera…Bilo je dosta komplicirano jer se moralo paziti na svaki detalj.

David Orešković 1. na državnom natjecanju Gastro 2017.

Jesi li se dugo pripremao za Gastro?Pa i nisam tako dugo, oko tjedan dana.Tko ti je bio mentor? Da li mentor puno pomaže u

pripremi za natjecanje?Mentorica mi je bila profesorica Sanda Perči kojoj je

ovom prilikom zahvaljujem na trudu koji je uložila i pomoći oko sastavljanja jela i oko završne dekoracije.

Kako se osjećaš zbog ovog velikog uspjeha?Moram priznati da na početku školovanja nisam ni

sanjao da ću uopće sudjelovati na ovakvom natjecanju, a kamoli da ću ostvariti ovakav uspjeh. Sada sam sretan i ponosan što sam pokazao najbolje što mogu.

Jesi li zadovoljan izborom svog budućeg zanimanja?Jako sam zadovoljan što se školujem za kuhara. Volim

kuhinju, volim raditis hranom i isprobavati nove recepte. U kuhinji možeš puno toga naučiti ako si zainteresiran.

Još vrlo kratko si učenik, uskoro završavaš školu. Kakvi su ti planovi za budućnost? Jesu li vezani za ku-harstvo ili….?

Planiram ovu sezonu ostati raditi u Opatiji, a onda na jesen nastaviti školovanje na Veleučilištu u Rijeci.

Želimo puno sreće Davidu u svemu čime se bude ba-vio u životu.

Karmen Grgurić

Iz ljubavi do nagradaKlarina torta

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


13

DOGAĐANJA

David Orešković 1. na državnom natjecanju Gastro 2017.

Trebamo poznavati prošlost da bismo mogli pričati o budućnosti!

U lovranskom kinu „Sloboda“ nekoliko učenika s odgajateljicom Ines Pierobon imalo je priliku vidjeti i čuti zanimljive ratne zapise o borbama za grad – heroj – Vukovar. Prikaz svog ratnog puta i dio onoga što su proživljavali uVukovaru, dragovoljci Domovinskog rata i HOS-a (Hrvatske obrambe-

ne snage) gospoda Damir Markuš-Kutina i Damir Plavšić pokušali su filmskim zapisom i riječima prenijeti publici. Damir Markuš-Kutina predstavio je svoju knjigu „ 58“- knjigu posvećenu pedesetosmorici pripadnika HOS-a koji su se nadljudskim snaga-ma branili grad. Kako kaže, mnogi su ga pitali kako su izdržali 88 dana pod potpunim okruženjem i kako su uopće uspjeli izdržati toliku snagu neprijatelja. Odgovorio je vrlo jednostavno - „Imali smo plamen domoljublja u srcu i znali smo da gradimo temelj Hrvat-ske“. I još je na sve dodao da se danas nažalost jako malo priča o Domovinskom ratu i mladi naraštaj tek na nekoliko stranica u udžbenicima uči o obrambenom ratu i njegovim herojima. Izražava nadu da nikad više niti jedan Hrvat neće morati ići na prvu crtu braniti svoju domovinu. „ Dužni smo ne samo našim pokojnim suborcima, nego i našoj djeci urediti domovinu po mjeri dostojnoga življenja, a ne da nam mladi odlaze iz Hrvatske. Više sloge, zajedništva, vjere, kao nekad, kao ’91. godine. Pozivam sve hrvatske branitelje da pišu svoja sjećanja na Domovinski rat, da nam ga ne bi pisali neki drugi, nego mi koji smo stvarali domovinu. Da se nikad ne zaboravi. „rekao je Markuš – Kutina.

Zanimljivim pričama iz rata pridružio se i gospodin Damir Plavšić, koji je istaknuo da je domoljublje spremnost braniti domovinu koju bezuvjetno voliš

Publika je poslije dirljivih riječi i dojmljivih prizora zajednički otpjevala pjesmu „Lijepa li si“, pjesmu koja istinski povezuje hrvatski narod i državu.

Krešo Gržin

Grad-heroj

Iz ljubavi do nagrada

TEMA: VOLONTIRANJE

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


“Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”Ghandi

14

Dom

ska

volo

nter

ska

ekip

a

VOLONTIRANJE I MLADI

Volonteri ne okreću glavu od problema, svjesni su da je svijet u kojemu živimo prepun rana za koje je upravo humanost, altruizam i socijalna odgovornost volontera pravi melem.

U vremenu u kojem živimo poticanje mladih na volontiranje ima višestruku važnost. Osim što predstavlja izvor društvene energije za pomoć skupinama u potrebi, ono je i iskustveni način odgoja mladih za aktivnu građansku ulogu u razvoju socijalnog i demokratskog društva. Jednako važnu ulogu volonterstvo ima u razvoju samopoštovanja i vrijednih socijalnih vještina važnih za razvoj svakog pojedinca. Volontiranje ima potencijal podržati odgovorno odrastanje i vrlo je dragocjen alat za uvođenje mladih ljudi u građansku odgovornost i aktivizam.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


15

TEMA: VOLONTIRANJE

l Stvaranje novih vrijednosti

l Veća građanska odgovornost i aktivizam mladih

l Razvoj društvene solidarnosti

l Bolja socijalna inkluzija mladih u društvo

l Razvijanje kreativnosti i tolerancije

l Bolju kvalitetu življenja

l Humanije društvo

l Prevenciju poremećaja u ponašanju

l Bolju konkurentnost mladih na tržištu rada

l Učinkovitije odgovaranje na potrebe u društvu

l Povećanje socijalnog kapitala i društvene kohezije

Što društvo dobiva volontiranjem mladihŠto mladi dobivaju volontiranjem

l Samopoštovanjel Razvijanje razumijevanja za društvene probleme i suosjećanja s drugimal Učenje socijalnih vještina i razvijanje moralnog i etičnog konceptal Mogućnost utjecanja na društvene promjenel Nova znanja i vještinel Nova poznanstva s različitim društvenim skupinamal Zadovoljstvo koje proizlazi iz pomaganja drugimal Osjećaj korisnosti i pripadnostil Prva profesionalna iskustval Korisno provođenje slobodnog vremena

Želim volontirati!Da biste postali volonter/ka dovoljni su pozitivan stav, volja za učenjem, malo kreativnosti i mrvica fleksibilnosti.

EZašto volontirati?Puno je razloga zašto netko želi volontirati. Najvažniji dolazi iz čovjeka. Nagrade koju dobijemo volontirajući nije

novac, već zadovoljavanje istinske ljudske potrebe za osjećajem korisnosti. Volonteri su ljudi koje pokreću različiti motivi. Zajedničko im je da rade sa zadovoljstvom vjerujući u misiju koju ispunjavaju. Za sebe, dobiju priliku naučiti nešto novo te pritom upoznaju nove ljude, surađuju s osobama koje dijele slične interese i uvjerenja, učine svoju zajednicu ugodnijom za život, kreativno provedu slobodno vrijeme, razbiju monotoniju svakodnevnice, isprobaju svoje sposobnosti. Većini volontera za rad ne trebaju posebne vještine

ETko može volontirati?Učeći djecu o vrijednostima volonterstva i davanja povećavamo mogućnost da oni kao odrasle osobe nastave aktiv-

no sudjelovati u životu svoje zajednice. Volontiranje pomaže adolescentu da u svijet odraslih uđe kao sudionik društve-nih tokova. Uči ga odgovornosti, razvija osjećaj empatije za druge i povećava samopoštovanje koje je iznimno važno za zdravlje svakog pojedinca.

Mnogi zaposleni će poklanjajući mali dio svog natrpanog rasporeda, sutra na posao otići zadovoljniji.

EGdje sve možete volontirati?Zainteresirani pojedinci mogu dati svoj doprinos u različitim područjima kao što su socijalne aktivnosti za djecu i

mlade, rad sa siromašnima, sa starijima, s osobama s invaliditetom, sa životinjama, u domeni ljudskih prava, kulture, sporta, zaštite okoliša, vjerskim zajednicama, mnogim udrugama i zakladama...

Prema dosadašnjim iskustvima, građani se najčešće odlučuju za volontiranje u socijalnim aktivnostima za djecu i mla-de te u kulturi, dok se nešto rjeđe odlučuju za volontiranje sa starijima i osobama s invaliditetom, gdje je njihov doprinos iznimno značajan jer uvelike pomaže u podizanju kvalitete njihovih života.

Dobra je vijest je pak da se, polako, ali sigurno, budi svijest hrvatskih građana o važnosti volonterskog rada koji nas obogaćuje novim iskustvima, znanjima i vještinama te nezaposlene čini konkurentnijima na tržištu rada, a mladima je dobra odskočna daska za daljnje školovanje.

U našoj zemlji trenutno djeluju četiri regionalna volonterska centra - Rijeka, Zagreb, Split i Osijek - koji čine neformal-nu Mrežu volonterskih centara Hrvatske.

Posjeti portal o volontiranju i svijetu volontiranja VOLONTIRAM HRVATSKA ! I pridruži se !!!

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


U Dječjoj bolnici Kantrida prošle je jeseni održan seminar za nove volontere u sklopu projekta „Pripovjedač/ica priča djeci za laku noć“. Se-minaru su prisustvovale i naše učenice Ivana

Begić, Gabriela Filca, Karmen Grgurić i Nika Polonijo, od-gajateljica Ines Pierobon i medicinska sestra Doma Mar-tina Stojaković.

Ovaj se projekt od 2009. godine uspješno provodi u organizaciji strukovne udruge za promicanje dobrobi-ti djece „ Portić“ u Dječjoj bolnici Kantrida. Seminar za nove volontere organiziran je kroz tri dana na više lokacija (Filozofski fakultet, Gradska vijećnica, Učiteljski fakultet, Dječja knjižnica Stribor) pod vodstvom stručnjaka raznih profila, psihijatara, doktora znanosti, medicine, profeso-ra i samih volontera. Projekt podupiru Grad Rijeka, KBC Rijeka, Gradska knjižnica Rijeka te Filozofski i Učiteljski fakultet u Rijeci.

Volonteri uz stručnu podršku doprinose jačanju kva-litete projekta, promiču vrijednost priče za laku noć i kreiraju pozitivnu atmosferu u bolnici na dobrobit djece i roditelja koji podržavaju ovu inicijativu.

Naši budući volonteri izrazili su veliko zadovoljstvo što će moći donijeti vedrinu i radost u dječje bolesničke sobe i malim pacijentima olakšati liječenje, ali i time što

TEMA: VOLONTIRANJE

„TETE PRIČALICE“ u Dječjoj bolnici16

su ovim seminarom i budućim volonterskim radom ople-menili sebe i donijeli nešto dobro drugima.

