403

S. Vukui: Svota zapadne novotokavtine... Senj. zb. 44, 403-416 (2017.)

STJEPAN VUKUI

SVOTA ZAPADNE NOVOTOKAVTINE U HRVATSKOME STANDARDNOM JEZIKU

Stjepan Vukui UDK: 811.163.42Kumiieva 8 Izvorni znanstveni lanakHR 52000 Pula Ur.: 2016-10-22

U uvodnome dijelu dana su naela zapadne novotokavtine u naglaavanju. U razradi se izlae postupno otkrivanje i tumaenje zapadne novotokavtine. U zakljuku se, napokon, donose ishodi uvoda i razrade iz kojih je jasno kako se osvjeivala zapadna i istona novotokavtina te da na temelju prve imamo sve u jeziku i sav jezik, a drugoj kao sustavu nita ne dugujemo.

Kljune rijei: novotokavtina zapadna, istona, naglaavanje, naglasna norma, hrvatski standardni jezik

Uvod

Ovaj e tekst ponegdje zazvuati pro domo u uem i irem znaenju toga latinskoga diktuma. Neka mi se ovdje oprosti. Posrijedi je jo jedno buenje nakon povijesne mamurnosti i za hrvatski standardni (i knjievni) jezik. U prohujalome komaru djeluju imperijalne sile i pogrjeni putovi slavistike, autoriteti nasuprot jezinoj neprestinosti i slabim glasovima (koji se i ne uju), monoliti prema zakopanom blagu. Svega tu ima, a jo se i danas vuku repovi tih mutnih, ali sreom i borbom iezlih vremena koja su htjela slomiti ili bar zatomiti svu nau uspravnost i samosvijest.

I napokon treba i ovdje s dopunom navesti kako valja spoznati i prihvatiti spoznaje:

- da dosad u novotokavskome kompleksu uistinu postoje dvije popisane i opisane, a na kraju i propisane novotokavtine: zapadna i istona;

- da su te dvije novotokavtine ishodi apstraktne novotokavizacije kao idealnog pravila i konkretne novotokavizacije kao primjene toga opeg pravila na razliite idiome iz monotonijskoga dvonaglasnog razdoblja;

- da otuda slijede novotokavske podudarnosti i razliitosti;

404

S. Vukui: Svota zapadne novotokavtine... Senj. zb. 44, 403-416 (2017.)

- da su obje te sastavnice sustavotvorne i dane u neponovljivome suodnosu u zapadnoj i istonoj novotokavtini;

- da je sve to u nama u obliku reprezentacija kao mentalnih struktura1 te kao odslik jezgre distinktivne masa glasa;

- da je svaki naglasak ili naglasno poelo drugog sustava rijetko stilem, a najee pogrjeka;

- da bez zapadnog dijalekta i istosmjernosti drugih hrvatskih idioma do zapadnonovotokavskih konanica hrvatski standardni jezik nema svoje naglasne norme;

- da u uvjetima nae tronarjenosti treba oekivati ope inovacije i konvergentnu osmotsku evoluciju hrvatskoga standardnog i knjievnog jezika;

- da su temeljni odrazi jata ( |i|, |ije|je|, |e|) samo izvanjski znakovi za tip novotokavtine;

- da u skladu s tim postoji i ikavska, tj. zapadna novotokavtina;- da su ak i odrazi dugoga i produenog jata u hrvatskome jeziku rijeeni

na ikavski, zapadnonovotokavski nain: jednoslonost na odsjenom i istonaglasnost na nadodsjenom planu: svt je postalo svijt, dte dijte, vk uvijk;

- da izmeu odsjenoga i nadodsjenog plana nije zrakoprazn prostor, nego umreenost naglasaka u sve razine jezinog opisa, pa naglaavanje see u sintagmatiku i paradigmatiku, a time i u sintaksu, u tvorbu rijei i leksik.

