www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 24-25 (2764-2765) • Godina LXI. Zagreb, 15. lipnja 2010.

RAZGOVOR Želimir Janjić, državni tajnik za srednje školstvo

Činimo sve da podignemo kvalitetu obrazovanjaStr. 4-5

tema broja: UČENIČKO

STVARALAŠTVO 2010.

Djeca i Darovitost

Individualci spremni na rizik

Str. 7

PROJEKTNA NASTAVA

Vodeni triptih

Kao kap vode

na dlanu

Str. 10

Cijeli je svijet

pozornicastr. 15-18

Sljedeći broj Školskih novina izlazi 7. rujna 2010. godine

U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Dragutin Rosandić, Želimir Janjić, Margarita Čutul, Biljana

Pavić, dr. Mile Silov, Olivera Marinković, Azra Rađenović,

Sanja Režek

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.2www.skolskenovine.hr

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Nakon onih silnih kiša i niskih temperatura koje su početak lipnja prometnule u sredinu studenoga, stigle su nam i prave pasje vrućine. I red je, polovica je lipnja i mnogi od nas će reći „hvala bogu, gotovo je“. Nastavna godina završit će taman kad dobijete u ruke ovaj broj Školskih novina pa oslobađajući se redovne nastave

možete odahnuti od svih onih stre-snih situacija kojima ste bili izloženi tijekom proteklih devet mjeseci. Ove vam je godine ipak mrvicu lakše. Ili se barem meni tako čini. Već drugu godinu zaredom ne morate se hrvati s distribucijom besplatnih udžbenika, pa ni s procjenom njihove uporablji-vosti i odabirom među njima onih koji bi mogli poslužiti svojoj svrsi barem još godinu dana. Ali zato ste ovoga proljeća morali odabrati najkvalitetniji i učenicima najprimjereniji udžbenik koji ćete na razini škole koristiti u svom predmetu barem sljedeće četiri godine. Pretpostavljam da vam ni taj posao nije teško pao i da ste uspjeli pronaći zajednički nazivnik s roditelji-

ma iz čijeg novčanika valja financirati udžbenike iz kojih će učiti njihova djeca.

U resornom ministarstvu su, kažu, zadovoljni, jer sve je prošlo u najboljem redu i nije bilo posebnih nedoumi-ca, nesporazuma ili incidentnih situacija. Hoće li naklad-nici biti zadovoljni, drugo je pitanje, budući da se moraju pomiriti s činjenicom da sada država određuje maksi-malnu cijenu udžbenika, koji se, istina, ne kupuju iz dr-žavnog proračuna nego iz roditeljskog džepa. Lani ste tijekom ljetnih mjeseci bili bombardirani i prilično kontro-verznim stavovima glede kurikula, njegova donošenja, a pogotovo pisanja školske inačice tog vrhovnog obrazov-nog nacionalnog dokumenta. Ovoga ljeta pošteđeni ste i toga, bare zasad, jer niti je nacionalni kurikul donesen niti netko iz prosvjetne vlasti spominje obvezu pisanja školskih kurikula. Prema tome, ostaje vam samo da tije-kom ljeta u raspravi s kolegama ili poznanicima temeljito raspravite jedinu nedoumicu vezanu za taj dokument, onu jezičnu. Naime, već se dulje vremena u visokim prosvjetnim krugovima koplja lome oko toga hoće li se

taj dokument zvati prema svome izvorniku kurikulum ili ćemo ga pohrvatiti i jednostavno zvati kurikul, po istome principu po kojemu koristimo kolegij, simpozij, aluminij, magnezij.

Dio vas odradio je zajedno sa svojim učenicima u gimnazijama i četverogodišnjim strukovnim školama i prvu državnu maturu. Puno se prašine diglo zbog tako vrijednog projekta i toliko se u medijima stvorilo nepo-trebne halabuke koja je ukazivala na tobožnju skanda-loznost državne mature. Jedino mi nije jasno piše li se toliko negativistički o tom novouspostavljenom sustavu objektivnoga vanjskog vrednovanja postignuća učenika završnih razreda srednje škole zbog njegova nerazumi-jevanja ili zbog one obične ljudske želje da se uvijek bude protiv, bez obzira na to o čemu se radilo. Pisali smo tijekom ove školske godine o svim tim temama i proble-mima. Nismo zaobilazili ni udžbenike, ni kurikul(um), ni državnu maturu, ni nacionalni klasifikacijski okvir, ni strukovno obrazovanje, ni teme vezane za gotovo sve školske predmete. Bavili smo se predškolskim odgojem, osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem, pratili smo rad brojnih udruga i njihove stručne skupove i trudili smo se, kao i uvijek, biti maksimalno aktualni, objektivni, in-formativni, pomalo bodljikavi, konstruktivno kritički pre-ma bilo kojem problemu ili fenomenu o kojemu pišemo.

Posjetili smo i četrdesetak odgojno-obrazovnih usta-nova u cijeloj obrazovnoj vertikali diljem Hrvatske i pred-stavili ih kroz velike reportaže na stranicama novina, objavili smo na stotine vaših vrijednih priloga - u rasponu od kratkih fotovijesti kojima ste bilježili sitna događanja u svojim sredinama do prikaza vašega svakodnevnog odgojno-obrazovnog rada i primjera dobre prakse, tek-stova posvećenih stručnim temama unutar vašeg djelo-kruga rada bilo da ste učitelj, nastavnik, stručni suradnik ili ravnatelj. Sve to obogatilo je sadržaj novina koje za vas postoje već punih šest desetljeća, a želimo da u takvoj simbiozi ostanemo s vama, dragi naši čitatelji i suradnici, i ubuduće.

Želimo vam da iskoristite ljeto za odmor i punjenje baterija potrebnih za nove uzlete od početka rujna, kad će vas na kućnoj ili adresi škole ponovo dočekati vaše i naše Školske novine.

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODSTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

Studentski standardŠANSA ZA POBOLjŠANjE KVALITETE STUDIjA, SMjEŠTAjA... Str. 5

Razgovor - Prof. dr. Dragutin RosandićSVI MOjI LjUBANOVcI

Str. 8-9

Projektna nastavaNAUČITI PROMATRATI, RAZUMjETI I VOLjETI ŽIVOTINjE Str. 11

Pogled u prošlost”BATIN POUČAK” ZA PODUZETNIKE, UČITELjE I ŠKOLU Str. 12

Pola stoljeća OŠ Augusta cesarca u ZagrebuUČE, RADE I PjEVAjU UZ ZVUKE TAMBURIcE

Str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Želimo preoblikovati sliku strukovnog obrazovanja i osposobljavanja diljem Eu-rope i učiniti ga važnijim u današnjim stvarnostima. Strukovno obrazovanje i

osposobljavanje je životna veza između svjetova obrazovanja i rada. U postojećim gospodarskim okolnostima potrebnije je više nego ikad da združimo naše napore kako bismo ga učinili privlačnijim učenicima, studentima i svima ostalima koji žele na viši stupanj podići

svoje vještine.Androulla Vassiliou, europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade

http://ec.europa.eu/education/news/news2388_en.htm, 9. lipnja 2010.

Odmorite se, zaslužili ste!

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 3www.skolskenovine.hr

aktualno

Gotovo 130 tisuća učenika, koliko ih trenutačno ima u hrvatskom sustavu strukovnog obrazovanja,

prošlog je petka slavilo svoje najbolje - državne prvake u strukovnim zanima-njima i disciplinama, domaćega i među-narodnoga karaktera. Riječ je, dakako, o dodjeli priznanja i nagrada Faust Vran-čić, koje se dodjeljuju za najvrednije rezultate na natjecanjima i smotrama u protekloj školskoj godini.

Promovirano je i nagrađeno 125 učeni-ka, odnosno 101 državni prvak i 24 nosi-telja odličja s međunarodnih natjecanja, kao i njihovi mentori. Ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje Ivan Šutalo ka-zao je da je uvjeren kako su se svi uzva-nici rado odazvali ovakvoj svečanosti:

- Odazvali smo se da svojim imenom i funkcijom promoviramo čovjeka u učeniku, čovjeka u tinejdžeru, čovje-ka u djetetu. Slavimo ovdje sve vrijed-nosti koje mladi čovjek razvija u sebi, slijedeći putove koje mu otvara naš od-gojno-obrazovni sustav, i u njemu naši nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji kao živi nositelji tog sustava i tih vrijed-nosti. Državni prvaci u znanjima i vje-štinama, ovo je vaš dan! Dan vaše slave, dan slave vaše ustrajnosti i upornosti u prihvaćanju i usvajanju svega vrijed-noga. Dan slave vašeg odnosa prema poslu, kolegicama i kolegama, prema vašim najvećim prijateljima - vašim roditeljima i nastavnicima. A Agencija za strukovno obrazovanje vam otvara i otvarat će mogućnosti te stvarati uvjete za prezentaciju vaših znanja i vještina,

poručio je Šutalo okupljenim učenicima i profesorima.

Pojasnio je zbog čega je ova nagrada nazvana imenom Fausta Vrančića. I taj veliki Šibenčanin, istraživač, vizionar, izumitelj težio je novim znanjima, želio je više. Želio je letjeti, dići se od zemlje i krša na kojem je rođen, dosegnuti be-skraj. Zbog toga je prije više od 400 go-dina, među ostalim, konstruirao i letjeli-cu u obliku padobrana.

Vesna Hrvoj Šic, ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, istaknula je kako je i sustav prepoznao vrijednost tih učeničkih napora i značaj natjecanja.

Prvenstveno kroz dodjelu dodatnih

bodova prilikom upisa na visoka uči-lišta, pa da i temeljem rezultata na na-tjecanjima neki učenici željeni fakultet upisuju izravno. A otvora im put i u svijet rada, jer će ovi učenici zasigurno upravljati kvalitetom svojih radnih mje-sta, kvalitetom koju su stekli upravo u svojim strukovnim školama.

Domaćih i inozemnih vrhunskih uče-ničkih rezultata, recimo i to, ne bi bilo da nije bilo njihovih profesora i mentora, koji su izvan svojih redovitih zaduženja nerijetko koristili i slobodno vrijeme, često i vikende, kako bi ovu djecu pri-premili na najbolji način. I na tome im najiskrenije čestitamo i zahvaljujemo!

B. Nađ

StrUKoVNo obraZoVaNje Promocija državnih i međunarodnih prvaka OTVORENO PISMO

MINISTRU ZNANOSTI, OBRAZOVANjA I ŠPORTA

Protiv stigmatiziranja i diskriminacije

Na kraju još jedne turbulentne i nadasve zahtjevne školske godine, obraćamo vam se kao stručnjaci iz neposrednog odgojno-obrazovnog rada s namjerom da iskažemo svoje nezadovoljstvo i založimo se za kvalitetu odgoja i obrazovanja kao i prava naših učenika.

Neposredni povod je Pravilnik o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama (NN 32, 12. ožujka 2010.). U navedenom Pravilniku opisani su i prikazani javni dokumenti, svjedodžbe, učeničke knjižice, svjedodžbe prijevod-nice i druge javne isprave koje su važne u sustavu obrazovanja, a kojima se dokazuje završetak određenje razine/stupnja obrazo-vanja.

Ne ulazeći u detalje i sadržajne/materi-jalne/tiskarske pogreške, kojih ima, želimo naglasiti samo jednu, ali ključnu stvar - uvođenje a i b obrazaca svjedodžbi u os-novnoj školi. Riječ je o svjedodžbama za učenike po redovnom programu i drugog obrasca svjedodžbe u koji se upisuje klasa i urudžbeni broj Rješenja o posebnom obli-ku školovanja koji polaze učenici. Učenike koji zbog različitih razvojnih, zdravstvenih i drugih teškoća imaju Rješenje o primjere-nom obliku školovanja, na ovaj se način stigmatizira i diskriminira. Osim toga, time se narušava i pravo na zaštitu privatnosti djeteta te postupanje u njegovu najboljem interesu.

Vrlo je lako predvidjeti i probleme koji će proizaći iz ovoga. Prvo, prilikom up-isa u srednju školu, zbog neekipiranosti stručnih službi, nedostatka podrške unu-tar sustava te needuciranosti nastavnika, može se očekivati da će se djeca kojoj u svjedodžbama bude evidentirano postojanje tog rješenja teže upisivati te će na taj način biti diskriminirana i bit će im onemogućen pristup obrazovanju koje žele. Drugo, ti-jekom dosadašnjeg postupka opservacije i određivanja primjerenog oblika školovanja u osnovnoj školi upravo je povjerenje roditelja prema stručnjacima u školi i jamst-vo da će podaci o teškoćama djeteta biti pov-jerljivi i anonimni, omogućavalo da se dje-ca, jer su roditelji redovito davali pristanak pod navedenim uvjetima, obrade i da im se omogući oblik školovanja primjeren njiho-vim potrebama. Ovim načinom bilježenja u svjedodžbama, roditelji neće pristajati na opservacije, obrade i slično upravo zbog straha od etiketiranja i mogućeg daljnjeg onemogućavanja školovanja u željenim zanimanjima. Zbog toga će djeca imati još više teškoća, ostajat će bez primjerene stručne potpore i neće napredovati u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama.

Poseban je problem što su djeca koja imaju rješenja o primjerenim oblicima školovanja to dobila uz jamstvo roditeljima o tajnosti i povjerljivosti ovakvih podataka, dakle pod jednim uvjetima, a sada se krei-raju drugi, u istoj školskoj godini. Zbog svega navedenoga, a u interesu i za dobrobit naših sadašnjih i budućih učenika, ulažemo javni prosvjed i tražimo hitno povlačenje Pravilnika.

Smatramo da se oko ključnih smjernica razvoja našeg odgojno-obrazovnog sustava ne vode kvalitetne rasprave, ne osigurava prostor za stručni dijalog i ne uvažavaju argumenti. Previše se odluka donosi bez konzultacija sa stručnjacima, bez uvida u posljedice za sve sudionike u tom procesu, a ponajviše za one za koje je to najvažnije i zbog kojih postoji - učenike.

Osjećamo svojom profesionalnom i mor-alnom dužnošću upozoriti na ovaj problem i nadamo se da ćemo s našim Ministar-stvom uspostaviti plodonosan dijalog i zajednički pridonijeti podizanju kvalitete sustava odgoja i obrazovanja, a na dobrobit naših učenika.

Školski pedagozi osnovnih škola Primorsko-goranske županije

Dodijeljene nagrade Faust Vrančić

Monika Jukić, učenica osmog razreda Osnovne škole kneza Mislav iz Kaštel Sućurca, i Moreno Mušković, učenik četvrtog razreda Ekonomske škole Mije Mir-

kovića u Rijeci, dobitnici su Nagrade za promicanje tolerancije i škola bez nasilja Luka Ritz, koju su im na prigodnoj svečano-sti održanoj prošloga petka u Zagrebu uručili potpredsjednica vlade Đurđa Adlešič i ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs.

O dodjeli nagrade odlučilo je posebno povjerenstvo u kojem su bili majka pokojnog Luke Ritza te predstavnici Nacionalnog vijeća učenika Republike Hrvatske Agencije za odgoj i obrazo-vanje, Agencije za strukovno obrazovanje i resornog ministar-stva. Nagrada se sastoji od skulpture, posebne povelje i jedno-godišnje stipendije u iznosu od kuna mjesečno, a škola koju pohađa nagrađeni učenik dobiva također posebno priznanje.

Kako je istaknula Suzana Ritz, majka tragično stradalog Luke, bilo je teško odabrati dvoje učenika za godišnju nagradu, jer je jako puno kandidata koji svojim humanitarnim radom i akcijama koje pokreću promiču toleranciju i suzbijanje nasilja među mladima. Povjerenstvo se odlučilo za Moniku Jukić zato što kao učenica osnovne škole organizira humanitarne akcije, izložbe i koncerte, radi na različitim projektima suzbijanja na-silja među vršnjacima, pomaže invalidima Centra Mir, pomaže kolegama u razredu, učenicima koji imaju teškoća s učenjem, a riješila je i konkretan slučaj nasilja u svojoj školi.

Moreno Mušković pokrenuo je inicijativu i organizaci-ju „Party-ja bez alkohola“ u svojoj školi, radi s učenicima s posebnim potrebama, volontira na Festivalu stvaralaštva i do-stignuća djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći za štićenike Doma za nezbrinutu djecu, pokrenuo akciju prikupljanja novčane po-moći za teško bolesnog učenika, pokrenuo akciju prikupljanja pomoći za štićenike Doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja i član je Terenske jedinice Crvenoga križa te član kluba 25 - mladi darivatelji krvi.

Zahvaljujući na nagradi, Monika Jukić je rekla: „To što ra-dim meni je posve normalno, to je dio mene i moj način življe-nja, jer takve se vrijednosti njeguju u mojoj obitelji, roditelji su mi ih usadili od malih nogu i to je za mene sasvim normalno. Moja je škola u projektu borbe protiv nasilja već pet godina, ali nismo nikakva idealna škola, jer i kod nas se događaju sit-ne svađe i sukobi. No, svakim se danom trudimo boriti protiv nasilja i promovirati nenasilne oblike rješavanja bilo kakvih sukoba, jer svaki je problem rješiv uz malo dobre volje i dobrih namjera. Za sve nas ima mjesta na ovome svijetu i, kao što bi Luka rekao, svi imamo pravo disati.

Pozdravljajući nagrađene, ministar obrazovanja Radovan Fuchs istaknuo je da Nagrada prerasta u simbol tolerancije i ljubavi prema bližnjima, drugima i različitima. U Hrvatskoj je svako peto dijete žrtva nasilja i baš zato treba stalno podsjećati na riječi tragično preminulog Luku Ritza, koji je rekao „Svači-je je pravo živjeti“.

ZaGreb Dodijeljena nagrada Luka Ritz

Monika Jukić i Moreno Mušković ovogodišnji laureati

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno4www.skolskenovine.hr

Kraj je školske godine vrlo blizu te je vrijeme da se podvuče crtu i analizira

što je učinjeno. Srednje školstvo doživjelo je premijernu izved-bu državne mature, udžbenici su ušli u posve nov režim odabira i nabave, na pomolu su i primjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Stoga je posve logično da nam sugovornik bude Želimir Janjić, državni taj-nik za srednje obrazovanje u Mi-nistarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

- Državna matura je jedan od najvećih projekata ministarstva koji se priprema još od 2003. go-dine. Sve je provedeno kvalitetno, svi uključeni u projekt - od učeni-ka, roditelja i nastavnika do lokal-ne uprave koja je osnivač srednjih škola - bili su dobro informirani, tiskane su četiri opsežne brošure za učenike, a provedena je i prob-na državna matura. Hvala nastav-nicima, ispitnim koordinatorima, ravnateljima, predstavnicima ministarstva, svih naših agencija, NCVVO-a, upravnih odjela u žu-panijama i ureda državne uprave, jer svi su oni sudjelovali u pro-vedbi državne mature. Njezina je zadaća standardizacija ispitnoga postupka na završetku srednjoš-kolskog obrazovanja gimnazi-jalaca i utvrđivanje standarda na razini čitave države kad svi učenici u isto vrijeme pod jedna-kim uvjetima odgovaraju na iste zadatke. Nakon dobivenih rezul-tata, škole će se moći usporediti s drugima i poduzimati mjere da rezultati ubuduće budu još bolji. Sve to vodi podizanju kvalitete obrazovanja, što je temeljna za-daća. Ispiti su pouzdani, objek-tivni, valjani i mogu se koristiti u selekcijskom postupku pri upisu na visokoškolske ustanove. Ra-duje nas da je visok postotak tih ustanova prihvatio rezultate dr-žavne mature kao zamjenu za ne-kadašnje prijamne ispite - rekao je državni tajnik.

Što se sve dobilo time? Izbjegavamo velike gužve i

jurnjavu učenika između fakul-teta da bi predavali dokumente i izlazili na prijamne ispite, jer sad učenici u prijavi ističu deset svojih prioriteta, a na temelju po-stignuća stvarat će se rang liste, pojednostaviti proceduru, izbjeći stresne situacije i pojeftiniti cije-li proces. Provedbom svih ispita izrazito smo zadovoljni, to su is-piti visokog rizika, ali zahvaljuju-ći nastavnicima u školama, ravna-teljima, odgovornom ponašanju učenika, dobroj pripremi Nacio-nalnog centra za vanjsko vredno-vanje obrazovanja, sve je prošlo s vrlo malo primjedbi ili prigovora na provedbu, a treba znati da je gotovo 34 tisuće učenika polaga-lo spomenute ispite. Za godine koje dolaze ispravit ćemo sve sit-ne pogreške, a počeli smo dono-seći vremenik polaganja za iduću godinu kad će se sve ispite osim eseja polagati po svršetku nastav-ne godine za maturante. To je bila sugestija iz škola i od učenika, a nakon opsežne analize mature osi-gurat ćemo provedbu mature na

još višoj razini. Analizirat ćemo također sve rezultate i ta saznanja iskoristiti za unapređenje sustava srednjeg obrazovanja. Jer, rezul-tat iz svakog ispita kazuje mnogo i otvara s razine obrazovne politi-ke mogućnosti promjena koje se odnose na kurikulum, odnosno nastavne planove i programe, na kvalitetu poučavanja i stručnog usavršavanja nastavnika te na niz drugih važnih elemenata. U tom poslu prednjačimo u regiji i imali smo kontakte sa susjedima koji planiraju uvesti državnu maturu u svoje školske sustave i svi će oni koristiti naša iskustva.

Neki su fakulteti ipak i pored rezultata državne mature uveli svoje interne provjere budućih studenata.

Evo jednog primjera. Kad se u Sloveniji uvodila državna matura, njezine rezultate kao ulaznicu u visoko obrazovanje prihvatilo je manje od trećine fakulteta pa su postupno kroz nekoliko godina i drugi rezultate državne mature prihvatili kao objektivne i pouz-dane pokazatelje te ih prihvatili kao zamjenu za prijamne ispite. Kad smo krenuli s projektom, po-nudili smo ga i visokim učilištima i zahvalni smo svima iz visokog obrazovanja na prijedlozima, jer i to pokazuje koliko su oni sami za-interesirani za realizaciju državne mature pa ih je više od 80 posto prihvatilo te rezultate kao ulazni-cu na fakultete. Očekujem da će idućih godina to imati još veći obuhvat, ali ne očekujem da se to dogodi na umjetničkim akademi-jama i nekim drugim fakultetima na kojima se traže specifična zna-nja i vještine koje se na državnoj maturi jednostavno ne mogu pro-vjeriti. Vrlo smo zadovoljni i za-hvalni visokim učilištima koji su i na ovakav način poduprli ovaj projekt.

Vlada je donijela niz mjera razvojne politike u svim se-gmentima društva, pa tako i u obrazovanju. Ima li kakvih bit-nih pomaka u upisnoj politici za srednje škole?

Velikih promjena glede upisa u srednje škole nema. Naš je interes da svi učenici koji završe osnovnu školu nastave obrazovanje i u za-dnjih smo nekoliko godina pri sa-mome vrhu u Europi ako se gleda broj učenika koji uđu u srednjoš-kolski sustav i koji završavaju srednju školu. Očekujemo i ovog ljeta da će se vrlo visok postotak učenika pojaviti u srednjim ško-lama. Ove godine imamo 46.900 učenika, što je gotovo tisuću više nego lani na upisima u srednje škole i ponudili smo im u javnim, privatnim školama i školama ko-jima su osnivači vjerske zajednice ili pravne i fizičke osobe ukupno nešto više od 55 tisuća mjesta. Prvi je cilj ostvaren, a drugi je da se učenici nađu u onim zanima-njima za koja imaju interes i koja im najviše odgovaraju te za koja imaju i sve potrebne pretpostavke, uključujući i projekcije potrebnih radnih mjesta na lokalnoj razini koje bi im osiguravale zaposlenje nakon završetka srednje škole, a ne da završe na zavodu za zapo-

šljavanje. Zahvalni smo školama i županijama, ali i komorama koje su zajedno stvarale planove upisa za iduću školsku godinu te u tom smislu čak i predvidjeli razne stimulativne mjere, poput stipendija za programe i profile za koje na njihovu području po-stoji interes. Može se reći da se iz godine u godinu sve odgovornije pristupa planiranju upisa i nastoji se ne stvarati suficitarna zanima-nja već obrazovati za potrebe tr-žišta rada.

Koje su još konkretne mjere u vladinom paketu poticajnih mjera usmjerenih na srednje obrazovanje?

U spomenutom programu mjera jedan je naglasak koji smo ugradi-li u odluku o upisima ovoga ljeta, a to je poticanje učenika da se više upisuju u zanimanja kojima su te-melj prirodoslovlje, matematika i tehničke znanosti kao svojevrsna osnova da ubuduće možemo raču-nati na veću usmjerenost učenika prema visokom obrazovanju u tom području. S tim ciljem otvo-rili smo mogućnosti upisa većeg broja učenika upravo u takva za-nimanja i programe gdje su domi-nantna upravo spomenuta priro-doslovna područja, a nadamo se da će ta stremljenja pratiti i druge poticajne mjere koje uključuju stipendije za pojedina zanimanja i pojačano usavršavanje nastavni-ka u tom području.

Donesen je novi zakon o udž-benicima i do početka lipnja dovršen je odabir udžbenika koji će se koristiti u školama. Kako ocjenjujete taj dio posla, budući da je bilo dosta prigovo-ra sa svih strana.

Novim zakonom o udžbenici-ma odlučili smo stvari postaviti bitno drukčije i mislim da smo postigli cilj. Taj posao je iza nas i sve faze odabira udžbenika su provedene. Udžbenici su odobre-ni na rok od četiri godine tako da će ih se moći nasljeđivati, jer sad je jedan udžbenik za jedan pred-met u istoj školi, koji su odabra-li stručni aktivi na razini škole uz suglasnost roditelja. Smanjili smo težinu školskih torbi, jer smo donijeli pravilnik o obveznim udžbenicima i dopunskim nastav-nim sredstvima i dio svega po-nuđenog materijala stavili smo u pomoćna nastavna sredstva koja nisu obvezna i koje učenici ne moraju kupovati, a postigli smo i smanjenje cijena udžbenika za najmanje deset posto po naslovu. Sad je školska torba definitivno lakša, ali i do 40 posto jeftinija, ne samo zbog smanjenja broja obveznih nastavnih sredstava nego i zbog njihova konkretnog pojeftinjenja. Iduće će godine, kad do ožujka donesemo novi udžbenički standard, uslijediti i novi način izračuna cijene udžbe-nika, jer će ministar određivati ci-

jenu na temelju svih troškova koji se pojavljuju u procesu izrade udžbenika. Moram naglasiti da su škole kvalitetno odradile odabir udžbenika i mislimo da je to naj-demokratskiji i najtransparentniji način u kojemu su sudjelovali i roditelji, iako njihovo mišljenje nije bilo obvezujuće.

Što će biti s udžbenicima koje su nakladnici tiskali prije godi-nu ili dvije u većim količinama, računajući na njihovo višego-dišnje korištenje, a koji se mož-da neće uklapati u novi udžbe-nički standard koji će vrijediti od 2011. godine?

Kad je rađen zakon, znali smo da je nakladnicima ostalo dosta neprodanih udžbenika u skladi-štima i upravo zato smo otvorili mogućnost da i ti udžbenici budu u prodaji i ove godine kako bi bilo što manje štete. Nije nam svejedno hoće li nakladnici kao gospodarski subjekti u ovom vre-menu poslovati dobro ili loše i da odustaju od proizvodnje udžbe-nika zbog mogućih gubitaka pa zato vjerujemo da će ove godine prodati sve te viškove, kako bi od 2011.⁄2012. školske godine kre-nula nova generacija udžbenika rađena prema novom standardu.

Govori se o mogućim promje-nama postojećeg Zakona o od-goju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Što će se mije-njati i kada?

raZGoVor Želimir Janjić, državni tajnik za srednje školstvo

Činimo sve da podignemo kvalitetu obrazovanja

Radimo na izmjenama državnoga pedagoškog standarda i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i o tome smo već razgovarali i s udrugama ravnatelja i sa sindikatima. Oba dokumenta ćemo mijenjati zbog

poboljšanja sustava, jer bila bi šteta ne promijeniti uočene slabosti ili nedostatke

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 5www.skolskenovine.hr

aktualno

Kao što smo pisali u prošlom broju, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je u suradnji s Institutom

za razvoj obrazovanja pokrenulo internet istraživanje među studentima, kojim se želi istražiti studentski standard i problemi koji muče hrvatske studente.

Istraživanje Eurostudent (u kojem hr-vatski studenti mogu sudjelovati izravno preko internetske stranice www.eurostu-dent.hr) koje se trenutno provodi u Hrvat-skoj je četvrti krug provedbe istraživanja u Europi. U zadnjem krugu (EUROSTU-DENT III –2005.-2008.) sudjelovale su 23 zemlje, a rezultati istraživanja prikupljeni su i prezentirani u publikaciji ”Social and Economic Conditions of Student Life in Europe”.

- Ovo istraživanje omogućuje svim dio-nicima u visokom obrazovanju da sazna-ju koji su najčešći problemi s kojima se suočavaju hrvatski studenti, koji je njihov socio-ekonomski status te odgovaraju li studentska prava i stipendije stvarnim potrebama studenata. Ovo će omogućiti argumentiranu i konstruktivnu raspravu o studentskim potrebama u Hrvatskoj te o načinima osiguravanja jednakog pristupu visokom obrazovanju, kazao je Thomas Farnell, voditelj programa Instituta za ra-zvoj obrazovanja.

U Europi više od polovice studenata radi uz studij

Već je prvog tjedna više od 3000 stu-denata ispunilo uptinik što pokazuje da su studenti prepoznali važnost ove inici-jative za poboljšanje kvalitete njihovih uvjeta studiranja. Također, činjenica da su u pripremi i provedbi istraživanja sudjeva-le 24 institucije iz Hrvatske i inozemstva, uključujući nadležne državne institucije, visoka učilišta, studentske organizacije, istraživačke institute i nazavisne struč-njake, pokazuje koliko je ovo istraživanje prepoznato od strane svih dionika kao ini-cijativa od iznimne nacionalne važnosti.

Kada se govori o važnosti rezultata ovog istraživanja, Eurostudent III pokazao je da je visoka podzastupljenost osoba niskog socijalnog statusa u visokom obrazovanju u Europi, a pogotovo u zemljama srednje i istočne Europe. Pokazalo se da je u nekim zemljama Europe čak 40 posto studenata imalo radnog iskustva prije nego su upisa-li fakultet, a najveći dio njih dolazi iz obi-telji u kojima roditelji nisu visokoobrazo-vani. Čak više od polovice studenata radi uz studij, dok je u Nizozemskoj i Estoniji taj broj viši i iznosi oko dvije trećine uku-pnog broja ispitanika. U Češkoj, Slovač-koj te Španjolskoj studentski rad iznimno je važan za samofinanciranje osnovnih potreba, dok je u drugim zemljama više povezan s povećanjem osnovnih prihoda i povećanjem.

Nadalje, u nekim zemljama vidi se veza između socijalnog statusa i uopće želje za studiranjem u inozemstvu, a studenti nižeg socijalnog statusa rjeđe se odlučuju na iza-zov školovanja u inozemstvu, prvenstveno zbog novca.

Studentski standard kao kisela jabuka

- Usporedba rezultata istraživanja Euro-student u Hrvatskoj s podacima preostalih 26 europskih zemalja omogućit će identi-ficiranje stvarnih potreba hrvatskih stude-nata. Na temelju rezultata istraživanja sku-pina međunarodnih i domaćih stručnjaka će do 2012. godine raditi na prijedlogu

unapređenja sustava studentskog standar-da, najavljuje Farnell.

Nije nikakva tajna da je studentski rad iznimno važan za samofinanciranje osnovnih potreba i kod hrvatskih studena-ta. Kod nekih je to zapravo jedini način da “osjete” Zagreb i u njemu, kao najvećem sveučilišnom gradu, steknu visoko obra-zovanje. Međutim, takav sustav nije odr-živ, već godinama ponavlja Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu:

- Uvijek sam se glasno protivio tome da se studenti previše iscrpljuju radom, preko student-servisa ili kako već, ponajviše jer mnogi od njih nemaju drugih mogućnost financirati svoje studiranje. Nije dobro za studenta da mora intezivno raditi kako bi platio studiranje i boravak u Zagrebu. Za-daća Sveučilišta je vrednovati studentski akademski rad i zalaganje i onima koji su izvrsni olakšati studiranje, odnosno oslo-boditi im prostor i vrijeme da budu što bolji u akademski postignućima. Iako neki naši fakulteti uzimaju u obzir socijalne elemente, sustavno još uvijek nije riješe-no financiranje studenata socijalno teških životnih uvjeta. A te fondove sveučilišta sama nikada i nigdje ne mogu namiriti bez pomoći države. Trebamo urediti socijalni sustav u kojem se vodi računa o uvjetima pojedinca, pa se intervenira na različite načine. Bilo stipendiranjem, bilo vrlo be-neficiranim kreditima. Jer u situaciji kada nema drugih izvora, ni privatnih ni javnih, onda se ide u kreditiranje, vrlo povoljno i na način da se kredit otplaćuje tek kada student osigura svoju egzistenciju. Kod nas postoje samo komercijalni, potrošački krediti, možda s nešto povoljnijim kama-tama, ali to nisu subvenciorani studentski krediti.

Posebna je stavka studentski standard, koji je kod nas u neodrživom stanju, a ta-kav se vuče godinama, zbog izbjegavanja svih sudionika da zagrizu tu “kiselu jabu-ku”. Za mene je paradoksalno da se stu-dentski standard i gubici financiraju putem student-servisa. Dakle, studenti ne samo da rade da si osiguraju egzistenciju, nego i da bi sufinancirali nelogičan i neodrživ studentski standard, koji se srozava u kva-liteti jer se ne može dobro održavati i ob-navljati. Prije otprilike dvije godine prihod Studentskog servisa zagrebačkog SC-a bio je gotovo 100 milijuna eura godišnje. Ako jedan student može godišnje zaraditi 50 ti-suća kuna, onda ispada da 20 posto stude-nata permanentno radi. Kako oni usklađuju taj silan posao i studijske obveze?! Teško, vrlo teško, izričit je Bjeliš.

Ispunite upitnik do 30. lipnjaInternetski upitnik, koji mogu ispunja-

vati svi hrvatski studenti priloživši svoj JMBG i svoj JMBAG (10-znamenkasti broj koji se nalazi na studentskoj iskazni-ci ili u indeksu) sadrži ukupno 47 pitanja i pokriva osam većih podtema poput so-cijalnih karakteristika, smještaja, izvora financiranja ili životnih troškova. Stu-denti odgovaraju na pitanja poput onoga raspolažu li s dovoljno novca za pokriće svojih mjesečnih troškova, kako ocjenju-ju svoje ukupno radno opterećenje, koliko su zadovoljni svojim smještajem ili pak u kojoj mjeri njihov studij pruža dobar te-melj za buduće zaposlenje. Iz MZOŠ-a i IRO-a pozivaju sve studente koji trenutno studiraju u Hrvatskoj na preddiplomskoj i diplomskoj razini (bilo po predbolonj-skom ili bolonjskom programu) na javnim i privatnim visokim učilištima da ispune upitnik do 30. lipnja na www.eurostudent.hr. Novosti o istraživanju mogu se pratiti i na Facebook stranici Eurostudenta.

Branko NAĐ

Internetom se prikupljaju primjedbe studenataStUDeNtSKI StaNDarD

Paradoksalno je da se stu-dentski standard i gubici financiraju putem student-servisa. Dakle, studenti ne samo da rade ne bi li sebi osigurali egzistenciju, nego rade da bi sufinancirali nelogičan i neodrživ stu-dentski standard, koji se srozava u kvaliteti jer se ne može dobro održavati i ob-navljati, ističe zagrebački rektor Aleksa Bjeliš

Radimo na izmjenama držav-noga pedagoškog standarda i rečenoga zakona i o tome smo već razgovarali i s udrugama ravnatelja i sa sindikatima. Oba dokumenta ćemo mijenjati zbog poboljšanja sustava, jer bilo koji dokument može pokazati dobre, ali i loše strane tek u samoj pro-vedbi. Ovaj Zakon je u primjeni dvije godine i bila bi šteta uočene slabosti ili nedostatke ne promi-jeniti. Radi se na pripremama iz-mjena koje će biti ciljane samo na ona rješenja koja nisu optimalna niti prilagođena trenutačnoj situ-aciji.

Razmatramo u državnim peda-goškim standardima koeficijente izvodljivosti koji se odnose na dinamiku provedbe dokumen-ta do 2020. godine i vidimo da neke stavke ne možemo izvršiti na vrijeme pa se moraju mijenja-ti određeni koeficijenti i njihovu realizaciju usporiti zbog posto-jećih gospodarskih mogućnosti i stoga razmatramo rješenja koja bi bolje uredila sustav i bila raci-onalnija. Recimo, imamo matič-nih osnovnih škola s vrlo malim brojem učenika i razmatramo optimalna rješenja da se škole ne zatvori nego da ih se kroz zakon-ski postupak preoblikuje u po-dručne škole. Bilo kakve glasine u javnosti o ukidanju škola nisu točne, jer se radi o tome da do-ista želimo racionalizirati sustav i samo promijeniti status takvih škola.

Vodit ćemo računa o zaposle-nicima, o eventualnim tehno-loškim viškovima u školama te prerasporediti kadar iz škole u školu kako ne bi bilo nepotreb-nih otpuštanja djelatnika. U tome će nam sigurno pomoći i zajed-ničke prosudbene komisije koje rade na županijskoj razini i koje mogu ponuditi najbolja rješenja kako bi se radna mjesta sačuvala, a sustav mogao optimalno funk-cionirati.