Odlazak u bolnicu predstavlja za djecu traumatičan događaj. Tu je neizvjesnost, strah, odvajanje od obitelji…

Ali, može to biti malo lakše uz volontere – tete priča-lice koji svaku večer na sat vremena dođu na odjel i djeci pričaju priče.

Naši volonteri su se nakon opširne i sveobuhvatne edukacije priključili „tetama pričalicama“, koje svakog tjedna čitanjem priča i razgovorom mame osmjeh na mala ispaćena lica u Dječjoj bolnici Kantrida. Osim što djeci pri-čaju priče prije spavanja, „tete“ s njima igraju i različite društvene igre, a nerijetko ih nauče neku koju do tada nisu znala.

Divan je osjećaj pomoći malim junacima da se s manje stresa nose sa svojom bolešću te im se tako boravak u bolnici barem malo olakša.

To je prekrasno iskustvo, kako kažu naši volonteri, kad te dočekaju te velike, znatiželjne oči koje ti daju toliko nježnosti i topline da na koncu spoznaš da si kao volonter puno više dobio nego dao.

Ovaj projekt još je jednom potvrdio staru izreku “DOBRO JE ČINITI DOBRO“.

Dubravka Dominović, prof.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


17

TEMA: VOLONTIRANJE

ŠTO KAŽU NAŠI VOLONTERI?Pitali smo naše domske volontere kako su se odlučili na to, koje osjećaje u njima izaziva u njima taj humani

rad, što bi poručili sadašnjim i budućim volonterima.

Nika Polonijo:Jako mi se svidjelo volontiranje kao “teta pričalica“. Za tu mogućnost

prvi sam put doznala u Domu od odgajateljice Ines i sestre Martine i odmah sam se zainteresirala. Nakon priprema na kojima su naš štošta naučili, kre-nuli smo na Kantridu. Priznajem da me je u početku bilo strah, ali samo dok nisam počela čitati. Prvi put sam čitala djevojčici od dvanaest godina koja je slušajući priču zaspala, a ja sam bila presretna. Sviđa mi se volontirati i od srca želim to preporučiti svima, jer odvajajući malo svog slobodnom vreme-na za čitanje priča, usrećujemo bolesnu djecu ali i same sebe jer znamo da smo učinili dobro.“

Karmen Grgurić„Svoje slobodno vrijeme htjela sam iskoristiti za nešto korisno, a kako

volim djecu, pogotovo malu, odlučila sam krenuti na edukaciju za „tetu pri-čalicu“. Volim čitati djeci priče jer se tada ponovo osjećam kao malo dijete. To mi nije prvi put da volontiram, ranije sam volontirala U Caritasu na Trsatu.

Volontiranje je divno, izaziva u čovjeku plemenite osjećaje. Pozivam sve ljude dobre volje, pogotovo mlade, da se bar jednom okušaju u volontira-nju. Ako to učine, sigurna sam da im neće biti zadnji put.“

Gabriela Filca„Na volontiranje u Dječjoj bolnici Kantrida navela me želja i znatiželja

za spoznajom novih iskustava i ljubav prema djeci a također i brojni susre-ti gdje se družimo s drugim ljudima koji se bave volontiranjem. Dok čitam djeci u meni se rađaju brojni osjećaji koje jako teško opisati, baš zato jer ih ima jako puno, ali uglavnom pozitivni. Prije ovoga bavila sam se volon-tiranjem za socijalnu samoposlugu, prikupljanjem osnovnih namirnica za ljude koji si to ne mogu sami priuštiti, kuhanjem na riječkom korzu gdje smo prodavali porcije po simboličnim cijenama i tako skupili donacije. Voljela bih da više ljudi volontira, da se ne ustručavaju pokušati. Divan je osjećaj pomagati drugima, jer time dobije više onaj tko daje pomoć nego one osobe kojima treba pomoć.“

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


TEMA: VOLONTIRANJE

18

Ninoslav Aleksić

U organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Opatija, 19. listopada je u Lovranu provedena 44. sabirna akcija „Solidarnost na djelu“. Naši učenici volonteri Klaudia Kordić, Vjekoslava

Milanović, Klara Baričević, Antonio Pries i medicinska sestra Doma, uključili su se u hvalevrijednu akciju prodaje bonova- označivača stranica, ovjerenih žigom Crvenog križa, u iznosu od pet kuna, građanima Lovrana i učenicima i studentima na-šeg Doma.

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali akciji i na taj način pomogli onima koji trebaju pomoć

Volontiranjem širimo obzore

Martina Stojaković, medicinska sestra„Od djetinjstva sam s susretala sa bolesnom djecom, odrasla sam s djevojčicom

koja je bolovala od leukemije. Nikad mi nije bilo strano pomagati ljudima pa sam baš zato odlučila postati „teta pričalica“, Premda sam u nekom trenutku smatrala da to i nije neka pomoć, odlazeći iz bolnice i ostavljajući djecu sa osmjehom na licu shvatila sam da sam taj dan u njihov život unijela sreću i zapravo im pomogla da se uz mene bar tih sat vremena osjećaju bolje. U spomenu na moju prijateljicu iz djetinjstva, uvijek rado sudjelujem u svim aktivnostima koji su povezani sa bole-snom djecom.

„Tete pričalice“ su jedna divna akcija, koja je krenula iz Rijeke i proširila se po cijeloj državi.

Kad čitam bolesnoj djeci obuzimaju me osjećaji ljubavi, ponekad mi dođe da tu djecu zagrlim, jer to su pravi mali borci. Naravno da postoje teški trenutci, kad nam se oči napune suzama ali onda se malo odmaknemo i nikad ne dopuštamo da ta mala bića vide da smo tužni. Pred njima ne plačemo, no kad izađemo sa odjela nerijetko suze krenu, a kad odemo iz bolnice i dalje razmišljamo o njima.

Kad sam jednom imala namjeru otići kod jednog djeteta, sestre sa odjela savjetovale su mi da tog dječaka zao-biđem jer on je teško bolestan i ionako ne razumije ništa. Ali ostala sam uz njega. Dječak se smijao, samo se smijao, a meni je osmijeh na njegovom licu bio najljepši, ogromni poklon. Shvatila sam da trebamo vjerovati onome što nam srce govori, a meni je srce tada govorilo da ostanem upravo pored tog djeteta.

Volontiranjem se bavim od malena, u crvenom križu, brojnim azilima za pomoć životinjama a sada i u „tetama pričalicama“. Za mene je volontiranje oblik ljubavi, bezuvjetne ljubavi. Od volontiranja ne očekujete boljitak sebi, već drugima. Upravo se spremam sa Crvenim križem Opatija raditi na projektu Zdrav život za stariju životnu dob, jer upravo završavam magisterij nutricionizma. S obzirom na posao i fakultet, volonterske obaveze ne stignem ispunja-vati kao ranije. Ipak svo slobodno vrijeme pomažem u Crvenom križu Opatija. Edukator sam za prvu pomoć i učim djecu osnovama prve pomoći zajedno sa ostalim djelatnicima CK. Pokušavam pronaći što više vremena kako bih se posvetila onome što najviše volim, a to je pomoć ljudima, onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Novac je danas bitan u životu jer naravno moramo imati novac da bi kupili hranu, odjeću, obuću no novac ne može kupiti ono najvrjednije a to je ljubav, zdravlje, prijateljstvo, sreću. Najčešće oni koji najviše imaju zapravo su nesretni, a oni koji imaju malo sretni su s onim što imaju. U životu trebamo težiti boljem, ne materijalnom nego duhovnom. Duhovno je ono što nas čini ljudima a materijalno je ono što vam puni novčanike. Materijalne stvari su prolazne, dok one duhovne ostaju.

Ako želite volontirati, nemojte se obeshrabriti, priđite tome otvorena srca, jer volontiranje liječi duh, dušu i tijelo! Ako želite volontirati i pomagati, nikad nije prerano niti prekasno. Vjerujte, nema ništa ljepše nego kada znate da je netko danas bio sretan upravo zbog VAS!“

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Učenici i zaposlenici Doma ponovo su pokazali svoju humanost i socijalnu osjetljivost. U akciji koja je trajala ne-koliko dana skupili smo hranu i kućne potrepštine koje smo donirali u Crveni križ Opatija koji će sve prikupljeno proslijediti u socijalnu samoposlugu za socijalno ugrožene osobe. U hvale vrijednoj akciji istakla se učenica Antea Golja koja je darovala novi romobil koji će zasigurno nekom djetetu izmamiti veliki osmjeh.

Sretni smo i zadovoljni što smo pomažući najpotrebitijima obilježili 5. prosinca – Međunarodni dan volontera i barem malo olakšali život ljudima koji su se našli u teškoj situaciji.

Ovim putem upućujemo čestitke za dobrotu i nesebičan rad svim članovima velike volonterske obitelji kojoj i mi pripadamo.

Ninoslav Aleksić

„Mali dar velika je stvar“

19

TEMA: VOLONTIRANJE

S akcije doniranja hrane

DOMIJADA 2017.

Organizator ovogodišnje 42. Regionalne domijade koja se održavala 31. ožujka i 7. travnja 2017. godine bio je Učenički dom Pula.

Sportski dio domijade održao se u petak 31.03.2017. Toga dana održa-la su se natjecanja u nogometu, odbojci, stolnom tenisu i košarci, dok

su se discipline šah i streljaštvo te kulturni dio održali 07. travnja 2017.Na natjecanju u šahu naša učenica Ivona Krajačić osvojila je 1. mjestopojedinačno.

Naši stolnotenisači FranKereži, Marko Tomić i Antonio Abaza osvojili su odlično treće mjesto, dok odbojkašice i nogometaši ovoga puta nisu imali sportske sreće.

No, svi naši sportaši, bez obzira na rezultat, zaslužuju pohva-le i čestitke zbog dobre igre, uzornog ponašanja i sportskog duha koji im nije nedostajao.

Prema glasanju stručnog žirija u slijedećim kategorijama osvojili su:Industrijski dizajn: 1. mjesto Abaza Antonio „Bračni život“Slika: 1. mjesto Nicole Kralj Stjelja „Žestoka“Recitacija: 1. mjesto Marija Dobrić „Zašto sam postala vegetarijanac“Instalacija: 2. mjesto Lucija Krizmanić „Ja“

20

“Bračni život”

“Žes

toka

”

“Bračni život”

“Marija recitira”Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Regionalna domijada 2017.

