broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 1www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 28 (2768) • Godina LXI. Zagreb, 21. rujna 2010.

Glina - ljubav, duša, kreacija Str. 9

tema broja: DRŽAVNA MATURA

190 godinaMedicinske škole Ante Kuzmanića

u Zadru

Fantastično korištenje

tehnologije u nastavi

Predškolski odgoj i obrazovanje

Vrtići kao centri izvrsnosti Str. 5

Snimila Aleksandra Žufić

Dobar projekt s puno vrijednih

rezultataU ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vedran Mornar, Goran Sirovatka, dr. Damir Boras, dr. Nenad Prelog,

dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Zvonimir Šepat, Mara Čović, Marija Drobnjak Posavec, David Brierley, Ivana Ivančić, Sanja Režek, Olivera Marinković, Azra Rađenović

Hoće li se netko zamisliti nad rezultatima ispita i svim dobivenim podacima koji su egzaktni? Hoće li se oni koristiti za poboljšanje kvalitete nastave? Str. 15-19

Str. 20-21

Likovna kultura

- čarobni svijet

keramike

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno2www.skolskenovine.hr

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODSTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Informatičko obrazovanjeZA KVALITETNU INFRASTRUKTURU I PROMjENE SUSTAVA Str. 4

Obrazovanje odraslihSVEUČILIŠTE ZA TREĆU ŽIVOTNU DOB Str. 4

Iz Agencije za odgoj i obrazovanjeSTRUČNI SKUPOVI U LISTOPADU Str. 7

Iskustva dobre prakseKAKO ODABRATI BUDUĆE ZANIMANjE Str. 8

Skriveni kurikulumKOMPETENcIjE UMA, SRcA I TIjELA Str. 10

meĐU Namapiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Stvarno mi nikada nije bilo jasno čemu služe glasnogovornici. U Hrvatskoj, naravno. I to je uvi-jek određeni defekt. Naime, za mene je oduvijek pojam glasnogovornika predstavljao gospodin koji je tu dužnost obavljao u kabinetu bivšeg američkog predsjednika Clintona. To je onaj prosijedi koji se proslavio obitavanjem u ovalnom salonu, zatim svirajući saksofon i konačno epizodom u kojoj je sletio na zagrebački Pleso i iz aviona ravno pred pokojnog predsjednika Tuđmana iskočio u blatnim cipelama i kožnoj jakni. E, njegov je glasnogov-ornik bio zakon. Taj bi izašao pred stotinu novinara i odgovarao na sva njihova pitanja u rasponu od bejzbolske utakmice preko politike prema Talib-anima do nuklearnog štita koji SAD taman kani gaditi. U sve je bio upućen, znao je svaku Clin-tonovu misao pa ovaj i nije morao dolaziti na baš svaku presicu. S razvojem demokracije u Hrvata i mi smo dobili svoje glasnogovornike i pored njih spin doktore.

Ne zna čovjek koji mu teže padaju na želudac, a ima ih toliko da i nije čudo što je državni aparat tako nabujao. Svako ministarstvo, svaka agencija, vlada, predsjednik Sabora, svaki gradonačelnik i načelnik i najmanje općine, svaka tvrtka koja drži do sebe prije no što propadne, gotovo svaka mjesna zajednica i kućni savjet imaju osobu od povjerenja koja će istupati u javnosti i prenositi misli i ideje te tako posredno glancati lik i djelo svoga poslodavca. I opet se moram vratiti na prvu rečenicu i ponoviti svoje čuđenje, jer ako glasnogovornik policije javnosti može o nekom nemilom događaju reći barem dvostruko manje informacija od slučajnog prolaznika; ako glas-nogovornik ministra poljoprivrede prosvjednicima ne može ništa obećati umjesto svoga šefa nego im samo reći da je ministar morao otići na neod-godivi sastanak tamo negdje; ako glasnogovornik vlade ili bilo koje instance izvršne vlasti nema što za reći osim da njegov gazda na bilo koje pitanje nema komentara - onda je radno mjesto o kojemu govorim posve promašeno i nepotrebno.

Po starom dobrom običaju koji u nas uvijek sliči na uzrečicu o žabi koja je vidjela da potkivaju konja pa je i sama digla nogu, očito smo i mi s vlastitom državom morali dobiti i instituciju glasnogovornika, ponajviše zato da se uhljebe brojni naši prijatelji koji su nas na ovaj ili onaj način zadužili, da dobiju svo-ju dobro plaćenu sinekuru i da ne misle ni o čemu, da često ne rade ništa. Osim da možda ponekad otvore konferenciju za tisak, pozdrave novinare i najave nekog činovnika koji o temi također neće reći gotovo ništa, a nakon godinu ili dvije mrcva-renja na tako zahtjevnom poslu otvore vlastitu agenciju za odnose s javnošću i odgajaju buduće naraštaje autističnih glasnogovornika kakvi su i sami bili. Koji nemaju pojma ni o čemu, ali znaju spojiti dvije prostoproširene rečenice općega tipa, bez informacije, zaključka ili bilo kakve poruke.

Bude mi stoga žao tajnice osnovne škole u Bilju koja se baš onako prosvjetarski, volonterski ponu-dila da bude glasnogovornica svoje škole. Nitko ju nije natjerao, nitko joj nije priznao prekovremene sate, povećao tjednu normu, niti plaću, neće ona uživati nikakve povlastice i mora kao i do sada dolaziti na svoje radno mjesto bez kašnjenja i izvr-davanja. Shvatila je i sama u svakodnevnom kon-taktu s roditeljima djece koja pohađaju školu da su i oni nedovoljno informirani o svemu što se u školi događa, a što je za njih kao roditelje jako važno. Shvatila je i da lokalna zajednica nema pojma što se u školi radi, kakvi ju problemi muče, što joj ne-dostaje i da je treba informirati. Njezin je potez doista hvale vrijedan, hvali ju i njezina ravnateljica koja jako dobro zna da je tajnica kao glasnogovor-nica škole samo njezina opunomoćenica, jer školu službeno zastupa i predstavlja jedino ravnatelj.

Zgodan je to primjer inicijativnosti i kreativnosti zaposlenika u školama. Bojim se jedino da ideja o glasnogovornicima škola ne poprimi razmjere epidemije pa da sve škole u državi ne odluče angažirati nekog djelatnika da te poslove obavlja volonterski. Učiteljima bi samo još i to trebalo.

Porte-parole na školskome pragu

GoVor StatIStIKe

PoDCrtaNoSustav se održava iz entuzijazma, a prednost mu je što u njemu radi 80 posto

žena, koje su u većini slučajeva majke, pa su senzibilnije. Uvjete rada škola trebali bi pokrivati osnivači. To u praksi znači da u siromašnijem dijelu zemlje,

gdje nema dovoljno izdvajanja lokalne samouprave, potrebe osnovnih škola pokrivaju očevi, stričevi i kumovi s jačim tvrtkama. Imamo slučajeva gdje takve tvrtke doniraju školi

računala i televizore, no ima slučajeva gdje takvih firmi nema.

Zvonimir Laktašić, predsjednik Sindikata hrvatskih učiteljaVjesnik online (www.vjesnik.hr), 19. rujna 2010.

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 3www.skolskenovine.hr

Velikom akcijom čitanja na otvorenom koju je po drugi put organizirala Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica u suradnji s koprivničkim

ogrankom Hrvatskog čitateljskog društva obilježen je 8. rujna u Koprivnici ovogodišnji Međunarodni dan pi-smenosti. U ovoj akciji, nazvanoj “Koprivnica čita” su-djelovali su svi koprivnički dječji vrtići - “Sv. Josipa”, “Tratinčica” i “Smiješak”; sve osnovne škole - “Antun Nemčić Gostovinski”, “Braća Radić” i “Đuro Ester” kao i sve srednje škole u Koprivnici: Gimnazija “Fran Ga-lović”, Srednja škola i Obrtnička škola, zatim Dom za starije i nemoćne osobe Koprivnica te Literarna sekcija KUD-a “Podravka”. Akcija je slično kao i prošle godine okupila više od 600 sudionika, no, za razliku od lani, kada je među njima bilo tek oko stotinu čitača te oko pet stotina njihovih slušatelja, ove godine čitača je bilo znatno više - oko polovice ukupnog broja sudionika.

Tijekom cijelog dana javno čitanje odvijalo se na takozvanoj ”G - točki” (Galovićevoj, Gradskoj točki) ispred knjižnice na Zrinskom trgu, ali i kod drugih ”G-točki” u središtu grada - kod fontane, kod vijećnice, u parku, kod obližnjih kafića. Čitači i slušatelji dolazili su pred knjižnicu prema dogovorenom rasporedu, sa svojim omiljenim knjigama te čitali odlomke iz priča, bajki, lektire, putopisa, enciklopedija, pa i vlastite pjesme... Svojim čitanjem odabranog teksta zabavili su nas i poučili, ponekad dirnuli, ali i potaknuli na

razmišljanje, izrazili svoj stav, a možda i zainteresirali slušatelje da i sami uzmu u ruke i pročitaju neku od kn-jiga iz kojih su imali priliku čuti zanimljiv odlomak.

Svatko od sudionika akcije svojim čitanjem, ali i slušanjem pridonio je slavljenju čitanja i pridružio se mnogim ljudima iz cijelog svijeta koji na dan 8. ru-jna žele skrenuti pozornost na potrebu razvijanja pis-menosti i omogućavanja svima da se kroz obrazovanje mogu razvijati i oplemenjivati svoj život i život svoje zajednice.

J. Vajzović i Lj. Vugrinec

Ovogodišnji Tjedan cjeloživotnog učenja u Zagre-bu završio je sajmom održanim na Trgu kralja Tomislava na kojem je četrdesetak obrazovnih

ustanova i udruga zainteresiranima ponudilo informaci-je o mogućnostima obrazovanja i učenja u Zagrebu te vrstama programa s ciljem privlačenja što više osoba da se uključe u neki oblik obrazovanja. Svoje su štan-dove postavile brojne škole, među kojima i one visoke za školovanje kadrova u računarstvu i financijskom me-nadžmentu. Posjetitelji su se također mogli upoznati i s načinom i uvjetima školovanja za modni dizajn i kostimografiju, za dizajn vrtova i pejsažnu arhitekturu, za modnog stili-sta, poslovnu tajnicu...

Da je cjeloživotno učenje građani-ma zanimljivo svjedočilo je i mnogo zainteresiranih, među kojima je bio i pedesetogodišnji Branko Repić, koji je svojedobno završio gimnaziju i niz godina radio u sportskim udrugama, a sada ga zanima dizajn vrtova te se na učilištu Profokus namjerava obrazovati za to zanimanje.

- Supruga i ja nedavno smo kupili vikendicu u Gorskom kotaru, gdje na-mjeravamo provoditi veći dio godine. Želimo urediti vrt, a kako do sada ni-sam imao priliku živjeti u takvom okru-ženju odlučio sam se školovati - kazao je Branko, koji će u šestom desetljeću

života ponovno u klupe, gdje će učiti o povijesnom ra-zvitku vrtova, različitim stilovima vrtne arhitekture te osnovama dendrologije.

Među onima koji su predstavili svoje programe bile su i brojne udruge, a jedna od njih, Spajalica Nada, nu-dila je školu kreativnosti i učenja kako bi kroz duženja i rad u različitim kreativnim radionicama obogatili svoj život u pozitivnom i duhovnom smislu. Kako je kazala predsjednica te udruge Nada Matešić, kreativni sadržaji provode se kroz zabavni dio druženja, izlete, sportske

aktivnosti... Zanimljivost je da će sve ustanove

tijekom trajanja sajma darovati jedan besplatan program, a ukupan iznos daro-vanih programa veći je od 160.000 kuna. Inače, Tjedan cjeloživotnog učenja obi-lježavao se diljem Hrvatske u šezdesetak gradova provođenjem različitih aktivno-sti promocije učenja i obrazovanja. U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja obi-lježen je i Međunarodni dan pismenosti, a ove je godine naglasak stavljen na isti-canje važnosti ključnih kompetencija, posebno na socijalno osjetljive skupine. Prema podacima Agencije za obrazova-nje odraslih, u provedbi 4. tjedna cjeloži-votnog učenja sudjelovalo je više od 400 institucija sa 115 prijavljenih programa i više od 210 različitih događanja.

Ivica Buljan

Tjedan cjeloživotnog učenja u Osnovnoj školi Veliki Bukovec, koja se po prvi put se aktivno uključila u obilježen je predavanjima i radio-

nicom za učitelje, stručne suradnike i sudionike iz lokalne zajednice. U svom predavanju pod naslovom ”Cjeloživotno učenje i obrazovanje za poduzetništvo” Lidija Kralj je istaknula kako se znanja, vještine i kom-petencije za poduzetništvo stvaraju i razvijaju od prvog razreda osnovne škole te primjerima pokazala kako se kroz cjeloviti pristup poučavanju i primjenom Nacio-nalnog obrazovnog kurikuluma djeca mogu poučiti po-duzetnost, inovativnosti, samostalnosti, timskom radu i ostalim karakteristikama koje se od njih očekuju u svakodnevnom životu.

U radionici ”Digitalna bilježnica” sudionici su naučili upotrijebiti osnovne mogućnosti programa Microsoft Office OneNote za vođenje bilježaka, pripremanje nastave i stvaranje multimedijskog port-

folija. Željka Marković-Bilić govorila je o pismenosti 21. stoljeća osvrnuvši se na međunarodni Dan pis-menosti, promjene karakteristika pojma pismenosti kroz posljednjih stotinjak godina - od čitanja i pisanja do medijske i informacijske pismenosti. Predavanje je uvod u niz aktivnosti koje će se u okviru programa ”Odgoj za medije” provoditi s učenicima škole.

Ravnateljica Terezija Šalamon naglasila je potrebu cjeloživotnog učenja učitelja, učenika, roditelja i svih odraslih kroz različite oblike formalnog, informal-nog i neformalnog obrazovanja jer samo na taj način možemo biti pripremljeni na svakodnevne izazove suvremenog društva. Osnovna škola Veliki Bukovec jedna je od mnogih osnovnih škola u Hrvatskoj koje su se svojim programom uključile u ovogodišnji Tjedan cjeloživotnog učenja, a kontinuirani rad na cjeloživotnom učenju učitelja, roditelja i učenika jedna je od njezinih prepoznatljivih karakteristika.

Predavanja i radionice za učenike i učitelje

- Eh, da su nam ti silni novci raspoređeni i prebače-ni na račune naših škola, koliko bismo bolje stajali u svakom pogledu… Zašto o tome ne pišete? – ot-prilike tim riječima oglasila se jedna naša čitateljica potpisniku ovih redaka. Jasno, razlog njenoj ogorče-nosti bile su silne nepodopštine, po svemu sudeći i kriminalne radnje u koje su – čini se – bili upetljani i visoki politički dužnosnici, šefovi javnih poduzeća i ini menadžeri, tobože gospodarstvenici… I proš-loga tjedna nisu u medijima izostali detalji brojnih »slučajeva« kojima su poreznim obveznicima otete stotine milijuna kuna proračunskoga novca. Koliko? Točan iznos vjerojatno se nikada ne će saznati, no i ono što se zasigurno utvrdi (a nešto će se valjda i utvrditi sudskim presudama) bit će svota koja u sa-dašnjoj besparici izaziva vrtoglavicu i ogorčenost, a u nekih, eto, priziva i pomisao o tome što su ti »pro-pali kapitali« mogli donijeti obrazovanju, primjerice škologradnji i opremanju objekata, sredstvima za plaće prosvjetnih djelatnika…Možete li zamisliti da se u sustav »upumpalo«, ugrubo licitirajmo, dvije dodatne milijarde kuna? Da se to stvarno dogodilo, makar i mimo plana, bilo bi zanimljivo vidjeti tko bi bio protiv toga. Možda baš oni koji planiraju?

Istina je pak da kod nas, ne samo da se bezočno »mulja«, laže i krade, nego se i loše planira, čak i na najvišim državnim razinama. Pokazuje to Institut za javne financije najnovijom analizom rebalansa dr-žavnih proračuna od 2000. godine naovamo (autorice Katarina Ott i Dunja Beš), a potvrđuje i prošlotjedna rasprava Savjeta za gospodarstvo predsjednika Ive Josipovića Ondje je rečeno da se u nas planira na ho-ruk, prebrzo i bez temeljitih priprema i valjanih, realnih pokazatelja. Stoga je pozdravljen prijedlog čelnika Nacionalnoga vijeća za konkurentnost Ivice Mudrinića da se izradi povelja za nacionalni razvoj gospodarstva do 2025. godine koja bi odredile smjer razvitka Hrvatske u idućih 15 godina. Bude li ozbilj-no razmatran (i prihvaćen), taj dokument – želi li se cjelovitost i konzistentnost - morat će obuhvatiti i strateška pitanja hrvatskog obrazovanja, onog koje bismo trebali razvijati i kao članica Europske Unije. U tom slučaju ne će se moći izbjeći ni stavka koja govori o iznosu javnih (proračunskih) sredstava za obrazovanje. Pa bi, umjesto neodređenog »povećati sredstva«, trebalo utvrditi da će se strukturnim pro-mjenama javnih izdataka osiguravati za obrazovanje barem onoliki postotak javnih rashoda koliki je pro-sjek u zemljama članicama Europske Unije. Tko god to da predloži, ne će pogriješiti.

Što bi to značilo? U Hrvatskoj se sada, za obra-zovanje i znanost, izdvaja iz državnoga proračuna oko 9,5 posto proračunskih sredstava. Prosjek u Eu-ropskoj Uniji – samo za obrazovanje – iznosi skoro 11 posto. Dakle, zaostajemo, i svima bi moralo biti jasno da takvo zaostajanje ima loše posljedice, krat-koročno i dugoročno. Da se to otkloni i zapriječi, »recept« je »jednostavan«: barem za 1,5 posto ras-hoda državnog proračuna povećati proračun MZOŠ-a. Time bismo se približili prosjeku Europske Uni-je kakav je bio 2008. godine; mogli bismo znatno poboljšati financijsku i materijalnu osnovu našega odgojno-obrazovnog sustava, također i standard za-poslenih… sve o čemu kao o problemu slušamo go-dinama, a bez pravih i znatnijih iskoraka nabolje.

Da ne zaboravimo jednu »sitnicu«: treba reći ko-liko bi to koštalo godišnje. Kako sada stvari stoje – nešto manje od 2 milijarde kuna. Da, približno toliko, godišnje. Eto zašto smo ranije spomenuli tu svotu procjenjujući tek tako – bez ikakve pouzdane računice – za koliko je Hrvatska opljačkana, a što sada polako dolazi na vidjelo.

A. Jelin

jo© jeDaN tjeDaN

Čitanje na otvorenom

Sajmom do učenika

KOPRIVNIcA

ZAVRŠEN 4. TjEDAN cjELOŽIVOTNOG UČENjA

OSNOVNA ŠKOLA VELIKI BUKOVEc

Usuglašavanje u nas predugo traje. Vje-rojatno zbog toga još iščekujemo najav-ljeni Pravilnik o praćenju i ocjenjivanju odgojno-obrazovnih postignuća učenika u osnovnoj i srednjoj školi.

U Studentskom naselju ‘’Stjepan Radić’’ u Zagrebu otvoren je novi paviljon koji raspolaže s 364 nova mjesta za studente doktorskih studija. Veseli dobra investicija u znanost i mlade ljude.

Na sajmu je četrdesetak obrazovnih ustanova i udruga zainteresiranima ponudilo informacije o mogućnostima obrazovanja i učenja u Zagrebu te vrstama programa s ciljem privlačenja što više osoba da se uključe u neki oblik obrazovanja

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno4www.skolskenovine.hr

Hrvatsko društvo za promica-nje informatičkog obrazo-vanja (HDPIO) okuplja više

od 500 nastavnika iz informatičkih i srodnih disciplina u osnovnim i srednjim školama te na visokim školama i sveučilištima, a organi-zira, među ostalim, i godišnji skup Računalo u školi, jedinu specijali-ziranu konferenciju iz područja ra-zvoja i primjene ICT-a u obrazova-nju. Uoči ovogodišnjeg skupa raz-govarali smo s predsjednikom HD-PIO-a dr. sc. Nenadom Prelogom, redovitim profesorom sveučilišta u Zadru i Zagrebu, autorom niza članaka i knjiga iz informatičkog područja, ovogodišnjim dobitnik Državne nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti.

- Društvo postoji već petnaest godina i u tom razdoblju inicira-lo je i realiziralo niz projekata iz područja informatičkog obrazo-vanja, kako samostalno, tako i u suradnji s drugim udrugama i in-stitucijama. Posebno bih istaknuo dva projekta realizirana u surad-

nji s Organizacijom ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu - UNESCO. Prvi se pro-jekt odnosio na informatičko opi-smenjavanje ravnatelja osnovnih i srednjih škola. Ocijenili smo da

su ravnatelji škola ti koji najčešće donose odluke o nabavi informa-tičke opreme ili obrazovanju svo-jih nastavnika pa smo kreirali po-seban program namijenjen upravo njima. Ukupno je bilo obuhvaće-

no više od 400 ravnatelja. Cilj je drugog projekta bila izrada spe-cijaliziranog udžbenika za učenje temelja informatike, knjiga i CD, namijenjenog nastavnicima nein-formatičkih predmeta, jer je bitno da i oni nauče koristiti računala u svakodnevnom radu i nastavi.

Od 2006. do 2010. godine u su-radnji s Microsoftom izvođen je veliki projekt informatičkog os-posobljavanja nezaposlenih Novi dan za posao. Na temelju popisa dobivenih od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje formirane su skupine od 15 do 18 nezaposle-nih u deset županija koji su prošli izobrazbu iz područja korištenja informacijskih tehnologija.

Po iskustvima HDPIO-a, otvara li MZOŠ dovoljno pro-

stora za djelovanje udruga u području obrazovanja, koristi li se njihovim resursima (ljud-skim prvenstveno) i podupire li adekvatno njihov rad?

- Smatram da bi radu udruga u području obrazovanja i znano-sti trebalo posvetiti mnogo više pozornosti. Upravo udruge oku-pljaju kako najkvalitetnije po-jedince u nekom području, tako se - što je katkad još važnije - u udrugama nalaze oni koji znaju, mogu i hoće djelovati pa taj po-tencijal često ostaje neiskorišten. O potporama je bolje i ne govo-riti, već je toliko puta rečeno da su dramatično smanjena sredstva za izdavanje časopisa i knjiga, or-ganizaciju znanstvenih i stručnih skupova...

Jeste li zadovoljni uključeno-šću nastavnika u rad HDPIO-a?

- Ne, jer postoji još mnogo prostora za niz akcija gdje bi na-stavnici morali više sudjelovati. U prostoru kluba HDPIO, održa-vaju se serije predavanja istaknu-tih stručnjaka iz ovog područja, predstavljanja knjiga i program-skih proizvoda namijenjenih edu-kaciji, specijaliziranih uređaja iz područja obrazovne tehnologije. Među ostalim, bilo je riječi o e-učenju i digitalizaciji nastavnih sadržaja, položaju informatike u nacionalnom kurikulumu, kori-štenju ICT-a u politici, nazivlju u području informacijsko-komuni-kacijskih tehnologija, računalima u nastavi nekad i sad te o vizijama i scenarijima inteligentne uprave. Nažalost, posjećenost naših tribi-na nije bila velika, a posebno je bio mali odaziv nastavnika infor-matike kojima su ta predavanja bila namijenjena.

Kako uopće stojimo s upora-bom ICT-a u obrazovanju od-nosno školstvu, osobito u uče-nju i poučavanju?

- Mnogo je puta već rečeno da je korištenje informacijsko-komuni-kacijskih tehnologija u obrazova-nju vrlo složan proces, jer se mora voditi računa o nizu faktora: opre-manju škola primjerenom opre-mom, obrazovanju i osposobljava-nju nastavnika za rukovanje opre-mom, tehnologijom, programima i slično, promjenama u planovima i programima gdje ne mislimo samo na nastavu informatike već i na korištenje ovih tehnologija u nastavi drugih predmeta odnosno sadržaja te konačno digitalizaciji nastavnih sadržaja, posebno onih koje nazivamo nacionalnim sadr-žajima, od nastave hrvatskog je-zika pa do povijesti, zemljopisa, umjetnosti...

Razgovarao Anđelko Jelin

Model obrazovne ustanove Učilišta, od prvoga Puč-kog sveučilišta koje je

prije više od sto godina osnovao dr. Albert Bazala preko svih nje-govih sljedbenika do današnjega zagrebačkoga Pučkog otvorenog učilišta, obilježila je visoka moć prilagodbe obrazovno-kulturnim potrebama društvenog trenutka. Tijekom prošlih stotinu godi-na Učilište je doista proširivalo granice učenja različitih oblika obrazovanja za sve generacije, od predškolaca do ljudi treće ži-votne dobi. Uvijek u korak s vre-menom, ponekad i korak ispred. Dobar je primjer za to i program čije 18-godišnje djelovanje prika-zujemo kao primjer modela cjelo-životnog učenja u praksi.

U Pučkom otvorenom učilištu od školske godine 1992./1993. realizira se program Sveučilište za treću životnu dob. Započeo je na inicijativu prof. dr. Maje Špan s Katedre za andragogiju Filozof-skog fakulteta u Zagrebu. Tijekom toga vremena program je razvijan

kvantitativno (brojem polaznika) i kvalitativno (širenjem program-ske ponude). Svake se školske godine na ovim programima okuplja više od tisuću polaznika. Tako možemo reći da Sveučilište za treću životnu dob predstavlja svojevrsnu alternativnu školu za starije, koja zahtijeva ozbiljnost i u pripremi i u realizaciji.

U Sveučilištu za treću životnu dob polaznici uče strane jezike, pohađaju programe iz povijesti, povijesti umjetnosti, filozofije, re-ligijske kulture, psihologije, arhe-ologije, polaze različite programe psihofizičkog zdravlja, obrazuju se u informatičkim radionicama, stvaraju u raznovrsnim kreativ-nim radionicama. To je učenje bez žurbe i stresa, bez ispitivanja i ocjenjivanja, s ritmom koji prati mogućnosti grupe. Takvo je uče-nje potaknuto isključivo intrinzič-nim motivima i osobnom željom za znanjem.

Svi programi održavaju se jed-nom tjedno dva školska sata u pri-jepodnevnim satima. Nastavnici

mentori koji rade s polaznicima programa prolaze prije uključiva-nja u ovaj projekt posebnu eduka-ciju za rad sa starijim osobama. Kontinuirano se surađuje s re-dovnim sveučilištem. Sveučilišni profesori pojavljuju se kao gosti u realizaciji nekih programa, stu-denti obavljaju stručnu praksu, izrađuju diplomske radove, prate nastavu i tako uče, ali bivši sve-učilišni nastavnici pojavljuju se i kao aktivni polaznici nekih semi-nara.

Program ovog Sveučilišta mak-simalno uključuje aktivnost pola-znika. Njihovo znanje i iskustvo ugrađuje se u programe. Stoga postoji i cijeli spektar dodatnih aktivnosti kojih su nositelji po-laznici sami (npr. tribina Sova, tribina Zrno mudrosti, seniorski debatni klub, studijski izleti i pu-tovanja, časopis Treća mladost, fotoklub, organizacija izložbi ra-dova polaznika, škola u prirodi, humanitarne akcije...).

Za očekivati je da će se ovaj program i dalje razvijati. To pri-

je svega proizlazi iz činjenice da naše stanovništvo stari i da će potreba za programima ovakvog tipa sve više rasti, budući da je u Hrvatskoj svaki peti stanovnik stariji od 65 godina. S druge stra-ne, od razdoblja umirovljenja do pravog doba ovisnosti o drugim osobama, „četvrte životne dobi“, kod mnogih osoba prođe i dvade-setak godina koje treba kvalitetno proživjeti. Upravo cjeloživotno učenje uvelike može to životno razdoblje učiniti višestruko kori-snim, jer intelektualna aktivnost održava psihofizičku vitalnost, prevenira razne moždane disfunk-cije, pruža mogućnost stvaranja novih iskustava i upoznavanja drugih ljudi. A i nešto je za što se opredijelio cijeli razvijeni svijet.

Tako danas u razvijenim eu-ropskim zemljama ustanove po-put Sveučilišta za treću životnu dob postoje već dugo i u velikim gradovima, prvo je takvo osno-vano 1973. godine u Toulouseu u Francuskoj, ali i u mnogim malim mjestima. U novije je vrijeme pri-

sutna ekspanzija različitih među-narodnih projekata koji se bave promicanjem prava na kvalitetniji život starijih osoba, uključujući kao značajan čimbenik i moguć-nost doživotnog obrazovanja. U neke od europskih projekata uključuju se i naše ustanove i stručnjaci. Zagrebačko Sveučili-šte za treću životnu dob tako već petnaestak godina surađuje s Uni-verzom za tretje življensko obdo-bje iz Ljubljane.

Pučko otvoreno učilište Zagreb programom Sveučilišta za treću životnu dob još je jednom odgo-vorilo na obrazovne potrebe vre-mena u kojem živimo, a to je i po-treba za cjeloživotnim učenjem.

Na kraju, vrata Sveučilišta za treću životnu dob na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu otvorena su tijekom cijele godine, umirovljenim učiteljima i učitelji-cama, umirovljenim sveučilišnim nastavnicima i svima drugima. Obrazovanje starijih tajna je du-govječnosti.

Jasna Čurin

INFORMATIČKO OBRAZOVANjE

Za kvalitetnu infrastrukturu i promjene sustava

aktualno

Idućeg se tjedna u Šibeniku održava 14. po redu skup Ra-čunalo u školi. Što time HDPIO želi postići?

- Na skupu želimo raspraviti o položaju informatike, raču-narstva odnosno informacijsko-komunikacijskih tehnologija u Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Namjerno smo stavili ovako široku temu skupa kako bismo pokazali da je riječ o nizu pojmova koji nisu potpuno identični, iako među njima postoje mnoge dodirne točke. Nadamo se da je konačno prihvaćeno da je riječ i o infrastrukturi cjelokupnog obrazovnog sustava, da nije stvar u cjenkanju koliko sati je potrebno za koji sadržaj, odnosno za postizanje neke od kompetencija, već da je riječ o promjenama u cjelokupnom sustavu obrazovanja.

OBRAZOVANjE ODRASLIH - USPjEŠAN PRIMjER cjELOŽIVOTNOG UČENjA U PRAKSI

Sveučilište za treću životnu dob

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 5www.skolskenovine.hr

Premda statistički podaci ne mogu govoriti sami za sebe, nego tek u sveuku-

pnosti s provodljivom praksom i samim rezultatima, oni su temelj svakog ozbiljnijeg analiziranja stanja u nekom području. Jesen je osjetljivo razdoblje kada se roditelji i djeca, odgojitelji i na-stavnici, a i cijela javnost bave predškolskim odgojem, školom i visokoškolskim obrazovanjem sa strane osiguravanja što kvali-tetnijih uvjeta za djecu u njihovu procesu odrastanja i školovanja. Naravno, sve kreće od vrtića i predškolskog odgoja i obrazo-vanja, što je posebno osjetljivo područje. Kako bismo imali što potpuniji uvid u predškolski od-goj, u ovom tekstu iznijet ćemo podatke o stanju u našem predš-kolskom odgoju i obrazovanju.

jednaki uvjeti za sve U materijalu koji nam je pri-

redila prof. Marija Ivanković, načelnica Odjela za predškolski odgoj Uprave za predškolski odgoj i osnovno obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazo-vanja i športa, stoji da je u ra-zvojnim ciljevima zacrtanima u Planu razvoja odgoja i obrazo-vanja 2005. - 2010. o povećanju broja upisanih u predškolske programe s 43 na 60 posto te o obuhvatu djece predškolom s 96 na 98 posto do 2010. godine došlo do ispunjenja realno oče-kivanog roka. Obuhvat djece u vrtićima povećan je na 58 posto, dok je obuhvat djece u progra-mu predškole 99 posto.

Kako stoji u materijalima, važni su koraci napravljeni kako bi se dostigli ovi ciljevi i osigurali jednaki uvjeti svoj djeci predškolskog uzrasta. Od 2005. do danas izgrađena su 182 dječja vrtića. U partnerstvu s jedinicama lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave obuhvat djece povećan je u 20 županija i uglavnom se odnosi na djecu u godini prije polaska u osnovnu školu. Od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2009. uz financijsku potporu Svjetske banke i državnog proračuna opremljeno je 96 novih prosto-ra za dječje vrtiće u općinama i gradovima od posebne državne skrbi, u kojima dosad nije bilo sustavnog odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi iz svih županija, čime je pove-ćan broj djece polaznika pro-grama predškolskog odgoja za 9450 pa se tako približavamo i planiranom cilju obuhvata djece predškolske dobi s 43 posto u 2005. na 60 posto u 2010. godi-ni, što je zacrtano u strateškom dokumentu Ministarstva, odno-sno Planu razvoja sustava odgo-ja i obrazovanja 2005. - 2010.

U ovoj će se godini provoditi i 426 novoverificiranih programa predškolskog odgoja prilagođe-nih potrebama i sposobnostima djeteta zasnovanima na huma-nističko-razvojnim pristupima djetetu, pa je u cijelosti ostva-ren pluralizam programa pre-ma otvorenom programskom usmjerenju.

Olimpijada u vrtiću Trenutačno je 5985 (5,3 po-

sto) djece predškolske dobi s teškoćama u razvoju, od čega 5344 u integraciji, dok je u posebnim odgojno-obrazov-nim skupinama i ustanovama ukupno 641 dijete. Darovite je djece svih područja darovitosti predškolskog uzrasta 1678 (1,5

posto) i 2348 (2,1 posto) djece pripadnika nacionalnih manji-na. U 2005. godini imenovani su prvi dječji vrtići kao centri izvrsnosti. Danas je U Hrvat-skoj 14 dječjih vrtića koji su svojom kvalitetom imenovani centrima izvrsnosti za stručno

usavršavanje odgojno-obrazov-nih radnika u programima ra-nog učenja stranih jezika, Mon-tessori pedagogije, ekološkog i sportskog programa, programa vrtića kao zajednice koja uči - vrtića u zajednici - zajednice u vrtiću i programa poticajnog

okruženja i promijenjene uloge odgojitelja.

Više od 69 posto djece u dobi od četiri do šest godina uči je-dan strani jezik u sklopu redovi-toga programa u dječjem vrtiću ili kao kraći program izvan re-dovitog programa, a trenutačno

postoje 452 verificirana progra-ma ranog učenja stranog jezika s djecom predškolske dobi. Ve-rificiranih je sportskih programa ritmike, plesa, folklora, maloga nogometa, tekvondoa, tenisa i sličnoga, pak, 436. U suradnji s Hrvatskim olimpijskim odbo-rom, a u sklopu projekta »Olim-pijski festival dječjih vrtića«, u dječjim se vrtićima redovito održavaju športska natjecanja. Za djecu predškolske dobi koja imaju zdravstvenih problema, u partnerstvu dječjih vrtića i bol-nica, ustrojena su četiri progra-ma za bolesnu djecu u Zagrebu i Sisku.

U 2008. godini djelovalo je 50 dječjih vrtića kojima su osnivači vjerske zajednice s 3945 djece (48 je katoličkih te po jedan židovski i evangelički vrtić). Katolički vjerski odgoj provodi se i u 278 dječjih vrtića čiji su osnivači gradovi i općine za djecu čiji su roditelji dali su-glasnost za njihovo uključivanje u programe vjerskog odgoja. U programima katoličkoga vjer-skog odgoja u dječjim vrtićima uključeno je ukupno 14.000 djece predškolske dobi. Ostale vjerske zajednice nisu tražile ni verificirale programe vjerskog odgoja za djecu predškolske dobi.

Važna je sigurnost S ciljem osiguranja maksi-

malne sigurnost djece i odraslih osoba u unutarnjem i vanjskom prostoru do danas su verificira-na 93 sigurnosno-zaštitna pre-ventivna programa u dječjim vrtićima s posebno razrađenim protokolima postupanja u mo-gućim rizičnim situacijama. Od 11. svibnja 2007. svi vrtići i druge pravne osobe koje pro-vode programe predškolskog odgoja bili su dužni u svoje godišnje planove i programe unijeti mjere sigurnosno-zaštit-nih i preventivnih aktivnosti te izraditi protokole postupanja u svim kriznim situacijama radi sigurnosti djece u skladu s naci-onalnim programima.

