33

6.5 Svrzina kuća u Sarajevu

Slika 48 Svrzina kuća u Sarajevu

Svrzina kuća predstavlja kulturu stanovanja gradske muslimanske porodice s kraja 18. i kroz

19. stoljeće. Kuću je sagradila ugledna sarajevska porodica Glođo, čiji je jedan od članova,

Munib – efendija Glođo, bio poznat po borbi za autonomiju Bosne u okviru Osmanskog

carstva. Ostavši bez muških nasljednika, kuća porodičnim vezama prelazi u vlasništvo također

ugledne porodice Svrzo. Svrzina kuća predstavlja tipični primjer arhitekture tog vremena.

Spoj prirode i arhitekture je značajna dimenzija u graditeljstvu tog doba u kome je kuća

nastala. Kuća svojim doksatima, kamerijama izlazi u prirodu, a priroda se lozama i cvijećem

uvlači u unutrašnjost. Uvijek skroman izgled kuće prema vani, ali bogato i raskošno uređenje

eksterijera govori o čovjeku koji je živio u ovakvim kućama , njemu nije važno pokazivanje

raskoši , za njega je osnovno sopstveno uživanje i porodični život. Cijeli kompleks je izgrađen

baš prema potrebama ondašnjeg načina života. Sa ceste se prvo ulazi u selamluk, poznatiji

kao muška avlija sa muškim dijelom kuće. Cijela kuća, tačnije kompleks kuća, avlija i bašči

podijeljen je na selamluk – muški dio kuće i haremluk – ženski dio kuće. Ipak čini se da

ovakvi nazivi zvuče malo pregrubo te bi bilo prikladnije kada bismo ih nazivali privatni i

javni dio kuće. Selamluk je mjesto susreta, mjesto primanja muških gostiju, mjesto gdje su se

odvijali razgovori i od državne važnosti. Žena i ostali članovi poridice, da bi bili pošteđeni

34

teških razgovora a u isto vrijeme da dječija graja ne bi ometala susrete, povlačili bi se u

haremluk – ženski odnosno javni dio kuće.

Sa desne strane u muškoj avliji nalazila se momačka kuća. To je kuća sa dvije prostorije:

veliki halvat – soba i kahve odžak, to je mala priručna kuhinja za pripremanje kahve, čaja,

salepa i ostalih toplih napitaka. Bogate porodice poput Svrza i Glođa imale su poslugu koja je

živjele u ovim prostorijama. Momačka se soba po veličini i načinu opremanja ne razlikuje od

ostalih soba. Mora se priznati da ona nije bogato ukrašena, ali i ona kao i ostale prostorije ima

mindere, okovicu, mangalu, što je samo po sebi pokazatelj da je posluga tretirana kao član

porodice.

Na sjevernom dijelu, u vrhu muške avlije, nalazi se muška kuća.

Slika 49 Muška kuća

35

U prizemlju ove kuće nalazi se ahar – štala za konje dok su na spratu prostorije za rad. U

bogatijim kućama nikad se nije živjelo u prizemlju.

Slika 50 Ahar – štala

Na ulazu u štalu – ahar nalazi se vinjektaš – bijeli kamen koji je služio kao pomoć prilikom

uzjahivanja na konja. Ahar je imao izlaz preko bašče direktno na ulicu tako da konji nisu

prolazili kroz mušku avliju i prljali je. U muškoj avliji odmah iza momačke kuće nalazi se

česma sa kamenim koritom. Munib – efendija Glođo, jedan od vlasnika kuće, dao je sagraditi

Sedrenički vodovod. On je jedan od Sedreničkih izvora sproveo sve do mahalske džamije, te

sagradio česmu, a nakon toga je jedna rukavac tog vodovoda sproveo u svoju avliju i

napravio česme i u muškoj i u ženskoj avliji.

Slika 51 Česma

36

Kamerija muške kuće je mali balkon za uživanje u pogledu na okolinu.

Slika 52 Pogleda sa kamerije muške kuće

Pravo na vidik je nepisano pravilo o kome se vodilo računa pri gradnji kuće, tako da kuće

jedna drugoj ne bi zaklanjale vidik. Sa kamerije se ulazi na čardak, dio kuće koji gleda na

avliju i ulicu. Ova mala prostorija je po mjeri za jednog čovjeka, napravljena da kućevlasnik u

trenucima odmora, razmišljanja i molitve može biti sam. Prozori mu pružaju vezu sa vanjskim

svijetom, a molitva uz Kur'an i tespih vezu sa Bogom.

Slika 53 Čardak

37

Uz kameriju sa suprotne strane je abdesthana – umivaonik, prostor za uzimanje abdesta

(obavezno pranje određenih dijelova tijela prije molitve propisano po islamu).