Hoće li se nešto mijenjati u izračunu koeficijenata plaća i u području upravljanja i ruko-vođenja?

Nismo o plaćama razgovarali, jer postoje drugi propisi kojima se to rješava na razini vlade. Razmatramo sve mogućnosti u upravljanju i rukovođenju, traži-mo rješenja koja bi vodila pobolj-šanju, ali svjesni smo da bi bilo kakva promjena u sastavu škol-skih odbora svim osnivačima, a to su sve županije i 34 grada, na-metnula da na svojim skupština-ma donose nove odluke o imeno-vanju svojih predstavnika u škol-ske odbore, što bi bio dugotrajan proces, no o tome nije donesena konačna odluka. Svakako ćemo u zakonu regulirati granicu stje-canja uvjeta za mirovinu nakon koje se mora otići u mirovinu i promijenit ćemo sadašnje rješe-nje po kojemu poslodavac može produljiti ugovor o radu i onim djelatnicima koji su stekli uvjete za mirovinu. Računali smo da će se time riješiti problem deficita nastavnoga kadra, ali iskustva u tome nisu dobra, jer su u mno-gim školama bez ikakva razloga produljivani ugovori o radu i teh-ničkom i pomoćnom osoblju. To je nekorektno i prema mladima koji na zavodima čekaju priliku za zaposlenje.

Kad bi izmjene i dopune za-kona trebale biti donesene?

Naša je ambicija da možda i do kraja ljetne stanke zasjedanja Sabora donesemo ove izmjene. Dođemo li do rješenja i sa svim partnerima usuglasimo stavove, vjerujem da bi do polovice srp-nja sve moglo biti u saborskoj proceduri.

Razgovarao Marijan Šimeg

Šansa za poboljšanje kvalitete studija, smještaja...

Thomas Farnell, voditelj programa Instituta za razvoj obrazovanja

Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.6www.skolskenovine.hr

aktualno

Osječki studenti prava u posjetu državnim institucijama

OSIJEK - Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je studente Europske udruge stude-nata prava Osijeka (ELSA). Predsjednik je u razgovoru sa studentima pokazao interes za njihov rad te ga je zanimalo kakve probleme imaju u svojoj regiji te na koji način dolaze do posla i ima li ga uopće. Predsjednik je ELSA-i Osijek poklonio i jednu stipendiju za sudjelo-vanje na Međunarodnom seminaru o međunarodnom pravu, koji će se održati u Beogradu od 19. do 26. rujna 2010. godine. Studente je primio i predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin. U razgovoru sa studen-tima objasnio im je način rada i organizaciju suda te im podijelio korisne savjete. Studenti su također posjetili tajništvo Ustavnog suda te Sabor, gdje su sudjelovali u projektu Simulirani parlament.

Kulturno-prosvjetni Dani Ukrajinaca u Hrvatskoj

VUKOVAR - Prošlog je tjedna održana središnja man-ifestacija Ukrajinaca u Hrvatskoj, u kojoj se okuplja 600 članova i šest ukrajinskih kulturno-prosvjetnih udruga. Prvoga dana manifestacije održana je sveta misa te je otvorena izložba slika i rukotvorina Slavke Pliške iz Petrovaca. Također je prezentiran priručnik za djecu nižih razreda osnovne škole te priređena književno-glazbena večer i predstavljena ukrajinska narodna kuhinja. Drugoga dana postavljene su izložba kamenih skulptura Jurija Holodovyča iz Osijeka i izložba slika Ukrajina u srcu članova likovne sekcije UKPD Ukra-jina iz Slavonskog Broda, a program je završen kon-certom udruga iz Hrvatske i inozemstva te učenika koji uče ukrajinski jezik u OŠ Antuna Bauera u Vukovaru i Područnoj školi Petrovci. Manifestacija je održana pod pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine Repub-like Hrvatske, Ukrajinske zajednice RH i vukovarskoga Ukrajinskoga kulturno-prosvjetnog društva Ivan Franko, koji su organizirali dvodnevnu treću središnju manifest-aciju Ukrajinaca u Hrvatskoj.

Za popravak škola 12 milijuna kuna

PULA - Vijećnici Skupštine Istarske županije odlučili su da će se za investicije u osnovne i srednje škole ove godine uložiti 11,88 milijuna kuna. Kako je navedeno, potrebe su puno veće, dok su u posebno lošem stanju pulske škole. No, novca je malo, ali ipak će iz županijskog proračuna biti izdvojena dodatna četiri milijuna kuna. Iz državnih sredstava izdvaja se oko 7,25 milijuna, od toga za osnovne škole 3,16 milijuna i za srednje 4,08 milijuna kuna, a 630 tisuća kuna za opremanje praktikuma sred-njih ugostiteljskih škola namjenska su sredstva Ministar-stva turizma, na koje se jednak iznos dodaje iz decen-traliziranih sredstava. Sam je plan načinjen na temelju stanja na terenu, zahtjeva škola, započetih investicija i osiguranih sredstava. Od sredstava za osnovne škole čak 2,6 milijuna odnosi se na rekonstrukciju, dogradnju, opremanje i uređenje okoliša OŠ Mate Balote u Bujama, 300 tisuća je za projektnu dokumentaciju škola i 269 tisuća kuna za opremanje. Dva milijuna kuna otpada na radove na školi i dvorani za Talijansku srednju školu i Srednju školu Zvane Črnje u Rovinju.

Upisna kampanja Američke visoke škole

DUBROVNIK - “Spas u zadnji čas“ upisna je kampanja koju provodi Američka visoka škola za menadžment i tehnologiju Dubrovnik. Kampanja uključuje tri načina upisa brucoša iz srednjih škola te prelaska studenata na ACMT s drugih visokih učilišta - polaganje državne ma-ture i pristup fakultetu kroz sustav Postani student, zatim polaganje prijamnog ispita na ACMT-u te polaganje neo-visnih američkih ispita SAT ili ACT. Kako pojašnjava de-kan američkoga koledža Don Hudspeth, svi su postupci usklađeni s važećim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenom djelatnosti RH te s odlukom stručnog vijeća ACMT-a u akademskoj godini 2010./2011. Sve to znači da se podrazumijevaju upisi izvan sustava državne ma-ture maturantima strukovnih škola, kojima zakonom nije obvezno polaganje državne mature, a srednju stručnu spremu stječu obranom mature u svojoj školi. U proce-duru su uključeni i potencijalni studenti koji su srednje obrazovanje završili prije 2010. kao i strani državljani koji bi inače, da bi studirali na engleskom jeziku, morali položiti obvezni dio državne mature odnosno hrvatski jezik, imaju pravo pristupiti prijemnim ispitima.

I. B.

UKRATKOStudenti prekinuli sjednicu Senata SVeUČILIŠte U ZaGrebU

Prošlotjednu sjednice Senata zagrebačkog sveučilišta prekinulo je stotinjak studenata koji su u znak pro-svjeda ušli na inače zatvorenu sjednicu, zahtijevaju-

ći besplatno obrazovanje. Rektor Aleksa Bjeliš najprije je odredio 15 minuta stanke, zamolivši studente da napuste dvoranu, a kada ga nisu poslušali prekinuo je sjednicu.

Na samoj sjednici rektor Bjeliš studentima je poručio da je ovakav njihov čin deplasiran, budući da financiranje obrazovanja uopće nije bila tema dnevnog reda sjednice Senata. Dan kasnije bio je znatno oštriji u osudi ovakvog oblika prosvjeda:

- Ovakvim se metodama ne poštuju akademska pravila ni akademska sloboda drugih. To se događalo i u slučaju blokada fakulteta. Uzurpiran je i prekinut rad legalnoga sveučilišnog tijela. To je oblik nasilja i mnogi naši članovi Senata dojma su da je nad njima izvršeno nasilje, što je točno. A kada je u pitanju nasilje, mi ćemo se ponašati kao i svaki drugi objekt nasilja - zaštitit ćemo se!

Ipak, rektor nije odgovorio hoće li za iduću sjednicu Se-nata biti angažirani i zaštitari, kako se ne bi ponovio upad studenata. Tek je kazao da ukoliko se ponovi prijašnji sce-narij, pa studenti zbog nezadovoljstva blokiraju fakultete, sveučilište i njegove sastavnice ponašat će se kao i za vri-jeme bivših blokada.

- Metode ne podržavam niti neću, iako se oko sadržaja može raspravljati i on je u temelju dobar. Tu ima mno-go zamisli i koncepcija koje bi mogle pomoći u radu sveučilišta. Sam studentski proglas koji se pojavio ovih dana dobro je uočio neke nepovoljne i nepotrebne el-emente i konzekvence onoga što su na Rektorskom zboru drugi rektori prihvatili, a ja nisam!

Pritom je očito mislio na sjednicu kada je Rektorski zbor raspravljao o modelu financiranja obrazovanja, po kojem bi pravo na besplatno obrazovanje na višim godi-nama imali samo studenti koji polože sve ispite, ali on nije zadovoljan tim prijedlogom.

Akcija studenata je pomno bila isplanirana, jer su obaviještene i televizijske kuće, a prije samog ulaska u zgradu sveučilišta s transparentom Potrubi za besplatno obrazovanje pozivali su vozače da simbolično podrže nji-hove zahtjeve.

Kada je sjednica Senata prekinuta, prosvjednici su i sami održali konferenciju za novinare, istaknuvši da se protive novom modelu financiranja obrazovanja. Smeta im što će školovanje biti besplatno samo za prvu akadem-sku godinu.

Vezano uz to obećanje ministra obrazovanja Radovana Fuchsa, prema kojem će nadolezeće akademske godine svi brucoši studirati besplatno, rektor Bjeliš izvijestio je da se još čeka potpisivanje ugovora s Ministarstvom znano-sti, obrazovanja i športa. Njime bi se osigurala kompen-zacija oko 40 milijuna kuna, kojima bi MZOŠ fakultetima zagrebačkog sveučilišta nadoknadilo izgubljeni novac od školarina.

O teškoj financijskoj situaciji u kojoj se sveučilište nal-azi govorio je i prorektor za poslovanje Tonko Ćurko:

- Potraživanja našeg sveučilišta od resornog ministar-stva odnosno državnog proračuna samo u zadnjoj aka-demskoj godini izrazito su velika. Još nisu isplaćene kompenzacije za školarine na diplomskim i integriranim studijima, u iznosu od 25,7 milijuna kuna. Duguju nam novac i za plaće vanjskih suradnika u iznosu od 17,7 mili-juna kuna (što je iznos samo za zimski semestar, iako se isti očekuje i za ljetni semetar, op. a.), i to u najteži položaj stavlja Muzičku i Likovnu akademiju, gdje polovicu nas-tave izvode upravo vanjski suradnici. Usto, ovrhe zbog neisplaćenih božićnica još iz 2001.godine, prema kolek-tivnom ugovoru iz 1998., iznose 26,1 milijun kuna.

Rektor Bjeliš je ustvrdio da ministarstvo uvijek daje konkretna obećanja; međutim, što u slučaju da novac za školarine brucoša ne bude isplaćen, kao ni prijašnja potraživanja koja su spomenuta na konferenciji?

- Imamo povijesna iskustva na tom terenu. No, uvijek smo preživljavali uz očuvanje digniteta. Ipak, ako dogov-orena sredstva ne budu uplaćena, radit ćemo u sve težim uvjetima, ljudi će se sve više morati žrtvovati, sve teže raditi u sve težim uvjetima, sa sve lošijom opremom, pa će biti sve lošiji rezultati... A onda ćemo jednog dana primi-jetiti da Hrvatska još dublje tone, zaključio je Bjeliš.

Dodao je da se intenzivno radi na problematici finan-ciranja studija i studentskim participacijama pa je plan sveučilišta dovršiti tu temu do 13. srpnja. Posebno je naglasio da školarine ne smiju biti korištene za tekuće poslovanje fakulteta, već bi taj novac trebao i morao biti iskorišten upravo za studente, za podizanje kvalitete nas-tave, razvoj, istraživanje i studentski standard. Zasad, kaže, to ne funkcionira, jer se iz državnog proračuna ne osigurava dovoljno sredstava za normalan rad fakulteta.

Uskoro bi trebala biti sazvana i nova sjednica senata, na kojoj će se raspravljati o temama koje nisu dotaknute zbog upada prosvjednika.

B. Nađ

Rektor Bjeliš upad studenata prozvao

nasiljem

Studenti uzvraćaju udarac: Rektor ne govori istinuStudenti su dva dana nakon “upada” priopćili da je iz materijala za sjednicu vidljivo kako je Senat pod petom točkom

dnevnog reda ipak trebao raspravljati o ugovoru u financiranju troškova studija u idućoj školskoj godini, iako je rektor Aleksa Bjeliš tvrdio suprotno. Materijale su dobili, kažu, od neimenovanog člana Senata.

- Senat je trebao raspravljati o modelu financiranja studiranja, iako to rektor Bjeliš niječe, birokratski nas optužujući da nismo pogledali dnevni red, ističu studenti i dodaju kako je miran i nenasilan ulazak na sjednicu imao za cilj upozoriti članove Senata na njihovu ulogu pri osiguravanju zakonskog terena za stvaranje još većih socijalnih razlika.

Podsjećaju da je njihov zahtjev ostao isti - potpuno javno financirano obrazovanje na svim razinama. Odgovaraju da njihova borba nije mladenački hir i odnosi se na sve građane, odnosno njihovo pravo da imaju pristup obrazovanju na svim razina bez obzira na svoj imovinski status.

- Pozivanje na (ne)kompetentnost i (ne)obaviještenost studenata koji su ušli u dvoranu Senata doista se čini kao očajnički potez ad hominem prema onima koji bi trebali činiti sastavni dio sveučilišne zajednice, a što im se u ovakvom uređenom predstavničkom sistemu ne dopušta, zaključuje se u priopćenju. (bn)

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 7www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Gotovo da nema roditelja koji u svom djetetu ne pokušava nazrijeti ili čak

isforsirati određenu darovitost, pa se i nekritički pohvaliti kako je njegovo dijete darovito. No, s roditeljskim procjenama, dakako, treba biti oprezan i stvar u konač-nici ipak prepustiti stručnjacima. Stručnjakinja za pitanje darovite djece psihologinja Jasna Cvetko-vić-Lay o tome je napisala tri knji-ge: Ja hoću i mogu više, Darovito je, što ću sa sobom te Darovito je, što ću s njim. Ističe da je darovi-tost složena pojava, a sastavljena je od tri segmenta: visoke sposob-nosti, visoke kreativnosti i osobi-ne ličnosti.

Pet posto darovite djece

- Darovita djeca često su indi-vidualci koji preuzimaju rizik i spremni su na preformulaciju. Ta-kvo dijete stalno želi raditi ono za što je darovito, no nažalost kroz sustav školovanja ta se darovitost često izgubi - kaže Cvetković-Lay.

U jednoj od svojih knjiga Ja hoću i mogu više o tome kako pre-poznati darovito dijete Cvetković-Lay piše: “Znanost je dokazala da se velik dio mentalnog razvoja djeteta odigrava do pete godine. Na pitanje koliko rano dijete tre-ba uključiti u posebne programe za darovitu djecu karakterističan odgovor američkih autora glasi: Iskreno mislimo da u djetinjstvu ništa nije prerano, osobito ako spoznamo važnu ulogu koju ro-ditelji imaju u poticanju razvoja djeteta.“

Iako danas u Hrvatskoj ima oko pet posto darovite djece, važno je dobro se upoznati s načinima rada s takvom djecom, jer ona često ne uče za bolju ocjenu, a odličan uspjeh nije znak da je netko daro-vit.

Psihologinja Suzana Kovačić iz DV Špansko, koja se i teoret-ski i u praksi bavi pitanjem kako prepoznati darovitost kod djeteta, kaže kako se u jednoj od definicija darovitosti navodi da je to sklop osobina koje omogućuju pojedin-cu da dosljedno postiže izrazito iznadprosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi.

- Darovita djeca su ona koja mnoge stvari rade prije, brže, uspješnije i drugačije od svojih vršnjaka te pri tome imaju bolja i viša postignuća. Ona svladavaju specifična znanja i vještine znatno ranije nego što je to uobičajeno za djecu određene dobi. U području svoga specifičnog interesa, kao što su jezici, matematika, glazba, li-kovna umjetnost, šah, bridž, spor-tovi, pokazuju intenzivan i opse-sivan interes te napreduju brže od ostale djece, jer u njemu lako uče. U području interesa ona pokazu-ju sposobnost oštrog fokusiranja, udubljuju se potpuno, ponekad pri tome ignorirajući vanjski svijet - navodi Kovačić.

Dodaje da darovita djeca od odraslih traže minimum pomoći i mentorstva, samostalni su, samo-usmjereni, dominantno nekonfor-mističkog ponašanja, svojeglavi, žele biti glavni te uglavnom uče samostalno. Otkrića do kojih dođu motiviraju ih. Probleme rješava-ju na neobične načine i ustraju u

tome da rade po svome. Moralno razmišljanje im je napredno (čvr-sti stavovi), a socijalne sposobno-sti slabije, izrazito su osjetljiva ili vrlo živahna.

Osjećaj razlike O tome koliko je važno uoči-

ti darovitost u predškolskoj dobi naša sugovornica ističe da darovi-tu djecu najčešće muči neravnote-ža između sebe i vršnjaka (okruže-nja) te unutar njih samih.

- Premda su znatiželjna, za-htjevna, radoznala i kreativna, da-rovita su djeca u grupi ipak često neprepoznata, pa i neprihvaćena od vršnjaka i odraslih. Darovita djeca osjećaju razliku između vrš-njaka i sebe. Često su usamljena, teško uspostavljaju socijalne kon-takte, razlikuju se od okoline po razmišljanjima i interesima i često imaju lošu sliku o sebi. Darovitoj djeci teški su zadaci izazov, a ne opterećenje. Ako im okruženje nije dovoljno stimulativno, najče-

šće gube motivaciju, interes i po-staju nemirni ili potpuno nezainte-resirani. Ako sačuvaju inicijativu, često su to djeca koja ometaju rad, a ako nemaju inicijative uglavnom

vrlo malo komuniciraju s drugima i okolina ih često etiketira kao čud-ne. Stoga im je važno omogućiti bavljenje specifičnim područjem interesa te poznanstvo i druženje

s drugom potencijalno darovitom djecom - navodi Kovačić.

Jedno je od pitanja koje se na-meće u kojoj se dobi može pre-poznati darovitost. Psihologinja Kovačić kaže da ukoliko pažljivo promatramo i bilježimo djetetove interese, ponašanje i specifične sposobnosti moguće je potenci-jalnu darovitost kod djece uočiti prije pete godine djetetova života. Prema Jasni Cvetković-Lay, prve znakove darovitosti primjećuju osobe koje o djeci brinu, najčešće roditelji, prije djetetove pete godi-ne. Ona navodi sljedeće primjere: prijevremeni tjelesni razvoj (sje-denje, puzanje, hodanje, govor), bogat vokabular i verbalno znanje, intenzivna reakcija na buku, bol i frustraciju, uče brzo, bez velike pomoći odraslih, znatiželja, upor-nost i koncentracija, visok stupanj energije, strast, interes, nauče čitati do četvrte godine uz mini-mum uputa. Također ih zanimaju brojevi i brojevni odnosi, ističu se u logičkom i apstraktnom razmi-šljanju. Često se igraju sami ili u društvu starije djece, zanimaju ih filozofska i moralna pitanja. Imaju smisao za humor, istančano zapa-žanje i zadržavanje informacija o promatranim stvarima. O načini-ma otkrivanja darovite djece Su-zana Kovačić kaže da djeca mogu biti darovita u jednom području, ali prosječna ili ispodprosječnih postignuća u drugom području.

Poticati razvoj darovitog djeteta

- Sposobnosti nisu međuovisne. Visok kvocijent inteligencije nije nužan za darovitost u glazbi ili li-kovnosti. Kasniji uspjeh u životu ovisi više o djetetovoj osobnosti i podršci socijalne sredine nego o visini kvocijenta inteligencije. Di-jagnostika se isprepliće s edukativ-nim tehnikama i neposrednim ra-dom s djetetom. Treba koristiti što više dostupnih izvora prikupljanja značajnih informacija o djetetu, a to su: testovi inteligencije, testovi kreativnosti, testovi postignuća, opažanja odgojitelja odnosno uči-telja te preporuke roditelja.

Vrlo je važno i poticanje razvo-ja darovite djece. U planiranju od-gojno-obrazovnog rada s djetetom

treba obratiti pažnju na interese djeteta: čime se najčešće igra, što najčešće bira i na koji način mani-pulira sadržajem koji izabire.

- Dječja usmjerenost u pojedi-nim aktivnostima dobar je poka-zatelj u kojem smjeru planirati odgojno-obrazovni proces. Kom-petencija djeteta u pojedinim vje-štinama nudi često i obrazac kako dijete najuspješnije uči. Pri odre-đivanju cilja odgojno-obrazovnog rada važno je poznavati djetetove jake i slabe strane. Jake strane čine djetetovi interesi, omiljene aktivnosti, aktivnosti u kojima di-jete pokazuje usmjerenost. Slabe strane čine vještine u kojima je dijete posebno nesigurno, vješti-ne koje dijete izbjegava vježbati, koje ruše njegovo samopouzdanje. Kad odredimo ciljeve, možemo planirati aktivnosti. One su sadr-žajno povezane s jakim stranama, kreirane tako da mobiliziraju jake strane u poticanju razvoja slabih, a uključuju prilagodbe materijala, prostora i načina davanja uputa - kaže Suzana Kovačić.

Treba, naravno, voditi računa i o tome kako zadovoljiti obrazovne potrebe darovitog djeteta. Suzana Kovačić navodi:

- Dobro je da program rada s darovitom djecom razvija više ra-zine misaonog procesa, dakle pro-matranje, predviđanje, klasifici-ranje, analiziranje, sintetiziranje, procjenjivanje, potiče divergentnu produkciju posebnim igrama koje potiču aktivno učenje i kreativno mišljenje, omogućuje kontaktira-nje s drugim potencijalno daro-vitim vršnjacima i unapređivanje socijalnih vještina u odnosima s vršnjacima svoje dobi.

Inkluzivan predškolski program djeci s posebnim potrebama, pa tako i darovitoj djeci, omogućuje promatranje, daje dobre modele učenja i druge oblike interakcije s različitom djecom.

- S obzirom na to da suvremene pedagoške koncepcije pokazuju da rad s darovitom djecom po-drazumijeva posebne programe i aktivnosti usklađene s dječjim po-trebama i potencijalima, odlučili smo se za kraći program za poten-cijalno darovitu djecu u našem vr-tiću, koji smo na dječju inicijativu nazvali Klikerići. Cilj programa je primjereno poticanje razvoja osobnosti, specifičnih interesa i sposobnosti potencijalno darovite djece vrtićkog uzrasta. Naše isku-stvo u radu s darovitom djecom u vrtiću Špansko, uvjerilo nas je da su darovita djeca stručnjaci u po-dručju svog interesa. Uvažavajući njihovu stručnost, pružili smo im priliku da svoja znanja prenesu drugoj djeci - kaže Kovačić i do-daje da uz malo podrške priprema-ju sredstva i izlaganja o temama kojima se bave.

- Svoja znanja prenose drugoj djeci, a ona ih netremice slušaju. Osobni potencijali svakog djeteta razvit će se ako su osigurani op-timalni uvjeti i podrška socijalne sredine. Osjećaj osobnog uspjeha, uz povoljnu klimu i komunikaciju u skupini, pozitivno djeluje na ra-zvoj djetetovih potencijala u svim područjima, što trajno utječe na kvalitetu života djeteta, njegove primarne sredine i društvo u cje-lini - zaključuje psihologinja Ko-vačić.

I. B.

Djeca i darovitost PreDŠKoLSKI oDGoj

Individualci spremni na rizik

Darovita su djeca ona koja mnoge stvari rade prije, brže, uspješnije i drugačije od svojih vršnjaka te pri tome imaju bolja i viša postignuća

Umjetnički i glazbeno darovita djeca

Sklonost umjetnosti i(li) glazbi očituje se u ranom djetinjstvu. Djeca pokazuju izrazitu dugotrajnu usmjerenost na područje interesa. Umjet-nički darovita djeca crtaju promatrajući interpretaciju onoga što vide. Oni sami manipuliraju okružjem da bi bilo stimulativnije. Imaju razvije-no vizualno pamćenje. Glazbena darovitost može se pojaviti prije nego ijedna druga vrsta darovitosti. Savršen sluh i sposobnost sviranja bez pripreme ne povezuje se s glazbenom darovitošću. Kod darovite djece sklonost glazbi i opsesivan interes očituju se u ranom djetinjstvu. Dugo-trajno su usmjereni na aktivnost. Uživaju u glazbi. Imaju iznadprosječno razvijeno glazbeno pamćenje. Pogrešno je mišljenje da darovita djeca dolaze iz obitelji u kojima su roditelji visoko obrazovani. Roditelji ne mo-raju biti obrazovani da bi darovito dijete napredovalo, ali obitelj treba biti stabilna. Iz čvrsto strukturiranih obitelji potječu nobelovci fizičari, matematičari, kemičari... U takvim obiteljima visoka su očekivanja, ali dijete je u prvom planu, a ne njegov uspjeh. Uvijek su to tople obitelji - kreativci, pisci, slikari, veliki umjetnici, iz stresnih su obitelji, bez jednog roditelja, ali i s alkoholizmom, psihičkim bolestima... Najgori su bolesni roditelji koji uvjetuju ljubav postignućem uspjeha. Nikad nije dovoljno rano početi baviti se darovitim djetetom. U zapadnim zemljama roditelje educiraju da prate razvoj djeteta od rođenja. Najučinkovitije je za daljnji pravilan razvoj djeteta otkriti darovitost već u ranoj predškolskoj dobi. (Prema Ellen Winner)

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno8www.skolskenovine.hr

aktualno

Razgovarao Ivan Rodić

Prof. dr. sc. Dragutin Rosan-dić - redoviti profesor Fi-lozofskog fakulteta u miru,

metodičar, osnivač i dugogodišnji šef Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti, utemeljitelj „zagrebačke metodič-ke škole“ koja je nekoliko deset-ljeća bila glavni rasadnik metodič-kih ideja i praktičnih dostignuća na području nastave materinskog jezika i književnosti ne samo u Hrvatskoj nego i na širem prostoru ondašnje države - ove godine obi-lježava 80 godina života i 60 go-dina plodnoga stvaralačkoga rada, koji je započeo upravo u Školskim novinama, objavivši u našem listu 1950. godine, kao mladi učitelj u Zlataru, svoj prvi stručni rad. Plodna suradnja prof. Rosandića i Školskih novina nastavila se svih

ovih šezdeset godina, što je još jedan dodatan razlog za ovaj raz-govor.

Što je usmjerilo Vaš stručni i znanstveni interes upravo na metodiku?

Interes za metodiku hrvatsko-ga jezika i književnosti započinje usporedo s nastavom. Već u prvoj godini poučavanja hrvatskoga je-zika u osnovnoj školi otvarala su se pitanja o učinkovitosti odre-đenih postupaka u nastavi lektire te nastavi jezika u dijalektalnoj (kajkavskoj) sredini. Na primjeru Lovrakova romana Vlak u snije-gu želio sam utvrditi kako učenici prihvaćaju književni lik u skladu s teorijom empatije. Uspostavio sam mali istraživački projekt o re-cepciji književnoga lika i o tome napisao prvi metodički tekst - Moji Ljubanovci, objavljen upra-vo u Školskim novinama, 1950. godine.

Nakon toga metodičkoga prvi-jenca uslijedili su novi mali istra-živački projekti o usporednom te-matskom leksiku na kajkavskom i standardnom štokavskom jeziku, uključivanju brojalica u učenju naglaska, uključivanje pokreta u određivanju vrsta naglasaka. Na poticaj prosvjetnih savjetnika koji su pratili moju nastavu (Mara Zu-ber, Novak Novaković) počeo sam objavljivati u pedagoškim časopi-sima uzorke nastavnih jedinica iz književnosti. Posebnu pozornost privukao je uzorak nastavne je-dinice Dječačke uspomene Ivice Kičmanovića (Umjetnost riječi, 1957.) koja je najavila novi meto-dički sustav – školsku interpretaci-ju književnoga teksta s uporištem u znanstvenoj interpretaciji koja se afirmirala u časopisu Umjet-nost riječi. Značajnu potporu u razvijanju školske interpretacije pružili su mi profesori Ivo Fran-geš i Zdenko Škreb. Na zasadama školske interpretacije oblikovani su prvi udžbenici književnosti, primjerice udžbenik Pristup knji-ževnom djelu, autora Frangeš-Ši-cel-Rosandić, 1962. godine. Tada započinje moje sustavno znan-stveno bavljenje metodikom.

Smatraju Vas utemeljiteljem „zagrebačke metodičke škole“. Kako s današnje distance gleda-te na svoje životno djelo?

„Zagrebačka metodička škola“ (naziva se i Rosandićeva metodič-ka škola) ishodište ima u školskoj interpretaciji koja je postala te-meljni metodički pristup u nastavi književnosti u osnovnoj i srednjoj školi. Da bi dobila status meto-dičke škole, morala je uspostaviti cjelovitu paradigmu, cjelovit su-

stav poučavanja i učenja književ-nosti. U oblikovanju toga sustava oslanjala se na interdisciplinarnu metodologiju, tj. preuzela je me-todologiju znanstvene interpre-tacije književno-umjetničkoga teksta, prilagodila je spoznajnim i recepcijskim mogućnostima uče-nika (razvojna psihologija, teorija recepcije, teorija estetskoga do-življaja, teorija uživljaja, teorija estetske spoznaje), učenika je de-finirala kao estetski subjekt, uspo-stavila je metodički instrumentarij koji omogućuje doživljavanje, razumijevanje i spoznavanje knji-ževne umjetnosti. Nastavni proces definira kao stvaralački proces utemeljen na literarno-estetskoj i didaktičkoj komunikaciji.

S današnje distance ponosno se vraćam „zagrebačkoj metodičkoj školi“ koja je okupila generaci-ju metodičara s reprezentativnim znanstvenim monografijama.

Tko su bili Vaši metodički uči-telji i uzori od kojih ste najviše naučili?

Kao metodičar znanstvenik ni-sam zatekao odgovarajući znan-stveni metodički predložak. Do pojave „zagrebačke metodičke škole“ u Hrvatskoj se nisu afirmi-rali znanstveno profilirani metodi-čari hrvatskoga jezika i književ-nosti. Iz metodičke baštine mogao sam preuzimati samo pojedine empirijske spoznaje, nikako obli-kovane teorije i sustave. Stoga sam se usmjerio na proučavanje meto-dičkih teorija i sustava o jezičnom i književnom odgoju u drugim zemljama. U okvir „zagrebačke metodičke škole“ uključivao sam, zajedno s drugim metodičarima – znanstvenicima, spoznaje drugih

metodičkih škola i njihovih nosi-telja. U obzor hrvatske metodike uključene su poznate metodičke škole: francuska eksplikacija tek-sta, njemačka škola interpretacije, ruska škola proživljene književ-nosti i proživljenoga jezika, en-gleska škola pomnoga čitanja i unutarnjega pristupa, češka škola estetskoga odgoja, švedska škola „bibliotečnoga odgoja“ i životno-ga realizma i dr.

Uz redoviti posao na matič-nom Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bili ste i čest gost ino-zemnih sveučilišta. Imali ste pri-godu upoznati školstvo u različi-tim zemljama. Čiji je obrazovni sustav ostavio na Vas najsnažni-ji dojam?

Gostovao sam kao predavač na inozemnim sveučilištima u Au-striji, Njemačkoj, Švedskoj, na fakultetima u bivšoj Jugoslaviji (Ljubljana, Maribor, Beograd, Novi Sad, Sarajevo, Skopje), ostvario sam više studijskih bora-vaka radi metodičkih istraživanja u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Belgiji, Rusiji, Mađarskoj. Upoznao sam različite obrazovne sustave. Svaka spomenuta zemlja ima svoj specifični školski sustav. Švedska ima otvoreni školski su-stav s izdiferenciranim progra-mima i pristupima, Austrija ima razgranat školski sustav i institu-cije koje znanstveno promišljaju odgoj i obrazovanje. Bilo bi kori-sno uspostaviti komparativnu ana-lizu europskih školskih sustava, u tom kontekstu odrediti posebnosti hrvatskog školskoga sustava i nje-gove dodirne točke s europskim školskim sustavima.

Htio bih naglasiti da se promje-

Prof. dr. Dragutin RosandićUz 80 godina života i 60 godina radaraZGoVor

Svi moji “Ljubanovci”„Hrvatsko školstvo mora doživjeti svoju metodičku renesansu, uskladiti se s razvojem pedagogijskih-edukoloških disciplina, vratiti se u znanstveni kontekst kojem pripada. Nužno je pokrenuti znanstvene projekte usmjerene na vrednovanje hrvatske metodičke i pedagogijske baštine, istraživačke projekte o usklađivanju hrvatskoga školstva sa školstvom razvijenih zemalja. Bez odgovarajućih znanstvenih uporišta hrvatsko školstvo ne može ispunjavati zahtjeve koje mu nameće novo doba.“

Dragutin Rosandić rođen je 18. kolovoza 1930. godine u Gospiću. Osnovnu i dio sred-nje škole pohađao je u Gospiću, završni razred s maturom u Zagrebu.

Studij hrvatskoga i ruskog jezika i književ-nosti započeo je 1950. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1954. go-dine. Na istom Fakultetu stekao je doktorat znanosti obranom doktorske disertacije Pri-povjedna proza Vjenceslava Novaka.

Kao učitelj hrvatskoga i ruskoga jezika i književnosti službovao je u Osnovnoj školi u Zlataru, Školi učenika u privredi u Bedekovči-ni, Gimnaziji u Varaždinu i Klasičnoj gimna-ziji u Zagrebu.

Godine 1962. izabran je za asistenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Go-dine 1964. preuzima kolegij metodike hrvatskoga jezika i književnosti i započinje sustavno znanstveno istraživanje metodičke problematike. Utemeljio je i Katedru za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti, prvu takvu katedru na Filozofskom fakultetu i Sveučilištu u Zagrebu. Pokrenuo je postdiplomski studij metodike. Uspo-stavio je znanstvenu i stručnu suradnju s nastavničkim fakultetima izvan Hrvatske (Malmö, Göteborg, Stockholm, Pečuh, slavenski instituti u Lundu, Uppsali i Beču, Ministarstvo kulture u Frankfurtu…).

Godine 2000. odlazi u mirovinu, ali nastavlja znanstvenu i stručnu djelatnost, objavljuje nove knjige i drži stručna predavanja za stručno usavršavanje učiteljica/učitelja hrvatskoga jezika i književnosti, objavljuje tekstove u dnevnome tisku o promjenama hrvatskoga školskoga sustava koji su ukoričeni u knjizi Hrvatsko škol-stvo u okružju politike (2005.).

Objavio je 20 knjiga s područja metodike književnoga odgoja i obrazovanja, ne računajući udžbenike iz hrvatskoga jezika i književnosti za osnovnu i srednju školu te metodičke priručnike uz pojedine udžbenike.

Knjiga Moje prosudbe i prosudbe moga opusa prati cjelokupni stručni i znanstve-ni rad prof. Rosandića i njegove prosudbe u domovini i inozemstvu.

Dobitnik je, među ostalim, Državne nagrade “Ivan Filipović“ za životno djelo i Državne nagrade “Davorin Trstenjak“ kao najbolji pisac udžbenika.

Kao predmet vanškolskog rada uzeo sam proučavanje dječje li-terature. Djeca prethodno nisu pročitala ni jedne knjige s ovoga područja. Trebalo je poći od po-četka.

Razmišljao sam odakle da poč-nem. Došao sam do zaključka, da počnem od Mate Lovraka.

Na sastanku pročitao sam odlomak po odlomak s djecom Lovrakovo djelo „Vlak u snije-gu“. Knjiga je privukla intenzivnu pažnju djece. Dok sam počeo čitati... Oooooj!... Daaa! djeca su naćulila uši. Čitam polagano, oživljavam svaku riječ izrazom lica. Uživljujem djecu u sadržaj pripovijesti.

Djeca upijaju svaku riječ. Ja sam neobično zadovoljan, jer osjećam, da će moj pokušaj uro-diti plodom.

Pročitali smo cijelu knjigu, pa je valjalo pristupiti diskusiji. Svi se javljaju... svi bi htjeli govoriti. Pripovijedaju oni o Ljubanu, Peri, Dragi, učitelju i ekskurziji na dugo i široko.

Oduševljen sam njihovom dis-kusijom.

Upleo sam se i ja u tu živu dis-kusiju. „Ima li možda netko među vama tko bi se mogao uporediti s Ljubanom?“ Nastade šutnja... Napokon ustaje najbolji pionir s riječima: „Teško se upoređivati s Ljubanom. Ljuban je pravi pionir. On je požrtvovan, snalažljiv, istin-ski ljubi svoje drugove, a takvih među nama nema“.

„A bi li ih moglo biti?“... Opet šutnja... Nesigurno ustaje jedna učenica.

„Obećajmo drugovi da ćemo biti kao Ljuban“!

Hoćemo, zabrujaše dječji gla-sovi...

„Pokažite na djelu da ste ‘ljuba-novci’!“

„Mi bismo htjeli čitati još takvih knjiga“.

Probrao sam nekoliko knjiga, među njima „Družbu Pere Kvrži-ce“, „Pionira Gruju“, „Sin puka“ i dr.

Djeca se otimaju za knjige. Svi bi htjeli čitati.