U određenim ciljevima za razdoblje od 2009. do 2011. u području reforme predškolskog odgoja i naobrazbe planiraju se u 2010. godini provesti sljedeće mjere: nastavit će se promicanje izvrsnosti kao doprinos sustavu kvalitete u procesu samovred-novanja i vanjskog vrednovanja odgojno-obrazovnog sustava, nastavit će se provoditi progra-mi za djecu s posebnim potreba-ma (djecu s teškoćama, darovitu djecu, djecu sa zdravstvenim problemima, djecu pripadnike nacionalnih manjina i djecu u programu predškole) te uključi-vanje većeg broja djece u sport-ske programe i programe ranog učenja stranih jezika. Također će se osnaživat ravnatelji za stjeca-nje kompetencija vođenja usta-nove, a svi odgojno-obrazovni radnici sustavno će se stručno usavršavati na državnoj, regio-nalnoj i lokalnoj razini. Planira se pokretanje projekta Pisme-nost i poduzetništvo za 21. sto-ljeće i potaknuti sve ravnatelje na ustrojavanje i provedbu pro-grama poduzetništva u dječjim vrtićima i osnovnim školama kao i razvijanje kompetencija informatičke pismenosti od-gojno-obrazovnih radnika te se planira izrada Akcijskog plana provedbe Državnoga pedagoš-kog standarda za 2010. godinu

Ivica Buljan

Vrtići kao centri izvrsnosti

U Hrvatskoj djeluju 673 vrtićaUkupan je broj vrtića u Hrvatskoj u 2010. godini bio 673, i to u 1598 objekata. Privatnih je

vrtića 238, a gradskih, općinskih odnosno županijskih 435. Vrtiće pohađa 151.514 djece, što je 58 posto od ukupnog broja djece u dobi od šest mjeseci do šest godina u Hrvatskoj prema Projekciji stanovništva RH 2004. - 2051. U privatnim vrtićima smješteno je 29.320 djece, a u gradskim, općinskim odnosno županijskim 122.194. U redovitim je cjelodnevnim programima 112.346 djece, u koje je uključeno i 5985 djece s teškoćama, 1678 darovite djece i 2348 djece pripadnika nacionalnih manjina. U programu predškole je 15.668 djece. Zbrojeno sa šestogo-dišnjacima u redovitim programima (23.689), u sustavu je ukupno 39.357 djece, a u kraćim je programima 23.500 djece.

U sustavu su i 16.133 radnika, od čega 10.021 odgojno-obrazovni i 6.112 ostalih radnika, dok je broj stručnih suradnika 721 (314 pedagoga, 173 psihologa, 234 defektologa, 134 rehabilitatora

i 100 logopeda) te 216 viših me-dicinskih sestara - zdravstvenih voditelja. Na 178 djece predškol-ske dobi tako dolazi jedan struč-ni suradnik, a na 137 djece po jedan stručni suradnik i viša me-dicinska sestra. Osim toga, 59 je vrtića imenovano vježbaonicama visokih učilišta za stručno ospo-sobljavanje odgojitelja i stručnih suradnika. Četrnaest je vrtića zbog svoje kvalitete imenovano centrima izvrsnosti za stručno usavršavanje odgojno-obrazov-nih radnika iz vrtića koji bi ondje mogli provoditi programe ranog učenja stranih jezika, programe koncipirane na načelima Mon-tessori pedagogije, ekološke i sportske programe...

PREDŠKOLSKI ODGOj I OBRAZOVANjE

U 2010. godini provodit će se i 426 novoverificiranih progra-ma predškolskog odgoja prilagođenih potrebama i sposobnos-tima djeteta zasnovanima na humanističko-razvojnim pristu-pima djetetu, pa je u cijelosti ostvaren pluralizam programa prema otvorenom programskom usmjerenju

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno6www.skolskenovine.hr

SEMINAR ZA VODITELjE ŽUPANIjSKIH STRUČNIH VIjEĆA

U Primoštenu je krajem ko-lovoza održan seminar za voditelje županijskih

stručnih vijeća za građanski odgoj i obrazovanje na kojem je kroz in-teraktivna predavanja i radionice istaknuto značenje građanskog odgoja za demokratizaciju škole i društva. Seminar su uspješno vodi-li viši savjetnici za nacionalne pro-grame Nevenka Lončarić-Jelačić i Tomislav Ogrinšak.

Građanski odgoj zauzima zna-čajno mjesto u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, a njegova je svrha „pridonijeti osposoblje-nosti učenika za aktivno i učinko-vito obavljanje građanske uloge. Među značajnije elemente ove međupredmetne teme ubrajaju se znanja, vještine, sposobnosti i stavovi koji razvijaju demokrat-sku svijest učenika i potiču ih na aktivno i učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u školi, lokalnoj zajednici i društvu, pridonose razvoju vlastitoga iden-titeta, boljemu upoznavanju i po-štovanju drugih te senzibiliziraju i osvješćuju učenike za rješavanje globalnih problema na načelima demokracije, posebice pravednosti i mirotvorstva“. (NOK, str. 26)

Sadašnje stanje je daleko od po-željnog, a to su pokazali rezultati istraživanja Centra za istraživanje ljudskih prava Filozofskog fakul-teta u Zagrebu Znanja, stavovi i

politička kultura učenika u Hrvat-skoj. Na seminaru je rezultate in-terpretirala dr. Vedrana Spajić Vr-kaš te je naglasila da mladi, poput odraslih, nemaju puno povjerenja u političke institucije, povlače se u privatnost obitelji i prijatelja, slabo participiraju u društvenim aktivno-stima, bavljenje politikom smatra-ju načinom za brže napredovanje u karijeri, a naše škole su mjesta gdje se odgajaju i najbolje prolaze poslušnici.

Dr. Milan Mesić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na primjerima je pokazao suvremene prijepore kolektivnih i

kulturnih prava. Veći dio seminara prošao je u praktičnom radionič-kom radu pod vodstvom Maril-yn Cover, direktorice Classroom Law Projecta iz Oregona (SAD). Ubrzanim tempom sudionici semi-nara proradili su udžbenik Modul Osnove demokracije - vlast, prav-da, odgovornost, privatnost.

Nakon seminara, voditelji župa-nijskih vijeća svakako su osposo-bljeniji za trening drugih nastav-nika u području pojedinih modula građanskog odgoja i obrazovanja. Međutim, ne može se sve zasnivati samo na entuzijazmu pojedinaca.

Zorislav Jelenčić

Novljansko akademsko društvo i grad Novska organiziraju Novljanski tjedan kulture od 25. rujna do 2. listopada sa središnjim događajem

znanstvenim simpozijem u povodu 135. godišnjice rođenja Gjure Szabe (1875. − 1943.) u Novskoj pod nazivom Gjuro Szabo u hrvatskoj kulturi. Simpozij će se održati u subotu, 25. rujna u 9 sati u gradskoj kino-dvorani u Novskoj pod visokim pokrovitelj-stvom Predsjednice Vlade Republike Hrvatske i supo-kroviteljstvom Razreda društvenih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Suorganizatori su simpozija Akademija odgojnih znanosti Hrvatske, Hr-vatski državni arhiv, Državni arhiv u Zagrebu i Muzej grada Zagreba.

Hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog Gju-ro Szabo rodio se 3. veljače 1875. godine u Novskoj, osnovno i srednjoškolsko obra-zovanje završava u Zagrebu, a potom studira germanistiku u Beču. Godine 1897. započi-nje Szabovo učiteljevanje, na gimnaziji u Senju, gdje ga po-sebno zaokuplja proučavanje glagoljaške kulture obližnjeg otoka Krka. Služba ga vodi da-lje do Osijeka, grada njegova oca, zatim Bjelovara, u koje-mu službuje punih šest godina te upoznaje spomenike grada i šire okolice. Nakon čitavog desetljeća ispunjenog prosvjet-nim radom, Szabo 1907. godi-ne nastavlja s učiteljevanjem u Zagrebu, na gornjogradskoj gimnaziji, gdje je nekoć i sam

bio đakom. Od 1911. do 1943. bio je tajnik Zemalj-skog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, a od 1929. ravnatelj Muzeja grada Zagre-ba.

Objavio je više od 200 radova s područja nacional-ne povijesti, povijesti umjetnosti, konzervatorstva, muzeologije i toponomastike, poput Srednjovjekovni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, zatim Kroz Hrvatsko zagorje i Stari Zagreb.

Sa svojim uradcima (Gjuro Szabo, povjesničar Za-greba i čuvar njegovih starina; Stari Zagreb i Gjuro Szabo očima jednog purgera; Gjuro Szabo u javnosti i javnost o njemu; Tamo gdje Istok dodiruje Zapad. Pu-topisne crtice Gjure Szaba o makedonskim krajevima 1924. godine; Ostavština Gjure Szaba Konzervator-skom zavodu u Zagrebu; Gjuro Szabo i njegov odnos

prema Hrvatskom zagorju itd) na simpoziju u Novskoj nastupit će 14 znanstvenika raznolikih zanimanja iz više znanstvenih područja.

U stanci poslije jedne od sesija bit će otvorena i izložba knjiga novljanskih autora u knjižnici “A. Jagar”, a kao popratna do-gađanja tijekom Novljanskog tjedna kulture bit će priređen su-sret srednjoškolskih učenika sa sveučilišnim profesorima, koji će se održati u Srednjoj školi u Novskoj u srijedu, 29. rujna, u 11 sati te susret Novljana s auto-rima (stručnih) knjiga u gradskoj knjižnici “A. Jagar” u srijedu 29. rujna u 17 sati. (id)

Važnost građanskog odgoja za demokratizaciju školeŠkola u četiri smjene

SPLIT - U Osnovnoj školi Strožanac početak školske godine obilježen je činjenicom da će 960 djece nastavu pohađati u četiri smjene. Naime, poništen je natječaj Ministarstva znanosti, obrazo-vanja i športa za opremanje sedam novih učionica Osnovne škole Strožanac. Zbog takvih okolnosti bit će smanjeno i trajanje školskog sata sa 45 na 40 minuta. Natječaj je ponovljen, a prema najnovijim informacijama iz Ministarstva, nove školske ploče, klupe, stolci i ormari doći će za 15 do 30 dana. Tek će se tada nastava moći održavati u dvije smjene, kako je i najavljivano. Osim novih učionica, OŠ Stro-žanac dobila je dvoranu za priredbe, novu zbornicu, veliku knjižnicu, lift i WC za potrebe invalida. Po-trebno je urediti okoliš, što će se zbog nedostatka financijskih sredstava rješavati dio po dio.

Osposobljavanjem do bolje zapošljivosti

OSIJEK - U Tjednu cjeloživotnog učenja osječka Područna služba HZZ-a organizirala je okrugli stol na kojem su sudjelovali predstavnici obrazovnih institucija, HUP-a i Centra za profesionalnu reha-bilitaciju, razgovarajući o temi Povećana zapošlji-vost kao rezultat osposobljavanja. Na skupu se govorilo o tome da je cjeloživotno učenje jedna od smjernica Europske unije, a ujedno ima za ciljeve povećati konkurentnost na tržištu rada, opismenja-vanje i završetak osnovne škole, čemu pridonose HZZ-ove sveobuhvatne radionice za sve katego-rije nezaposlenih, ali i suradnja s obrazovnim in-stitucijama u pogledu stručnog osposobljavanja i doškolovanja. Nakon upoznavanja s aktualnim stanjem na burzi rada, sudionici su raspravljali o mogućnostima cjeloživotnog obrazovanja. Statisti-ka i dalje govori o povećanju broja nezaposlenih tijekom kolovoza, bez posla je 31.569 osoba u Osječko-baranjskoj županiji, a većinu čine osobe iznad 50 godina.

Mladi europski filatelisti u Trakošćanu

VARAŽDIN - Klub mladih filatelista Trakošćan, u suradnji s Općinom Bednja, Muzejskom ustanovom Dvor Trakošćan i Hrvatskim filatelističkim savezom, u završnoj je fazi priprema za Prvu međunarodnu filatelističku izložbu mladeži zemalja Alpe-Jadran, koja će se u Trakošćanu održati od 15. do 24. li-stopada. Radi se o dosad najvećoj i najznačajnijoj filatelističkoj manifestaciji u nas, na kojoj će u 180 izložbenih vitrina svoje filatelističke izloške prikazati mladi iz Austrije, Slovenije, Mađarske, Italije, Nje-mačke, Švicarske i Hrvatske. Pokroviteljstvo nad manifestacijom, koja je namijenjena prvenstveno mladima i pobuđivanju njihova interesa za skuplja-nje filatelističkog materijala, preuzeo je Hrvatski sabor. Već je pripremljen i katalog u kojem su preci-zirane sve pojedinosti te razrađeni detalji vezani uz Međunarodnu školu mladih filatelista, koja će se od 15. do 17. listopada održati u sklopu izložbe.

japanski vrt u osnovnoj školi

RIJEKA - S početkom jeseni započet će i rado-vi na prvom japanskom vrtu u ovom dijelu Europe, a njegova lokacija bit će upravo okoliš Osnovne škole Vežica. Prema najavama iz škole, vrt će naj-vjerojatnije biti gotov iduće jeseni. Radi se o prvom japanskom vrtu takve vrste koji će se urediti izvan granica Japana. Jedinstven japanski vrt osmislio je arhitekt međunarodne reputacije Hayato Isoa, koji je vežićku školu posjetio nekoliko puta, a uoči po-četka radova očekuje se njegov ponovni dolazak. Vrt se temelji na konceptu japanskog vrta iz raz-doblja s kraja 16. i početka 17. stoljeća, nazvanog Momayama. Dvije su glavne karakteristike vrta iz tog vremena prisutnost čvrstih i postojanih kamenih blokova te činjenica da je vrt u službi čaja, odnosno dio prostora predviđen je za mir i opuštanje. Vrt će biti podijeljen na dva dijela, na dinamični dio te dio za relaksaciju. U dijelu za relaksaciju bit će smje-štena kućica za čaj, a osim specifične kućice vrt će sadržavati i vodopad te jezero, kao i niz detalja od kojih svaki ima simboliku. Na ulazu u vrt bit će smje-štena i ploča s filozofijom i nacrtom vrta.

Ivica Buljan

UKRATKO

SIMPOZIj O GjURI SZABI

Povjesničar Zagreba i čuvar njegovih starina

Cesargrad − prof. Gjuro Szabo prili-kom istraživanja grada; autosnimka iz 1911.

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 7www.skolskenovine.hr

IZ AGENcIjE ZA ODGOj I OBRAZOVANjE

48. revija filmskog i video-stvaralaštva djece

U zagrebačkom kinu Europa od 23. do 26. rujna održat će se 48. revija film-skog i videostvaralaštva djece. Revija je mjesto za predstavljanje i ocjenu jedno-godišnje filmske i videoprodukcije dje-ce i filmsko-pedagoškoga rada na po-dručju izvanškolskih i izvannastavnih

aktivnosti u razvijanju filmske kulture. Uz filmske i videoprojekcije revijski sadržaji obogaćeni su održavanjem te-matskih rasprava za voditelje filmskih i videodružina te razgovorom djece sa članovima ocjenjivačkoga suda. Revi-ja je također mjesto za izbor najboljih ostvarenja djece, koja će biti predstav-ljena na međunarodnim filmskim i vide-omanifestacijama.

Svečano otvaranje 48. revije filmskog i videostvaralaštva djece održat će se 23. rujna u 18 sati u kinu Europa. Or-ganizatori Revije su Ministarstvo zna-nosti, obrazovanja i športa,Agencija za odgoj i obrazovanje, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Za-greba i Hrvatski filmski savez, a ovogo-dišnja škola domaćin je Osnovna škola Rudeš.

Klasični jezici Učitelji i nastavnici grčkoga i la-

tinskog jezika u osnovnim školama, gimnazijama i strukovnim školama, voditelji županijskih stručnih vijeća, i pripravnici klasičnih jezika okupit će se na državnom skupu 25. rujna u Osnovnoj školi Ščitarjevo u Velikoj Gorici da bi razgovarali o klasičnim jezicima i promjenama u hrvatskom obrazovnom sustavu, a analizirat će i postojeći plana i programa za klasič-ne jezike kao i prijedlog kurikuluma, upoznati se s novosti i aktualnosti u području klasične filologije i arheolo-gije, usvojiti vještine komunikacije i raznolikih metoda poučavanja klasič-nih jezika i upoznati se s uključivanje

nastavnika u projekte koje nudi europ-ski obrazovni sustav.

Obrazovanje za održivi razvoj

U Dubrovniku će se od 24. do 27. ruj-na održati osposobljavanje 20 učitelja i nastavnike biologije i kemije, pouča-vatelja u obrazovanju za održivi razvoj. Kroz iskustveno učenje, rasprave, radi-onice i kratka izlaganja sudionici će de-finirati modele rada i program disemi-nacije u stručnom usavršavanju nastav-nika u obrazovanju za održivi razvoj.

PREDŠKOLSKI ODGOJ 12. listopada - Županijski modularni

stručni skup Razvijanje partnerskog odno-sa odgojitelja i roditelja u dječjem vrtiću za odgojitelje Istarske županije u Puli (Za-jednica Talijana Pula, Carrarina 1). Skup je namijenjen odgojiteljima koji su započeli sa stručnim usavršavanjem 15. travnja 2010. Preadavači: Lahorka Jurčić, Željka Jerneić Kraljić, Severka Verbanac, prof., Sanda Su-šanj.

14. – 15 listopada - Državni stručni skup za stručne suradnike defektologe rehabi-litatore u dječjim vrtićima svih županija u Koprivnici (Hotel Podravina). Tema: Jača-nje osobnih kompetencija stručnih suradni-ka defektologa – rehabilitatora. Predavači: Tijana Vidović, Robert Cimperman, Darija Drviš, Sandra Belajec, dr. Valentina Kranže-lić, dr. Martina Ferić Šlehan, Tanja Dejano-vić Šagadin. Prijave 15 dana prije početka održavanja skupa.

RAZREDNA NASTAVA7. listopada – Stručni skup za voditelje

županijskih stručnih vijeća učitelja razredne nastave Grada Zagreba i Zagrebačke župa-nije-zapad u Zagrebu (Osnovna škola I. G. Kovačića). Tema: Osposobljavanje voditelja ŽSV-a razredne nastave za organizaciju i implementaciju modularnog stručnog usavr-šavanja za učitelje razredne nastave u Gra-da Zagreba i Zagrebačke županije (zapad). Prijave do 1. listopada 2010. na e-mail:igor.rukljac@azoo.hr

ENGLESKI JEZIK 15. listopada – Stručni skup za vodi-

telje ŽSV-a učitelja i nastavnika engle-skoga jezika Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-ne-retvanske županije u Splitu (OŠ Manuš, Vukovarska 11). Tema: Interaktivno pou-čavanje i razvoj novih okruženja za uče-nje. Predavači: Annie Polatsek, Elizabeta Karin i Ivana Lekić. Sudionici po pozivu.

NJEMAČKI JEZIK 16. listopada – Stručni skup namijenjen

pripravnicima i njihovim mentorima Zagre-bačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-mosla-vačke, Karlovačke, Varaždinske, Kopriv-ničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Međimurske, Ličko-senjske, Primorsko-go-ranske i Istarske županija te Grad Zagreba u Zagrebu u IX. gimnaziji (Dobojska 12). Teme: Profesionalne kompetencije učitelja i nastavnika njemačkoga jezika:

– pripravnika – za polaganje stručnog ispita i samostalni odgojno-obrazovni rad– mentora – za osposobljavanje pripravnika za samostalni rad. Predavači: Ana Crkvenčić, Višnja Čutura, Yvonne Jurin.

16. listopada – Stručni skup za učitelje njemačkoga jezika iz osnovnih škola Zadar-ske i Šibensko-kninske županije, koji su se obvezali pratiti cjelokupni program od 5 cje-lina tijekom jedne godine Projekta RALF – Regionalne skupine za stručno usavršavanje učitelja, u Bibinju (OŠ ”Stjepana Radića”). Stručni predavači – voditeljice pedagoških radionica: Lidija Benković, Dragana Jurilj, dr. Claudia Pilling, stručnjakinja za nastavu iz Goethe Instituta Zagreb - izvorna govorni-ca i Ivana Lekić, viša savjetnica za engleski i njemački jezik - koordinatorica i voditeljica. Sudionici po pozivu.

FRANCUSKI JEZIK 12. listopada – Stručni skup namijenjen

odgajateljima predškolskog odgoja te uči-teljima i nastavnicima osnovnih i sred-njih škola (gimnazije i strukovne škole), voditeljima županijskih stručnih vijeća i pripravnicima francuskog jezika u Zagre-bu (XV. gimnazija). Tema: Usklađivanje Programa za francuski jezik s promjena-ma u hrvatskom obrazovnom sustavu ve-zanim uz novi kurikulum, međupredmet-ne teme: Učiti kako učiti – Strani jezici – četiri ciklusa (etapa) u poučavanju je-zičnih vještina Slušanje s razumijevanjem i Čitanje s razumijevanjem. Predavači:

Alice Stepinac, Spomenka Šabić, Lorea-na Selišek Butina i Davorka Franić. Prija-ve do 30. rujna. Vrtići i osnovne škole na e-mail: os-otok@zg.t-com.hr, gimnazije i strukovne škole na e-mail: ibzagreb-cas@hi.t-com.hr.

MATEMATIKA 16. i 17. listopada – Državni stručni skup

namijenjen učiteljima i nastavnicima ma-tematike u Osijeku (Odjel za matematiku Sveučilišta J. J. Strossmayera, Trg Ljude-vita Gaja 6). Tema: Nastava matematike i izazovi tehnologije. Predavači: Sveučilišni profesori, nastavnici iz osnovnih i srednjih škola. Prijava do 5. listopada na e-mail udruga@normala.hr ili www.normala.hr/prijavnica/.

ETIKA 11. listopada – Državni stručni skup za

nastavnike etike održat će se 11. listopada 2010. godine u Zagrebu (Europski dom, Jurišićeva 1/1) s početkom u 10 sati. Tema: Recentni projektni zadaci u podizanju kva-litete i predmetnoga kurikuluma. Predava-či: dr. sc.Raul Raunić, prof. dr. sc. Nada Gosić, Nataša Vulić. Prijave 10 dana prije početka skupa na e-mail: natasa.vulic@azoo.hr.

STRUČNI SURADNICI – KNJIŽNIČARI 11. listopada – Stručni skup namijenjen

školskim knjižničarima, koji još nisu prošli sustavnu edukaciju o konceptu informacij-ske pismenosti te nisu upoznati s teorijskim utemeljenjem i korelacijom s obrazova-njem, Krapinsko-zagorske, Međimurske, Sisačko-moslavačke i Varaždinske župani-je u Zagrebu (Strojarska tehnička škola F. Vrančića). Tema: Informacijska pismenost kao dio knjižnično-informacijskog obra-zovanja – za knjižničare početnike u IP. Prijave do 4. listopada na e-mail: biserka.susnjic@azoo.hr.

INFORMATIKA15. listopada – Državni stručni skup za

učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija održat će se on-line s početkom u 13 sati. Skup se održava u suradnji s Microsoft Hrvatska (Suradnici u učenju). Tema: Obrazovanje i usavršavanje učitelja i nastavnika iz područja informacij-sko-komunikacijskih tehnologija/ virtualni okrugli stolovi / Informacijska i komunika-cijska tehnologija u NOK-u i školskom kuri-kulumu, E-učenje u nastavi osnovnih i sred-njih škola, Implementacija računalnih igara u proces obrazovanja, Globalne aktivnosti inovativnih istraživačkih škola. Predavači: Ivana Turčić Prstačić, Saida Deljac, Darko Jureković, Microsoft Hrvatska, učitelji i na-stavnici OŠ i SŠ voditelji projekata IKT u obrazovanju i drugi iz sustava obrazovanja. Prijave do 21. rujna na e-mail: ivana.tur-cic@azoo.hr.

12. i 13. listopada – Državni stručni skup namijenjen učiteljima i nastavnicima osnovnih i srednjih škola informatike odr-žat će se on-line od 12 do 15 sati. Tema: Web kolaboracijski alat Adobe Connect Pro (ACP). Predavači: Hrvoje Lisac i Re-nata Ivanković. Prijave za skup na http://www.ettaedu.eu do 28. rujna. Za uspješno sudjelovanje na skupu, potrebno je posje-dovanje elektroničkog identiteta u sustavu AAI@Edu.Hr.

VJERONAUK 15. i 16. listopada – Katehetska škola

za vjeroučitelje u posebnim uvjetima od-goja i obrazovanja svih županija u Zagrebu (Župa sv. Petra, Dom Bl. Alojzija Stepinca, Petričevićev trg 4). Tema: Roditelji i njiho-va suodgovornost u odgojno-obrazovnom sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi. Predavači: dr. Ivica Raguž, dr. Snježana Sekušak-Galešev, dr. Ljiljana Igrić i dr. Ana Wagner-Jakab. Prijave do 10. listopada na e-mail: nku@hbk.hr.

Najave događanja

aktualno

STRUČNI SKUPOVI U LISTOPADU

S ciljem uspostave čim kva-litetnijih uvjeta života, po-najprije školovanja djece s

Down sindromom, Hrvatska za-jednica za Down sindrom izdala je još jedan edukativni priručnik namijenjen odgajateljicama u vrtićima i učiteljima u školama.

Priručnik su napisale britan-ske stručnjakinje Sue Buckley i Gillian Bird, a prvotno ga je izdala Međunarodna Down sin-drom zaklada za obrazovanje, dobrotvora udruga registrirana u Engleskoj i Walesu. Publikacija

donosi rezultate istraživanja u posebnim i redovnim, inkluziv-nim školama te čimbenike koji su na njih utjecali.

- Studije, naime, pokazuju da primjereni obrazovni postupci i programi u inkluzivnoj sre-dini pružaju djeci s Down sin-dromom najbolje mogućnosti. Uključivanje u razrede redovnih škola nudi poticajne modele za učenje jezičnog izražavanja, svladavanja teorijskih znanja, a posebno je korisno za učenje pi-sanja. Roditeljima se stoga pre-

poručuje da djecu s Down sin-dromom uključuju u inkluzivne sredine već od predškolske dobi. Međutim, da bi uključivanje bilo uspješno, potrebni su predani odgajatelji i učitelji, kazala nam je mr.sc. Dinka Vuković, pred-sjednica Hrvatske zajednice za Down sindrom.

Tako priručnik donosi prak-tične savjete i modele o inkluziji djece s Down sindromom, a od-gajateljima i učiteljima pokazuje kako se nositi s dodatnim obra-zovnim potrebama te djece. Od-

nosno kako dijete s Down sin-dromom uspješno integrirati u redovan dječji vrtić i školu, kako pristupiti inkluziji te gdje i kako educirati odgojno-obrazovane djelatnike.

Priručnik “Obrazovanje osoba s Down sindromom - pregled” može se nabaviti potpuno be-splatno, preko Hrvatske zajed-nice za Down sindromom, u nji-hovom sjedištu u Miramarskoj 105, Zagreb ili naručiti preko internetske stranice www.zajed-nica-down.hr B.Nađ

HRVATSKA ZAjEDNIcA ZA DOwN SINDROM

Još jedan priručnik za odgajatelje i učitelje

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno8www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

• Itković, Z., Kolmanić, B. (1998). Tri lica jednog kurikuluma. U: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Ur. V. Rosić. Rijeka: Pedagoški fa-kultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 139–147. Terminološka razjašnjenja (kurikulum). Psihofiziologija emocija. Od-goj emocija i škola. Odgoj emocija i obitelj. Kreativne radionice za odgoj emocija.

• Koletić, M. (1976). O curriculumu i njegovoj ulozi u suvremenoj didak-tičkoj teoriji i praksi. Pedagoški rad (Zagreb), XXXI, 1–2, str. 44–59.Reforma sustava odgoja i obrazovanja i kurikulumski pristup: nastav-ni plan i program; obilježja kurikuluma. Kurikulum u SAD. Evaluaci-ja kurikuluma. Bloomova taksonomija.

• Lepičnik Vodopivec, J. (2007). Kurikularni modeli odgoja i obra-zovanja za okoliš. U: Deontologija učitelja: međunarodni znanstveni i stručni skup: zbornik radova [Osmi Dani Mate Demarina]. Ur. Vla-dimir Kadum. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja, str. 87–107.Pojam kurikulum. Pojam predškolskog kurikuluma. Kurikularni mo-deli u 60-im i 70-im godinama. Pristupi: Montessori, behavioristički pristupi, konstruktivistički pristupi, humanistički pristupi. Suvremeni kurikularni pokreti. Dopune postojećim pristupima. Modeli koji proi-zlaze iz specifičnih ciljeva.

• Marsh, C. J. (1994). Kurikulum: temeljni pojmovi. Zagreb: Edu-ca.Učeničko gledište (sredina za učenje, skriveni kurikulum, kurikulum i spol, uloga učenika u odlučivanju o kurikulumu, ispiti). Nastavnič-ko gledište (ovlašćivanje nastavnika, udžbenici, upravljanje i školski ravnatelj, ocjenjivanje nastavnika). Planiranje i izrada kurikuluma (okviri za kurikulum, situacijska analiza/procjena potreba, namjere, ciljevi i zadaci, odabir metode, procjenjivanje, ocjenjivanje i testira-nje. Tylerov model planiranja. Walkerov svjesni pristup planiranju. Učitelji kao istraživači/akcijsko istraživanje. Izrada kurikuluma teme-ljena na središtu. Izrada kurikuluma temeljena na školi. Upravljanje kurikulumom (planiranje promjena, upravljanje kurikulumom: model suradničkog upravljanja školom. Uspješne škole i kako škole učini-ti boljima (školska vijeća i upravna tijela, ocjenjivanje/kritika škole, provedba kurikuluma). Kurikulumska ideologija (povijest kurikulu-ma, školski predmeti, teorija kurikuluma i rekonceptualisti, sociologi-ja znanja i kurikulum, reforma kurikuluma).

• Mijatović, A. (1996). Kurikulum kao okosnica osuvremenjivanja obrazovanja. U: Pedagogija i hrvatsko školstvo: jučer i danas, za sutra. Ur. Hrvoje Vrgoč. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 69–76.Pedagoška transverzala (didaktonomijska os: cilj, zadatak, sadržaj, organizacija, metoda i evaluacija). Odgovori na pitanje Što? (C, Z, S) i Kako? (O, M). Određivanje cilja.

• Mijatović, A. (2000.). Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. Zagreb: EDIP, str. 169–170. Kurikulum (curriculum).

• Milat, J. (2005). Pedagoške paradigme izrade kurikuluma. Pedago-gijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 199–208. Što je kurikulum? Opća paradigma izrade kurikuluma. Pedagoška pa-radigma izrade kurikuluma.

• Milat, J., Luketin, I. (1995). Modularno-strukturirani pristup pro-gramiranju nastave tehničke kulture za općeobrazovnu školu. Napre-dak (Zagreb), CXXXVI, br. 4, str. 381.–389.

• Miljak, A. (1991). Kurikulum utemeljen na humanističkoj teoriji odgoja. Thélème (Zagreb), XLI, br. 1–4, str. 15–26.

• Miljak, A. (2005). Su-konstrukcija kurikuluma i teorije (ranog od-goja) obrazovanja. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 235–250.Sukonstrukcijski pristup tvorbi kurikuluma. Kurikulumi ranog odgoja u svijetu. Sukonstrukcija našeg kurikuluma ranog odgoja. Socijalni konstruktivizam i socijalna teorija kurikuluma ranog odgoja.

• Miljak, A. (2007). Teorijski okvir sukonstrukcije kurikuluma ranog odgoja. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. Vlatko Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 177–215. Sukonstrukcijski pristup tvorbi kurikuluma (proces zajedničke tvor-be). Kurikulum ranog odgoja u svijetu i Hrvatskoj. Socijalni konstruk-tivizam i sociokulturna teorija kurikuluma.

• Möller, K. (1994). Didaktika kao teorija kurikuluma. U: Ddidak-tičke teorije. Ur. H. Gudjons, R. Teske, R. Winkel. Zagreb: Educa, str. 79–94.Što je kurikulum? Kurikulumska didaktika. „Ciljno usmjereni pri-stup“. Što želi postići ciljno usmjereni pristup? Upute za djelovanje: koraci za učenje i kontrolu učenja prema ciljno usmjerenom pristupu. Prednosti ciljno usmjerenog pristupa.

• Pastuović, N. (1991). Teorija kurikuluma u obrazovanju odraslih. Thélème, (Zagreb), XXXVII, br. 1, str. 15–25.Pojam kurikulum. Kurikulumski elementi (ciljevi, sadržaji, učenje i poučavanje i evaluacija). Tehnike kurikulumskog planiranja (utvrđi-vanje potreba, formuliranje ciljeva, izbor sadržaja, organizacija sadr-žaja, izbor načina učenja, organizacija poučavanja, metode vredno-vanja).

• Pastuović, N. (1999). Edukologija: integrativna znanost o sustavu cjeloživotnog obrazovanja i odgoja. Zagreb: Znamen, str. 514–574.Teorija kurikuluma: praksiologija obrazovanja i odgoja na mikrora-zini. Koncept kurikuluma. Kurikulumske teorije. Teorija ciljeva uče-nja. Teorija sadržaja učenja: strukturna. Teorija uvjeta učenja. Teorija vrednovanja.

Pedagogija i teorija kurikuluma (2)

Piše Mara Čovićpedagoginja u OŠ Ivana Gorana Kovačića, Štitar

U svibnju ove godine naši su učenici i učitelji prive-li kraju dva projekta, koji

su vremenski trajali cijelo drugo polugodište. Već nekoliko godi-na radimo po sličnom hodogra-mu: u kolovozu evaluiramo sve aktivnosti i provedene projekte u prošloj školskoj godini i plani-ramo aktivnosti i nove projekte za sljedeću školsku godinu, što nam se pokazalo opravdano i učinkovito. Tako smo prošle go-dine planirali dva projekta, koja smo proveli u protekloj školskoj godini. U društvu s Ivanom Brlić-Mažuranić

Projektna nastava pod naslo-vom Dani Ivane Brlić-Mažura-nić održana je 11. lipnja. Taj su dan učenici od prvog do četvrtog razreda pokazali lepezu aktiv-nosti koje su zajedno sa svojim učiteljicama pripremali tijekom protekle školske godine.

Na samom početku lijepo odje-vena i s velikim šeširom, našu je školu posjetila naša knjižničarka u liku poznate spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. Djeca su orga-nizirala kviz u kojem su odgova-rala na pitanja o životu i djelu po-znate spisateljice. Igrokaz Šuma Striborova izveli su učenici od prvog do četvrtog razreda.

Na zidovima škole izloži-li smo plakate na kojima smo fotografijama pokazali posjet Slavonskom Brodu u vrijeme obilježavanja tradicionalne ma-nifestacije posvećene poznatoj spisateljici. Učenici su uljepšali crtežima zidove svojih učionica, na kojima su pokazali dojmove s kazališne predstave Licitarsko srce, kojoj su nazočili 22. trav-nja. Na plakatima su izložili pri-premu projekta, planirane aktiv-nosti i rezultate svih aktivnosti. Na kreativan i originalan način izradili su slikovnice u kojima su riječima i slikom prikazali svo-je osjećaje, ljepotu i vrijednost pročitanih djela Ivane Brlić-Ma-žuranić.

U projekt su se uključili i ro-ditelji koji su zajedno sa svo-jom djecom izrađivali lutke na

likovnoj radionici kojima su bili oduševljeni svi posjetitelji naše škole, a učiteljica Ana Musić na-crtala je portret Ivane Brlić-Ma-žuranić, koji krasi ulaz u školu. Svi sudionici i pozvani gosti bili su oduševljeni druženjem, no-vim spoznajama i mogućnošću da su na nekoliko trenutaka ušli u bajkoviti svijet Ivane Brlić-Mažuranić. Profesionalno informiranje, savjetovanje i usmjeravanje učenika

Ovaj je projekt započeo na sjednici Učiteljskoga vijeća 8. siječnja ove godine, kada su do-govorene aktivnosti koje će se odraditi u drugom polugodištu. Jedna od radionica zvala se Ste-reotipi i predrasude. Realizirala ju je nastavnica Marija Klarić s učenicima sedmih i osmih ra-zreda. Učenici su spoznali da ne treba imati predrasude prema određenim zanimanjima.

Likovnu radionicu Moje bu-duće zanimanje pripremila je nastavnica Dajana Jozanović s

učenicima osmoga razreda koji su na kreativan i zanimljiv na-čin prikazali različita zanimanja koja ih privlače. Učenici osmog razreda napravili su intervju s medicinskom sestrom, krimina-lističkim službenikom, nastav-nikom njemačkog jezika i vo-diteljem pošte u Štitaru. Svi su govorili o svom zanimanju, kako bi učenicima približili svijet rada nakon završene škole.

Nakon toga provedena je an-keta s učenicima osmih razreda o tome kamo nakon osnovne škole. Nakon što su razrednici obradili ankete, određeni broj učenika poslali smo u Vinkovce na do-datno informiranje i orijentiranje o budućem zanimanju. Posebnu smo pažnju posvetili učenicima sa zdravstvenim teškoćama te smo im pružili dodatno informi-ranje i orijentiranje u Zavodu za zapošljavanje u Vinkovcima. Optimistične vizije

Obrtnička komora iz Vinkova-ca 30. ožujka predstavila je uče-nicima osmih razreda i njihovim roditeljima rad Komore, pomoć kod sklapanja ugovora kod upisa u obrtnička zanimanja te polaga-nja majstorskih ispita. U našu su školu došli novi majstori, koji su položili majstorske ispite, nakon čega mogu samostalno otvoriti obrt. Informacije koje smo čuli bile su optimistične i imaju vi-ziju koja mladim ljudima može jednog dana otvoriti mogućnost otvaranja vlastitog obrta u mje-stu gdje žive.