Slika 54 Abdesthana

Uz halvat se nalazi kahve odžak, vatra u kaminu i u njoj šiš sa sirovom kahvom koja se prži,

širile su neodoljiv miris ovog omiljenog napitka po cijeloj kući. Muška soba je jedina

prostorija sa pogledom na ulicu. Ta se prostorija svojim doksatom nadvijala nad ulicu tako da

sjedeći na minderu imamo pogled kroz pendžere i na ulicu i niz ulicu. Poznato je da je

početkom 19. stoljeća Munib – efendija u ovoj prostoriji pozvao sve sarajevske uleme na

ustanak za što veću autonomiju Bosne u okviru Osmanskog carstva. Da su porodice Glođo i

Svrzo pripadale sloju viskoobrazovanih ljudi tog vremena svjedoči veoma bogata biblioteka

koju su ostavili iza sebe. Muška soba je opremljena skoro kao i sve prostorije u kući. Ovaj

sistem uređenja se razlikuje od klasičnog evropskog uređenja prostorija. Naime, ovdje je

namještaj fiksan. Duž jednog zida je musandar ili okolica - drveni plakar u koji je ugrađena

peć od glinenih lončića), uz nju se nalazi banjica i ormar. Duž ostala dva ili tri zida je minder.

Sredina je pretežno prazna i u zavisnosti od toga šta je na sredini razlikujemo namjenu

prostorije. Na sredini muške sobe je mangala koja je služila za održavanje toplote kafe, ali

osim toga mogla je zagrijavati prostoriju u prelaznim godišnjim dobima. Iz ove prostorije se

kroz uski hodnik prolazilo u haremluk, a negdje na sredini ovog hodnika je zahod. U zahod se

ulazi iz kuće, ali je on fizički van kuće što govori o visokom stepenu higijene. Njegov odvod

je riješen kopanjem septičke jame duboko u bašči.

Divanhana haremluka je poluotvorena veranda iz koje se ulazi u pojedinačne prostorije,a ona

se svojim rezbarenim lukovima i drvenom ogradom nastavlja na kameriju (kamerija je veza

čovjeka sa prirodom, odnosno veza ahitekture i pripode).

38

Znajući koliko je svijet islamske kulture vezan za okosnicu zemlja - nebo, nije ni čudno što

svaka kuća ima avliju – otvor prema nebu i zemlji.

Slika 55 Divanhana

Slika 56 Kamerija

Svrzina kuća zbog svojih vanjskih zidova izgleda izolovana od ostalih kuća u komšiliku,

međutim to i nije baš tako jer su oni povezani preko bašče, tako da žene ne izlazeći na ulicu

mogu šetati po komšiluku bez propisane odjeće za ulicu. I u ženskom dijelu kuće nalazimo

39

umivaonike bez obzira što svaka soba ima banjicu. Visina i oblik abdesthane su prilagođene

uzimanju abdesta.

Slika 57 Abdesthana u žesnkoj kući

Djevojačka soba je mala prostorija gdje su mlade djevojke načešće provodile vrijeme vezući.

Vez je pored rezbarije način ukrašavanja enterijera kuće.

Slika 58 Djevojačka soba

40

Jedina soba u haremluku sa pogledom na obje avlije je spavaća soba. Stoga su na prozoru

mušepci da sačuvaju ženu od pogleda stranaca iz muške avlije, a u isto vrijeme njoj pružaju

pogled da vidi ko je u kući.

I ova soba je opremljena kao i ostale prostorije te je u toku dana mogla služiti za razne

namjene.

Slika 59 Spavaća soba

Drveni basamaci koji vode u avliju imaju drveni poklopac i peštahtu. Poklopac je imao

namjenu da zatvori basamake što je npr. omogućavalo mladoj majci da ne brine hoće li dijete

pasti dolje. Paštahta služi kao stalaža za odlaganje stvari.

Slika 60 Drveni basamaci

41

Na ulazu u prostorije kao i na prozorima sa vanjske strane su gvozdane kapije - demiri radi

zaštite od vatre i hladnoće. Svrzina kuća ima dvije avlije i tri bašče. Avlije su pokaldrmisane,

a uz zid je rasla loza.

Slika 61 Zaštitne rešetke na prozorima i demiri

Dio avlije a istovremeno i dio kuće je hajat – prostrano predsoblje koje je glavna veza

vanjskog i unutrašnjeg svijeta.

Slika 62 Hajat

42

Porodića Glođo i Svrzo su radi svog statusa u onovremenom društvenom životu tražile

pogodan prostor unutar stambenog kompeksa za prijem rodbine i prijatelja. Tako je u

ženskom dijelu nastao veliki halvat (soba), uzdržane otmjenosti sa bogatim detaljima.

Slika 63 Veliki halvat (soba)

Mutva je otvoreno ognjište u centru kuće. Ta se prostorija po srednjovjekovnoj tradici zvala

kuća. Kuća je u Osmanskom periodu nazvana mutva – kuhinja. Ona je imala značajno mjesto

u čitavom sistemu. Kuhinja je u pravilu prizemlje, a dim ide kroz dimluk. Pošto nema stropa

čitava drvena konstrukcija sa otvorima predstavlja dimluk.

Slika 63 Mutva – kuhinja

43