Ide servaaa

Modni dizajn: 2. mjesto Josipa Drakulić i Gabriela Slađana Filca „Diva“Industrijski dizajn: 2. mjesto Lucija Krizmanić „Meduze“Rukotvorine: 2. mjesto Lucija Krizmanić i Antonio Abaza „Reciklirani“Instalacija: 3. mjesto Miroslava Milanović „Theend“Modni dizajn: 3. mjesto Lana Špoljar i Štanfelj Kristina „Dragi kamen hrvatskog jezika“Industrijski dizajn: 3. mjesto FlorijanVidmar i Ivan Rogić „Izlazak sunca“Crtež: 3. mjesto Jerković Marko“Dame“

Učenički žiri također je radovima naših učenika dodijelio mnoga priznanjaInstalacija: 1. mjesto Miroslava Milanović „Theend“ 2. mjesto Lea Aleksić „Spasimo budućnost naše djece“Modni dizajn: 1. mjesto Miroslava Milanović „Barokna poslastica“ 2. mjesto Josipa Drakulić i Gabriela Slađana Filca „Diva“ Industrijski dizajn: 1. mjesto Lucija Krizmanić „Meduze“ 2. mjesto Florijan Vidmar i Ivan Rogić „Izlazak sunca“ 3. mjesto Abaza Antonio „Bračni život“Rukotvorine: 2. mjesto Miroslava Milanović „Tris pokreta“Slika: 2. mjesto Klara Baričević „Uronjena“ 3. mjesto Marija Zubović „Vodeni kas“Recitacija: 1. mjesto Marija Dobrić „Zašto sam postala vegetarijanac“

Čestitamo svim učesnicima domijade na izvrsnim rezultatima.

DOMIJADA 2017

Naši predstavnici na Državnoj domijadi Marija, Nicole i Antonio postigli su izvrsne rezultate.Slika „Žestoka“ Nicole Kralj Stjelja osvojila je 2. mjesto učeničkog i 3. mjesto stručnog žirija a u kategoriji Industrijske

dizajn rad Antonia Abaze „Bračni život“ 1. mjesto učeničkog i 3. mjesto stručnog žirija. Marija Dobrić osvojila je 2. mjesto učeničkog žirija s recitacijom „Zašto sam postala vegetarijanac“

“The end”

“Barokna poslastica”

“Meduze”

“Ja”

“Diva”

“Izlazak sunca” i “Svjetlost prirode”

I Marko na putu do medalje

21

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


22

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


FOTO USPOMENELucija Baotić Nika Bonifačić Nataša Cupač Laura ČubranićAna DamjanićElena Dundović Antea GoljaRenata Kosić Paola Kuljanić

Manuela Leskošek Miroslava Milanović Vjekoslava Milanović Antonija Rogić Areta Škopac Ljubica ToljanićEmili Topčagić Lea Žic

1. ODGOJNA SKUPINA - Odgajateljica: Lorena Škrinjar Tači, prof.

2. ODGOJNA SKUPINA - Odgajatelj: Davor Uljatovski, prof.Ninoslav AleksićDora BolkovacAna Damjanić Filip ČubranićMatea GlavićTanja KorkutIvona KrajačićAnja Mamula

Tajana MamulaNikola OdorčićLovro PerkovićJan PrencAna ŠtefančićMarko TomićValerio VučkovićMarija Zubović

3. ODGOJNA SKUPINA - Odgajateljica: Ines Pierobon, prof.Lea AleksićIvana BegićAnte BublićLorena ČukićAlessia FlegoAndrea FrančiškovićBernarda JankovićMarko JerkovićLorena Matovina

Petra OrečNika PolonijoAndrea PuškarićLana ŠpoljarKristina ŠtanfeljMarkoTurkLea UremovićLucija Zohil

23

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


4. ODGOJNA SKUPINA - Odgajateljica: Dubravka Dominović, prof.Klara BaričevićViktorija BiberKristijan BolonićMarinela BrestakMartin CazinMarija DobrićJosipa DrakulićGabriela Sladana Filca

Jurica GrčevićKarmen GrgurićInes JurkovićFran KerežiKlaudia KordićDorian KostrenčićLucija KrizmanićLumbardh Lushaj

Petar MudrinićDavid OreškovićMarko OžboltAntonio PriesAntonio RogićDejan ŠestićDanijela ŠverkoAntonijo Tomić

5. ODGOJNA SKUPINA - Odgajateljica: Marija Farina, prof.Domagoj BrozanDavorka FilipovićAntonio GabrićAlen IskraRobert JungDavid KefeljaMarko KovačJakov KrkaloIvica MajetićNikolina MarićRobert Marjanović

David MatasićMagdalena MelnikJan MilosavljevićBarbara PajovićMarija PetrakDominik SertićEna ŠimičićĐuro TomićAndrea TumpićMaristela UličnikFlorijan Vidmar

6. ODGOJNA SKUPINA - Odgajateljica: Iva Ilić Stanić, prof.Antonio Abaza Martina BarićMaja BebarIvana BorićMateo Buconjić Krešo GržinMagda Hudolin Duško Janjatović Dolores Karlović Stjepan KnezovićFranko Matejčić Milica Momčilović

Karlo OršanićMateo PitlovićLucija Polonijo Marinela Prka Dario RogićIvan RogićLorna Sabol TorbicaNicole Stelja KraljJosip SušićEmma ŠanićPatricija Štimec

7. ODGOJNA SKUPINA - Odgajateljica: Maja Finderle Pupavac, prof.Moreno BenčićMarija BivolDaliborka BošnjakVannesa GrgurićMario MalnarLuka MarkolovićIva MarkovecEma MihelacEnrico MiletićSven Movrić

Martina PavlikValentina PristušekDoris PrpićZorana RajnovićKrešimir SmiljčićAna ŠutićMatteo TerlevićPaola TerlevićJosipa Toljan

FOTO USPOMENE

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Božićni igrokaz

Božićno druženje

Brončani stolnotenisači

Igre

Ispred pulske arene Jezivi ljudi pred ravnateljičinim vratima

Karmen, Dario i ... crvena ruža

Stjepan, Duško i medo

Na početku školske godineNo coment

24

25

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Brončani stolnotenisači

Odbojkaška ekipa

Sa zimskog turnira

Zbogom ljetu 2016.U Kastvu

Uređujemo vrt

Zadovoljni stolnotenisači

Zabavna večer u domu

Pripreme za domijadu

FOTO USPOMENE

26

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


KULTURA ŽIVLJENJA

Književna večer s Klarom PeranićKada dvadesetogodišnjakinja izda svoju prvu knjigu ,ostanete zadivljeni i poželite je upoznati. Zato smo

pozvali u goste Klaru Peranić mladu riječku autoricu. Ona je studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci (smjer Hrvatski jezik i književnost). Njezin roman „Vermogen četiri kraljevstva“ namijenjen je mladoj populaciji, ali i svim poklonicima „fantasy“ žanra. Imali smo zadovoljstvo ugostiti je u našem domu gdje je na književnoj večeri našim učenicima predstavila svoj prvi roman.

Zašto baš taj naslov? Što u stvari znači Vermogen?Vermogen je ime jednog kraljevstva. To je fikcija.

Glavni lik je Marta, legitimna nasljednica prijestolja jednog od kraljevstava. Njena polusestra na čelu je tog kraljev-stva, ona nema moći kojima bi trebala štititi kraljevstvo. Marta kao zakonska nasljednica već osamnaest godina živi skrivajući svoje porijeklo. Ona upoznaje svog zaštitni-ka, njihovi su životi isprepleteni. Marta mora savladati sve moći, među četiri kraljevstva puno je zapleta..

U knjizi se pojavljuje velik broj likova, pa su radi lakšeg praćenja navedeni na prvoj stranici.

Cijela knjiga je pisana u dijalogu, iz perspektive Marte ili Linea.

Tematika je pomalo neobična. Otkud interes za nju?Pa mislim da je u dijalogu teško pisati ljubavnu priču.

Radnja je najčešće u krimićima, a ja nemam dovoljno život-nog iskustva za pisanje takvih romana, pa mi ostaje fanta-stika.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


mišljenje. Jako joj se svidjelo, što me ponukalo da to ipak pošaljem izdavaču, koji je odmah pristao izdati knjigu.

Da li je knjiga na neki način utjecala na tebe, promi-jenila te u nečemu?

Ranije sam bila dosta nesigurna u sebe, teško sam puštala drugim ljudima da ulaze u moj život, bio mi je pro-blem govoriti pred ljudima. Sad primjećujem da sam kroz pisanje sve više upoznavala sebe, svoje dobre i loše stra-ne, i da sam se počela otvarati.

Kako su tvoji prijatelji reagirali na tvoju knjigu?Ja zapravo nisam govorila o tome da ja nešto kao pi-

šem. Neke stvari volim držati za sebe dok se ne ostvare. Samo su dvije prijateljice znale da pišem. Nisam imala po-trebu hvaliti se. Sad ću se malo hvaliti…hahaha.

Ne znam koliko im se sviđa knjiga, ali samim tim da ljudi pričaju, to je već nešto pozitivno…znači da čitaju. A komentara će uvijek biti.

Što planiraš u budućnosti?Pa nemam baš određenih planova. Izbjegavam plani-

rati, jer mi se događa da svaki put kad nešto zacrtam ja to ne učinim. Zato za sada puštam da me život povede. Jedino sigurno u čemu se vidim je pisanje.

Što studiraš? Čime se baviš u slobodno vrijeme?Upisala sam kroatistiku na Filozofskom fakultetu.

Slobodnog vremena gotovo da i nemam, jer na faxu tre-ba biti od jutra do mraka…hahaha. U slobodno vrijeme uglavnom piše. A da, igram i odbojku.

Voliš li izlaziti, tulumariti?Naravno, volim vrijeme provoditi sa svojim društvom.Imaš li neki savjet za nekoga tko želi pisati?„Vjerujte u svoje snove i krenite!!!“

Lucija Krizmanić

„Čitam sto na sat“Mjesec hrvatske knjige , manifestacija je koja više od dva desetljeća uspješno promiče knjigu i čitanje kao druš-

tvenu vrijednost. Održava se od 15. listopada do 15. studenog, a središnja tema i geslo ovogodišnje manifestacije je

ČITAM STO NA SAT.U sklopu obilježavanja mjeseca knjige učenici Doma gledali su predstavu „Knjiga života“, koja je publici predstav-

ljena u Gradskoj knjižnici „Zora“ u suradnji s koreografkinjom gospođom Senkom Baruška.

Pod sloganom „Kraljevstvo za kulturu“ ovogodišnja Noć kazališta okupila je u subotu 19. studenog, 86 institucija u 46 mjesta diljem Hrvatske , u kojima se moglo pogledati 145 predstava.

Ova kulturna manifestacija jednom godišnje okuplja sve zainteresirane u jedinstvenom događaju posvećenom pribli-žavanju kazališne kulture što većem broju ljudi.

Mi smo Noć kazališta odlučili provesti u Kulturnom centru „Kalvarija“u Rijeci gdje smo pogledali jedinstveni ekspe-rimentalni projekt, omnibus- predstavu “Šest/dva.“ Zanimljiva predstava od šest epizoda raznih kazališnih žanrova od klasične komedije, satire, horror komedije, apsurda …itd. oduševila nas je svojom duhovitošću i aktualnošću kao i odlič-nom glumom mladih glumaca amatera.