Sutradan dolazim u školu i spa-zim: moje učenice uređuju cvjet-njak. To me je malo začudilo. Pri-bližim se i zapitam:

„A tko vam je rekao da uređuje-te cvjetnjak?“

Jedna pionirka postiženo pro-govori:

„Nitko nam nije rekao, ali mi ho-ćemo, da budemo kao Ljuban! Mi volimo kolektiv, kao što ga je volio Ljuban!“

„Lijepo je to od vas. Vi ste moji pravi ‘Ljubanovci’...“

Idem malo dalje i spazim kako moji pioniri pletu ogradu u vrtu. Susreću me poklicima: „I mi ho-ćemo biti Ljubanovci!“

Sa smješkom zadovoljstva sam im odgovorio:

„Živjeli moji ‘Ljubanovci’!“Ljuban je mojim pionirima po-

kazao kakvi trebaju biti. Ljuban ih je pokrenuo na rad i na čitanje.

Više im ja ne čitam knjige, već samo razgovaram o pročitanom. Moji učenici postali su ljubitelji rada i knjige.

Dragutin Rosandić, nastavnik, Zlatar

(Svoj prvi stručni rad dr. Dragutin Rosandić objavio je u Školskim novinama u broju 11,

od 3. lipnja 1950.)

Dragutin Rosandić (sjedi u 2. redu, četvrti slijeva) kao mladi profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu

OVAKO jE POČELO

Moji „Ljubanovci“

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 9www.skolskenovine.hr

aktualno

nama odgojno-obrazovnih susta-va u zemljama koje sam upoznao pristupa znanstveno, tj. provjere-nom znanstvenom metodologi-jom, što nije slučaj s promjenama hrvatskoga školskoga sustava, o čemu sustavnije govorim u knjizi Hrvatsko školstvo u okružju poli-tike (2005.).

U svom stručnom i znan-stvenom radu imali ste vjerne suradnike i u članovima svoje obitelji. Poznato je da Vam je supruga Jasna, i sama učitelji-ca, godinama bila pouzdan su-radnik, snaha Irena je također Vaša suautorica u knjigama iz područja dvojezičnosti. Koliko skladno obiteljsko ozračje po-maže znanstveniku u radu?

Znanstveni rad traži odgovara-juće intelektualno, emocionalno i stvaralačko ozračje. Imao sam sreću posjedovati takva ozračja. Supruga Jasna radila je na ek-sperimentalnoj školi Jordanovac. Zahvaljujući toj okolnosti, mo-gli smo organizirati istraživačke projekte o unapređivanju nastave hrvatskoga jezika u razrednoj na-stavi. Supruga Jasna provodila je eksperimentalne programe o ra-zvijanju stvaralačke pismenosti, o povezivanju nastavnih predmeta, u ovome slučaju hrvatskoga jezi-ka, glazbenoga odgoja, prirode i društva. Rezultate njezinih istra-živanja ugradio sam u svoje knji-ge Metodika književnoga odgoja i Od slova do teksta i metateksta. Sa mnom je surađivala i u Švedskoj u programu učenja materinskoga jezika u iseljeništvu. Snaha Irena znanstveno se bavi dvojezičnošću i interkulturalizom na Pedagoš-kom institutu u Beču. Njezine spoznaje i meni su otvarala nove vidike u oblikovanju metodike hrvatskoga jezika u uvjetima dvo-jezičnosti. Pedagoško-znanstveno ozračje u obitelji omogućilo mi je intenzivan znanstveni rad i stva-ranje zamašnoga opusa.

Danas smo svjedoci jednoga pomalo apsurdnoga stanja – metodika je dobila status zna-nosti u sustavu interdiscipli-narnoga polja, a sve je manje metodike i metodičara - događa se da profesori u 21. stoljeću diktiraju gradivo, a ispiti dr-žavne mature, ovako kako su koncipirani, čini se da više poti-ču „štrebanje“ nego učenje s ra-zumijevanjem. Što tu metodika može napraviti i kakva je uopće njezina budućnost?

Metodika je dobila službeni status znanosti. Taj status dobila

je na temelju relevantnih pokaza-telja o njezinu interdisciplinarno-me biću i znanstvenome korpusu metodike književnoga i jezičnoga odgoja, najrazvijenije metodike u Hrvatskoj.

U sadašnjem trenutku bilježimo iščezavanje znanstvenih radova iz područja metodike. Znanstvena metodologija u području metodi-ke utemeljena je na interdiscipli-narnosti i zamašnim empirijskim istraživanjima. Mladi znanstve-nici teže se opredjeljuju za takvu vrstu znanstvenih istraživanja. Na znanstveno-nastavnim usta-novama nedostaje sustavna do-mišljena strategija o razvijanju metodičke znanosti. Promjene odgojno-obrazovnoga sustava u Hrvatskoj odvijaju se bez upo-rišta u znanstvenim izvorima. O tome sam sustavno upozoravoa u kolumnama u Vjesniku i knjizi Hrvatsko školstvo u okružju poli-tike. O metodičkim pitanjima od-lučuju nekompetentni stručnjaci, a državni dokumenti prolaze bez valjanih stručnih (znanstvenih) recenzija. Potiskivanje metodike očituje se u ostvarivanju nastave koja se, u skladu sa zahtjevima državne mature, vraća reproduk-tivnom tipu nastave, faktografiji i „štrebanju“. Državna matura iznevjerila je koncepcije nastave jezika i književnosti, vratila je na-stavu u fazu prije pojave „zagre-

bačke metodičke škole“.Hrvatsko školstvo mora doži-

vjeti svoju metodičku renesansu, uskladiti se s razvojem pedagogij-skih-edukoloških disciplina, vra-titi se u znanstveni kontekst ko-jem pripada. Nužno je pokrenuti znanstvene projekte usmjerene na vrednovanje hrvatske metodičke i pedagogijske baštine, istraži-vačke projekte o usklađivanju hrvatskoga školstva sa školstvom razvijenih zemalja. Bez odgo-varajućih znanstvenih uporišta hrvatsko školstvo ne može ispu-njavati zahtjeve koje mu nameće novo doba.

Svoj prvi rad objavili ste 1950. godine upravo u Školskim novinama, koje ove godine obi-lježavaju 60 godina izlaženja. Kakve uspomene nosite na tu suradnju koja traje, evo, punih šezdeset godina?

Suočen sam sa značajnom obljetnicom: šezdeset godina suradnje sa Školskim novinama! Šezdeset godina objavljivanja metodičkih i drugih tekstova! U nostalgičnome ozračju vraćam se gotovo svim godištima Škol-skih novina u kojima sam objav-ljivao svoje različite tekstove. Korpus tih tekstova mogao bi se objaviti u posebnoj knjizi Moje Školske novine. Ja sam stručno i znanstveno rastao u Školskim novinama, otvarao sam različi-

ta stručna i znanstvena pitanja o školstvu, nastavi hrvatskoga jezika i književnosti, uvodio sam nove pisce na stranice toga glasila, promicao metodičku kri-tiku, okrugle stolove i tematske rasprave.

Posebno sam ponosan na knjige koje su objavile Školske novine: Riječ materinska, Riječ hrvatska u višejezičnom i višekulturnom

ozračju, Kurikulski metodički ob-zori, Hrvatski jezik u srednjoškol-skoj nastavi, zbirku antiratne do-moljubne poezije Nad zgarištima zvijezde, udžbenike iz književno-sti za ekonomske škole...

Školske novine su, kako sam to svojedobno napisao, „moj in-telektualni suputnik“ s kojim se družim šezdeset godina s radošću i zahvalnošću.

Bivši glavni urednici Školskih novina o prof. RosandićuPoslanje zaglavljeno u Riječi materinskoj

Pitanje glasi: kako prigodnu memoarsku rečenicu osloboditi inmemorijskog naboja ili (još preciznije): kako (i čemu?!) izaći pred Učitelja i uvjeriti sebe i njega da si učio i naučio (a znaš i sam, On još bolje, da nisi ni učio, kamoli naučio). Pa onda opet: do kada ti ispiti i mora li baš svaki susret s njim biti ispit, provjera, kontrola, prosudba... Jer, s Učiteljem ne možeš drukčije, nego prema načelu: učiti, učiti i ponovo i iznova učiti...

Na učitelju je, reći će (ako sjećanje još služi) Učitelj da na/uči uče-nika kako učiti. I zato on sveđer poučava, izučava i naučava. I zato njegova lekcija i nema kraja. Ne završava školskim zvonom, polože-nim ispitom, okončanjem studija ili stečenom diplomom. Otuda i nje-gov pedagoški eros, otuda zauzimanje za Novo, otuda i mali milijun metoda i još više pitanja, otuda i činjenica kako na obzorju njegove metodičke teorije i prakse u književnojezičnoj kroatistici kadšto djelu-je usamljeno, nerijetko i neshvaćeno. Književno-jezičnim teoreticima previše pedagoški praktičar, pedagoškim umnicima i školničko-dr-žavnim činovnicima – heretički osporavatelj njihovih direktiva.

I dok oni oko njega tako (i svakojako!), on i dalje čini sve da učenik (preko učitelja) zaviri i zavoli Riječ. U njoj je sve. I zato, učiteljski posao nije nešto što se mjeri kantarom prevladavajućeg konzume-rizma, već poslanje, poziv, misija. Poslanje do kraja zaglavljeno u Riječi, Riječi materinskoj – Riječi hrvatskoj. U njoj je šifra kako u Zavičaju prepoznati Svijet, kako u Svijetu sačuvati Zavičaj. Gledano njegovim očima, suvremeno ako nije prožeto Svevremenim – nije ništa. Ni lijepo nije Lijepo ako nije ispunjeno kreposnim. Ako sam ga dobro razumio. A ako nisam (kao i ako jesam) – učimo dalje. Sutra je novi dan...

Ante Selak

Čestitka divu hrvatske metodike Svojom stručnošću, akribijom, zauzetošću za hrvatski jezik kao nastavni predmet i za njegovu metodiku, a ponajviše snagom i ja-snoćom svoje stručne komunikacije u svakoj prilici – u fakultetskoj nastavi, na oglednim satima, u konzultativnim razgovorima, planira-nju promicanja metodike i u Školskim novinama, s kojima je trajno surađivao kao pisac članaka i knjiga, uvijek je otvarao nove stranice učenja i stvaranja za sugovornika, za opće dobro i za istinske vrijed-nosti. Među mnogim suradničkim poslovima ostalo mi je osobito u sjećanju uređivanje njegove knjige Riječ materinska, prve metodike hrvatskog jezika za nastavu u inozemstvu. Protivnici promicanja na-cionalnih vrijednosti u jeziku nastojali su raznim pritiscima osporiti njezino objavljivanje, no ipak smo je uspjeli izdati uz pomoć tadaš-njeg ministra prosvjete Božidara Gagre. Kad sam postao, zahvalju-jući i njegovoj autoritativnoj potpori, nastavnik metodike hrvatskoga jezika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, nastavili smo suradnju u časopisu Metodika, na udžbeničkim i drugim temama. Uključio se nedavno sjajnim govorom u predstavljanje moje knjige Metodika- znanost o poučavanju nastavnog predmeta te smo zajedno slavili službeno uključivanje metodike u znanstvene discipline, za što i on ima goleme zasluge kao prvi predstojnik katedre za metodiku hrvat-skoga jezika u Hrvatskoj i pisac njezina golemog znanstvenog opu-sa. Kao živom divu hrvatske metodike iskreno mu čestitam velike životne obljetnice zahvaljujući iskreno na njegovu kapitalnom djelu i nesebičnoj potpori u mojem osobnom profesionalnom razvoju.

Ante Bežen

Sjećanja bivših učenikaPoštovani, dragi profesore Rosandiću,ako ste svojom predivnom čestitkom koju ste mi uputili; htjeli u

mojoj nutrini pobuditi najtananije osjećaje povezane uspomenama kojima se dodirujemo iz vremena moje (ali i Vaše mladosti!), onda ste u tome sasvim sigurno uspjeli.

Vi ste, najdraži moj profesore, bili i ostali u mojoj svijesti osoba koja je imala najsnažniji utjecaj na moj sveukupni razvoj u godina-ma kada mi je to bilo najpotrebnije.

Vi ste mi otvorili pogled u svijet istinskih vrijednosti, znanja, ljepo-te i mašte. Vaše, nadasve muzikalne rečenice, još mi i danas zvone u ušima poput zavodljive glazbe.

(...)Višnja Mažuran, bivša učenica Varaždinske gimnazije,

poznata glazbena umjetnica (čembalistica)

Stvaralački aktivan i plodan i u 80. godini

života - prof. dr. Dragutin Rosandić

NOVA KNjIGA

Učitelj učiteljaUtemeljitelj znanstvene metodike hrvatskoga jezika i književnosti,

pasionirani praktičar, svjež i originalan teoretičar, ali i kritičar sva-kog institucionalnog formalizma – naš profesor Rosandić – i ovom knjigom čini iskorak: otvara javni dijalog sa sustručnjacima, nudi više motrišta na ključne pojave i procese, dokazuje metodiku kao sintetsku znanost. Podnaslov Moje prosudbe i prosudbe mojega opusa jednoznačno upućuje čitatelje na to da je riječ o knjizi koja predstavlja sumu zagrebačke metodičke škole – jer između nje i imena dr. sc. Dragutina Rosandića već je odavno znak jednakosti. Interdisciplinarne prosudbe (pedagogijske, metodičke, književne i jezikoslovne) stvaraju bogate koncentrične krugove – i znanstvene i recepcijske – u kojima je autor uvijek suveren i kompetentan, bez obzira na to radi li se o najširim odgojnim temama ili pak onim samo regionalnim.

Povodom 80. rođendana dr. sc. Dragutina Rosandića pridruži-li smo ovo izdanje knjizi Od slova do teksta i metateksta (Profil, 2002., ur. Ivančica Knapić) i tim dvoknjižjem ponudili čitateljima istodobno autora minuciozno posvećenoga jednoj temi (teoriji i praksi pismenoga izražavanja), ali i širokom rasteru tema koje pro-pituju znanstveno biće metodike – a usmjerene su na metodičku izobrazbu učitelja.

Dr. sc. Lidija Dujić, urednica u Profilu

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno10www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše Margarita Čutul, prof.

U proljeće 2009. godine Srednja škola Markantu-na de Dominisa iz Raba

uključila se u projekt “Vodeni triptih“, čiji je nositelj ekoškola Srednje škole Otočac, a ideja je projekta iniciranje suradnje iz-među svih srednjih škola koje se nalaze na području gdje se sta-novništvo koristi vodom iz rijeke Gacke. Ovaj je projekt uključen u program Ujedinjenih naroda za ra-zvoj “Svaka kap je važna - rijeka Gacka“, s ciljem zaštite ove rije-ke i razvijanja svijesti o važnosti pitke vode. Za voditeljicu projekta u našoj školi odabrana je prof. ge-ografije Martina Macolić. Zami-šljeno je da u projektu sudjeluje po šest srednjoškolaca drugoga ili trećeg razreda iz spomenutih škola, pa su se tako okupili učeni-ci i njihovi voditelji iz Strukovne škole Gospić, Gimnazije Gospić, Srednje škole Otočac, Srednje škole Markantuna de Dominisa iz Raba i Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića iz Senja.

Čovjek i priroda − lijepe i ružne strane

Sredinom listopada 2009. godi-ne svi sudionici projekta sastali su se u Otočcu, gdje su im se pridru-žili i suradnici na programu lokal-nog razvoja UNDP-ova Područ-nog ureda u Zadru Alina Jurjević i Denis Bićanić. Tijekom dvod-nevnog susreta sudionici projekta obišli su sve lokacije koje su bitne za stvaranje potpune slike o ljepo-tama i važnosti rijeke Gacke, ali i o opasnostima koje može izazvati ljudska ruka sa svojim neracional-nim upravljanjem prirodnim re-sursima. Prvog dana sudionici su obišli Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova na izvoru Gac-ke u Ličkom Lešću, zatim je usli-jedilo kratko predavanje o kršu u arheološkom lokalitetu Pećina da bi se na kraju upoznali s raskoši same rijeke Gacke te obišli Ton-ković vrilo, gdje se crpi voda za vodovod, te Majerovo vrilo, gdje se nalaze stare mlinice, i na kraju pećinski izvor potoka Markovca. Drugi dan sudionici su obišli tunel kojim dolazi rijeka Lika i spaja se

s Gackom da bi zajedno usmjerile prema Hidroelektrani Senj. Nakon toga je sudionicima prikazana i ružnija strana čovjekova uplitanja u riječne tokove te su obišli suho korito Gacke prema Švici i napu-štenu i devastiranu švičku hidroe-lektranu.

Nakon ovog edukativnog druže-nja dogovorena je druga faza Vo-denog triptiha. Predstavnici svih škola morali su povodom Svjet-skog dana voda, 22. ožujka, preni-jeti u svojoj školi svoje dojmove i spoznaje s ovoga dvodnevnog pu-tovanja te upozoriti svoju okolinu na važnost očuvanja voda i kvali-tete naših prirodnih resursa.

Tražeći na koji bi se način naj-bolje pokazala važnost vode za čovjeka, kvaliteta naše pitke vode, ali i stavovi Rabljana o vodi ko-jom se koriste, a da sve bude ra-zumljivo i zanimljivo, dosjetili smo se da taj problem osvijestimo kroz kratku scensku igru. Bila je to priča o obitelji Gackić, za koju su učenici sami osmislili tekst i li-kove te podijelili uloge.

Kakvu vodu pijemo?U ožujku ove godine provedena

je anketa među našim sumještani-ma, koja je pokazala da 22 posto

njih kupuje vodu, 65 posto ih ko-risti vodu iz slavine, a 13 posto i jedno i drugo. Jedna četvrtina rabi filtere za vodu dok tri četvrtine toga nema. Kad smo ih pitali da ocijene kvalitetu vode na Rabu najveći broj, 33 posto, smatra da je ona zadovoljavajuća, 30 posto ih se složilo da je dobra, 20 posto je reklo da je vrlo dobra, 11 po-sto ih smatra da je loša, a samo sedam posto ih smatra da je od-lična. Na pitanje štede li vodu 37 posto je odgovorilo da štedi, i to iz ekoloških razloga, 33 posto ih štedi iz ekonomskih razloga, a 30 posto ih uopće ne štedi vodu niti razmišlja o tome. Na pitanje znaju li odakle dolazi voda koju pijemo 77 posto ih je točno odgovorilo, dok 12 posto misli da je dobivamo iz vlastitih izvora kojima Rab za-ista i obiluje, osam posto misli da ona dolazi sa susjednog nam oto-ka Krka, a dva posto ih je izjavilo da ne zna.

Posljednje pitanje bilo je što bi učinili da od sutra imaju dvije li-tre vode dnevno po osobi za sve svoje potrebe. Odgovori su bili vrlo šaroliki, ali smo izdvojili one najzanimljivije: neki bi skočili u more (?), neki se ne bi tuširali (!), iskuhavali bi more, odselili bi se, pili bi sokove, a neki bi štrajkali.

Ista pitanja postavili smo i Da-nijeli Kuparić, rukovoditeljici Ekološke službe u komunalnom poduzeću “Vrelo“. I ona pije vodu iz slavine, jer smatra da je kvalitet-nija od kupovne, koju mnogi ku-puju samo zbog reklame. Voda iz boce, kaže ona, zna biti neisprav-na zbog nepažljivog transporta i skladištenja, dok voda iz aparata također zna biti neispravna, jer ljudi najčešće ne servisiraju te aparate i ne čiste filtere. Istaknula je da filtriranje vode nije potreb-no te da čak može biti i štetno za ljudsko zdravlje, jer je voda važna za ljudski organizam upravo zbog minerala koji su u njoj otopljeni.

Ako filtriramo vodu, ona gubi sve kvalitetne sastojke.

Ima li dovoljno vode na otoku?

Kad je riječ o azbestnim cijevi-ma, jer je azbest poznat kao kance-rogen spoj, saznali smo da je kan-cerogena azbestna prašina te da je opasno ako se azbest inhalira, me-đutim, on nije topiv u vodi, stoga nam s te strane ne prijeti opasnost od azbestnih cijevi kojima se voda transportira. Što se tiče kvalitete vode na Rabu, Danijela Kuparić bi joj dala četvorku, ali ne zbog same vode koja je čista, kvalitetna i srednje tvrda, nego zbog proble-ma s distribuiranjem vode. Budući da znamo da se opskrbljujemo vo-dom iz Gacke koja na Rab dolazi podmorskim cijevima, zanimalo nas je što bi se dogodilo kada bi došlo do puknuća ili oštećenja ci-jevi. Mala je vjerojatnost da se to dogodi, kaže ona, ali tada bismo se opskrbljivali vodom iz rapskih izvora dok se problem ne sanira, ali ljeti ti naši izvori vjerojatno ne bi bili dostatni.

Često se čuju primjedbe da je naša voda previše klorirana, ali nas Danijela Kuparić uvjerava da

nije tako. Voda na Rab dolazi već klorirana s kopna s 0,1 mg/l klora zbog preventivnih razloga, a mi ju još dodatno kloriramo s oko 0,3 - 0,35 mg/l, a dopušteno je ukupno do 0,5 mg/l.

Promicanje ekološke svijesti

Kuparić smatra da se voda do-voljno ne štedi. Ljudi počinju razmišljati o štednji vode tek kad su zalihe pri kraju. Budući da se Rabljani bave poljoprivredom, savjetovala im je navodnjavanje sustavom “kap po kap“, jer je ono učinkovitije za rast biljaka, a znat-

no pridonosi uštedi vode. Rezultate svoga rada predstavi-

li smo smo u školskom predvor-ju između dviju smjena. Kolege i profesori sa zanimanjem su pratili naše izlaganje nakon kojeg je izve-dena kratka scenska igra o obitelji Gackić, koja je izmamila smijeh i pljesak. Za kraj smo pripremili pu-blici malo iznenađenje: iz publike smo izabrali jednu profesoricu i jednu učenicu kojima smo pove-zali oči te smo im dali da kušaju vodu iz slavine, vodu iz aparata i vodu iz brite, a one su morale odrediti koja im najviše prija. Pro-fesorica je odabrala vodu iz slavi-ne, a učenica vodu iz aparata kao najukusniju. Zaključili smo da je na njihovu odluku utjecala dobna razlika, jer su mlađe osobe skloni-je konzumirati vodu iz boce.

Završna faza projekta bila je 22. travnja 2010. u Otočcu u povodu Dana planeta Zemlje. Svi sudioni-ci bili su vrlo kreativni i vrijedni, a gradonačelnik Otočca bio je toliko zadovoljan i ponosan na sve nas da nas je nagradio jednodnevnim izletom u Trogir. Kod svih sudio-nika javila se želja da se nastavi s ovakvim načinom rada na pro-micanju ekološke svijesti te će se suradnja među školama zasigurno nastaviti i ubuduće.

Vodeni triptih ProjeKtNa NaStaVa

Projekt okuplja škole s područja koje se koristi vodom iz rijeke Gacke i uključen je u program Ujedinjenih naroda za raz-voj “Svaka kap je važna - rijeka Gacka“, s ciljem zaštite ove rijeke i razvijanja svijesti o važnosti pitke vode

Kao kap vode na dlanu

S medvjedima u Kuterevu

Na rijeci Gackoj Predstavljanje projekta u školi

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 11www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše Biljana Pavić, prof.

Učenici 1.b odjela Međunarodne ekoškole OŠ Augusta Šenoe iz Osi-jeka, koji idu na dodatnu nastavu iz

prirode i društva, ove godine uživali su u projektu posvećenom životinjama. Projekt se odvijao u tri dijela, od prosinca do lipnja ove školske godine.

U društvu s divljim životinjama

Prvi dio projekta bio je posvećen divljim životinjama. Učenici su zajedno sa svojom učiteljicom posjetili zoološki vrt u Osijeku. Tamo su imali radionicu posvećenu divljim životinjama koju je vodila profesorica Tiha-na Škugor iz UNIKOM-a.

Kroz kreativne i poticajne igre naučili su o divljim životinjama, rješavali slaga-lice i bojali listiće. Timaritelj Zlatko donio im je mliječnu zmiju porijeklom iz Mek-sika. Najhrabriji su ju i dotaknuli. Nauči-li su da se zmije hrane jedanput tjedno, a presvlače jedanput mjesečno. Vidjeli su i jaja noja, emua i nandua i uspoređivali ga s kokošjim jajetom. Nakon toga u pratnji Zlate Lukić obišli su zoološki vrt i uživali

u životinjama. Najviše su se zadržali kod kaveza s majmunima. Obišli su i akvarij i terarij.

Kako smo gotovo svakodnevno svjedoci nasilnog ponašanja prema životinjama, dru-gi su dio projekta posvetili kućnim ljubim-cima. U projektu su učenici usvojili način podjele kućnih ljubimaca prema vrsti, pove-zati vrstu životinje s njezinim životnim po-trebama i naučiti kako se brinemo za kućne ljubimce, ovisno o vrsti. U sklopu projekta posjetili su veterinarsku stanicu u Osijeku. Domaćin im je bila dr. med. vet. Ivanka Iv-šan. Stigavši u čekaonicu ambulante, uče-nici su mogli s plakata saznati o bolestima životinja i načinu njihova sprječavanja. Za-tim su ušli u ambulantu, a ljubazna dr. Ivšan pokazala im je kako i čime veterinari pre-gledavaju životinje. Mogli su i sami slušali-cama poslušati otkucaje vlastita srca, što im se veoma svidjelo.

U Konjičkom klubuNakon toga su otišli u prostoriju gdje

se obavljaju razni kirurški zahvati na životinjama. Tamo su vidjeli ultrazvuk, UV-lampu i razni kirurški pribor. U la-boratoriju im je veterinarska tehničar-ka Sanja Lukić pripremila preparat za trihineloskopski pregled. Dr. Ivšan im je objasnila što je i kako se prenosi tri-

hineloza i kako se pregledava uzorak mesa. Učenici su i sami mogli vidjeti na trihineloskopu kako se meso pregleda-va. Gledali su i kroz mikroskop. Nakon toga su vidjeli gdje se smještaju konji i krave ako dođu na pregled. Obišli su i ljekarnu u sastavu veterinarske stanice. No, veliko veselje izazvao je odlazak u novootvoreni salon za uređivanje kuć-nih ljubimaca u sastavu veterinarske stanice.

Æivotinje nisu igraËkeTamo su susreli Veroniku Prokeš-Gra-

cek, koja je završila tečaj za uređivanje kućnih ljubimaca u Zagrebu i koja je upravo uređivala kujicu Tilu. U salonu su vidjeli i kadu za kupanje kućnih lju-bimaca, razne nožice, četke i aparate za uređivanje životinja. Na kraju im je dr.

Ivšan podijelila edukativne materijale o zoonozama pripremljne upravo za dje-cu i roditelje. Treba shvatiti da životi-nje nisu samo igračke već i obveza, ali i vjerni čovjekovi prijatelji s kojima treba humano postupati. Vrativši se u školu, izrađivali su plakate o kućnim ljubim-cima i svoje iskustvo podijelili s drugi-ma.

U trećem dijelu projekta učenici su

posjetili Konjički klub Osijek na Pam-pasu i tamo se susreli s učenicom drugog razreda Jezične gimnazije Anom Jović koja je vlasnica kobile Anuške i konja M-Lejka i bavi se preponskim jahanjem. Ana im je pokazala kako se konj pripre-ma za trening. Učenici su i sami mogli četkati kobilu Anušku. Saznali su i koji su dijelovi konjičke opreme za jahanje.

Roditelji pomagačiVidjeli su dio treninga. No, najveća

je radost bila kada su se i sami okuša-li u jahanju. Pripremili su uz pomoć Anine mame Jasminke Jović tri obroka za Anušku i odvezli joj sijeno, mrkve, jabuke i vitamine u staju. Nakon toga, Anušku je trebalo i rasedlati, okupati i ponovo očetkati te su i to prvašići vi-djeli.

Cijeli projekt kao i rad tijekom go-dine učenici su predstavili roditeljima na zajedničkom roditeljskom sastanku. Uspjeh ovog projekta ne bi bio moguć da nije bilo roditelja pomagača, mame Judite Čuljak i tata Josipa Kulića, Zo-rana Milojice i Domagoja Uremovića. Tijekom godine bilo im je lijepo i zani-mljivo i s nestrpljenjem čekaju avantu-ru zvanu drugi razred.

Međunarodna ekoškola OŠ Augusta Šenoe iz Osijeka ProjeKtNa NaStaVa

Naučiti promatrati, razumjeti i voljeti životinje

Današnja udaljenost gradske djece od prirode pojačava potrebu djece za životinjama. Odrastanje uz životinje djeci daje odgovornost, samopouz-danje te povjerenje prema ljudima. Životinje zrače toplinom i uveseljavaju djecu te ona uživaju u društvu životinja

Odgovoran odnos prema prirodiNa nužnost novog načina odgoja i odgovornosti djece prema prirodi i osobito

prema živim bićima poziva Deklaracija malih prijatelja životinja, koji su na skupu u Londonu 1977. usvojili Međunarodna liga za prava životinja i nacionalne lige u njoj udružene te su se učenici i s njom upoznali:

Sve životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti i biti sretne.Nikada neću napustiti životinju koja sa mnom živi; ne želim da roditelji mene

napuste.Neću činiti zlo životinjama - one pate kao i ljudi.Neću ubijati životinje - ubijati radi igre ili radi novca je zločin.Životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti slobodno; cirkuski i zoološki vrtovi su zatvori

za životinje.Naučit ću promatrati, razumjeti i voljeti životinje: one će mene naučiti da poštujem

prirodu i život.No, kako imaju status Međunarodne ekoškole, životinjama su pomogli i tako da

su imali radionicu “Zimska prehrana ptica“ kada su od loja, pšenice, suncokreta i ječma pravili loptice te ih stavili u mrežice te objesili na grmove u školskom parku. Uživali su vidjevši sjenice kako se goste u njihovoj blizini.

U školi je zimus organizirana akcija “Pomozimo psima u azilu u Nemetinu“ te su učenici i djelatnici škole donijeli deke, igračke, posude za hranu i novac. Prikuplje-nim novcem kupili su hranu i lijekove za pse. Predstavnici učenika i učitelja organi-zirano su posjetili azil i uručili donaciju članovima Udruge Pobjeda, koji volonterski skrbe o psima u azilu. U Konjičkom klubu na Pampasu

U osječkom Zoološkom vrtu učenici su vidjeli i mliječnu zmiju iz Meksika koju su najhrabriji i dotaknuli U ambulanti za kućne ljubimce

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.12www.skolskenovine.hr

odgojno-obrazovna praksa

Piše prof. dr. Mile Silov

Piše dr. sc. Mile Silov

Ponajprije, tko je uopće bio To-máš Bat’a?

Tomáš Bat’a (Zlin, Češka, 1876. - 1932.) bio je veliki češki industrijalac. Batina obitelj bavi-la se proizvodnjom obuće više od tristo godina. Od skromne posto-larske radionice koju je naslijedio od svog oca inovativni je Tomáš 1894. godine stvorio jedno od najvećih industrijskih poduzeća u svijetu. Prvo je proučio organi-zaciju rada u SAD-u, naučeno je prilagodio europskim uvjetima i humanizirao uvjete proizvodnje i života radnika. “Batina“ poduzeća u Zlinu zapošljavala su do 1941. godine oko 40 tisuća radnika.

Tomaš Bat’a bio je genij me-nadžmenta koji je u predratnoj Europi stvorio originalan sustav proizvodnje obuće, upravljanja tvrtkom, sustav obrazovanja, so-cijalne zaštite radnika i ukupnog života radnika u Zlinu i drugim gradovima. T. Bat’a je postavio osnove specifične poslovne filo-zofije, nazvane batizam, i neku vrstu prosvijećenoga patrijahal-no-korporativnoga “kapitalizma s ljudskim likom“.

“Bata“ se na području bivše Jugoslavije pojavio 1921. godine i do 1930. godine širom zemlje imao je 60 prodavaonica. Prekret-nica nastaje 1931. godine, kada je podignuta prva tvornička zgrada

u Borovu Naselju kraj Vukovara.

“Bata“ je u Hrvatskoj prerađivao kožu, proizvodio kožnu i gumenu obuću, gume za bicikle i automo-bile, plinske maske i drugo.

“Batina“ filozofijaT. Bat’a stvarao je industrijske

gradove po ideji “vrtnoga grada“ Ebenezera Howarda u kojem po-stoji područje rada, stanovanja, slobodnog vremena i prometa. Tako je bilo zamišljeno i Borovo Naselje gdje je izgrađeno 13 tvor-ničkih blokova i 122 stambene je-dinice, kuće i stanovi za radnike. Tomáš Bat’a postavio je načelo: “Rad je kolektivan, stanovanje je individualno.“ Umjesto riječi rad-nik uveo je naziv suradnik. “Ba-tini“ suradnici trebali su postati novi, odvažni ljudi, pioniri rada. “Batina“ filozofija bila je odgajati mlade radnike u suradnike u “Ba-tinoj“ zajednici: “Moj posao nije bio graditi kompaniju, već ljude. Gradim čovjeka da bude efikasni-ji i da bolje služi kupca, kako bi poslije mogao graditi tvrtku.“

“Batina“ briga za svoje surad-nike (radnike) impresionira i na-kon osamdeset godina. U Boro-vu Naselju postojali su društveni dom, hotel, škole, učenički dom, kino, knjižnica, stadion, tenisko igralište, rukomentno igralište, šahovski klub, tiskara i kupalište na Dunavu. Sportski klub “Bata“ imao je više sportskih sekcija. Bilo je aktivno i Pjevačko i mu-

zičko društvo “Radiša“. Izgrađena je i jedna od većih zrakoplovnih luka u tadašnjoj državi. Neposred-no pred Drugi svjetski rat, 1939. godine “Bata“ je zapošljavao 6290 radnika. Kombinat gume i obuće “Borovo“ postao je poslije rata so-cijalistički industrijski gigant koji je zapošljavao 22.500 radnika.

“Bata“ je razvijao predškol-ske ustanove i škole nastojeći razvijati njihovu samostalnost u odnosu na resorno ministarstvo. Dječji vrtić za djecu suradnika “Bate“ otvoren je u povodu 120. obljetnice rođenja biskupa J. J. Strossmayera. Osnovana je i jed-na od najboljih osnovnih škola (1938.), građanska škola i Batina škola rada. Nije zaboravljeno ni odrazovanje odraslih. Narodno sveučilište osnovano je 1939. go-dine. Školske godine 1937./1938. godine u Borovu Naselju je dje-lovala “Stručna produžna škola“. Osnovna škola u Borovu Naselju danas nosi ime legendarnog ra-dio novinara Siniše Glavaševića. Šezdesetih godina 20. stoljeća ta je škola bila jedna od eksperimen-talnih škola u Hrvatskoj.

“Batini” učitelji

“Batin poučak“ važan je u objašnjavanju sustava izbora i nagrađivanja učitelja. Vodio sam znanstveni projekt o stručnim suradnicima u školi. Prije dva-desetak godina dogovorio sam

znanstveni intervju s poznatim pedagogom i metodičarom Edom Vajnahtom. Skroman kao i uvi-jek, Vajnaht je došao u Savsku cestu 77, u zgradu današnjeg Učiteljskog fakulteta. Znao sam da je Edo Vajnaht bio prvi škol-ski pedagog u Hrvatskoj. Počeo je raditi 1. rujna 1959. godine u osnovnoj školi u Zagrebu. Prvo sam prikupljao podatke anketnim upitnikom. Nakon završene anke-te, slijedio je intervju s E. Vajnah-tom. Pitao sam: - Kako ste ušli u učiteljsku profesiju?

Sve je počelo u poznatoj Ba-tinoj osnovnoj školi u Borovu. Pronašli su ga kao nadarenoga seoskog učitelja. Saznao sam da je škola bila autonomna u odnosu na ministarstvo. Neki su učitelji, dakako oni uspješniji, među koji-ma je bio i Vajnaht, primali i dvije plaće. Pedesetih godina prošlog stoljeća Vajnaht je radio u Uči-teljskoj školi u Kninu. Njegov je učenik bio i Ivan Aralica, danas poznati hrvatski književnik. Su-kob konzervativnog (ideološko-partijskog) mišljenja i kreativnog pedagoškog mišljenja bila je in-spiracija Ivanu Aralici u pisanju romana Okvir za mržnju. U po-znatom romanu profesor Božić, koji se suprotstavlja partijskom mišljenju ustvari je naš učitelj iz Borova Edo Vajnaht. Profesor Vajnaht je kasnije postao prvi hrvatski školski pedagog, meto-dičar hrvatskog jezika, pisac udž-benika i priručnika za osnovnu školu i profesor bivše Pedagoške akademije.

Naša prošlost, naša sadašnjost

Očito, lovci na talentirane učitelje nisu pogriješili u izboru mladog Ede Vajnahta za rad u Batinoj osnovnoj školi u Borovu Naselju. Danas nema menadžera koji traže nadarene učitelje, ali zato postoje tvrdnje (koje treba dokazati) da posao učitelja u ško-li košta između pet i deset tisuća eura! Ostaje nada da USKOK može ući u trag onima koji više

vole eure nego nadarene učitelje. Tridesete godine 20. stoljeća

bile su vrijeme velike gospodarske krize. Današnja kriza upozorava da se povijest može ponoviti. “Ba-tin poučak“ je naša sintagma za važnost menadžmenta, ulaganja u gospodarstvo i ljudski kapital po uzoru na ovoga češkog poduzet-nika koji je bio svjestan važnosti odgoja, obrazovanja i izobrazbe. Zato su on i njegovi suradnici i osnivali dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, učeničke domove i radnička sveučilišta za odrasle.