Planiranje, provedba i rezultati projekta pokazali su da smo po-novno uspjeli, što ćemo još ana-lizirati kroz evaluaciju na Vijeću učitelja početkom tekuće škol-ske godine.

KURIKULUM - Tematska bibliografija

Učenici su crtežima pokazali kako zamišljaju svoje buduće zanimanje

S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjet-nih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma

Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar

ISKUSTVA DOBRE PRAKSE - PROjEKTNA NASTAVA U OŠ IVANA GORANA KOVAČIĆA U ŠTITARU

Kako odabrati buduće zanimanje

Okrugli stolOkrugli stol za učenike osmih razreda i njihove roditelje na

temu Profesionalno informiranje, savjetovanje i usmjeravanje učenika osmih razreda održan je 25. svibnja ove godine. Su-dionici su bili predstavnici srednjih škola iz Županje i Vinkova-ca te predstavnik Zavoda za zapošljavanje - Županja, koji su predstavili učenicima svoje škole, upoznavši ih s nastavnim programima i načinom školovanja u pojedinoj školi te s mo-gućnostima studiranja nakon položene državne mature. Uče-nici i roditelji bili su zadovoljni s iscrpnim i detaljnim informaci-jama važnima za daljnje školovanje i stipendiranje.

Planiranje, provedba i rezultati projekata pokazali su da smo ponovno uspjeli, što je pokazala i evaluacija na Vijeću učitelja na početku ove školske godine

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 9www.skolskenovine.hr

Piše Zvonimir Šepat, prof. likovne kulture, OŠ Pantovčak i Centar Goljak u Zagrebu

Blato. Pazi blato! Kočija u blatu. Ranjeni vojnik u blatu. Poplava i blato. Blato i najružnije asocijaci-

je. Zašto tako? Zar nije bolje ovako ?Prapovijesna lončarija, a u posudi to-

pla hrana, Vilendorfska Venera - majka plodnosti, Mezopotamija - nastambe za puk i božanstva, Perzija - ukrasi za pro-stor, ali i za ruke i vrat, Grčka i Rim - posude za hranu, ulje i vino, uljanice u slavu Boga i modelirane skice velikog Michelangela i Rodina, Meštrovića i Rendića, posuđe na dvoru Luja XIV. i Marije Terezije. I to sve od zemlje, vode i ljudske duše. I prve asocijacije i druge, o zemlji. Isto... A ipak nije. Pesimizam i optimizam.

O, ta divna dječja mašta!Mi smo se u školi opredijelili za op-

timizam. U vlažnoj zemlji ne vidimo blato, nego mekani podatni materijal kojim ćemo ispričati priču. U osam go-dina školovanja mala povijest uporabne lončarije, ukrasne keramike i kiparstva. U ime novih spoznaja, novih vještina, kreativnosti i mašte.

Kao u povijesti. Od jednostavnijeg prema složenijem. Naznake volumena, pa plitki i duboki reljef. Zatim puna pla-stika s težnjom prema narativnom kao i apstraktni oblici u ravnoteži i dinami-ci. Proučavamo uratke nastale u našem podneblju, ali i dio svjetske kulturne baštine. Kopiramo, ali kod toga tražimo i nadahnuće za vlastita rješenja. Učimo, ali se pri tome i veselimo, kreiramo i maštamo.

Prvi razred radi kuglice koje kotura-ju, ali i spajaju. One su za njih nesvjesni ulazak u svijet zakona fizike, planeta i zviježđa u svemiru, spojene postaju grozd, a nanizane ogrlica.

Plošno istanjena masa vještim utiski-vanjem i nizanjem geometrijskih liko-va postaje plitki reljef s ornamentima, medaljica ili ukras za bor. Potaknemo li kreativnost te „male duše“ odvest će nas u svijet koji odrasli samo naslućuju. Od zadane teme, a u okviru iste problemati-ke, nastat će nešto novo, dječje, a nama gotovo nepredvidljivo.

O ta divna dječja mašta!Pokušajmo, djeco, sada nešto malo

drugačije! Ta mekana glina koja se je slijepila uz podlogu može „izrasti“ pre-ma gore, može se „pokrenuti“. Oblikujte svog psa ili mačku, žabu, guštera, puža ili miša. Hodaju oko vas, gledali ste ih na filmu, animirane na televiziji. Kada

ih oblikujete, ispeći ćemo ih u keramič-koj peći, osmisliti scenu i napisati tekst za naše malo kazalište. Glina postaje „živa“.

Novi naraštaj, novi izazoviKao mali, dobivali smo licitare na

proštenjima. Malen i topao znak pažnje, sjećanja i ljubavi. Srčeko, konjek, pat-ka s ogledalcima ili bez njih, ali uvijek

puni ritmički nanizanih ukrasa. Učini-mo nešto za svoju mamu. Ona nam je dala prvo licitarsko srce, ali i svoje srce i ljubav. Istanjimo glinu, izrežimo oblik srca, ukrasimo cvjetićima ili krivuljama, oslikajmo glazurama i napišimo poruku, uzvratimo ljubav.

I tako dolazimo u peti razred i razne intervencije utiskivanja i crtanja po plo-hi istanjene gline pretvaramo u svjesno građenje reljefa. Tema „Ja poglavica“ i

svaki oblikuje glavu životinje koja će ga predstavljati i tako nesvjesno ulazi u svi-jet medaljarstva.

Novi naraštaj, novi izazovi. Građenje posude sljepljivanjem glinenih zmiji-ca, vještina za ruke, ali upoznavanje s estetskim vrijednostima oblikovane ša-lice, tanjurića ili vaze, uvod u dizajn. I posebno veselje, nanošenje glazure na paljenu glinu i ponovno paljenje u kera-mičkoj peći. Slijedi najveće uzbuđenje i otvaranje poklopca nakon hlađenja peći. Kako je ispalo? Je li sve kako smo ispla-nirali?

Hoće li dobiti uradak za sebe ili samo fotografiju, hoće li predmet ući u škol-sku zbirku? Veselje je svoj rad odnijeti mami, ali je i čast ostaviti ga u školskoj vitrini. Vještije ruke, nove spoznaje o obliku, statici i estetici, I, naravno, slo-ženiji zadaci: indijanski totemi izrađeni s naznakama hrvatske tradicije i folklo-ra, čudovišta i uljanice, uporabni ali i ukrasni predmeti. Kada se to sve dovrši, osuši, pali i glazira, kada glina postane

završni rad, nitko niti ne pomisli na prljave ruke, isušenu kožu na rukama, zemlju ispod nokata. Vidimo novo-stvoreno djelo, ukras za dom ili škol-sku vitrinu, osjećamo zanos, ljubav i

dušu koju smo u taj predmet udahnuli. Tada poželimo to napraviti još veće, bo-lje, više po svom. A da ograničeno vri-jeme blok-sata ne sputava maštu, spon-tanost i kreativnost, postajem članom keramičarske grupe.

Reljefi osobnih želja Tu nastaju „pravi“ radovi. Veliki, savr-

šeno oblikovani i dorađeni. Otkrivaju se tajne pripreme gline, sljepljivanje, njeno postupno sušenje pokrivanjem i otkriva-njem, pa brušenje i priprema za paljenje. Finese glaziranja s nekoliko paljenja, ovisno o kakvoći glazure. Mala nauka. A teme? Prema našim željama i zajednič-kom dogovoru. Reljefi voća kao tradici-onalni novogodišnji poklon naše škole, licitari, ljudske figure u povijesnim odo-rama, stilizirane posude za vodu starih Inka prema katalogu iz Petit Palaisa, oslikani crteži s faraonskih grobnica...

U sve to utkano je puno ljubavi i ma-šte. A glinu vidimo kao podatni materi-jal koji nam pomaže da ostvarimo svoja nastojanja, zamisli i maštanja. A zemlja kao blato? Te asocijacije ostavljamo oni-ma koji, nažalost, nisu ušli u taj čarobni svijet keramike.

odgojno-obrazovna praksa

Glina - ljubav, duša,

kreacijaU vlažnoj zemlji ne vidimo blato, nego mekani podatni materijal kojim ćemo ispričati priču. U osam godina školovanja mala povijest uporabne lončarije, ukrasne keramike i kiparstva. U ime novih spoznaja, novih vještina, kreativnosti i mašte. Proučavamo uratke nastale u našem podneblju, ali i dio svjetske kulturne baštine. Kopiramo, ali kod toga tražimo i nadahnuće za vlastita rješenja. Učimo, ali se pri tome i veselimo, kreiramo i maštamo

LIKOVNA KULTURA - ČAROBNI SVIjET KERAMIKE

Mali keramičari u OŠ Pantovčak sa svojim učiteljem likovne kulture Zvonimirom Šepatom

Pas, rad učenika Petra Čigira, Centar Goljak

Patka, Inke(rad keramičke skupine

OŠ Pantovčak)

Keramika, posude(rad keramičke skupine OŠ Pantovčak)

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno10www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše David Brierley Sveučilište Rudolfa Steinera u Oslu

Najvažniji cilj obrazova-nja jest razumijevanje samoga sebe u svijetu.

Znanje je tamo gdje se subjek-tivno i objektivno susreću. Neki misle da su činjenice hladne, odbacuju ideju da znanje posje-duje vlastitu moralnost, da zna-nje ima svoje mjesto u ljudskoj duši.

Pravo je vrijeme da se prisje-timo da su nas tijekom povijesti dva motiva dovela do usvajanja znanja: kontrola i znatiželja. Ljudska su bića po svojoj priro-di znatiželjna, ali u isto vrijeme žele upotrijebiti znanje da kon-troliraju svoju okolinu i jedni druge. Jednostranost ovog dua-liteta može dovesti do oskudice personaliziranog znanja kao ta-

kvoga. Međutim, postoji i treći izvor znanja čija važnost nepre-stano raste u našoj tehnološkoj civilizaciji.

Dug put do pedagogije

Ova vrsta znanja ne temelji se na znatiželji ili kontroli, no jednako je značajna. Temelji se na suosjećanju, ljubavi, i nije ukorijenjena u našim intelektu-alnim akademskim tradicijama, već u našoj duhovnoj bašti-ni. Teme budućnosti neće biti iskorištavanje i manipulacija našega svijeta, nego potrebe za izmirenjem koje obuhvaća obje stvarnosti i unutarnju i vanj-sku. Čin znanja jest čin ljubavi. Znati je isto što i voljeti, i da upotrijebim citat Dostojevskog - „Ljubav postaje djelovanje”.

Dug je put do pedagogije - potrebno je mnogo vremena

da netko postane stručnjak za budućnost ljudi. Talent se oblikuje u tišini. Učitelj rijet-ko kada vidi rezultate svoga rada.

No, tijekom godina naučio sam da je kreativna sloboda tajna sreće. Kreativna mudrost srca prisutna je u svakome od nas i ja kao učitelj imam zada-tak da ju oslobodim i u svojim učenicima i u sebi. Ništa ne može nadomjestiti nedostatak pokušaja da se strastvenim kre-ativnim radom ona postigne.

Na kraju krajeva, umjetničko djelo nikada nije dovršeno...

Pretpostavka za unutarnje putovanje mladoga čovjeka i učitelja jest da se zaustave i pogledaju gdje se nalaze. Prije nego se upustiš u potragu ove vrste, prvo moraš istražiti tko si, gdje se pronalaziš i na kraju gdje možeš pronaći put napri-jed. Stabilan osobni identitet uvjet je za snažan zajednički duh. Unutarnje putovanje koje započinje u pubertetu zahtije-va da učenik gleda van u svijet

i da je u isto vrijeme svjestan sebe. Na tom putu postoji ne-koliko signalnih stupova i mnogo znakova upozorenja.

Adolescenti ranjiviji od djeteta

Kako ja to vidim, današnji učitelji se suočavaju, u učionici ili radionici, s dva glavna izazo-va: uspostavljanje samopošto-vanja i razjašnjenje iskustva.

Samoprocjenjivanje nije lak zadatak te postaje središnji dio

Piše Ivana IvančićSrednjoškolski đački dom, Osijek

Da su zbornice i kolektivi često izvorom neugodnosti, ta je činje-nica poznata mnogim nastavnici-

ma i zaposlenima u prosvjeti. Tamo gdje ima ljudi, ima i problema. No, te proble-me treba znati umjeti izbjeći ili ne iza-zvati ih. Rješenja kako to postići svi smo naučili kroz odgoj lijepoga ponašanja još u prvim danima svoga odrastanja i školo-vanja. Ponekad zaboravljamo da ono što su nas roditelji i nastavnici učili kao dje-cu i ono što mi trebamo podučavati naše učenike, jednako vrijedi i za nas danas - samo što, nažalost, to ne primjećujemo ili zaboravljamo. Stoga, možda naod-met ne bi bio mali podsjetnik vladanja u spomenutom društvu kako bismo i sebe i svoje kolege zaštitili od nepotrebnih ne-ugodnosti.

Ne psujte pred učenicima, ma koliko vam se to činilo simpatičnim i koliko

god vam to pridonosi naklonosti učeni-ka. Zapamtite, psovka je znak nemoći i srdžbe.

Ne dopustite da vas društvo zavede i da zaboravite primjereno izražavanje.

Zapamtite, u točnosti značenja, jasnoći

izgovora i naš se um vježba misliti pra-vo, tražiti i birati pravu misao i pravu ri-ječ koja pristoji situaciji te se u skladu s tim počinjemo i ponašati.

Nastojte ostati dosljedni književnom izražavanju.

Društvo ponekad zna i neugodno izne-naditi. Pazite da se ne kompromitirate kroz bezazlena djela.

Ne ostajte predugo u manje važnim i nevažnim razgovorima. Vaša je dužnost posao, a ne zabavljanje kolektiva.

Smanjite tračeve na minimum. Oni su ponekad potrebni kao rasterećenje, ali čuvajte se zlih misli i riječi.

Sa svima komunicirajte stručno i pri-stojno.

Razvijajte poslovni i profesionalni od-nos.

Budite vrijedni i velikodušni - uvijek. Ne sitničarite - to se pamti. Ne zavidite, jer je to vidljivo. Ako mi-

slite da je netko bolji od vas, neka vas to inspirira i potiče na aktivnost, a ne na razvijanje destruktivnih misli i emocija.

Dobra djela i lijepe riječi

Kompetencije uma, srca i tijela

SKRIVENI KURIKULUM (2)

Škola nije samo mjesto na kojemu se uči kako biti učenik, pisac, znanstvenik, ljubavnik ili stolar, nego je to i mjesto na kojemu se uči da si i dobar u tome. Net-ko, naravno, može pokušati povisiti aka-demske standarde političkom odlukom, ali jedino strpljivo razvijanje karaktera uma osigurat će da dijete i adolescent ne nestanu zauvijek

IZ OSOBNOGA KUTA Pravila ponašanja u našim kolektivima

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 11www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

obrazovanja adolescenata. Ža-limo se što živimo u svijetu u kojem se čovjek ponaša prema sebi kao da je roba. Moramo početi razmišljati koliko smo vrijedni, a ne koliko vrijedi-mo. To znači da težište našeg pristupa treba biti na kvalite-ti, a ne na kvantiteti. Moramo naučiti što možemo očekivati od sebe, za što smo dobri kao individue, kako reagiramo prema drugim ljudima, kako možemo gledati njihovim oči-ma. Kako bismo održali svoje samopoštovanje moramo biti introspektivni. Samopoštova-nje ne slijedi niti jednu vanjsku procjenu naše vrijednosti. Zato je usko povezano s jasnoćom opažanja. Ako ne razumije-mo jasno što smo učinili i što nam se dogodilo, onda nema-mo temelj za samopoštovanje. Razvoj samopoštovanja jed-nog adolescenta znatno ovisi o osjećajima i mišljenjima ljudi u njegovoj okolini. Na mnogo načina, adolescenti su ranjiviji od djeteta. Oni ne mogu s lako-ćom asimilirati napad na vlasti-tu vrijednost ili dostojanstvo. Ne osjećaju samo potrebu za ljubavlju i prihvaćanjem, nego mnogo više od toga. Mislim da se danas razumijevanje ovog procesa zamućuje.

Između ljudskog bića i nači-na zrelosti koje društvo stvara pojavljuje se sukob. U zapad-nome svijetu vidljiva je pro-mjena u procesu razvoja lič-nosti. Počeli smo stvarati novu vrstu odrasloga čovjeka koji

se temelji na novom konceptu zrelosti. Odnos između zrelo-sti s jedne strane i stabilnosti identiteta s druge nije kao što je nekada bio. Nekada je odra-sla zrela osoba bila pojedinac s jasno određenom vlastitom osobnošću. Danas je prisutan manji prostor za vlastito usmje-ravanje i autonomnost moramo ponovno definirati.

Biti strpljiv!Kompetencija kao sveop-

ći cilj obrazovanja tijesno je povezana s uspostavljanjem stabilnog identiteta. Pomažući adolescentu da razvije dobre i specifične razloge da o samome sebi misli blagonaklono, škola može u velikoj mjeri pridoni-jeti razvoju stabilnoga identi-teta. Mladi ljudi moraju razviti kompetencije uma, srca i tijela. Učenik treba razmišljati o toj kompetenciji kao o svojoj. Sna-ge koje su potrebne da se takva kompetencija razvije predstav-ljaju mnogo širi koncept nego što većina odraslih misli.

Škola nije samo mjesto na kojemu se uči kako biti učenik, pisac, znanstvenik, ljubavnik ili stolar, nego je to i mjesto na kojemu se uči da si i dobar u tome. Netko, naravno, može pokušati povisiti akademske standarde političkom odlukom, ali jedino strpljivo razvijanje karaktera uma osigurat će da dijete i adolescent ne nestanu zauvijek.

(Kraj)

UPOZNAjMO SEBE!

Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog

Ne postoje dobri i loši nego samo stvarni učite-lji s boljim, prosječnim i

lošijim varijantama svog pona-šanja.

U razredu se ponašamo to-lerantno, perfekcionistički i netolerantno. U prvom smo slučaju puni razumijevanja za učenika, njegove sposobnosti, mogućnosti i potrebe. Kritički se odnosimo prema svojim postup-cima. Nastojimo biti objektivni, blagi i savjesni. U drugom smo skloni ispravljanju učenikovih grješaka. Nastupamo moralistič-ki. Strogi smo u kažnjavanju i kruti u primjeni odgojnih prin-cipa i pravila. Ne prihvaćamo kompromis. Tražimo nesavrše-nosti kod sebe i učenika. Sitni-čavi smo i pedantni. U trećem smo slučaju grubi, svadljivi, odrješiti, nametljivi, tvrdoglavi. Netolerantni smo prema svemu kod učenika što se ne slaže s na-šim očekivanjima i željama.

U razredu možemo biti neu-vjetovano, posesivno i uvje-tovano brižljivi. U prvom slučaju bez uvjeta prihvaćamo i volimo učenike, suosjećamo s njim, pronalazimo nove nači-ne postupanja s njima. Auten-tični smo i iskreni. U drugom mnogo govorimo i dosađuje-mo. Učenika činimo ovisnim o sebi. Pretjerujemo u svojoj brižljivosti. Otežavamo osa-mostaljivanje i normalni razvoj učenika. Hvalimo se njegovim uspjesima, previše popuštamo. U trećem slučaju gospodarimo učenikom i ucjenjujemo ga.

Kupujemo ga svojim popušta-njima, manipuliramo s njim. Volimo ga uz uvjete. Ponašamo se maksimalno posesivno. Pre-tvaramo ga u svoj posjed.

U radu s učenicima možemo biti uvažavajuće, ambicio-zno i ugrožavajuće uspješni. U prvom slučaju uvažavamo učenika i njegovu osobnost. Praktični smo, sigurni, iskreni, pouzdani, obzirni, aktivni, puni inicijative, prilagodljivi. Otvo-reno surađujemo. U drugom smo pragmatični i usmjereni na izvršenje školskih zadataka. Puni smo sebe. Najvažniji nam je vanjski uspjeh učenika. Svo-je ambicije ostvarujemo preko njega. U trećem slučaju smo sebični i proračunati, nemilo-srdni i bezobzirni. Ugrožava-mo učenika prevelikim zahtje-vima. Koristimo ga za svoje ci-ljeve. Obmanjujemo ga svojim megalomanskim idejama i iz njega pravimo sebi spomenik.

U razredu možemo biti ma-štoviti, romantični i nerealni. U prvom smo slučaju kreativni, uvijek interesantni. Zaključu-jemo intuitivno. Otvoreni smo, sređeni, samosvjesni i posebni. Emocionalno smo iskreni. Puni smo razumijevanja za učeni-kove potrebe i želje. Veselimo se uspjehu učenika. U drugom smo previše u oblacima, jako osjetljivi, teatralni i izvanserij-ski. Zapadamo u melankolična i depresivna raspoloženja. U tre-ćem slučaju smo sujetni i depre-sivni. Za neuspjehe okrivljuje-mo sebe. Nastupamo patetično.

U razredu se možemo po-našati mudro, racionalno i sumnjičavo. U prvom slučaju smo dobri promatrači, razu-mni i objektivni. Uporni smo, mnogo razmišljamo, uvijek dostupni. Imamo razumijeva-nje za učenika, uvid u svoje i njegovo ponašanje. U drugom smo previše distancirani i ap-straktni. Volimo isticati svoju inteligenciju. Previše analizi-ramo i teoretiziramo. U trećem slučaju smo sitničavi, cjepidla-ke, introvertirani, egocentrični. Teško uspostavljamo kontakt s učenikom. Često smo mu ne-dostupni.

U razredu se ponašamo sa-vjesno, kruto i agresivno. U prvom slučaju smo oprezni i odmjereni, diskretni i lojalni. Znamo surađivati. Hrabri smo i samostalni. Pažljivo ih sluša-

mo. U drugom pasivno sluša-mo. Ambivalentni smo i zakla-njamo se iza učiteljskog auto-riteta. Strogo se držimo pravila i principa. U trećem slučaju smo nesamostalni i nesigurni. Sumnjičavi smo i nepovjerlji-vi. Optužujemo, kažnjavamo i dijelimo negativne ocjene.

U razredu se ponašamo op-timistički, nasrtljivo i ne-kontrolirano. Ili smo vedri, oduševljeni, praktični, aktivni, radišni, suzdržani, umjereni i radoznali ili nezasitni, ekstre-mni, stalno u pokretu, površ-ni, megalomani ili impulzivni, skloni ekscesima, paničari, ne-odmjereni i nerealni.

U razredu smo velikodušni, dominantni, bezobzirni. Ili smo fleksibilni, samouvjereni, zaštitnici, usmjereni prema vi-sokim ciljevima, odlučni, jaki, konstruktivni, istinoljubivi, po-šteni, uviđavni, pravedni, puni razumijevanja i dobronamjerni ili kontrolori, nasilni, direktiv-ni, bez kompromisa, sebični, tvrdoglavi i strogi ili se pre-tvaramo u diktatora, nasilnika, nepopustljivog, krutog, osve-toljubivog, arogantnog, neuvi-đavnog, hladnog tiranina.

U razredu se možemo pona-šati uravnoteženo, popustlji-vo i apatično. Ili smo strpljivi, smireni, puni razumijevanja, do-broćudni, pristupačni, pozitivno orijentirani, puni ljubavi, djelo-tvorni, ili pasivni, neodlučni, re-zignirani, previše prilagodljivi, nemarni, u strahu od konflikta ili komotni, usporeni, dezorijen-tirani, tromi, izvan stvarnosti, skeptični, nesnalažljivi, smuše-ni, nepristupačni i lijeni.

To su varijante ponašanja, a ne obilježja ličnosti. Svi smo skloni svim nabrojenim obi-lježjima ponašanja. Nije pro-blem jesmo li ovakvi ili onakvi nego znamo li u pravo vrijeme prepoznati, koje od navedenih oblika ponašanja se pojavljuje kod nas i kako djeluje na uče-nika s kojim radimo. Ne radeći na sebi, bez uvida u sebe, biti ćemo skloniji drugoj i trećoj varijanti određenog ponašanja, a to ne znači da smo loši učite-lji nego da nemamo uvid u sebe i svoje ponašanje, da ne radimo na sebi i svom ponašanju, da se ne održavamo u boljim varijan-tama učiteljskog ponašanja.

(U sljedećemu broju: Vrline dobroga učitelja)

Naše ponašanje u

razreduNije problem u tome jesmo li ovakvi ili onakvi nego znamo li u pravo vrijeme prepoznati koji se oblici ponašanja pojavljuju kod nas i kako djeluju na učenike s kojima radimo

Neka vaša djela budu kon-kretna, učinkovita i kvalitetna.

Neka se od vašeg rada vide plodovi kod onih koje poduča-vate, odgajate i pomažete.

Nastojte uvijek biti vjerodo-stojni.

Radujte se poslu, jer samo pravedan i predani rad razvija čovjeka.

Sve ocjenjujte, vrednujte i analizirajte.

Ne budite škrti na riječima i djelima.

Pomozite onima kojima je pomoć potrebna, ali samo ono-liko koliko se to od vas traži i koliko dotični mogu prihvatiti. Sve preko toga često ne ispada dobro.

Ni s kim ne ulazite u suko-be.

Na vrijeme se povucite iz društva.

Težite znanju - u znanju su rješenja i moć.

Stalno učite i u tome budite primjerom drugima.

Ne govorite tamo gdje niste pozvani govoriti.

Ne ulazite u društvo gdje ni-ste poželjni, ne namećite se, jer to nije pristojno i ometa krug ljudi koji su se radi nečega sa-stali.

Ne preuzimajte glavnu riječ u društvu ukoliko vam ona nije dodijeljena.

Za svakoga u kolektivu imajte lijepu riječ.

(3)

Pravila ponašanja u našim kolektivima

David Brierley izvanredni je profesor pri Sveučilištu Rudolfa Steinera u Oslu, državno potpomognute samostalne instituci-je, koju je utemeljio 1981. godine. Također je gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta te se prije svega bavi metodolo-gijom psihološke otpornosti (resilient methodology), kreativno-šću u obrazovanju, kao i suradnjom s financijskim i poslovnim institucijama na temu razvoja životnih kompetencija. Bavi se pisanjem i autor je pet knjiga s temom metodike pojedinih na-stavnih predmeta. U Hrvatskoj surađuje s waldorfskim škola-ma u Rijeci i Zagrebu na programu kreativnog razvoja učitelja i odgajatelja. Tekst koji objavljujemo skraćena je verzija članka objavljena u časopisu Svitanje, Ljubljana, 2009. godine.

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno12www.skolskenovine.hr

savjetnici

Raspored sati kao operativni dokument za funkci-oniranje nastavnog procesa, osim rasporeda pred-meta tijekom dana, potreban je i za izradu rasporeda dežurstava učitelja. U okviru organizacije nastave i rada u školama se uspostavlja dežurstvo učitelja ti-jekom nastavnih radnih dana kao obveza iz članka 38. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnov-noškolskim ustanovama. Raspored dežurstava uo-bičajeno se objavljuje na oglasnoj ploči i nastoji se usklađivati s obvezama učitelja u nastavi.

Cilj dežurstva učitelja je unapređenje brige za si-gurnost učenika. Zadaci dežurnih učitelja prvenstve-no su prisutnost i nadziranje na određenim mjestima

u školskoj zgradi prije nastave i za vrije-me odmora, koja se određuju u skladu sa školskim rasporedom. Po potrebi obvezni su intervenirati u situaci-jama koje to nalažu, a u skladu s Pravilnikom o kućnom redu, Proto-kolom o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Dežurni učitelji dužni su za vrijeme odmora biti na svojim mjesti-ma prema unaprijed utvrđenom rasporedu unutar školske zgra-de. Najčešće su to prostori ulaza, škol-skog dvorišta, hola,

blagovaonica, hodnici po katovima... U skladu s odgojnom situacijom u školi, uočenim

odgojnim problemima, određuju se i pravila dežur-stva koja je korisno pismeno utvrditi i formalizirati kroz odluku ili pravilnik. Za realizaciju školskog de-žurstva važna je suradnja s dežurnim osobljem na porti, koordinacija s ravnateljima, zapisivanje bilješki o događajima koji su se zbili tijekom dežurstava i o poduzetim mjerama. Pravilnik o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama omogućava prema potrebi vođenje i drugih oblika evidencije osim propisanih i preporučljivo je voditi i knjigu dežurstava učitelja. Budući da o tome ne postoji propisana forma obrasca, školama je omo-gućeno oblikovanje prema konkretnim prostorima i uvjetima.

Osnovni su podaci koje bi trebao sadržavati takav obrazac, osim datuma i mjesta dežurstva, prostor za potpis dežurnog nastavnika koji će po-tvrditi prisustvo na dežurstvu i slobodan prostor za bilješke o eventualnim incidentnim situacijama koje su se tijekom dežurstva dogodile. Kratka bi-lješka trebala bi sadržavati opis incidentne situa-cije, točno vrijeme, prostor događanja, poduzete aktivnosti te osobu koja je o tome obaviještena ukoliko je potrebno daljnje postupanje. Ove bilješ-ke tako mogu biti sastavni dio pedagoške doku-mentacije u izricanju pedagoških mjera učenicima koji krše Pravilnik o kućnom redu ili se ne pona-šaju u skladu s utvrđenim pravilima ponašanja u školi. Na kraju nastavne godine neizostavna je analiza bilješki s dežurstava prema obliku kršenja pravila, intenzitetu, počiniteljima i slično, a koja će se koristiti za izradu plana odgojnog djelovanja sljedeće godine.

Postavljeni cilj, unapređenje brige za sigurnost učenika u korektnom obavljanju obveze dežurstva nastavnika, zasigurno će rezultirati i zadovoljstvom roditelja kao pokazatelj povećane skrbi za učenike dok borave u školi, a i učenici će osjećati zaštitu i sigurnost u prisustvu odraslih osoba. Smanjenje su-koba između vršnjaka kada se ono ipak dogodi, ali i prevencija već samim prisustvom dežurnog nastav-nika pokazatelji su kvalitetnog obavljanja dežurstva. Stabilna i vedra atmosfera bez incidentnih situacija za vrijeme odmora osigurat će i bolju radnu atmosfe-ru na nastavi. Na kraju, ne i nevažno, dežurstva na-stavnika za vrijeme odmora smanjit će materijalne štete u školskoj zgradi. Iako je među nastavnicima nepopularna, obveza dežurstva važan je i odgovo-ran dio organizacije nastave.

Dežurstva nastavnika u školi

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenovićpedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Evo nas u trećem nastavnom tjednu ove školske godine. Sigurna sam da imate energije za rad i da s veseljem ulazite u razred. Ono što smatram izni-mno važnim za svakog učitelja jest rad na samom sebi. Puno je lakše komen-tirati svoje učenike i davati im savjete, nego biti, ponekad i bolno, iskren i raditi na svom napretku i usavršavanju. Važ-no je biti svjestan svojih jakih strana, a raditi na onome gdje još uvijek možete ostvariti napredak.

Napravite kratku vježbu, za koju vam je potrebno pet minuta i komad papira. Napišite koje su vaše tri profesionalno jake strane kao učitelja i samo jednu vještinu koju biste tijekom ove školske godine htjeli usavršiti, čime još niste zadovoljni. Pokušajte raditi na svom razvoju korak po korak. Nemojte si za-davati prevelike zahtjeve koje nećete moći ispuniti i krenite na posao. Uko-liko ste ostvarili napredak, prijeđite na neku drugu vještinu. Ovu vježbu, uz malu modifikaciju, možete provesti i sa svojim učenicima na satu razrednika.

Svaki učitelj zna kako je teško pre-zentirati novo gradivo i organizirati na-stavu te učenike motivirati na rad, kada iz zadnje klupe neposlušni učenik ome-ta nastavu, upada u riječ, nasmijava učenike. U razredu nemate niti jedno prosječno dijete tako da budete spremni na njihove različitosti. Ne-mojte da vas izbaci iz takta učenik koji ne želi čuti vaše riječi. Okre-nite se ostalima, a s „ometalom“ razgovaraj-te poslije sata, no uko-liko je uporan izađite s njim iz učionice i obja-

vite mu primirje do kraja sata, a kasnije razgovarajte s razrednicom i stručnom službom škole.

Ovo mogu izvesti svi učitelji kojima je stalo da učenici nauče gradivo prema svojim sposobnostima i daju svoj mak-simum na nastavi. Različite će biti i ra-zine znanja koje će učenici pokazati na kraju, jer su različitih sposobnosti, inte-resa i motivacije. Koliko će oni stečeno znanje i primijeniti u svom radu ovisi o mnogo faktora. Ono što će učenici si-gurno ponijeti u život jest intelektualna znatiželja, odnos prema radu, rješava-nje problema.

Jedan od autora kojeg psiholozi rado preporučuju jest Robert Fulghum, vrlo mudar čovjek - ne samo zato što dobro opaža i što iz svake njegove riječi izbija toplina i plemenitost, već i zato što u banalnim stvarima otkriva trajni, duboki smisao. Fulgham je tako opisao i - kri-jesnice.

„Mnogo sam se puta divio tim stvo-renjima, kao velikom čudu prirode; kompozicija valnih dužina svjetlosti koju one emitiraju za ljudsko je oko optimalna. No, uza svu silnu znanost i tehnologiju, još nismo uspjeli konstrui-rati tako dobru žarulju.“ Ali krijesnice iz Fulghamove knjige su posebne: “Znam neke ljude koji jako zrače mnogo svje-

tla. Zato što su ga i sami mnogo upili. Oni naprosto sja-je. To, razumije se, nije svjetlo kakvo se može vidjeti očima. No, postoje u pri-rodi i drugi dijelovi spektra koji su nam nevidljivi. Mi osjeća-mo samo posljedice

njegova postojanja. Za nj vidjeti potreb-no je drukčije oko!“

- Gledati tako, znači vidjeti. A vidjeti, to znači - sagledavati viziju. Imati viziju, znači shvaćati. Shvaćati, znači znati. Znati, znači postojati. Postojati, znači živjeti punim životom. Tako živjeti, zna-či živjeti smisleno. A živjeti smisleno, znači postati svjetlo. Postati svjetlo, znači biti voljen. A biti voljen, znači iz-garati. A izgarati znači postojati. Paliti se i gasiti. Možda se i krijesnice zbog nečeg pale! (P. Zarevski, Učinkoviti menadžer, 2005.)

Sretan je onaj učitelj koji svojim uče-nicima svijetli i pokazuje put prema svjetlosti. Divan je primjer kada je hr-vatski znanstvenik dr. Marin Soljačić 2005. godine dobio nagradu Američke udruge za optiku za najbitniji doprinos optici u cijelom svijetu. Tada je imao 31 godinu. U jednom je razgovoru izjavio: „Želio bih spomenuti svoju profesoricu fizike iz MIOC-a Nadu Brković. Bez nje-zina truda danas se ne bih bavio fizi-kom.“ Postoji li i u vašem životu osoba koja vas je nadahnula i bez koje danas ne biste bili to što jeste?

Šteta što nema više ovakvih primje-ra u kojima se ističe važnost i sna-ga učiteljskog posla. Mi smo, učitelji, profesori i stručna služba, premda se neki sa mnom neće složiti, najvažnija grana proizvodnje u Hrvatskoj. Upravo zato veliki značaj treba dati kvalitetnoj selekciji budućih učitelja, njihovoj edu-kaciji i kasnije cjeloživotnom stručnom usavršavanju učitelja.

Stara kineska poslovica kaže: pla-niraš li godinu dana unaprijed, posadi rižu, planiraš li deset godina unaprijed posadi drvo, planiraš li stoljeće unapri-jed, odgajaj ljude.

Novi članak 130. c propisuje da će se ravnatelju školske ustanove u slučaju razrješenja zbog razloga na-vedenih u članku 44. stavku 2. točke 3. i 4. Zakona o ustanovama otkazati ugovor o radu pisanim otkazom, koji mora biti dostavljen, uz otkazni rok od mjesec dana. Protiv otkaza ugovora o radu ravnatelj ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu ( u roku od 30 dana od dana primitka odluke o otkazu) samo ako je podnio tužbu protiv odluke o razrješenju prema Zakonu o ustano-vama.

Članak 12. ZOID-a stavkom 1. pro-pisuje da osobe koje su imenovane ravnateljima školskih ustanova prema Zakonu o osnovnom školstvu, Zakonu o srednjem školstvu te ZOOOSŠ koje se zateknu na dužnosti na dan stupa-nja na snagu ZOID-a nastavljaju s ob-našanjem te dužnosti do isteka man-data, a najduže do stupanja na snagu članka 126. ZOOOSŠ, a to je 1. 1. 2012. godine. Prema stavku 2. istoga članka 12. ZOID-a osobi iz stavka 1. ovog članka istekom mandata, odno-sno stupanjem na snagu odredbi član-ka 126. ZOOOSŠ prestaje ugovor o radu protekom roka od četiri mjeseca od dana isteka mandata, odnosno stu-

panja na snagu odredbi članka 126. ZOOOSŠ. Sukladno stavku 3. nave-denog članka 12. ZOID-a osobama iz stavka 1. ovog članka osim prava od 4 mjeseca ne pripada niti jedno drugo pravo osnovom prestanka ugovora o radu na temelju ovog Zakona, dru-gog propisa ili kolektivnog ugovora. Budući da se na prestanak ugovora o radu ravnatelja školskih ustanova ne primjenjuju odredbe Zakona o radu glede otkaznog roka, otpremnina kao ni ostala prava iz kolektivnog ugovora ugovorena radi zaštite prava iz rad-nog odnosa radnika školskih ustano-va, teško je ne zapaziti, a i zaključiti da su ovim izmjenama i dopunama ZOOOSŠ, a u svezi s člankom 2. stavci 3. i 4. Zakona o radu (”NN” br. 140/09.) ravnatelji školskih ustanova postali ”posebna vrsta menadžera“ bez menadžerskih plaća i bilo kakvih dodatnih privilegija koje menadžeri uobičajeno imaju.