„Noć kazališta“ u Kulturnom centru „Kalvarija“

27

KULTURA ŽIVLJENJA

Književna večer s Klarom Peranić

Kako si došla na ideju za pisanje knjige? Od kad uopće pišeš?

Oduvijek sam voljela pisati (ali ne volim čitati, haha-ha). Kad sam imala tri godine izvela sam prvu predstavu pred roditeljima. Realnost mi je jednostavno dosadna.

Ideja za knjigu vezana je za moju baku Martu koja je bila teško bolesna i pred dvije godine kad sam počela pi-sati knjigu priznala mi je da nije provela život onako kako je željela i da u životu treba pratiti svoje snove i ne žaliti za ničim.

Volim pobjeći jer u nekom nerealnom svijetu bolje upoznaš sebe. Kako si došla do zanimljivih slika koje se pojavljuju u knjizi?

Slike su prilično dobro ispale s obzirom da su to ra-dovi moje prijateljice koja, zamislite, nije ni čitala knjigu, već je radila prema mojim objašnjenjima. A naslovnica je prema mojoj ideji skica jedne cure s likovne akademije koju je kompjutorski obradio njen prijatelj.

Kako dobiješ ideju za pisanje?Pa često pišem, pišem pjesme.. Ova knjiga je pro-

dukt mnogih događaja o kojima sam pisala kako bi ih mo-gla pretočiti u fantaziju. Kad me uhvati inspiracija, pišem šest, sedam sati dnevno.

Ti zaista uživaš u pisanju. Možemo li očekivati no-vih romana?

Da, pišem nastavak ove knjige.Pretpostavljam da treba puno truda i odricanja da

bi se izdala knjiga? Kako si pronašla izdavača?Najviše motivacije i podrške mi je davala moja mama.

Ona me je uvijek bodrila. No, osim maminog mišljenja htjela sam čuti i drugo, nepristrano, pa sam materijale dala na čitanje prijateljičinoj mami koja jako puno čita i zamolila sam je da mi iskreno, bez uvijanja, kaže svoje

28

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


KULTURA ŽIVLJENJA

Guitar fest u OmišuU vrijeme proljetnih praznika naši glazbeni talenti nisu se samo

odmarali. Emili Topčagić i Jan Prenc predstavili su se na jednom od najvećih gitarističkih festivala u ovom dijelu Europe - Guitar Festu u Omišu, gdje su u prednatjecanju izborili nastup u finalu, među pet najboljih. Uspjeh je tim veći što su u kategoriji akustične gitare i vo-kala bili daleko najmlađi natjecatelji. Čestitamo Emili i Janu te profeso-rici Mariji Farina. Emili i Jan u Omišu

PROČITAJ KNJIGU! Marisha Pessl – „NOĆNI FILM“Jedne kišne listopadne noći, prekrasna mlada djevojka AshleyCordova pronađena je mrtva u

napuštenom skladištu u Manhattanu. Premda njezina smrt izgleda kao samoubojstvo, novinar Scott McGrath sumnja u to i smatra da je Ashley ustvari ubijena. Istražujući neobične okolnosti iz Ashleyina života, McGrath se suočava s ostavštinom njezina oca: legendarnog režisera StanislasaCordove – čo-vjeka koji nije viđen u javnosti više od trideset godina. Iako je o Cordovinim mračnim i uznemirujućim filmovima pisano mnogo, o njemu kao čovjeku zna se vrlo malo. Vođen željom za osvetom, znatiželjom i potrebom da otkrije istinu, McGrath uz pomoć dvoje stranaca ulazi sve dublje u Cordovin sablastan i hipnotičan svijet. Posljednji put kad je bio nadomak tome da razotkrije mračnu stranu kultnog režisera, McGratha je napustila žena i ostao je bez posla. Ovaj put mogao bi izgubiti još i više.

Markus Zusak – „KRADLJIVICA KNJIGA“Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel

i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život. To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žed za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spašavajući ih iz lomača, skrivajući, čitajući... Zusakov roman o djevojčici i Smrti priča je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge, sasvim zasluženo slavljen kao knjiga koja će se pamtiti.

Camilla Lackberg : „LEDENA PRINCEZA“U Fjällbacki, inače stvarnom rodnom mjestu spisateljice, u ljetnikovcu, u kadi punoj sad već

smrznute vode, pronađeno je nakon tjedana dana tijelo AlexWijkner. Lokalna policija, čije se dotadašnje iskustvo svodilo na ispisivanje prometnih kazni, odvođenja pijanaca kući i, da ih ima, vjerojatno i krađe kokoši, ispočetka vjeruje kako je riječ o samoubojstvu, no nalaz forenzičara pokazuje da si Alex nikako nije mogla sama prerezati žile na rukama jer je bila duboko drogirana kad joj je tijelo položeno u ledenu kadu.

U Fjällbacki se u tom trenutku nalazi i EricaFalck, Alexina prijateljica iz djetinjstva, koja će se igrom slučaja uplesti u istragu i zajedno s policajcem Patrikom Hedströmom početi tragati za ubojicom. Sve je u tom romanu, kao i u danskoj seriji s početka, ledeno, pusto i sumorno. I svi u toj Fjällbacki, na kraju svijeta, nešto taje, skrivaju i guraju pod tepih. I tako desetljećima.

Preporučila: Lorena Škrinjar Tači, prof.

29

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


VELIKANI LIBURNIJSKOG KRAJAPod Učkun kućice bele….Hrvatski književnik i pjesnik Drago Gervais rođen je u Opatiji, 18. travnja 1904.

a umro u Sežani 1. srpnja 1957. Rodna kuća u Opatiji mu je nosila adresu: Abbatia 227, a u matičnoj knjizi rođe-

nih upisan je pod imenom CarolusIulius Oscar Gervais.Srednje škole polazio je u Opatiji i na Sušaku, dok je Pravni fakultet završio u

Zagrebu.Služio je kao odvjetnički pripravnik u Bjelovaru i Beogradu. Odmah i poslije rata

vratio se u svoju oslobođenu domovinu, da bude pri ruci narodnim vlastima oko sre-đivanja prilika u Istri, iz koje je za vrijeme krute fašističke vladavine morao emigrirati.

Neko je vrijeme radio u Tanjugu, zatim u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu, a onda se opet vratio u Rijeku, gdje je preuzeo funkciju direktora drame Hrvatskog narodnogkazališta »Ivan Zajc«, kojemu nešto kasnije dolazi na čelo kao intendant, te ostaje na tom položaju sve do smrti.

Pisao je pripovijesti, feljtone i komedije ali je u književnost ušao prije svega kao čakavski pjesnik. Već prvom zbirkom Čakavski stihovi (1929.) postigao je velik uspjeh i postao ne samo pjesnik svoga zavičaja nego i jedan od naših najboljih dijalektalnih pjesnika. Godine 1951. »Zora« mu je izdala i zbirku Istarski kanat.

Pod Učkun

Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857. u Voloskom kraj Opatije. Osnovnu je školu završio u Voloskom. Gimnaziju je polazio u Rijeci. U dobi od 15 godina govorio je tri strana jezika: engleski, francuski i talijanski. Kasnije je naučio i njemački, češki, te latinski i starogrčki. U Pragu se upisao na studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu. Nakon završenog studija predavao je u gimnazijama u Zagrebu i Osijeku a potom

j je premješten U Nautičku školu u Bakru. U Bakru se 1883. oženio Silvijom Ver- nić, s kojom je imao četiri sina – Andriju, Ivana, Stjepana i Franju. Za vrijeme boravka u Bakru Mohorovičić je prvi put došao u dodir s meteoro logijom, koju je predavao, te se počeo dublje zanimati za tu znanost. Osnovao je 1887. godine pri školi i meteorološku postaju i održavao redovita meteorološka mjerenja. Uz to je proučavao probleme gibanja zraka i oblaka. Sam je konstruirao nefoskop, instrument za određivanje brzine i smjera gibanja oblaka. Od 1892. godine postaje upravitelj Meteorologijskog opservatorija u Zagrebu. Ovdje se u početku bavio znanstvenim i stručnim radom u meteorologiji, a nakon 1901. posvetio se gotovo isključivo

seizmologiji, te se danas ubraja među najveće svjetske seizmologe.Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1936.Mohorovičićevim imenom nazvan je diskontinuitet između Zemljine kore i plašta – najveća prirodna tvorevina na

Zemlji. Godine 1970. njemu u čast nazvan je i krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid br. 8422. U najnovije vrijeme njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Marsu. Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima.

KULTURA ŽIVLJENJA

Pod Učkun kućice bele,miće, kot suzice vele.

Beli zidići, črjeni krovićina keh vrapčići kantaju,mići dolčići, još manje lešicena keh ženice kopaju.

Cestice bele, tanki putićipo keh se vozići pejaju,i jedna mića, uska rečica,pul ke se dečicaigraju.

Na sunce se kućice griju,na turne urice biju.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


30

“ … kanat je lip i dokle njega budeće bit i nas…”

Ivan Matetić RonjgovRođen je 1880. u selu Ronjgi kod Kastva. Živeći uglavnom na ivici siromaštva,

Ronjgov je predavao pjevanje na najvišem katu današnje Obrtničke škole gdje je odgajao generacije Opatijaca. Bavio se i komponiranjem, sakupljao glazbenu ba-štinu Istre i Kvarnera, a opisao je i tzv. istarsku ljestvicu s karakterističnim polutono-vima.

Od 1889. do 1912. godine djeluje kao učitelj u Žminju, Barbanu, Kanfanaru, Sv. Petru u Šumi, Gologorici, Pićanu i Klani, a zatim do 1919. godine u Opatiji. Tih jegodina svakodnevno upijao u sebe narodnu pjesmu i svirku, te uporno nastojao odre-diti tonsku strukturu te muzike.

Iako već vješt u kompoziciji i vođenju zborova, uz veliko samoodricanje stječe već u zrelim godinama stručnu naobrazbu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje diplomira1922. Godine. Nakon tri godine provedene na sušačkoj gimnaziji vraća se u Zagreb, gdje postaje tajnikom Muzičke akademije.

Od 1938. godine, kad odlazi u mirovinu, do 1945. godine živi u Beogradu, a 1946. godine u svoju Rijeku. Tu je kra-će vrijeme honorarni nastavnik na muzičkoj školi, koja danas nosi njegovo ime, i ponovno okružen izvornom narodnom muzikom svoga kraja. Iako već u visokoj životnoj dobi, često obilazi istarsko, primorsko i bodulsko selo, zapisuje, sluša i osluškuje, proučava i marljivo komponira. .