TeËajevi za radnikeTomáš Bat’a razvio je poseban

sustav obrazovanja, ističući važ-nost povezivanja učenja i rada, te-orije i prakse. Smisao učenja izra-zio je kao profesionalni pedagog: “Svatko mora znati zašto i što uči. Trebamo naučiti raditi. To je najbo-lja metoda.“ Počeo je s tečajevima 1916. godine da bi 1925. godine osnivanjem Batine škole rada do-kazao da ima jasnu viziju škole.

Udaljava li se hrvatska škola od svijeta rada? Zaboravili smo na ručni rad uz objašnjenje da je to rad bez kreativnosti. Učeničke ra-dionice, društveno-koristan i pro-izvodni rad nastojimo zaboraviti, jer nas podsjeća na povezivanje učenja i rada u socijalizmu. Svaka čast onima koji su zadnjih dvade-set godina razvijali učeničko za-drugarstvo.

Mlada generacija ne zaborav-lja djelo Tomáša Bat’e i njegovih suradnika. Novinarska družina Tehničke škole “Nikola Tesla“ u Borovu Naselju, pod vodstvom profesorice Ljiljane Radobuljac, snimila je film o svojoj školi. Nisu zaboravili ni inserte iz film-ske ostavštine “Bate“. Tradicija se nastavlja: Tehnička škola “Nikola Tesla“ u Borovu Naselju sljednik je Tehničke škole Borovo, nasta-le 1933. godine kao radni prak-tikum, odnosno škola za nastavu obućarskih radnika za potrebe “Batine“ tvornice obuće. Kako da svi vidimo film učenika iz Bo-rova Naselja?

Pogled u prošlost obraZoVaNje Za PoDUZetNI©tVo

“Batin poučak“ za poduzetnike, učitelje i školu

Udaljava li se hrvatska škola od svijeta rada? Zaboravili smo na ručni rad uz objašnjenje da je to rad bez kreativnosti. Učeničke radionice, društveno-koristan i proizvodni rad nastojimo zaboraviti, jer nas podsjeća na povezivanje učenja i rada u socijalizmu. A kako su to radi-li pametni ljudi u prošlosti pokazuje primjer češkog industrijalca obuće Tomáša Bat’e

Tomáš Bat’a

Godine 1931. u Borovu Naselju podignuta je prva “Batina“ tvornička zgrada u Hrvatskoj koja će postati ogledni primjer skladnoga povezivanja, života, rada i stručnog usavršavanja

Danas Sveučilište u rodnome gradu Tomáša Bat’e Zlinu nosi njegovo ime

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 13www.skolskenovine.hr

regija

I dok osmaši razmišljaju u koju će se srednju školu upi-sati, u Ministarstvu prosvjete

predlažu da roditelji ove ge-neracije maturanata, više nego njihovi prethodnici, trebaju posvetiti pažnju trendovima na tržištu rada. Naime, kretanja na tržištu ukazuju na to koja zvanja lakše dovode do zaposlenja, a kod kojih ni fakultetska diploma ne pomaže u nalaženju radnog mjesta.

Bojan Ristić, načelnik za srednje obrazovanje u Ministar-stvu prosvjete Republike Srbije, uz to naglašava da je nezahval-no procjenjivati koja su zvanja perspektivna kada nema jasnih pravaca razvoja privrede i pro-jekcije kretanja unutar nje. Čak ni to što u zadnjih četiri, pet godina za jedno mjesto u nekoj školi konkurira i po pet učenika ne znači da ta diploma jamči po-sao i solidnu plaću.

Popularna medicinska i ekonomska škola

- Nesporna je popularnost medicinske i ekonomske škole, unatoč tome što je veliki broj ekonomskih tehničara bez po-sla, a oni koji završe medicin-sku školu ne uspijevaju upisati fakultet i ostaju na tržištu rada. Problem je to što nije formirana izravna veza između tržišta rada i osnovnih škola, profesionalna orijentacija nije dovoljno razvi-jena pa osmaši nemaju pravu sliku o tome što ih očekuje na-kon srednje škole. Potrebno je podići razinu korištenja profe-sionalne orijentacije, koja znači sagledavanje stanja na tržištu rada i individualne mogućnosti studiranja, jer se samo s tako preciznom slikom racionalnije odlučuje o izboru srednje škole - naglašava Ristić.

Po broju bodova osmaša koji su konkurirali posljednjih pet go-dina, kao i po kvoti popunjenosti tih škola, najtraženija su zvanja u Srbiji farmaceutski tehničar (klasičan i ogledni program), fi-zioterapeutski tehničar (klasičan i ogledni), bankarski službenik (ogledni), poslovni administra-tori, prirodno-matematički smjer u gimnazijama, turistički tehni-čar (ogledni), službenik osigura-nja (ogledni), društveno-jezični smjer u gimnazijama, kao i in-formatički smjer (ogled), tako-đer u gimnazijama.

Ristić kaže da spomenuta zva-nja traže uglavnom učenici koji žele studirati.

- Ogledni programi su, me-đutim, koncipirani tako da daju dovoljno znanja i vještina za posao odmah poslije srednje škole. Nakon završetka trogo-dišnjih srednjih škola, polovica učenika odlazi na tržište rada, a ostali pokušavaju upisati visoku strukovnu školu. Ministarstvo je nastojalo oglednim programima izaći u susret poslodavcima i tr-žištu rada, međutim u ovom tre-nutku samo se 15 posto učenika sa završenim oglednim zvanjem želi zaposliti - objašnjava Ristić.

Strojobravari i mesari na dnu popisa

Ministarstvo prosvjete ogled-ne će programe prevesti u re-dovne školske smjerove i para-lelno s uvođenjem opće i struč-ne mature povećati broj mladih koji posao traže odmah nakon završetka srednje škole. Njima će, najavljuje Ristić, reformom visokog obrazovanja biti omo-gućeno da, žele li i bude li po-stojala potreba poslodavca, uz rad završavaju visoku školu.

Neke srednje škole, kao što je medicinska, ako se promatra re-gionalno, vrlo su popularne, jer i

po više od 50 posto učenika do-lazi iz okolnih mjesta, odnosno iz drugih općina. Već su nekoli-ko godina na samom dnu popi-sa interesa osmaša, kaže Ristić, strojobravari, metalostrugari, konfekcijski tehničari, krojači, proizvođači finalnih proizvoda od drveta, mesari... Kakvi se pa-radoksi događaju ilustrira mesar-ski zanat, koji je na dnu popisa po zanimanju osmaša, ali su među najtraženijima na tržištu rada.

U srednjoškolskom sustavu izumiru i polako bivaju izba-čena mnoga zvanja. Vrijeme je pregazilo roletare, parketare, rudare u podzemnoj eksploa-taciji, metaloglodače, metalo-brusače i metalobušače, kožar-ske radnike... Ali, alatničari su sa četverogodišnjeg prebačeni na trogodišnje školovanje.

Prema Blicu I. Č.

Čelnici Federalnog ministarstva obra-zovanja i znanosti sastali su se s di-rektorom Odjela za ljudsku dimen-

ziju Richardom Williamsom i savjetnicima za obrazovanje Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini u povodu prezentacije tro-godišnjeg projekta Povijest za budućnost: kroz obrazovanje prema pomirenju.

Ovim se projektom želi pomoći obra-zovnim vlastima u Bosni i Hercegovini da u skladu s europskim izgrade održive standarde za nastavne planove i programe u BiH, koji bi predstavljali okvir za stjeca-nje znanja i izgradnju razumijevanja. Kroz ovaj projekt trebala bi biti uspostavljena i održiva institucionalna suradnja u cijeloj BiH, regiji i Europi između povjesničara,

nastavnika, autora udžbenika, profesora i svih ostalih koji se profesionalno bave nastavom povijesti, kako bi koordinirali i usuglasili primjenu ovih standarda te bu-duće aktivnosti u području obrazovanja iz povijesti.

Ministrica Meliha Alić istaknula je do-sadašnje značajne pomake u izučavanju povijesti te naglasila da su aktualni udžbe-nici povijesti napisani po nastavnim plano-vima i programima koji poštuju Smjernice za pisanje udžbenika povijesti osnovnih i srednjih škola u Bosni i Hercegovini i koje su usvojili kantonalni ministri nadležni za obrazovanje, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, kao i Odjela za obrazovanje Brčko Distrikta.

Poštujući Smjernice, autori prilikom pi-sanja ovih udžbenika primjenjuju princip multiperspektivnosti, a udžbenici su znan-stveno utemeljeni, usmjereni na stvaranje zajedničkog razumijevanja u Bosni i Her-cegovini.

Direktor Odjela za ljudsku dimenziji Ri-chard Williams pohvalio je dosadašnje na-pore Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti na stvaranju zajedničkog obrazov-nog okvira za bosanskohercegovačku djecu te istaknuo da vjeruje da će zajedno prido-nijeti reformskih obrazovnim procesima u Bosni i Hercegovini.

Prema FMON-u I. B.

Koju srednju školu izabrati SrbIja

Nezahvalno je procjenjivati koja su zvanja perspektivna kada nema jasnih pravaca razvoja privrede i projekcije kretanja unutar nje. Čak ni to što u zadnjih četiri, pet godina za jedno mjesto u nekoj školi konkurira i po pet učenika ne znači da ta diploma jamči posao

Zanat jamči posao SLoVeNIja

U Sloveniji o obrazovanju odraslih skrbi Andragoški centar Republike Sloveni-

je, koji od 1991. godine djeluje kao središnje istraživačko, razvoj-no i savjetodavno tijelo za obra-zovanje odraslih. Slovenija je kao članica Europske unije obavezna provoditi mjere za ispunjenje ciljeva Lisabonske strategije iz 2000. godine, dio koji čini i pro-micanje cjeloživotnog učenja.

Politika cjeloživotnog učenja velikim je dijelom usmjerena na razvoj obrazovanja za odrasle. U sklopu navedenih mjera, An-dragoški centar Slovenije pro-veo je godišnje istraživanje kako bi dobio detaljniji uvid u taj dio obrazovnog sustava. Prema rezul-tatima tog istraživanja, 40 posto odraslih u dobi od 25 do 64 go-dine sudjelovali su u obrazovanju, s time da je sudjelovanje mlađe populacije (25 - 34 godine) oko 50 posto, dok je sudjelovanje po-pulacije u dobi 50 do 64 godine samo 27 posto. Nadalje, više od dvije trećine sudionika u obrazov-nim programima za odrasle imaju visokoškolsku kvalifikaciju, 39 posto ima završenu srednju školu, dok samo 13 posto sudionika ima osnovnu školu ili je bez kvalifika-cije.

Kada se rezultati usporede s 18 zemalja članica koje su provele navedeno istraživanje, Slovenija ima bolje rezultate od europskog prosjeka. Europski prosjek je 35,7 posto odraslih u dobi od 25 do 64 godine koji sudjeluju u obrazova-nju, dok je za Sloveniju taj posto-tak 40,6 posto. Najbolje rezultate postižu Švedska, Finska i Nor-veška, a najlošije Poljska, Grčka i Mađarska. Obrazovni programi za odrasle najčešće se provode u školama - više od polovice sred-njih škola, njih 92, ima ustrojene jedinice za obrazovanje odraslih. Nešto manje od četvrtine progra-ma provodi se na pučkim učilišti-ma (33), dok se ostatak programa provodi u specijalističkim insti-tucijama za obrazovanje odraslih (58) koje organiziraju najveći dio neformalnog obrazovanja.

Osim toga, odrasli mogu pri-stupiti općoj ili strukovnoj maturi te pohađati tečajeve za pripremu mature.

Prema IDIZ-uI. B.

Rezultatibolji od

europskogprosjeka

boSNa I HerCeGoVINa

Povijest za budućnost: kroz obrazovanje prema pomirenju

Slovenija je kao članica Europske unije obavezna

provoditi mjere za ispunjenje ciljeva Lisabonske strategije iz 2000. godine, dio koji čini i promicanje cjeloživotnog učenja. Prema rezultatima Andragoškog centra Slo-venije 40 posto odraslih u dobi od 25 do 64 godine sudjelovali su u obrazo-

vanju za odrasle, a više od dvije trećine sudionika u

obrazovnim programima za odrasle imaju visokoškolsku

kvalifikaciju

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno14www.skolskenovine.hr

svijet

Unatoč obrazovnoj reformi i pro-micanju miješanih škola, u Špa-njolskoj je još uvijek vidljiva

spolna nejednakost. Seksističko ponaša-nje i okrenute vrijednosti i dalje utječu na osobni razvoj i izbor karijere te ograniča-va sudjelovanje žena u svim područjima. A takav izričaj, u svom ekstremnom obli-ku, može rezultirati i spolnim nasiljem.

Žene i dalje u manjini Samo je jedan od simptoma nejedna-

kosti u hijerarhijskoj segregaciji vidljiv i u obrazovnom sustavu, gdje su žene i dalje u manjini kada su u pitanju donosi-telji odluka - rektori, ravnatelji i upravi-telji obrazovnih ustanova - a rijetke su i u srednjom školama te na fakultetima.

Nekoliko je studija pokazalo da je iz-bor karijere dostupan studenticama i stu-dentima i dalje uvelike orijentiran prema područjima povezanima s tradicionalnim

spolnim ulogama. Jedan je od pokaza-telja strukovno obrazovanje, gdje teča-jeve vezane uz zdravstvo, socijalni rad, obrazovanje i modu uglavnom polaze žene, dok su studenti orijentirani na te-lekomunikacije, strojarstvo i mehaniku. Postotak žena koje studiraju arhitekturu i projektiranje tek je malo iznad 25 posto, a onih zaposlenih u tim strukama oko 30 posto. S druge strane, više od 80 posto studenata socijalnog rada i čak 91 posto studenata defektologije su žene.

Edukativni materijali sastavljeni za kampanju Obrazovanje za jednakost uključuju knjige-vodiče za nastavnike te za učenike osnovne i srednje škole te studente. Dostupni na službenim jezi-cima španjolske kraljevine (španjolski, katalonski, galicijski, baskijski), vodiči pokrivaju različite aspekte obrazovanja o spolnim pitanjima. Bit će podijeljeni u više od 50.000 obrazovnih ustanova, a mogu se i besplatno skinuti sa službene

internetske stranice projekta www.edu-candoenigualdad.com.

Savjet psihologa i pedagoga

Stranica kampanje Obrazovanje za jednakost također nudi teorijske i prak-tične materijale, klasificirane po temat-skim područjima, uključujući nastavne prijedloge i strategije za implementaciju spolne jednakosti u obrazovnom susta-vu. Nadalje, korisnici internetske stra-nice moći će zatražiti savjet psihologa i pedagoga o pitanjima koja se tiču spol-ne jednakosti u obrazovanju, prevencije nasilja nad djevojkama i ženama u obra-zovnim ustanovama, dodatne izobrazbe u obrazovanju, razvoja nastavnog plana o spolnoj jednakosti u školama i drugim aspektima tog projekta.

Prema Education International Priredila Ivana Čavlović

I dok su se svjetski vođe okupili u Danskoj na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama (COP 15)

kako bi pokušali ostvariti globalni dogo-vor o sprečavanju klimatske katastrofe, učitelji i učenici u Kopenhagenu već su poduzimali konkretne korake prema stvaranju ekološki prihvatljive škole, dizajnirane tako da ima optimalnu rav-notežu između energetske učinkovitosti, zdrave klime interijera i kvalitetne arhi-tekture, bez emisije stakleničkih plinova, i to do 2015. godine - cijelo desetljeće prije nego što tu razinu dosegne njihov grad.

“Mi ćemo to definitivno učiniti“, pred-viđa Peter Daniel Andersen, ravnatelj javne škole Vanløse. “Postavili smo rok do kojeg će sva djeca u školi morati biti educirana o klimatskim izazovima, a to smo ugradili u kompletan nastavni plan

i program, ne samo na prirodne znano-sti.“

Tako je 507 polaznika javne škole Vanløse, od vrtića do desetog razreda, napravilo crteže, pjesme i videouratke na tu temu, ali i automobile i vjetrenjače na solarnu energiju od lego-kockica. Jedan je od njihovih učitelja napisao pjesmu o klimatskim promjenama, koju je školski zbog izveo na danskoj televiziji za vri-jeme održavanja Tjedna klimatskih pro-mjena. Također, neki od starijih učenika volontirali su na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama.

I dok su učenici aktivno uključeni u učenje i educiranje drugih o održivom razvoju, uključujući njihove roditelje i ostale odrasle članove lokalne zajednice, Peter Daniel Andersen i ostali nastavnici njegove škole rade na nekoliko razina kako bi smanjili emisije stakleničkih

plinova u školskoj zgradi izgrađenoj još dvadesetih godina prošloga stoljeća. Izolirana vanjska vrata, moderni dvo-struko-glazirani prozori, rasvjeta niske potrošnje, programatori u prekidačima i solarne ploče tek su početak. Planira-ju još obnoviti drenažu i iskoristivost kišnih voda, posaditi “zeleni krov“ na jednoj od zgrada te na drugoj čak staviti vjetrenjaču.

No, osim fizičkih promjena, Anderse-na najviše raduje intelektualni i etnološki rast i razvoj učenika i cijele školske za-jednice. Danski učiteljski sindikat vrlo je odan i inovativan u svojoj posvećenosti programu. “Sretni smo zato što znamo da će mladi ljudi koje educiramo postati savjesni građani koji će činiti pravu ra-zliku u budućnosti“, kazao je Andersen.

Prema Education International Priredila Ivana Čavlović

Kampanja sindikata FETE-UGT ©PaNjoLSKa

Španjolski sindikat FETE-UGT pokrenuo je kampanju kojom želi podići svijest o jednakosti spolova. Razvi-jen na temeljima dogovora s Ministarstvom za jednakost, cilj joj je proširiti obzore te ot-voriti nove prostore za dijalog i rasprave o pitanjima spolne jednakosti te u isto vrijeme učiteljima, nastavnicima i profesorima ponuditi pose-ban alat za rješavanje tog problema među svim dobnim skupinama

Obrazovanje za jednakost

Učitelji i učenici žele stvoriti ekološki prihvatljivu školu

Dan Europe Robert Schuman, tadašnji francuski ministar

vanjskih poslova, 9. svibnja 1950. godine pred brojnim je medijima pozvao Francusku, Nje-mačku i ostale europske zemlje koje su se još oporavljale od posljedica Drugoga svjetskog rata da stave na stranu duge godine sukoba i neprijateljstava te, u cilju očuvanja mira, ujedi-ne svoje proizvodnje ugljena i čelika. Zbog toga se 9. svibnja obilježava kao Dan Europe. Tim su povodom institucije Europske unije organi-zirale brojna događanja. Ona su bila posebno bogata s obzirom na to da se ovogodišnja pro-slava Dana Europe poklopila s obilježavanjem 60. obljetnice objave Schumanove deklaracije. Građani su imali priliku posjetiti i zgrade insti-tucija EU u Bruxellesu - zgradu Berlaymont koja je sjedište Europske komisije, dvoranu za rasprave Europskog parlamenta i glavnu vijećnicu Europskog vijeća. Uz sudjelovanje u simulacijama rada EU institucija, posjetitelji su se mogli informirati o povijesti europskih inte-gracija, europskoj kulturi, biološkoj raznolikosti, očuvanju bogatstva životinjskog svijeta i broj-nim drugim europskim inicijativama.

Europeana - internetska knjižnica, muzej i arhiv - ide dalje

Europeana, jedinstveni višejezični internetski portal, nastoji baštinu europske kulture i znano-sti učiniti dostupnom svima. Europsko je vijeće 10. svibnja 2010. usvojilo zaključke vezane uz daljnji razvoj ovog portala, koji trenutačno nudi pristup više od sedam milijuna digitaliziranih ra-dova, uključujući knjige, slike, filmove, novine, fotografije i karte. Zaključcima je utvrđena potre-ba povećanja broja predmeta dostupnih putem Europeane te je utvrđena ciljna brojka radova od 10 milijuna do kraja 2010. Istodobno je na-glašena potreba za boljom geografskom raspro-stranjenosti i uravnoteženosti između različitih vrsta radova, kao i potreba poštivanja autorskih prava. Sadržaj dostupan na Europeani dolazi iz više od 1000 institucija kulture diljem EU.

Mladi europski novinari primili priznanja u Istanbulu

Pažnju europskog žirija za Europsku nagra-du mladom novinaru 2010. privukli su radijski izvještaj o tome kako je tradicionalni folklorni ples izgradio most između Belgije i Bugarske, pogled na utjecaj ulaska Poljske u EU na eu-ropsko tržište rada te portret Kosova kao eu-ropskog čvorišta kulture u nastajanju. Dobitnici posebnih nagrada - Vladisav Velev (Bugarska) za najoriginalniji izvještaj, Prune Antoine (Fran-cuska) za najbolje istraživanje te Verena Ringler (Austrija) za najbolji novinarski stil - objavljeni su 11. svibnja u Istanbulu, a izabrani su između 35 pobjednika u svojim zemljama. Nacionalni pobjednik za Hrvatsku je Miho Dobrašin.

Prema EU bilten I. Č.

NOVOSTI IZ EU

DaNSKa

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 15www.skolskenovine.hr

poseban prilog

Cijeli je svijet pozornica

Poseba

n prilo

g: Učen

ičko s

tvaral

aštvo

2010.

Prošle je godine bila Godina kreativno-sti i inovativnosti koju je, pod geslom “Zamisli. Ostvari. Budi inovativan“ bio proglasio Europski parlament s ci-

ljem da se potakne podizanje svijesti o važnosti kreativnosti i inovacija kao kompetencija koje su od ključnog značaja za osobni, društveni i gospodarski razvoj. U skladu s tim geslom u zadnjemu smo ljetnomu broju Školskih novi-na (broj 24−25, 16. lipnja 2009.), učeničkom stvaralaštvu u 2009. godini posvetili punih

osam stranica. Ove godine nastavljamo s tom praksom, istina na upola manjem prostoru nego prošle godine, i nadamo se da će to postati do-bar običaj i ubuduće − da nakon svih silnih tema i problema o kojima se tijekom godine na tim stranicama raspravlja iz broja u broj, dakle da u tom zadnjem broju, prije godišnjih odmora i praznika, ponudimo našim čitatelji-ma, i mladima i starima, nešto za dušu − pregršt stihova, rukovet pjesama i poneki crtež, maštu, snove, želje i nade učenika raznih generacija, iz

svih krajeva Hrvatske, pretočene u riječ i sliku, iskreno i toplo, kako to samo oni znaju.

Ovaj kratki izbor učeničkih literarnih i likov-nih uradaka s nekih od najznačajnijih manife-stacija učeničkoga stvaralaštva u našoj zemlji svjedoči da iskra stvaralaštva i dalje nesmetano iskri u dušama i srcima tih najmlađih sanjara kojima ništa nije teško, barem ne u snovima.

Pripremio Ivan Rodić

Nastavak na 14. stranici

Likovno natjecanje učenika osnovnih škola - LIK 2010.: “Redefinicija portreta“, prvonagrađeni rad Lucije Abramović, 6.r., OŠ Dr. Jure Turića, Gospić, mentorica Neda Čačić

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno16www.skolskenovine.hr

Tiću Tiću mići, pridi! Si lačan? Ću ti dat zobat. Kad se naiš ćeš mi zakantat. Kad odletiš ću ti z rukon mahat. Jutre ćeš mi se tornat.

Rječnik Tić - ptica; mići - mali; prididođi; si - jesi li; laćan - gladan; zakantat -zapjevati; z rukon - rukom; mahat - mahati; jutre - sutradan; tornat -vratiti se

Vanja Kontušić, 2. r. Osnovna škola Vladimira Nazora Potpićan, PŠ Tupljak Voditeljica: Gordana Fable

Samoća Sjedim ispred prozora, a pogled mi na jedi-noj prijateljici: vlažnoj, staroj ulici malenog mjesta otoka moga. Navlačim svoje točkasto-crne čizmice... izlazim. Gazim po njoj, stišćem je i udaram. Ulica gola miruje. Vjetar nosi sve pred sobom. U lice me uda-raju kapi kiše. Pokisla i umorna mačka prati me u stopu. Pada mrak... samo ta dva oka svijetle... Hladno je ... nedostaje mi sunce, zvuk pot-petica, čak i ubodi komaraca... Htjela bih nečije blizine... a kiša ne prestaje ... Same smo... ulica i ja... Tišina... I sada znam... nisu je ubile stope, već to što ih odavno više nema... Zato, korak po korak, idemo dalje... moja ulica i ja... Prkosimo samoći.

Matea Domić, 6. r. Osnovna škola Milna, Milna Voditeljica: Dubravka Menjak

Kmični koček V saki hiži pono je kočeki: Veljki, malji, ljepi, grdi… V hiži moje storimojke jen je kmični koček, od sreče i smeha navek skriti. V njemu se toga igra z sozom moje storimojke.

Tu je ona na drveni klopici sedela, čislo z drhtečimi prstima prebirala i Boga moljila: „Zemi me, zemi, Bogek, k sebi, kaj bom pok svetlo vidla i sineka svoga.“ Večpot je joko tožna bila, v kočeku se sreča fest i zanavek skrila.

Dok pok so deca bita bila, v kmični koček so se fljetno skrila. Si so v njemu togo skrivalji, negda se plakali, a i svadili.

Kmični koček so je to togo k svojemu srčeku zemal. V misljima prebiral kak bi so kmicu zanavek stiral, a svetla vrota svojega kočeka sema ljudima otpiral?...

Rječnik kmični koček - mračni kut; ugao u prosto-riji; saki - svakoj; hiži - kući; grdi -ružni; storimojke - bakine mame; prabake; toga - tuga; čislo - krunica; zemi me - uzmi me; pok - opet; vidla - vidjela; večpot - više puta; joko - jako; bila bita - dobila batine; fljetno - brzo; u trenu; zemal - uzimao; prebiral - razmišljao; kmicu - mrak; stiral - otjerao; vrota - vrata; otpiral - otvarao

Ana Radmanić, 6. r. Osnovna škola Kotoriba, Kotoriba Voditeljica: Nikolina Fuš Zvošec

Tko je Kika ? Svatko nosi svoj križ i živi svoju sreću. Neki čine i jedno i drugo, a samo oni znaju kako. Promiješate li bol i tugu, zdravlje i bolest, gubitak i dobitak dobili ste obitelj jedne sasvim obične jedanaestogodišnje Kike. Tko je Kika ? Kika je djevojčica koju svi gledaju, a nitko ne vidi. Ona se smije dok njena duša plače. Kikina majka ima sestru, veličanstveni dar prirode s grješkom Downova sindroma. Kika ima i od rođenja teško bolesnoga brata. On je lijep. On je sretan. On ima oči boje morske pučine, a pogled bolan poput neostvarene ljubavi. U okrilju noći, kad tišina bolno vlada, Kika razmišlja. Ona se pita čuje li itko vapaje njena brata u tim utvrdama od leda kao što ona sluša jecaje svoje majke, njen plač i krik rastanka. Kika čvrsto grli svoj križ i voli svoj život, svoju tužnu priču. Ja sam Kika. Ja nemam ramena za križ koji nosim. Za zabavu na facebooku vremena nemam, a računalo imam. Za bezbrižnost vremena ne-mam, ali zavidim bezbrižnicima. Ja sviram klavir, a klavira nemam. Ja sam sretna kad dan ne prođe brzo i kad ne čujem nijednu lošu vijest. Ja sam Kika, na prvi pogled sasvim obična djevojčica, u vrtlogu neobična života. Pre-ponosna sam da bi me sažalijevali, a pre-slaba za velika djela. Ja sam sigurna luka svojoj obitelji i njen putokaz. Ja sam sretna. Ja se nadam, jer je nada moj jedini štit.

Kristina Vištica, 5. r. Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića, Metković Voditeljica: Sanja Jurković

Zubato sunce Zimsko jutro Okreće lice Suncu. Sunce Svijetao i blijedi odraz Utapa u moru. More Zaustavlja galebove Da ne odlete. Barka Ne pušta ribara Da je zaboravi.

Siječanjsko jutro Izlaže obraz Blijedome suncu.

Jozica Plastić, 7. r. Osnovna škola Pučišća, Pučišća Voditeljica: Maja Čapin

Intermezzo Naslonjen na zid pred učionicom matematike žvačem sendvič i promatram taj moj svijet. Oko mene u svim smjerovima poput atoma u ogromnoj molekuli lete klinci, zuje kao pčele u nekom čudnom neredu putanja koje se križaju, pretapaju, zaobilaze, a opet nikad ne sudare. Iz te vreve strše samo matice čije oko vidi svakoga pa tu i tamo bocnu žalcem čim netko neobuzdano zaglavinja u nezgodno vrijeme na pogrešno mjesto krivim smjerom. Kaos i nered se poremeti, lančanom reakcijom sve odjednom zastane, ali zakratko; rasulo se začas opet uspostavi. Mimo mene prolazi čitavo životinjsko carstvo. Magarac koji bezvoljno vuče torbu po hodni-cima i sapliće se o vlastite vezice što mlataraju oko tenisica. Za njim propliva šarena ribica koja zaboravi sve što čuje za četiri sekunde, pa i to kamo je krenula. Prozuji i muha zunzara kojoj je uvući jezik teže nego onom magarcu svezati vezice. Slijeva se pojavi ljenjivac ko-jemu treba pola sata od točke A do točke B. Malo su ga zbunile leptirice koje su zalepršale za plavušanom s bicepsima u zametku. Tu su i osice koje se stalno bockaju, ali i pravi stršljeni čiji je oštar jezik poput bušilice i mo-torne pile stvorio čitav niz udruga žrtava koje redovito pod odmorom zasjedaju po kutovima i smišljaju trač-diverzije. Zatim prođu i dvije stonoge prvašića, više glista, s jabukama u ručicama i sa strahopoštovanjem se nekako provuku kroz naš zvjerinjak. Posljednji zalogaj sendviča mi se poklopio sa zvonom za početak sata. Zbornica izriga hrpu profesora, a nered se razlomi i grupira prema učionicama. Jedino je ljenjivac još hodao prema točki B, a ribica trčkarala tražeći svoje jato. Okrenem se prema vratima učionice. Bože, kako sam žedan!

Mislav Friščić, 6.razred O. Š. grofa Janka Draškovića, Zagreb Voditeljica: Tilda Raić-Ergović

Pjesma koja bi htjela ohrabriti mamu

Zašto si se već predala Još ti zrnce mladosti Iskri u modrim očima Riječi su ti slatke I meke poput paperja Iz mog jastuka Kretnje su ti odlične A ruka krila ptice Dok popravljaš gnijezdo I ispraćaš svoje ptiće Nebo jesu prekrili Teški oblaci I padat će Na vrt i dvorište Pokisnut će tvoje rublje Brižno po boji poredano Odustat će od dolaska Najavljeni gosti Ostavljajući te zamišljenu U praznim sobama Nikad ti strpljenje Nije bila jača strana Te odmah misliš da tuga Ne zna otići s čela I da smrt vreba S druge strane mraka Pokaži malo duha I kap veselja I razgrni šareni kišobran Niz koji će kliziti Vrckave kišne kapi Zalijevajući tvoje savršene Grmove zimzelene Tuga nikad ne dolazi Nepozvana A ti svoju stišćeš Rukama i nogama Ne vidiš da se horizontom Razlijeva rumenilo I mirišu brijestovi Nadvisujući Crno nebo

Sanja Tucak, 8. r. Osnovna škola Runović, Runović Voditeljica: Marija Stojić

Šljiva Plavica U vrtu moje bake raste šljiva Plavica. I sada je tamo, to staro stablo. Baka svako jutro gleda šljivu prepunu plavih plodova i čeka da ja dođem u Gunju.

Margita Butković, 3. r. Osnovna škola dr. Vinka Žganca, Zagreb Voditeljica: Vinka Zadro

Po kiši Sinoć smo opet bili u portunu, Skrivali se od kiše, Mare, ti i ja.

Pričali smo gluposti, Kod nas nikad ništa pametno, Susjedi su bili nervozni.

Nismo im dali spavati, Pričali smo do dugo u noć, I otjerali na nemilosrdnu kišu, Morali smo krenuti.

Mare je išla svojim putem, A ti i ja u sasvim drugom smjeru, Ti si pričala, a ja sam slušao.

Nisam ni riječi progovorio, Nisam mogao skinuti pogled s tebe, Htio sam što više detalja upamtiti, Da te mogu sanjati iz sjećanja.

Došli smo do tvoje kuće, Ti si me zagrlila i rekla: “ Bok! “ A ja sam svijetlio od tvoje topline I samo se osmjehnuo.

Hrvoje Bazina, 3. r. Ekonomsko-birotehnička škola, Split Voditeljica: Suzana Kačić-Bartulović

poseban prilog

LiDraNo 2010 - Literarni radoviTradicija i suvremenost

LIK 2010 − treća nagrada Nora Gabrić, 7.r., OŠ Supetar, mentor Ivo Ivelić

Tradicija i suvremenost − Ivana Divjak, 7.r, OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko (učiteljica: Ivana Strmečki Vučina, prof.)

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 17www.skolskenovine.hr

Besida Su naši stari znali reć da nike beside moru upeć. Dica san bila i da pravo rečen, to nisan kapila. Ma domislila san se niki dan i zapensala aš san i sama Takovu besidu provala.

San čula beside dvi i perala da okoli mene gori.

Triba pazit ča ćemo kemu reć aš besida more kako oganj upeć.

Rječnik beside - riječi; kapila - razumjela; domisli-la - sjetila; zapensala - zamislila; aš - jer; provala - probala; perala - mislila

Santina Pamić, 1. r. Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin Voditeljica: Marinka Burić

Nepovratno Izgubio sam te, nemaran, negdje usred tkanja Usred vlakna uličnog svjetla, u buci vremena Usred krhotina misli i suvišnih saznanja Negdje između novih strahova i prošlih sjena.

I sada te tražim, revan, u mirisu šibica Među prošlim danima, propuštenim prilikama U odrazu na akvariju crknutih ribica U svojim novim, nikad učinjenim pogreškama.

I iz dana u dan, dok tražim, nalazim trenutke I sekunde koje kroz ruke poput pijeska prođu I na događaje koje bi sakupljao šutke Pretvarajući se da, poput plime, opet dođu.

No izgubio sam te i što mi traganje vrijedi U pješčanom satu, buci pijeska što se cijedi?

Matej Antolković, 3. r. Prva gimnazija Varaždin, Varaždin Voditeljica: Tatjana Ruža

Eko Hrđa me prati industrijskom ulicom. Kiša me siluje. Suprotstavljam se divljim kandžama koje me vuku po pločniku. Pogledi usamljenih i napuštenih tvornica Okružuju me strahom. Smeće, jad. Razderani beton pokazuje svoje istrošene žile.

Ruke su se predale. Nekontrolirano vise. Zrak je sve rjeđi. Vjetar me bombardira. Ne dopušta kretanje. Eksponencijalno slabim. Vjerujem u vjetrenjače.

Dino Vlahek, 4. r. Gimnazija Čakovec, Čakovec Voditelj: Ivan Pranjić

Cijeli je svijet pozornica Što ostaje od mene kad skinem masku. obrišem šminku. zaboravim što sam pročitala u scenariju?

Zar da se sama izvlačim. sasvim gola i bez riječi, pred tolikom svjetinom koja sjedi u klupama čekajući da ju se zabavi i pouči?

Oči bez sjaja hipnotizirano Čekaju. Čekaju da Sunce umre i da se Nada rodi iz zvjezdanog neba.

I ja s njima čekam noć, da se može skinuti maska i zaplakati u tjeskobi i samoći. O, pogubni su kasni večernji sati, kasna večernja hladnoća

Hladna svjetlost jutra peče našu kožu i mi ustajemo, prelistavamo scenarij, stavljamo šminku i još jednom umiremo na pozornici.

Marija Međugorac, 2. r. Gimnazija Gospić, Gospić Voditeljica: Anela Serdar Pašalić

Ništa mi nije Upravo sam s oblaka sišao, s vjetrom se rukovao, na valima se njihao, od koralja iz dubina lađu od sto metara sagradio. Morski psi su se razbježali kada sam ja isplovio.

Zlatne ribice su me molile da moja želja zapovijed im bude. Kada sam u dnevnu sobu uplovio, u pratnji divljih pataka što sam ih ulovio, mama se uhvatila za glavu i viče. Sestra se samo smije: − Ništa mu nije, samo je čitao Münchhausenove priče.

Božidar Kelava, 6. r. Osnovna škola Mate Lovraka, Županja Voditeljica: Radojka Matić

Pismo PeriBok Pero!Ime mi je Martina i mislim da ste izvrsno uredili mlin. Da nisi dopustio prijateljima da ti pomognu, mlin nikada ne bi bio go-tov. Važno je surađivati i pomagati drugi-ma. Svi ste se hrabro upustili u taj važan posao.

Zanima me sudbina vidre koju ste ulovili. Jeste li je prodali? Ako jeste, je li dio nov-ca uložen u mlin?

Ti si naučio Milo dijete voziti čamac. Sada je možda mornar ili kapetan broda. Tko zna?

Ja sam djevojčica i drago mi je što ste pri-mili Matiju i Danicu u družbu. One su bile od velike pomoći. Nije mi se svidjelo što ste ponekad bili obeshrabreni i pomišljali da sve priznate učitelju, ali ste ipak bili strpljivi, odlučni i nepokolebljivi u namjeri da dovršite mlin. Samo ustrajni uspijevaju!Vaša družba je najbolja i uzor nama dese-togodišnjacima u tome kako biti složan i u potpunosti primijeniti narodnu izreku: „Složna braća kuću grade.“ Sve pohvale!I mi smo u razredu sada spremni za mnoge pothvate po uzoru na vaš. Piši ako imaš novih ideja za nas!