Rok za usklađivanje odredbi statuta i ostalih općih akata škola sa ZOID-om je 90 dana od 24.7.2010., a do usklađenja primjenjuju se važeći opći akti škole, osim onih odredbi koje su u suprotnosti sa ZOID om. Prema član-ku 14. ZOID-a 24. 07. 2010. godine

stupio je na snagu članak 128. ZO-OOSŠ, koji je trebao stupiti na sna-gu 1.1.2012. Članak 128. ZOOOSŠ propisuje da se s ravnateljima sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme od 5 godina, a ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor o radu na ne-određeno vrijeme za poslove učitelja, nastavnika odnosno stručnog surad-nika na njegov zahtjev taj ugovor će mirovati do njegovog povratka na to radno mjesto, a najduže tijekom dva uzastopna mandata. Ravnatelju se na taj način ”čuva” radno mjesto, a s osobom koja ga zamjenjuje sklapa se ugovor o radu na određeno vrijeme.

Nažalost, ni u ovim izmjenama i do-punama ZOOOSŠ-a nije promijenje-na obveza objave javnog natječaja u dnevnom tisku za zasnivanje radnih odnosa u škola (osim iznimaka u ne-koliko slučajeva navedenih u Zakonu). Natječaji u dnevnom tisku su skupi, škole nemaju dovoljno novca i stoga je česta pojava da ravnatelji školskih ustanova balansiraju na ivici zakona čekajući zadnji trenutak za objavljiva-nje natječaja.

Također nisu promijenjeni ni neki drugi dijelovi ZOOOSŠ-a koji su se u praksi pokazali neadekvatnima.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (3)

Obveza dežurstva važan je i odgovoran dio organizacije nastave. Sta-bilna i vedra atmosfera bez incidentnih situ-acija za vrijeme odmora osigurat će i bolju radnu atmosferuPostoji li i u vašem

životu osoba koja vas je nadahnula i bez koje danas ne biste bili to što jeste?

Budite krijesnica svojim učenicima

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 13www.skolskenovine.hr

regija

U organizaciji Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, ljetos je odr-

žan okrugli stol posvećen imple-mentaciji Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine na temu Izgradnja kadrovskih kapaciteta za implementaciju Bolonjskog procesa. Kadrovski resursi

Na okruglom je stolu uvodna izlaganja održalo pet domaćih i stranih stručnjaka za reformu

visokog obrazovanja, i to prof. dr. Stefan Dukandjiev, ključni stručnjak GOPA-ina tima, koji u BiH implementira projekt Jača-nje visokog obrazovanja u BiH, zatim prof. dr. Muharem Av-dispahić, stručnjak za reformu visokog obrazovanja u BiH, dr. Terence Clifford-Amos, struč-njak EU za Bolonjski proces s britanskog sveučilišta Canter-bury Church, Boris Ćurković, zamjenik direktora Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH, te prof. dr. Nihad Fejzić, direktor Agen-cije za razvoj visokog obrazova-nja i osiguranje kvalitete BiH.

Na stručnom su skupu razma-trani značaj izgradnje kadrov-skih resursa, osiguranja kvalitete i kadrovske politike za imple-mentaciju Bolonjskog procesa u

BiH, analiza stanja kadrovskih resursa i politike u Europi i ze-mljama aspirantima za Europsku uniju kao i mjere potrebne za punu implementaciju procesa i harmonizaciju kvalitete nastav-no-znanstvenoga kadra s europ-skim standardima. Podrška implementaciji

Tijekom diskusije iznesena su mišljenja i zapažanja sudionika o izlaganjima uvodničara kako bi se izradili strateški pravci djelo-vanja za implementaciju Bolonj-skog procesa u BiH i Federaciji

BiH, a koji će se ponuditi zain-teresiranim subjektima koji su zaduženi za provedbu procesa.

Sva izlaganja i najznačajnije rasprave na ovome okruglom stolu bit će objedinjene i objav-

ljene do kraja godine u zborniku svih okruglih stolova. Predstav-nici državnih, entitetskih i kan-tonalnih resornih ministarstava, javnih i privatnih sveučilišta te fakulteta u Federaciji BiH, me-đunarodnih i domaćih organiza-cija koje se bave razvojem viso-kog obrazovanja, predstavnici studenata i studentskih saveza prisustvovali su okruglom stolu.

Inače, ovo je bio drugi stručni skup o Bolonjskom procesu koji u 2010. godini organizira Fede-ralno ministarstvo obrazovanja i znanosti, dok se održavanje trećega, završnoga okruglog sto-la planira tijekom rujna, a sve s ciljem daljnje podrške imple-mentaciji Bolonjskog procesa u Federaciji BiH.

Prema FMON-u Ivica Buljan

Centar za slovenski jezik kao drugi jezik pri Odjeljku za slovenistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta

u Ljubljani, u okviru projekta uspješ-no uključenje djece i učenika migranata u odgoju i obrazovanju za razdoblje od 2008. do 2011. godine, izdala je kao po-moćno gradivo fotoknjižicu Slika jezika za poučavanje slovenskoga kao drugoga stranog jezika. Ministarstvo za školstvo i šport sve je škole koje pohađaju učenici useljenika pozvalo da se jave na pred-stavljanje i podjelu didaktičkoga gradiva za poučavanje slovenskoga kao drugoga stranog jezika.

Slikovno gradivo je dodatna pomoć u obliku kartice koje omogućuje kvali-tetnije učenje. Fotoknjižica je nastavno sredstvo u karticama namijenjeno učenju vokabulara i jezičnih obrazaca u nastavi slovenskoga kao drugoga stranog jezika. To uključuje 1882 riječi i slikovne kar-

tice, koji su raspoređeni u 14 tematskih cjelina: boje i obilježja, slova i brojevi, obitelj, glagoli, hrana, smještaj i prije-voz, priroda, odjeća, poslovi, slobod-no vrijeme, stanovanje, škola, tijelo i zdravlje, životinje i njihova stanovanja, dok ostale četiri predstavljaju odabrane gramatičke teme: završni i nedovršeni glagoli, prijedlozi, usporedbe... Svaki set sadrži opise osnovnih koncepata odabra-noga tematskog područja. Slika i poslov-ne kartice testirani su u pilot-tečajevima koje su pohađali slovenski roditelji, djeca i migranti, koji su se održavali u sklopu projekta.

Inače, projekt uspješne integracije djece migranata učenika u obrazovanju i Obrazovanje za razdoblje od 2008. do 2011. sufinancira Europski socijalni fond i Ministarstvo prosvjete i športa.

Prema MŠŠS-u I. B.

Okrugli stolboSNa I HerCeGoVINa

Na stručnom skupu razmatrani su značaj izgradnje kadrovskih resursa, osiguranja kvalitete i kadrovske politike za imple-mentaciju Bolonjskog procesa u BiH, analiza stanja kadrovskih resursa i poli-tike u Europi i zemljama aspirantima za Europsku uniju

Kadrovski kapaciteti za Bolonjski proces

SLoVeNIja

Fotoknjižica za učenje slovenskog jezika

Priručnik 101 ideja za inovativne nastavnikeU okviru globalne Microsoftove inicijative Partneri u učenju, početkom rujna u suradnji s nadležnim

obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini objavljen je priručnik 101 ideja za inovativne nastav-nike. Priručnik nastavnicima nudi pomoć u istraživanju i iskorištavanju potencijala koje alati Microsoft Officea nude za pripremu i održavanje nastave. Prvi dio priručnika Efikasne tehnike za organizaciju učenja na jednostavan način opisuje tehnike rada s učenicima, posvećujući pažnju njihovu ispitivanju i ocjenjivanju, koristeći kombinaciju tradicionalnih i modernih tehnika te konstruktivne pedagogije, dok drugi dio Zadaci s primjerima upotrebe tehnologija daje pregled ideja za konkretnu upotrebu alata Microsoft Officea u svim predmetima. Tiskana je određena količina priručnika te je s više od 1000 priručnika u digitalnom formatu distribuirana po školama širom Bosne i Hercegovine. Program Partneri u učenju trajat će do 2013. godine, a njegov je cilj osuvremeniti nastavno-znanstveni proces kroz poboljšanje pristupa i upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanju te os-posobiti škole da poboljšaju proces učenja tako što će nastavnom osoblju omogućiti da se razvija i preuzme vodeću ulogu.

SrbIjaMreža podrške

nastavnicima i školamaMinistarstvo prosvjete Srbije formiralo je mrežu podrške nastavnici-

ma u školama za uvođenje inkluzivne obrazovne prakse. Za svaku je školsku upravu imenovan tim kojem se svaka škola s teritorija škol-

ske uprave može obratiti kako bi dobila podršku, elektroničkim ili telefonskim putom. U mrežu podrške uključeni su zaposleni u školama - iskusni praktiča-ri, nastavnici, stručni suradnici, direktori, zaposleni u Ministarstvu prosvjete, uključujući školske uprave, te predstavnici nevladinih organizacija.

Na pitanja koja se odnose na inkluzivnu obrazovnu praksu u razredu škole će, po pravilu, odgovarati praktičarima, dok će se za upravna pitanja obraćati prosvjetnim savjetnicima iz školskih uprava. Također, postoji mogućnost da članovi tima posjete školu i pruže neposrednu podršku ako škola za time izrazi potrebu. Osim stručnjaka, u većem broju školskih uprava moguće je kontakti-rati i određenu školu koja već ima iskustvo u primjeni i razvijanju inkluzivnog obrazovanja i otvorena je za dijeljenje iskustva s drugima.

Također, na razini Ministarstva prosvjete angažiran je tim za podršku regio-nalnim timovima. Tim čine stručnjaci za pojedina pitanja inkluzivne obrazovne prakse: za obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, obrazovanje romske dje-ce, pitanje strategije nastavnika u radu s određenim odjelima, priprema škola za rad s djecom s različitim obrazovnim potrebama, kao i pravna i financijska pitanja. Mreža je definirana kao otvoren sustav za daljnje uključivanje prakti-čara i stručnjaka, kao i škola koje razvijaju inkluzivnu praksu.

Prema Prosvetnom pregledu I. B.

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno14www.skolskenovine.hr

Kad se UNESCO-ov Svjetski odbor za obra-zovanje, znanost, kulturu

i komunikaciju savjetuje o tome koji objekti imaju iznimnu, uni-verzalnu važnost kao kulturno ili prirodno dobro, može se uvijek osloniti na podršku znanstve-nika. U svijetu, inače, postoji desetak studija na kojima se može proučavati svjetska bašti-na. Prvi je takav, pod nazivom Studij svjetske baštine, osnovan 1999. godine u Njemačkoj, i to u Lužičkoj regiji, na granici s Poljskom.

Na Brandenburškom tehnič-kom sveučilištu (BTU) u nje-mačkom gradu Cottbusu može se upisati međunarodni studij, čija se predavanja u cijelosti

održavaju na engleskom. Ideja o ovakvom studiju nastala je u suradnji BTU-a s Centrom za svjetsku baštinu u Parizu. Predavanja na engleskom

„Suradnja s UNESCO-om je prvoklasna. Povezani smo izrav-no s Centrom za svjetsku baštinu u Parizu, baš kao i s njemačkim i drugim nacionalnim UNES-CO-ovim odborima“, objašnjava profesorica Marie-Theres Albert, pročelnica ovoga odsjeka na nje-mačkom fakultetu.

Sve važne stručne i političke institucije koje se bave svjet-skom baštinom u vezi su s ovim sveučilištem. One ga redovito informiraju o svojim istraživa-

njima i problemima, kojima se potom bave studenti i profesori. Rezultatima njihovih istraživa-nja se, pak, mogu koristiti razne UN-ove kulturne organizacije, primjerice kad razmatraju koji se objekt još može uključiti na popis svjetske baštine.

Kad je prije nešto više od de-set godina pokrenut ovaj studij u Cottbusu, mnogi su se podsmje-hivali. U međuvremenu je studij privukao mlade ljude iz cijelog svijeta.

„To je nevjerojatno, naučimo najviše zapravo jedni od drugih. Među ostalim, da vaš vlastiti svi-jet nije i jedini“, hvali ovaj studij Christian iz Čilea.

Jedna kineska studentica bavi se drevnim vodovodnim susta-vom iz svoje domovine. Jedna Japanka, pak, putem videode-monstracije objašnjava kako se u Japanu grade kuće otporne na potrese. A Iva, koja je došla iz Hrvatske, izabrala je temu po-vijesne opskrbe vodom grada

Dubrovnika. Kaže da joj se pri-je svega sviđa što svaki student može ponuditi svoj posve osobni pogled na kulturna blaga pojedi-ne zemlje.

„Učite o svijetu, ponajviše jedni od drugi, jer profesori to ponekad možda ne mogu tako dobro prenijeti. Nitko ne može pričati o povijesti arhitekture ci-jeloga svijeta. No, uz međusobnu suradnju studenata i profesora to itekako funkcionira.“

Put do magisterija traje četi-ri semestra. Studenti koji ondje studiraju moraju već imati jednu visokoškolsku diplomu. Iva je, primjerice, prije toga studirala turizam, neki su završili studij arhitekture, neki imaju diplomu iz društvenih znanosti, ali ima ih i koji su na BTU došli s di-plomama iz područja prirodnih znanosti. Međunarodno priznata diploma

Predavači, pak, dolaze iz svih odsjeka BTU-a. Profesor Jörg Kuhn kaže da je ovaj studij jedna od perjanica njihova sveučilišta. A i izgledi za pronalaženje posla nakon završetka ovog studija prilično su dobri, kaže Kuhn, dodavši:

„Diploma s ovoga studija me-đunarodno je priznata i jamči do-bar posao. Mogućnosti se protežu od UNESCO-a u samom Parizu do vodećih funkcija u područji-ma zaštite spomenika i svjetske kulturne baštine u zemljama iz kojih studenti dolaze.“

Kuhn naglašava da se uvijek veseli novim studentima, ali i kada dozna što danas rade oni bivši. Među njima je možda i poneki student čija će se riječ slušati kada se uskoro bude od-lučivalo o tome koja dobra mogu ući na popis spomenika svjetske kulturne baštine.

Prema Deutsche Welle Priredila Ivana Čavlović

Povećani pritisak tijekom prvostupanjskog studija tjera sve više studenata

da potraže savjet psihologa u studentskim uslužnim ustano-vama. S oko 80.000 kontakata, savjetovališta su zabilježila po-rast od čak 20 posto u odnosu na prethodnu godinu, priopćilo je Njemačko udruženje student-skih uslužnih centara (DSW), koje studentima nudi usluge sa-vjetovanja u području prehrane, financiranja studija, stanovanja, socijalne pomoći i skrbi o djeci.

Najčešće su teme smetnje pri učenju i radu, zatim teškoće s ostvarenjem organizacije rada i upravljanja vremenom, strah pred ispitom, utučenost i loše raspoloženje, problemi identiteta

i samosvijesti. Sveukupno je psi-hološki savjet potražilo više od 23.000 studenata u pojedinačnim ili grupnim razgovorima.

„Prvostupanjski studij ne čini nekoga sam po sebi utučenim ili depresivnim. Zbog zbijenog ras-poreda satnica i ispita mnogi ne mogu obavljati honorarne poslo-ve, a posljedica toga su financij-ski problemi i povišenje osjećaj-nog preopterećenja“, kaže glavni tajnik DSW-a Achim Meyer u povodu godišnjeg zasjedanja sa-vjetnika za studente.

Novi prvostupanjski tokovi studija povisuju psihološki priti-sak na studente kada su u pitanju rokovi, ostvarenja i financiranja. Istodobno se u studentskim cen-trima povećao i broj socijalnih

savjetovanja, i to 27 posto, od-nosno na oko 72.000. Ovdje su najčešće teme financiranje studi-ja, trudnoća i studiranje uz skrb o djetetu, a tražena su i savjeto-vanja za strane studente.

Od psihičkog preopterećenja tijekom studija posebno pate studenti s honorarnim zaposle-njem. Prvostupanjski (bachelor) i diplomski (master) studij stvara velike nevolje mnogim studenti-ma, a lakše je onima koji znaju odijeliti vrijeme za učenje i rad od privatnog života.

„Za razliku od redovito zapo-slenih, studentima honorarcima je mnogo teže razdvojiti rad i slo-bodno vrijeme. Kada se navečer vrate u svoje domove, njihov rad-ni dan još nije završen, jer tada po-

činje učenje“, kaže psiholog Ulri-ch Ebner-Priemer sa Sveučilišta Karlsruhe. Takvim se studentima mnogo teže odmoriti, a to je vrlo važno radi dnevnog opuštanja i psihičkog rasterećenja.

„Zato je potrebno razborito planirati radno vrijeme i onda se toga i pridržavati“, savjetovao je Ebner-Priemer na skupu Stresni dani održanom u Karlsruheu prošle godine. A iako to zvuči potpuno suprotno od uživanja u studentskoj slobodi, za studente je to najzdravije.

Geslo učim samo kad mi to pričinjava zadovoljstvo manje je djelotvorno, upozorava Ebner-Priemer, kao i tvrdnja da je net-ko noćna ptica, jer to često znači samo odgađanje obaveza.

Daljnji je problem za studente nedostatak prostornog odvajanja radnog mjesta i doma, objaš-njava Ebner-Priemer. Promjena mjesta mogla bi pomoći lakšem isključivanju nakon boravka na sveučilištu. Doduše, teško je očekivati da studenti na sveuči-lištu mogu imati vlastitu radnu sobu, obično je dijele s nekime i zato nemaju potreban mir. Zato je za mnoge učinkovito rješenje odlazak u knjižnicu nego da uče kod kuće. Na taj će se način brže isključiti iz dnevnih i radnih oba-veza i uključiti u studentske, ste-ći će bolji osjećaj za organizaciju vremena te, u konačnici, postiza-ti bolje rezultate na fakultetu.

Prema Welt.de Priredio Željko Medvešek

Brandenburško tehničko sveučilište - Svjetska kulturna baština Njema»Ka

U svijetu postoji desetak studija na koji-ma se može proučavati svjetska baština. Prvi je takav, pod nazivom Studij svjetske baštine, osnovan 1999. godine u Njemačkoj, i to u Lužičkoj regiji, na granici s Poljskom

Studij koji jamči

posao snova

svijet

Psihološka savjetovališta

za studenteNjemačko udruženje studentskih uslužnih centara (DSW), koje studentima nudi usluge savjetovanja u području preh-rane, financiranja studija, stanovanja, socijalne pomoći i skrbi o djeci

UDRUŽENjE STUDENTSKIH USLUŽNIH cENTARA

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 15www.skolskenovine.hr

Tem

a br

oja:

Dræ

avna

mat

ura

Dobar projekt s puno vrijednih

rezultata

Nakon prošle školske go-dine „više ništa neće biti kao prije“, kako bi

u brojnim prigodama znao reći odbjegli i posve zaboravljeni ministar Dragan Primorac. A zašto neće biti kao prije? Proš-la školska godina donijela nam je dugo čekanu i još duže na-javljivanu državnu maturu, a od ove godine cijela obrazovna vertikala okrenula se kurikulu-mu kao posve novoj i drukčijoj paradigmi planiranja i programi-ranja rada u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. No, zadržat ćemo se samo na državnoj matu-ri. Od veljače ove godine kada se krenulo s ispitima iz trinaest iz-bornih predmeta, preko ispita iz

obveznih hrvatskog, matematike i stranog jezika do jesenskog is-pitnog roka, kroz taj sustav pro-vjere znanja prošlo je nešto više od 35 tisuća gimnazijalaca i uče-nika četverogodišnjih strukovnih škola. Još sredinom svibnja, kad su objelodanjeni rezultati svih izbornih predmeta, puno se go-vorilo o pragovima prolaznosti, o postignutim rezultatima i ocje-nama koje su mnoge razočarale, iznenadile ili osupnule, a nemali je broj onih koji su podatak da je čak 12 posto učenika palo na ne-kim od izbornih predmeta sma-trali gotovo katastrofom.

Rezultate izbornih predmeta apsolvirali smo prije ljeta, a sada se valja okrenuti postignućima u

obveznim predmetima. I odmah se nameće pitanje hoće li se net-ko zamisliti nad svim tim poda-cima koji su egzaktni, hoće li se to koristiti u funkciji poboljšanja i podizanja kvalitete nastave pa i nastavnih planova i programa, jer funkcija državne mature nije samo olakšanje procedure upisa na visoka učilišta nego i detek-tirati moguće probleme, vidjeti gdje se ne radi dovoljno kvali-tetno, koliko na rezultate utječe nastavni proces, opremljenost škola, metodika nastave. Hoće li se svi ti podaci iskoristiti da se aktiviraju agencije kako bi po-mogle nastavnicima u stručnom usavršavanju, jer brojke govore da u nekim županijama, u nekim

vrstama škola stvari jednostavno nisu posložene kako treba.

Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, rekao nam je da je završetkom ljetnog roka državne mature i obradom podataka dobivena slika stanja o kojemu se može ozbiljno raz-govarati. Analize su napravljene, ali morat će se još detaljnije sve to proučiti, a podaci o kojima se sad može razgovarati su samo vrh ledenog brijega, problema ili izazova koje je razotkrila držav-na matura.

„Matura je instrument kojim se prvenstveno mjeri uspjeh uče-nika. Ona mjeri koliko su uspješ-no učenici svladali gradivo i

tema broja

Hoće li se netko zamisliti nad rezultatima ispita i svim dobivenim podacima koji su egzaktni, hoće li se to koristiti u funkciji poboljšanja i podizanja kvalitete nastave pa i nastavnih planova i programa, jer funkcija državne mature nije samo olakšanje procedure upisa na visoka učilišta nego i detektirati moguće probleme, vidjeti gdje se ne radi dovoljno kvalitetno, koliko na rezultate utječe nastavni proces, opremljenost škola, metodika nastave? Hoće li se svi ti podaci iskoristiti da se aktiviraju agencije kako bi pomogle nastavnicima u stručnom usavršavanju?

Pripremili Branko Nađ i Marijan Šimeg

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno16www.skolskenovine.hr

tema broja

znanje prema nastavnim planovi-ma i programima i to je mjereno testovima za koje mislimo da su najbolji koji su u danim uvjetima mogli biti napravljeni. Vjerojat-no bi mogli biti i bolji, mjeriti i nešto drugo, ali u ovom trenutku testove ne smijemo smatrati in-strumentom kojim se mjeri kva-liteta rada učitelja, škole, jer to je nešto posve drugo. Istina, rezul-tati su indikativni i govore nam o tome što se događa u obrazov-nom sustavu, koji su problemi, budući da se testira čitavu gene-raciju iz tri obvezna predmeta pa je slika prilično jasna“ - rekao je Sirovatka. Samoprocjena učenika

Postoji u cijeloj priči i jedan defekt. Naime, testovi iz tri ob-vezna predmeta dijelili su se na dvije razine, osnovnu i višu, i time opet nije dobivena jednaka mjera za sve učenike, ali se i prije pisanja samog testa dobilo odre-đene spoznaje. Kad se zna da je od oko 34 tisuće pristupnika višu razinu ispita iz hrvatskog jezika izabralo više od polovice učeni-ka, već se takvim opredjeljenjem može detektirati da je gotovo po-lovica učenika sama procijenila da je njihovo znanje dovoljno tek za rješavanje ispita na osnovnoj razini, ali i da je druga polovica spremna prihvatiti izazove zna-čajno težih testova i da su svjesni te težine.

„Temeljna razlika između dvi-je razine ispita iz hrvatskog jezi-ka jest u tome da je esej manje zahtjevan, odnosno da traži ma-nju bazičnu pismenost, kao i u izboru književnih djela koja se pojavljuju u presjeku svih četve-rogodišnjih planova i programa - strukovnih i gimnazijskih. To govori da imamo ozbiljan pro-blem u poučavanju hrvatskog je-zika. Naime, iz ispitnih zadataka morali smo izbaciti neke pisce jer se u gimnazijskim programima obrađuju jedna njihova djela, a u programima strukovnih škola po-sve druga, što je neprihvatljivo,

jer bismo tako u neravnopravan položaj doveli učenike samo zato jer idu u određenu vrstu škole. Zanimljivo je da se poučavanje hrvatskog jezika između strukov-nih škola i gimnazija u cijelosti podudara, čak i u satnici, osim u izboru književnih djela koja se obrađuju. To je neprihvatljivo i nepotrebno, jer smo si time du-goročno stvorili niz problema i u poučavanju, i u migraciji nastav-nika iz škole u školu te onemo-gućili horizontalnu pokretljivost učenika iz strukovnih škola u gimnazije ili obrnuto. I to zbog ključnog predmeta - materinskog jezika“ - rekao je Sirovatka.

Kad je riječ o rezultatima na ispitu iz hrvatskog jezika na višoj razini, na kojoj je polagalo više od 22 tisuće učenika, valja ista-knuti da je više od polovice uče-nika riješilo oko 72 posto testa, što je zadovoljavajuće. Test nisu položila 323 učenika, ocjenu do-bar ostvarilo je 51,6 posto, vrlo dobar 29,9, a odličan njih 4,23 posto. Bez obzira na dvojbe i pi-tanja o dvosmislenosti odgovora, test je bez velikih poteškoća rije-šilo više od dvije trećine učenika, a zanimljivo je da je čak i deset posto najlošijih učenika riješi-lo više od polovice testa. Istina, učenici gimnazija i strukovnih škola su u različitoj poziciji, jer su im i programi različiti pa se to vidi i po nešto slabijem rezultatu, no tih petnaestak postotnih poena zaostajanja u odnosu na gimna-zijalce nisu neka drastična razli-ka. Kad bi imali jednake uvjete, može se pretpostaviti da bi i uče-nici strukovnih škola imali rezul-tat na razini 70 posto riješenosti. Reducirane petice

„Na temelju rezultata naprav-ljene su analize prema županija-ma kako bismo vidjeli razinu po-stignuća i grupiranja oko srednjih rezultata. Dobivena je slika koja nije baš najbolja iako najslabija županija ima prosjek od 64 po-sto, a najbolja oko 71 posto pa tih sedam postotnih poena nisu nešto strašno. No, zabrinjavajuće

je u županijama gdje postoji ve-liki rasap u rasponima kao što je u Ličko-senjskoj, gdje je više od sedam posto raspon, za razliku od recimo karlovačke u kojoj je ve-ćina učenika grupirana u rasponu manjem od dva posto, što govori o tome da svi učenici znaju hr-vatski na gotovo identičnoj razi-ni koja je vrlo visoka. Tu su još mnoge županije u kojima je taj rasap vrlo malen pa i zaključak da su znanja učenika ujednačena na zavidno visokoj razini. Može se onda zaključiti da je poučava-nje u tim županijama na približ-no jednakoj kvalitativnoj razini i da globalno govoreći nije važno u koju se gimnaziju ili strukov-nu školu učenik upisao, jer će u svima dobiti podjednako znanje iz određenog predmeta. Može se zaključiti da u onim sredina-ma gdje je taj raspon značajan postoje određeni problemi u na-stavi, da postoji razlika u kvali-teti poučavanja ne samo na razini

županije nego i unutar pojedine škole“ - ističe Sirovatka. U nekim županijama ozbiljno škripi

Iz takve analize može se vidjeti da je Zadarska županija najslabi-ja sa 64 posto za razliku od onih najboljih koji su iznad 70 posto. Nije to ništa dramatično, ali kad se rezultat razdvoji na strukovne i gimnazije onda se tek vidi pra-va slika, pa u zadarskoj županiji strukovne škole imaju prosječnu riješenost oko 54 posto, a gimna-zije čak 74 posto. I jedne i druge škole su oko svog prosjeka vrlo grupirane, ali je velika razlika, dvadesetpostotna, između njih. To je slika koja upućuje na za-ključak da u nekim županijama treba ozbiljno raditi na podizanju kvalitete nastave i poučavanja. Statistika sama po sebi može biti i dramatična, ali stvari treba pro-matrati u kontekstu i analizirati detalje, no ako se isti ili slični

rezultati ponavljaju i u matemati-ci, i stranim jezicima, onda valja govoriti o ozbiljnom problemu koji treba rješavati. S jedne stra-ne imamo značajan podbačaj, a s druge se može reći da u nekim županijama učenici strukovnih škola postižu čak bolje rezultate nego gimnazijalci. Na temelju egzaktnih pokazatelja u svakoj školi treba napraviti analizu po-stignuća, a škole su dobile sve re-zultate i podatke za svaki razred i svaki predmet, pa i informaciju kakvo je to postignuće u odno-su na program koji poučavaju, u odnosu na njima slične škole i u odnosu na čitavu državu kako bi mogli vidjeti gdje su i što im je činiti ubuduće.

Kad se uspoređuju ocjene iz sva četiri razreda srednje škole i one dobivene na državnoj maturi, vidljivo je da je dvojki podjedna-ko, da je na državnoj maturi dvo-struko više trojki, jednako če-tvorki, ali da je čak pet puta ma-

Prvi puta u povijesti ima-mo jedinstvene podatke o uspješnosti učenika svih

hrvatskih srednjih škola. Ka-zao nam je to prof. dr. sc. Ve-dran Mornar, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, član Povjerenstva za praćenje provedbe državne ma-ture i predsjednik Nacionalno-ga vijeća za visoko obrazova-nje. Objasnio je da se državnom maturom prvi puta standardizi-ranim, jedinstvenim ispitom is-pitalo koliko učenici znaju, pa ih se sada objektivnije može us-porediti na nacionalnoj razini, indirektno ukazati na moguće slabosti obrazovnog sustava te moguća poboljšanja. Mornar smatra da loš rezultat nije uvi-jek posljedica rada škole, već i okruženja, nasljeđa, socio-eko-nomskih faktora.

Što se nakon državne ma-ture saznalo o radu srednjih škola?

Prva provedba državne ma-ture, jasno, neće odmah ništa drastično promijeniti u kvaliteti srednjeg obrazovanja i obra-zovnog sustava općenito, ali će biti dobar poticaj da se krene nabolje. Bilo je puno otpora, ali dobili smo podatke koje smo pretpostavljali i ranije, ali ih ni-smo mogli egzaktno i mjerljivo pokazati, da je, primjerice, koli-čina znanja veća u gimnazijama nego u strukovnim školama. Te škole imaju različitu satnicu, različite obrazovne programe, teško ih je međusobno uspore-đivati, ali ta je razlika ipak pre-više vidljiva.

Je li došlo vrijeme za formi-ranje strukovnih gimnazija?

Prevelika specijalizacija ni na kojoj razini obrazovanja nije dobra. Tržište rada danas je di-namično, mijenja se iz dana u dan, i specijalizirati usko bilo koju struku nije pametno. Ljudi moraju imati široko obrazova-nje, koje bi sigurno bilo šire u strukovnim gimnazijama nego u sadašnjim strukovnim škola-ma. I model obrazovanja treba promijeniti. Danas se obrazov-ne ustanove većinom temelje na prenošenju činjenica uče-nicima i studentima. Smijemo se američkom sustavu, kako njihova djeca ne znaju gdje je Hrvatska. Možda i ne znaju, ali znaju nešto drugo, za njih puno važnije. Više ih se uči razmi-šljati, učiti, prezentirati, pisati, govoriti. Koliko je danas bitno znati činjenice? Sustav treba ići za interakcijom, s tom djecom treba razgovarati, komentirati, poticati ih na kreativno rješava-nje problema. Kod nas prevla-dava ex-katedra podučavanje, koje učenike i studente sigurno neće poticati na kreativnost. Kod obrazovanja kakvome tre-ba težiti troškovi su, naravno, veći i tu leži naš najveći pro-blem. U Državnome proračunu nikad nije osigurano dovoljno financijskih sredstava za obra-zovanje. Moramo odrediti i pri-oritete, ključna znanja, vještine i sposobnosti.

Može li državna matura potpuno zamijeniti prijamne ispite?

Već ih je uspješno zamijeni-la ove godine. Sva su visoka učilišta u Republici Hrvatskoj umjesto prijamnih ispita pri-hvatila rezultate ispita državne

mature. Samo neka visoka uči-lišta još dodatno provjeravaju specifična znanja, vještine i sposobnosti. Dakako, kod ne-kih visokih učilišta još postoji i određeno nepovjerenje, sumnja da isključivo na temelju držav-ne mature neće uspjeti dobiti dobre kandidate. No, kod nas, na FER-u, upisali smo brucoše isključivo prema rezultatima ispita državne mature i ja sam, kao dekan, prezadovoljan time što smo dobili. Kasnimo s maturom i bolonjskim procesom

Gdje se pogriješilo s prvom državnom maturom?

Ovogodišnja provedba uka-zala nam je da je možda bolje ispite državne mature raspore-diti nakon završetka nastavne godine za maturante pa je takav Kalendar polaganja i donesen za ovu školsku godinu. Lanjski je kalendar bio prilagođen potrebi da sve bude dovršeno do počet-ka srpnja, zbog upisa na visoka učilišta. Provođenjem državne mature ove godine željelo se učenike rasteretiti i ostaviti im dovoljno vremena između ispi-ta za pripremu. Bila je to prva godina provedbe jednoga susta-va kakvi su se u zemljama orga-niziranijim od Hrvatske uvodili i usavršavali i desetak godina, tako da uvijek ima mjesta za poboljšanja. No, osobno sam više nego zadovoljan kako je sve prošlo. Mislim da je ovakav sustav upisa na visoka učilišta dobar, učenicima daje i više izbora, pa ako ne ostvare upis na studij prvog izbora, mogu na

Prof. dr. sc. VEDRAN MORNAR, predsjednik Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje

Uvesti malu maturu, racionalizirati studijske programe i ukinuti ljetni upisni rokJesenski upisni rok još postoji, jer visoka učilišta ne us-pijevaju popuniti upisne kvote. Ljetos, na prvom roku, Tehničko veleučilište u Zagrebu jedino je popunilo svo-ju upisnu kvotu. Slijedi ga Zdravstveno veleučilište s popunjenošću od 87 posto, zagrebačko sveučilište s 84, pa zadarsko s 83 posto, dok su neka privatna učilišta popunila tek jedan ili dva posto upisnoga kapaciteta

Goran Sirovatka: Matura je instrument kojim se prvenstveno mjeri uspjeh učenika, koliko su uspješno svladali gradivo i znanje propisano nastavnim planovima i programima

i to je mjereno testovima za koje mislimo da su trenutačno najbolji. Vjerojatno bi mogli biti i bolji, mjeriti i nešto drugo, ali u ovom trenutku testove ne smijemo smatrati instrumentom kojim se mjeri kvaliteta rada učitelja i škole, premda su rezultati indikativni i govore nam puno o obrazovnom sustavu, budući da se testira čitavu generaciju iz tri obvezna predmeta pa je slika prilično jasna

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 17www.skolskenovine.hr

tema broja

nje petica. Dakle, test na maturi je bio nešto stroži u odnosu na njihove ocjene iz srednje škole i matura i distribuciju ocjena sve-de na realnu mjeru koja je vrlo blizu Gaussovoj krivulji.

Na osnovnoj razini ispit iz hr-vatskog jezika pisalo je 14.830

učenika i postignuti je prosjek oko 64 posto, ali nema velike razlike između gimnazija i stru-kovnih škola. Postignuća gimna-zijalaca u svim županijama govo-re da im je taj ispit bio relativno lagan i da su s malo više ambicije mogli bez problema pisati višu

razinu testa na kojemu bi postigli zavidan rezultat. Matematika je pravi bauk!

Osnovna i viša razina ispita iz matematike jako se razlikuju, jer osnovna razina traži malo više od

temeljnih znanja bez kojih nitko ne bi smio završiti srednju školu, uputiti se u život ili poći u dućan. Viša razina ispita je vrlo zahtjev-na i čak je manje od jedne trećine učenika pristupio ispitu iz ma-tematike na toj razini. To može biti zabrinjavajuće, jer učenici su već i prije prijava, a nakon uvi-da u ispitne zadatke na mrežnim stranicama, procijenili da nisu u stanju na zadovoljavajući način riješiti test. Na višoj razini od 9626 pristupnika palo je 799, a više od 48 posto populacije rije-šilo je 50 posto testa. Prosječna riješenost je najniža u Koprivnič-ko-križevačkoj županiji na razini 44 posto, a najviša u Dubrovač-ko-neretvanskoj oko 60 posto. Kad se to raščlani na vrste škola onda u Koprivničkoj strukovne imaju riješenost na razini 30 po-sto, a gimnazije 50 posto što opet ukazuje na veliku razliku u kva-liteti i usvojenosti znanja između strukovnjaka i gimnazijalaca.