Poslije kratke i teške bolesti umire u bolnici u Lovranu, 27. lipnja 1960. godine. Pokopan je na groblju u Opatiji gdje na njega podsjeća i bista kraj vile Angioline.

KULTURA ŽIVLJENJA

Viktor Car Emin rođen je u mjestu Kraj pokraj Lovrana, 1. studenoga 1870. a umro je u Opatiji, 17. travnja 1963. U mladosti je radio u školama po Istri i u Opatiji. Zbog svoje protutalijanske aktivnosti morao se 1929. godine skloniti u Sušak. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Opatiju gdje je ostao do kraja života. Viktor Car Emin je politički angažman u suprostavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio i u svoje romane, pripovjetke i drame u kojima je prije svega bio zaokupljen svje dočenjem o hrvatskom identitetu Istre. Stoga su osnovne teme njegovih lite- rarnih djela borba hrvatskog puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za oču- vanje nacionalne svijesti, te prikaz socijalnih prilika u toj regiji. Bio je tajnik i organizator “Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru”. Gradska knjižnica i čitaonica u Opatiji nosi njegovo ime . Također je po njemu nazva- na Osnovna škola Viktora Cara Emina u Lovranu i OŠ “Viktor Car Emin” u Donjim Andri-

jevcima. Od zaborava je sačuvao znamenitu misao starih kapetana i mornara: Krepat ma ne molat!

Dubravka Dominović, prof.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Svjetski dan vegetarijanstva diljem svijeta obilježava sve veći broj vegetarijanaca i vegana, kao i oni koji to nisu, ali su svjesni važnosti vegetarijanskog pokreta za živo-tinje, ljude i okoliš.

Vegetarijanci ne jedu životinje, tj. meso i ribu, mnogi ne jedu ni jaja, dok vegetarijanci vegani ne jedu niti mlijeko i med, odnosno izbjegavaju sve namirnice životinjskoga podrijetla.

Svjetski dan vegetarijanstva obilježava se 1. listopada još od 1977. godine, s ciljem poticanja ljudi da razmisle o etičkim, ekološkim, zdravstvenim i humanitarnim prednostima vegetarijanskog načina života.

Učenici Doma pridružili su se obilježavanju toga dana pripremom raznih jela od namirnica biljnog porijekla.

ŽIVIMO ZDRAVO

Obilježili Svjetski dan vegetarijanstvaPr

ipre

ma

vege

obr

oka

31

Radionica zdrave hrane

32

Dani šparoga 2017.

Na 17. Festivalu šparoga koji se održao u Lovranu tijekom mjeseca travnja, sudjelovali su naši učenici Nino Aleksić, Dorian Kostrenčić,Anja Mamula i Josipa Drakulić u pripremi i posluži-vanju velike fritaje od 1000 jaja i 30 kg divljih šparoga. Uz zabavni i glazbeniprogram posjetitelji su uživali u degustaciji ukusnog jela.

Lovranski festival od šparoga nastavljen je i u našem domu. Učenici su pripre-mali slasnu fritaju koju su rado kušali učenici i djelatnici

Učenici iz Učeničkog doma Lovran pridružili su se ti-suću mladih ljudi iz cijele Hrvatske povodom obilježavanja Europskog školskog sportskog dana.

Europski školski sportski dan obilježava se diljem Eu-rope 30. rujna.

To je dan proslave tjelesnog odgoja i sporta s nekoliko desetaka tisuća mladih iz stotina osnovnih i srednjih škola, koje sudjeluju u aktivnostima. Ove godine škole i domovi su pozvani da posvete cijeli dan sportskim temama i doga-đajima i konačno ohrabre mlade ljude da sudjeluju u tjele-snom odgoju i sportu.

U učeničkom domu Lovran učenici su dan proslavili 1. listopada 2016. izletom u grad Kastav te planinarskom šet-njom po kastavskoj eko stazi „Loza“. Staza je duga 5,27 km, a naša je šetnja kroz šumu trajala oko 1,5 h nakon čega smo krenuli u upoznavanje kastavske povijesti i zna-menitosti.

Eko staza «Loza» otvorena je 16.10.1999. godine po zamisli Zavičajne grupe OŠ «Milan Brozović» Kastav koja ju je osmislila i uredila u šumi loza uz podršku Grada Kastva, Šumarije Rijeka, Lovačkog društva „Lisjak“, Dobrovoljnog vatrogasnog društva, aktivistica Crvenog križa Kastav i ro-ditelja učenika. Pri tome se željelo da učenici, a i ostali posjetioci Eko staze, spoznaju važnost pripadanja prirodi, upoznaju raznolikost terena te da prepoznaju i imenuju što više vrsta biljnog i životinjskog svijeta.

Prostire se na oko 60.000 m2 šume s raznolikim vrsta-ma drveća i grmlja, interesantnim detaljima kraškog reljefa i uređenim stazama za šetnju. Karakteristične biljne vrste obilježene su pločicama s latinskim i hrvatskim nazivima, na drveće su postavljene brojne kućice za ptice, naprav-ljena je hranilica za divlje životinje, a uređena je i učionica na otvorenome.

Upoznavajući prirodu, njezin biljni i životinjski svijet, učimo kako ju voljeti i čuvati!

Iva Ilić Stanić, prof.

Na „EKO stazi“ proslavili Europski školski sportski dan

ŽIVIMO ZDRAVO

Na EKO stazi

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Šparogijada u Lovranu

Spravljanje ukusne fritaje

INTERVJU

Od dečka sa Škurinja do zlatnog olimpijca… M

irza

u ra

zgov

oru

s do

msk

im n

ovna

rima

Recite nam nešto o sebi, gdje ste rođeni, gdje ži-vjeli, u koju ste školu išli?

Rođen sam u Rijeci, prije četrdeset godina, imam su-prugu i dvoje djece. Živim u Kostreni.

Kad ste se počeli baviti rukometom? Zašto baš ru-komet?

Rukometom se bavim cijeli život, počeo sam u 5.,6. razredu osnovne škole. Nastavnik tjelesnog je bioruko-metni trener tako da svatko tko je bio zainteresiran dobio je priliku baviti se rukometom. Iz moje ulice na Škurinja-ma, nas 4,5 je igralo u prvoj ligi Hrvatske. Trenirali smo 4 puta tjedno. S 12., 13. godina sam ušao u rukometni pogon hrvatske reprezentacije što je podrazumijevalo da svake ljetnepraznike provodim na pripremama, raznim kampovima. To je vremenski dosta zahtjevno, odavno ni-sam 7. i 8. mjesec bio na moru. Kad na televiziji gledamo utakmice i lijepe golove, moramo znati da oni ne dolaze sami od sebe, iza toga stoji mukotrpan rad.

Koji su Vam najveći uspjesi u rukometu?Zlatna olimpijska medalja iz Atene. U Ateni smo bili

prvi, a u Pekingu 4., a to je najgore što se sportašu može dogoditi, malo razočaranje…najgore je biti četvrti. ...bo-

U utorak, 28. ožujka imali smo zadovoljstvo u Domu ugostiti bivšeg hrvatskog reprezentativca, rukometaša svjetskog glasa Mirzu Džombu. Zlatni olimpijac je između brojnih obveza našao vremena za druženje s učenicima i studentima doma, koji su s velikim zanimanjem pogledali kratki film „Best of Mirza Džomba“, slušali o najvećim uspjesima koje je Džomba postigao u dugogodišnjem bavljenju rukometom i razgovarali o stanju u hrvatskom i svjetskom rukometu.

Intervju s Mirzom, vodili su članovi novinarske grupe Nino i Nikola.

lje biti 15.,16. nego biti u igri za medalju, a ostati kratkih rukava. Ali, olimpijada ostaje neponovljivi doživljaj.

Gdje ste sve igrali?Do 17. godine igrao sam u klubu Jadran, tada sam

preselio u Zagreb s 18 godina. Bio sam 5 godina u Mađar-skoj, 3 godine sam igrao za Real iz Madrida, 3 godine sam igrao u Poljskoj…

Gdje Vam je bilo najljepše?Svugdje je bilo lijepo, igrao sam u klubovima gdje se

podrazumijevalo da se osvoji domaću ligu i kup.U svim gradovima je bio poseban odnos prema spor-

tu, izrazito su nas poštovali, imali smosvojevrstan statusni simbol. Nigdje se nisam osjećao kao stranac. Možda mi je ipak malo više u srce ostala Španjolska…

Koju reprezentaciju ste doživljavali kao najopasniju, najtežu za dobit?

U rukometu, Španjolska, Francuska, Danska i Hrvat-ska su reprezentacije koje su obilježile zadnjih 20-ak go-dina. Hrvatski rukomet je jako cijenjen u svijetu, naša re-prezentacija je uvijek u borbi zamedalju, nešto kao Brazil u nogometu.

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


33

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


34

S kojim igračima se najviše družite?Sad imam obiteljske i poslovne obaveze pa se manje

družim. Kad sam bio s reprezentacijom, uvijek smo se svi skupa družili. To je i vrijeme priprema gdje smo svi jedna ekipa puna pozitivnog ozračja, dobre atmosfere. Drugo je kad si u klubu, tada se družiš s dvojicom, trojicom sui-grača. To je nešto kao kod vas u domu – puno vas je ali uvijek postoje nekoliko ljudi s kojima se više družiš.

Iako ste igrali u stranim klubovima, odlučili ste se za povratak u Hrvatsku. Zašto?

Klub Zagreb je uvijek među top 5-6 klubova u Europi. Igrački interes je biti što bliže doma. RK Zagreb je malo pao u kvaliteti, ali je i dalje među boljim klubovima.

Znamo da sport ima veliki utjecaj na formiranje mladih ljudi. Koliko je utjecao na Vas, Vašu osobnost, stavove?

Bez obzira da li si osvojio olimpijsku medalju ili ne, sport i bavljenje sportom je uvijek pozitivno. Naučiš dije-liti, nositi se s porazima, naučiš funkcionirati kao momčad – nekad ti daš sve od sebe, kad ti nije dan to učini netko drugi.. Sport te ojača u psihičkom i fizičkom smislu. Kaže se da je zdrav duh u zdravom tijelu! U svakom slučaju, makar i rekreativno zbog zdravlja i izgleda. Evo, ja se više baš ne volim pogledati u ogledalo od kad se ne bavim sportom .…hahaha

Kad ste otišli u igračku mirovinu? Da li Vam je to bila teška odluka?

Svi imamo rok trajanja, ja sam odigrao 17, 18 dobrih sezona. Uslijedile su 2 operacije na koljenu nakon kojih nisam više mogao skakati, a to je u rukometu važno. Znao sam da je to kraj i iz ove perspektive – to je bila dobra odluka. A da nije bilo lako …nije.

Čime se sad bavite?Slobodnog vremena nemam zbog dviju djevojčica od

4 godine i 9 mjeseci, imam firmu za investiranje u nekret-nine.