Srdačan pozdrav od Martine!

Martina Blažević, 4. b OŠ Suhopolje

U slobodno vrijeme...Dok čitam knjigeZaboravljam brigena krilima maštemoje misli ploveu svjetove nove

S Potjehom sam Bjesa gazio,s Pipi majmuna mazios Hlapićem novine čitao,Malduha za savjet pitao,s Huckom svijetom skitao.

Trnoružicu sam poljubio,Snjeguljicu probudios Pepeljugom plesao,i nikad ne bih prestao..

S Pinokijem sam lagao,Bijelog Jelena jahao,na Ekovom Bonu sam zaspao...

Sve sam mogao što sam htio,što sam davno, davno snio,al’ nikad nisam smio.

Ante Jakovič, 6. r. OŠ Đulovac, PŠ Bastaji

SuzeTužna sam.Jedna suza poskliznulami se niz obraz.Plačem.Suze padaju na moj dlan.Milujempotrganu igračkumoga djetinjstva

Margita Miše, 5. b, OŠ Otok, Zagreb

poseban prilog

Lovrakovi dani kulture

OstavštinaGledam ga u sebi,dotičem dlanom njegovu misaoželeći pronaći puti dubinu njegovih traženjaOn i jasuza u iznenadnom obratui osmijeh u neobjašnjivu susretuŽivim ga…Vidim ga na litici iznad Postirau cvijetu izniklom u suhoziduu dodiru Neba i Goreu otocima koji ispod plivajukao arke vođene ljubavljuBrodice u luci pijuSjećanje stoljećakrik galeba letutiha moraMiris lavande i ciklama u kašteluZvijezde se igrajuVidova gora gleda,zastava najavljuje zoru…More prima titranje svemira…Ispovijeda se…Tražim tvoju zvijezdu svemirau pjesmi cvrčka i mirisu mora…da je mišlju dotaknem…Teško i radosno nosimostavštinuŠtap i Torbupo Tvojem otoku…Štap crta krugove Nadei Vjere, a torba skrivasrca glas…Hoću li ja, Tvoj nerođeni sin,uspjeti dotaknuti Tvoj san?Josip Rešetar, 8.aOŠ Vrgorac, VrgoracVoditeljica: Jasna Sušac

Nazorovi dani 2010. − Postira

LIK 2010. - druga nagrada: Nino Podnar, 5.r., OŠ Luke Perkovića, Brinje, mentor: Stanislav Ninić

Lovrakovi dani kulture 2010. − Klara Pavlek, 1.a, OŠ Eugena Kvaternika, Velika GoricaLovrakovi dani kulture 2010. − Natali

Manojlović, 6.a, OŠ Mirka Pereša, Kapela

Bogatstvo Hrvatske u kapljici vode

Samo jedna kap

prirodi život dajei taj izvor života

neka vječnotraje

U potokkada stigne

jedna kapljica malaveć tad je život novoj

rijeci dalaRijeke

uvijek plovenekom moru svom

a ja imam Pticu što pružami dom Gledajte

ove kitice moješto u pjesmi o vodikao sitne kapljice

stoje Ptica = Hrvatska

Anna Bakota, 5. r.OŠ “Mejaši”, Split

Voditeljica: Divna Šušić

(Najbolji literarni rad u Splitsko-dalmatinskoj županiji na natječaju Glavnoga ureda Hrvatske turističke zajednice)

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno18www.skolskenovine.hr

poseban prilog

Sunce na praznicimaVidim ... Obične školske zgrade ukraše-ne pubertetskim djelima, išarani zidovi ili samo poprskani bojom, ponegdje obijeljeni, ali ispod bijele već izbija plavkasto sivilo prijašnjih grafita. Tu i tamo odlomljena žbuka trusi se po hra-pavom, prašnjavom podu.Čujem ... Vjetar, staro gunđalo, nešto si puše u bradu i od ljutnje mrtve i izgaže-ne listove rastjeruje po dvorištu. Skviče šušteći njihove duše.Vidim ... Smrznuto otrcano grmlje. I jedno drvo, staro i visoko, kako se naginje prema školskoj zgradi. S mog mjesta čini se da vrhom krošnje dodi-ruje oblačke, gore na nebu. To je stablo odrastanja... Na prvim granama, koje mogu dohvatiti, još se zelene listovi, zeleni listovi djetinjstva koji trepere u svim smjerovima. Po sredini krošnje su prošarani, neodlučni bi li bili žuti, zele-ni, smeđi ili crveni, baš kao pubertetlije. A na samom vrhu su ozbiljno smeđi, već odrvenjeli; oni trepere kao da drhte.Čujem ... Zborovi vrabaca se natječu u beskrajnoj igri cvrkutanja i skakutanja.Vidim ... Šareni kišobrani tapkaju i skakuću po školskom dvorištu, a veliki, tamnih boja, vode ih za ruku i nervozno otresaju sa sebe kišne kapi. I gledaju na sat...Čujem ... Sipke kiše padaju danima. Crjepovi mljackavo prokapavaju: šššš-kap, šššš-kap-kap, ššš-kap-kap-kap, ššš... Jesen ... Doba vrištanja, ljutnje, škripe automobilskih guma i histerije truba, drndanja motora i zveketa lanaca vlako-va koji neumorno hvataju vozni red...Žalim ... Sunce je na praznicima.

Hana Friščić, 6.c OŠ Grof Janko Drašković, Zagreb Voditeljica: Tilda Raić-Ergović

MoramoMoramo kupiti darove.Moramo nabaviti ukrase. Moramo kupiti božićno drvcei ukrasiti ga stotinama kuglica.Moramo upaliti bezbroj lampica u kući,ispred kuće i u dvorištu.Moramo ispeći prase i hrpu kolača.Moramo kupiti rijeku alkoholnog i be-zalkoholnog pića.Moramo pozvati drage i manje drage goste. (Nikad se ne zna kad nam tko može za-trebati.)Moramo se lijepo obući i otići na frizu-ru.Moramo se pristojno ponašatida svi misle kako smo složna i kulturna obitelj.Moramo …Moramo …Moramo ...Jesu li, nakon svega što moramo, naša srca sretna? Anđela Karla Barišić, 8. a OŠ Sveta Ana Osijek Voditeljica Ruža Zubac-Ištuk

Dragi Ivice,Bila sam proljetos u tvojoj Mariji Gorici. Sunce se igralo i milovalo tvoje staze djetinjstva. Igralo se po prozorima kuća i smiješilo se zelenom Zagorju. Sutla je u daljini ljubila svoje vijugave obale. Sa zvonika marijogoričke crkve pjevala su zvona. Rasplesali se vinogradi po probuđe-nim brjegovima. Svetkovina boja, zvukova i mirisa, ali nitko ne slavi, ne svetkuje pro-ljetne darove prirode.Promijenili su se ljudi, a i djeca, dragi moj Ivice. Odrasli sjede u svojim automobili-ma pa jure, žure, a djeca se pozatvarala u svoje sobe i sjede pred televizorima i ra-čunalima. Nitko ne primjećuje procvjetale zumbule i ruže pod prozorima, ne osjeća mirise i ljepotu njihova cvjetanja, ne čuje cvrkut ptica i zujanje radinih pčela. Nitko ne osjeća tople ruke proljeća koje ih želi zagrliti, pomaziti mirisnim svitanjima. Umrli su zvukovi bajsa tvojega oca, ne odjekuje pjesma „Lepe ti je, lepe ti je Za-gorje zelene.“ Saonik tvojih brjegova pre-krio asfalt, gakanje gusaka i kukurikanje pijetlova zamijenila tužna cvrkutanja ptica u kućnim kavezima. Nema više štruca s makom i orasima kakve ti je tata donosio iz svatova koje uveseljavao svojim bajsom i pjesmom zagorskom.Nema dječjih igara, cike i vike u dvori-štima. Ne gore više ona topla, obiteljska ognjišta. Nestali su mirisi krumpira peče-nog na vatrama. Ne čuje se pjesma dje-vojačka i momačka u žetvama, berbama, prelima i sijelima, a srca ljudi umotala se u sive marame postojanja, a u duše pustoš se nastanila.Oh, kako bih se rado kroz ovo sivilo provezla na tvojim drvenim kolicima, dragi prijatelju. S radošću bih ti pomogla nadmudriti susjeda „Kanonika“ i potajno predati pismo tvojoj Ančici, a zatim bismo zajedno tražili skrivena ptičja gnijezda po živicama i obližnjim šumarcima. Samo da mi je jedan dan s tobom grliti proljeće, sjesti pod mirisnu lipu i s vrha tvojega bri-jega pozdravljati oblake i nebeskim plavet-nilom s njima putovati…putovati…Tu sam, dragi Ivice, u tvojoj Mariji Gori-ci. Ako me gledaš s onog bijelog oblaka, mahni rukom, nasmiješi se. U zagrljaju proljetnih cvjetanja, po zlaćanom suncu prijateljski poljubac ću ti poslati.

Tvoja prijateljica Valentina iz Hercegovca.

Valentina Mišeta, 8.r. OŠ Slavko Kolar, Hercegovac Voditelj: Stjepan Banas

Svatko nekoga voliVolim mamu, tatu i brata. Oni vole mene. Još volim baku, djeda, sestričnu, učitelji-cu i prirodu.Volim i prijatelje: Dominika, Tomislava i Adriana.Prijatelj voli prijatelja. Panda voli pandi-cu. Jež voli ježicu.Svatko nekoga voli!

Filip Borić, 1.a OŠ Dora Pejačević Našice

Voditeljica: Mandica Korpak Šokci su uvijek otvarali kapije i vrata, a kako će biti sutraVeć je odavno svima poznata slavonska i šokačka gostoljubivost, srdačnost i otvore-nost. Šokci otvaraju svoja vrata u raznim prigodama: kada su svatovi, kirbaji, kršte-nja, krizme, rođendani i imendani. O Boži-ću i Uskrsu također. Svoje goste dočekuju s veseljem, otvorena srca, a obiteljski stol je pun svakojakih finih jela, kolača i pića. Zapjeva se, zasvira, šale vrcaju. A gosti koji dođu sa strane i izdaleka, ne mogu se nadiviti bogatstvu stola i dok jedu i piju, sigurno razmišljaju o ponovnom dolasku. Danas, kada se živi užurbano, moderno, a još i u krizi, ta dobra stara tradicija okuplja-nja i druženja kao da će nestati. Mi u Gunji pokušavamo održati stare običaje. Žalosno je što danas većina običaja izumire, a neg-dje su i potpuno nestali. KUD „Graničari“ iz Gunje ima Mali KUD u kojem nas dje-cu uče stariji kako se čuva tradicija. Tu se okupljamo, učimo igrati stara kola, pjevati stare pjesme i govore nam kako moramo njegovati tradicijske običaje. Uče nas dru-ženju i gostoljubivosti i mi polako shvaća-mo da nije sve u internetu i mobitelu.Bit će žalosno ako tradicija otvorenih vra-ta i gostoprimstva izumre, jer su već neki običaji nestali. Ne toliko što smo siromaš-niji, već što se zatvaramo u sebe i u svoje sobe gdje satima piljimo u sve veće televi-zijske ekrane.Danas su posjeti sve rjeđi, družimo se pu-tem SMS-a, MMS-a, facebooka i twittera. Tako se preko tih čuda čestitaju rođendani, imendani, Božić i Uskrs. Sve manje idemo jedni drugima. Gledamo se i čujemo preko Skypea, zvone mobiteli, umjesto da jedni drugima pokucamo na vrata.

Marija Šokčević, 5. b OŠ “Antun i Stjepan Radić“, Gunja Voditelj: Josip Krunić

RiečiNegda su kak kruh mefke,A negda kak kameje žmefke.

Negda se tak liepo nasmejeju,A negda hudu glediju.

Negda su kak pesmaPa ih je liepu poslušati,A negda su srdite pak počneju špuotati.

Slatke ili žufke,Sejedno furt v srce pehneju.

Ida Posavec, 7. b OŠ VidovecVoditeljica: Sanja Biškup

MOJE LEPO ČAVa našoj kućedomaće besedeodvavek se govoreaš je to zajikmojega nonića i none.

Kad sam bil mićisamo san tako umel govorit:va parku su me zafrkavaliva ulice Kinezun zvali,va butige su mi se smeli,aš me niš nisu razumeli.

Danaska me ni sramča po domaći govorin.Ja svoje ča va srcu držini svoju čakavicu volinaš š njun san se rodil. Antonio Babić, 4.b OŠ Srdoči, Rijeka Voditeljica: Gordana Vukić

O PRAVIMANeki dan jedno moje pravo pregazio je automobil koji je vozio natraške i zalio me vodom na cesti.

Drugo pravo utopilo se u hladnoj juhi koju sam morao pojesti na silu.Treće pravo pobjeglo je od straha kad se tata pretvorio u čudno biće s izbečenim očima zbog jedne nenapisane zadaće.Četvrto pravo isteklo je u sestrinim kro-kodilskim suzama, pa su njoj kupili što je htjela, a meni ne.

Peto je pravo nekamo pospremila mama. Sada nitko ne zna gdje je plavi pulover za koji sve curke u razredu mi-sle da mi najbolje stoji.Kad je poslije svega nestalo moje pra-vo na sunce, pojavio se oblak i kiša je isprala sve naše dogovore o nogaču protiv 4. a.

Pravo na simpatiju sam sam izbacio s popisa prava. Bolje je praviti se frajer nego ispasti budala. Barem sam tako mislio dok nisam saznao da joj onaj gnjavator šalje SMS poruke svakih de-set minuta. Srećom, sačuvao sam svoje pravo skriveno u štednoj kasici. Uzeo sam svoje pravo i poveo ga u šetnju do obližnjeg kioska. Njime sam kupio bon za mobitel. Prodavač je rekao: « Hvala i doviđenja!»

Nazvao sam je sav sretan i radostan. Čini mi se da sam ja više njezin tip. Kad bi se barem džeparcem mogla kupiti sva dječja prava.

Kristijan Kukor, 4. b OŠ Ivana Brlić-Mažuranić, Prigorje Br-dovečkoVoditeljica Zvjezdana Žlebački Cukor

PretuletTičeki popievaju,Rožice se po trave razlievaju,Na klupi mački driemaju.Prešla je zima.Zdej sunčeka ima.Idem se igrat van.Beciklin tirati nznam.Dvorišče diši.Perica za menu beži.Več ide kmica,Črna ciganica.

tičeki – ptičice , rožice – cvijeće, zdej – sada, beciklin tirati – voziti bicikl, beži – trči , kmica - mrak, noć

Eva Pelko, 2. b OŠ OroslavjeVoditeljica: Ankica Šuk

Natječaj Ivica Kičmanović

Tradicija i suvremenost − Petra Jukić, 3. razred OŠ Starigrad, Starigrad-Paklenica (učiteljica: Nataša Dokoza)

Tradicija i suvremenost - Lucija Kovačić, 6. razred OŠ Petrijanec, Petrijanec (učiteljica: Katarina Kolarić)

Tradicija i suvremenost − Luka Čorić, 6. razred OŠ Vladimir Nazor, Đakovo (učiteljica: Vesna Čengić)

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 19www.skolskenovine.hr

savjetnici

Na kraju nastavne godine uz sve poslove vezane za završetak nastave, vrijeme je i za pripremanje nove školske godine. Jedan je od temeljnih poslova upućivanje zahtjeva s brojem učenika u ured držav-ne uprave u županiji odnosno zagrebački Gradski ured nadležan za poslove obrazovanja koji će utvr-diti broj redovitih i kombiniranih razrednih odjela za iduću školsku godinu i o tome donijeti odluku na te-melju Pravilnika o broju učenika u redovitom i kom-biniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi.

U tom Pravilniku od listopada 2009. godine, a u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, utvrđuje se da re-doviti razredni odjel ima od 14 do 28 učenika. Za posebne situacije uz prethodnu suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, to može biti i manje od 14 učenika. Pravilnik utvr-đuje i broj učenika s teš-koćama kojima je utvr-đen primjereni program obrazovanja i definira najveći broj učenika u odjelu. Važan je i stavak kojim se zadržava broj učenika, bez smanjenja broja učenika u odjelu, ukoliko učenik s teško-ćama ima osobnog po-moćnika ili pomoćnika u nastavi. Pravilnik da-lje definira broj učenika

ovisno o tome je li nastava organizirana kao ma-njinska ili se, pak, organizira u kombiniranom odje-lu. Usklađen je i broj učenika za odgojno-obrazovne skupine za organizaciju izborne nastave, dopunske i dodatne te izvannastavnih aktivnosti u odnosu na razredni odjel.

U praktičnoj provedbi rasporeda učenika po odje-lima najveće teškoće su u školama, koje imaju više odjela jednog razreda i to uobičajeno kod upisa u prvi razred, a ponegdje kada se u peti razred pri-ključuju učenici iz područnih škola, što može biti razlog za formiranje novih ili drugačijih odjela. Veći broj odjela zahtijeva utvrđivanje određenih kriterija kod rasporeda učenika u odjel. U tom smislu pre-poručljivo je, koliko je to moguće, ujednačiti odjele prema spolu, ali i prema rezultatima obrazovne pro-cjene koje provodi Povjerenstvo prije upisa u prvi razred. Ravnomjerno treba rasporediti po odjelima učenike na opservaciji ili učenike koji se upisuju uz već utvrđene teškoće - sluh, vid ili motoričke teš-koće.

Budući da uz propisane postupke roditelji pri upisu ispunjavaju i ankete o socijalno-ekonomskom sta-tusu, i ti podaci mogu biti značajni za ravnomjeran raspored učenika po odjelima. U sredinama koje su vezane uz prijevoz učenika do škole i taj element zbog praktičnih razloga treba uzeti u obzir. U svrhu razvoja suradnje s roditeljima, ne treba zanemariti ni njihove sugestije, pa ponekad i želje za zajednič-kim pohađanjem odjela, npr. susjeda ili rođaka, pri čemu se treba rukovoditi primarnim stručnim krite-rijima rasporeda učenika u odjele. Već spominjani razlozi potreba promjena sastava odjela u petom razredu, kada se priključuju učenici iz kombiniranih odjela iz područnih škola, različito se u praksi pro-vode, od cjelovitih formiranja novih odjela do meha-ničkih priključivanja novih učenika.

Niz je čimbenika o kojima treba voditi računa kod formiranja odjela, od poštivanja pravilnika preko postavljanja profesionalnih kriterija, ali i uvažavanja roditeljskih sugestija, no svaki odjel formirat će se u zajednicu prije svega tijekom procesa socijalizacije i adaptacije pod vodstvom učitelja.

Raspoređivanje učenika u odjele

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Dugo se vjerovalo i pričalo da je Ki-neski zid jedini ljudskom rukom sagra-đen objekt koji je vidljiv s Mjeseca golim okom. To nije ništa čudno s obzirom na veličanstvenu veličinu i kilometražu koju taj objekt posjeduje. Ipak, nakon što je 21 dan proveo u orbiti, prvi kineski astro-naut Yang Liwei izjavio je da se Kineski zid iz svemira uopće ne vidi! Kao prvo, pitanje je što znači “iz svemira“, odnosi li se to na Zemljinu orbitu ili pogled s Mje-seca. Naime, iz Zemljine orbite (od 290 do 563 kilometra) vidljivi su i razni drugi objekti poput velikih aerodroma, autoce-sta ili mostova. No, Kineski zid, bez obzi-ra na svoju veličinu, i s tako male visine teško je vidljiv, jer se svojom kamenom strukturom odlično uklopio u okolinu. Da priča bude bolja, legenda o Kineskom zidu lansirana je prije nego što je lansi-ran prvi satelit, no, kao i drugi mitovi do-voljno dugo ponavljani, ući će i u školske udžbenike.

Darovitost je fenomen i čudo koje se stalno do-gađa u našim školama, u našoj okolici. U svakoj generaciji učenika po-stoji nekoliko postota-ka djece koja pokazuju znakove darovitosti. Broj takvih učenika nije velik, ali je svaki takav učenik mali dragulj ko-jeg valja čuvati i brusiti ne bi li zasjao punim sjajem na radost i do-brobit njegovu, njegove obitelji, škole, ali i šire - društva, a ponekad i čovječanstva (Rister). Upoznajmo se i sruši-mo mitove o darovitim učenicima:

1. Darovita djeca će uspjeti u životu bez obzira na to pružali im mi posebnu pot-poru ili ne.

2. Darovita djeca vole školu, dobivaju do-bre ocjene i dočekuju novi školski dan s entuzijazmom.

3. Darovita djeca dolaze iz obrazovanijih i situiranijih obitelji.

4. Darovita djeca su dobra u svemu što rade.

5. Učitelji vole darovitu djecu u razredu.6. Ako darovitu djecu izdvojimo u poseb-

ne skupine, postat će snobovi.7. Posebni programi za darovite su “elitni”

i djeca koja nisu u njima loše se osje-ćaju.

8. Darovita djeca imaju teškoća u prila-godbi na školu i teško stvaraju prijatelj-stva.

9. Darovita djeca ne znaju da su “drukči-ja” dok im to netko ne kaže.

10. Darovitu djecu treba zaposliti i postav-ljati im stalno nove iza-zove, inače će postati lijeni.11. Darovita djeca su jednako zrela u svim po-dručjima: kognitivnom, tjelesnom, socijalnom i emocionalnom. 12. Sva su djeca daro-vita. (prema Vlahović Štetić)

Postavlja se pitanje na koji način pristupiti darovitom djetetu, kako zadovoljiti njegove po-trebe, kako mu pružiti podršku i omogućiti ra-zvoj njegovih sposobno-sti i realizaciju njegovih potencijala. Darovita su djeca drugačija od veći-ne svojih vršnjaka. No,

ona su i međusobno vrlo različita. Općeni-to se može reći da je svako darovito dijete ”priča za sebe” te ima specifične često je-dinstvene potrebe kojima nije lako auto-matski odgovoriti (Čudina-Obradović).

Broj djece koja imaju darovitost kao potencijal mnogo je veći od onih koji taj potencijal i realiziraju. Osnovni razlog za to jest nepovoljan utjecaj okoline koji naj-češće nije aktivno nepovoljan (u smislu da “uništava potencijale“), nego pasivno nepovoljan (u smislu da ne pruža ogova-rajuće uvjete za ostvarivanje potencijala). Dakako, pored utjecaja okoline, za razvoj i realizaciju potencijala, odnosno darovi-tosti potrebne su i odgovarajuće osobine ličnosti djeteta.

Nerealno je očekivati da nastavnici unutar svoje prakse i tjednog rasporeda dužnosti imaju uvijek dovoljno prostora posvetiti se darovitima i pružiti im punu podršku. To se osobito odnosi na sred-njoškolske nastavnike, budući da, primje-rice, kognitivni razvoj i stupanj znanja i vještina darovitih učenika mogu biti veći nego kod nastavnika.

I za kraj, zapamtimo i provedimo u našu školsku u praksu ono što čine ljudi koji pomažu rast i razvoj darovite djece? Pokazuju djetetu da su mu važna njego-va uvjerenja, osjećaji i postupci, pomažu djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti svoje osje-ćaje, pokazuju da ih razumiju i prihvaćaju svoje osjećaje, jasno pokazuju da cijene dijete kao cjelinu, a ne samo njegove sposobnosti i postignuća, izražavaju da cijene njegove jedinstvene kvalitete, do-puštaju im razvijati svoje posebne intere-se ili ga potiču u tome, odvajaju vrijeme koje će posvetiti samo djetetu, ohrabruju i podupiru pokušaje, a ne samo uspjehe te ističu vrijednost produktivne suradnje i sami su modeli da suradnja vodi uspjehu (Arambašić).

?Učiteljica sam i radim u dvije ško-le, u svakoj na nepuno neodređe-

no vrijeme. Treba li mi svaka škola dati odluku o korištenju godišnjeg odmora i mora li se godišnji odmor odrediti u obje škole u isto vrijeme?

Svaka škola u kojoj radite s nepunim radnim vremenom treba vam dati odluku o korištenju godišnjeg odmora. Suklad-no članku 64. stavak 2. Zakona o radu (NN br. 149/09.), radniku koji radi u ne-punom radnom vremenu kod dva ili više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju go-dišnjeg odmora iz članka 55. ovoga Za-kona, poslodavci su dužni omogućiti ko-rištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu. To je novost u Zakonu o radu, jer bivši Zakon o radu nije izrijekom ob-vezivao poslodavce kod kojih radnik radi da mu sporazumno omoguće istodobno korištenje godišnjeg odmora, jer su mu u suprotnom dužni omogućiti korištenje go-dišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu. Propisana obveza postizanja sporazuma svih poslodavaca kod kojih radnik radi o istodobnom korištenju godišnjeg odmora važno je pravo propisano u korist radnika i omogućuje mu da potpuno ostvari pravo na godišnji odmor.

?Učiteljica razredne nastave ima ugovor o radu na neodređeno vri-

jeme za rad u produženom boravku u područnoj školi. U središnjoj školi s 31. kolovoza 2010. u mirovinu odlazi učiteljica razredne nastave. Možemo

li nakon dobivanja suglasnosti Mini-starstva znanosti, obrazovanja i športa za zasnivanje radnog odnosa na ne-određeno vrijeme za to radno mjesto od sljedeće školske godine ponudili to radno mjesto učiteljici koja radi u po-dručnoj školi? Na koji se članak zako-na trebamo pozvati ako nije potreban natječaj za to radno mjesto?

Radni odnos je ugovorni odnos koji nastaje sklapanjem ugovora o radu u skladu sa zakonskim odredbama (u školama na temelju Zakona o radu NN br. 149/09. te Zakona o odgoju i obrazo-vanju u osnovnoj i srednjoj školi NN br. 87/08., 86/09.). Zakon o radu člankom 13. propisuje obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvr-de o sklopljenom ugovoru o radu te se u tome članku navode svi bitni uglavci koje ugovor o radu odnosno pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu trebaju sadr-žavati. Kada je ugovor o radu na neodre-đeno vrijeme sklopljen sukladno nave-denim zakonskim odredbama, a radnik ispunjava uvjete i za drugo radno mjesto te na drugom mjestu rada (konkretno u središnjoj školi), tada radnik i poslodavac mogu promijeniti uglavak ugovora o radu koji se odnosi na mjesto rada radnika. Pravna osnova za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto te drugo mjesto rada u ško-li je navedeni članak 13. Zakona o radu koji propisuje obvezni sadržaj, tj. uglavke ugovora o radu. Iz navedenoga proizlazi

da škola ne mora raspisivati natječaj za slobodno radno mjesto učiteljice razred-ne nastave u središnjoj školi nego se na to radno mjesto može zaposliti učiteljica koja radi u produženom boravku u po-dručnoj školi.

?Kako se određuje godišnji odmor učitelju koji radi nepuno radno vri-

jeme? Ima li na njegov godišnji odmor utjecaj činjenica da on radi primjerice samo dva dana u tjednu i treba li mu godišnji odmor biti određen na način koji je vezan uz njegov rad u školi, u određene dane u tjednu?

Članak 43. stavak 8. Zakona o radu (NN br. 149/09.) propisuje da ako je za stje-canje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodav-cem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. Sukladno članku 28. stavak 1. Kolektivnog ugovora za zapo-slenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/95., 28/06.), zaposlenici koji rade nepuno radno vrije-me ostvaruju ista prava kao i zaposleni na puno radno vrijeme glede dnevnog odmo-ra, odmora između dva uzastopna radna dana, tjednog odmora i trajanja godišnjeg odmora. Prema navedenome, učitelju koji radi u nepunom radnom vremenu godiš-nji se odmor određuje isto kao i učitelji-ma koji rade u punom radnom vremenu, a broj radnih dana koje radi u tjednu ne utječe na određivanje broja dana godiš-njeg odmora na koje ostvaruje pravo.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Godišnji odmor u dvije škole

Niz je čimbenika o kojima treba voditi računa kod formira-nja odjela od poštivanja pra-vilnika, preko postavljanja profesionalnih kriterija, ali i uvažavanja ro-diteljskih sugestija

Kako pristupiti darovitom djetetu, kako zadovoljiti njegove potrebe, kako mu pružiti podršku i omogućiti razvoj njegovih sposob-nosti i realizaciju njegovih potencijala

Mitovi o darovitosti

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.20www.skolskenovine.hr

Osnovna škola Augu-sta Cesarca djeluje na području Ferenčice, naselja koje je zadnjih

godina doživjelo intenzivnu iz-gradnju i naglo promijenilo svoju socio-ekonomsku strukturu i ur-banu karakteristiku. Školu poha-đa 350 učenika, raspoređenih u 16 razrednih odjela, od čega tri odje-la produženog boravka. Okolinu škole čine športsko igralište, trav-nate površine, betonska površina, odmorište za učenike i prostor za igru te športski park, arboretum. Poseban kompleks čine radionica za tehničku kulturu s kabinetom za pripremu učitelja. Izborna na-stava informatike izvodi se tako-đer u specijaliziranoj novoopre-mljenoj učionici. U školi se uči engleski jezik od prvog razreda, a francuski jezik od četvrtog razre-da kao izborni predmet.

Stručna kadrovska pokrivenost je na sto posto i svi su predmeti stručno pokriveni, a odličnu eki-piranost upotpunjuje i puni anga-žman čak triju stručnih suradnica - pedagoginje Mirele Sučević, socijalne pedagoginje Martine Horvat i knjižničarke Lovorke Ivas.

- Taj nas tim spašava, jer ima-mo desetak posto učenika s razli-čitim teškoćama u razvoju, koji rade po prilagođenom program, a uz sve to u našoj školi gotovo da i nema devijantnog ponaša-nja, objašnjava nam ravnateljica Nada Lasić-Sutlović. Govori da je to zasluga cjelokupnog tima, od učitelja, stručne službe i rodi-telja. Manjih nepodopština uvi-jek ima, no pravodobna i kvali-tetna suradnja s roditeljima pravi je put. Možda najvažnije, ovo je mala škola i djelatnici poznaju svako dijete jako dobro, što je velika prednost i u provođenju same prevencije.

Nastava orijentirana na učenika

Nastava je organizirana u dvije smjene i vjerojatno će tako osta-ti još neko vrijeme, prvenstveno zbog nedostatka prostora.

- Ne bih htjela narušavati kabi-netsku nastavu, a budući da za-sad imamo tri produžena boravka u tri učionice, prelaskom u jednu smjenu taj bi se naš radno-život-ni prostor još skučio i smanjio. Zasad nije u planu nadogradnja, zbog krize u kojoj se zemlja nalazi, a budući da se nažalost smanjuje broj djece iz godine u godinu, možda se i zbog nezgod-nog razloga oslobodi prostor za jednosmjenski rad.

Opremljenost je škole na vrlo visokoj razini, ističe ravnateljica, jedino bi u skorijoj budućnosti trebalo renovirati kabinete bio-logije, kemije/fizike i tehničke kulture. Nabavljen je dovoljan broj računala, kako za nastavnike tako i za potrebe informatičkoga kabineta i same knjižnice. A u planu je i nabava pametne ploče.

Znanje učenika varira od gene-racije do generacije, ali nekako

su uvijek najbolji matematičari, informatičari, fizičari, kemičari te, dakako, sportaši, ponajprije odbojkaši koji su osvojili drugo mjesto u državi.

Ravnateljica govori da se osim frontalnog načina predavanja danas u OŠ Augusta Cesarca če-šće primjenjuju drugi metodički oblici rada, rad u parovima i rad u skupinama te individualni rad u obliku projektne nastave i pro-jektnih dana.

- Osnovna značajka naše škole je timski rad Učiteljskog vijeća škole i njegova stručna eduka-cija - stručna predavanja, prisu-stvovanje stručnim skupovima, savjetovanjima...

Smatra da učitelji trebaju odga-jati učenike za prihvaćanje različi-tosti, za snošljivost i suradnju koja obilježava život u demokratskom pluralističkom društvu. Svaki učitelj treba osposobiti učenike za samostalno učenje, pripremajući ih za cjeloživotno učenje.

- Moramo omogućiti svim uči-teljima sve vrste usavršavanja i stjecanja najnovijih znanja iz predmeta struke te iz područja metodike, komunikologije, psi-hologije i informatike, osobito za nastavu orijentiranu na učenika, u kojoj učenici uče istraživanjem i otkrivanjem te sudjeluju u razno-vrsnim individualnim, skupnim i razrednim projektima.

Povećana je količina izleta i te-renske nastave, od obilaska mu-zeja i predstava, puno se izlazi na teren i tamo na živim primjerima korelira i spaja znanje iz različi-tih predmeta, povijesti, geografi-je, prirode i društva, čak i vjero-nauka. Dakle, postavke HNOS-a, a sada NOK-a u pripremi na ovoj se školi već godinama ostvaruju, u šali će kazati ravnateljica.

- Mi radimo ono što u ministar-stvu tek pišu, napominje Lasić-Sutlović i dodaje da cilj koji je zacrtan u dvogodišnjem razvoj-nom planu škole obuhvaća još bolju suradnju s roditeljima te rad na kompetencijama učenika u određenim područjima.

Roditelji znaju da je škola naklonjena djeci

Školu pohađa tridesetak uče-nika romske nacionalne manji-ne, koji su potpuno integrirani, redovito pohađaju nastavu, a

među njima su i vrlo dobri đaci. Promijenilo se očito razmišljanje njihovih roditelja, pa su shvatili da ih samo obrazovanje može izvući iz teške životne situacije i osigurati im kvalitetniji i ugodni-ji život. Iako zasad rade bez rom-skih pomagača, škola se prijavila za nacionalni projekt produženog boravka nacionalnih manjina u školi, u sklopu kojeg bi trebao biti angažiran i barem jedan asistent u nastavi. I to ne samo romski, budući se u Pešćenicu i Ferenčicu počelo doseljavati i sve više Albanaca. I kod toga je

rePortaÆa

“Umjesto konfekcijske škole i nastave, uče-nicima je potrebno ponuditi pluralizam ne samo sadržaja nego i oblika učenja te odgoj za kulturni i politički pluralizam te građanski odgoj. Trebamo omogućiti uče-nicima optimalan razvoj postojećih poten-cijala. Škola treba postati mjesto radosti, a učenje i stjecanje znanja djetetova potre-ba, a ne prisila“, ističe ravnateljica Nada Lasić-Sutlović

Uče, rade i pjevaju uz zv uke tamburice

crtice iz povijestiOŠ Augusta Cesarca prva je javna ustanova na području Fe-

renčice izgrađena 1960. godine. Do tada su tu bile uglavnom obiteljske kuće, travnjaci, pašnjaci i oranice. Škola je izgrađena na mjestu starih bugarskih vrtova. Naziv su dobili po stanovni-cima izbjeglicama iz Bugarske koji su tu živjeli i uzgajali povr-će. Oko škole su bili pašnjaci na kojima su pasle krave i rasli kukuruzi. Osvrt na početak rada u novoj školi donose i Školske novine u broju od 4. studenog 1960. godine: “Nova škola mo-derno je i funkcionalno projektirana. Nije luksuzno građena, ali svojim vanjskim izgledom i unutarnjim rasporedom djeluje vrlo estetski...“ (bn)

Ravnateljica Nada Lasić-Sutlović

Za kvalitetnu nastavu engleskog brine se Mirjana Laslavić

Izlet u Istru

Pedagoginja Mirela Sučević tijesno surađuje s roditeljima

Marija Zorić predaje glazbeni, vodi tamburaše i pjevački zbor

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 21www.skolskenovine.hr

presudna stalna suradnja s rodi-teljima, kojom je Lasić-Sutlović vrlo zadovoljna.

- Svim roditeljima uvijek su otvorena vrata škole. Prednost je u tome što je većinom riječ o mojim bivšim đacima, budući da ovdje radim od 1979. godine, 21 godinu kao pedagoginja i zadnjih deset na mjestu ravnateljice. Ro-ditelji vole poslušati naše savje-te i znaju da je škola naklonjena njihovoj djeci i da nismo tu kako

bismo ih rušili na kraju godine, zasipali ih nekim jedinicama ili neopravdanim satima, nego da im pomognemo, educiramo ih i pripremimo za daljnji život.

Zbog takvog stava i odnosa ro-ditelji se rado uključuju u razne školske manifestacije, posebno otvorene dane, a aktivni su i na sastancima Vijeća roditelja.

Kada se osvrne na svoje deset-ljeće ravnateljstva, Lasić-Sutlović je ponosna na postignuto, a naro-

čito na vrlo dobru opremljenost škole. Uz didaktičko-nastavna sredstva, nabavljena je kompletna nova rasvjeta, renovirani sanitarni čvorovi, tuševi u dvorani... Uspje-la je kvalitetno pomladiti nastav-nički kadar, što je u život škole unio nužnu dozu poleta, entuzi-jazma i kreativne energije.

Škola se s pravom ponosi broj-nim izvannastavnim aktivnosti-ma, poglavito tamburaškim orke-strom, koji predstavlja tradiciju

škole već pola stoljeća. I zaista je odlična stvar kada djeca besplat-no tijekom osnovnog školovanja mogu naučiti svirati neki instru-ment. Najzaslužnija je za to na-stavnica glazbene kulture Marija Zorić, koja ih svakodnevno moti-vira i glazbu im prenosi kao jed-nu od životnih radosti. “Mislim da nema nikakve posebne tajne“, skromno će Zorić, koja uz tambu-raše vodi i pjevački zbor te orga-nizira brojne glazbene radionice. Govori da djeca vole glazbu, pa je na satovima vrlo veselo i kreativ-no, a učenici sami najčešće biraju repertoar koji će svirati. Orkestar ne svira samo klasične tamburaš-ke napjeve, već i moderne autore, poput hitova Tonyja Cetinskog.