U gimnazijama učenici po-stižu za pet, a u strukovnima za oko 9 posto bolje rezultate od učenica, što je možda i razu-mljivo jer učenici u tehničkim školama imaju vrlo zahtjevne programe, a da su učenice iz škola u kojima matematika nije niti toliko zastupljena niti te-melj za njihovo buduće zanima-nje. U mnogim županijama je i raspon postignuća vrlo velik, od deset do čak 70 posto riješenosti i tu se doista ne zna što učenici znaju i što će u pojedinoj ško-li naučiti, ali zasigurno govori o tome da unutar nekih župa-nija ima strukovnih škola koje se međusobno jako razlikuju. Ocjene koje su dobili na ispitu nisu bitno različite od onih koje su imali u četiri razreda srednje škole, jedino je malo više učeni-ka palo ispit, a i značajno manje ih je dobilo ocjenu odličan i sve su ocjene u postocima prilično uravnotežene.

drugi, treći, peti... Zanimljivo je da se više od polovice studena-ta ove godine upisalo na studij svog prvog izbora.

Jesmo li se zaletjeli s držav-nom maturom, kao što neki smatraju da smo nespremni krenuli s uvođenjem bolonj-skog procesa?

Ne shvaćam zašto cijela Hr-vatska govori da smo se zale-tjeli s bolonjskim procesom?! Valjda bi isto govorili i da smo ga uveli 2050. godine. Mnogi bi najradije da se ništa ne događa, da nema promjena, da profesori i dalje predaju kao što su preda-vali 1890. godine, a po moguć-nosti i isto gradivo. Spremni ne bismo bili nikada.Optimalno rasporediti lokacije i termine ispita

Nije li osnovni preduvjet za Bolonju, ali i za svaku refor-mu, više proračunskog novca, kojeg je u stvarnosti za obra-zovanje iz godine u godinu sve manje?

Naravno da novca nema do-voljno, da bi trebalo puno više uložiti u znanost i obrazovanje, ali nije baš sve u novcu. Bolonj-ski proces ne podrazumijeva, kao što to mnogi misle, nasta-vu u malim grupama. On traži kvalitetu, koja bi se u svakome sustavu dala povećati bez dodat-nog novca. I u malim i u velikim grupama može se raditi i dobro i loše. Bolonja traži međusobnu usporedivost, ECTS, traži i da profesor malo razmisli o tome hoće li pred studente staviti hrpu literature, bez da razmisli koli-ko student stvarno treba utroši-ti vremena da svlada određeni predmet. Kod nas te stvari uopće nisu bile mjerene. Ima profesora koji tvrde da se njihovi predmeti ne mogu položiti u ljetnom roku, već tek u kasnu jesen, jer ga se cijelo ljeto mora učiti deset sati dnevno. Koliko bi takav pred-met morao imati ECTS bodova? Ne samo da se nismo zaletjeli, nego smo dvadeset godina pre-kasno ušli i u Bolonju i u držav-nu maturu.

Spomenuli ste početak srp-nja kao krajnji rok za dobi-vanje rezultata zbog ljetnih

upisnih rokova. Može li se tu nešto promijeniti?

Posljednjih tridesetak godina prijamni ispiti na fakultetima započinju u srpnju. Zaborav-lja se pritom činjenicu da se nekad davno, prije tridesetak godina, jedan jedini prijamni ispit održavao početkom rujna i sve je dobro funkcioniralo. U međuvremenu je izmišljen ljetni upisni rok, jer su mladići nakon srednje škole odlazi-li na odsluženje vojnog roka. Danas, iako toga više nema, mi i dalje imamo dva upisna roka.

Zalažete se za ukidanje ljetnog upisnog roka?

Da, iako ima dosta otpora u akademskoj zajednici da se prijamni održava samo u je-senskom roku. Uz ovakav su-stav, kad kandidati mogu birati desetak studija, a ne vidim teh-ničkih prepreka da ih biraju još više, nema razloga za dva upi-sna roka, osim da se neatrak-tivni studiji umjetno popune studentima koji će se sljedeće godine ponovno pokušati upi-sati na studij koji ih zapravo zanima. Takvih je kandidata ove godine bilo šest tisuća!

Premjesti li se državna ma-tura u drugu polovicu lipnja, rezultati će vrlo teško biti obrađeni do ljetnog upisnog roka...

S obzirom na to da polaga-nje ispita državne mature ove školske godine započinje 23. svibnja, kada maturantima za-vrši nastava te će ocjenjivanje ispita koje najdulje traje zapo-četi odmah nakon polaganja, bit će moguće sve obaviti do početka srpnja.

Za vrijeme tih ispita nasta-va se ne smije održavati, pa će opet biti zakinuti učenici prva tri razreda?

I tome se može doskočiti, jer je zapravo jedini problem provođe-nje ispita iz obveznih predmeta - hrvatskog i stranih jezika te ma-tematike. Sve drugo su izborni predmeti, koji bi se racionalnim rasporedom mogli održavati na zajedničkim lokacijama. Zašto maturant iz Druge gimnazije ne bi mogao ispit iz fizike polaga-ti u Petoj gimnaziji ili obratno? Upravo zato bi polaganje ispita državne mature trebalo provoditi na kraju cjelokupne nastavne go-dine, a ljetni upisni rok ukinuti. Jesenski rok mature rezervirati samo za bolesne i one koji su na ljetnome roku pali, a rang liste napraviti nakon svega. Nitko se ne želi upisati na čak 42 studija

Međutim, ključni je problem u tome da dva upisna roka mora-ju postojati jer, primjerice ovog ljeta, 42 studijska programa u prvom roku nije upisao nitko, pa se visoka učilišta nadaju da će ih popuniti na jesenskom roku. Jesu li nam ti studiji stvarno potrebni? Zato, ako je moguće, državnu maturu započeti 15. lipnja, ako nije moguće, onda 15. svibnja. Uostalom, hoće li obrazovni su-stav stvarno toliko patiti ako se nastava u školi jedan dan ne održi kako bi se odradio ispit iz hrvat-skog jezika? A izborne predmete se može optimalno raspodijeliti i sve se može odraditi na vrijeme!

Koliko studijskih programa u Hrvatskoj nikoga ne privlače?

Osim ta 42 studija koje nitko nije upisao, sljedeći 101 popu-njen je s do 10 posto upisne kvo-te, a još 110 s 11 do 30 posto. O ukidanju ili spajanju nekih pro-grama svakako bi trebalo raz-misliti. Podaci iz statistike ljet-nog upisnog roka vrlo su jasni. Najatraktivniji su i dalje studiji zagrebačkog sveučilišta, iako se čak ni ono nije na prvom roku popunilo do kraja već samo s 84 posto. Najbolje je popunjeno Tehničko veleučilište u Zagre-bu, koje je upisnu kvotu od 810 studenata popunilo u ljetnome roku. Slijedi Zdravstveno veleu-čilište u Zagrebu s 87 posto, zatim zagrebačko sveučili-šte, pa zadarsko s 83 po-sto, riječko sa 77 posto, osječko sa 75, Društveno veleučilište u Zagrebu sa 70, splitsko sveučilište sa 69 posto, i tako dalje. Naročito je velika razlika između po-punjenosti javnih i privatnih visokih učilišta, koja su po-punila tek jedan ili dva posto upisnih kapaciteta, što se si-gurno može pripisati modelu financiranja. Tko će platiti 30 tisuća kuna godišnje ako može drugdje stu-dirati potpuno besplat-no?

Treba li ukidati studijske progra-me?

Ne odmah i ne bez analize

stvarnih društvenih potreba. Ne možemo ukinuti neki studijski program samo zbog loših rezul-tata jednog upisnog roka, ali mo-žemo provesti restrukturiranje, reprogramiranje, spajanje progra-ma, fakulteta, katedri, dakle raci-onalizaciju. Neke struke i studije treba jačati, najbolje sustavom stipendija. Polovica hrvatskih studenata i dalje studira društve-ne znanosti dok se mi žalimo da nemamo dovoljno liječnika ili ICT stručnjaka, a ne radimo ništa suštinski da se to promijeni.

Branko NAĐ

Nužno je uvesti malu maturu!Nužno nam je potrebna mala državna matura, na završetku osmog razreda osnov-

ne škole. Trebalo ju je uvesti odavno, ali desetljećima se nije vodilo računa o tome. Ako je preskupo, nije nužno uvoditi sveobuhvatni projekt. Dovoljno je djeci ponuditi kratki jedinstveni ispit općeg znanja, primjerice, neka napišu riječ ćevapčići, neka izračunaju koliko iznosi 15 posto od 50 i neka odgovore kada je okrunjen kralj Tomi-slav. I takvih četrdesetak pitanja s temeljnom matematikom, osnovama pravopisa i općim znanjem koje im je osnovna škola svakako trebala usaditi ne bi previše košta-lo, a već bi ti rezultati stvorili sasvim drukčiju sliku od one koja nam svake godine nudi poplavu odlikaša. Sam ispit bi trebao biti takav da za njega ne treba nikakva dodatna priprema. Osam godina obrazovanja sasvim je dovoljna priprema za to, zar ne?

Prof. dr. sc. VEDRAN MORNAR, predsjednik Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje

Uvesti malu maturu, racionalizirati studijske programe i ukinuti ljetni upisni rok

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno18www.skolskenovine.hr

tema broja

Na osnovnoj razini puno su jednostavniji zadaci i najteži je zadatak postotni račun. Pisalo ih je više od 23 tisuće učenika i prosječna riješenost je 52 posto. No, i tu je razlika između gimna-zijalaca i strukovnjaka gotovo 20 postotnih poena. Osnovna ra-zina matematike je prelagana za gimnazijalce, jer i oni prosječni postižu oko 70 posto uspješno-sti, a strukovnjaci su bez obzira na lakoću bili na četrdesetak po-sto, ali i više. „Kad se pogledaju njihove ocjene iz srednje škole,

onda se vidi da skoro polovica njih sve četiri godine ima dvoj-ku iz matematike i da očito nisu uspješno svladali program pred-meta. I to govori da nije loša ma-tura nego da su njihovo znanje nastavnici u školi ocijenili kao neznanje. Dakle, iz razreda u ra-zred se učenika propušta, bez ob-zira na to što su nastavnici svje-sni da oni ne znaju matematiku. Drugim riječima, generacije su nam matematički neobrazovane i to je zabrinjavajuće“ - zaklju-čuje Sirovatka.

Strani jeziciUčenici su pisali ispite iz en-

gleskog, njemačkog, francuskog i talijanskog. Na osnovnoj i višoj razini engleskog bilo je više od 32.000 pristupnika, na njemač-kom nešto više od četiri tisuće, a ostali jezici su bili zastupljeni s jako malo pristupnika. Na en-gleskom je na višoj razini pisalo oko 16.000 učenika i prosječnu riješenost od gotovo 80 posto postigla je polovica pristupni-ka. U strukovnim školama pro-

sječno postignuće bilo je deset postotnih poena slabije. Kad se gleda distribucija po županija-ma, raspon je od 68 do 80 posto riješenosti i najveće rasipanje oko prosječnog rezultata imaju Vukovarsko-srijemska i Ličko-senjska županija.

„I to nam govori da u tim žu-panijama imamo određenih pro-blema baš kao i u slučaju s hr-vatskim jezikom i matematikom. Kad se rezultat raščlani na vrste škola, onda se može vidjeti da gimnazije u tim dvjema župani-

jama imaju izvrsna postignuća, ali da strukovne škole ozbiljno zaostaju. K tome je još i velika raspršenost oko prosječnog po-stignuća dok je recimo u zagre-bačkim gimnazijama vrlo visoka riješenost i vrlo malo rasipanje, što govori o monolitnom znanju koje učenici u njima dobivaju i upućuje na činjenicu da je doi-sta nevažno koju gimnaziju u Zagrebu učenik pohađa“ - kaže Sirovatka.

Engleski na osnovnoj razini pisalo je više od 15 tisuća uče-nika i postigli su prosječan re-zultat veći od 80 posto. Test je manje zahtjevan, a razlika izme-đu strukovnih škola i gimnazija je opet oko deset postotnih poe-na, a kad se pogleda distribucija po županijama, dobivamo sliku vrlo sličnu onoj na višoj razini u kojoj postoji razlika između strukovnih škola i gimnazija. U distribuciji ocjena na maturi je postignuto više petica nego što ih je bilo tijekom srednjoškolskog obrazovanja, ali to je vjerojatno posljedica procjene učenika koji su se plašili više razine ispita, a onda im je osnovna razina bila vrlo lagana i dobili su i jako do-bre ocjene.

Ako se samo malo vratimo rezultatima učenika na izbornim predmetima, može se zaključiti da je najteži ispit bio iz filozofije, a najlakši iz glazbene umjetnosti što samo govori da nam testovi još uvijek nisu dobro baždareni i zato ih ne treba uspoređivati, ali se vidi da i u izbornim pred-metima postoji značajna razlika između strukovnih škola i gi-mnazija. To je logično, jer izbor-ni predmeti su prilagođeni gi-mnazijskom programu i teško je bilo strukovnjacima nadoknaditi deficite u znanju.Očite razlike između strukovnih škola i gimnazija

Podaci dobiveni na ispitima državne mature, sad je to očito, ukazuju na nešto. Rezultati nam govore o razlikama među župa-nijama pa i između škola unutar jedne županije, što je na neki način i očekivano, pa su razlike između strukovnih škola i gi-mnazija i do dvadeset postotnih poena. Razlike su vidljive i u od-nosu na srednje vrijednosti po-stignuća pa u nekim županijama otkrivamo veliku raspršenost,

Sadašnji dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. Damir Boras sudjelovao je u prvot-nom Nacionalnom povjerenstvu za uvođe-nje državne mature, a sada je i predsjednik Upravnog odbora Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, koji organizira i pro-vodi državnu maturu. Kazao nam je da je ideja državne mature bila upravo vanjsko vrednovanje, da se standardiziranim nacio-nalnim testovima procijeni i ispita kvalite-ta naših srednjih škola.

- S druge strane, na fakultete je uveden bolonjski sustav, koji zahtijeva drugačiji angažman studenata. Aktivan, osviješten, da znaju što žele studirati, kako, i što žele od svog života, aktivni odnos u kojem bi svaki student trebao usmjeravati svoje obrazovanje i birati predmete, osim jezgre-nih, koje će polagati. To traži određenu zre-lost i svijest o tome što se želi studirati. Sve te sposobnosti kritičkog razmišljanja mlada bi osoba trebala steći u srednjoj školi, koja ne bi trebala biti samo mjesto upijanja pu-kih činjenica i akademskog znanja. Mogu reći da srednje škole, naročito gimnazije, daju određeni kvantum znanja, ali ne daju dodatni element koji bi omogućio da dje-ca samostalno odlučuju o svom životu. Na fakultetima brucoše moramo poučavati onome što bismo očekivali da su usvojili u srednjoj školi, govori Boras.

Visokoškolske ustanove, pa i Filozofski fakultet, na inicijativu MZOŠ-a prihvatile su rezultate državne mature kao standardni ulaz u klasifikacijske postupke.

- Prihvatili smo testove iz pojedinih jezi-ka, nekih drugih predmeta, čak i matema-tiku, iz predmeta koji omogućuju da vidi-mo jesu li potencijalni studenti dovoljno akademski spremni za studiranje na Filo-

zofskom fakultetu. Međutim, naš prijamni ispit se oduvijek sastojao od ispita znanja i ispita sposobnosti. I ovaj smo puta pro-veli samo taj ispit sposobnosti, testiranje zaključivanja i inteligentnih promišljanja, u kojem se vidi kako naši kandidati barata-ju zaključivanjem na verbalnoj, grafičkoj, optičkoj razini, itd. Test je s 30 posto udje-la utjecao na konačne rezultate prijamnih ispita. U strukturi našega klasifikacijskog postupka, dakle, nije ništa promijenjeno, osim što smo s punim povjerenjem prihva-tili rezultate iz znanja koje je iznjedrila dr-žavna matura.

Nakon kompletne analize, ali i završnog

uspjeha studenata na prvoj, pa možda i dru-goj godini vidjet će se je li to dodatno testi-ranje bilo potrebno i dobro izvedeno.

- Naš dodatni ispit nije se poklapao s državnom maturom, i s te je strane oprav-dan. Naravno, očekujemo da će za neko-liko godina korelacija između našeg testa i testova državne mature biti stopostotna, pa onda više neće biti potrebe za dodatno testiranje prilikom upisivanja na Filozofski fakultet. Morate razumjeti da je ovo bila prva godina, i za državnu maturu i za fa-kultete, koji su se suočavali s njezinim re-zultatima. I zato nije sve prošlo savršeno. Iz nekih škola imam povratnu informaciju da su ispiti iz nekih predmeta bili iznimno teški, a iz drugih prelagani, govori Boras i zaključuje:

- Iskustvo i godine provođenja dovesti će do toga da nakon državne mature stvari budu jednostavne, kao što je to u inozem-stvu. Naš ispit sposobnosti izrađen je cilja-no za Filozofski fakultet, za potrebe naših kolegija, i ne znam bi li se mogao primi-jeniti i na druge fakultete. No, cilj jest da kroz godine sklop svih testova državne ma-ture bude toliko kvalitetan da svako poje-dinačno i dodatno testiranje bude potpuno nepotrebno. (B. N.)

Prof. dr. DAMIR BORAS, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Svima je cilj da državna matura zamijeni prijamne ispite

Podržavam ideju da se studenti raspodjeljuju na državnoj razini, jer

je to puno bolja solucija, neće više biti prijavljivanja na fakultete, dodatnih ispita, i kao informatičar smatram da će to biti veliki napredak. Ali tome mora prethoditi unapređivanje testova državne mature, koji će pokazati, a za to treba vremena, da su sva dodatna ispitivanja nepotrebna

Distribucija riješenosti ispita pokazuje da je u nekim gradovima i županijama ne samo visok prosjek nego i visoka koncentracija postignuća, dok je u drugim izražena velika raspršenost. Kod prvih to govori da većina učenika ima podjednako visoko kvalitetno znanje što znači da su i sve škole kvalitetne i da je svejedno u koju se školu u gradu učenik upisuje. Kod drugih, gdje je raspršenost izrazito velika ne može se zaključiti gotovo ništa i sve se pretvara u lutriju

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 19www.skolskenovine.hr

tema broja

a u nekima je ta koncentracija izrazito visoka upravo oko sred-njih vrijednosti, što govori da je većina učenika usvojila gradivo i da imaju podjednaku razinu zna-nja, dok su u nekim županijama u svim predmetima postignu-ća niža, raspršenost prevelika, nema koncentracije kvalitete što može biti indikacija da se u ško-lama različito radi. I ne samo to, nego da ni roditelji ni učenici ne znaju u koju bi se školu upisali, jer nitko ne zna kakvi će rezultati na kraju školovanja biti. S druge, pak, strane i da ima županija ili gradova u kojima su postignuća ujednačena pa je sasvim sve-jedno u koju će se gimnaziju ili strukovnu školu dijete upisati.

„Opasno je za sustav kad postoje bitne razlike u posti-gnućima učenika unutar škole i između škola. Dobro je imati ujednačene rezultate pa čak i ako je loš rezultat, jer ćemo znati da nešto treba mijenjati. No, ako je rezultat raspršen onda to nije mjera kvalitete ni programa niti škole i ne mora značiti da škola loše radi. Naime, često griješimo misleći da je škola univerzalna ustanova koja od nekog tko ne zna čini nekoga tko zna i da se samo zahvaljujući nastavniku i opremi u školi mogu očekivati sjajni rezultati. Međutim, škola nije tvornica, jer ona ne proizvo-di znanje već je posrednik koji omogućava učeniku da znanje dobije. No, najprije učenik to mora htjeti i ključna je njegova

želja i motivacija, jer ako toga nema možemo nastavu izvoditi u najopremljenijim učionicama i laboratorijima, a rezultati će i dalje biti mizerni. I ne možemo reći da je loš rezultat posljedi-ca toga što škole nisu napravile svoj posao nego je to samo mjera kako su se učenici na testu po-našali.Mnogi čimbenici utječu na rezultate

Naravno, treba analizirati za-što su postigli bolji ili lošiji re-zultat. Često zaboravljamo da je srednja škola samo dio obrazov-nog sustava i matura je mjerenje onoga što je učenik usvojio ili naučio od prvog razreda osnov-ne do danas. Ili u tome nije us-pio. A u tome ga je mogla spri-ječiti i obiteljska situaciju u ko-joj su možda roditelji ostali bez posla, ili je putovao svo vrijeme u školu, ili nastava u školi nije bila stručno pokrivena na nekom od ključnih predmeta. Jako je puno čimbenika koji utječu na postignuća učenika i sve ih tre-ba ozbiljno uzeti u razmatranje. Postignuća na državnoj maturi mogu biti upozorenje i vlasti, kako lokalnoj tako i državnoj, da se pobrinu da ekipiranost i stručna pokrivenost nastave bude maksimalna, da imaju stal-no zaposlene nastavnike barem u ključnim predmetima, da učenici mogu doći do škole i boraviti u njihovim prostorima, te da budu motivirani za učenje. U tom

smislu ni državna matura nije nikakav čarobni štapić. Prije bi mogla biti toplomjer koji će ne-što izmjeriti i ako je temperatura povišena to može biti prehlada, ali isto tako i vrlo teška bolest. Neko i takvu dijagnozu treba po-staviti i reći što treba učiniti da bolesnik ozdravi i da mu bude bolje“ - ističe Sirovatka.

Treba reći da motivacija učeni-ka u posljednje vrijeme sve više ovisi i o vrijednosnom sustavu, a čini se da je u nas puno više u modi biti slavan, popularan, poznat, biti viđen u medijima bez obzira na to kojim povodom nego napredovati u životu na temelju svoga znanja, sposob-nosti, umijeća, kompetencija. Takve vrijednosti nisu poželjni obrazac niti ponašanja niti života i nažalost to ne može ispraviti ni državna matura. To se ne može promijeniti sve dok obrazovanje bude doživljavano kao nepotre-ban trošak i kamen oko vrata ovom napaćenom narodu.

„U svakom slučaju rezultati državne mature ne bi trebali biti mjerilo kvalitete rada nastavnika u pojedinoj školi, ali jesu mjera za to kakvo su učenici postigli znanje i iz te spoznaje nastavnici i škola moraju i mogu zajedno sa svim službama izvući pouke, raz-mišljajući o tome što bi se moglo napraviti da se stanje popravi te nešto početi raditi i mijenjati. Jednako tako može se zaključiti da imamo ozbiljnih problema u poučavanju matematike ne samo u ranom, početnom učenju nego i na srednjoškolskoj razini i da tu nešto bitno treba promijeniti“ - zaključuje Sirovatka. Promijenjen kalendar

Uvijek, a pogotovo sada ak-tualno je pitanje hoće li se ne-što mijenjati u državnoj maturi. Prema riječima Gorana Sirovat-ke, kalendar za sljedeću godinu već je objavljen i napravljen je tako da se najveći dio ispita piše nakon završetka nastavne godine za četvrte razrede sred-njih škola, dakle od 22. svibnja do početka lipnja. Ovogodišnji ispiti su bili razvučeni i zbog toga je bilo prigovora, ali ško-lama je to olakšalo rad i moglo se održavati redovnu nastavu. Sad će se u nezgodnu situaciju dovesti škole, jer je to razdoblje kada se održavaju posljednja tri tjedna nastave za ostale učenike i na neki se način blokira nasta-va u vrijeme održavanja ispita. Bit će teškoća posebno u ško-lama koje rade u dvije smjene

pa će vjerojatno biti prigovora i prijedloga da se svi ispiti odr-žavaju tek kad završi nastavna godina za sve učenike. To je tehnički teško izvedivo, jer po-četkom srpnja već i fakulteti očekuju da imaju rezultate zbog upisa na studije. Nastavnici u školama trebaju iskoristiti go-dišnji odmor, jer je ljeto jedino razdoblje u kojemu ga mogu koristiti, a osim toga krajem lipnja se održavaju sjednice, ispisuju svjedodžbe, odrađuju se upisi u prvi razred. I dosta je ograničavajućih faktora.

„Valjalo bi razmišljati i o ra-cionalizaciji polaganja ispita iz izbornih predmeta, jer ove je godine bilo puno učenika koji su prijavili čak i sedamnaest iz-bornih predmeta, misleći da će ih polagati samo zato što im je to zabavno, a događalo se da ne izađu na njih što je neozbiljno, jer ispite je trebalo pripremiti, organizirati dežurstva i sve osta-lo. Pokazalo se to i na jesenskom roku za polaganje državne ma-ture na koji gotovo 40 posto od prijavljenih kandidata nije pri-stupilo ispitima i time je stvoren trošak koji je nenaplativ.

Uz dogovor sa školama poku-šat ćemo napraviti takav raspored dežurstava pa da škole razmje-njuju djelatnike i da u nadzoru bude po jedan djelatnik iz škole u kojoj se piše i jedan iz susjed-ne. Treba vjerovati nastavnicima koje se angažira u nadzoru, ali i učenicima, jer nadzorom se ne može doskočiti nečijoj vještini prepisivanja. Valja vjerovati da će i učenici odustati od toga kad shvate da se pisanjem državne mature bore za vlastitu pozici-ju, da si otvaraju mogućnost za upisivanje željenog studijskog programa te da bilo kakvo pre-pisivanje šteti i njima samima“ - ističe Sirovatka.

Hoće li se zbog racionalizacije ispiti provoditi na manjem broju mjesta, a ne kao do sada za po nekoliko učenika u svakoj školi veliko je pitanje. S jedne strane roditelji očekuju da njihovo di-jete piše ispite u školi u kojoj su četiri godine pohađali nastavu. S druge strane i učenici se ugod-nije osjećaju u svojoj školi nego u nekom nepoznatom prostoru druge škole u kojoj bi eventu-alno zbog takve racionalizacije trebali pisati ispit. Ne bismo že-ljeli državnu maturu pretvoriti u prijamni ispit koji svi pišu u ne-koj velikoj dvorani i posve nepo-znatim uvjetima.

Prigovori i propustiBilo je ljetos prigovora i pro-

pusta pa čak i jedan upravni spor protiv Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje koji su pokrenule dvije učenice koje su udaljene s ispita, što je regulira-no i pravilnikom, nakon što su višekratno upozoravane zbog dogovaranja i prepisivanja.

„Vrlo je jasna poruka da je do-šaptavanje, prepisivanje, dogo-varanje nelegalno i da se ni ubu-duće neće tolerirati. Bilo je uda-ljavanja učenika s ispita, jer su koristili mobilni telefon umjesto kalkulatora, jer su se dopisivali preko SMS-a, a bilo je prigovo-ra jer ove godine nismo koristi-li mogućnost da se učenicima koji ne mogu pristupiti ispitima ocjena zaključuje na temelju prethodnih ocjena, budući da je i u javnosti bilo dosta sumnji ve-zanih za zlouporabu liječničkih ispričnica i njihovu neautentič-nost. Bilo je i medicinski doista opravdanih slučajeva i stav je i preporuka Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje da pristu-pnici polažu maturu u jesenskom roku i ako su njihovi rezultati bo-lji od onih koji su bili najslabiji u ljetnom roku te ako na fakulte-tu ima mjesta da im se omogući upis i vjerujem da će takvi učeni-ci kojih je gotovo osamsto moći upisati željeni fakultet.

Prema povratnim informa-cijama od učenika, možemo reći da su i učenici zadovoljni, s mnogih fakulteta kažu da su ove godine upisali kvalitetnije kandidate, one koji su isključivo željeli studirati određeni studij i koji su i na državnoj maturi po-stigli zavidne rezultate. Matura je kvalitetno bitan pomak, to je sustav koji na temelju objektiv-nih parametara verificira i mjeri postignuća svakog pojedinca na kraju srednjoškolskog obrazova-nja te daje ocjenu prema kojoj si učenik sam može odrediti mjesto na skali. No, maturu ne treba mi-stificirati i misliti da škola treba učenike pripremati samo za po-laganje ispita državne mature. Učenici moraju ovladati sve-ukupnim znanjem propisanim programima, a škola mora biti priprema za život, za posao, ni-kako samo za polaganje državne mature. Ispitne kataloge nećemo mijenjati, iz hrvatskog će ostati ista književna djela kao i ove go-dine i učenici se mogu slobodno pripremati za ispite prema posto-jećim katalozima“ - zaključio je Goran Sirovatka.

Često griješimo misleći da je škola univerzalna ustanova koja od nekog tko ne zna čini nekoga tko zna i da se samo zahvaljujući nastavniku i opremi u školi mogu očekivati sjajni rezultati. Međutim, škola nije tvornica, jer ona ne proizvodi znanje već je posrednik koji omogućava učeniku da znanje dobije. No, najprije učenik to mora htjeti i ključna je njegova želja i motivacija, jer ako toga nema možemo nastavu izvoditi u najopremljenijim učionicama i laboratorijima, a rezultati će i dalje biti mizerni

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno20www.skolskenovine.hr

U Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u Zadru trenutačno se obrazu-

je 383 učenika, kroz program medicinskih sestara odnosno medicinskih tehničara, zatim fizioterapeutskih tehničara, far-maceutskih tehničara i zdrav-stveno-laboratorijskih tehniča-ra. Od jeseni je uveden i novi program sanitarnog tehničara. Ukupno su zaposlena 44 djelat-nika, od čega deset administra-tivno-stručno-tehničkog osoblja te 34 nastavnika.

Škola je u sadašnju zgradu, smještenu unutar kompleksa bivše vojarne, preselila 1997. godine. Prostorno ipak nisu za-dovoljni, budući da još rade po-dosta skučeno i u dvije smjene. Dakako, promišlja se o prese-ljenju ili proširenju, kako bi se prešlo u jednosmjenski rad.

Ravnatelj Davor Vidaković govori nam kako su učenici po znanju jako dobri. Poglavito jer se radi o strukovnoj školi, u koju ipak ne idu baš odlika-ši iz osnovne škole. A mnogo njih, gotovo polovica nastavlja

školovanje na fakultetima. I to ne samo u zdravstvenoj struci, nego i na raznim drugim studi-jima. Slikovito, od prošle gene-racije medicinskih sestara tri su učenice bez problema upisale medicinski fakultet, što je izni-man uspjeh.

- Iako se radi u strukovnoj školi pa bi bilo logično da se učenike usmjerava samo u stru-ci, mi nastojimo kod njih ispro-vocirati usađeni talent. Kroz spektar brojnih izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Otkri-veni talent svi skupa usmjerava-mo i podržavamo. Ako se netko školuje u struci, npr. farmaceu-ta ili fizioterapeuta, ne mora to nužno raditi i u daljnjem životu. Zašto bi neka djevojka bila me-dicinska sestra, ako je iznimno nadarena za pjevanje, smatra ravnatelj Vidaković.Dio globalnog obrazovnog sustava

Govori nam da je vrlo zado-voljan osnivačima, Zadarskom županijom, koju doživljava kao vodeću po odnosu prema

školstvu. Zasad svaki učionički prostor ima internet, LCD-pro-jektor, platno, škola je nabavila i nekoliko pametnih ploča. Fizi-oterapeuti imaju posebno ure-đene kabinete, kao i medicinske sestre, laboranti također imaju svoje specijalizirane laborato-rije.

Posebnost škole su interni, lo-kalni i međunarodni projekti, i po tome smo među najaktivniji-ma u zemlji, ističe Vidaković.

- Odavno smo shvatili da je školstvo ustvari dio globalnog sustava. Relativno rano smo se otvarali prema svijetu, pre-ma Europi posebno. Na čitav niz načina smo umreženi, od UNESCO-ova projekta SEMEP Zaštita Jadranskog mora, Euro-pe u školi, itd. Generalno smo se koncentrirali na projekte, od-nosno izvannastavne i izvanš-kolske aktivnosti. Među broj-nim projektima koje je škola pokrenula naročito smo ponosni na obrazovni portal RivaOn, je-dan od dva hrvatska portala koji traju više od deset godina s više od 170 tisuća posjeta godišnje. Drugi važan projekt je E-medi-ca, portal vezan izravno uz stru-kovno obrazovanje. Zamišljen kao projekt koji će interaktivno povezati hrvatske zdravstvene škole, odvija se kroz razmjenu učenika i projekata te videokon-ferencija, s najnovijim dosti-gnućima u zdravstvenoj struci.

Trenutačno je osam hrvat-skih zdravstvenih škola opre-

Unatoč nedostatku prostora, ova škola spada među najopremljenije strukovne škole u Hrvatskoj, ponajprije u vidu in-formatičke tehnologije. Pokrenuli su pro-jekt E-medica, koji interaktivno povezuje hrvatske zdravstvene škole, odvija se kroz razmjenu učenika i projekata te interna-cionalnih videokonferencija, s najnovijim dostignućima u zdravstvenoj struci. Vrhunac svega bila je videokonferencijska operacija s odjela ginekologije

Fantastično kori štenje tehnologije u nastavi

Međunarodne videokonferencije oplemenjuju nastavni proces

Otkrivanje zelene zastaveDonata

Promocija maturanata ispred crkve Sv. Donata

Ravnatelj Davor Vidaković: „Imamo poseban odnos prema trudnicama, maloljetničkoj trudnoći. Jer, to se događa, pred time ne treba bježati. Naša škola ima jasno izgrađen stav po tom pitanju. Dakle, osim što se učenici izlazi u susret s adap-tacijom vježbi, nastave, da lakše rješava školske obveze, prili-kom poroda joj škola dodjeljuje simboličnu pomoć u iznosu od dvije tisuće kuna, dok učenici iz razreda također skupe novac i obično kupe dječja kolica. To, dakako, ne znači da ovdje pro-vodimo demografsku ili populacijsku politiku, daleko od toga. No, kada se trudnoća dogodi, škola postupa humano, prijatelj-ski, kao da se to dogodilo unutar obitelji. Mislim da smo po tome vjerojatno jedinstveni u cijeloj zemlji!“

reportaæa

190 GODINA

MEDIcINSKE ŠKOLE

ANTE KUZMANIĆA

ZADAR

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 21www.skolskenovine.hr

mljeno videokonferencijskom opremom, pa se te konferencije događaju gotovo svakodnevno. Vrhunac svega je videokonfe-rencijska operacija, što je zasad napravljeno s odjela ginekolo-gije. Takve konferencije imaju i međunarodni karakter te su dosad spajani sa Zdravstvenom in kozmetičkom šolom u Mari-boru te sa Zdravstvenom šolom u Ljubljani. A rađen je i prijenos za Medicinski fakultet u Mo-staru. Zadarskoj školi dolaze i brojni zahtjevi iz zemalja Eu-ropske unije, Francuske, Belgi-je, Litve...

- Već godinama sudjelujemo na megavideokonferencije na kojima zna istodobno biti umre-ženo i po dvjestotinjak škola iz cijeloga svijeta, različitih vre-menskih zona, meridijana, para-lela. Imali smo i dva predavanje prof. dr. Phillipa Silversteina, jednog od najvećih svjetskih

stručnjaka za HIV i AIDS iz St. Joseph’s Medical Centera, koji se nalazi u Pennsylvaniji u SAD-u, što je svakako poseban događaj za našu školu i našu struku, s ponosom prepričava Vidaković.

Učenje nije mučenje!U projektu Međunarodne eko-

loške škole sudjeluju od 1998. godine, 2002. godine su stekli status Međunarodne ekoškole, a sada je stečen i srebrni status. Ekoškola ne obuhvaća samo čišćenje okoliša, dakako. To je prije svega edukacija odnosno stvaranje odnosa prema prirodi, načina života. Učenici i djelat-nici su kroz niz godina podigli i svoju i svijest okoline. Stvorene su pozitivne ekološke navike, a sam projekt je inkorporiran u većinu odgojno-obrazovnih po-dručja.

Mnogo učenika sudjeluje u informatičkim tehnologijama, humanitarnom i volonterskom radu, po čemu je ova škola ta-kođer prepoznatljiva u Hrvat-skoj.

- Među prvi medicinskim ško-lama u zemlji smo otvorili vrata i izašli pred javnost, mjerili tlak, mjerili šećer, pružali prvu po-moć. Oblik je to suradnje s gra-đanima koji je definitivno pro-movirao našu školu. Uspostavili smo izravan kontakt s javnosti, pa onda i s našim potencijalnim budući učenicima. Posjećujemo čak i komune u kojima se liječe ovisnici i na taj način djelujemo volonterski i humanitarno.

Kroz čitav niz projekata se učenici afirmiraju, dobivaju i konkretnu pomoć. Jer, škola potiče kreativnost na svakoj razini, u struci ili izvan nje.

Podržavaju sportaše kupnjom sportskim kompleta, umjetnike, nagrađuju najbolje. Svake go-dine troje učenika šalju u Rim na blagdan Cvjetnice, na Vis, angažirani su i u Parlamentu mladih, odlaze na brojna druga putovanja. Kada se sve to skupa zbroji, ispada da se od 383 uče-nika svatko u ovoj školi nečime bavi.

Pomalo neuobičajeno za stru-kovne škole, bave se i izdavaš-tvom, pa je tiskano niz izdanja, zbirki poezija ili kratkih priča, i svojih učenika i učenika drugih škola. Školski list Elija bio je, pak, godinama najbolji na naci-onalnoj razini.