*Za svoj povijesni temelj sa zahvalnou uzimljemo rije i misao naega

najveeg jezikoslovca i filologa Vatroslava Jagia: "Ne mislim da e mi se moi ita prigovoriti, kada proglasim ikavski najbitnijom razlikom narjeja zapadnoga (hrvatskoga) prema ekavskom, istonom (srbskom), doim juni jekavski izgovor drim simbolom zdruenja i pomirenja. Narjeje je tokavsko-ikavsko, zapadno, a ja bih, ali samo kao filolog rekao, hrvatsko."2

Ovdje valja rei da jesam za izbor jekavice kao standardnoga izgovora u hrvatskome jeziku, ali u onome smislu kakav je u prethodnome tekstu: jekavica je, naime, samo izvanjski znak za tip novotokavtine, tj. samo odraz jata, ali ne i sva jekavska novotokavtina, koja u cjelini nije nigdje opisana. A sve je to znao ili samo genijalno slutio lingvist Jagieva formata. Meutim, ijekavski izgovor jest definiran u Karadia i Daniia, ali je taj kao trofonemni dvosloni

1 R. MATASOVI, 1997, 45.2 V. JAGI, 1864.

405

S. Vukui: Svota zapadne novotokavtine... Senj. zb. 44, 403-416 (2017.)

izgovor s uvijek kratkim e s gledita hrvatskoga jezika neprihvatljiv jer bi zadirao u odsjeni plan (dvoslonost) i u nadodsjeni (neistonaglasnost). To je dokazao i Dalibor Brozovi s obzirom na odraze dugoga i produenog jata3, ali s tim autorom nisam suglasan da su ikavci takav izgovor nauili od jekavaca. Podrijetlo je toga izgovora posve drugaije. Ikavci su jekavicu samo prilagodili svomu izgovoru, sauvavi i tu svoje naglaavanje i ritam: u nadodsjenom planu istonaglasnost, a na odsjenome pak jednoslonost, kako uostalom ve i rekosmo.

Pedesetih i ezdesetih godina prologa stoljea jo je sve u znaku istone novotokavtine: Brabec Hraste ivkovi Gramatika hrvatskosrpskoga jezika4 i Pravopis iz 1960. godine5. "Tako onda (u tom Pravopisu, S. V.) itamo: vi i vi, dovi i dvi, di i di, nadi i ndi; nv nva i nva, tar tra i tra. Pritom je veoma udno to nisu zapisani i likovi dvoslonoga pridjeva radnog u obliku za enski rod, npr. nema vkla, zbla, trsla, a jo je udnije to nema naglasaka tipinih za hrvatski jezik u glagola s kratkom osnovom, pa je u Pravopisu samo pi, plsti, ti. Vrhunac je, meutim, prozodijske nedosljednosti u Pravopisu to u prefigiranih glagola izltjeti itd. sustavno nalazimo samo uzorak doltm doletmo i doltmo, dolette i doltte. Na prvome su mjestu u zagrebakom, latininom, (i)jekavskom, dakle hrvatskom izdanju naglasni likovi koji se u hrvatskome knjievnom jeziku nikako ne ostvaruju ako se izuzme prijevod kakva klasinog teksta, gdje je takav naglasak uzet iz metrikih razloga."6

Onda slijedi pravi zaokret i u prirunicima. Prvi je takav Priruna gramatika hrvatskoga knjievnog jezika (1979.) autor Eugenije Bari, Mije Lonaria, Dragice Mali, Slavka Paveia, Mirka Petija, Vesne Zeevi i Marije Znike, kolska knjiga, Zagreb, Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku.

itam nasumce iz navdene gramatike: nrsti i narsti, plsti i plsti, splesti i isplsti; vi (i vi), ti (i ti), plsti (i plsti).

Prvi put u povijesti hrvatskoga standardnoga jezika nalaze se u jednoj gramatici u tzv. dubletama7 hrvatski uporabni, zapadnonovotokavski naglasci na prvim mjestima. A dalje polati polm, izvdati izvdm, zatrbiti zatrbm nesustavno je jer bi trebalo u prezentu: plem, zvdm, ztrbm kad

3 D. BROZOVI, 1972.-73.4 I. BRABEC M. HRASTE S. IVKOVI, 1965.5 MH i MS, Zagreb - Novi Sad6 S. VUKUI I. ZORII M. GRASSELLI-VUKUI, 2007, 19.7 Tzv. dublete, jer su stvarne u istome sustavu.