Učitelji se prilagođavaju modernim učenicima

Vrijedne su i aktivne brojne skupine - lutkarska, dramska, fol-klorna, novinarska skupina, koja svake godine priprema i izdaje učenički list Iskrice s Ferenčice, zatim literarno-recitatorska sku-pina, povijesna, mladi biolozi, ekoskupine, mladi knjižničari, mladi matematičari, skupina prve pomoći, školska prometna jedini-ca, fizičari, informatičari, itd. Za svoj je rad prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša škola dobila državnu nagradu u 2000. godini za postignuća u zaštiti okoliša na području odgoja i obrazovanja u izvannastavnim aktivnostima od Ministarstva za okoliš i pro-storno uređenje, “eko oskar“. Dobiven je i status Međunarodne ekološke škole, koji je potvrđen certifikatom i Zelenom zastavom 22. ožujka 2002. godine. Ove je godine taj status unaprijeđen i postao je srebrni.

Mirjana Laslavić ovdje predaje engleski, kako sama kaže, cijelu vječnost. U školi radi već više od 36 godina. Govori nam da su se djeca mnogo promijenila tijekom njezina radnog vijeka:

- U pozitivnom, ali nažalost i negativnom smislu. Zbog dostu-pnosti informacija u ovom elek-

troničkom dobu djeca nekako više toga znaju, s više informa-cija barataju, ali su postali na-porniji, jer su se neke vrijednosti i autoriteti promijenili, pa ih je danas znatno teže motivirati. A budući da učenici imaju zaista široko opće znanje, i učitelj mora biti sto posto u svome predmetu, ne se držati samo programa, već pratiti i što se događa u društvu i svijetu, kako bi mogao njih prati-ti. No, djeca kao djeca, nekad su se služili jednim trikovima, danas drugima. Uglavnom, učitelji su ti koji se moraju mijenjati i prilago-đavati, s time da zadržimo auto-ritet. Onda neće biti problema ni s motivacijom, ni s provođenjem nastave. Učenici su vrlo kreativni i treba im dati maksimalnu slobo-du, samo ih se mora voditi i na-učiti ih da upotrebljavaju vlastiti mozak, poručuje Laslavić.

Tjelesnu i zdravstvenu kulturu, pak, predaje njezin sin Goran La-slavić, kojeg smo upravo zatekli u testiranju motoričkih sposob-nosti učenika.

- Vrlo smo dobri u sportu, po-stižemo dobre rezultate i očito je da djeca vole tjelesni, ne izbje-gavaju ga kao u nekim drugim školama. Red, rad i disciplina su presudni, uvjeti su nam zasad zadovoljavajući, a onda je samo potrebno malo mudrosti kod uči-telja da djecu zainteresira i rezul-tati dolaze sami do sebe.

Knjižničarka Lovorka Ivas u školi radi petnaestak godina i objasnila nam je da školska knjižnica od pedeset četvornih metara ima 16 čitaoničkih mje-sta, četiri računala, fond od 10 tisuća knjiga, s dvije zbirke - učeničkom i nastavničkom, tu je i referentna zbirka te elektronič-ka građa. Čita se najviše školska lektira, ali učenici često dolaze u knjižnicu tijekom odmora ili pau-ze, na računalima rade referate ili traže neke informacije, pišu čak i zadaću, uglavnom, knjižnica je središnja kreativna točka OŠ Augusta Cesarca. Naša zadnja postaja pri razgledavanju škole bio je ured pedagoginje Mirele Sučević, koja smatra da je tajna njihova uspjeha u tome što nasto-je upoznati svako dijete.

- Uz njihove kognitivne spo-sobnosti jako nam je važno u ka-kvom okruženju rastu pa nam je stalna suradnja s roditeljima od presudnog značaja. Želimo upo-znati i obiteljsku situaciju, pove-zani smo vrlo dobro s Centrom za socijalnu skrb, raznim udrugama, svim relevantnim institucijama. Pružamo veliku pomoć učenici-ma, što u učenju, što u socijalnim vještinama, organiziramo puno pedagoško-preventivnih i kre-ativnih radionica. Dakle, puno radimo, pa imamo i dobre rezul-tate!

A bolji recept za kvalitetnu školu nisu mogli pripisati ni naj-bolji svjetski stručnjaci!

Branko NAĐ

Pola stoljeća OŠ Augusta Cesarca, Zagreb

Uče, rade i pjevaju uz zv uke tamburice

Škola u prirodi - Novi Vinodolski

Državni prvaci u odbojci Goran Laslavić nastavnik je tjelesnog

Male Romkinje prikazuju svoj tradicionalni ples

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.22www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

K L O Š T A R PODRAVSKI Naš odjek Učenici Osnovne škole Kloštar Podravski izdali su novi broj dječjeg lista Naš odjek. Na 32 stra-nici našlo se vrlo mnogo dječjih radova u pokušaju stvaranja poetskih ili pro-znih djela. Svoje mjesto našli su i drugi literarni sadržaji povezani likovnim ilustracijama. U ukupnom stvaranju lista sudjelovali su učenici matične škole u Kloštru Podravskom i područnih škola u Podrav-skim Sesvetama, Prugovcu i Kozarevcu. Ovakav list uče-nika i djelatnika postao je tradicija, jer već 36 godina izlazi bez prekida. (Franjo Bartolić)

KNIN Sportska ljepotica Oplemenjeni prostor Osnovne škole Domovinske zahvalnosti u Kninu sportskim terenom dobio je i svoj konačni oblik. Izmijenjena je cjelo-kupna parterska vizura dvorišta škole, a tereni jasno obilje-ženi i presvučeni odgovarajućim materijalima dostatne mekoće i ugodnosti za djecu gdje se, zahvaljujući sredoze-mnoj klimi, većinom nastava tjelesne i zdravstvene kulture izvodi na otvorenom. Uz sportsku dvoranu, vanjski je teren bio neophodan. U buduće, adekvatan prostor sportskog eksterijera treba sačuvati u adekvatnom omjeru brige za uložena sredstva, za kvalitetniju u sigurniju nastavu. (Fabijan Lovrić)

LOKVE Druženje Ove je godine Osnovna škola Rudolfa Strohala Lokve ugostila trenera Hrvatske nordijske trkače ekipe Zorana Skendera te reprezentativca u skijaš-kom trčanju Andreja Burića, koji je osvojio 75. mjesto u trčanju slobodnim stilom na 15 km. Osim što su razgovara-li s učenicima, donijeli su slike iz Vancouvera, odigrali i asocijacije na temu Koliko vi nas poznajete. Učenici su pokazali svoje znanje o 21. olimpijskim igrama u Vancouveru u kratkom kvizu. Pobjedu je odnio učenik osmog razreda Valentino Marković. Na kraju su goste od dijeljenja potpisa zaboljele ruke. No, ni učenici njima nisu ostali dužni, kao prvi navijači naših predstavnika na 22. olimpijskim igrama u Sočiju, darovali su gostima majicu s logom tih igara i svojim navijačkim poklikom: - Go Croatia, go! Kako se čini, zadovoljstvo je bilo obostrano. (Renata Lisac)

ZAGREB Šumska jagoda U Zagrebačkom kaza-lištu lutaka proslavljen je 30. rođendan Dječjeg vrtića Šumska jagoda. Nositelji glazbeno-scenskog programa bila su djeca iz zbora Jagodice, koja su za uzvanike i roditelje izvela mjuzikl Palčica autorica odgojiteljica Sonje Kraljić i Zdravke Đurinek. Djeca su pokazala i svoje umijeće svira-nja na različitim instrumentima, izvodeći najpoznatije pje-sme iz mjuzikala Moje pjesme, moji snovi i Čarobnjak iz Oza te premijerno izveli skladbu Nek ti osmijeh krasi lice, u suradnji s počasnom članicom zbora, pjevačicom Zdenkom Kovačiček. Uz program na sceni, odgojiteljice, ravnateljica i stručni tim vrtića u prostorima kazališta predstavili su posebnosti vrtića, pojedine programe, projekte i aktivnosti kroz plakate, fotografije i letke. U okviru obilježavanja 30 godina vrtića, organizirana je i izložba Naših prvih 30 godi-na u galerijskom prostoru Knjižnice Kajfešov brijeg osmi-šljena kao retrospektiva djelovanja vrtića i prikaz djelova-nja zanimljivih dijelova odgojno-obrazovnog rada te likov-nog stvaralaštva djece u vrtiću.

UKRATKO

Učenici su već od prvo-ga razreda uključeni u pčelarsku sekciju

Kao i s prethodnom generaci-jom, koju je učila četiri godi-ne i vodila pčelarsku sekciju, i

ove godine neumorna učiteljica Mati-ja Ravlić nastavlja s radom pčelarske sekcije. Zajedno s učenicima prvoga razreda, sada je usredotočila svoju domišljatost na izradu medene čo-kolade i prirodnoga melema za usne.

Pojasnila je da se sekcija bavi se izra-dom prirodnih proizvoda na bazi pče-linjega voska i meda. Pčelinji je vo-sak potpuno prirodna tvar koja nikad ne izaziva alergiju i proizvodima daje čvrstoću te prirodnu nježnu teksturu. Ima vrlo ugodan miris, štiti i omek-šava kožu. Prva krema je melem. Od pribora koji je potreban za izradu prirodnog melema za usne s medom i pčelinjim voskom nabrojila je pčeli-nji vosak, kokosovo ulje, med, eterič-no ulje po želji, vagu, kuhalo, posude za grijanje ulja i voska, miješalicu, posude za melem i radnu kutu.

Marko Oross, Klara Fruk, Tena Mikuličić, Dora Markulić, Danijel Stanković, Alen Lukić, Donovan Repka i drugi učenici prezadovoljni su tim radom i oduševljeno opisuju svoj prilog nastajanju mednih proi-zvoda. Mnogi kažu da žele postati pčelari i pomagati pčelama i ljudi-ma, a učiteljica dodaje da se ljubi-telji mednih proizvoda ne trebaju bojati debljine, jer u medu nema šećera, dok propolis doslovce uni-štava karijes. Tako su čokolado-me-doljupci konačno došli na svoje.

Đurđica Zailac

Osnovna škola kralja Tomislava

Medena čokolada iz škole NaŠICe

U nedoumici o tome kada i kako vježbati navedene su najbitnije odrednice

U Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Strizivojni u pri-sutnosti 150 osoba predstav-

ljena je knjiga Treći sat-Intenzifikaci-ja rada u nastavi TZK kroz športske igre koju su zajednički napisali An-dro Mršić i Stjepan Jerković. Sve-čanost je uspješno vodio predsjed-nik Društva književnika Slavonije i Baranje Mirko Ćurić, a voditeljica učeničkoga dijela programa bila je Ivana Ćosić. Nastupili su učenici iz Strizivojne Andrea Burazin, Domi-nik Damjanović i Tomislav Zadko-vić, koji su sudjelovali u nastajanju knjige kao modeli za fotografiranje uz suglasnost roditelja. Učenik An-ton Mršić iz OŠ I. G. Kovačića u Đa-kovu sudjelovao je u kompjutorskoj obradi, u crtanju i uređivanju slika.

Andro Mršić naglasio je da je pi-sanjem želio potaknuti razmišljanje o zdravstvenom stanju, antropome-trijskim obilježjima, odgojnim za-daćama te o motoričkim znanjima i funkcionalnim sposobnostima, kao i utjecati na promjenu svijesti učenika, studenta, radnika i menadžera u nas. Dodao je da se probleme tjelesne i zdravstvene kulture usmjerilo na ide-je i realne mogućnosti u nas. Istakao je da sport podiže ljude i povezuje ih te da ideja nije dokoličarenje niti je u prvome planu novac, iako je sve

u životu sračunato na to. U dilemi kada i kako vježbati navedeno je 11 bitnih odrednica. Analizirajući sta-nje u nas zaključio je da je potrebno utjecati na promjenu u obrazovanju, voditi poticajniju sportsku politiku, razvijati institucije za potporu sporta te voditi stalne stručne rasprave na temu sporta i javnih nastupa.

Stjepan Jerković naglasio je da je danas potrebno dosta toga rje-šavati u hodu, ali učinkovito. Zato sve vrste edukacije moraju odmah biti djelotvorne i dati učinak da bi pravo obrazovanje za sport bilo još bolje prihvaćeno i postalo sastavni dio opće kulture rada i življenja. Sportaš je osoba koja mora biti spremna na potpunu predanost, a ne na sedmosatno radno vrijeme. U društvu koje određuje odnos kapita-la, poduzetnički se moraju ponašati svi u okruženju ako se želi uspjeh. Taj je fenomen na zapadu odavno demistificiran, ali ne znači da su za njega svi sposobni i da ga svi žele, jer su neki u dobroj pratnji i logisti-

ci, a drugi u stalnoj praktičnoj mi-siji. Dobra zakonska regulativa kao okvir za djelovanje morala nuditi bi mogućnosti koje će se s vremenom uvećavati, zaključio je Jerković.

Umirovljeni profesor Mirko Bau-er rekao je kao gost da je impresio-niran knjigom te da škola za svoje javne manifestacijama zaslužuje pohvale. Istakao je da je ovo pri-mjer kako škola u manjim sredina-ma treba djelovati uz svoj redoviti rad i edukativno te se približavati ljudima u svakodnevnoj suradnji. S obzirom da škola u Strizivojni ima sportsku dvoranu očekuje se da će ubrzo osnovati i odbojkaški klub jer djeca uspješno vježbaju pod vod-stvom izbornika Hrvatske odbojkaš-ke reprezentacije Dragana Božića te Pave Lucića. Dodao je pritom da su poželjni i drugi sportovi, ali mu se odbojka čini najboljim rješenjem.

Knjiga sadrži dvadeset poglavlja i u njoj će svaki čitatelj naći nešto za-nimljivo i posebno za vlastiti ukus.

R. I.

Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić

Knjiga o sportuStrIZIVojNa

Predstavljači knjige

Prvi put su potkraj svibnja učenici i učitelji u Mar-tijancu obilježili Dan ekološke škole. Program je počeo svečanom priredbom ispred školske zgrade.

Ondje su nazočne svojim literarnim, dramskim, plesnim i pjevačkim nastupima zabavljali učenici viših razreda. Njih su za priredbu marljivo pripremile učiteljice Ma-rija Kolak, Spomenka Struški, Marina Hižak i Danijela Špoljarić.

Predstavnici Energyplusa iz Ludbrega Mario Kos i Zoran Kunić pokazali su kako rade igračke koje pokreće solarna energija. Dok su jedni učenici uživali u neobič-nim igračkama, gosti su za druge održali predavanje o obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovi-tosti.

Ipak, najviše je pažnje učenika zaokupilo skupljanje staroga papira i plastičnih boca. Tako je 16 odjeljenja škole skupilo ukupno 2305 kilograma papira koji je zbri-nula tvrtka Unijapapir d.d. Koprivnica te 1600 plastič-nih boca za koje se pobrinuo Talan-trade iz Sudovčine.

Nakon svečanog i poučnog djela, za kraj su ostale sportske igre, mnogima najzabavniji dio programa.

Spomenka Struški, Danijela ŠpoljarićDragan Lukić

Osnovna škola

Dan ekološke škole martIjaNeC

Utovar staroga papira

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 23www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

Kraj ili poËetak?

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Zadnji nastavni dani, posljednje provjere zna-nja, sistematizacija ili usustavljivanje gradiva najčešće zahtijevaju od učitelja golem napor. S

jedne strane to je nesumnjivo kraj jednog obrazovnog ciklusa, ali to su ujedno trenuci kada učvršćujemo sve svoje odgojno djelovanje. Naši postupci, riječi i djela sada su na onoj vagi od koje će nam sutra mož-da zavisiti autoritet pa i opstanak. Bez obzira na sve objektivne i mjerljive elemente učeničkoga znanja, svako je dijete subjekt sa svojim fizičkim, psihičkim, etičkim, socijalnim i drugim karakteristikama. Sve ono što kažemo i učinimo sad dobije mnogo veće di-menzije, jer se to pamti i prenosi dalje. Tako se šire priče o nekom učitelju da je popustljiv i blag, a drugi da je prestrog, onda je pravi problem kasnije to opo-vrgavati.

Ocjena ima samo pet, a neki učitelj dužan je ocije-niti čak i po petsto učenika, to je u predmetnoj nasta-vi kod onih predmeta koji su zastupljeni samo jedan sat tjedno. Nisu na manjoj muci ni učitelji razredne nastave koji moraju svakog učenika dobro odvagnu-ti prije nego će mu zaključiti opći uspjeh. A razred motri i dječje oči vide mnogo više nego što to nama izgleda. Dijete najčešće vrlo dobro vidi i osjeća jesmo li ga ocijenili zai-sta po uloženom trudu i radu ili smo mu možda dopustili da se provuče olako. Ovo je dobra pri-lika da i sebe ocijenimo i uvidimo što smo pro-pustili tokom godine i kako ubuduće izbjeći pogreške i zamke.

Ako se ima vremena i prilike, zgodno je napraviti mali eksperiment i dopustiti učeniku da sam sebi dade prosječnu ocjenu. Možda ćete se ugodno iznenadi-ti kad vidite da će većina učenika biti u granicama realne ocjene. Ako niste dosad imali prilike, barem na kraju nastavne godine poradite na tome da učenik osjeti kako u stvari imate isti cilj, a to je uspješno obavljen posao. Umjesto sata na kojemu ćete se obo-strano nervirati, provocirati, nadvikivati i uvjeravati tko ima pravo, izađite iz učionice i zadnje sate održi-te u knjižnici, dvorištu, vrtu, školskoj kuhinji, parku, na nekoj izložbi, u muzeju, na njivi, kraj ribnjaka, na sportskom igralištu, jer gradivo se može ponoviti svuda, jer se na svakome mjestu ima što vidjeti i u ne-što korisno utrošiti vrijeme. Ondje učenicima možete podijeliti popis lektire, literaturu, preporučiti im kako će bolje iskoristiti slobodno vrijeme.

U razvijenim europskim zemljama mogu se često vidjeti grupe učenika kako uče po galerijama, izlož-bama, javnim mjestima, osobito u Engleskoj, gdje se takve ustanove posebno za to i pripremaju. Postoje mnoga mjesta gdje učenici mogu istraživati, eksperi-mentirati, raditi, kušati. Nekad su učenici posjećivali tvornice čokolade, slatkiša, keksa. Bio je to doživljaj kad bi se spojilo ugodno s korisnim. Nema mjesta gdje se ne bi moglo naći nešto poučno, od rodilišta do groblja, sve je to život oko nas. Može se organizirati i mala anketa u kojoj će se djeca prisjetiti onoga što im je u protekloj nastavnoj godini bilo lijepo i zanimlji-vo, kao i ono što im je zadavalo probleme i brige.

Mnogi će reći da bi to sve bilo zgodno, ali priti-šću ogromni programi koje se mora izrealizirati, sa svih strana vrednuje se pa često i osuđuje škola, a s malo strana dolazi pomoć i podrška. Spominje se već i mala matura, samo bi ovoj preplašenoj, frustriranoj generaciji još i to trebalo, osobito kad bi i to obav-ljali neki izvan škole koji bi vrednovali rado, ali nisu nikad radili u razredu. To bi nam baš nužno trebalo - kak staklaru švarba.

Sjetite se samo što mladoj generaciji sve prijeti, od poplava, potresa, vulkanske prašine, zagađenog mora, šume, hrane, zraka pa do kraja svijeta. Kad se toga svega sjetite, nadam se da ćete imati nešto lakšu ruku kod zaključivanja ocjene. Više pohvala i ohra-brenja, a manje opomena. Koja lijepa riječ više neće škoditi, ima, nažalost, djece koja ih rijetko čuju jer roditelji nemaju vremena za njih.

Ja znam da i vi to znate, no dopustite mi da vas podsjetim. Ako dobro završite kraj nastavne godine, onda će vam i početak nove biti lakši.

Ako dobro završite nastavnu godinu, lakši će vam biti i početak nove

U organizaciji Osnovne škole prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja, općine i Družbe Bra-

ća hrvatskoga zmaja na rodnoj kući sveučilišnog profesora Ive Matonič-kina postavljena je spomen-ploča prigodom 95. obljetnice rođenja. Ivo Matoničkin rođen je u Virju 5. lip-nja 1915. na dan kada se obilježava Svjetski dan zaštite životnog okoliša. To je bio povod da se u školi okupe profesorovi nekadašnji studenti i su-radnici, koji su često navraćali u ško-lu i sudjelovali u susretima Mladih čuvara prirode, čiji ogranak Lastavi-ca djeluje u školi već 30 godina.

Prvi dio svečanosti održan je u Školskoj glazbenoj dvorani uz sudjelovanje učenika iz različitih grupa izvannastavnih aktivnosti. Tom je prigodom prikazan i film o zajedničkom istraživanju pojave slatkovodne meduze u šljunčanim jezerima pored Drave u kojem je Matoničkin svesrdno sudjelovao i poticao na druga istraživanja. Izne-seni su i drugi zanimljivi podaci o Matoničkinu. Zbog svoje privrže-nosti rodnom mjestu proglašen je počasnim građaninom općine Virje. Umro je 2. ožujka 2008. i prema

vlastitoj želji pokopan u krugu obi-telji i najdražih prijatelja.

U ime domaćina goste su pozdra-vili ravnateljica Marica Cik Adako-vić i pročelnik Križevačkog zmaj-skog stola Dražen Podravec. Dio svečanosti bio je posvećen obilježa-vanju Svjetskog dana zaštite život-nog okoliša i tom su zgodom člano-vi ENO i Globe grupe obilježili 10. obljetnicu rada i promovirali novi broj ekološkoga glasnika Zelenko. Ispred rodne kuće o Ivi Matonički-nu govorio je dr. Dragutin Feletar, koji je zajedno s kćeri preminuloga profesora otkrio spomen-ploču.

Među gostima bili su i dr. Vicko Pavičić, jedan od osnivača Mladih čuvara prirode, zatim dr. Sulejman Ređepović i dr. Goroslav Keller.

Podsjećamo i da je školska Globe i ENO grupa ponovo imala nekoliko velikih uspjeha. Prvi je bio odla-zak na Državno natjecanje i smotru Globe škola u Zadru od 23. do 25. svibnja. To je bio i deseti, jubilarni plasman na državne susrete. Ondje su učenici sedmoga razreda i njihov mentor Darko Herbai sudjelovali u orijentacijskom natjecanju i uspješ-no predstavili rad grupe na blogu

(globevirje.blog.hr).Drugi je veliki uspjeh bilo sudje-

lovanje na europskom glazbenom natjecanju za školarce Schoolo-vision 2010. (http://schoolovisi-on2010.blogspot.com/). Škola iz Virja predstavljala je Hrvatsku na tom velikom glazbenom natjecanju u konkurenciji 34 europske zemlje. Učenici osnovnih škola predstavili su različite pjesme u vlastitoj kore-ografiji, scenografiji, kostimografiji i aranžmanu. Školi iz Virja autorska je prava za pjesmu Spasimo Zemlju darovala koprivnička glazbenica Gordana Evačić. U pjesmi se govori o zabrinutosti za Zemlju, jer je sva-kim danom sve više onečišćujemo.

Njome se željelo ekološki osvije-stiti sve učenike u svijetu i potaknuti ih da se i oni uključe u akcije za spas našega planeta. Projekt su ostvarili učenici petoga i sedmoga razreda i njihovi učitelji Olivia Bošnjak, Đur-đica Krčmar, Darko Gabaj i Darko Herbai. Na on line glasanju uživo po uzoru na Euroviziju, hrvatski su predstavnici dobili veliku podršku i zauzeli zapaženo deseto mjesto. Taj je događaj i odličan uspjeh pobudio veliko uzbuđenje i veselje svih uče-nika i učitelja u Virju. Istodobno, za-okružilo je i školski godišnji projekt na temu Europske unije te povezao sve učenike s njihovih europskim vršnjacima i prijateljima.

O. Bošnjak, D. Herbai

Spomen ploča znanstvenikuVIrje Osnovna škola prof.

Franje Viktora Šignjara

Sudionici svečanosti u Virju

Prikazan je i film o zajedničkom istraživanju slat-kovodne meduze u šljunčanim jezerima pored Drave

Hrvatski školski muzej i Učilište za likovno obra-zovanje, kreativnost i di-

zajn − Studio Tanay priredili su u prostorijama HŠM−a izložbu po-laznika toga Učilišta pod nazivom “Razgovor s crtežom, s bojom i s oblikom“. Izložba je otvorena u četvrtak, 10. lipnja, i bit će otvo-rena sve do 29. kolovoza 2010. godine.

Tijekom proteklih dvadeset go-dina, koliko postoji, kroz različite radionice ovoga Učilišta prošlo je mnoštvo djece i odraslih, a mno-gi od njih upravo su u tim radio-nicama učinili prve umjetničke korake, usvajali temelje likovnog izražavanja i razvijali smisao za estetiku − ističe profesor Tanay.

Učilište nudi pregršt radionica, od programa namjenjenih djeci i mladima, te radionica za odrasle. - Važno je od najranije dobi poticati zrno kreativnosti u djece kako bi se ono poslije rascvalo. Svako di-jete može misliti svojom glavom, upijati i stvarati ako nije ograni-čavano i sputavano u toj svojoj kreativnosti. Svijetu ćemo najvi-še pomoći ako djecu pripremimo tako da ona žive stvarajući, da to stvaralaštvo upijaju, otkrivaju i

izražavaju na svakom svom kora-ku − objašnjava profesor Tanay.

Iako su mnogi polaznici mno-go godina poslije postali iznimno uspješni u brojnim umjetničkim granama, profesor Tanay ističe da nije važno da polaznici njihovih radionica postanu vrhunski umjet-nici nego da razviju senzibiliteti i estetsku osjetljivost. S mnogim polaznicima ostajemo godinama u kontaktu, pratimo njihov rad te smo ponosni na njihove uspjehe.

Primjerice Petra Grčić, pobjedni-ca je natječaja Expo 2000 u Portu-galu, Nataša Jeletić, Ivica Skoko i Silvio Vujičić danas priznati mod-ni dizajneri, Janko Matić pobjed-nik je natječaja Matisse – Picasso u Parizu itd.

Izložba u HŠM−u daje presjek stvaralaštva ove starije generacije, dok je stvaralaštvo učenika osnov-nih škola prikazano na nedavnoj izložbi Tradicija i suvremenost u Muzeju Mimara u Zagrebu (ir)

Crtež, boja, oblikZaGreb Izložba u Hrvatskom

školskom muzeju

Otvaranje izložbe “Razgovor s crtežom, s bojom i s oblikom“

u Hrvatskom školskom muzeju

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno24www.skolskenovine.hr

suradnici javljaju

SVETI ĐURĐ Smotra učeničkih zadru-gaU svibnju je u sportskoj dvorani Osnovne škole u Svetom Đurđu održana međužupanijska smotra učeničkih zadruga Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije. Organizirali su ju Varaždinska županija i općina Sveti Đurđ. Od 19 učeničkih zadruga, u konkurenciji osnovnih škola prvo mjesto zauzela je UZ Jurek iz škole domaćina ispred UZ Lipe iz OŠ Visoko i UZ Vrčeki iz OŠ Vinica. U konku-renciji srednjih škola i domova najbolja je bila UZ Domček iz Učeničkog doma Varaždin. UZ Detelica iz Centra za odgoj i obrazovanje Tomislava Špoljara bila je jedina sudi-onica s odjelima s posebnim programima. Najuspješnije zadruge natjecat će se na državnoj smotri od 4. do 6. listo-pada u Podgori. (Dražen Vađunec)

VARAŽDINSKE TOPLICE Obljetnica školstva Osim što su najstarije termalne toplice u Hrvatskoj, Varaždinske Toplice jedno su od rijetkih mjesta, koja se mogu podičiti 530 godina dugom poviješću školstva, koja je svečano i obilježena prigodnim kulturno-umjetnič-kim programom te likovnom i etnološkom izložbom kojoj su nazočili brojni ugledni gosti. Na svečanosti u Osnovnoj školi Antuna i Ivana Kukuljevića tajnica u Ministarstvu obrazovanja Dijana Vican rekla je da škola napreduje zbog suradnje djelatnika, roditelja i lokalne zajednice. Prije nego je Kolumbo otkrio Ameriku, u Varaždinskim Toplicama djeca su već učila čitati i pisati. Toplička škola utemeljena je 1480. i prva je seoska škola u Hrvatskoj te jedna od najsta-rijih škola u jugoistočnoj Europi. (Ana Vnučec)

RETKOVCI Terenska nastava Učenici završ-nih razreda OŠ Ane Katarine Zrinski iz Retkovaca već nekoliko godina posjećuju Vukovar pod vodstvom svojih nastavnika zemljopisa i povijesti. Ove je godine program obogaćen integracijom s vjeronaukom te posjetom zajednici Cenacolo u Šarengradu. Tako učenici imaju priliku na zani-mljiv način upoznati zemljopisne i povijesne osobitosti zavičaja.Posjetom vukovarskoj bolnici, Ovčari, Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Kroz mul-timedijalno popraćena predavanja i djelatnika bolnice i Spomen-doma Ovčara saznali su potresne podatke o danima borbe i herojskim žrtvama koje su pale za hrvatsku samo-stalnost. Brojnim pitanjima upravljenim voditeljima učenici su otkrili senzibilitet i zanimanje za ovu temu. Posljednja etapa terenske nastave, pohod zajednici Cenacolo u Šarengradu ostavila je također dubok dojam na učenike i nastavnike. Svjedočanstva bivših ovisnika o njihovu isku-stvu s drogom i alkoholom te mukotrpnom procesu oporav-ka učenicima koji se nalaze na raskrižju svojih životnih putova vrlo su jasno ponovila poruku opasnosti ovisnosti koju im prenose roditelji, škola i društvo. (Sani Bošnjak)

UKRATKO

Cilj je projekta promicati kreativnost i stvaralaštvo djece i mladih

Sveučilište u Zadru, u suradnji s Udrugom Breza iz Osijeka, organiziralo je pod pokroviteljstvom Grada međunarodni kulturno-pedagoški i turistič-

ki projekt za djecu i mlade pod nazivom Zemlja bez gra-nica. Priredba će se prvi put održati na zadarskom trgu Forumu nakon što se šest godina održavala u Osijeku. Cilj je projekta promicati kreativnost i stvaralaštvo dje-ce i mladih kroz odgovornost i originalnost bez natjeca-nja. Projekt su osmislili umjetnici i pedagoški djelatnici vođeni idejama djece, a ostvarit će se kroz glazbu, ples, slikarstvo, multimedije, kazalište, kiparstvo, odjevni di-zajn, zanatske vještine i slične stvaralačke djelatnosti. U projektu će sudjelovati zadarski vrtići, osnovne i srednje

škole, udruge za djecu s teškoćama u razvoju, studenti i sveučilišni profesori te dvadesetak umjetnika iz petnae-stak zemalja.

Podsjećamo i da je u Svetom Filipu i Jakovu nedaleko od Zadra održan županijski festival cvijeća pod nazivom Dani cvijeća u Sv. Filipu i Jakovu. Priredba je održana pod pokroviteljstvom županijske turističke zajednice, općine, ministarstava turizma i poljoprivrede, županije, Hrvatske turističke zajednice i većeg broja medijskih pokrovitelja. Festival je imao izložbeno prodajno obilježje, ali je sadržavao i cvjetni šou, razne radionice, prigodna predavanja i druge sadržaje.

Napokon, valja spomenuti i da je na izletištu Čelnika pokraj Posedarja samouki kipar Vinko Kajmak otvorio zanimljivu izložbu skulptura od kamena i drva pod na-zivom Moj život i posvetio je obilježavanju Dana Zadar-ske županije. Dragutin Karanči

Prosvjetne aktualnosti

Zemlja bez granicaZaDar

U Gospodarskoj školi u Varaždinu oduvijek se po-sebna pažnja polaže na odgoj mladih te im se nude različiti sadržaji, programi i projekti u koje

se mogu uključiti i tako kreativno i kvalitetno iskoristiti svoje slobodno vrijeme angažirajući svoje sposobnosti, interese, hobije i sklonosti. Uspješno se nastavlja projekt

Mlade volonterke, koji je 2008. pokrenula Mira Šincek s tadašnjim trećim razredom poslovnih tajnica. Učenice koje su od studenoga 2008. do lipnja 2009. predano vo-lontirale u Varaždinskoj općoj bolnici u Udruzi Uz tebe sam završile su obrazovanje u Gospodarskoj školi, ali su prije odlaska svoj entuzijazam i predanost humanitarnom radu uspješno prenijele na svoje nasljednice. Da bi se mladim volonterkama omogućila samostalnost u ostva-rivanju toga projekta, učenica Ines Jambrek uspješno je preuzela ulogu koordinatorice u projektu i vrlo savjesno i predano organizirala i nadzirala rad ostalih učenica u udruzi posebno pazeći da svakog ponedjeljka najmanje dvije učenice rade s djecom.

Zahvaljujući tome, i dalje svakoga ponedjeljka od 17 do 19 sati učenice upravne referentice, poslovne tajnice, a kraće vrijeme i hotelijersko-turističke tehničarke Gos-podarske škole rade u kreativnim radionicama, igrajući se s djecom s teškoćama u razvoju i tako pomažu stručnom osoblju koje za to vrijeme provodi individualne stručne tretmane. Psihologinja Marina Kereša nekoliko je puta izvijestila voditeljicu projekta da su učenice vrlo marljive i da njihov rad ima veliku vrijednosti za djecu i osoblje.

Poznavajući žar kojim se mlade volonterke angažiraju u radu s djecom s teškoćama u razvoju i nesebično im daruju svoje slobodno vrijeme, taj će se projekt vjerojat-no nastaviti ostvarivati i postati jedan od zaštitnih zna-kova Gospodrske škole Varaždin.

Mira Šincek

Nesebična pomoć djeciUčenice volonterke vrlo su marljive pa njihov rad ima veliku vrijednosti za djecu i osoblje

VaraÆDIN Gospodarska škola

Uspomena na lijepo provedeno vrijeme

U Osnovnoj školi u Novskoj održan je 12. svibnja 2010. susret i druženje učenika

trećega i četvrtoga razreda škole iz Novske i Područnog razrednog odjela Pavlovac, matične OŠ Mate Lovraka iz Velikoga Grđevca. Već godinama surađuju te dvije škole, a nit poveznica su Lovrakovi dani kulture i dječje stvaralaštvo. Nov-ljanski učenici svojim literarnim, likovnim i novinarskim uratcima sudjeluju u natječaju za zbornik Da-rovi djetinjstva. To su obostrani su-sreti. Prošle su godine bili u Pavlov-cu, a ove u Novskoj. Koordinatorica susreta bila je učiteljica Jasna Popo-vić-Poje, voditeljica Stručnog akti-va razredne nastave.

Drage goste, učenike i učiteljice Tihanu Čvek i Lovorku Pralas te ravnatelja Damira Štekulinca po-zdravili su i zaželjeli im dobrodošli-cu ravnateljica OŠ Novska Antonija Mirosavljević, pedagoginja Emilija

Novotni i učiteljice sa svojim uče-nicima. Susret i suradnja započela je u knjižnici, gdje je knjižničarka Melisanda Masnica prikazala slaj-dove o gradu i knjižnici, a tople riječi dobrodošlice poželjela je i knjižničarka Ljiljana Bajević, jer su baš školske knjižnice potaknule tu suradnju. Potom su učenici i gosti razgledali izložbu mlinova koje su na satovima tehničkog odgoja izra-dili učenici, ali i zanimljiv prostor sa starim mlinom koji je osmislila učiteljica Sanja Hrvojić.

U učionici pripremili su izložbu djela, života i rada klasika dječje

književnosti Mate Lovraka, a uče-nici su se natjecali u kvizu iz nje-govih najpoznatijih djela. Pokazali su odlično znanje. Natjecanje se na-stavilo slaganjem puzli staroga mli-na koji je osmislila učiteljica Mara Šulekić, a završilo je zajedničkom pjesmom Himnom zadrugara. Uče-nici su dobili priznanja koja je zani-mljivo, grafički, računalom obliko-vao učitelj Domagoj Pešut. Učenici i učiteljice Neda Subotić i Ivanka Kotromanović nastavili su šetnju gradom i otputovli puni dojmova. Ravnatelj je za emisiju Dječji kutak dao intervju malim, radijskim novi-narkama i voditeljicama.

Vrijeme druženja prijateljstva, smijeha i radosti proteklo je u tre-nutku. Bio je to susret koji će ostati u dubini dječjih srca, a Povelja pri-jateljstva koju su potpisale škole dobila je još jednu novu stranicu.

Jasna PopovićLjiljana Bajević

Posjet prijatelja iz Velikoga Grđevca

NoVSKa Osnova škola

Dvije suradničke škole ispisale su novu stranicu u Povelji prijateljstva

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 25www.skolskenovine.hr

mediji

U izložbenom salonu “Izidor Kršnjavi“ u sklopu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu ovog su se lipnja

prvi put svojim umjetničkim dostignućima predstavili učenici pripremnog (prvog) razre-da koji su svojim radovima pokazali u kojoj su mjeri svladali osnovne probleme likovno-sti i umjetničkog zanata, na čijem će temelju kasnije razvijati svoju umjetničku edukaciju i praksu na jednom od devet odjela.