Zbog svega je toga suradnja s roditeljima na iznimnoj razi-ni, koji su prezadovoljni što im djeca obrazovanje sreću u tako naprednoj, motivirajućoj i kva-litetnoj sredini. Kompanije daruju opremu

- Dijete se ovdje ne osjeća kao broj, nego kao subjekt. Na-stavnik i učenik su partneri. A škola je samo servis. To je ide-ološki odnos, geslo cijele škole, zbog čega onda postižemo izni-mne i prepoznatljive rezultate, zaključuje Vidaković i dodaje da zahvaljujući postignućima škole imaju niz partnera koji opremaju školu. Zbog toga nisu u nezahvalnoj poziciji da se moraju grepsti za novac od države.

- Došli smo u poziciju da se mnoge hrvatske, ali i multinaci-

onalne kompanije same guraju i školi nude svoju opremu. Kada dobijemo širi prostor od ovih 2200 četvornih metara, onda ćemo se tek razmahati s kabi-netima.

Sve što smo vidjeli i čuli u Medicinskoj školi Ante Kuzma-nića u Zadru uvjerilo nas je da su ovdje nastavnici briljantni, učenici izvanredni, postignuta je suradnička atmosfera puna međusobnog uvažavanja. Ško-la je to koja je na tragu suvre-menih teorija škole bez prisile, Učenje nije mučenje interna je filozofija škole.

- Naši su učenici ionako pritisnuti, zašto da stvarano dodatnu napetost i pritisak? Ujutro na nastavi, popodne na vježbama ili obrnuto, prak-tično su angažirani čitav dan. Pribrojite li tome izvannastav-ne i izvanškolske aktivnosti, brojne projekte, stvarno su ra-zapeti čitav dan. Bez ovakve obiteljske atmosfere ne bi bilo rezultata. Puni smo međusob-nog povjerenja, ništa ne stav-ljamo pod ključ, ništa i nitko nije nedostupan. Nema straha, nema grča! Poznati smo i po prisnom ugođaju među samim nastavnicima. Česti su izleti, druženja, susreti, prijateljske razmjene s drugim školama. Obilježavanje rođenja djece, krštenja, diplomiranje naših učenika, što sve stvara dobru atmosferu i dodatno zajedniš-tvo.

Branko NAĐ

Fantastično kori štenje tehnologije u nastavi

Učenici često građanima mjere tlak i šećer

Fizioterapeuti tijekom prakse

Edin Kadić profesor je hrvatskog, ali i glavni administrator odnosno promicatelj upotrebe novih tehnologija u školi: „Cilj je otprije deset, petnaest godina bio opremiti školu tehnološ-ki, da profesori razbiju strah, počnu tehnologiju koristiti i da ona zaista ima smisla u nastavi. Pokrenut je projekt Web kao sredstvo poticanja uporabe IC tehnologija, zatim izrada inter-netskih stranica u školi, s posebnom motivacijom profesora da sami sudjeluju u tome. S brojnim fotografijama iz života škole ta je stranica zaživjela i za sobom povukla brojne radio-nice i više korisnika. Najveći je doseg to što je stvorena škol-ska mreža. Svi profesori u svim učionicama imaju apsolutno istovjetne uvjete rada. Računalo koje je spojeno na server, platno, LCD-projektor, a uskoro će materijale moći pripremati kod kuće i staviti ih na školski server. I tehnologija danas više nije bauk, nego rado korišteno pomagalo u nastavi.“

reportaæa

crtice iz povijestiNakon što austro-ugarski car Franjo I. 1820. godine pot-

pisuje odluke o osnivanju Primaljske škole u Zadru, ona s radom počinje godinu dana kasnije. Riječ je, dakle, o naj-starijoj zdravstvenoj škola u Republici Hrvatskoj. Primaljska škola radi u kontinuitetu do talijanske okupacije Zadra, kraja Prvoga svjetskog rata i bila je zatvorena od 1918. do 1948., kada je ponovo obnovljena kao Primaljska škola. Desetak godina kasnije započela je s radom i Škola za medicinske sestre, programi su tijekom godina proširivani, pa je došlo do spajanja dviju škola 1977. godine. Osim stalnoga četve-rogodišnjeg školovanja medicinskih sestara periodično se obrazuju primalje, zdravstveno-laboratorijski tehničari, fizio-terapeuti, farmaceutski tehničari i maseri.

Godine 1987. nastaje Centar za odgoj i usmjereno obra-zovanje u zdravstvu i osobnim uslugama, a 1992. škola odlukom Skupštine Općine Zadar dobiva današnji naziv - Medicinska škola Ante Kuzmanića, Zadar. Kuzmanić je bio poznati liječnik, istaknuti narodni preporoditelj, nacionalni djelatnik i narodni prosvjetitelj, koji je, među ostalim, 1875. godine napisao i prvi priručnik za primalje na hrvatskom jezi-ku Šestdeset učenjah za primalje iz primaljstva.

Uređivanje školskog okoliša

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno22www.skolskenovine.hr

MURSKO SREDIŠĆE Stručno vijeće defek-tologa Međimurske i Varaždinske županije održano je u Osnovnoj školi u Murskom Središću, a zbog zanimljivosti, međužupanijskom skupu pridružili su se i neki učitelji iz škole domaćina. Na skupu je gostovao i poznati europski euritmist i učitelj Waldorfske škole Svetog Jurja iz Zagreba Alen Guca. Upoznao je sudionike s temeljnim zasadama Waldorfske škole, koju je 1919. utemeljio pedagog i znan-stvenik Rudolf Steiner, rođen u nas u Donjem Kraljevcu. Alen Guca govorio je sudionicima s osnovnim elementima euritmije, jezika pokreta, koji omogućuje da emocije i raz-mišljanja izrazimo pokretom. Euritmiju je također izmislio Rudolf Steiner. Iako je bilo naporno, jer je skup trajao više od šest sati, svi su sudionici bili oduševljeni onime što su čuli i saznali. Skup su organizirale voditeljice Međužupanijskoga stručnog vijeća defektologa Olivera Potočnik i Vanja Bojanić. Ravnateljica Marija Trstenjak dogovorila je sljedeći susret s Alenom Gucom za 28. rujna 2010. (O. P., M. Ž.)

BAKAR Glazbeni festival djece i mladih Astra 2010. održan je u Bakru sedmi put u sklopu Margaretinog ljeta 2010. Na lijepo uređenom prostoru Žalu ribara oku-pili su se mladi s područja Rijeke i susjednih mjesta. Mali izvođači interpretirali su po slobodnom izboru skladbe domaćih i stranih autora suvremene glazbe. Pred punim gledalištem nastupila su 22 izvođača. Svakom se pružila prilika da pokaže svoje umijeće i sposobnosti. Razdragana publika podržavala je pljeskom i ohrabrivala mlade izvo-đače i tako pridonijela ugodnoj festivalskoj atmosferi u bogatom kulturnom, zabavnom i sportskom Margaretinom ljetu. (Ivan Šamanić)

DONJA VOĆA Obnovljena škola Tijekom ljetnih praznika konačno se ostvarila dugogodišnja inicija-tiva ravnateljice Osnovne škole Andrije Kačića Miošića i Školskog odbora vezana za zamjenu stolarskih dijelova školske zgrade u Donjoj Voći. Naime, škola je građena 1962. te su prozori na sjevernom dijelu zgrade zamijenjeni prije nekoliko godina kao i ulazna vrata. Ove godine zami-jenjeni su prozori na cijeloj školi. Na natječaj se javilo nekoliko tvrtki, a u postupku javne nabave izabran je Marlex iz Varaždina, dok je završnu obradu špaleta te liči-lačke radove izvela tvrtka MMS iz Donje Voće. Županija varaždinska osigurala je za tu namjenu 250.000 kuna, a cjelokupni su radovi iznosili 283.000 kuna. Budući da škola djeluje u Donjoj Voći i područni odjel u Gornjoj Voći, u održavanje dva tako velika i poprilično stara objekta potrebno je uložiti značajna sredstva. Općina Donja Voća nije se mogla zbog skromnosti svojega proračuna uključiti u taj projekt. Školski odbor i ravnateljica zadovoljni su izvedenim radovima, a učenici s nestrpljenjem očekuju sezonu grijanja u kojoj više neće drhtati od hladnoće u svojim učionicama. (Biljana Jurić)

HRELJIN Festival dječjih vrtića održan je na igralištu Nogometnog kluba Naprijed u Hreljinu i na tom županijskom natjecanju sudjelovalo je 560 djece iz 15 dječjih vrtića iz Bakra, Cresa, Čavla, Čabra, Novog Vinodolskog, Jelenja, Delnica, Krka, Matulja, Opatije, Kraljevice, Raba, Crikvenice, Rijeke i Kostrene. Prije početka natjecanja održan je mimohod natjecateljskih ekipa, zatim je podignuta olimpijska zastava uz intoniranje hrvatske himne, paljenje olimpijske vatre te uz pozdravne govore dobrodošlice bakarskoga gradonačelnika Tomislava Klarića i ravnateljice Dječjeg vrtića Bakar Ksenije Tomac. Festival je svečano otvorila dožupanica Nada Turina-Đurić. Djeca predškolske dobi natjecala su se u trčanju na 50 metara, štafeti 4x25 metara, bacanju loptice, skoku udalj te malom nogometu. Višesatno natjecanje pratili su odgojitelji, roditelji i članovi šire obitelji te brojni mještani koji su zdušno bodrili svoje favorite. Najuspješniji bili su polaznici vrtićâ iz Opatije, Krka i Crikvenice. Natjecanje su organizirali županijska Zajednica sportova i Dječji vrtić Bakra uz svestranu pomoć NK Naprijed iz Hreljina te Vatrogasne zajednice Bakar - Kostrena. Nakon završetka natjecanja, uslijedio je zabavni program te dodjela meda-lja, diploma i pehara. (I. Š.)

UKRATKOVrijedne zbirke učila iz 19. stoljeća te kn-jige tiskane prije četiri stoljeća sad su na-dohvat učenicima i svim zainteresiranim građanima

Već samim time što je ovo jedini školski muzej u nekoj školi neprocjenjiva je vrijed-

nost. I druge škole imaju vrijedne zbirke, ali ovako bogatih vjerujem da nema. Osim toga, ovo je i jedi-na škola koja je planirala prostor za depoe, odnosno čuvaonice muzej-ske građe. Sve je to neprocjenjivo blago - istaknula je viša muzejska savjetnica u Hrvatskom školskom muzeju Elizabeta Serdar na otvara-nju muzeja u požeškoj gimnaziji.

Ideja o osnivanju školskog muze-ja nastala je prije deset godina kada je požeška gimnazija slavila tri sto-ljeća postojanja. Tada su na poziv gimnazijskoga ravnatelja Pavla Bu-cića u školu došle muzejske savjet-nice Vesna Rapo i Elizabeta Serdar i napravile prigodnu izložbu starih učila te najavile uređenje zbirki koje su sada smještene u novi pro-stor. Ono što su zatekle oduševilo ih je te su predložile da bi bilo bolje da sve to ostane i dalje u Požegi, ali da se za to napravi odgovarajući pro-stor, što je ravnatelj i prihvatio.

Tako se sada u prelijepoj novoj školskoj zgradi nalazi i muzejski prostor u kojem se, osim vrijednih zbirki učila iz 19. stoljeća za fiziku, biologiju, kemiju i astronomiju, čuva i oko 10.000 starih knjiga koje su proglašene i pokretnim spomenikom kulture, a smještene su u izvorne vi-trine. Najstarije su iz 16. stoljeća, iz vremena početaka djelovanja gimna-

zije. Tu se nalazi i školsko zvono iz 1877. koje je donedavno bilo u upo-rabi, a odljev se čuva i u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu.

- Osobito je tu vrijedna zbirka koju je krajem 19. stoljeća naba-vio hrvatski fizičar Oton Kučera. Bila je to u ono vrijeme najbolja zbirka u ovom dijelu Habsburške Monarhije. Kučera je uredio i fizi-kalni kabinet s nastavnim učilima iz područja akustike, optike, kalo-rike, mehanike, elektriciteta i ma-gnetizma. Upravo ga je zbog toga kabineta tadašnji ministar prosvjete Isidor Kršnjavi pozvao u Zagreb da i u gornjogradskoj gimnaziji uredi fizikalni kabinet. Sačuvan je i stari teleskop kojim je Kučera promatrao zvijezde na priručnoj astronomskoj promatračnici na staroj gimnazij-skoj zgradi, tada prvoj školskoj astronomskoj promatračnici u Hr-vatskoj - kazao je ravnatelj Pavao Bucić i najavio da će sada, kad ima-ju odgovarajući prostor, pokušati prikupiti stara učila i drugu vrijed-nu građu o njihovoj školi, koja je u vlasništvu privatnih osoba.

Naime, škole su uglavnom počele nabavljati učila tek polovicom 19.

stoljeća nakon što je 1849. nastav-nom osnovom tadašnja Monarhija regulirala potrebitost zbirki, njiho-vu uporabu i nadzor, a to je i ozako-njeno 1874. i 1888. školskim zako-nom. Tako se u drugoj polovici 19. stoljeća pojavljuje nekoliko značaj-nih proizvođača nastavnih učila i pomagala na prostoru cijele Monar-hije, što će se odraziti i u Hrvatskoj. Da bi ih što više približili školama i učiteljima, proizvođači učila orga-nizirali su i izložbe i u tom razdo-blju nabavljeno je i najveći dio do danas očuvanih zbirki.

Otvarajući školski muzej, rav-nateljica Hrvatskoga školskog muzeja Branka Manin poručila je profesorima da ne zaborave saču-vati učila iz sadašnjeg vremena za budući postav muzeja te zamolila predstavnike lokalnih vlasti da pomognu uređenju depoa i svega potrebitoga muzeju. Naime, budu-ći da školski muzej nije predviđen pedagoškim standardom, njegovo opremanje ne plaća Ministarstvo prosvjete, ali ni Ministarstvo kul-ture koje je nadležno za muzeje, jer se požeški muzej nalazi u školi.

Ljiljana Marić

Gimnazija

Prvi muzej u školi u nas

PoŽeGa

Korak bliže ostvarenju zamisli o izgradnji kampusa u Kamenici za nastavne potrebe učenika i studenata

U prostorijama Osnovne ško-le u Kamenici imali su rad-ni sastanak varaždinski do-

župan Milan Pavleković, gradona-čelnik Lepoglave Marijan Škvarić, dogradonačelnik Alojz Gredelj, županijski prosvjetni pročelnik Miroslav Huđek, dekan Učitelj-skog fakulteta dr. Vladimir Šimo-vić, članovi dekanskog kolegija dr. Ante Bežen i dr. Vatroslav Zovko te školska ravnateljica Marija Ro-dek. Bio je to novi korak prema stvaranju studentskoga kampusa, o čemu se zamisao rodila prije upra-vo u Kamenici.

Od uručenja darovnih ugovora za staru školsku zgradu i drvenu kućicu do danas uvijek se provla-čila ideja o studentskom kampusu u Kamenici za potrebe učeničkog zadrugarstva pa sve do praktične priprave mladih učitelja za rad u malim seoskim školama. U student-

skom kampusu u Kamenici mogla bi se održavati terenska nastava za jednodnevne programske sadržaje, vikend-programe, semestarske pro-grame, seminare i otvorile široke mogućnosti sličnih djelovanja. Stu-denti animatori radili bi s učenicima škole u prirodi, ojačala bi se razmje-na studenata pa i na međunarodnoj razini, a suradnja s gradišćanskim Hrvatima već postoji.

- Unatoč teškoj gospodarskoj krizi, ne odustajemo od tako zami-šljenoga kampusa. Već ove jeseni krećemo u rekonstrukciju drvene kućice. Učiteljski fakultet je spre-

man uložiti pola milijuna kuna za realizaciju prvog koraka ovog pi-lot projekta - informirao je dekan Vladimir Šimović.

U ostvarivanje projekta uložit će se i županijska sredstva, a svoj pri-log dat će i Gradskog poglavarstvo Lepoglave. Investicija nije mala, ali se zajedničkim snagama mogu napraviti dobri projekti. Zasigurno neće izostati ni potpora međuna-rodnih fondova pa zbilja o Kame-nici kao sveučilišnom selu čini se nije daleko.

Mirjana PosavecSnimio Branko Težak

suradnici javljaju

Osnovnaškola

Sveučilišno seloKameNICa

Sudionici radnoga sastanka

Dojmljivi izlošci

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 23www.skolskenovine.hr

ŠtorgaPiπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Praznina, rupa, prazan prostor je štorga u kojoj se čovjek može naći svojom ili tuđom krivnjom ili sudbinom.

Naša kolegica, poznata i priznata književnica Božica Jelušić dala je takav naslov svojoj nadahnutoj zbirci kajkavskih pjesama. Ja ne mogu ovdje govoriti o toj inspirativnoj i prekrasnoj zbirci, iako ona to zaslužuje, nego o štorgi u kojoj smo se našli na početku i ove školske godine, ni krivi ni dužni.

Uvjeravaju nas da ne padamo dublje, ali nema izgle-da ni da se izvučemo. Lebdimo tako u rupi, zaleđeni već neko vrijeme, a to znači da nam nema napretka. Svi oni koji su krivi za ovu štorgu negdje su se izgu-bili, a oni koji bi nam možda mogli pomoći oglasili se još nisu. U praznini se nemamo za što uhvatiti, a još se

moramo dobro paziti da nam netko nešto odozgo ne istrese na glavu.

Sama činjenica da nam nisu skresali već prema-le plaće nije baš previše utješna jer skupoća ne čeka na naše mogućnosti, nego se prikrada i gricka naokolo. Kruh neće po-skupjeti, ali će vekna biti manja i lakša. Struja do nove godine neće posku-pljivati, a što će biti posli-je novogodišnjega slavlja

još će se vidjeti i sve tako polako, ali sigurno, standard klizi sve više u rupu.

Zaboravili smo već neka davna obećanja, da ćemo se izjednačiti sa strukama koje su nam jednake po struč-noj spremi. Zaboravili smo standarde i uvjete rada koje imaju prosvjetni radnici i djelatnici u europskim zemljama, gdje je učiteljski poziv ipak koliko-toliko priznat i gdje se za školstvo odvaja znatno veći po-stotak iz proračuna. Sve zaboravljamo lako, jer nismo naviknuti na bolje. Unatoč svemu, neka svjetska istra-živanja pokazuju nam da spadamo u prvu trećinu po kvaliteti rada u školstvu. Znači da nismo zaslužili da se nađemo u štorgi.

Kad nam neće nitko pomoći, morali bismo se sami nekako okrenuti oko sebe i potražiti nekakvo rješenje. Neki savjetnici su savjetovali školske zadruge i udruge gdje bismo mogli s djecom proizvoditi nešto, to proda-vati i iz toga se financirati. Pravila su tako dječica robu široke potrošnje za blagdane. Ali, kaj, to što su napra-vili nije nimalo komercijalno, jer se potrošilo više nov-ca za materijale, nego što bi se moglo zaraditi.

Na kraju školske godine vidjela sam kako su sprema-čice iznosile iz jedne škole pune vreće ukrasa, zvjez-dica, kuglica, vezenih čestitaka i drugih prigodnih da-rova koje nisu imali kome prodati, a nisu ih imali čak ni kome darovati, jer su sve kuće i škole prepune takve robe. U nekim školama željeli su oživjeti tradicionalnu manualnu kulturu. Jedni su pleli košare, drugi radili glinene lonce pa licitarska srca, medenjake, pripremali začinsko i ljekovito bilje, izrađivali kalendare, zidne ukrase i još koješta, što je već kome palo na pamet. Nisam čula da se netko od toga pripomogao i popravio standard, ni školi ni djeci, a najmanje učiteljima.

Iskreno govoreći to su sve dobre i hvalevrijedne ide-je i dobro je da naša djeca sve te vještine upoznaju i njima ovladaju, ali od toga se ne jede kruh, to su više kulturne nacionalne vrijednosti koje ne mogu imati veću materijalnu vrijednost. A još i činjenica da naša suvremena djeca pomalo zaziru od rada, jer ga nitko u našem društvu ne promovira i ne cijeni, teško je bilo i očekivati da bi se na taj način riješili materijalni pro-blemi.

Što nam preostaje? Postoji alternativna mogućnost da gledamo u sunce. Navodno se tako može preživjeti, jer sunce može dati čovjeku takvu energiju da ne mora ništa jesti ni piti. Ali ta vještina nije jednostavna. Nai-me, u sunce se može gledati samo rano ujutro kad izla-zi i uvečer kad zalazi i kad je crveno. Naša je zemlja poznata po tome da ima dosta sunčanih dana, samo je potrebno naučiti dobro gledati u sunce.

U međuvremenu, dok te vještine ne svladamo, tješi-mo se drugom znanstvenom spoznajom da duže žive oni ljudi koji su u životu više gladovali.

Dok ne svladamo prave vještine, tje-šimo se znanstve-nom spoznajom da dulje žive osobe koje su u životu više gladovale

U povodu Međunarodnog dana obitelji, KUD Val Osnovne škole Monte

Zaro iz Pule darovao je umirov-ljenicima štićenicima Doma Al-freda Štiglića razigrani program čija je osnovna tema bila obitelj. Voditeljica KUD-a, učiteljica glazbene kulture Tanja Uležić osmislila je veseli program satkan od domaćega kanata, svirke, plesa te prekrasnih recitacija. Učiteljice

Vesna Vretenar, Sandra Smoljan, Gordana Ružić-Stanojević, Irena Radolović i psihologinja Lucija Modrušan poticale su svoje uče-nike koji su šarmantno podrža-vali veseli program, a voditeljica učenica osmoga razreda Ysabeau John bila je izvrsna.

Nakon burnoga pljeska, učenici su počastili štićenike i djelatnike doma domaćim slanim uštipcima i slatkim kolačima, koje su za

njih ujutro ispekle vrijedne škol-ske kuharice. Ravnateljica doma Vesna Grubišić-Juhas zahvalila je učenicima i učiteljima na li-jepom programu, a ravnateljica škole Branka Sironić prenijela je pozdrave svih učenika i djelatnika škole. Za uspomenu je darovala sliku na temu moja obitelj, koju je u tehnici pastela naslikala učenica šestoga razreda Lamija Jupić. Šti-ćenici doma pripremili su lijepe darove iz svoje likovne radionice za učenike i školske zaposleni-ke, a dom je počastio izvođače i njihove voditelje. Bio je to lijep i plemenit susret nekoliko dobnih naraštaja, ali pokazalo se da su svi u duši mladi.

B. S.

Osnovna škola Monte Zaro

Druženje učenika i umirovljenika

PULa

suradnici javljaju

Na©a SVaKIDa©NjICa

Bio je to lijep i plemenit susret nekoliko dobnih naraštaja, ali pokazalo se da su svi u duši mladi

Provjerite kako peku naše školske kuharice

Hrvoje Matković (1923.-2010.)

Dana 26. kolovoza umro je istaknuti hrvatski povjesničar i pedagog Hrvoje Matković. Rođen je u Šibeniku 12. li-stopada 1923. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Šibeniku, a stu-dij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1947. godine. Kao profesor radio je u Uči-teljskoj školi u Petrinji pa u 13. gimnaziji u Zagrebu, a jedno vrijeme bio je kustos u Povijesnom muzeju Hrvatske. Od 1967. bio je savjetnik za nastavu povi-jesti u gimnazijama i stručnim školama u Zavodu za stručno obrazovanje SRH i na tom radnom mjestu ostao je do umirovljenja 1990. Doktorirao je 1971. s temom Svetozar Pribićević i Samostalna demo-kratska stranka do šestosiječanske diktature. Kao ugovorni (honorarni) nastavnik predavao je povijest na Fakultetu političkih znanosti, a od umirovljenja na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu i na Hrvatskim studijama, sve do smrti.

Isticao se kao znanstvenik istraživač i pedagog metodičar i na oba područja postizao vrhunske re-zultate. Bio je zapažen i u drugim djelatnostima, posebno u radu Saveza povijesnih društava Hrvat-ske (Povijesnog društva Hrvatske) u kojem je obav-ljao važne funkcije tajnika i potpredsjednika i kao urednik stručnog časopisa za nastavnike Historijski pregled, a zatim Nastava povijesti sve do njezina zadnjeg broja 1992. Bio je u uredništvima mnogih povijesnih časopisa, među kojima i Časopisa za suvremenu povijest.

Najveći dio svoga radnog vijeka bavio se struč-nom nastavničkom djelatnošću, ali se u slobodno vrijeme neumorno posvećivao i znanstvenom istra-živanju. Rezultat su njegove znanstveno istraži-vačke i stručne djelatnosti brojne knjige, udžbenici, studije, članci i rasprave. Napisao je 13 knjiga, 79 rasprava i članaka, 55 prikaza, ocjena i kritika, 19 enciklopedijskih članaka, 39 stručno metodičkih pri-loga i 16 udžbenika i priručnika te stotinjak emisija za Obrazovni program Školskog radija i Televizije.

Kao znanstvenik povjesničar, Hrvoje Matković bavio se hrvatskom povijesti prve polovice 20. sto-ljeća, posebice razdobljem između dvaju ratova. Iz tog razdoblja objavio je mnogo zapaženih radova koji su ga uvrstili u vrhunske hrvatske povjesniča-re. To su knjige Svetozar Pribićević i Samostalna demokratska stranka do šestosiječanske diktatu-re, Svetozar Pribićević - ideolog, stranački vođa

i emigrant, Suvremena politička po-vijest Hrvatske, Povijest Jugoslavije (Hrvatski pogled), Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Studije iz novije hr-vatske povijesti. Mnogo je njegovih knjiga i studija tiskano nakon 1990. godine, dakle u vrijeme dok je bio umirovljenik. Pisao je sve do smrti. Posljednja knjiga pod naslovom Iz-među Mačeka i Pavelića - Politički

portret Davida Sinčića tiskana je dva mjeseca prije njegove smrti.

Hrvoje Matković bio je savjestan znanstvenik, pronicljiv istraživač složene hrvatske povijesti 20. stoljeća. U pisanju imao je izrazitu sklonost za formuliranje znanstvene sinteze. U svojim djelima znao je odvojiti bitno od nebitnoga, zasnovati činje-nice na temelju upornog istraživanja i kritičke valo-rizacije arhivskoga gradiva. Činjenice je interpreti-rao u procesu općih povijesnih događaja. Njegove tekstove mogu čitati svi, jer su razumljivi, čitki, a prema tome i jasni. Veoma je zaslužan za unapre-đenje nastave povijesti u hrvatskim školama. Osim udžbeničke djelatnosti, istaknuo se i kao pedagog i metodičar koji je riječju i pismom odgojio mnogo istaknutih nastavnika i profesora povijesti, davši im putem stručnih časopisa, seminara i u izravnim su-sretima stručne nastavne upute.

Poticao je primjenu novih zornih oblika obrazo-vanja, od nastavnog filma do radijskih i televizijskih emisija. Kao savjetnik borio se za primjenu audi-ovizualizacije nastave povijesti i primjenu metoda i oblika kojima će u nastavnom procesu uvelike smanjiti verbalizam i neracionalno učenje, a pove-ćati aktivno sudjelovanje učenika u nastavnom pro-cesu. Obilazeći nastavu u funkciji savjetnika davao je upute nastavnicima kako mogu primjenjivati me-tode i organizaciju racionalnog učenja. Dragocjena je bila njegova pomoć nastavnicima i putem struč-nih časopisa Historijski pregled, Nastava povijesti i Školske novine. Za rad na udžbeničkoj literaturi dobio je 1989. uglednu nagradu Davorin Trstenjak.

Oni koju su poznavali Hrvoja Matkovića i s njim surađivali izgubili su njegovom smrću iskrenog pri-jatelja, plemenitog i druželjubivog čovjeka koji je nesebično svoja istraživanja dijelio s drugim. Nje-govom smrću nestao je marljiv, plodan i nadasve kvalitetan istraživač i pedagog, a hrvatska historio-grafija izgubila je jednog od najistaknutijih povjesni-čara čiji će se nestanak jako osjećati, jer će nedo-stajati njegove nove knjige i studije.

Franko Mirošević

U SPOMEN

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno24www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

U organizaciji Odjela grad-ske uprave za odgoj i školstvo Rijeke, u prepu-

noj Gradskoj vijećnici predstav-ljen je 1. lipnja roman Poneka greška i još neke ludosti, koji je napisala učenica Osnovne škole Centar iz Rijeke Klara Kajba-Ši-mnanić. Iako ima tek 14 godina, predstavila je pred brojnom publi-kom, svoj prvi roman. Urednik i recenzent Milan Zagorac ocijenio je da je riječ o pravom pravcatom romanu, koji ima sve vrijednosti i otvorena vrata u svijet književ-nosti. Iako je sve krenulo kao ek-speriment, na inicijativu Klarine bake i uz Klarinu spremnost da izloži svoje djelo kritici publike, izdavanje toga romana pobudilo je pravu senzaciju i dobilo zaslu-ženu pozornost.

Iako je sadržaj romana vidljivo izmaštan, odnosi među likovima izrazito su plastični i stvarni, što ističe Zagorac, svjedoči o Klarinu

literarnom senzibilitetu i nesva-kidašnjoj sposobnosti tako mlade osobe da artikulira viđeno i do-življeno u pisani tekst. Pročelnica Odjela za odgoj i školstvo Bran-ka Renko-Silov složila se kako je prava rijetkost da u generaciji Facebooka, mobitela i jezikom siromašne virtualne komunikaci-je općenito, uz poticaj i podršku okolice, osnovnoškolka izda 200 kartica teksta uobličenih u za-nimljivu priču o četvoro mladih osoba.

Izrazito zadovoljstvo i ponos izrazila je i ravnateljica škole Ne-djeljka Debelić u ime svih učeni-

ka i djelatnika te čestitala Klari na velikom uspjehu i svima koji su joj u tome pomogli. Iako je očito da Klara ima veliku sklonost lite-raturi, u razgovoru s pročelnicom Renko-Silov i sama je istaknula da rado i mnogo čita knjige razli-čite tematike iz kojih često crpi inspiraciju. Prema riječima učite-ljice Marice Panić, osim spisatelj-skih sklonosti, Klara se uključila i u brojne školske i izvanškolske aktivnosti. Bavi se glazbom, su-djeluje u debati, veleposlanica je Tića i članica vijeća Rijeka - zdravi grad. Njezini radovi izlaze u školskom časopisu Koracima koji uređuje pune četiri godine. Sudjelovala je i na Goranovom proljeću i Lidranu, a njezinu da-rovitost i ljubav prema književ-nosti učiteljica je otkrila još u petom razredu. Od jeseni nastavit će školovanje u gimnaziji i tvrdi da će pisati uvijek i svuda.

Maša Komadina

Osnovna škola Centar

Četrnaestogodišnja romansijerka

rIjeKa

U Srednjoj školi Mate Balote u Poreču, po osmi put u Hrvatskoj i četvrti u Istri, odr-žana je svečana dodjela njemačke jezične

diplome. Ispit je položilo osam učenika iz SŠ Mate Balote Poreč i jedna učenica iz SŠ Dantea Alighi-erija iz Pule. U četvrtoj generaciji istarskih diplo-manata bili su porečki učenici Ivana Kovačević, Stefani Reljić, Marija Šnajder, Ivana Peroš, Filip Miljak, Filip Blažević, Valentina Babić i Luka Đi-dara te Puljanka Jasmina Serafin.

Na dodjeli diploma govorili su ravnatelj Krešimir Bronić, predmetna nastavnica Marlena Vitasović i viši savjetnik iz SR Njemačke Meinolf Linke, koji je u svom obraćanju diplomantima izrazio zado-

voljstvo njihovim znanjem njemačkoga jezika. Do-dao je da su svi ovi učenici pobjednici zbog toga što su imali prilike kroz ovaj projekt mnogo više od svojih vršnjaka naučiti i ovladati njemačkim jezi-kom primjenjujući nove i raznovrsne metode rada

te družeći se sa svojim vršnjacima iz cijele Hrvatske i drugih ze-malja na kampovima i razmjenama učenika pa su na taj način bolje upoznavali izvorni nje-mački jezik.

Učenici i njihova profesorica Marlena Vitasović, kao i pro-fesorica Mirjam Bla-žević koja je prva u

Istri krenula u taj projekt, izrazito su zadovoljni postignutim uspjehom te učenjem njemačkoga je-zika na nov, zanimljiviji način. Diplomanti imaju prednost pri zapošljavanju i upisu na fakultete koji traže poznavanje njemačkoga jezika. Osobito će ta diploma koristiti učenicima koji se odluče studirati u zemljama njemačkoga jezičnoga područja, jer im omogućuje izravan upis na fakultet bez dodatno-ga polaganja ispita iz njemačkoga jezika i tako će uštedjeti oko 5000 eura, kolika je cijena ispita.

B. K.

Srednja škola Mate Balote

Četvrto pokoljenje diplomanata

PoreČ

Učenici su stekli pravo izravnog upisa na studij njemačkoga jezika u zemlji i inozemstvu

Svi ste vi pobjednici

Promocija romana pobudila je pravu senzaciju i dobila zasluženu pozornost

Ante Bebić (1944-2010) Iznenada nas je napustio kolega, prijatelj Ante

Bebić. Na putu prema beskraju riječi, u nama riječi neizgovorene miruju tišinom glasa, dragi kolega, miruju u nama riječi rječitosti, o tko bi mogao izreći tugu u nama naslonjenu širinom stranice poslagane na nebu. Toliko toga neispri-čanog ostalo je neizgovoreno tišinom glasa ovo-ga retka.

Diplomirao je 1967. godine na Pedagoškoj akademiji u Splitu povijest i hrvatski jezik, a prvi radni odnos zasnovao je u Osnovnoj školi Nova

Sela, da bi nastavio predavajući u Osnovnoj školi Ljubitovica i naposljetku u Osnovnoj školi Žrnov-nica. Pamtimo njegov entuzijazam i zauzimanje za učenike te pokretanje i uređivanje školskog lista. Bilo je zadovoljstvo raditi uz njega, jer je temeljito i pažljivo čitao svaki učenički tekst i po-jašnjavao jezične nedoumice.

Stranice su ostale nedovršene mnogim nje-govim zamislima, neispisane koje je zagovarao zajednički pričajući, ali ostala je njegova riječ u nama tišinom jutra darovana učenicima, darova-na nama, onima koji imaju blagost dana usađenu tišinom glasa. Dragi kolega, ulasci i izlasci samo stoje na zemlji probodeni zrakom sna.

Tomislav Najev

U SPOMEN

Doživljaj za pamćenje

Mališani iz predškolske skupine u školi koja djeluje pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaci-ju u Krapinskim Toplicama posjetili su hrvatskog

predsjednika Ivu Josipovića. Posjet su iskoristili da mu predstave projekt Tolerancija kroz priče Ivane Brlić- Mažu-ranić, koji je u protekle tri godine osmislila i vodila Ljiljana Ivković. Cilj je projekta kroz Ivanine bajke i njihove poru-ke poticati pedagoško-humane vrijednosti u djece i odraslih prema različitostima među nama te promicati toleranciju i suživot prema svima kojima je pomoć potrebna.

Spomenuti projekt započeli su Dječji vrtići Josipdol i Se-svete, a kasnije se kao partner pridružila i skupina djece s teškoćama iz Krapinskih Toplica. Sva su tri vrtića o toleran-ciji učila kroz Ivanine priče, igrala se, glumila, modelirala, slikala. Bila je to prilika i da se mališani druže, međusobno posjećuju te da zajednički obilježavaju blagdane. Sva tri vr-tića nisu samo učila o toleranciji prema različitosti, već su je i živjeli, ali i učili sve druge o njoj.

U okviru projekta izdan je priručnik za odgojitelje, učite-lje, stručne suradnike i roditelje K toleranciji - priče Ivane Brlić-Mažuranić kao poticaj razvoju tolerancije, u čijoj su izradi sudjelovala djeca uključena u Projekt, njihove odgo-jiteljice, ravnatelji vrtića, Mirjana Dobranović, Anka Do-šen-Dobud, Heda Gospodnetić, Ljiljana Ivković, Smiljana Kovač-Prugovečki i mnogi drugi renomirani sveučilišni profesori i stručnjaci.

Kao priznanje za uložen trud u Projektu došao je i poziv iz Predsjedničkog ureda, a posjet predsjedniku Josipoviću bio je velik doživljaj kako za najmlađe tako i za njihove odgojiteljice.

Snježana Belošević

PODRAVSKE SESVETE: Učitelji stvaratelji

Pastirske igre i sportovi

U Podravskim Sesvetama promovirana je nova knjiga učitelja u mirovini Željka Kovačića Pastirske igre i sportovi Podravskih Sesveta. Na predstavljanju dje-

la uvodno je govorio dr. Dragutin Feletar iz Koprivnice, a nazočni su bili i predstavnici Etnografskog muzeja iz Za-greba. Željko Kovačić bio je dugogodišnji učitelj u nižim razredima Područne škole u Podravskim Sesvetama, a osim učiteljskog posla, sustavno i vrijedno skupljao je građu za etnografsku zbirku i bio aktivni sudionik pastirskih igara u Podravskim Sesvetama. U proučavanju i čuvanju hrvatske

narodne baštine postigao je za-pažene rezultate.