406

S. Vukui: Svota zapadne novotokavtine... Senj. zb. 44, 403-416 (2017.)

se ve promovira zapadno novotokavsko naglaavanje. itam i dalje: cpsti i cpsti, ni i ni; plo plla i plla, pllo i pllo, plli i plli, plle i plle; mi (i mi). Ovo je doista priruniki, naime gramatiki novum, pravo razmee razdoblja do ezdesetih godina i novoga od kraja sedamdesetih do danas, u kojem nijedan prirunik vie ne e biti bez zapadnoga novotokavskog naglaavanja. I sve e postupno rasti u njegovu korist u novim prirunicima sve do samog VRH-a, tj. Velikog rjenika hrvatskoga standardnog jezika u izdanju kolske knjige, Zagreb, 2015. Ovaj je posljednji u promociji zapadnoga novotokavskog naglaavanja najiscrpniji. I po tome se taj rjenik doimlje kao svota nae bogate rjenike djelatnosti posljednjih desetljea.

RAZRADBA

Naglaske sam nauio u svojoj podgorskoj obitelji iz Stinice, to jest iz ivih Bunara. A dugo nakon toga doznao sam kako je to naglaavanje akcentuacija stinikoga govora.

Za svojega zagrebakog studija osvijestio sam etiri osnovne naglasne jedinice8 s jednom nenaglaenom kratkoom i jednom zanaglasnom duinom u svemu est prozodijskih vrijednosti i njihov operazdiobni propis.

Za naglasnu sam vjebu kod profesora Jonkea uzeo Heronejskog lava S. S. Kranjevia. Sve sam, mislim, dobro iznaglaavao, ali se tu "heronejski" suprotstavlja razdiobnom pravilu da se silazni naglasci ne mogu nai na srednjim i posljednjim slogovima. Namee mi se, naime, samo "heronjsk". Tad jo nisam znao da tuice postaju usvojenicama kad se i naglasno prilagode novotokavskomu sustavu. Jamano bih i danas bio glede nekih tuica u naglasnoj nedoumici. Najdalje je u njihovoj novotokavizaciji stigao upravo izali Veliki rjenik hrvatskoga standardnog jezika. A to se tie moje vjebe kod profesora Jonkea, sve je uglavnom ilo napamet. Mislim da sam i u kasnijim pomacima sauvao neto od toga napametnoga naela.

Profesor mi je Hraste tad zadao: da sve osobne zamjenice naglasim u njihovim paradigmama po svojemu polaznome jeziku. Poslije me je uputio profesoru Stjepanu Iviu. S njegovim akutom nakon mnogo vremena proniknut u uzorak:

potrst > potrst > potrst > ptrst > ptrsti. Od dva posljednja lika prvi je organski novotokavski, a drugi standardan za hrvatski jezik.

8 etiri osnovne naglasne jedinice jesu: dugosilazni naglasak ( ), kratkosilazni ( ), dugouzlazni ( ) i kratkouzlazni ( ). Drugo su sustavne jedinice, npr. vjnk - vojnka.

407

S. Vukui: Svota zapadne novotokavtine... Senj. zb. 44, 403-416 (2017.)

Tek na Pedagokoj akademiji u Puli (poznijem Filozofskom fakultetu) ezdesetih godina prolog stoljea predajem naglasnu tipologiju i ne mogu se nauditi koliko se ta razlikuje od mojega, takoer novotokavskoga naglaavanja.

Odakle je to i dokle see u prostor i vrijeme, trebalo je postupno doznavati.Vodi me slutnja da su posrijedi dvije novotokavske akcentuacije.

No glavno je biti na pravome putu. Ue li u krivo prometalo, sve su postaje pogrjene.

to se tie puta u dijalektne prostore, treba pozorno birati prave obavjesnike, a glede dijakronije sve je u unutarnjoj povijesti jezika. I teorija je potrebna. A ona e se postii ustrajnim domiljanjem te pridruivanjem novih znanja i spoznaja ve poznatom.

U