Sada kad sam se vratio u svakodnevan život koji pret-postavlja neke drugačije obaveze, shvaćam da je sport i bavljenje sportom, uz sve teškoće koje nosi, nešto najljep-še što sam radio.

Da li biste voljeli da se Vaša djeca bave profesional-no nekim sportom?

Sumnjam da hoće, starija kćer je počela plesati balet. Nisam od onih roditelja koji svoje ambicije realiziraju kroz djecu. Što god izaberu, želim im da se realiziraju u tome, želim da budu uspješne što god da izaberu. I zadovoljne.

Kako ocjenjujete sport u Hrvatskoj? Ulaže li se do-voljno u njega, bave li se mladi sportom više ili manje nego prije, koje su prepreke?

Teško pitanje…. Na neki način sam i dalje u sportu, uključen sam u županijski savez i predsjednik sam Riječ-kog sportskog saveza, tako da znam što se događa. Sport je trenutno na najnižoj razini što se tiče ulaganja u njega. Danas su mediji okupirali mlade ljude pa se manje bave sportom. Kad smo mi bili djeca, stalno smo bili u pokretu. Financiranje sporta je totalno neriješeno, npr. igrači Zame-ta koji igraju u 1. ligi su šest mjeseci bez honorara. Poslje-dica svega je da se sve manje bavimo sportom.

Kako motivirati mlade da se više bave sportom?To je teško pitanje… Vrhunski sportaši bi trebali biti

putokaz za sve sportaše, ali to je teško pogotovo u našoj državi. Svi znamo kakva je situacija, ljudi gledaju kako da prežive od plaće do kraja mjeseca.

Kako ocjenjujete hrvatsku reprezentaciju i uspjeh na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu?

Ja sam sudjelovao kao komentator RTL-a i ako se gleda samo uspjeh došli smo do polufinala, što je dobar uspjeh. Ali, ostaje gorčina kako smo promašili taj zadnji sedmerac iz čega je nastala jedna konfuzna situacija. Za 10 mjeseci nas čeka prvenstvo u Splitu pa u Zagrebu i tada moramo otići dalje. Vratio se Lino Červar koji nas je odveo

do najvećih uspjeha. Dobri smo, kvalitet-ni. Treba nam podrška publike i malo sre-će kod sudaca.

Željko Babić ili Lino Červar?Željka ne znam baš dobro, sjećamo

se kako nas je nasmijavao tijekom uta-kmica. On je kvalitetan čovjek posvećen rukometu. A Lino je prošao s reprezen-tacijom i dobro i loše…želim mu svu sreću.

Imate li neku poruku za nas?Ajoj , hahaha... Gledajte, ja sam od

dječaka sa Škurinja došao do zlatne olimpijske medalje. Prema tome po-ruka može biti: “Ništa nije nemoguće, samo se treba truditi. Budite ustrajni!“

Nino Aleksić i Nikola Odorčić

INTERVJU

MATURANTI 2016/2017.

35


Mat

ural

na z

abav

a

Dragi naši maturanti,Odlazak svake generacije koja u domu provede tri ili četiri godine, uvijek je emotivan i dirljiv trenutak, ispunjen

ponosom na mlade ljude koji kreću u neki novi, neizvjesni svijet i željama nas odgajatelja da vam životne staze budu sretne i uspješne.

Nadamo se da sa sobom nosite mnogo lijepih zajedničkih uspomena i trajnih prijateljstava. Vjerujemo da ste kroz domski život ojačali svoj duh i karakter i da ste naučili da nikad ne smijete odustati od svojih snova i želja. Ne bojte se zidova koji će se pred vama ispriječiti jer život je i padanje i ustajanje – ne broji se koliko puta netko padne u životu, nego koliko puta uspije ustati!

Hvala dragim maturantima, hvala jednoj doista dobroj generaciji, što su dio svoje mladosti bili s nama.U svibnju 42 maturanta napustilo je dom. Svima želimo bezbroj sretnih trenutaka u osobnom i profesionalnom

životu! Vaši odgajatelji i svi djelatnici doma rado će vas se sjećati.Vijeće odgajatelja Učeničkog doma Lovran

U dirljivom ozračju maturanti su se sa svojim odgajateljima oprostili na zaje-dničkoj večeri u lovranskom „Delfinu“. Time su obilježili kraj svog boravka u domu i odlazak u neki novi dio svog života. Rastanak od ljudi s kojima su ži-vjeli nekoliko godina probudio je emocije kod odgajatelja i učenika i izma-mio suze ali i ponos na generaciju koja se iskazala svojim ponašanjem i postignutim rezultatima. Učenicima koji su se posebno istakli u aktivnostima u Domu i postigli zapažene rezultate na Do-mijadi uručene su pohvalnice. Prema pri-jedlozima učenika, Vijeće odgajatelja iza-bralo je učenice generacije Mariju Do-brić i Miroslavu Milanović, kojima su uručene nagrade.

MATURANTSKA VEČER– ponos na generaciju Ples s roditeljima

Na maturalnoj večeri

ODLAZI JOŠ JEDNA GENERACIJA…


36

Ovog svibnja srednjoškolsko obrazovanje završavaju:KUHARIViktorija Biber, Kristijan Bolonić, Marinela Brestak, Martin Cazin, Marija Dobrić, Gabrijela Filca, Jurica Grčević,

Karmen Grgurić, Ines Jurković, Fran Kereži, Dorian Kostrenčić, Lucija Krizmanić, Lumbardh Lushaj, Petar Mudrinić, David Orešković, Marko Ožbolt, Antonio Pries, Antonio Rogić, Antonijo Tomić

SLASTIČARIKlara Baričević, Josipa Drakulić, Klaudia Kordić, Dejan Šestić, Danijela ŠverkoKONOBARIMatea Glavić, Anja Mamula, Tajana MamulaKOZMETIČARIAna Damjanić, Elena Dundović, Manuela Leskošek, Miroslava Milanović, Antonija RogićFRIZERIMarija Bivol, Iva Markovec, Doris PrpićMESARIMario Malnar, Matteo Terlević,HOTELIJERSKO-TURISTIČKI TEHNIČARIIvana Begić, Lorena Čukić, Bernarda Janković, Petra Oreč

Na rastanku…Sve što je lijepo kratko traje, tako i naše školovanje i dani u domu.S vremena na vrijeme činilo se kao da je vječnost i da se ne vidi kraj, ali evo i on se približio.Došao je trenutak kada zatvaramo jedno poglavlje i u knjizi života počinjemo pisati slijedeće. Iako svatko od nas

smatra da smo samostalni i neovisni tek kad dođemo u ralje života shvatit ćemo koliko nam je u domu bilo lijepo, koliko su drugi davali sebe za nas i koliko im nije bilo lako s nama.

Tijekom ovog razdoblja u domu postali smo odrasli, došli smo kao djeca a odlazimo kao ljudi.. I to nije mala stvar. Tijekom ovih godina puno smo toga naučili, stekli novu veliku obitelj, nove prijatelje, nove neprijatelje. Naučili ste nas boriti se sa svojim osjećajima, mišljenjima, stavovima. Naučili ste nas opraštati, uvažavati, voljeti, raditi…Stara je poslovi-ca „Sto ljudi – sto ćudi“, ali za nas stanare doma može se reći „150 ljudi- 5302 ćudi“, jer još smo mladi i najčešće mislimo da smo uvijek u pravu, da je naše najbolje i najispravnije. Ali vi ste nas naučili da upoznamo sami sebe, da cijenimo sebe ali i druge.

I kad sagledamo što smo uspjeli sve sa-vladati, vjerujem da nitko od nas neće to za-boraviti nego sve dobro naučeno u domu primjenjivati u životu i graditi se kao časna i poštena osoba..

Sada na odlasku imali bismo puno toga lijepoga reći, ali riječi nekako zastaju a oči se rose i jedino što možemo reći je jedno veliko HVALA SVIMA, svima koji ste nam neizmjerno i nesebično pomagali na putu odrastanja, svima vama koji ste ostavili du-boku i neizbrisivu brazdu u našim srcima i životima.

U ime svih maturanata generacije 2016./17.

Lucija Krizmanić

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


37

Izbor maturanta generacije 2016./17. doista nije bio lak zadatak. Više učenika koji su se iskazali u aktivnostima i ponašanju u domu tijekom cijelog boravka bilo je u užem izboru, ali neke sitne nijanse odlučile su da se za učenike generacije izaberu Ma-rija Dobrić, maturantica Ugostiteljske škole Opati-ja, zanimanje kuhar i Miroslava Milanović, maturan-tica Obrtničke škole Opatija, zanimanje kozmetičar.

U kratkom intervjuu željeli smo saznati kako one iz perspektive učenica koje uskoro napuštaju dom gledaju na vrijeme koje su provele u domu.

Sad kad ste na samom kraju školovanja i bacite po-gled unatrag, kako su vam protekle ove godine u domu?

Marija: Ove tri godine koje sam tu provela prošle su nevjerojatno brzo. Bile su vrlo korisne jer me život u domu jako promijenio i očvrsnuo. Naučila sam kako postati sa-mostalna osoba.

Miroslava: Osjećam se kao da sam jučer došla, a evo već sam maturantica. Prošle su četiri godine u trenu. U te četiri godine bilo je svašta, puno lijepih ali i tužnih trenu-taka.

Obje ste bile vrlo aktivne, čime ste se sve bavile u domu?

Marija: Najviše sam se bavila dramskom i recitator-skom grupom. Najzabavnije iskustvo mi je bilo u dramskoj, jer volim glumiti. To mi je vratilo samopouzdanje.

Miroslava: Sve četiri godine radila sam u Stvaraonici. Sudjelovala sam i u Eko grupi, a sada idem na jogu. Jako sam voljela sudjelovati u raznim igrama koje smo imali u domu u večernjim satima, a također i u mnogim radioni-cama.

Što će vam ostati u sjećanju?Marija: Znam da ću se dugo dugo sjećati zezancije

u domu, ali naravno i svi odgajatelji koji su bili uz mene. Mnoga prijateljstva koja sam stekla u domu vjerujem da neću moći zaboraviti.

Miroslava: Joooj, sve će mi ostati u sjećanju, prijate-lji, zaposlenici doma, a najviše moja odgajateljica Lorena i pedagoginja Jasna.

Obje ste sudjelovale na domijadama, bilo je i dobrih uspjeha?

Marija: Domijade su odlične smotre na koje nisam gle-dala samo u smislu osvajanja rezultata, već kao prilike za

puno zabave, druženja, upoznavanja. U prve dvije godine na domijadi sam sudjelovala s dramskom grupom i posti-zali smo odlične rezultate, a u trećoj godini nastupala sam s recitacijom koja je na regionalnom natjecanju osvojila 1 .mjesto učeničkog i 1. mjesto stručnog žirija a na Državnoj domijadi 2. mjesto učeničkog žirija.