Izložba je podijeljena na tri dijela. Mari-jana Birtić, nastavnica predmeta Plastično oblikovanje, predstavila je svoj predmet koji se odnosi na trodimenzionalno sagle-davanje, shvaćanje i oblikovanje prostora. Nakon završene prve godine, učenici su obogaćeni znanjima o odnosu volumena i prostora, što zvuči vrlo jednostavno, ali obuhvaća mnoštvo novih stručnih pojmova koje treba usvojiti, zakonitostima studije po promatranju, vještinama modeliranja u glini te “šupljeg modeliranja“, oblikovanja žicom, tehnikom papier-mache i vještinama oblikovanja volumena u prostoru. Najviše pažnje privukli su kukci u nadnaravnoj ve-ličini izrađeni od žice i postavljeni da “lete“ u prostoru.

Sanja Balen Šolić i Morana Kukec, na-stavnice predmeta Crtanje i slikanje, izlo-žile su rezultate zajedničkog projekta teren-ske nastave koji se sastojao od trodnevne sublimacije slikovnih elemenata i tehnika svladanih tijekom školske godine unutar zidova učionice - crtaonice. Ovaj predmet

predstavlja neophodan prijelaz iz svijeta dječjeg crteža prema profesionalnom bav-ljenju likovnom strukom. U neformalnom okruženju prirode, druženja i upoznavanja geografskih i povijesnih značajki grada Ši-benika i okolice, kao i ljepota nacionalnog parka Krka, nastali su radovi kojima su uče-nici pokazali sve što su naučili uz “bonus“ slobodne interpretacije motiva i tehnike po svom izboru.

Marcela Munger, nastavnica predmeta Crtanje i slikanje, ali s drugim učenicima, pozabavila se problemom neujednačenosti

rezultata uslijed različitih sposobnosti sa-gledavanja motiva, kao i spretnosti i radnim navikama pojedinaca. Izložila je crteže istog motiva, nacrtanog istom tehnikom i pokaza-la dijapazon različitih kvaliteta dobivenog rezultata.

Uspješnost ovakvog izlaganja i zaintere-siranost posjetitelja ponukali su nastavnike da razmotre ponavljanje slične akcije i idu-ćih godina, kako bi se roditeljima i budućim učenicima približio način rada i olakšala od-luka o smjeru daljnje likovne edukacije.

M. K.

IZLoŽba Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu

Kovanje zanata

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

N a j a v l j u j e m o . . . Hr Radioigra za djecu

Kazimir Klarić, Klonimir

Nedjelja , 20. lipnja 2010., u 13,15 sati

Redatelj Dražen Ferenčina Urednica Nives Madunić Barišić

E mail: djecja.drama.hr@hrt.hr

Nova komedija Kazimira Klarića, “radio-igra za djecu, a protiv odraslih”, inspirirana je svima nam dobro poznatom temom ambicioznih roditelja. In-

stitut znanosti pokušava kloniranjem djeteta stvoriti savršeno dijete : ono bi obožavalo školu, bilo pri-stojno i radišno, uvijek “kuš” kad odrasli to od njega traže, nikad preživahno, učilo osam jezika, bavilo se sportom i baletom itd, itd. No, Klonimir ne is-padne baš onakav kakvim su ga njegovi stvoritelji zamislili… Režija je povjerena Draženu Ferenčini, koji je s glumcima Željkom Duvnjakom, Otokarom Leva-jem, Slavkom Brankovim, Nadom Abrus i ostalima pridonio da iščašena Klarićeva groteska bude razi-grana i vrlo, vrlo životno prepoznatljiva.

RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE:Ivana Brlić Mažuranić „Basne“ (PREMIJERA)

Redatelj Petar VujačićBasne u stihu Ivane Brlić Mažuranić većinom tiskane tek posthumno 1943. godine odražavaju svu snagu po-litičkoga bića ove autorice – njezin odgoj, okruženje u kojemu je odrastala, ali kasnije i živjela nakon udaje, njezinu osobnu životnu filozofiju i nadasve ironičan stav prema političkoj strani čovjeka bio on na vlasti ili ispod nje.

U Zagrebu, a potom u Splitu, od 2. do 6. lipnja održan je II. Art Attack, zanimljiv međunarodni festival ak-tivističkog stvaralaštva za autore do 30 godina. Tema

ovogodišnjeg festivala bila je “Ulica“, odnosno kreativno promišljanje problema beskućništva koja je (uz nezaposlene) najbrža rastuća društveno marginalizirana skupina s kojom se suočavaju brojne zemlje svijeta.

Organizatori Art Attacka htjeli su skrenuti pozornost široj javnosti kako beskućništvo postaje jedno od prioritetnih pro-blema i u nas, željeli su pokazati koliko smo (ne)osjetljivi na ovu društvenu pojavu, probuditi savjest, razumijevanje i angažiraniju aktivnost građana te potaknuti odgovorne insti-tucije na učinkovitije djelovanje.

Festival je bio jedinstvena prilika za mlade pjesnike da se okušaju u angažiranoj književnosti ili da umjetničkom foto-grafijom i video i filmskim stvaralaštvom potaknu pozitivne promjene u društvu. Stručni žiri Art Attacka ove je godine odabrao 15 pjesničkih radova, koji su obavljeni u dvojezič-nom zborniku, kao i 15 fotografija koje su bile izložene ti-jekom festivala u Zagrebu i Splitu. Pjesme su autori javno

čitali, a fotografije su osobno izložili na gradskim otvorenim prostorima. Tijekom festivala organizirane su i održavane diskusije, radionice, predstavljale su se udruge, volonteri i sami beskućnici. Prihod od prodanih (nagrađenih) fotografi-ja, razglednica i časopisa išao je izravno za beskućnike.

Poseban program osmišljen je u suradnji sa splitskim dramskim studijem “Ilirik“, koji je s udrugom MOST pri-premio dokumentarni film o beskućnicima (“Nemati, a biti“, redatelj Bruno Pavić). Zahvaljujući suradnji s laboratorijem RESTART, na festivalu je prikazan i film “Nepovratno“ re-datelja Igora Bezinovića o skupljanju boca, često jedinom izvoru prihoda beskućnika.

Od ostalih partnera važno je izdvojiti Klub studenata an-glistike s Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Za-grebu, Studentski centar, Radio Student, Šibensku udrugu mladih Š.U.M. i zagrebačku Knjižnicu Bogdana Ogrizovića. Najveću podršku festivalu pružio je Savez udruga Klubtura / Mreža Clubture, koji je glavni partner i suorganizator ovo-godišnjeg festivala.

Vanja Škrobica

Rad Kristine Slapar

FotoGraFIja II. Art Attack festival

Beskućništvo - globalni problem

Prosjakinja u Padovi, autor Roko Birimiša, 1.r., Škola likovnih umjetnosti, Split

Rad Katarine Oršulić

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno26www.skolskenovine.hr

mediji

Web

PLeS Nakon 27. tjedna suvremenog plesa

Uzorne stranice škole duge tradicijehttp://www.gimpoz.hr

Gimnazija u Požegi, odgojno-obra-zovna ustanova duge tradicije (osn. 1699.), danas u novim i moderno opremljenim prostorima, može se – uz ostalo – podičiti i svojim internet-skim stranicama. Postoje više od de-setljeća, a u najnovijem izdanju one su uzorno oblikovane, pregledne i sadržajno bogate.

Uz novosti o školskim aktivnostima, ondje su iscrpni podatci i dokumenti o školi, nastavi i učenicima. Škola je predstavljena osobnom iskaznicom, svojom poviješću, postignućima, na-stavnicima, tijelima i službama, no-vom zgradom, svojom knjižnicom,

muzejom i zvjezdarnicom te bivšim, kasnije znamenitim učenicima i na-stavnicima. O nastavi su dostupne sve važne obavijesti, od kalendara i rasporeda sati, preko projekata i izvannastavnih aktivnosti, do udžbe-nika koji se u školi upotrebljavaju. Na stranicama namijenjenim učenicima rezultati su učenja/poučavanja, uče-nički radovi, obavijesti o upisima te profesionalnom usmjeravanju.

Geslo je Gimnazije u Požegi Non progredi est regredi (Tko ne napredu-je, nazaduje); ako je suditi po njenim inernetskim stranicama, požeška gi-mnazija zasigurno napreduje.

A. Jelin

U Zagrebu se 2. i 3. srpnja po treći put održava Natjecanje baletnih plesača “Mia Čorak

Slavenska“. Zbog stečene reputaci-je tijekom dviju prethodnih godina, od ove godine natjecanje ima i me-đunarodni karakter. Izlazak izvan naših granica u interesu je poticanja nacionalne i međunarodne afirma-cije mladih hrvatskih baletnih ple-sača.

Domaćin je, kao i prethodne go-dine, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, a održava se u tri kat-egorije za ženske i muške plesače. Prijavljeno je 30 natjecatelja, 12 iz Hrvatske i 18 iz deset svjetskih ze-malja. Natjecanje prati ocjenjivački sud sastavljen od sedam članova, renomiranih baletnih pedagoga.

Utemeljitelj natjecanja je Hrvats-ka glazbena mladež na poticaj utje-cajnoga baletnog umjetnika i balet-nog pedagoga Dinka Bogdanića, koji je i predsjednik Organizaci-jskog odbora. Suosnivač natjecanja je Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika. Cilj natjecanja je promocija klasičnog baleta, edu-kacija novih mladih plesača i poti-canje šireg interesa javnosti za nove generacije. Sudjelovanjem u natje-canju, mlade plesačice i plesači na-dilaze prosječnost i podižu tehničku i umjetničku razinu svoga plesnog izraza.

Natjecanje nosi ime Mije Čorak Slavenske, koja je tijekom duge i iznimne baletne karijere postala ne samo najveća hrvatska balerina nego i sasvim sigurno jedna od

najznačajnijih umjetničkih ličnosti 20. stoljeća. Njezin uspjeh primabal-erine HNK, kao prve hrvatske plesačice koja nosi taj naslov, otvo-rio joj je put na međunarodne ple-sne scene. Pišući o Miji u hrvatskoj enciklopediji, dr. Slavko Batušić napisao je: “... najveća je i najna-darenija plesna umjetnica koja je do danas proizašla iz hrvatskog naroda.“

Njezina su najveća plesna ost-varenja glavne uloge u baletima Šeherezada, Chopiniana, Žar ptica, Licitarsko srce, Imbrek z nosom, Karneval i Coppelia. Zbog izn-imnih uspjeha na plesnoj scene te njezine istaknute umjetničke os-obnosti, natjecanje, s ponosom utemeljitelja, nosi ime Mije Čorak Slavenske. (ri)

Izlazak izvan granica zemlje

KaZaLIŠte

Marijana Nola, Škrtičina, prema J. B. P. Molièreu, u redateljstvu Zorana Mužića, Šibensko kazalište, 2010.

Kada je Držić pisao svo-jega Skupa, otvoreno je rekao da je komedija

zapravo prilagodba Plauta, iz knjige “starije nego li je svijet“. Neistraženo je koliko duboko u povijest književnosti seže motiv škrtosti, međutim Plautove sli-ke i prilike susrećemo i ovdje, gotovo na dlaku iste kao i kod predhodnika. Škrti starac iživlja-va se na svojim slugama i ne da im jesti, skriva škrinjicu s nov-cem (tezoro), ali mu je pronađu pa vrate, ima kćer za udaju, a ne bi joj dao dote (miraza), udao bi je za bogata udovca, ovdje ima i sina, njega bi ženio za imućnu udovicu… sve je to niz prepo-znatljivih motiva. Oni se, kao i kod Plauta/Držića/Miolièrea, u nizu smiješnih zgoda, ispreple-ću s komedijom karaktera, jer je škrtost starca izobličila i narav-ski i moralno.

Marijana Nola sve te motive unosi i u svoju komediju Škrti-čina, u kojoj sve završi sretno, baš kako gledatelji to vole i žele od kako postoje - i kazalište i gledatelji. Vrijednost njezina komada je ponajprije - osim u valjanoj prilagodbi - u mjesnom jeziku te prenošenju mještan-

skih (šibenskih) prilika i imena na pozornicu.

Zoran Mužić uredateljio je to tečno i jednostavno, kako i tre-ba, osim nepotrebnih natruha “tjelesnog kazališta“ - ti tjele-sni dodiri na pozornici trebali su biti umjereniji, profinjeniji! Dobre je suradnike Mužić imao u slikaru pozornice, koji je do-čarao prepoznatljiv šibenski gradski (mediteranski) prizor te u glazbeniku i majstoru svjetla, ali - ni jednome ne znam ime! Naime, predstavu sam gledao na Danima satire u Zagrebu (8. lipnja), a Šibenko je kazalište na to kazališno natjecanje u Zagreb došlo bez ikakva pisana traga o predstavi, amaterski. Šteta!

Iz istih razloga ne znam niti imena glumaca, a ni na internet-skoj ih stranici ne nalazim. Ipak neke glumce od ranije pozna-

jem. Naslovnu ulogu Škrtičine iznio je Joško Ševo, svojom pre-poznatljivom glumom, ubrzano i na povišenoj ljestvici izraža-vanja: zagrebački gledatelji su ga, kao i sve ostale izvođače, iznimno srdačno i obilno nagra-dili pljeskom. Vrlo je nadmoćno ulogu sluge pamtljivo predočio iskusni šibenski glumac Mate Gulin. U ulozi bogata udovca plemenita roda (Jere/Jeronima Panjkote/Panacote) splitski je gost - uvijek solidni i uočlji-vi Frane Perišin. Bilo bi lijepo imenovati sve glumce…

U sažetku: predstava je po-sebno pogodna da se učenicima objasne i predoče odlike i oznake prilagodaba i ponavljanja motiva u (dramskoj) književnosti, od staroga Plauta do mlađahne Ma-rijane Nola; da sami to istraže!

Stijepo Mijović Kočan

Odlike dobre prilagodbe

Na 27. tjednu suvreme-nog plesa, održanom od 24. svibnja do 4. lipnja

u Zagrebu, Rijeci i Splitu, izve-deno je 28 predstava, od toga tri premijere. Jedna od njih ostva-rena je na gostovanju belgijske plesne skupine Compagnie Thor, koju vodi Thierry Smits, koji je i koreografirao predsta-vu To the Ones I Love (Onima koje volim), kojom slave 20 godina postojanja. To je ujedno predstava koja ih predstavlja u novom svjetlu - radikalnom povratku “čistom, visokoesteti-ziranom plesu.“

Na sceni koja ima bijelu pozadinu pleše devet plesača afričkog porijekla, različitih na-

cionalnosti i nijansi crne boje. Izazov je plesačima i glazba Johana Sebastiana Bacha pa predstava zadivljuje iznimnom virtuoznošću. Sa svoje dvije predstave nastupila je premijer-no i jedna od vodećih izraelskih koreografkinja i dobitnica broj-nih svjetskih nagrada Yasmeen Godder. Najprije je izvedena predstava Singular Sensation (Jednostavni osjećaj). Uz nje-zinu koreografiju, njezina stal-nog suradnika, umjetničkog direktora i dramaturga Itzika Giulija, u suradnji s izvođači-ma i na glazbu brojnih autora, nastala je zanimljiva predstava, koja danas, u vremenu pretrpa-nom informacijama, pokušava

pronaći „autentične“ osjećaje i uzbuđenja. Druga predstava Love Fire (Ljubav Vatra) ističe potrebu za romantičnim, čemu je poslužila glazba klasičnih majstora, od J. Straussa do A. Hačaturjana, što je dalo, novo, duhovito viđenje muškog i žen-skog identiteta.

Nakon punih 12 godina na Tjedan se vratio proslavljeni slovenski koreograf i redatelj Matjaž Farič s predstavom Srh (zvuk na koži). Publiku je oduševio i nastup Daniel Le-veille Dance iz Kanade, koji su izveli Posvećenje proljeća, slavni balet Igora Stravinskog za koji je koreografiju posta-vio Daniel Leveille. Njihova druga predstava Amour acide et noix predstavlja nagost kao jedinu istinsku alternativu či-tanja tijela, i oslobođenu laž-ne skromnosti. Nastupu teatra TKO Nade Kokotović, koja se vratila na TSP nakon punih 19 godina tijekom kojih je stvorila svoj teatar, ponukao je mnoge njezine obožavatelje i prijatelje da dođu na predstavu Tragovi zalutaloga, nastaloj prema dra-mi Petera Handkea. Izvrsni su bili plesači i glumci, njih pet-šest, ali zbog dugoga trajanja, a još više zbog zagušljive dvora-ne Zagrebačkoga plesnog cen-tra, publika je u povećem broju izlazila van. Šteta!

Milica Jović

Zanimljive inovacije

Iz predstave To the Ones I Love (Onima koje volim)

baLet Ususret 3. natjecanju baletnih plesača “Mia Čorak Slavenska”

Mia Čorak Slavenska

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 27www.skolskenovine.hr

mediji

“Gledajući panoramu Raba s bočne strane, grad se doima poput velikog jedrenjaka sa četiri raskoš-na jarbola... i život tako opet dobiva smisao koji mu donosi duga plovid-ba plavim prostranstvima. A na vrhu najvišeg jarbola štiti ga križ s pet ku-glica s moćima svetaca, među koji-ma su i moći sv. Barbare, mnogo-struke zaštitnice od oluja, gromova, nevremena...“ Tako nas u novi broj Meridijana uvodi glavna urednica, najavljujući jednu od glavnih tema broja - Rab - “otok s dva lica“, kako ga tekstom i fotografijom predstavlja Davor Rostuhar.

Druga tema broja posvećena je Heidelbergu - “starom gradu mla-denačkog srca (tekst i fotografije Alan Čaplar), sjedištu najstarijeg i najpoznatijeg sveučilišta u Njemač-koj, na kojemu studira oko 30.000 studenata i koje je dalo čak devet nobelovaca.

Arhipelag Bacuit - raj na kraju svi-jeta - sljedeće je odredište na koje nas vode Meridijani i koje se smjesti-lo kod filipinskog otoka Palawana.

U ovom broju Meridijana čitatelji će naći još cijeli niz zanimljivih tema: zapis o velikim i šarenim gmazovi-ma iguanama, povijesni članak o švedskoj kraljici Kristini, članak o Muzeju turizma u Opatiji... Rubrika UNESCO-ova svjetska baština vodi nas u Nizozemsku, legende o po-stanku mjesta ovaj nas put upozna-ju sa Sovskim jezerom, u poljskim Tatrama, a tu su i redovite rubrike Geo-info, Filatelija, Planet internet i druge.

Glavna tema u najnovijem broju časopisa Lađa posvećena je

nasilju u školi koje se očituje bilo kao fizičko nasilje (udarci, tuče, gu-ranje) bilo kao verbalno nasilje (izru-givanje, ogovaranje, klevetanje...). ”Brojna istraživanja pokazuju da djeca žrtve nasilja trpe brojne i teš-ke posljedice. Očito je potrebno ne-što poduzeti. Što nam je činiti kako bismo smanjili već prisutno nasilje i

spriječili nastajanje novoga?“ - pita se u svome uvodniku urednica Lađe dr. Ružica Razum, koja smatra da je pitanje nasilja u školi nerješivo “na području djelovanja same ško-le“ te da je riječ o problemu s kojim se potrebno sustavno suočavati na različitim razinama.

Problemom nasilja u svojim se tekstovima bavi četvero autora. Božo Lujić u članku Bog rata ili Bog nenasilja, daje zanimljiv i poti-cajan biblijski pogled na ne-nasilje. Gordana Flander Buljan u članku Zašto je ljubav važna? piše o nasil-nim ponašanjima mladih, uzrocima tih ponašanja i mogućoj pomoći djeci u najosjetljivoj dobi, adoles-cenciji, da ne zaglave u nasilju. O problemu nasilja u društvu i mogu-ćim rješenjima piše Gordan Črpić (Crtice o nasilju u društvu), dok se Andreja Braša-Žganec bavi agresiv-nim ponašanjem i nasilje u školi, s naglaskom na tome kako socijalno i emocionalno zdrav učenik može rješavati svoje probleme.

Vjeroučitelji će i u ovome broju u stalnim rubrikama pronaći niz zani-mljiivih, poticajnih i korisnih promi-šljanja, prijedloga i radnih materijala koji će im pomoći u svakodnevnom radu u školi.

Meridijani

Drvo znanja

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanjabroj 146., lipanj 2010.

Enciklopedijski časopis za mlade,godina XIV., broj 136., lipanj 2010.

Stijena je sastavni dio litosfere ili Zemljine kamene kore određe-

nog načina geološkog pojavljivanja, sklopa i sastava. Stijene su mineral-ni agregat, a sastoje se od jedne ili više različitih minerala. Dio geologije koji se bavi istraživanjem postanka, građe i klasifikacije stijena zove se petrologija. O svemu tome čitatelji Drva znanja pronaći će u novome broju ovoga zanimljivoga časopi-sa, koji u svome podnaslovu nosi odrednicu “enciklopedijski časopis za mlade“, no on je mnogo više od toga i namijenjen je svim čitatelji-ma žljenima znanja. Uz tu glavnu temu ovaj broj donosi i niz drugih zanimljivih članaka. Članak Morski psi govori o ovim najvećim morskim predatorima koji postoje već 400 milijuna godina. Rubrika Svjetska povijest upoznaje nas s “pionirima avijacije“, prvim nebeskim letačima, koji su često kročeći u nepoznato i stavljajući život na kocku okrenu-li sasvim novu stranicu u povijesti čovječanstva. Počelo je Svjetsko nogometno prvenstvo. Zaljubljenici u ovaj šport naći će obilje informa-cija u prilogu posvećenom toj najpo-pularnijoj i najrasprostranjenijoj igri na svijetu koja svake četvrte godine kroz mjesec dana prikuje za male ekrane milijarde ljudi širom svijeta.

Slijede prilozi o narodima Ocea-nije, o Berlinskome zidu, o burnim događajima u Katoličkoj crkvi u 16. stoljeću i pojavi Reformacije, o živo-tu u doba renesanse te druge zani-mljive teme, a posebno izdvajamo rubriku Put oko svijeta koja nas vodi u grad Irkutsk, na vrata Bajkalskog jezera.

Pripremio I. Rodić

ČaSoPISI

LaaČasopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulturegodina 5., broj 2 (16), lipanj 2010.

KNjIGe

Robert Shaw, Stephanie Wood Epidemija popustljivog odgoja - Zašto su djeca nevesela, nezadovoljna, sebična...te kako im pomoći VBZZagreb, 2009.

Kako odgojiti sretno dijete

Ovo nije priručnik s praktičnim savjetima o tome kako nešto učiniti, nego plan za sve ono što se mora učiniti za odgoj djece

Autor Robert Shaw dječji je i obiteljski psihijatar s bo-gatim kliničkim iskustvom

koje je stekao radeći s djecom i obiteljima u bolnici Mount Sinai i na Medicinskom fakultetu „Albert Einstein“ u New Yorku. U Kalifor-niji, u gradu Berkleyu osnovao je Obiteljski institut u kojemu provo-di terapije s obiteljima i parovima te edukaciju psihologa. Suautorica Stephanie Wood piše tekstove o ro-diteljstvu i obiteljskim problemima, a bila je glavna urednica časopisa Child. Poticaj za pisanje knjige psi-hijatru Shawu bio je pokolj u sred-njoj školi „Columbine“ u Littletonu u Koloradu 1999. godine. Dvojica tinejdžera hladnokrvno su ubili dva-naest učenika i jednog nastavnika, te ranili još dvadeset i troje učenika. Ti su dječaci odranije imali policijske dosjee, liječili su se protiv depresi-je, bili su uključeni u „program za kontroliranje gnjeva“ te su prevari-li službenike maloljetničkog suda izjavom da su taj program uspješ-no svladali. Zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima , oni su neometano funkcionirali unutar prihvatljivih društvenih okvira. Tek kada su svojim ponašanjem prešli granice dopuštenoga, njihovi su po-stupci izazvali osudu javnosti. Go-tovo uvijek se otkrije da mladi koji počine zapanjujuće zločine, mjese-cima, pa čak i godinama ranije, ša-lju poruke upozorenja i prikrivene molbe da ih se spriječi u njihovim

nakanama. Što je razlog takvome ponašanju djece i mladih? Robert Shaw smatra da trendovi koji su se u obiteljskome odgoju pojavili tije-kom posljednjih trideset godina pri-donose razvoju otuđenoga i neko-munikativnog djeteta koje ima teš-koće u učenju i nemoguće ga je kon-trolirati. Nastavnici se suočavaju s učenicima koji ne mogu sudjelovati u nastavnom procesu jer se ne mogu usredotočiti, učenje ih ne zanima jer ne vide njegovu svrhu, često se ne mogu uklopiti u svoju skupinu niti prihvatiti sustav pravila. Istodob-no, roditelji robuju potrošačkom društvu, stalno su na poslu kako bi što više zaradili, zbog čega nemaju vremena baviti se vlastitom djecom. U želji da dijete zaštite, roditelji mu ne postavljaju granice; nadajući se da će pridonijeti razvoju djetetovog samopoštovanja, upućuju mu pretje-rane a ustvari nepotrebne pohvale za svakodnevno dobro ponašanje. Da-našnja su djeca najčešće prepuštena utjecaju televizije, računala i vide-oigara zbog čega su lišena iskustva socijalne komunikacije. Životnost knjige Epidemija popustljivog od-goja počiva na primjerima situacija iz susjedstva, parka, trgovine, vlasti-tog doma ili doma prijatelja. Autor za svoju knjigu kaže da nije priruč-nik s praktičnim savjetima o tome kako nešto učiniti, nego je plan za sve ono što se mora učiniti da bi ro-ditelji odgojili sretnu djecu.

Slavenka Halačev

John Taylor GattoOružje za masovno poučavanje. Putovanje nastavnika kroz mračni svijet obveznog školovanjaAlgoritamZagreb, 2010.

Učitelj službenik u golemoj kaznioniciKnjiga Oružje za masovno po-

učavanje pripada onoj vrsti knjiga koje su važne za teori-

ju škole, a prema nekim je stavovima možemo ubrojiti i u malobrojne, ali utjecajne, radikalne kritike škole po-put Dolje škole Ivana Illicha, Peda-gogija obespravljenih Paula Freirea ili Škola je mrtva Everetta Reimera.

Djelo je napisao učitelj koji je radio trideset godina u, kako piše, nekim „od najgorih“ i „nekima od najboljih škola“ na Manhattanu, shvativši na-kon odlaska u mirovinu 1991. shva-tio da je u tim godinama rada u školi postao „stručnjak za dosadu“. Uče-nici su mu govorili da je uzrok tome što im škola ne dopušta raditi „nešto stvarno“ i korisno.

Autor pokušava otkriti uzroke mnogim manjkavostima škole, po-drazumijevajući pod pojmom škole „prisilno školovanje: šest sati dnev-no, pet dana u tjednu, devet mjeseci godišnje, tijekom dvanaest godina“. On smatra da društvo pomoću ško-le pokazuje nemilosrdnu potrebu da svakoga rangira na skali pobjednika i gubitnika. Učiteljev je rad apstrak-tan, usmjeren na nastavne predmete i izvan osobnih želja, strahova, doživ-ljaja i pitanja. Učenici zbog takova rada u školi postaju ravnodušni. Ško-la ne smije služiti kapitalu jer ako će njemu služiti, ona je proizvodna traka na kojoj se djeca, „kao materijal, uo-bličavaju i izrađuju kao čavli“. Uče-nici naših škola nemaju sigurno viđe-nje prošlosti, umjesto razumijevanja postoje praznine i nisu sposobni vizu-

alizirati budućnost - dajemo im lažne karte putova u budućnost. Oni tisuće sati provedu i neistraživanju, neigra-nju, netraženju prilika za osobni pro-bitak – „već u gledanju drugih ljudi na televiziji, u muzičkim snimkama i računalnim igrama“. A autor, kao učitelj, bio je „službenik u golemoj kaznionici“ u kojoj su „pravila i po-stupci bili čuvari“.

Autor kritički piše i o sveprisut-noj primjeni testova i standardizaciji (Kakva je to vrsta ludila?) koja ne po-tiče razvoj mnogih vrijednih ljudskih sposobnosti. Obrazovanje je važno, ali učenik treba pronaći mjerila za mjerenje napretka vlastita obrazova-nja. Ta mjerila mogu biti: samospo-znaja, moć promatranja, razumijeva-nje znakova o sebi iz reakcije drugih i signala okruženja, sposobnost ana-liziranja, moć postupanja po vlastitoj volji, izražavanje vlastita stava...

Školi „na srcu“ mora biti interes i potreba učenika, njegova osobna neo-visnost ili ideal slobode. Obrazovanje mora težiti, ne samo učenju predmeta ili znanju, nego i promatranju pojava i procesa u širokom kontekstu.

Autor, s kojim se i nemoramo uvi-jek složiti, kaže da njegov tekst nije „ogorčeni napad“, niti kritiziranje, mada kritike ima, ali želi potaknuti na vlastitu analizu, preispitivanje vla-stita školovanja i cijene koju smo pla-tili sjedeći u školi. Knjiga je dnevnik učiteljeva razmišljanja o školi kao temi koja ne smije biti neobična ili prešućivana javna društvena tema.

Vladimir Strugar

Knjiga je dnevnik učiteljeva razmišljanja o školi kao temi koja ne smije biti neobična ili prešućivana javna društvena tema

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.28www.skolskenovine.hr

iz proπlosti

NalovKako je poznato sl. čitateljstvu, sretni smo, da brigom vis.

naše vlade dobismo opet novi jedan učevni zavod u našoj domovini, a to je: gospodarska, ratarska i šumarska škola i Križevcih. Mimoišav unutarnje uredjenje, pravila itd. otoga za naše gospodare blagonosnoga učilišta, o čem je na širo-ko u svih naših povremenih listovih sboreno, napominjemo samo u kratko, da će nauk trajati dvie godine, tako da će se prve godine učiti, koliko može biti, gospodari i šumari zajed-no sve pripravne, glavne i pomoćne znanosti; druga je godi-na namienjena ponajviše strukovnim znanostim za obje ove glavne struke. Tko bi želio izučiti obje ove struke, gospo-darstvo i šumarstvo, morat će 3 godine polaziti učionu, te će iza prvoga zajedničkoga tečaja jednu godinu učiti gospodar-stvo, a drugu šumarstvo. Tko želi primljen biti u tu učionicu, treba da je navršio sedamnaestu godinu, te uz svjedočbe o poštenom vladanju i dopuštenju roditeljah ili štitnikah izka-zati jošte, da je malu realku ili malu gimnaziju prvim redom izučio.

NapredakBr. 19 / 1. srpnja 1860.

Školska je godina minulaŠkolska je godina minula. Bila je puna nada i iščekiva-

nja. Čekali smo, čekali smo, da će nam se osvanuti veseliji dani, jer nam se reklo i puno se obećavala poboljšica naše-ga zapravo mizernoga materijalnoga stanja. Možda je baš to nevoljno stanje krivo, što pomalo iščezavaju oni uzvišeni idejali, koji su naš stalež tako visoko digli. Nije ni čudo! Vremena se izmijenila. Nastala skupoća, sve veće su potre-be, a mi jadnici imamo još uvijek onako neznatna beriva, kaka smo imali još pred trideset godina. U općenoj borbi za život, mnogi popusti na intenzivnijem školskom radu, te svu brigu posvećuje tomu, kako da se istrgne iz duga u koji ga bacaju teške prilike.

ŠkolaBr. 7 / srpanj 1910.

Razvitak svjetovnih škola u Engleskoj

U Engleskoj su se nedavno složili ljudi različitih uvjere-nja, slobodoumnici kao i svećenici, da zajednički: riječju i knjigom rade za rastavu crkve i škole. Taj savez zove se “Liga za svjetovnu školu”. Borba za svjetovne škole traje u Engleskoj već 100 godina. Ponajprije zahtijevalo je svje-tovne škole filozofsko društvo u Manschesteru, a zatim je osnovano u Lancasteru britsko školsko društvo. Ta su dva društva zahtijevala svjetovne škole na znanstvenoj osnovi. Nakon toga osnovao je najveći engleski socijalni reforma-tor Owen školu na čisto etičkoj podlozi, u kojoj nije bilo vjerske obuke, a istom godine 1870. uspostavljeno je nakon žestoke borbe s konzervativcima posebno ministarstvo za prosvjetu.

Hrvatski učiteljski domBr. 14 / 20. srpnja 1910.

Zakon za zaštitu djece u EgiptuU srpnju 2009. izašao je zakon, kojim se je odredilo glede

zaposlenosti djece u tvornicama. Po tom se u tvornice pa-muka ne smiju uzimati djeca ispod 9 godina. Prije nego što se djeca od 9-13 godina uzmu u posao, moraju se pokazati zato određenom činovniku i liječniku. Bez posebne dozvole ne smiju djeca raditi na dan više od 8 sati; a noćna služba je sasvim zabranjena. Djeca se ne smiju upotrebljavati za po-sao oko strojeva. Ona se ne smiju zadržavati u tvornicama dulje nego 12 sati. Prema ovim uredbama postavljene su u tvornicama ploče s imenima, da imadu nadglednici bolji priegled.

Hrvatski učiteljski domlipanj / 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Slijepa sam, ali vidim; gluha sam ali čujem

Prije 130 godina, 27. lipnja 1880., u gradiću Tuscumbiji, u sjever-

noameričkoj državi Alabami, rođena je Helen Keller, sli-jepa i gluhonijema američka književnica, koja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća postala uzorom i simbolom upornosti u svladavanju tje-lesnih nedostataka. Na taj je način pružala potporu i ohra-brivala sve one koji su dijeli-li sličnu sudbinu te impresio-nirala ne samo stručnu, nego i širu javnost.

Helen Keller je bila zdravo dijete. U dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice i jedva je preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Od sedme godine roditelji su se pobrinuli za njezinu stalnu stručnu poduku. Angažira-li su mladu učiteljicu Annu Sullivan (1866.-1936.) koja je također u djetinjstvu imala problema s vidom i pohađala Perkinsonovu školu za slije-pe. Ondje je bila zajedno s Laurom Bridgman (1929.-1889.), prvom poznatom učenicom dr. Samuela G. Howea, koja je kao i Hellen Keller, u drugoj godini živo-ta nakon bolesti ostala slije-

pa i gluhonijema. Anna Sullivan je primijenila metode podučavanja Laure Bridgman. Davala bi Helen predme-te da ih opipava, a istodobno je u nje-zinu slobodnu ruku prstima otkucavala njihove nazive.

Nesvakidašnja marljivost učenice i iznimno strpljenje učiteljice urodili su nesvakidašnjim i iznimnim rezultati-ma. S deset godina Helen je, potaknu-

Živjela je u mraku i tišini, ali je pronašla načine kako doživjeti svijet oko sebe

ta pričom o gluhonijemoj Norvežanki Ragnhild Kaata, pokušala proizvoditi oralni govor. Također je mogla ra-zumjeti ljude koji nisu znali ni abecedu prstima niti Bra-illevo pismo. Uspijevala je to dodirom njihovih pokreta usnama. Provodila je puno vremena u Perkinsonovu in-stitutu, čiji je voditelj Micha-el Anagnos godinama pratio njezin napredak te pisao ide-alizirane i katkad pretjerane izvještaje o njezinim uspje-sima. Nakon što je u jednom od svojih izvještaja objavio Heleninu priču, za koju se kasnije ispostavilo da je vrlo slična već objavljenoj priči Margaret Canby, Anagnos se osjećao prevarenim i s vre-menom se distancirao od He-len Keller i njezine učiteljice Anne Sullivan.

Epizoda s plagiranom pri-čom povoljno se razriješila i nije obeshrabrila Helen u želji za daljnjim obrazova-njem i učenjem. S 14 godina upisala se u specijalnu školu za gluhu djecu u New Yorku, gdje se, na iznenađenje mno-gih, posvetila upravo učenju jezikâ. Od 1900. do 1904. godine studirala je strane jezike i povijest na Radc-liffe Collegu u Bostonu, a specijalizirala se za engle-sku književnost. U vrijeme studija nastaju i prva njezina djela. Pomoć u pisanju pru-žao joj je mladi harvardski apsolvent John Macy, bu-dući suprug učiteljice Anne Sullivan.

Autobiografska knjiga Po-vijest mog života (1902.) po-stala je pravi bestseler i pre-vođena je na mnoge jezike. Upoznala je mnoge poznate osobe svoga vremena, a neki od njih smatrali su je pra-vom heroinom. Tako je Mark Twain jednom rekao da su dva najzanimljivija karak-

tera 19. stoljeća Napoleon i Helen Keller ili pak da je ona najveća žena nakon francu-ske nacionalne heroine Ivane Orleanske.

Živjela je u mraku i tišini, ali je pronašla načine kako doživjeti svijet oko sebe. Znam da je svijet koji vidim svojim prstima živahan, ša-ren i zadovoljavajući, na-pisala je. O ljudima koje je sretala puno su joj govorile njihove ruke, što je vrlo pro-nicljivo opisala: Ruke ljudi, koje srećem na mome putu govore sa mnom bez riječi. Jedne od tih ruku djeluju od-vratno, dok u drugima osje-ćam toplinu, koja na mah zagrijava moje srce. Takav je dodir ruke nekog malog dje-teta, jer u njemu za mene ima više sunčane svjetlosti nego za nekog drugog. Srdačan pozdrav ili kakvo prijateljsko pismo uvijek mi čine istinsko zadovoljstvo. Sretala sam ljude, koji su toliko daleko od radosti, da mi se je, kada sam stisnula njihove ruke, či-nilo, kao da sam se rukovala sa sjeveroistočnom burom.

Uz književni rad Helen Keller je bila aktivna u Ame-ričkoj zakladi za slijepe, ra-dila je na prosvjećivanju i senzibiliziranju javnosti za probleme slijepih i gluhoni-jemih te na poboljšanju dr-žavne brige za slijepe. U toj je misiji obišla četrdesetak zemalja. Za svoj je rad dobi-la brojna priznanja i počasne titule.