- Željko Kovačić cijeli život grli prebogatu narodnu baštinu Podravine i bori se za njezino očuvanje i afirmaciju. Posljedi-ca toga je ova najnovija knjiga opremljena jednostavnim tek-stom koji opisuje nastanak i oblik igre te potrebnih pomaga-la do samog načina igranja - za-ključio je dr. Dragutin Feletar.

Sve opise prate originalne fotografije što pojednostavlju-je učenje same igre. Verižanje, kozlićanje, kuturanje, šličenje, nožićanje, bacakanje, samo su dio cjelokupne građe. Kova-čićeva knjiga ima višesložno značenje u etnologiji pa i jezi-koslovlju. Ona je, naime, napi-sana starim zavičajnim govo-rom Podravskih Sesveta.

Franjo Bartolić

ZAGREB: Najmlađi kod predsjednika josipovića

Predstavljena knjiga sadrži i opisuje dio pre-bogatog kul-turnog naslijeđa u Podravini

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 25www.skolskenovine.hr

mediji

U Hrvatskom školskom muzeju 16. rujna svečano je otvorena

izložba Srednje škole Pakrac – Izvor raznolikosti. Na sve-čanom otvorenju nazočnima su se obratili ravnateljica Mu-zeja Branka Manin i zamje-nik ravnatelja Srednje škole Pakrac Vilim Grgić. Ljiljana Rupena-Kelemen, djelatnica škole, prisutne je upoznala s povijesnim razvojem škole, a učenice Andrea Majdančić i Antonela Rajkovača izve-le su glazbenu točku. Među uzvanicima bili su i državni tajnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa gospo-din Želimir Janjić te stručna savjetnica za muzejsku dje-latnost Gradskoga ureda za obrazovanje kulturu i šport Grada Zagreba Heda Šlogar.

Hrvatski školski muzej svake godine u sklopu pro-jekta Neka škola započne i

završi u Hrvatskom školskom muzeju početkom i krajem školske godine predstavlja zanimljivosti vezane za hr-vatsko školstvo, zanimljivu odgojno-obrazovnu ustano-vu, školu, razred, učenika. Prilika je to da se javnost upozna s radom odgojno-obrazovnih ustanova izvan njihovih prostora, a isto tako, da se tom radu oda svojevr-sno priznanje. Ove godine na ovoj zanimljivoj izložbi Izvor raznolikosti predstav-ljeni su radovi učenika iz Srednje škole Pakrac.

Prije samoga otvorenja izložbe u prostorijama Hr-vatskoga školskog muzeja održane su dvije zanimlji-ve radionice u organizaciji profesora i učenika škole: Izrada ruže i maka od krep papira, voditelji: Mira Čelec (profesorica), Marija Boži-nović i Andrea Sić (učenice)

te Soboslikarski radovi – oti-skivanje šablona, s voditelji-ma Persidom Žutinić-Larma (profesorica), Kristinom Zec i Andrijom Slunjskim (uče-nici). Na radionicama su su-djelovali učenici Osnovne

škole Braća Ribar iz Siska, korisnici Učeničkoga doma Tina Ujevića i Dječjeg doma Antuna Gustava Matoša iz Zagreba.

Izložba će biti otvorena do 3. listopada, pa je to pri-goda da svi oni koje zanima učeničko stvaralaštvo posje-te Hrvatski školski muzej (utorkom, srijedom i petkom od 10 do 17 sati, četvrtkom od 10 do 22 sata, subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati), razgledaju izložbu Izvor ra-znolikosti i saznaju u čemu je posebnost ove zanimljive škole, da vide svu raznoli-kost i mnoštvo ideja koje

nude njezini učenici. Možda baš ova izložba bude motiva-cija za naše osnovnoškolce da se odluče upisati upravo ovu srednju školu.

Kristina Gverić

Izvori raznolikosti IZLOŽBA UČENIKA SREDNjE ŠKOLE PAKRAc

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

Najavljujemo... Hr Radioigra za djecu

Ždral u predvečerje − japanska narodna priča − PREMIjERA

Nedjelja, 26. listopada 2010.13,15 - 13,55 satiPrijevod Lovro ŠkopljanacRežija Jasna MesarićUrednica Nives Madunić Barišićdjecja.drama.hr@hrt.hr

Ljubav, povjerenje i odanost temeljni su motivi ove iznimno poetične japanske bajke. Motiv žene ždrala svoju inačicu ima i u tradiciji europske bajke s motivom žene labuda. Ljubav ili novac, povjerenje ili istina, oda-nost ili priklanjanje očekivanjima zajednice određuju tijek ove bajke. Sudbina dvoje ljudi određena je njiho-vom osobnom snagom i postojanošću. Pristupajući bajci s nakanom da se naglasi njezino japansko izvorište, re-dateljica Jasna Mesarić zvukovno ju je smjestila i obli-kovala s prigušenim tonovima, zvonkom plastičnošću i preciznom lokalizacijom u japansko selo u provinciji.

Glumci se suzdržano predaju likovima ostavljajući priči da istka svoju poetičnost bez velikih gesta.

Glume: Slavko Juraga, Natalija Đorđević, Pero Juri-čić i Zorko Rajčić.

U»IteLjI PISCI

DragicaRajčić

Dragica Rajčić rođena je 1959. u Rado-šiću kod Splita, nakon gimnazije u Splitu odlazi u Australiju, a zatim u Švicarsku gdje s prekidima živi. Piše od najranijeg djetinjstva. U Švicarskoj objavljuje pet knji-ga (pjesme, proza) na njemačkom u koji-ma tematizira ulogu stranaca i rat u Hrvat-skoj. Dobitnica je mnogih nagrada, između ostalih i Nagradu Adelbert von Chamisso u Njemačkoj.

Nakon studija sociokulturne animacije u Luzernu radi kao docentica kreativnih pisanja na Viskoj školi za umjetnost u Bi-elu i vodi književne radionice u osnovnim školama diljem Švicarske. Pjesme su joj prevedene na engleski, poljski, talijanski, francuski.

***Kad bi hrastovi imali riječ iznutra (zamišljam)mi (ispod tanke crte godina ) opet vidjeti svoje pretke kako odpočivaju naklonjeni suncuil pružaju ruku da prvi putpomiluju drugu kožu u nijemosti i sjećanju hrasta netko je obilježiotreptaj njihovih tijela dok ljube

***

Još samo u ustima znamodakle samili u ušima riba i zvuk Shvatišiznad pomršenih mreža jošnisu svedeni računi s plavetnilom(doduše)možda je bolje ne razmišljatigdje su nestali krikovi pticakoje su vjerovatno vidjele mnogo.

***Mogu ( u svakom slučaju)napisati tri do pet riječi u kojimami se ukazao Bog aja mu nećuiza riječi dati naslutitida sam to što ne znam

***Pjesma je matematički čin gdje nepoznaniceu beskonačnosti sniju buđenje u pjesmi koja će ljubavlju prekritinašu konačnu igruljubavi.

***između vrata i prozora na mjestu gdje si stajao sučelice bojim se zastati kaoda ću u prostoru tvog nestankasvojim tijelom zasmetati sjedinjenju našeg viđenjaprije tebe znala sam (otprilke) da je prozor zbog okvira prozor

Hrvatski školski muzej svake godine u sklopu projekta Neka škola započne i završi u Hrvatskom školskom muzeju početkom i krajem školske godine predstavlja zanimljivosti vezane za hrvatsko školstvo. Ovaj put predstavili su seučenici Srednje škole Pakrac

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno26www.skolskenovine.hr

Web

Popularno-znanstveno o znanstvenim temamahttp://www.znanost.com/

O aktualnim temama u znanosti, jednostavno i sažeto, k tome i ažur-no – tako bi se najkraće mogla iska-zati obilježja portala Znanost.com.

Znanosti koje ovaj portal prati raz-vrstane su u rubrike Svemir, Tehno-logija, Biologija, Zdravlje i medicina, Fizika i kemija, Matematika i ekono-mija, a tome su pridodane i stranice o Hrvatskoj u znanosti, psihologiji, društvenim znanostima, životopisi-ma velikana te o pojavama na rubu znanosti. Unatoč mogućem prigovo-ru glede klasifikacije znanosti (time i rasporeda objavljenih sadržaja), ovo su simpatične i zanimljive stra-nice. One zrače entuzijazmom kojim njegovi autori žele ostvariti doista ambiciozan cilj: putem stručno pisa-

nih i aktualnih znanstvenih novosti i općeobrazovnih članaka originalnih sadržaja te uz kvalitetnu korisničku podršku postati i dugoročno ostati re-ferentni hrvatski portal za popularnu znanost i znanstvena pitanja. Budući da su u uredništvu i među suradnici-ma, bar tako se čini, većinom mlađe osobe (neki još studenti), pohvalna je njihova stručnost, upućenost i po-vezanost, a vizualni identitet portala je bez većih zamjerki.

S obzirom na raspon sadržaja i način obrade pojedinih tema, portal može biti koristan učenicima i na-stavnicima, za redovnu nastavu i u ostvarivanju raznih projekata. Ambi-cioznijima među njima portal i njegov forum daju mogućnost sudjelovanja vlastitim prilozima. (A. Jelin)

mediji

KaZaLIŠte

Braća Grimm: Crvenkapica, u redatelj-stvu Zorana Mužića, Lutkarska scena I. B. Mažuranić, 2010.

Zašto je zapravo proždrljiteljska pričica o Cr-venkapici postala jedna od najpopularnijih u zapadnome kulturno-umjetničkom sazvi-

ježđu - valjalo bi pitati psiho-sociologe, no znali o oni tome išta ili ne znali - činjenica jest da sva djeca o neposlušnoj curici koja ide baki u šumu i susretne vuka - sve znaju. E, sad: koliko sve, što sve - ovisi o tome kako su se s tom pričicom sreli, tko im je pričao, kako, u kojoj inačici… Ako su išli u kazalište i tamo se prvi put susreli s baki-nom uzdanicom, mogli bi imati i posve iskrivljene pojmove o svemu, budući da kazalištarci, tako i lutkari, uglavnom ne poštivaju izvornik, slijede pomodnosti, vode računa više o sebi i svojoj sebe-ljubivosti nego li o djeci za koju rade predstavu...

Nekako je tako i ovog puta: redatelj (Zoran Mu-žić) odlučio se za dvije - ne samo prema mome sudu - najdvojbenije stvari u suvremenome kaza-lištu: prvo - priklonio se „redateljskom pristupu“, dakle izokrenuo je priču, „prilagodio je“ i - drugo - uveo je pripovjedača (naratora), kao djeca su ble-sava, valja im stalno tumačiti što to gledaju. Sve skupa - nije slutilo na dobro.

Međutim, uvijek valja prvo pogledati predstavu pa onda tek suditi o dvojbenostima koje se - na sreću - mogu pokazati i drugačije, vrijedne i za-nimljive. Prvo, izokretanje izvornika je zapravo igra s pričom. Postoji klasična prenosiva lutkarska mala pozornica, dvije lutkarice su iza paravana, nevidljive, kako i treba biti, a lutke se javljaju kao i u pravoj priči, premda je ovo i igra s pričom i

igra o priči. Tako je postavljeno i - upalilo je! Drugo - i pričalac se igra, pa i lutkarice poziva

na igru i lutke također - svi se zapravo igraju. Tako su spomenute dvojbenosti u pristupu („redateljsko kazalište“ i narator) postale prednost ove predsta-ve.

Skladnosti izvedbe koju su stručnjaci za okru-glim stolom na prošloljetnom 50. šibenskom me-đunarodnom dječjem festivalu proglasili jednom od najboljih pridonijeli su još: Maja Leko (dra-matizacija), Gordana Krebelj (lutke), Mate Mati-šić (skladba), Daliborka Puž (odjeća) te Miljenko Sekulić (pozornica). Lutkarice su odlične, u ne-koliko uloga: Helena Kalinić i Ksenija Gregurić. Pripovjedač je Hrvoje Zalar, rođeni glumac, što je najveća moguća pohvala nekome izvođaču; taj onda može biti sve - od lutkara do psiho-prikazi-vača i kabaretskog plesača...

Malo prenosivo zagrebačko kazalište bez doma i bez svoje pozornice koje je uzelo ime naše naj-poznatije spisateljice za djecu (I. B. Mažuranić) uspjelo je napraviti - veliku predstavu za malene.

Stijepo Mijović Kočan

Elina Garanča, letonska mezzoso-pranistica, jedna je od najvećih opernih zvijezda danas, koja je

trijumfalno tumačila naslovni lik za-vodljive i strastvene Ciganke u Bize-tovoj operi Carmen, koju je kao svoju novu produkciju izvela Metropolitan opera. Putem izravnog satelitskog pri-jenosa ta je izvedba oduševila publi-ku diljem svijeta, pa tako i hrvatsku u dvorani Lisinski. Elina Garanča prvi će put i uživo zapjevati u ciklusu Lisinski subotom, slavna će pjevačica održati koncert (iznimno nedjelja) 10. listopada uz Simfonijski orkestar Hrvatske radi-otelevizije pod dirigentskim vodstvom Karela Marka Chichona.

Ciklus Lisinski subotom nastavlja se 16. listopada koncertom na dar Milka Trnina - koncert laureata. U suradnji s Hrvatskim društvom glazbenih umjet-nika sudjeluje Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, dirigent je Tonči Bilić, a laureati Valentina Fi-jačko, sopran i Renata Penezić, flauta. Na programu su skladbe I. Josipovića, F. Bomea i P. I. Čajkovskog.

U ciklusu Lisinski subotom 6. stude-noga nastupit će Državni simfonijski orkestar iz Sao Paola, kojim će ravnati Yan Pascal Tortelier, dok će kao solist nastupiti i violončelist Antonio Mene-ses. Već 10. studenoga (iznimno sri-jeda), također koncert na dar, a izvodi ga Filharmonija milanske Scale kojom dirigira slavni Valerij Gergijev. Solist na violini je Leonidas Kavakos. Izvodit će djela A. K. Ljadova: Začarano jeze-

ro, op. 62 i dva velika djela P. I. Čaj-kovskog: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 i Četvrtu simfoniju u f-molu, op. 36. Muzička akademija Sve-učilišta u Zagrebu izvest će 27. stude-noga koncert na dar. Sudjeluju solisti, zbor i simfonijski orkestar Muzičke akademije, a dirigent je Mladen Tarbuk. Na programu su djela F. Mendelssohna-Bartholdyja, F. Chopina, F. Liszta i K. Szymanowskog.

Londonski simfonijski orkestar nastu-pit će 18. prosinca 2010. Dirigent je Sir John Eliot Gardiner, a Viktoria Mullova svira solo violinu. Iz atraktivnoga pro-grama izdvajamo Beethovenov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 i Četvrtu simfoniju u A-duru, Talijansku, F. Mendelssohn – Bartholdyja.

Spomenimo još nastup pijanista Je-vgenija Kissina, 9. studenoga, koje-ga stručnjaci stavljaju u sam vrh nove svjetske generacije mladih pijanista.

Milica Jović

Velika predstava za malene

GLaZba

U nastupajućoj sezoni Hrvatska glazbena mladež nudi nekoliko atraktivnih gostovanja i u Komor-

nom ciklusu u Maloj dvorani Lisinski. Ciklus otvara Cantus Ansambl i njihov umjetnički voditelj maestro Berislav Ši-puš 4. listopada koncertom trenutnih eu-ropskih skladateljskih strujanja i pogleda RE:NEW CANTUS za RE:NEW MUSIC. To je projekto koji povezuje najagilnije i najkreativnije europske glazbene institu-cije, ansamble i skladatelje iz 11 zemalja. Tjedan dana kasnije, 12. listopada, nastu-pa Komorni orkestar Muzičke omladine Makedonije, dok će na trećemu koncertu iz toga ciklusa, 16. studenoga, nastupiti gost iz Španjolske Ali Jorge Arango Mar-cano, na gitari. Koncert se održava u su-radnji s Glazbenom mladeži Španjolske. U istom ciklusu 24. veljače sljedeće godine nastupaju pijanisti Vasyl Kotys (Ukrajina) i Andrei Gologan (Rumunjska), dobitnici nagrade „Vladimir Horowitz“, a koncert se održava u suradnji s Glazbenom mlade-ži Ukrajine. U svibnju, točnije 14. svibnja, točno u podne, u Maloj dvorani Lisinski nastupaju u 12 sati Zagrebački solisti na već tradicionalnom koncertu Zagrebački solisti i mladi virtuozi.

Ciklus Mladi za mlade sadrži tri koncer-

ta. Prvi je 2. prosinca pod nazivom 25 nam je godina tek kojim će biti svečano obi-lježena 25. obljetnica pokretanja ciklusa. Drugi je koncert na rasporedu 31. ožujka sljedeće godine pod nazivom Moje pjesme, moji snovi na kojemu će nastupiti studenti solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Za-grebu, dok će treći koncert iz ovoga ciklu-sa također pripasti studentima zagrebačke MA u Večeri sa zvijezdama kada će nastu-piti dobitnici nagrada.

Ciklus HGM vodi nas u zagrebačka ka-zališta. Najprije 12. studenoga Zagrebačka filharmonija u KD Vatroslava Lisinskog izvodi glazbu iz filmova Harry Potter i Gospodar prstenova, a 27. studenoga HGM nudi svojim pretplatnicima i posjetitetljima Đerdan Jakova Gotovca u Gradskom kaza-lištu Komedija. U zagrebačkom HNK−u 1. lipnja sljedeće godine na programu je pak Verdijev Trubadur.

Od ostalih priredaba izdvajamo Tjedan glazbe za djecu i mladež 23. − 25. ožujka 2011. u KD Lisinski, kojom će prigodom biti izvedeni najveći hitovi klasične glazbe, kao i koncert zbora i simfonijskog orkestra Muzičke akademije u Zagrebu, 7. travnja 2011., također u Lisinskom, u sklopu 26. muzičkog biennala Zagreb.

I. Rodić

NOVA KONcERTNA SEZONA U LISINSKOM HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ U SEZONI 2010./2011.

Od opernih zvijezda do poznatih pijanista

Najveći hitovi klasične glazbe

Evgeny Kissin

Ansambl Cantus

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 27www.skolskenovine.hr

mediji

U prvom ovogodišnjem broju časopisa Odgojne znanosti,

koji izlazi dva puta godišnje (glav-ni urednik dr. sc. Milan Matijević) nalazimo zanimljive i raznovrsne priloge iz područja odgoja i obra-zovanja, od predškolskoga odgoja do visokog školstva. U članku Jake strane djece i mladih, korisnika in-stitucionalnog tretmana Antonija Žižak, Gabrijela Ratkajac, Branko Nikolić, Ivana Maurović i Anja Mi-rosavljević bave se djecom i mladi-ma s poremećajima u ponašanju i čimbenicima koji najviše utječu na uspješnost tretmana u koji su te osobe uključene.

Petar Bezinović, Iris Marušić i Zrinka Ristić Dedić prikazuju kratku ljestvicu učeničkih iskustava s uče-njem i nastavom. Neven Ricijaš, Martina Krajcer i Dejana Bouillet istražuju rizična ponašanja zagre-bačkih srednjoškolaca, a Daria Tot prikazuje rezultate ispitivanja mi-šljenja učenika o učeničkim kom-petencijama i kvaliteti suvremene nastave. Josip Babin, Tonči Bav-čević i Ivan Prskalo istražuju, pak, motoričke sposobnosti učenika u dobi od šest do osam godina.

Ante Vukasović osvrće se na odgojnu praksu u teleologijskom i aksiologijskom ozračju, dok Brigita Kosevski Puljić piše o povezano-sti teorije i prakse u obrazovanju učitelja. Meliha Bijedić istražuje učinkovitost izvaninstitucionalnih intervencija u odgoju djece i mladih rizičnoga ponašanja, a tu su i drugi prilozi, primjerice o interkulturalnom dijalogu u obrazovanju, o odnosu općeg obrazovanja i tržišta rada, o usvajanju hrvatske pravopisne norme, o kontrastivnom pristupu u nastavi engleskoga jezika itd. (ir)

U novije vrijeme sve su češći na-pisi po medijima o slučajevima

brutalnih zlostavljanja pasa i ma-čaka, u kojima sudjeluju i odrasli ali i djeca. S druge strane, sve je više istraživanja koja pokazuju da

Odgojne znanosti

Meridijani

Časopis Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu broj 1 (19), vol. 12 (2010)

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanjabroj 147, rujan 2010.

su druženja sa životinjama iznimno korisna u svakodnevnom odgoj-nom djelovanju. Na tom je tragu i članak Sanje Smojver-Ažić i Zorice Topalović o ulozi kućnih ljubimaca u socio-emocionalnom razvoju dje-ce školske dobi.

Vesna Bilić, Damjan Gjukić i Gi-ovanna Kirinić istražuju koji su mo-gući štetni učinci računalnih igrica i videoigara na djecu i adolescente, a slična je tematika i članka Ivice Stanića koji piše o ovisnosti o inter-netu i cyber-kockanju.

Niko Tunjić na temelju one zgode iz Lukina evanđelja o putu u Ema-us, kad dvojica učenika nisu prepo-znala Isusa, analizira ulogu odgo-jitelja kao suputnika odgajanicima u različitim praktičnim, životnim situacijama. Odgojni rad stručnoga suradnika - pedagoga tema je član-ka Jasne Relja, u kojem se govori o osobi pedagoga kao odgojitelja, o odgojnim metodama, itd. Dejana Bouillet kritički analizira pedagoške mjere u radu s učenicima rizično-ga ponašanja, dok Ana Sambolek, Gordana Buljan Flander i Marija Kr-mek u svome članku istražuju mogu li se već na temelju dječjega crteža ljudske figure utvrditi neki indikatori dječje agresivnosti. (dm)

Novi dom dedeka Kajbumščaka (tekst Edita Gregurić Cvenić,

fotografije Goran Saletto) naslov je jedne od dviju glavnih tema rujan-skoga broja Meridijana, časopisa za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja. Krapinski neandertalci nestali su prije pedesetak tisuća godina, ali njihov duh i danas živi na Hušnjakovu brijegu pokraj Kra-pine, u maštovitom svijetu novoga muzeja koji bi svakako trebao po-stati novo i nezaobilazno odredište učeničkih ekskurzija, jer je Hušnja-kovo najizdašnije nalazište nean-dertalca u svijetu.

Druga glavna tema broja vodi nas u New York (tekst i fotografije Davor Rostuhar), megalopolis s više od osam milijuna stanovnika, najmultikulturalniji grad na svijetu u kojemu žive ljudi sa svih strana svijeta.

Meridijani donose i zanimljivu priču o Balama (tal. Valle, tekst Višnja Grabovac fotografije Branko Kladarin, Marko Mrše, Božo Raos) - kamenom istarskom gradiću u kojem su objedinjene sve ljepote ovog poluotoka i koji, poput davno skrivenog blaga, strpljivo čeka da bude otkriven.

Tu je nadalje i prilog o Harunu al-Rašıd (tekst Hrvoje Gračanin), jed-nom od glavnih likova zbirke glaso-vitih priča Tisuću i jedna noć, koji je upamćen kao najslavniji među Muhamedovim nasljednicima.

Uz stalne rubrike Geo-info, Pla-net internet i druge, čitatelj može naći i priloge iz filatelije (tema je Kristofor Kolumbo na markama), članak o UNESCO-ovoj svjetskoj baštini iz Slovačke te članak o vul-kanskom staklu. (ir)

ČaSoPISI

NapredakČasopis za pedagogijsku teoriju i praksugod. 151., broj 2., travanj - lipanj 2010.

KNjIGe

Zvonimir DiklićKnjiževnoznanstveni i metodički putokazi nastavi književnostiŠkolska knjigaZagreb, 2009.

Znanstveni pristup metodici nastave književnosti

Djelo koje potiče stručnu i stvaralačku školsku in-terpretaciju književno-umjetničkih djela

Osamdeseti rođendan dr. sc. Zvonimira Diklića naklad-nički je obilježen pojavom

dviju novih knjiga, svojevrsnog ogledala autorova cjelokupnog, dugogodišnjeg znanstvenog opu-sa, njegova raspona i dosega.

Dok se u knjizi Osnove teori-je i nastavne interpretacije lirske poezije (Školske novine, 2009.) Diklić opredijelio za pjesništvo, Književnoznanstveni i metodički putokazi nastavi književnosti sa-drže radove koji se bave prozom i dramskom književnošću. I u potonjoj knjizi, već samim naslo-vom, uvaženi metodičar nazna-čuje obilježja svojega pristupa umjetničkoj književnosti: on se njome bavi i kao književni znan-stvenik, i kao metodičar nastave književnosti. Metodološka i sadr-žajna dvostrukost takva pristupa ogleda se i u dvodijelnoj strukturi ove knjige. Njenim prvim dije-lom obuhvaćeni su radovi knji-ževnoznanstvene interpretacije i vrjednovanja stvaralaštva petoro hrvatskih književnika, dotično Ante Kovačića, Ivane Brlić-Mažuranić, Dinka Šimunovića, Zvonimira Baloga i Miroslava Krleže, a potom slijede književ-noteorijske rasprave koje se knji-ževnim likom, tipologijom i ka-rakterizacijama, bave u kontekstu analize prozne književne vrste, stilske formacije i stvaralačkih književnih tehnika.

U drugom dijelu knjige Z. Di-klić artikulira odrednice metodič-kih sustava nastave književnosti i školske interpretacije književnih djela. Na tragu tema i književno-znanstvenih spoznaja iz prvoga dijela knjige, oblikovani su – kao mogući predlošci i poticaji me-todičkom stvaralaštvu – uzorci nastavne obrade književnih djela (U registraturi, Priče iz davnine, Duga, Puž na carskom pregledu i Bosonogi general te Gospoda Glembajevi). U tome ponajbolje dolazi do izražaja znanje i boga-to iskustvo koje je autor stekao ne samo kao nastavnik, školski savjetnik i sveučilišni profesor, nego i kao višegodišnji urednik u Školskoj knjizi.

Promatrana u cijelosti, ova knji-ga jasno i stručno zagovara, argu-mentira i ilustrira temeljno načelo po kojemu valjana školska inter-pretacija ima stvaralački objediniti književnoznanstvenu i metodičku sastavnicu. Zbog takva pristupa i metodičkih modela koje nudi (bez nametanja i isključivosti!), ovo djelo – bivajući značajnim prino-som u korpusu metodičkih istraži-vanja i spoznaja – može korisno poslužiti nastavnicima tako što će im biti poticajem da stručno, kre-ativno i kvalitetno osmisle vlastite didaktičko-metodičke strategije u nastavi hrvatskoga jezika i knji-ževnosti.

Anđelko Jelin

Tragovi zadnje generacije maturanata Učiteljske škole u PakracuUrednici Elvira Ančić i Dragutin PihirNakladnik Grad PakracPakrac, 2010.

Knjiga o učiteljimaInicijativni odbor za obilježa-

vanje 45. godišnjice mature zadnje generacije učiteljske

škole u Pakracu 1965. - 2010. pri-premio je almanah pod naslovom Tragovi, koji su uredili Elvira Ančić i Dragutun Pihir, dok je na-kladnik grad Pakrac.

Koliko je to ozbiljan posao bio svjedoči i izbor recenzenata. To su bili naši eminentni profesori dr. sc. Ivan De Zan, dr. sc. Milan Matije-vić i dr. sc. Vladimir Strugar koji su, među ostalim, zaključili da nije riječ o običnom almanahu kakvi se često izdaju, nego o potpuno dru-gačijoj i nadahnutoj knjizi koja je mnogo više od toga. To je svojevr-sna metafora o učiteljima na ovim našim prostorima i vremenu koje smo živjeli i preživjeli.

Ova knjiga spada u memoarsku literaturu u kojoj priređivači svo-jim dokumentarističkim pristu-pom ispisuju trajna svjedočenja o iznimnim ljudima, intelektualci-ma i kompetentnim profesionalci-ma kakvi su bili učitelji i učiteljice ove zadnje generacije maturanata Učiteljske škole u Pakracu, koji su svoj život posvetili učiteljskom pozivu.

Ova knjiga nije, međutim, samo dokumentarna i memoarska, nego i snažno emotivno štivo, iskreno ispričano koje može poslužiti kao inspiracija i poticaj mnogim dje-latnicima, kulturnim radnicima i umjetnicima. Pravi su autori mo-nografije, dakle, bivši učenici ove škole, njih 57, koji su nas svojim napisima uvjerili da su učiteljskim

radom, praksom i životom svjedo-čili vrijednosti koje su stekli u toj školi. Gaziti po debelom blatu, pu-tovati godinama u područne škole gdje nema ni puta ni staze, živjeti po stanovima koji se griju pećima napravljenim od limenih bačava, u kojima gori piljevina, raditi u kombiniranom odjelu u kojemu su učenici od prvog do petog ra-zreda, a broj učenika može biti od sedam do sedamdeset, to su mogli samo ljudi uvjereni u plemenitost i važnost svojega poslanja.

Marljivi i ustrajni ljudi kao što su učenici posljednje generacije ove škole, mogu, svakako, i treba-li bi biti tema dobrih filmova i do-brih knjiga, jer je život i rad koji su oni preživljavali važna pouka i poruka o tome što je to u čovjeko-vu životu istinski važno, a što su prazne zablude.

Ova zadnja generacija poznate pakračke učiteljske škole i ovim je almanahom pokazala da su ostali njihovi tragovi zabilježeni i da se to što je dobro i vrijedno ne briše lako. Dobro je vjerovati da će ovu knjigu pročitati i u njoj naći vri-jednost i ljepotu mnogi koji rade učiteljski posao, a i oni koji imaju afiniteta i volje odgajati mlade u školi i izvan nje. Otvorili su nam svoje srce i um te životnim zapisi-ma ispisali stranice vrijedne naše pozornosti. Dokazali su radom, životom i pismom da je učitelj-ski poziv bio i ostao vrijednost za koju je vrijedilo potrošiti najbolje godine svoga života.

Marija Drobnjak Posavec

Autori ove knjige svjedoče da je učiteljski poziv bio i os-tao vrijednost za koju je vri-jedilo potrošiti najbolje go-dine svoga života

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno28www.skolskenovine.hr

Umstvene učioniceU zapadnoj strani sjeverne Amerike uvedene su već pri-

je više godinah tako zvane umstvene učione. Ovdje na-vadjamo u izvadku pedagogička i metodička načela tih učionah; neka čitatelji sude o njih. - U taj zavod primaju se djeca u četvrtoj godini, te se najprije gleda, da se na tie-lu gimnastikom ojačaju. Šestom godinom počimaju djeca ovako čitati: Pismena abecede priliepe se na daščicu ili na tvrdi debeo papir, pa se u izobilju u fioke sprave. Učitelj pokaže na tabli jedno pisme, pa onda zahtieva, da mu diete svako iz svoje fioke to pisme izvadi i pokaže. Kada tako djeca već hitro sva pismena znadu naći, onda se sastavlja-ju pismena u rieči, koje poznatu stvar ili osobu označu-ju. Uviek se gleda da se prije djeci ista stvar pokaže, pa onda njezino naimenovanje izgovori i pismeni označi, n. p. životinje, bilje, kamenje, orudje itd. što se može djeci u naravi pokazati. U osmoj godini počimlju djeca najprije po piesku pisati i tako se vješbati, zatim na tablicah, a naj-poslje na papiru. Kada navrše djeca desetu godinu, onda se uče misliti.

NapredakBr. 24 / 15. rujna 1860.

Hrvatski učitelji polažu ispite u tuđini

Viktor Majer, učitelj na zemaljskom zavodu za glu-honijeme i gdč. Minka Medved, učiteljica u Adžamov-cima položili su ljetos, još mjeseca svibnja - kako u strukovnom bečkom listu „Mitteilungen der österrei-chischen Taubstummenlehrer“ čitamo - u Grazu pred c. kr. državnim povjerenstvom strukovni ispit, i dobili diplome, da mogu gluhonijemu djecu obučavati. Vese-li nas svaki napredak hrvat. učiteljstva, pa nas veseli i ovaj čin dvojice naših drugova, kojima ovim čestitamo srdačno, a čestitamo tim radje, što su obojica taj ispit s odlikom položila, i time osvjetlali lice hrvatskih učite-lja u tudjini.

Gospodin Majer bavi se tom strukom već preko 10 godina, a gdč. Medved, koja se od malih nogu družila s gluhonijemim djevojčicama, učenicama u zavodu, i koja je 2 godine hospitovala kao svršena učiteljica na našem zavodu za gluhonijeme, jest povrh toga cijelu prošlu školsku godinu boravila u tu svrhu na naucima u Gracu.

ŠkolaBr. 9 / rujna 1910.

Lijepo vladanjeDjeca opažaju vrlo oštro i dobri su psiholozi, a imadu

nagon za podražavanje. Ozbiljna učitelja, koga vole i koji im je uzor, kopiraju u ovom i onom, a opaze li na učitelju kakvu slabost ili što smiješna, odmah prave od njega „ko-mediju“. Tu učitelj utječe svojim primjerom vrlo mnogo. Ako mu je vladanje ugladjeno; ako mu je lijep hod i svaki kret; ako je u njega sve fino i lijepo; ako stječe ljubav svo-jih učenika; onda oni nastoje, da se vladaju lijepo, kao i on. (D. Trstenjak)

NapredakBr. 7 / rujna 1910.

Stručnjaci u školskoj upraviGradački zastupnik dr. Hotmann v. Wellenhof govorio je

nedavno u zastupničkoj kući protiv zapostavljanja struč-njaka u školskoj upravi, naime u ministarstvu nastave. Među ostalim rekao je i ovo: U vrhovnoj upravi školstva ne smije se prepustiti odlučujući utjecaj pravnicima, već ljudima iz školske prakse. Školska administrativa treba da se većma vodi pedagoško-didaktičkim motivima, nego što je to bivalo dosada. Govornik je istaknuo kao osobitu po-grješku dosadašnju praksu, po kojoj se stručnjaci upotre-bljavaju u ministarstvu nastave, a i u zem. škol. vijećima za sporednu referadu.

Hrvatski učiteljski domBr. 18 / 20. rujna 1910.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

obLjetNICe

Pola stoljeća u prosvjetiJedan od zapaženijih prosvjetnih dje-

latnika u prvoj polovici 20. stoljeća bio je pedagog i jezikoslovac Stjepan

Bosanac. Rođen je 15. kolovoza 1870. go-dine u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije. Od drugog razreda pohađao je zagrebačku Klasičnu gimnaziju koju završava 1889. godine. Bio je u maloj skupni odličnih gimnazi-jalaca. Na sveučilištima u Zagrebu i Beču studirao je slavistiku i klasičnu filologiju, a doktorirao 1894. godine u Zagrebu s te-mom iz klasične književnosti.

U zagrebačku se Klasičnu gimnazi-ju vraća kao profesor latinskoga jezika 1893. i ondje ostaje do 1906. godine, kada preuzima dužnost referenta i zamjenika nadzornika za srednje škole u Odjelu za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemalj-ske vlade. Od 1908. do 1922. godine nad-zornik je za srednje škole, a zatim je go-dinu dana povjerenik za prosvjetu i vjere u Pokrajinskoj upravi za Hrvatsku i Sla-voniju te od 1923. do umirovljenja 1940. godine rektor Više pedagoške škole u Zagrebu. Do njegova postavljanja za rek-tora uprava te škole bila je povjerena Ju-liju Goliku. Bosanac je, dakle, prvi rektor Više pedagoške škole i jedan od rijetkih u čitavoj njezinoj povijesti koji ju je vodio tako dugo. Umro je u Zagrebu 6. kolovoza 1949. godine.

Doktoriravši s 24 godine, Stjepan Bosa-nac je nagovijestio mogućnost perspektiv-nog znanstvenika. Jezikoslovlje je, uz pe-dagoški rad, bilo važno područje njegova rada krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Pisao je rasprave o hrvatskim knji-ževnicima i jezikoslovcima, djelo-vao kao član književno-umjetnič-kog odbora Matice hrvatske, pratio je i kritički se u Nastavnom vjesni-ku osvrtao na uređivanje Akade-mijskog rječnika u čijoj je izradi i sam sudjelovao. Preuzimanjem nekih prosvjetnih funkcija sve više se uključuje u aktualna pedagoška i prosvjetna pitanja, osobito ona vezana uz reformu srednjih škola i obrazovanje nastavnika građanskih škola. Pratio je školske prilike u europskim zemljama i o tome pisao u hrvatskoj pedagoškoj periodici,

osobito u Nastavnom vjesniku, gdje 1924. godine objavljuje zanimljivu pedagošku raspravu Utilitarizam kao odgojno načelo u kojoj, među ostalim, kaže:

Utilitarizam kao odgojni princip u kori-jenu je svome nemoralan, jer ako dopusti-mo đaku, da ne uči samo nauci i stvari za volju nego da uči pobuđen korišću i uživa-njem, koje će biti plod njegova učenja, ne će li onda tome biti nužna posljedica, da će on u životu raditi samo ono ili barem nastojati raditi samo ono, što mu donosi korist i uživanje, i ono, što mu donosi što veću korist i uživanje sa što manje truda? Tako bi se eto u školama obrazovala ide-alna upravo psiha za poznije pljačkaše i korupcioniste u životu, koji nam tako li-jepo, kako dobro znate, ukrašuju fiziono-miju društvenoga života u oslobođenoj i ujedinjenoj otadžbini.