Miroslava: I meni je bilo važno sudjelovati na domi-jadama, to me jako veselilo. Iako moram priznati bilo je i dobrih rezultata u sve četiri godine koliko sam sudjelo-vala.

Možete nam otkriti kakve planove imate za buduć-nost?

Marija: Imam velikih planova za budućnost. Ovu sezonu ću raditi u hotelu kao kuhar, a onda na jesen ću upisati VKV na Učilištu u Rijeci. Planiram istovremeno za-vršiti i auto školu. A nakon toga vidjet ćemo što mi život donese…nadam se najboljem. Znam samo da ću svakako ostati u svojoj struci.

Miroslava: Nakon završetka škole upisati ću tečajeve stranih jezika, jer mi je velika želja raditi na kruzeru kao kozmetičarka.

Imate li poruku sadašnjim i budućim učenicima?Marija: Ne odustajte od svojih snova i hrabro idite

naprijed!Miroslava: Uživajte, zabavljajte se u domu, naravno

i učite kako bi uspješno završili školu i … nađite posao…

Manuela Leskošek

Miroslava i Marija - učenice generacije

MARIJA I MIROSLAVAUČENICE GENERACIJE

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


38

Kroz naš dom tijekom svih ovih godina njegovog postojanja, prošlo je na tisuće učenika. Neki

od njih već su zreli ljudi, neki su već davno roditelji. Uvijek je lijepo prisjetiti se nekih bivših stanara

ovog doma i o njima porazgovarati, sjetiti se nekih njihovih nepodopština ili uspjeha. Odgajatelji

vrlo često to i čine evocirajući uspomene na neke minule dane i bivše učenike. Što li oni sad rade,

čime se bave, jesu li se snašli u životu? I sjete li se ponekad nas?

Kontaktirajući neke od njih, to smo i provjerili.

Križan Markić

GDJE SU? ŠTO RADE?

Emina Sabljaković„U Domu sam provela dvije akademske godine kao student Filozofskog fakulteta u Rijeci. Najveća vrijednost života u

domu je u onim prijateljstvima koje si stekao, iskustvu koje si prošao. Zaposlenici doma koji ti zamijene obitelj ostave traga na vašoj osobnosti i uvedu vas u svijet odraslih sa još više iskustva i naučnih lekcija. Nakon završetka studija, i po povrat-ku kući, radila sam pet godina kao edukator u Udruzi za djecu s teškoćama u razvoju, i upravo onaj dio kada sam živjela i odrađivala praksu u domu i znanja koja sam nesebično dobivala od pedagoginje Majić bila su od velike koristi i za mene i za Udrugu jer sam upravo u Domu naučila organizicijske vještine. Danas sam udana, majka jedne djevojčice, a uskoro u našoj obitelji očekujemo i još jednu djevojčicu. Iako nisam na žalost radno aktivna u svojoj struci, kroz društvene aktivnosti, udruge, timove i dalje nastojim dati svoj doprinos zajednici. Nezamjenjivi doprinos mom razmišljanju i djelovanju dao mi je i Učenički dom Lovran, odnosno ljudi koji čine ovu ustanovu. I dalje me prate njihovi osmijesi koji se i godinama poslije ne zaboravljaju.“

„Jako mi je drago što ste se sjetili mene i što mogu nešto reći za vaš list.U domu sam bio samo dvije godine dok sam se školovao za komercijalista u Ugosti-

teljskoj školi u Opatiji. Bile su to dvije prelijepe godine u domu, gdje sam stekao puno prijatelja a s mnogima sam i danas u kontaktu. Sve vezano za moj život u domu, osta-lomi je u divnom sjećanju i mladim ljudima od srca bih preporučio život u jednom ovakvom domu. Najveća prednost doma je brzo odrastanje, osamostaljivanje i stjeca-nje dobrih navika. Kako sam oduvijek bio sportaš, najljepša sjećanja vezana su uz odla-ske na sportske turnire i domijade gdje smo proveli nezaboravne trenutke.

A što sad radim? Pa naravno ne mogu ja bez sporta i Opatije. Ne radim u ugostitelj-skoj struci, već sam se nakon nekoliko godina provedenih kući, ponovo vratio u Opatiju gdje u stolnoteniskom klubu treniram djecu školske dobi i uživam u tome.“

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


39

Amira Sabljaković, udana Arnautović

Ina Mikić

Nina Pavlaković

GDJE SU? ŠTO RADE?

Vedran Roguljić „U dom sam doša jer sam upisao Srednju glazbenu školu “MIRKOVIĆ” u Lovranu.. U tih par

godina u domu steka sam veliki broj prijatelja, puno iskustava koja su me kasnije u životu formirala kao osobu. Sudjelovao sam također u raznim aktivnostima u domu: dramska sekcija, glazbena, no-gomet. Svakoj mladoj osobi koja ide od kuće radi školovanja bih svakako preporučio život u domu.Trenutno sam član poznate klape “ISKON” u kojoj pjevam i sviram gitaru, te nastupam po Hrvatskoj i svijetu. Surađivao sam s Karanom, Gibonnijem , Grašom , a uskoro (kroz godinu-dvije), izdati ću svoj kantautorski album. E da, nisam reka, napiso sam himnu „Hajduka“…“

„Vrijeme provedeno u Učeničkom domu u Lovranu od 2000-2004 zauvijek ću pamtiti kao vrijedno iskustvo u svom životu. I danas se sjetim kako smo jedni drugima pomagali oko školski obaveza i bili jedni uz druge dok smo prolazili kroz tada za nas velike ljubavne i životne probleme. Učenički dom svakome pruža razne mogućnosti da otkrije svoje talente, a osim toga potpora odgajatelja i prijatelja u tom periodu od velike je važnosti za stjecanje samopouzdanja kako bi nam kasnije bilo lakše u životu. Danas radim u službi za kupce jednog prodajnog lanca, osim toga puno sam radila i u turizmu i sad znam da me vrijeme provedeno u domu vrlo dobro pripremilo za rad i komu- nikaciju s ljudima na poslu i izvan njega.“

„Učenički dom Lovran će mi uvijek ostati u jednom posebnom sjećanju, jer su to bili“ dani za pamćenje”, a i ne kaže se uzalud“ Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba”! U domu sam upoznala predivne ljude s kojima me i danas veže prijateljstvo. Kada me pitate što mi je ostalo u lijepom sjećanju, hm, jako teško pitanje! Jer iz tog perioda života bih mogla napisati stranice i stranice. Pamtim odlaske na rukometne treninge, domijade i turnire, odgajatelje.Druženja za koja je bila potrebna samo volja, jedna gitara, jedan Splićo - sada pjeva i svira u klapi Iskon, poneka litra bambusa iz boćarije i uvijek složna ekipa. Sjećam se i kazni, koje smo također odrađivale sa smješkom, čišćenje ulaza od opušaka, brisanje pribora za jelo nakon ručka... A tek druženjau tv salama, po sobama..... dogovori s našim noćnim paziteljima; Sanjom i gospodinom Miljenkom....Danas imam dva sina...jedan je već krenuo u školu, željela bih da jednog dana i oni prožive ono sto sam ja, kada materijalno nije bilo na prvom mjestu, kada droga i alkohol nisu bili prioritet, kada se komuniciralo „face to face“...

Ljudi iz doma koji su bili dio moje mladosti, jednim dobrim djelom su zaslužni za ovo što danas jesam. “Trenutno sam zaposlena u HEP- u, Operator distribucijskog sustava, Elektroslavonija Osijek, kao diplomirani pravnik.“

„U učenički dom sam došla sa svojom sestrom blizankinjom Azrom kad smo se upisale u fri- zersku školu u Opatiji. U domu smo bile uključene u razne aktivnosti... sve što smo željeli - od sporta do pomaganja u domu. Meni su najviše ostale u sjećanju Dani Kruha... tad smo nosili narodne nošnje i pravili smo razne kolače... baš timski rad smo imali... U domu smo imali prijateljstva koja su ostala i danas... odgajatelji, kuharice, svi zaposlenici... svi su divni ljudi koji su nas puno naučili kako dalje u životu i s kojima smo živjeli kao velika obitelj. I nakon 10 godina sestre i ja rado

se sjetimo tog doba i možemo reći da nam je to bio jedanlijepi period u životu ... Nakon završetka škole vratila sam se kući.. otvorile smo svoj salon u kojem sam radila sve do prošle godine... a ona radi i danas .. a ja sam se udala i otišla u Austriju gdje trenutno živim. Danas znam da je to bila prava odluka kad su nas roditelji upisali u Učenički dom Lovran jer su nas odgajatelji naučili mnoge dobre stvari koje su nam kasnije itekako vrijedile u životu.”

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


40

GDJE SU? ŠTO RADE?

Ivana Aga “Ja sam Ivana Aga i bila sam učenica Učeničkog doma Lovran. Svaki put kad se sjetim

tog doba imam samo lijepa sjećanja i velike zahvale svim ljudima koji rade u domu i koji su nas učenike zajedno s našim roditeljima odgajali. Domski život meni je uvijek bio lijep i ugodan. Slobodno vrijeme sam provodila s prijateljima, na likovnoj sekciji i ostalim aktivnostima, a događaj za koji smo svi živjeli je bio odlazak na domijadu i proslave Dana doma. Boravkom u domu sam stekla mnogobrojna prijateljstva s ljudima iz raznih krajeva Lijepe naše, a mogu reći da me dom definirao kao osobu te naučio prihvaćatirazličitosti među ljudima.

Sad sam trenutno u novoj životnoj avanturi- radim u jednom visoko kategoriziranom hotelu kao kuharica (naravno s nekoliko bivših učenika iz doma).

Smatram da život treba iskoristiti u svakom njegovom trenutku. Najvažnije je proživjeti život i stvoriti uspomene jer život je velika knjiga puna praznih stranica a na nam je da ju ispišemo. A moj život u domu već je zapisan među stranicama.”