Nakon smrti Anne Sulli-van 1963. godine živjela je s Polly Thomson, a zatim s Winifried Corbally. Počet-kom 60-ih godina povlači se iz javnosti. Umrla je 1. lipnja 1968. u 88. godini života. Potkraj svog neobičnog i uz-budljivog života izjavila je: Slijepa sam, ali vidim; gluha sam ali čujem.

130. godina od rođenja Helen Keller (1880.-1968.)

Priredila Štefka Batinić

Prve apsolventice Škole za ritmiku i ples u Zagrebu

Nakon šest godina studija položile su 27. i 28. VI. 1960. prve apsolventice Škola za ritmiku i ples svoje završne ispite na toj školi. One su za to vrijeme stekle solidno stručno zna-nje i sposobnosti da se tim znanjem koriste.

Glavna je značajka metode rada Škole za ritmiku i ples: razvijanje samostalnosti, inicijative i stvaralaštva, kako bi ka-drovi apsolventi ta svojstva znali razvijati i u svojih budućih učenika pri radu na umjetničkom odgoju, a i sami se koristiti u pedagoškim i umjetničkim djelatnostima. Kandidatkinje: Alka Florschütz, Vlasta Kaurić, Maja Kavurić, Zorica Orepić i Tihana Škrinjarić dokazale su na završnim ispitima svoju sposobnost za rad u tom smislu.

Predmeti koji se uče u toj umjetničkoj školi posebnog tipa, međusobno su usko povezani. Predmet ritmika pomoć je

muzičkom odgoju. Ona tumači i ostvaruje zakone muzičkog ritma i muzičkih oblika pokretom. Ples se predaje u njego-vom stvaralačkom aspektu. Improvizacijama i samostalnim sastavima na temelju obrađenog gradiva razvija se mašta i stvaralaštvo. Upoznavanjem zakona plesne kompozicije uče se osnovi koreografije. Temeljitom upoznavanju tijela kao in-strumenta izražavanja služi i funkcionalna tjelesna tehnika u vezi s anatomijom i biomehanikom. Novi je predmet kineto-grafija, metoda zapisivanja pokreta, pa analiza i opservacija pokreta. U školi se, nadalje, uči plesni folklor pojedinih zona naše zemlje, te povijest plesa i stilova, historijski plesovi i osnovi klasičnog baleta. Vrlo važni predmeti za zvanje su, naravno, i opća pedagogija i osnovi psihologije, na koje se nadovezuje metodika nastave ritmike i plesa. Učenici dobi-vaju solidne temelje iz muzike na satima odgoja sluha, har-monije, muzičke improvizacije sa pokretom, klavira, frule i povijesti muzike.

Direktor škole Ana Maletić zaželjela je nakon uspješno po-loženog ispita svojim apsolventicama mnogo uspjeha u budu-ćem radu na pedagoškom, socijalnom i umjetničkom polju.

Školske novineBr. 26 / 15. srpnja 1960.

PrIje 50 GODINA

Helen Keler s učiteljicom Annom Sullivan

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 29www.skolskenovine.hr

πkolski æivot nekoÊ

S najlěpšimi svědočbami o mom usposo-bljenju i znanju eto me u dvadesetoj godini života kao učitelja u učioni na selu, u kojoj bijaše do 70 děce, koje mužke, koje ženske. – Tko da opiše sve one lěpe nakane, što ih sobom u školi donesoh! O da bi mi bilo išlo u školi onako od ruke, kako sam si želio i predstavljao, to bi moja učiona morala biti već na koncu pèrve godine pèrva izmedju svih za uzor služećih. Ali, što si neželi i ne-predstavlja tako mlad učitelj, osobito, ako je za svoju stvar sasma oduševljen, pa ako je još pročitao sve moguće pedagoge. Nu, žali-bože! sve moje plemenite nakane, sva moja nada i sve krasoslike moje uzrujane mašte, sve će to jedno za drugim izčezavati. A za-što? – Tomu je kriv stranom moj predjašnik, a stranom i ja sam.

Moj predjašnik bio je veoma dobar ali i sasma slab čověk, koji je svoje veoma plit-ko znanstveno izobraženje cèrpio od otca si, bivšega seoskoga učitelja po najstarijem ka-lupu. Tako mi barem pripovědaše gospodin župnik, kad me je uvadjao na moju učitelj-sku stolicu. […]

Predstavite si, mladi čověče – nasta-vi župnik – malu plaću učiteljevu, pa promislite, šta mora takov učitelj

započeti, kad se jednom navadi, tědnom několiko putah u sukromnih kućah a svake nedělje po podne 5 do 6 satih neprestance u kèrčmi pijančevati i kartati se. Nemora li se takov učitelj do vrata zakopati u duge? – Tako se je dogodilo i Vašemu predjaš-niku. Na skorom sam morao čuti, da se je zadužio ne samo u kèrčmi, nego i kod po-jedinih obćinarah. Ta me je věst presenetila i ja sam ga pozvao na odgovornost. On se doduše okani kèrčme, ali, žalibog, to bija-še već prekasno. Izgubio bo je bio ugled i pověrenje ne samo kod odraslih, nego i kod istih učenikah; oni bo su često mogli čuti od svojih roditeljah: „Naš je učitelj kartaš, pijanica i pravi na sve strane duge.“ Tako Vam je daleko dotěrao; čuvajte se daklem, mladi čověče! tih trijuh stvarih; oko ovih se vèrti sve, što Vam ugled i štovanje obći-narah oduzeti može. Čudnovato je, da baš prosti ljudi nemogu tèrpěti, da jim je učitelj kartaš, pijanac i da duge pravi, pa ma da su sami ovim opačinam i najviše skloni. […]

Neću da Vam dosadjujem, pripovědajuć Vam sve, što sam sve činio, da obćinare sklonim na pomirenje. Dosta, ako Vam re-čem, da mi je sretno pošlo od ruke odvratiti obćinare od nakane, da učitelja neodstrane, ali – taj ali zadèržao sam za se. Učitelj je od to doba bio istinabog bolji, ali tko česa sam neima, toga nemože ni drugom dati.

Abecedu i něšto kukavno čitati i pisati, to je bio vèrstan děcu podučavati, i to po-lag ostarělih knjigah, ali šta razložiti, zorno predočiti, iz domoslovja, pověsti i prirode što pripovědati, o tom nebijaše moguće ni pomisliti. Ja sam nastojao, da ga o boljem uputim, te sam mu u tu svèrhu i sve novije knjige nabavio, samo da ga odučim od staro-ga šlendrijana; ali što Ivica nije naučio, ne-mogaše ni Ivan naučiti, i naša starina ostade pri svom starom kalupu. Obćinari, koji se u tom nisu razuměli, biahu poněšto zadovolj-niji, jer na izpitu vidiše něšto lěpša pisma i čuše něšto mekanička čitanja i po někoju pěsmicu na izust sbèrbljati. Nu to bi sve dru-gačije moralo biti, da se je školska oblast na moja izvěstja osvratjala i ista uvažavala. I to je drugi razlog, s kojega je naša škola tako duboko pala, i kojeg u uvodu moga razgo-vora s Vami navedoh.

Nećete mi dakle zaměriti, ako Vam iskreno kažem, u koliko naše školske oblasti glede ško-

larstva grěše. Te pogrěške jesu slědeće: 1. Naměstjaju se na naših školah premladi učitelji, i to takovi, koji neimaju još nika-kova světskoga niti učiteljskoga izkustva; 2. negleda se strogo na to, da li mladi ljudi, koji se posvetjuju učiteljstvu, i sbilja imaju pravu volju k ovomu uzvišenomu zvanju i da li su osvědočeni o važnosti svoga stališa, te da li imaju zato i duševnih sposobnostih; 3. nedaje se mladim ljudem na naših uči-

teljištih prilika, da se mogu usposobiti, u jednoj sobi učenike razne dobe i ra-znih razredah u isto doba podučavati; 4. nenadgledaju se naše škole onako, kako bi se morale, a i kad se nadgledju, nisu nad-ziratelji tako strogi, kako bi biti morali.

Da nebi možebiti pomislili, da ja o tom govorim samo za to, da Vam něšto kažem, a da tomu nebi imao povoda, to ću o svakoj ovoj točki něšto obširnije progovoriti.

Što se tiče pèrve od prijepomenutih točkah, netrěbam daleko posizati za dokazi; Vi ste bo mi sami najbolji do-

kaz. Ruku na sèrdce, pak mi recite iskreno, kao što vidite, da sam Vam ja sasma sklon i iskren: Kako Vam je pri sèrdcu gledom na ovo Vaše novo zvanje i Vaš sadanji polo-žaj? Imadete li Vi toliko izkustva, koliko ga sada trěbate? – Znadete li Vi obćiti sa seljaci i s njihovom děcom, Vi, koji ste u gradu rodjeni, odgojeni i koji ste mal ne sav svoj dosadanji život samo u gradu sproveli? – Vi se smijete, te si sigurno mislite: Ta zar je seljak što drugo, nego što je i gradjanin? – Zar nije ni on čověk, kao i ovaj? – Ako Vi to mislite, onda sami svědočite, da ne-uměte obćiti sa seljaci. Gradjanin obično misli, da je pametniji i razumniji od selja-ka; to znade dobro seljak, pa s toga i zazire pred gradjaninom. To je najlaglje opazhiti pri odnošaju seljakovom napram župniku ili učitelju. Dodje li na selo mlad župnik ili učitelj, to sigurno neće dugo trajati suglasje i sporazumljenje izmedju seljakah i ovih, pa što mislite, tko da je tomu kriv? – Se-ljak? – Bože sačuvaj! On ne, već župnik ili učitelj. […]

Prije svega izbite si iz glave, da ste gradjanin i nepokažite nikada, da ste oholi (gizdav). Posětite sve obćina-

re, imućnije i siromašnije, ali ne, da jim se proporučite, nego da se spoznate. To činite svom opreznostju, jer od toga će zavisiti sva vaša budućnost. Nesmiju obćinari ni iz daleka misliti, da ste ovomu ili onomu prednost dali ili ga bolje ocěnili. Ponajpri-je posětite glavare obćine, a zatim po redu roditelje svojih učenikah, pa stopram onda i one, od kojih neimate děce u školi. Tom prigodom nastojte, da poznate ljude, koji su izobraženiji i koji su dobri. Ovim se možete pověriti, od njih bo možete saznati, što tre-ba obćini i školi. Pa kad si jednom pověre-nje ovih ljudih stečete, tad ćete imati dobri tajni savět u obćini; budite pako i napram onim veleobziran gledom na svoje školske osnove a osobito gledom na svoje izjave o drugih obćinarih, da Vam se nedogodi kao někomu vèrlo věštu ali nesmišljenu mladu učitelju, koj je počeo ružiti svoga staroga predjašnika i župnika, te je seljake tako ra-zdražio, da mu je jedan u bèrk kazao: „Vi ste premlad, da bi mogli stare ljude prosu-djivati; što je Vaš predjašnik činio, to zna-demo dobro, ali što ćete Vi raditi, to je još na vèrbi svirala.“ Čuvajte se dakle toga!

Glede druge točke imam primětiti: I sam znadete, da mnogi roditelji osobito sa sela pa i isti rukotvorci u

gradovih daju svoju děcu rado k učiteljstvu u onom slučaju, kad jim nestane sredstva za daljne školovanje, pa i nepitaju, da li su jim sinovi za ovo uzvišeno zvanje sposob-ni. Naravno nalazim, da se takovi mladići prime u učiteljište; na čelu bo nije nijed-nomu napisano, kakvi je tko. Kod prima-nja u učiteljište valjalo bi se osobito na to gledati, da se samo takovi mladići prime, koji se odlikuju ne samo izvèrstnim talen-tom, izvanrednom marljivostju i napetom pazljivostju, nego od koga se može očeki-vati, da će radi svojega osobitoga načina

življenja i ćudorednoga ponašanja jednom moći u pravom smislu biti učitelj. Ja sam već mnoge pripravnike poznavao, koji je obdaren bio izvanrednimi darovi duše i pun znanja, pa ipak nije bio za učitelja na selu; jer je zahtěvao mnogo toga, do česa nije mogao doći na selu. Usuprot poznavao sam i takove, koji baš nisu bili svetleća luč, te si potrěbito znanje za buduće zvanje neumor-nim trudom stekli, ali su živěli u svakom obziru hvale vredno, te da se u svom zvanju usavèrše, obučavahu u svojih prostih sa-tih děcu siromašnih i bogatih roditeljah, i to – bezplatno. Što mislite, koji će od ovih svojemu zvanju bolje odgovarati, koji li si ljubav i pověrenje děce i obćinarah ste-ći i uzdrèžati? – Ja mislim, onaj, koji je za svoje zvanje zauzet i oduševljen; onaj, koji nedèrži, da je škola i učiteljsko město radi njega, nego koji vazda pred očima ima, da je on radi škole i děce; onaj, koji je uvěren, da pověrenu si mladež ima tako odgojiti, da budu svakom obziru dobri i pošteni ljudi; onaj napokon, koj nenastoji, da děcu odgaja samo rečmi, nego koj je svojim učenikom uzor ponašanja. Mogao bi poimence na-vesti někoje učitelje, koji premda su i bili nadareni osobitimi duševnimi darovi, ipak nisu odgovarali svomu zvanju onako, kako bi mogli odgovarati, kad bi za svoju služ-bu bili imali više oduševljenja, i da su se za mlada bili naučili onako živěti, kako to osobiti slučajevi sa sobom donesu. S toga mnijem, da bi se imalo nastojati, da se na selu nenaměštaju za učitelje premladi, ve-trenjasti, razsipni i na razkošni i razuzdani život naviknuti ljudi, ma da bili i Bog zna kako znanstveno naobraženi, a to osobito u onom slučaju, kad se opazi, da dotični nije svomu zvanju dušom i tělom odan. Takovi učitelji, vidi mi se, smatraju svoju učitelj-sku stolicu kao kakvu kravicu, koju jim va-lja samo svaki dan muzti (dojiti).

Evo me sada i kod mojega trećega pri-govora. Vas su podučavali u učitelji-štu izvèrstni učitelji; najvećim tru-

dom upoznali su Vas tamo sa svimi mogu-ćimi metodami obuke i odgoja; uvěžbali su Vas i praktično u načinih obuke vodeć Vas u pojedine razrede tamošnje glavne učione. Jeste li pako ikada bili u škokli sa više ra-zredah, t. j. u takovoj, u kakovoj ste sada učiteljem? Da li ste ikada podučavani, kako ćete postupati s děcom razne dobe, raznoga znanja, s děčaci i s děvojkami ujedno, pa to sve u isto doba? Ako Vam je to možebiti kadkad i natuknuto, da li Vam je to kori-stilo? – Vidim, da ne; jer mi to potvrèdjuje Vaša smeća, u kojoj se sada eto nalazite. Daleko bi zašao, kad bi Vam stao nabrajati sve one pogrěške, koje čine mladi učitelji došav iz učiteljišta u trorazredne učione, i zato mislim, da će bolje biti, ako počmemo misliti, kako da našoj školi pomognemo. Sporzaumimo se u tom obziru ponajprije s našim nadzornikom i městnim glavarom, da roditeljem u oči nepadnu sve one proměne, što ih preduzeti kanimo, a zatim ćemo u sporazumljenju razděliti sve učenike polag znanja u razrede, osnovu sastaviti i po njoj ćete tada svoja predavanja u školi nastaviti, a ja ću Vam pri svem tomu na ruku ići, te ću nastojati, da Vam budem ne samo pravim ravnateljem, nego i iskrenim prijateljem i pomagačem.

A sad još několiko rěčih o zadnjem pri-govoru. Kod Vašega predjašnika znao sam ja dobro, kad će kot. učionah nadzornik u školu doći. U pravilu morala su děca do 14 danah pred tim posětkom dan i noć na izust učiti i to několiko redakah iz svake pojedine struke. Ove jim je obično Vaš predjašnik u pero kazivao, a učenici napisav takove mo-rali su jih od rěči do rěči na pamet znati. Tud

se je pisalo već u 7 satih jutrom, a kući se vratjahu učenici tekar pod kasnu večer. Kad je izpit minuo, pri kom su děca odgovarala samo na učiteljeva pitanja, tad je opet nasta-la stara letangija u školi, a glede učenikah moglo se je punim pravom reći: „Kako doš-lo, tako prošlo“. O poslědicah takove obuke i takovih izpitah volim šutěti; ali mi je pri-mětiti, da bi svakako bolje i koristnije bilo, kad bi nadzornici u škole dolazili tako, da učitelji i neslute, kad će nadzornik doći, t. j. da dolaze iznenada, a da bi to još najbo-lje bilo, kad bi svaki učitelj vodio dnevnik svoga predavanja, u koj bi svaki dan zabi-lježio, što je i kako je daleko svaki sat iz ko-jega predmeta predavao. Kad bi nadzornik u školu došao, morao bi tada ovaj dnevnik pregledati, te iz njega sam opreděliti ono, o čem da učitelj izpitava. Ovim bi načinom ne samo odpala od učitelja sva sumnja, nego bi i školska oblast imala točno izvěstje ob obu-ki, o valjanosti učiteljevoj, njegovoj metodi i njegovoj školi.

Okanimo se prigovorah i manah, radi kojih je naša učiona tako pala, te poslušajte me, što ću Vam světovati,

ako želite, da našu školu podignemo, i da joj dobar glas tako pribavimo, da ju obći-nari obljubiti mogu. Uvaživ sve, što Vam dosele rekoh, molim Vas, da prije svega ovo uvažite:

1. Razdělite sve svoje učenike, kako već prije rekoh, na razrede, i uvèrstite u pojedine razrede one učenike, koji su za koji razred sposobni. Da ovaj posao točno obaviti uz-mognete, valja Vam pèrvih osam danah svo-je učenike samo točno izpitivati, te o uspěhu toga izpita svěstno zapisnik voditi, u kom ćete bilježiti i duševne sposobnosti pojedinih učenikah. Jeste li to učinili, tad Vam valja

2. za svaki razred napraviti naukovnu osnovu, i to ne samo gledom na polětja, nego i na pojedine měsece, a sastavite si i razredbu učevnih predmetah na dane i sate preko tjedna, a kad i taj posao obavite, onda

3. mislite, kojim načinom da predaje-te pojedine predmete (metodu). U tom obziru sětite se slědećih poslovicah: a) Tko lagano ide, daleko dodje, t. j. ne-mojte nagliti pri predavanju, i neprelazite s jedne stvari na drugu dotle, dokle ju ve-ćina i najslabijih učenikah nije shvatila; b) Bog nije stvorio svět u jedan dan, to će reći: nezdvojite i neklonite duhom, ako Vas učenici odmah nerazumiju; c) Budi hladnokèrvan, t. j. neuzpalite se, ako Vam odmah sve nepodje za rukom, kako želite; znajte bo, da se početnici odmah izgube, ako vide, da jim je uči-telj neuztèrpljiv, tad je sav posao uzalud; d) Ako u školi šiba gospoduje, onda se zlo sve to dublje uvrěžuje. Šiba dèrveni i radja tvèrdokornost. Učitelj neka se šibom dotle nesluži, dokle opomene i tako zvane moral-ne kazne hasne.

U taj čas odazva něki žapljanin župni-ka, a ja se povratih u svoju školu, gdě još jedanput pretresoh sve, što

mi župnik reče. Istina je, da sam mnogo toga i na učiteljištu čuo, ali pouka župni-kova tekla je iz života i iz neposrednoga izkustva, i zato si preduzoh, da si to sve u svoj dnevnik napišem. Što sam naumio, to sam i učinio. Meni je došlo u prilog, a bilo i mojoj mladjoj braći na uhar.

U književnim djelima, memoarskim i bele-trističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti po-zamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

Priređuje Anđelko Jelin

Potpisan samo inicijalom -a-, u Školskom prijatelju, časopisu za promicanje pučkoga školstva (Zagreb, 1868. – 1876.), kroz nekoliko brojeva prvoga godišta, objavljen je prilog Iz dnevnika jednoga starog učitelja.

Koristeći se čestim i popularnim oblikom izražavanja (dnevnik), sukladno orijen-taciji časopisa (odgoj i obrazovanje u katoličkom duhu), nepoznati je autor zabilje-žio upute koje je, kao mlad učitelj (tridesetih godina 19. stoljeća), tobože dobio od iskusnog seoskog župnika.

Iz dnevnika jednoga staroga uËitelja

[Ulomci]

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.aktualno30www.skolskenovine.hr

pisma

REAGIRANJE

Kurikul(um) je jezikoslovni, a ne samo pedagoški problemNeprihvatljivo je proglašavati osobni stav stajalištem cijele struke

U Školskim novinama br. 21 od 25. svibnja 2010. u rubrici Pisma prof. dr. sc. Vlatko Previšić s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prigovara uredništvu što je u izvješću s okruglog stola SDP-a u jednom citatu iz njegova izlaganja objavilo sintagmu “nacionalnog kuriku-la, a ja sam rekao kurikuluma i jedino sam kuri-kulum mogao reći jer je to udomaćena stručna riječ, terminus technicus pedagogijske znanosti, i nijedna ga jezična isključivost ne može, po nje-govoj sadržajnoj širini i sveobuhvatnosti, odgo-varajuće zamijeniti”. I dalje još veli da to piše kao „memento onima koji misle da će nametanjem, vrijeđanjem i plašenjem pedagoga ostvariti to da, valjda iz straha, govorimo: kurikul, uputnik, naputnik, naukovna osnova, učevni nacrt, učev-na osnova, okvirnik, nastavni uputnik i slično. Hrvatski pedagozi su već odavna, u svojoj teoriji i praksi, sasvim usvojili termin kurikulum i to: pojmovno, kategorijalno, sadržajno i jezično te ga nemaju razloga mijenjati“.

U objašnjenju zašto je tako postupilo uredniš-tvo u istom broju navodi da je to učinilo zato što „nastoji uvažiti preporuke Vijeća za normu hrvat-skoga standardnog jezika“.

Ova kratka prepiska ne bi bila osobito zani-mljiva da iznosi samo osobno mišljenje, na koje svatko ima pravo, no stav o terminu kuriku(um) formuliran je u ime cijele znanstvene discipline

- pedagogije. Stoga želim javno izjaviti da se ne slažem s tako izloženim stavom iz znanstvenih i kulturoloških razloga. Neprihvatljivo je, naime, proglašavati osobni stav stajalištem cijele struke bez prethodne argumentirane rasprave, pogoto-vo ako problem pripada i u područje druge zna-nosti, kao što ovaj pripada jezikoslovnoj kroatisti-ci. A za oblik kurikulum kroatistika je prosudila da je to neprilagođena tuđica, koja u hrvatskom jeziku treba imati oblik kurikul. Mišljenje je dalo najmjerodavnije tijelo za tumačenje hrvatskog jezičnog standarda koje danas postoji u Hrvat-skoj, a to je Vijeće za normu hrvatskoga standar-dnog jezika pri Ministarstvu znanosti obrazova-nja i športa, koje je imenovao ministar znanosti i obrazovanja, pa ono ima ne samo stručni nego i službeni status (vidi časopis Jezik br. 2/2010.). Zašto pedagozi ne bi prihvatili stav toga tijela? Zar samo zato što su oblik kurikulum stihijski preuzeli iz engleskog jezika pa je sada prošire-niji nego kurikul? Za usvajanje pravilnog oblika uopće nije kasno, ako se zna da je kurikul(um) kao školski dokument zakonom propisan u nas tek 2008. godine, ali još nije donesen, i da su se pedagozi njime počeli intenzivnije baviti tek posljednjih godina budući da je kao ideja preuzet iz anglosaksonskog svijeta i nije u našoj peda-goškoj tradiciji. Štoviše, uvođenje kurikula kao novog načina organiziranja odgojno-obrazovnog procesa zahtijeva u nas preispitivanje i drugih obrazovnih termina, ali i cijelih disciplina koje se bave obrazovanjem.

Kulturološki je razlog moga reagiranja stav da za termin kurikul(um) nije potrebna domaća ri-ječ ili izraz pa se pokušaj pronalaženja domaće istoznačnice naziva čak vrijeđanjem i plašenjem pedagoga. To bi moglo značiti da su se pedago-zi već odrekli hrvatskoga jezika kao jezika svoje struke, da ga smatraju nevažnim i inferiornim, pa su nestrpljivi da ga što prije i što više anglizira-ju? No uvjeren sam da to nije tako. Postojanje vlastitih istoznačnica za tuđice pitanje je kultu-rološkog statusa jezika, njegove produktivnosti i

identiteta i nije nikakav negativni purizam i rigid-nost. O kulturološkom aspektu kurikul(uma) do-bro je pročitati tekst Sande Ham Kurikulumdžije i kroskurikulumdžije na sramotu hrvatskoj jezičnoj kulturi (u istom broju Jezika).

Na kraju želim reći da su podjele oko termi-na kurikul(um) besmislene jer samo produblju-ju isto tako besmislene podjele oko promjena u obrazovanju i donošenje samog nacionalnog kurikula. Donedavno sam i sam redovito rabio riječ kurikulum, no nakon objavljene ekspertize Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika rabim kurikul naprosto stoga što je poštovanje pravorijeka mjerodavnog i legitimnog tijela, koje me uvjerilo u opravdanost svoga tumačenja, civi-lizacijski čin. Što se tiče domaće riječi za kurikul (uputnik, naukovna osnova ili nešto drugo), hr-vatski je jezik treba imati, kao što je imaju i drugi jezici. No svatko ima pravo rabiti domaću riječ ili odgovarajuću tuđicu. Predlažem Ministarstvu znanosti i obrazovanja da se što prije opredijeli za jedan od predloženih domaćih izraza za ku-rikul i stavi ga u naziv dokumenta. Nakon što ga objavi, za nekoliko mjeseci zaboravit će se na ovakve rasprave i prihvatiti propisani termin jer time nitko ništa ne gubi, a dobivaju i obrazovanje i pedagogija i hrvatski jezik.

Ante Bežen, Zagreb

REAGIRANJE

S potvrdom i legitiman - barbarski čin

Dragi moj Ivane,Sve ovo što Ti pišeš, o naglascima, «kako

stvari stoje» itd. («I guguče, i guguće…», ŠN 22. 1. lipnja 2010., str. 30), načelno je uredu i ja sve to supotpisujem, nema dakle razloga za prepi-ranje, osim jednoga: za mene je neprihvatljivo dirati u tuđe umjetničko djelo, ma s kakvim god namjerama i ma koliko god tome bilo «potvrde u hrvatskom jezičnom korpusu».

No, da vidimo kako je i zašto do prijepora došlo.Dakle, nekada sam uređivao tu rubriku koju Ti

sada uređuješ i meni ljubazno dopuštaš da u njoj surađujem. Međutim, nikada, u protekla zamalo četiri desetljeća, nisam u njoj objavio ni jednoga svojega stiha, ni o mojim knjigama se tu uglav-nom nije pisalo, niti sam zapravo to tražio, iako je u međuvremenu u Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva od početaka do danas otisnuto šest mojih naslova, a u Antologiji hrvatskoga dječje-ga pjesništva čak devet, i to iz samo jedne knjige za djecu (E, da mi je, Školska knjiga 1993.), ima mojih pjesama po čitankama itsl. Stoga, netom zakoračivši u osmo svoje desetljeće i napisavši u toj prigodi stihove (pjesmu Opet) o grlcu koji me – gugukanjem/guguče - podsjeća na svako novo proljeće – poželio sam te svoje verse obja-viti među svojom «braćom koja lutaju», među «pjesnicima – prosvjetarima», što sam i sâm, ma koliko da su me neki od toga odgovarali jer je to «amaterska rubrika»; svi smo – dok pišemo sti-hove - jednako puki zaljubljenici pod nestalnim Oblakom na Božjoj Livadi…

I Ti ističeš da se ja u svojim kazališnim kri-tikama godinama (skupa s Tobom te s drugim urednicima i lektorima ŠN!) borim za što bolji hr-vatski jezik, osobito koreći glumce koji ne znaju izgovorom razlikovati «č» od «ć». Brojnima sam se stoga i nasmrt zamjerio!

I sad: u Školskim novinama izlazi (konačno i jedina ikada tu tiskana!) moja pjesma, to je za mene intimno silno važan trenutak (emotivno sam vezan uz ŠN), kad tamo ispada da razliko-vati «č» od «ć» - ne znam ja! Pa da, vidi - «mla-da lektorica» me «ispravlja»! Preinačuje mi stih!

Ne da sam se uvrijedio, nego sam bio silno i duboko povrijeđen, zaprepašten.

Što zamjeram, zašto sam istupio na stranici naših novina? Ne to što je «mlada lektorica», prema mome sudu, pogriješila (svi griješimo!), jer lektoriranju (dakle usklađivanju napisanoga s jezičnim sustavom i njegovim pravilima) pod-liježu sve izvještajne novinarske vrste, ali ne i one tumačajne, a pogotovo ne umjetnička djela objavljena u novinama (pjesme, priče, ogledi, kritike!). To su, naime tzv. – autorski tekstovi i tu se ni pravopis ni gramatika ne primjenjuju kao inače, osim u dogovoru s autorima. Ti to znaš, isto koliko i ja.

Tvrdiš da je njezino prekrajanje moga stiha «s potvrdama u hrvatskom jezičnom korpusu» i – «posve legitimno»! Jest, dragi Ivane, u pravu si - na žalost jest! Jednako «s potvrdama»» i «le-gitimno» koliko je to i pljačka Hrvatske - posve legitimna. Ali je barbarski čin, kao i prekrajanje moje pjesme. Ma koliko da to jedno s drugim nema izravne veze nego samo one «duha vre-mena» i simbolične.

Da mi se koza popišala na pjesmu, nasmijao bih se (koze su predrage životinje!), ali «mlada lektorica», u tim okolnostima…

Primjećuješ moje (ne opće!) nazivlje, koje sam uspostavljao dok sam predavao studentima: iz-vještajne ili tumačajne (umjesto komentatorske) novinarske vrste (ne stilovi), zatim, pravilo i su-stav, a ne norma i standard i slično. Doista, godi-nama vodim bitke protiv jada i čemera hrvatskih jezikoslovaca koji ni u dva desetljeća jezične i opće slobode ne uspijevaju izvesti hrvatski je-zik na put vlastitosti, nego već u nazivu i odre-đenju jezika imaju čak dvije tuđice (standard i norma!).

U trenutku kada «mlada lektorica» od moje pjesme pravi svoju sprdačinu – u njoj sam vi-dio oličenje i uzorak jezičnog primitivizma koji nas je već poharao. Desetljećima ulažeš u nešto sva sebe, a onda ti «mlada lektorica», došavši niodkud, samo jednim neodgovornim pokretom ruke – sve to uništi! Bit je u ovom: ja stvaram, i jezikom i jezik, a «mlada lektorica» nije odgoje-na tako da to poštuje, ako nije «pravilno»!

Usuprot tomu, prema meni izdvojenu izgredu i nemilu slučaju, ŠN su rijetko ozbiljne i dobre strukovne i stručne novine, u mnogočemu posve različite od obilja novinarskoga smeća svuda okolo, odlično su uređivane te i dalje zaslužuju najbolje i urednike i lektore i suradnike.

Stijepo Mijović Kočan

ODGOVOR IVANA RODIćA

Nismo se razumjeliS obzirom na to da sam u svome tekstu («I

guguče, i guguće…») rekao manje-više sve što sam kanio reći u svezi s prijeporom oko rečene pjesme S. M. Kočana, ne bih bio više ni riječi zucnuo da kolega SMK nije posegnuo za na ne-korektnim ironiziranjem upućenim osobi koja u ovoj polemici uopće nije sudjelovala. Sintagma «mlada lektorica» (ovako u navodnicima), koju više puta rabi SMK, trebala bi značiti ili da tu sintagmu preuzima iz moga teksta, a to nisam nigdje napisao, ili pak želi (još nekorektnije, da ne uporabim neku grublju riječ) reći da je mlâ-da lektorica Školskih novina, time što je mláda, nekompetentna da ispravi jedno č u jedno ć, ne napravivši pritom nikakvu pogrješku, jer − to kompetentno i dalje tvrdim − i gugukati i gugutati znače zapravo isto. A o onome umetku došavši niotkud (uz «mlada lektorica»), ne bih ni riječi, jer sam jednostavno − ostao bez riječi i jer cijeli taj jezični kalambur − «mlada lektorica», došav-ši niotkud... − zapravo više govori o autoru toga kalambura nego o našoj lektorici (a što ćemo − «stil, to je čovjek!»).

Lektorica Školskih novina, dragi moj prijatelju Stijepo, jest i mlada i lijepa (bez navodnika), a tko je nama dvojici kriv da smo stari i ružni, pa ma koliko nam naše grlice drugačije gugukale ili gugutale!

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA

Na temelju članka 3. Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učite-lja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu (Narodne novine, broj 41/09), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa raspisuje

N A T J E Č A Jza izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi

u inozemstvuI. Natječaj se raspisuje za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu za Republiku Srbiju, na određeno vrijeme, na rok od dvije godine.II. Kandidati koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati sljedeće uvjete: - imati hrvatsko državljanstvo - imati zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima - imati odgovarajuću razinu obrazovanja za učitelja razredne nastave ili učitelja hrvat-skog jezika ili učitelja povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi;- imati odgovarajuću razinu obrazovanja za nastavnika hrvatskoga jezika ili nastavnika povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Na-rodne novine, broj 87/08).III. Uz prijavu kandidati su dužni priložiti:- kratak životopis- ovjerenu presliku diplome- presliku domovnice- presliku radne knjižice- uvjerenje o prebivalištu na području Republike Hrvatske.

Na razgovor sa stručnim povjerenstvom, provjeru poznavanja Kurikuluma hrvatske na-stave u inozemstvu bit će pozvani:1. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a nisu ranije radili kao učitelji hrvatske nastave u inozemstvu2. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a koji su radili u kao učitelji hrvatske nastave u inozemstvu, te su nakon povratka s rada u hrvatskoj nasta-vi u inozemstvu ostvarili najmanje jednu godinu radnog staža u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske.

Poziv na razgovor sa stručnim povjerenstvom bit će objavljen na web stranici Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa www. mzos.hr najmanje 8 dana prije održavanja razgovora. S izabranim kandidatima zaključuje se ugovor o radu na određeno vrijeme, na rok od dvije godine. Nakon isteka roka od dvije godine, učitelj se može uputiti na rad u hrvatsku nastavu u inozemstvu na još dvije godine.Prava i obveze iz radnog odnosa sa dosadašnjim poslodavcem uređuje učitelj osobno.Na javnom natječaju ravnopravno mogu sudjelovati kandidati oba spola.Prijave na natječaj podnose se u roku 8 dana od dana objave, na adresu:

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTAOdjel za kadrovske poslove(Natječaj za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu)10 000 ZagrebDonje Svetice 38Nepotpune i nepravovremene prijave neće se razmatrati.O rezultatima natječaja kandidati će biti pismeno obaviješteni.

OBAVIjEST PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uop-će do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824).

Redakcija Školskih novina

broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 31www.skolskenovine.hr

oglasi

ZA NASTAVU I PROVjERU NASTAVNIH POSTIGNUĆAKATALOZI ZNANJA

✁

Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.; Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712

NARUDÆBENIcAkojom neopozivo naruËujem(o) katalog znanja:

primjeraka

primjeraka

primjeraka

Cijena polugodiπnje pretplate:

za πkole i ostale institucije... 300 knza pojedince ..................... 160 knza studente i umirovljenike ..130 kn

Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici

Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina

...........................................................................................................................

...........................................................................................................................

.............................................. ................................................... M. P. (potpis)

Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne in-formacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina.

Poziv na pretplatu

Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb ili na faks 01/4855-712

(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)

(adresa)

(mjesto i datum)

✁

NaruËitelj:(ime i prezime / naziv ustanove)

(potpis naruËitelja)

OIB:

Adresa:

Datum: M.P.

Katalozi znanja iz matematike (autori: B. Jagodić, I. Mrkonjić, R. Svedrec i B. Čebin) izrađeni su prema aktualnom nastavnom planu i programu i uskla-đeni su s HNOS-om.

Katalozi znanja, s riješenim zadatcima, mogu korisno poslužiti učiteljicama/učiteljima matematike u ostvarivanju ciljeva i zadaća nastave. Služeći se kata-lozima znanja, učenici će ovladati znanjima i vještinama potrebnim za daljnje učenje matematike i drugih predmeta, a nužnima za primjenu pri rješavanju raznih problema.

U katalozima znanja iskazane su teme nastavnog programa, istaknuti ključni pojmovi, navedena željena obrazovna postignuća te dani brojni primjeri i za-datci, poredani po složenosti, zajedno s uzorcima pismenih ispita znanja.

Format: 16 x 23,5 cm Cijena: Matematika 5 ‡ 66 kn Opseg: 139 ‡ 248 str. Matematika 6 ‡ 83 kn Matematika 7 ‡ 77 kn Matematika 8 ‡ 83 kn

Matematika 5. - 8. razreda O©

Ovime naruËujem ogledne brojeve Školskih novina

................................................................................................................

................................................................................................................

.............................................. ....................................... M. P. (potpis)

Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o.Hebrangova 40;10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712

(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)

(adresa)

(mjesto i datum)

✁

www.skolskenovine.hr

ogla

s

✁

NARUDÆBENIcAkojom neopozivo naruËujem(o):

NaruËitelj:(ime i prezime / naziv ustanove)

(potpis naruËitelja)

OIB:

Adresa:

Datum:

Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712

primjeraka

primjeraka

primjeraka

primjeraka

M.P.

Izdanja Školskih novinawww.skolskenovine.hr