Stoga su, smatra Bosanac, neozbiljni ar-gumenti o brzom zaboravljanju ili nekori-snosti nekih predmeta i spoznaja koji se uče u školi, što se često prigovara gimna-zijskom programu. Oni se uče radi duhov-nog obrazovanja, a time i moralnog od-goja, jer „takovim obrazovanjem odgajat ćemo mladež za djelovanje u životu, koje odgovara idealima humaniteta“. U raspra-vama o reformi srednjoškolske nastave, koja je bila aktualna u prvim desetljećima 20. stoljeća, Bosanac je bio u skupini onih intelektualaca koji su gimnaziju smatrali idealnim tipom srednje škole.

Suautorstvo u izradi čitanki još jedno je važno polje Bosančeva djelovanja. Zajed-no s Đurom Šurminom, autor je Čitanke iz književnih starina staroslavenskih koja je od 1896. do 1923. godine objavljena u pet izdanja. Sa Stjepanom Ratkovićem pri-redio je 1923. godine Čitanku za odrasle početnike u čitanju, a čitanke za osnovnu školu priređivao je s Vladimirom Nazo-rom i Sigismundom Čajkovcem.

Gotovo pola stoljeća aktivnog djelova-nja u prosvjeti, od toga 17 godina na čelu zagrebačke Više pedagoške škole, prve i u međuratnom razdoblju jedine institucije u Hrvatskoj koja je učiteljima pružala mo-gućnost više izobrazbe, nisu nažalost bile dovoljne reference ni za nekoliko redaka nekrologa 1949. godine u glavnom hrvat-skom pedagoškom časopisu.

Neozbiljni su argumen-ti o brzom zaborav-ljanju ili nekoris-nosti nekih predmeta i spoznaja koji se uče u školi, što se često prigo-vara gim-nazijskom programu

Stjepan Bosanac (1870. - 1949.)

Priredila Štefka Batinić

Grade se nove školeIzgradnji novog školskog prostora posvećuju komune

u Novogradiškom i Požeškom kotaru punu pažnju. Para-lelno s tom izgradnjom raste i broj učenika u srednjim i srednjim stručnim školama, a javlja se i potreba za otva-ranjem i viših škola.

Sada se u kotarima Nova Gradiška i Slavonska Požega nalazi u izgradnji desetak većih objekata kako za potrebe obaveznog osmogodišnjeg školstva, tako i za dalje ško-lovanje. U Novoj Gradiški grade se dva značajna objek-ta: zgrada za osnovnu školu i zgrada za srednju tehničku školu drvno-industrijski smjer. U Novoj Kapeli gradi se također nova osnovna škola, dok se škola u Čaglinu na-lazi u završnoj fazi izgradnje. U Slavonskoj Požegi gradi se peti paviljon zgrade požeških srednjih stručnih škola, uz koji će se sagraditi i radionice za praktični dio nasta-ve.

U toku ljetnih praznika veći broj škola adaptiran je i uređen. Naročito je lijepo uređena škola u Pleternici.

Školske novineBr. 29. / 23. rujna 1960.

Kratke vijesti iz Varaždina

KinoprojektorPrva Osnovna škola u Varaždinu nabavila je kino-pro-

jektor za prikazivanje filmova na uskoj traci. Odsada će se u ovoj školi iz Fonda Kotarskog servisa za film kori-stiti i prikazivati u nastavi filmovi, a organizirat će se i grupa malih kinoamatera.

TelevizorDruštvo „Naša djeca“ u Varaždinu nabavilo je i posta-

vilo u Pionirski dom jedan televizor oko kojeg se u slo-bodno vrijeme okupljaju učenici osnovnih škola. Orga-nizirano je zajedničko gledanje emisija za djecu i drugih kulturnih i sportskih priredbi.

GimnazijaNovu školsku godinu započela je varaždinska gimnazija sa

820 učenika podijeljenih u 27 odjeljenja. U drugom razredu, gdje se prema novom nastavnom planu i programu nastava dijeli na smjer društvenih i prirodnih nauka, veći broj učeni-ka opredijelio se za prirodne nauke. Prirodne nauke će učeni-ci proučavati u pet odjeljenja, a društvene samo u jednom.

Školske novineBr. 29. / 23. rujna 1960.

PRIJE 50 GODINA

iz proπlosti

Stjepan Bosanac (1870.-1949.)

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010. aktualno 29www.skolskenovine.hr

πkolski æivot nekoÊ

Jedva jedanput već osvanuo teško očekivani dan! – »Ustaj-te, djeco, obucite se, pa ćete sa

mnom u školu« – tako je probudio mene i mlađega moga brata dobri naš otac. Čudno li mi se svečan ono-ga jutra činio glas očev! […]

Ele, kako znadosmo, udarismo na se novo, neobično odijelo. Pa eto nas sada – nekud posve drugih bića; – gutni malo kave, pripni na ramena torbak za knjige, kapu na glavu pa – hajdmo naprijed u ime Božje!

A na dvoru već se sakupila čita-va hrpa mlađih sudrugova, svi bje-hu došli, da se oproste s nama: mi u jaram, a oni još za koji čas da se vrate k slobodnoj majci prirodi. Uči-ni mi se, kao da nas ti mališi žale. Ali kad mi stadosmo koracati smje-lo i oholo, pa na njihov šapat samo doviknusmo: »S Bogom, u deset ćemo se ura opet vidjeti« – e bogme ih prođe svako sažaljivanje, i oni se čisto stadoše žapati nas, koji smo se za pravo najviše bojali prvoga toga koraka, ali smo svoj strah sakrivali, pokazujući se baš junaci.

I zaista, što bliže školi, sve nam je tjeskobnije bivalo oko srca. Tako se čovjek vazda boji onoga, što je neiz-vjesno, nepoznato. […]

I tako uđosmo. Eno ga – učitelj već sjedi na katedri; odmah za oči zape svežanj šibâ, »fasces« njegove školske vlasti, gdje mu se ob desnu koče i prijete; sve u sobi mramor-kom šuti, a škola je već puna đakâ. Kako uđosmo, učo se diže i pođe prema mome ocu. Ala mi se čudno promijenio: poznavasmo ga već od nekog vremena sa ulice; bijaše mu već preko četrdeset godina, ali po njegovoj pojavi na cesti čovjek bi re-kao da mu je već šezdeseta: pognuo se, odmjereno, polagano koraca, oči mu se nemirno amo tamo valjaju, a kadikat te pogleda mrko – Bože – kô da su mu šajke potonule! A gle sada! Učini mi se, da je barem za pô sto-pe porastao; kao svijeća se ispravio pred mojim ocem; mrka mu kosa bi-jaše živahna sjaja, a u crnim velikim očima počiva najveći mir, pa prem-da iz njih probija duboka ozbiljnost i strogost, opet sam iz njih razabirao toplu i dječici tako prijatnu blagost. […]

Bijahu za pravo dva razreda c. k. trivijalke, koja su stajala pod žezlom c. kr. trivijalno-

ga podučitelja Jakoba Anovića; u trećem je razredu poučavao c. kr. trivijalni učitelj.

Odmah se započe poučavanje. Drugi razred dobi računsku zadaću, a učitelj stavši pred naš odio razloži nam kratkom besjedom, što to znači biti đakom i šta on od nas očekuje. Pa kao što u vojnom zakoniku sve miriše prahom i olovom, tako je svaki odsjek njegova govora bio načičkan šibama, da bismo namah s početka temeljito upoznali načela tadašnje pedagogije. Da, ta je ista gospođa »Paedagogia« jamačno u svoje vrijeme kao model sjedila slavnomu slikaru našemu Andriji Meduliću; u njegovoj sam krasnoj slici poslije vidio sve njeno biće tako divno pogođeno.

Tako zvane zorne obuke po da-

našnjem kroju nije poznavao naš učitelj. Ta čemu bi se i mučio utuv-ljujući nam umjetnim načinom poj-move, koje smo mi iz života sa so-bom ponijeli u školu! Sjećam se još danas vrlo živo, kako sam naizmjen-ce pohodio sve radionice našega gradića; kao što meni, tako i mojim saučenicima bijahu u tančine pozna-te sve sprave i sve oruđe, svi nazivi i sav posao pojedinih zanata. A tek slobodni život, neprisiljeno drugo-vanje s mlađim i starijim dječacima, vedri užitak naših igara, tumarenje po gori i dolu, preko brda i ledinâ, kupanje u bistrici romantične Une, sklizanje, sanjkanje, hvatanje pticâ i stotinu inih zabavica, – koliko nam je to tjelesne i duševne snage prisa-kupilo za život! […]

Znao je to naš učitelj, pa je od-mah prešao na ono, za čim je nestrpljeno čeznula djetinja

duša naša; na abecedu. Kako smo se brzo i lako naučili čitati, a sve po starom onom načinu slovčarenja! Pa onda udri pisati: nije tu bilo olovke ni današnjih teških pisaljaka i štilo-va: lagano guščje pero – pa da vidiš, kako se piše! Nikada učitelju nije dodijalo zarezivati pera. Pô sata pri-je obuke sjedio bi on već u školskoj sobi okružen od dvadeset do trideset đaka, koji bi mu pod nos turali svoja pera, a on je sve lijepo strpljivo za-rezivao svojim zamjernim nožićem.

Da, to su vam bila ona dična vre-mena glasovitih krajiških rukopisa, onih finih i krasnih rukopisa, koje su poslije gdjekoji črčkari i kvari-artije porugljivo zvali »kumpanijski ruko-pisi«. Mnogi je dašto krajiški kraso-pisac poslije mislio, da naobrazba i ne stoji ni do čega van do lijepa pisma, pa si često mogao za ovoga ili onoga čuti mudru opasku: »Ma bruder, to ti je »gebildet« čovjek, der schreibt ja wie gestochen«.

U prvom je razredu obuka bila jedino na hrvatskom jeziku; ali već u drugom polugodištu navališe nam njemačku početnicu s njemačkim vježbama u govoru i učenjem na izust manjih pjesama, izreka i pri-povijedaka; u drugom razredu eto ti već njemačke slovnice i pisanja diktanda, a odsele se po malo širio krug njemačkoga jezika tako, da je u trećem razredu uz pismeni i usmeni izražaj misli obuhvaćao svu obuku. Odsele smo u školi mora-

li samo njemački govoriti i iz svih predmeta njemački odgovarati. Od toga se izuzimao jedino vjeronauk, koji se je vazda obučavao u hrvat-skom jeziku. Htjedoše doduše i ovaj predmet izručiti maćehinskoj brizi tadašnjega »državnoga jezika«; bi-jaše svakakih pokusa, ali se jadno svršiše. […]

Koliko je šikaca šiblja palo na ra-čun njemačke slovnice i čitanja, mili Bože, da se nešto u kišu stvore, sva bi se Krajina potopila i sva Bosna ponosna! Subota – đačka bubota, udri ga, udri! Tu je bilo plača i oti-manja, jecanja i škripanja zubâ kao da je – Bože prosti – svanuo sudnji dan! […]

Ali i drugih dana u nedjelji bilo je dosta »posla«. Jakob Anović bijaše inače strpljiv i dobar čovjek; svi smo ga voljeli, jer smo vidjeli njegovu blagohotnu revnost, njegovu svetu ozbiljnost, a znao nam je tako lijepo hrvatski pripovijedati priče i basne, kad nas je gdjekada htio nagraditi za naš rad ili nas potaknuti na još veću marljivost. Ali – brate – stare se svoje pedagogije nikako okaniti ne mogaše. U kumpaniji ljeskovača, u školi brezovača, – to je onda bio taki sustav. Gdje je danas dosta jedna ri-ječ, tu se u predašnje doba išlo umah do kože, a čovjek zbilja ne bi mo-gao reći, da je taj sustav potekao iz okrutnosti. »Ta šta tu koješta, nema tu lale mile« – to bješe biljeg onih mračnih vremena.

A toga se načela držao naš uči-telj to čvršće, što se bliže primicao dan „velikoga is-

pita“. Tà na taj će ispit doći gospo-din načelnik, c. kr. major u penziji, zatim c. kr. satnik-auditor, a s njima komunitetski upravitelj, koji je ujed-no školski nadzornik, sva trojica u velikoj paradi; onda će biti gospo-din župnik u svome paliju, i njegov kapelan, naš ljubljeni kateket. Tu se trebalo junački držati, jer gospoda bijahu vrlo točna i stroga; nije to bio ispit na oko ili kakva igrarija: sve je moralo biti skladno kao kod vojne vježbe. A mi smo bili dobro uvjež-bani; cijelo dopodne bavila se slavna komisija s nama, a na učitelju se baš vidjelo veselje i zadovoljstvo, kako ga nikad ne opazismo pod školskom godinom. Pa kad je onda načelnik glasno prozivao nagrađenike, što su bili zapisani u »zlatnoj knjizi«, da

svakomu svojom rukom preda za nj određenu nagradu, kako nam je srce kucalo od veselja i kako se preobra-zilo kozičavo, inače vazda mrko lice našega učitelja!

Tako sam, dospjevši drugomu učitelju, svršio i treći razred, a u rodnome mom gradu Brodu i četvrti normalni razred i već sam bio stupio u gimnaziju. Kad sam iza svršena če-tvrtoga gimnazijskog razreda došao kući na praznike u Petrinju, kamo međutim bješe premješten moj otac, jednoga dana pod konac rujna reče mi otac, da mogu, ako me je baš vo-lja, postati saučenik svomu staromu učitelju. Pomislih, otac se šali, jer nijesam razumio, kako bi to moglo biti. Videći otac, da ga ne shvaćam, rastumači mi, da je od generalko-mande iz Zagreba stigla naredba, da svi podučitelji, koji nikad nijesu bili na učiteljskomu tečaju, imaju dvije godine polaziti preparandiju u Petri-nji. To je stiglo i moga staroga učite-lja. Al evo da vam pričam u kratko, što mi je iz njegova života pripovi-jedao poslije moj otac, koji ga je već prije dobro poznavao.

Jakob Anović bijaše rodom iz slavonskoga jednog krajiško-ga sela u nekadašnjoj brodskoj

pukovniji. Krajiška zadruga, iz koje je potekao, bješe brojna i imućna; u njegovih roditelja bijaše pun koš djece, a naš Jakob bijaše najmlađi i nekud tjelesno najslabiji sinčić. Če-sto bi otac zabrinuto poglédao na nj, misleći jamačno: »Ovaj dečko ni u katane ni u ratare, ni u kola ni u sane, kud ću, što ću s njime?« Ali kad je dječak s osmom godinom stupio u školu, da vidiš čuda! Mali bogme naukom natkrilio sve svoje drugove, koji su s njime znali šale zbijati pri igri; ali on njima nije vraćao žao za sramotu, nego je vazdan ostao čedan i ljubazan prama svojim drugovima, i stoga su ga svi zavoljeli. Tako svrši s odlikom tri razreda, a budući još uvijek slabašan tijelom a najbolji učenik, zadrži ga njegov učitelj s privolom njegovih roditelja, da mu kod manjih učenika bude pomoćnik. Tako potraja još godinu dana. Kad mu se navrši dvanaesta godina, a oni njega uzmu u satniju kao pisa-ra: moj Jakob postade Compagnie-Schreiber! Ele, braco, tko sretniji od njega i njegovih roditelja! Tomu je sreća gotova, ta postô čovjek carski službenik, pa neka je služba niska a plaća još niža, – ima se vremena, pa će i on dotjerati do carske sablje. A kakva je služba, Bog je ne ubio! Vazdan sjedi, pa prepisuj, liniraj, rubriciraj, radiraj; ne dospiješ li sve svršiti ob dan, a ti sjedi do u kasnu noć pa tegli, dok ne zadrijemaš, pro-tari oči, pa opet dalje, dok ne obališ gomilu pisama. Kad stariji u ured, a ti skokni, pripali čibuk, pa čekaj, ne će li te s kakim »befelom« opremiti kao telala po selu, ali da mi se žuriš: dok on misli, da si tamo, ti već da si ovdje. Ali tko će sve jade vjerno opi-sati: služba je služba, – a tek služba krajišika! Tako momčić dorastao do sedamnaeste godine; eto Herkula na raskršću, hoće li u vojnike ili za učitelja. Nije bilo duga premišljanja ni njemu ni starijima, i tako moj ka-

petan Jakobu Anoviću u konduitu napiše: »Zum Schulfache geeignet«, pošalje spis na pukovniju i za osam dana stigne ukaz, kojim se mladić imenuje »Schulpraktikant bei der k. k. Trivialschule zu N.« Tu je uz sta-rijega učitelja prakticirao još godinu dana, nakon toga bi imenovao c. k. podučiteljem, ili kako se tada služ-beno zvao »Sclhulgehilf«, a iza toga primi naslov »k. k. Trivial-Unterle-hrer«, kad ga iz slavonske Krajine premjestiše u Kostajnicu. Nije on preparandije nikad ni vidio; a nije mu ni trebalo, jedan je učitelj pre-davao drugomu i znanje i praksu, a daroviti su mladići ono malo, što su znali, svojski naučili svoje učenike.

Ali eto vrijeme leti: novi ljudi, novi zahtjevi. Da je bilo po starom, on bi redom posko-

čio od podučitelja na učitelja i nadu-čitelja, ali iziđoše nekakvi zakoni i propisi, pa valja slušati. Tako i Ano-vić dođe u Petrinju na preparandiju, kad se tomu najmanje nadao. Sasta-nem ga zbilja za nekoliko dana na ulici. Kad ga vrlo uljudno pozdra-vih, ustavi me starac, koji me je na veliku moju radost umah prepoznao, pa mi stane svoje jade jadati.

– Eto vidiš, sinko, šta od mene uradiše! Sad ja pod svoje stare dane opet u klupi da sjedim, pa da se u preparandiji učim fiziku i kemiju, aritmetiku i geometriju, povjest i zemljopis, psihologiju i pedagogiju! Ej Bože moj, teško li se to uči, kad ti je za vratom već pedeset godinica! A i čemu sve to? Zar vas ja nijesam dobro učio?

– Dašto da jeste, gospodine učite-lju, a ja sam vam i dovijeka zahva-lan za to. Ali šta ćemo? Eto naredbe, a jamačno će vam se trud i naplatiti.

– Mani se, Boga ti, plaće i na-plate! He – nek se vrši volja visoke general-komande! – Da, zbilja, već sam odavna čuo, da si ti i u gimna-ziji valjan, pa eto, moj sinko, to me veseli, vrlo me veseli, ne mogu ti ni iskazati! A je l’, molim te, vi se tamo u Zagrebu učite sve na hrvat-skom jeziku, – a kako je, Boga ti, s njemačkim?

– E pa kako? Sasvim dobro, – od-vratim ja. – Tri su sata na nedjelju određena za taj jezik.

– Tako malo! – prihvati on. Ni-kako nije mogao pojmiti, da nas ne odgajaju za to, da »uredujemo« u njemačkom jeziku, nego da se mi i taj jezik učimo ne samo u čisto prak-tične nego također u znanstvene i odgojne svrhe.

I tako se rastadosmo, a u tom se nikako ne složismo. Uza sve to on se sa mnom oprosti tako srdačno, te mi suze navališe na oči. […]

Iza svršena dvogodišta vrati se Jakob Anović na svoje staro mjesto. Nije mogao položiti

konačnoga ispita, pa tako ostade i odsele c. kr. podučitelj. Malo zatim umre. Malo mu je godina smeta-lo do potpune mirovine, pa mu se eto i ta izmakla. Sad negdje uživa na drugom svijetu i jamačno mu je drago, što ga je nekadašnji njegov učenik orisao i potomcima prika-zao. […]

Zbivanja i osobe iz stvarnog škol-skog života, zrcaljeni u pojedinač-nom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i nor-me bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti.Da bismo osvijetlili bogatstvo, razno-likost pa i proturječja naše školsko-pedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilu-striraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s dru-ge strane – u teoriji i normama.

Priređuje Anđelko Jelin

Hugo Badalić (1851. – 1900.), pjesnik, prevoditelj i libretist, bio je tijekom posljednje četvrtine 19. stoljeća gimnazijski profesor (Zagreb, Rijeka), a potkraj života i ravnatelj zagrebačke donjogradske velike gimnazije.

Dojmljive uspomene iz djetinstva za Bachova apsolutizma, sjećanje na krajišku pučku (trivijalnu) školu u Kostajnici i svojega prvog učitelja, k. k. Trivial-Unterlehrera Jakoba Anovića, objavio je Badalić u Pobratimu, zabavnom i poučnom listu za odrasliju mladež 1893. godine.

Moj prvi učitelj[Ulomci]

Hugo Badalić

Kostajnica nekoć / Gjuro Szabo

broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.aktualno30www.skolskenovine.hr

pisma

AKTIVNOSTI

Smotra istarskih školaSvaka se učenička zadruga pred-stavila praktičnim radom, usmenim prikazom rada te izložbom svojih proizvoda

Domaćin 6. smotre učeničkih zadruga Istarske županije bila je Srednja škola Mate Balote iz Poreča. Sudjelovalo je ukupno šest učeničkih zadruga, od kojih je učenič-ka zadruga SŠ Mate Balote Parentino bila jedina srednjoškolska zadruga. Od osnov-noškolskih učeničkih zadruga sudjelovala je učenička zadruga Ulika-Oliva iz Vodnjana, učenička zadruga Ursaria iz Vrsara, uče-nička zadruga iz Višnjana Mladi zadrugari i učenička zadruga Istarski vrhi iz Oprtlja, a učenička zadruga Ulika OŠ iz Poreča sudje-lovala je prvi put.

Svaka se učenička zadruga predstavila praktičnim radom i usmenim prikazom rada te izložbom svojih proizvoda, podijeljenih u skupine poljoprivredne proizvodnje, izrade uporabnih i ukrasnih predmeta, njegovanja narodnih umijeća te rukotvorstva i zanata. Zadruga Parentino predstavile su učenice poljoprivredne struke Suzana Korlević i Ile-ana Pilat u sekcijama uzgoja mediteranskog bilja Dar prirode i vinarstva Mladi vinari.

Pri otvaranju smotre skupu se obratio ravnatelju škole domaćina Krešimir Bronić, predstavnik županijskog upravnog odjela za školstvo Roberto Fatorić i voditeljica učenič-ke zadruge Parentino Nada Baksa. Učenica poljoprivredne struke i članica sekcije Mladih vinara Marinela Srdoč službeno je smotru proglasila otvorenom. Nakon toga slijedio je kratki program kojeg su pripremile učenice SŠ Mate Balote. Suzana Rupenović recitira-la je pjesmu Mate Balote Foška, a zatim su Valentina Stojnić, Ivana Šmorhaj i Stephanie Stelko nastupile s pjesmom I’m Yours te Re-bekah Pribetić i Maša Lovrović s pjesmom Dio tebe.

Rebekah Pribetić, Poreč

DOGAđANjA

Zadovoljstvo učenjem i druženjemCilj je odgajati i obrazovati mlade da bi bili informirani potrošači, otporni na agresivne ponude, koji vode računa o zaštiti osobnog i općeg dobra

Komercijalna i trgovačka škola u Bjelovaru obilježava svoj dan škole kada se u svijetu obilježava Međunarodni dan prava potroša-ča. Cilj je odgajati i obrazovati mlade da bi bili informirani potrošači, otporni na agresiv-ne ponude, koji mogu donositi vlastite odlu-ke održive spram zdravstvenih, gospodar-skih, socijalnih i političkih posljedica njihova potrošačkog ponašanja i koji će voditi raču-na o zaštiti osobnog i općeg dobra. Odgoj i obrazovanje za zaštitu potrošača sastavni je dio građanskog odgoja i obrazovanja i jedna od sastavnica općeg odgoja i obrazovanja i to je jedan od razloga zašto smo taj dan iza-brali kao svoj dan.

Učenici često izražavaju želju za školom u kojoj će birati nastavne sadržaje, a to smo im omogućili povodom Dana škole. Birali su između dvadesetak različitih predavanja, ra-dionica, prezentacija i sportskih susreta. Što je elektroničko zlostavljanje i koje su poslje-dice učenicima je objasnila socijalna radnica Kristina Novalić iz CZS-a Bjelovar. U suradnji s Crvenim križem organizirana su predava-nja o spolnosti i zdravoj prehrani, o čemu su govorile patronažne sestre Jasenka Janeš i Jasna Šestak. O povijesnoj i kulturnoj baštini naše zemlje govorila je Anita Blažeković, a priču o Tunisu, zemlji mora, sunca i pustinje

ispričala je Angela Faletar.Žana Novaković dočarala je znamenitosti

Bolivije, zemlje u srcu Latinske Amerike. Na nastanak hrvatske nogometne reprezenta-cije i države u kojima je igrala neke važne utakmice podsjetio je Dario Malogorski u predavanju Putovima hrvatske nogomet-ne reprezentacije. U suradnji s učenicima 4.a razreda Anita Blažeković i Ivana Štiglić nastojale su učenike ekološki osvijestiti i objasniti štetnost uporabe plastičnih vrećica te potaknuti na uporabu platnenih vrećica. Također je postavljena izložba platnenih vrećica. Natalija Konir govorila je o pravilima poslovnog odijevanja (dress code), a zajed-no sa Zoranom Atlijom i Mihaelom Ivanović organizirala je već tradicionalni kviz Tko zna - zna, u kojemu su se natjecali učenici trećih razreda prodavača. Pokazali su svoja znanja u područjima sporta, filma, glazbe, trgovinskog poslovanja, poznavanja robe i prava potrošača. Najbolji su bili učenici 3.c razreda.

Silvia Kolarić objasnila je kako računalo možemo besplatno opremiti softverom te je govorila o ulozi matematike u službi potro-šača. Vanja Posavac učenicama je približila temu javnog zagovaranja. Kako izraditi pre-zentaciju za završni rad učenici su imali prilike saznati na radionici Daniele Ivanov-Štimac i Gordane Palaić. Tajne eteričnih ulja otkrila je Emica Tudić te je aromaterapiju predstavila kao terapiju dodirom i mirisom, ističući pri tom nužnost zajedništva i suradnje. O tome kako najbolje učiti motivaciji i koncentraciji, važnosti ponavljanja i vježbanja govorio je Dalibor Vukalović. Bivši učenici naše škole, a danas sve poznatiji glumci Goran Smolja-nović i Matija Jakšeković u dramskoj radio-nici uveli su zainteresirane učenike u svijet glume i dramskog stvaralaštva.

Kreativne načine aranžiranja darova uče-nici su vježbali u školskoj knjižnici pod bud-nim okom bjelovarske cvjećarke osebujnog i originalnog izraza Nives Stančin i naše knjižničarke Tatjane Kreštan. Učenici prvih i drugih razreda ispred trgovačkih centara dijelili su građanima letke koji upućuju na prava potrošača. Akcija je organizirana u su-radnji s Udrugom za zaštitu potrošača Glas iz Bjelovara i Tugomirom Pemperom koji je zajedno s dogradonačelnikom Bjelova-ra Antom Topalovićem posjetio našu školu. Sportski život odvijao se u sportskoj dvorani gdje se u organizaciji Gordane Crnčić odvi-jao međurazredni košarkaški turnir, a zatim su odigrane i dvije zanimljive košarkaške utakmice u kojima su snage odmjerile pro-fesorice i učenice 4.a te profesori i učenici 3.b razreda. Sportski turniri održani su pod motom Sport za sve.

Zadovoljni bogatstvom sadržaja i izraže-nim zadovoljstvom učenika i predavača već počinjemo planirati sljedeći takav susret.

Ornela Malogorski, Bjelovar

PARADOKSI

Bljesnulo je svjetloPovod za ovaj upit bio mi je podatak o tome da 450 učenika Osnovne škole Klinča Sela polazi nastavu u zgradi sagrađenoj još 1966. i da se cijela trese kad pokraj nje protrče djeca

Na mladima svijet ostaje, davna je i otrca-na parola, ali i nepobitna istina. No, ostvaruje li se ona u nas, nerijetko se s dvoumljenjem pitam?! Povod za najnoviji upit bio mi je po-datak o tome da 450 učenika Osnovne škole Klinča Sela polaze nastavu u zgradi sagra-đenoj još 1966. i da se cijela trese kad pokraj nje protrče djeca. Prekrivena je kanceroge-nim salonitskim pločama, a prozori su toliko truli da stalno prijeti opasnost da se sruše, nekom na glavu ili da netko izleti kroz njih.

Potvrdila je to i ravnateljica Dragica Mra-ković i dodala da je škola obnovljena 1993., ali očito davno, površno i nepotpuno. Zagre-bačke su prosvjetne vlasti svjesne stanja i svih opasnosti pa se škola našla među prioritetnim objektima za obnovu još 2004. godine. U međuvremenu ishodili su 2007. i građevinsku dozvolu, ali gradnja nije počela, pogađate zašto, jer - nema novca. Zapravo

novca ima, no ne i za školu i zato ona treba čekati bolja vremena.

Potječem iz toga kraja, pa iako sada živim u Karlovcu, kad god uzmognem rado navra-tim i u Klinča Sela. Obiđem preostale rođa-ke, sastanem se s poznanicima i porazgo-varamo o svemu i svačemu, pa i o školstvu. Uostalom, u toj školi stječe osnovna znanja i dijete moga nećaka pa mi je žao što uči u tako otežalim uvjetima.

Djeca su naša budućnost, radost, sreća, najveće blago i bogatstvo, pričali su nam u ona stara, trula i mračna vremena. I napo-kon, bjesnulo nam je svjetlo!

Ivan Horvat, Karlovac

IDEjE

Razgovori roditelja, učitelja i djeceOvakav bi list trebao potaknuti suradnju roditelja i škole te pridoni-jeti kreativnosti učitelja, učenika i roditelja

Već šestu godinu u Osnovnoj školi Đure Estera u Koprivnici izlazi list Razgovori na-mijenjen roditeljima i kao oblik pisane komu-nikacije pridonosi edukaciji i savjetovanju roditelja davanjem većeg broja jasnih i kon-kretnih informacija razumljivih roditelju od djelatnika izravno uključenih u odgojni i obra-zovni rad. Ovaj oblik suradnje s roditeljima temelji se na pisanoj riječi, crtežu, fotografiji, grafici i ima ulogu edukatora putem pisane riječi. Sve ono što škola u svom odgojnom djelovanju prema učenicima izražava govor-nom komunikacijom, svoju savjetodavnu ulo-gu prema roditeljima može dobro iskazati i u pisanoj komunikaciji preko lista za roditelje koji ostaje i dokumentacijski zapis odgojnog djelovanja i savjetodavnog rada škole.

Da bi bio adekvatan oblik pisane komuni-kacije roditelja i škole te zapis savjetodavnog rada škole, list za roditelje mora imati neke bitne odrednice. Jezično i terminološki mora biti pristupačan roditeljima različite dobne strukture, obrazovnog i socio-ekonomskog statusa. Zatim tematski i sadržajno mora biti jasan i konkretan, znači da obuhvaća teme obiteljskog odgoja, školskog rada i učenja, slobodnoga vremena i dječje psihologije. Teme su određene tako da daju osnovne, kratke i jasne informacije roditelju. Osim pedagoških i psiholoških tema, dio lista po-trebno je posvetiti i različitim oblicima surad-nje roditelja i škole. Potrebno je, dakle, kao suradnike u listu uključiti stručne suradnike, učitelje, roditelje, učenike i vanjske suradni-ke te odrediti ime lista koje će svojom jasno-ćom označavati osnovnu namjeru lista.

List za roditelje po svojoj osnovnoj namje-ni, a to je edukacija i savjetovanje roditelja, kao i poticanje suradnje roditelja i škole, utječe i na psihološko-spoznajni proces i po-tiče kulturu pisanja i izražavanja, kreativnost učitelja, učenika i roditelja. To znači da u procesu nastajanja lista sudjeluju svi subjek-ti odgojno-obrazovnog procesa: od učenika, nastavnika, stručnih suradnika do roditelja te vanjskih suradnika.

Uključivanje vanjskih suradnika važno je, jer povezuje različite škole i pretvara ih tako u partnere te povezuje školu s lokalnom za-jednicom. Život škole time postaje bogatiji i sadržajniji. Da bi tome pridonio list za rodite-lje mora sadržavati uvodnik, teme s odgojnim sadržajima i teme koje se odnose na oblike suradnje roditelja i škole, događanja ili novo-sti u školi, riječ roditelja ili roditeljska pisma, preporučenu literaturu te sažetak pojedine jedinice pedagoške literature za roditelje.

Važnu ulogu u izgledu ima i oprema lista koja se sastoji od nekih bitnih elemenata. Prije svega ilustracije obogaćuju pisanu riječ i sadržaj lista. One mogu biti učenički crteži ili fotografije iz privatnih albuma ili školske fotosekcije. Uvez može biti strojni ili priručni

napravljen u školi vlastitim snagama i sred-stvima, što ovisi o novčanim mogućnostima za tiskanje lista. Bitan je i ovitak, njegov je osnovni zadatak privući potencijalne čitatelje te da svojim estetskim i grafičkim vrijednosti-ma označi i namjenu lista. Naslovnica lista može biti opremljena crtežom, grafikom ili fotografijom, a unutarnji dio mora sadržavati impresum koji se sastoji od sadržaja i svih podataka o izdavaču lista.

Jasna Relja, Koprivnica

RASPRAVE

Komunikacija riječju, glazbom i pokretom Zašto učenici bolje vladaju teorijskim znanjem, nego njegovom primjenom

U zagrebačkoj Osnovnoj školi Ivana Go-rana Kovačića polovicom travnja održan je stručni skup Županijskog stručnog vijeća pedagoga stručnih suradnika u osnovnim školama grada Zagreba. Tema skupa, na kojemu se okupilo osamdesetak stručnih suradnika i koji su vodile Jadranka Bizjak Igrec, Biljana Manin i Violeta Vragotuk, bila je Komunikacija riječju, glazbom i pokretom.

U svom plenarnom predavanju pod naslo-vom Snaga riječi Vesna Budinski naglasila je da pisanje postaje važan oblik izražavanja te da valja razlikovati pisanje kao grafomotorič-ku aktivnost i pisanje kao stvaranje, odnosno sastavljanje poruke. Danas se proces uče-nja pisanja shvaća kao cjelovit proces koji se sastoji od obje sastavnice. Istaknula je i temeljne zadaće nastave hrvatskoga jezika: komuniciranje, spoznavanje, izražavanje i stvaranje te istaknula važnost jezične kom-petencije kao temelja uspješne komunikaci-je. Predstavila je istraživanje čiji su rezultati pokazali da postoji statistički značajna ra-zlika između razine usvojenosti lingvističke kompetencije i komunikacijske kompetenci-je u usvajanju hrvatskoga jezika kod učeni-ka osnovne škole. Iz tih se rezultata može zaključiti da učenici bolje vladaju teorijskim znanjem, nego njegovom primjenom.

Mirela Španjol Marković u svom je izla-ganju željela upoznati nazočne s osnovama komunikacije, vrstama komunikacije unutar kolektivnoga izlaganja, selekciji i filtriranju informacija, alatima za uspješno komuni-ciranje, neverbalnoj komunikaciji te nespo-razumima u komunikaciji, a sve s ciljem da se uspostavi učinkovitija međuljudska ko-munikacija, postigne bolja radna atmosfera razumijevanjem komunikacijskog procesa i omogući vješto snalaženje u sukobima i nesporazumima u interakciji s drugima.

Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Do-dir nacionalna je, nevladina i neprofitabilna organizacija koja veliku pažnju posvećuju podržavanju i razvijanju izuzetnog senzibili-teta većine gluhoslijepih osoba i to kroz sli-karstvo, kiparstvo, dramski studio i krojačku radionicu. Tako su njezini članovi za sudioni-ke skupa izveli predstavu Ja zavodnik.

Neumorna promicateljica hrvatskog jezika Nives Opačić, jezikoslovka koja već deset-ljećima sustavno razgrće hrvatske jezične magle i rješava naše jezične dvojbe, koja je više od tri desetljeća učila hrvatske i strane studente u zemlji i svijetu hrvatski standardni jezik i danas, premda u mirovini, neumorno ustraje u zaštiti hrvatskoga standardnog jezika, osobito u njegovoj javnoj uporabi. U svom izlaganju pod naslovom Koliko se razumijemo govorila je o poveznicama sje-vera i juga, zavičajnom govoru i standardu. Književnica i izvanredna profesorica na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu dr. Julijana Ma-tanović govorila je na temu Crtice iz dječjih komunikacija. Sudionici skupa bili su zado-voljni odabranom temom i vrlo zanimljivim načinom njezine prezentacije te spoznajama koje su stekli i koje će stručnim suradnicima pedagozima koristiti u svakodnevnom radu.

A. P., Zagreb

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraće-nja, lektoriranja i redigiranja.