Suzana Jardas “Dom Lovran... uh odakle početi? Dolaskom u Učenički dom Lovran nisam imala nikakva očekivanja niti sam znala kako stvari funkcioniraju. Ubrzo sam se našla u sobi sa još 7 djevojaka iz raznih krajeva Hrvatske. Svi u početku pomalo sramežljivi ušli smo ubrzo u vr- tlog srednjoškolskih slatkih muka. Ono što sam tada već shvatila da je upravo ta različitost među nama pravo bogatstvo jer sam od svake od tih djevojaka nešto naučila. Jedna se rano budi, druga uvijek kasni u školu i na doručak (ta sam ja), treća piše poeziju, četvrta ima sve petice i nabija ti komplekse. Nakon nekog vremena kada s nekim provodiš i vrijeme u školi i u

svoje slobodno vrijeme vi postajete jedna obitelj. Zajedno radite sve, pa tako i zakasnite koji puta u dom. Vi kažete kasnili ste 5 minuta a dežurni kaže 15 min.. Zanimljivo je kako se čovjek na početku prisjeti samo pozitivnih i lijepih stvari pa tako i prvih ljubavi...ah taj Josip. Igrao se toplo hladno sa mnom. Najveća briga mi je bila „Zašto me večeras nije primio za ruku da svi vide?“ Druženje ispred doma danas mi se čini kao nešto neprocjenjivo. Ti pogledi, dobacivanja, igre, pa i poneke svađe. Sudjelovala sam u bezbroj sekcija i bila na svim domijadama - 1.mjesto u rukometu, 1.državno mjesto u literarnoj, dramska, likovna sekcija ma tko bi to sve nabrojao. Odgajatelji su mogli biti ponosni na nas. No bila je jedna situacija koju ću Vam ipak ispričati. Mi svi u hotelu (na Domijadi), spremni za spavanje i dolazi odgajateljica na prebrojavanje te nam zaželi laku noć ne znajući da smo mi zapravo ispod deka u trapericama i da se spremamo na plažu. Tu smo noć do nekih 1 sat u noći proveli na plaži u društvu “Spliće” koji je svirao gitaru. I danas kada se sjetim te večeri smatram da smo baš bili „pristojni“ i da nije bilo mjesta za brigu. No sa njihovih stajališta mora da je bilo grozno i potpuno neodgovorno od nas. Bilo je uspona i padova i koliko god sam se trudila biti „normalnom“ donosila sam i neke pogrešne odluke. Znam da je svačije iskustvo drugačije i specifično no ono što mi je i danas u srcu je da se uz odgajatelje nikada nisam osjećala napušteno i samo u smislu neke roditeljske brige. Znali su biti i strogi i nepopustljivi, no iz nekog razloga sam im bila draga. Ne znam ni danas zašto. Svatko od njih pojedinačno sudjelovao je na tome da krenem na dobar put i da sam tu gdje jesam danas. Neću spominjati baš nikoga poimence da nekoga ne uvrijedim, a vjerojatno sam neka imena ili prezimena i zaboravila. Završila sam višu hotelijersku i u međuvremenu radila u inozemstvu. Danas radim u tvrtki Sea Help koja se bavi pružanjem pomoći na moru. Mislim da ovaj domski list nema dovoljno stranica da sve ispričam no nadam se da ste shvatili što Vam želim poručiti. I suze i smijeh i svi ti problemi danas se čine simpatičnima. Čovjek odraste, zaposli se i nema vremena niti za prijatelje a još manje za hobije. Zato vam savjetujem da se zabavljate, da uživate i barem pokušate sve to raditi ljudski i s mozgom. Sve što vi sada prolazite, prolazile su i generacije prije vas. Nema te fore koju odgajatelji nisu već čuli, no upravo zbog toga budite iskreni prema njima i uvijek ćete bolje proći. Vama odgajateljima hvala od srca, hvala na strpljenju i hvala na podršci u ime cijele moje generacije. I hvala teti čistačici, tetama u kuhinji i noćnim paziteljima.”

S bivšim učenicama razgovarale profesorice Jasna, Lorena i Dubravka

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


41

PROZA I POEZIJAVjerujem da nas od najmlađih dana roditelji, učitelji,

profesori, mediji kao i religije uče da trebamo oprostiti oso-bama koje su povrijedile nas ili naše bližnje. Ali naravno to je puno lakše reći nego učiniti. Prva pitanja koje se javljaju su: Trebamo li uopće oprostiti? Jesu li te osobe vrijedne našeg oprosta? Naravno sve ovisi o okolnostima pod ko-jim smo povrijeđeni. Ako je to napravljeno slučajno onda je stvar jasna da trebamo, ako se osoba iskreno kaje zbog svojih postupaka, što ovisi o karakteru čovjeka, o pretrplje-nom bolu i koliko ga se dobro osoba sjeća. S vremenom ožiljci izblijede. Tako je i sa našim pamćenjem, prvih dana će nas preplaviti osjećaji nelagode, ali nekog vremena jači-na tih osjećaja blijedi, ostaju neki ožiljci koji nas povremeno zabole. Ne kaže se uzalud; Lako je oprostiti, ali teško za-boraviti“.

A što je sa onim osobama koje su nas povrijedile i ne kaju se, treba li takvom osobama oprostiti iako one ne

Ponekad se zapitamo što je to zapravo ljubav? Ljudi umiru i rađaju se, zaljubljuju i odljubljuju, ali nitko do sada nije dao točnu definiciju ljubavi. Sve u životu ima neki smisao, neki tijek, sve ima svoj početak i kraj. Zašto sve završi tako brzo? Što bi bilo da nema ljubavi?

Da nema ljubavi ne bi bilo ovog svijeta, a uostalom ne bi bilo ni nas. U početku se dogodi ljubav, SRETNA…BE-SKRAJNA… kasnije, često pretvori se u mržnju, a na kraju svega ostane sjećanje.

Ljubav je jača od svega. Ljubav je priča za koju je potrebno dvoje. Bez ljubavi ništa nije isto, sve gubi onu svoju lje-potu, čaroliju. Biti zaljubljen je nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi, zar ne?

Ali koliko god da je lijepo, toliko ona budi u nama i neke druge emocije. Svi znamo da sve što je lijepo kratko traje, pa tako najčešće i ljubav. Nakon nekog vremena, mjeseci, godina pokušavamo zaboraviti tu našu “veliku ljubav”, ali to ne uspijeva baš svima. Često se upitamo: ”Zašto se naša vatra ugasila?” Poslije vatre ostane pepeo, pa tako i poslije ljubavi ostaju sjećanja i uspomene. Sve će slike nekako izblijediti ali sjećanja su ta koja će ostati.

Uvijek će ostati neka pjesma koja će u nama probuditi toplinu i nježnost, srce će opet zaigrati, ali ne jednako kao i prije.

Proći ćemo ulicom kojom smo šetali zagrljeni u neki kasni sat ali ni ona više neće biti kao nekoć. Bit će prazna, bit će pusta, neće imati onu davnu čaroliju.

U životu sve ima svoje razloge, zar ne? Sve ima svoj početak i kraj. Nekim je ljubavima suđen tužan kraj. Nije svaka ljubav ona prava, ali … jednom će se dogoditi leptirići… prava će ljubav zarobiti zauvijek naše srce.

Ivana Begić

Možemo li oprostiti ako ne možemo zaboraviti?žele oprost? Pitam se je li to uopće moguće ako zna-mo da ta osoba nema nimalo grižnje savjesti i to nas smeta. Ja osobno mislim da je, ako se ljudi kaju zbog postupaka ili su nas uvrijedili slučajno nekim spletom okolnosti, ljudski oprostiti, jer onda to radimo radi te osobe i sebe. A onima koji ne osjećaju kajanje također treba oprostiti, ponajviše radi sebe, jer će nas iskreno i humano opraštanje osloboditi okova prošlosti i moći ćemo se fokusirati na sadašnjosti i budućnost.

Budha je jednom rekao:

Ne toni u prošlosti,

Ne maštaj o budućnosti ,

Koncentriraj se na sadašnji trenutak. ;)

Ninoslav Aleksić

Ime joj je LJUBAV

42

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


PROZA I POEZIJA

….Nekoliko ljubavnih….…. Nije bitno gdje si ti a gdje sam ja, nije mi bitna ova daljina između nas. Bitno je da si tu gdje trebaš biti, a to je da si duboko u mom srcu…

Viktorija Biber

VOLIM TE …. Neka ti bude sasvim jasnoDa od tebe neću odustati tek tako.Ako želiš otići –IDI,Al ne zaboravi da moje srce imaš cijelo….

Viktorija Biber

Meni je Bog dao najljepšeg anđela čuvaraDa me čuva i pazi……. I još više voli….….a to si ti moja ljubavi

Viktorija BiberAko dobiješ od mene pismo sa suzama mojim,Znaj da su te suze na komadu papira umrljanog tintomIz mojih tužnih očijuI da želim da znaš toliko te volimDa sam spremna sve napustitiI doći svojoj LJUBAVI NAJVEĆOJ Viktorija Biber

Kada te pogledam duboko u oči….Vidim svoju budućnost u njima….

Viktorija Biber

A gdje je moj dom?Dom je tamo gdje ti je srce,gdje misli ti lete i žudiš za njim.Samo ono što nosiš u srcunaziva se imenom tim.Dom kao i svaki, nosi padove ali i uspjehe.U svemu teškom, nađeš nešto divno.Pronađeš prijatelje,svoju novu obitelj.Pronađeš znanje,svoj budući poziv.Pronađeš zajedništvo i slogu,novu vrlinu svoga života.Osnažiš svoj karakteri budeš to što jesi.Postaneš izgrađena osoba,koja, kad je odvedu putovi života,ponosno kažeTO JE MOJ DOM. Lucija Krizmanić

U gradiću malom…U gradiću malomSmjestio se učenički dom,Nema ni jednu manuI prirastao je srcu mom.

Eh, taj dom Lovran,Po svemu je dobro znan.U njemu je život kao sanI svaki dan je sasvim poseban.

A oni koji su otišli, za domom pate,Jer uvijek ih samo lijepe uspomene prate.

Kada budem odlazila neće biti lako,Jer to je iskustvo koje ne doživi svatko.

Viktorija Biber

43

Marun

Projekt Eko-dom


13 31


Pr


ZABAVNA STRANICA

je nemoguće poljubiti vlastiti lakat

je Coca-Cola originalno bila zelena

da kvakanje patke ne radi jeku

je nemoguće kihnuti otvorenih očiju

dešnjaci u prosjeku žive 9 godina duže nego ljevaci

postoji buba koja može živjeti 9 dana bez glave prije nego što ugine OD GLADI

su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati (srećom)

se prosječna osoba smije 15 puta dnevno

komarci imaju zube

za vrijeme secesijskog rata, kada su se vojnici vraćali bez gubitaka, pisali su na jednoj ploči „0 Killed“ (0 poginulih). Odatle izraz „O.K.“ – sve dobro

Da li znate da……

43. ISTARSKE DIVIZIJE 351415 LOVRAN20778874359HR7223600001101207482051/292-444,051/[email protected]čenički dom Lovran

ADRESA

OIBIBAN

TEL/FAX

E-MAIL

List Učeničkog doma LovranMarun

www.ucenicki-dom-lovran.hr

Svibanj 2017. broj 20

Documents

svibanj 2017. List Učeničkog doma Lovran br. 20 Marun br 18 LQ.pdf · projekt koji za cilj ima oplemenjivanje prostora u kojem učenici i studenti borave. Vrijednim radom i podrškom