TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 11 (2751) • Godina LXI. Zagreb, 16. oæujka 2010.

tema broja:RAVNATELJI O NASILJU I PROMJENAMA ZAKONA

Nasilja je manje, ali je brutalnijeMože se slobodno reći da u školama i nema toliko problema koliko ih se medijski eksploatira, ali je očito da je narušen sustav vrijednosti u društvu u čemu upravo mediji imaju zapaženu ulogu jer ne promoviraju pozitivne vrijednosti - dobro, poštenje, kvalitetu i pamet - nego mlade bombardiraju zabavnim programima u kojima se traže zvijezde bez pravog pokrića, promoviraju se apsolutni autsajderi, marginalci, beznačajne osobe koje odjednom postaju uzori mladima, a da to ničime nisu zaslužile. Kako škola nije pod staklenim zvonom, učenici vide i osjećaju svijet oko sebe i u njemu prepoznaju neke vrijednosti koje nisu uzorne, ali su posve normalne u našem društvu Stranice 13 − 18

PsIhoLoG u dječjem vrtIću

Najvažnija je prevencija str. 7

rodIteLjI I odGoj

Čemu služe tate?str. 9

U ovom broju za Školske novine pišu i govore Milijana Kovačević, Zvjezdana Čagalj, Mirjana Krpan, Divna Šušić, Josip Markovac, Zrinka Babić, Suzana Hitrec, Edita Stilin, Drago Bagić, Ante Gulin, Nada Prlić, Dušanka Novak, Svetko Perković, Ivanica Belamarić, Mladen Kamenjarin

RADIONIcA tradIcIonaLna PIsanIca SJEVEROZApADNE HRVATSKE

Poezija pera i voskastr. 12

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.2

UVoDNIKpiše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr

Upravo je fascinantno kojom je brzinom dobar dio me-dija shvatio kolika je njihova moć i utjecaj na javno mnijenje pa se u posljednjih nekoliko godina ili desetljeća svojski

trude predstaviti se toj istoj javnosti kao njezin ne samo informator nego, čak štoviše, kao edukator, prosvjeti-telj. Simptomatično je jedino to da u toj svojoj samodopadnosti, zaljubljenosti u vlastiti odraz na namreškanoj vodi naše svakodnevice, tim svojim ekspertnim pristupom ne obuhvaćaju sva područja naših života, sve djelatnosti od vitalnog značaja za funkcioniranje suvremenog društva. A, ne! Bilo bi to pretenciozno, preambiciozno i suviše riskantno. Uo-stalom, jeste li u nekim novinama ili na nekom elektroničkom mediju u zadnjih dvadesetak godina čuli ili pročitali ko-mentar novinara ekonomskog analitiča-ra o pretvorbi i privatizaciji, o programu koji bi nas trebao izvući iz recesije, o

monetarnoj i fiskalnoj politici, o mjerama za oporavak agra-ra ili za unapređenje hrvatskog turizma!?

Niste, naravno, jer to su teme o kojima se ne piše pre-više, to su teme koje nisu atraktivne i o kojima pučanstvo premalo zna, pa čemu mu onda uopće i podastirati dodat-ne informacije, postavljati intrigantna pitanja i nepotrebno uznemiravati javnost. No, zato u Hrvata postoje dvije teme, odnosno dva područja - obrazovanje i nogomet - o kojima svi sve znaju pa se kroz medije može razglabati o njima do mile volje. Pisati tekstove na temelju vlastitog iskustva i sjećanja na dane kad smo ili natjeravali komad kože po nepokošenim livadama ili bježali s nastave; pitati uvijek iste eksperte o najrazličitijim temama i dilemama ili jednostav-no anketirati građane i tako slagati najčitaniji ili najgledaniji puzzle o te nama dvije najdraže medijske zvečkice.

Kao rezultat nadljudskih napora nekih kolega u medijima od dnevnoga tiska preko radija i televizije do internetskih portala redovito samo porcijice nemušto sročenih materijala koji vrve nagađanjima, a ne prenose autentične i provjerene informacije, vrve skandalima i burama u čaši vode i tamo gdje nema ni daška vjetra, a kamoli orkanske nevere. I sve

to valjda je plasirano samo zato da bi iritiralo javnost, da bi ju razljutilo i okrenulo protiv vrijednih učitelja, nastavnika i profesora koji su već godinama krivi za sve grijehe svijeta. Usput se proturi i stav da su nekompetentni i gotovo sla-boumni pa prema tome javnost, ona najšira, polupismena, treba umjesto njih odlučiti što je najbolje za našu djecu.

Rezultat takvoga površnog posla su i neke pomalo stupidne tematske emisije, recimo o državnoj maturi, u kojima se i ne pokušava objasniti vrijednost tog projekta nego se kao krucijalno pitanje postavi ono kako postupiti ako je učeniku koji je počeo pisati test sila na zahod. S jednakim istraživačkim žarom novinari će se na temelju ankete među pedesetak učenika najbliže osnovne škole raspisati o tome kako učenici mrze čitati lektiru i gorljivo zastupati ideju da ju se ukine, jer što će nam uopće to u životu, kad se zna da smo mi pismen narod sa stoljetnim tragovima pisane kulture. Pisat će i o takozvanoj eskalaciji nasilja među mladima, baviti se otkrivanjem identiteta žrta-va, tetošiti maltene zlostavljače, razgovarati uvijek s istim stručnjacima za asocijalne i devijantne oblike ponašanja te lakonski zaključiti da u nedostatku pravih programa i putokaza za prevenciju i smanjivanje bio kakvog nasilja u našoj uljuđenoj državi najprije treba udariti tamo gdje je izvor problema. Naime, val maloljetničkog nasilja nećemo zaustaviti samo kažnjavanjem djece. Valja kazniti neodgo-vorne pedagoge u školama i roditelje! Ako je i od kolega novinara, previše je!

Jer, nitko se ozbiljno ne pita zašto je nasilje među klincima sve brutalnije; zašto ne poštuju ama baš nikakve norme; zašto je njihov vrijednosni sustav toliko izokrenut i urušen; zašto ne poštuju starije; zašto im je ljudski život toliko bez-vrijedan da ga nasilno prekidaju bez ikakva racionalna ra-zloga; zašto se ironično cerekaju kad im učiteljica spomene ljubav, poštovanje, poštenje, empatiju, znanje, marljivost? Zato što im netko izvan školskog kruga nudi neke druge vri-jednosti. Bilo bi dobro da se mediji ostave ćorava posla i da obrazovanje ostave na miru jer to je prevažna djelatnost da bi se o njoj raspravljalo kao o tome tko će igrati lijevog beka u Primorcu iz Stobreča. Možda da pokrenu javnu raspravu o tome je li bolje sinuse operirati endoskopski ili starinski, čekićem i štemajzlom. Baš me zanima bi li kirurzi prihvatili stav javnosti o tako ozbiljnom pitanju.

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr)

UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

stručni skup Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnateljaZNANjEM I IsKUsTVOM DO KVALITETNOG RAVNATELjA str. 4-5

OŠ Marije jurić Zagorke, Zagreb DOKUMENTARcI O POsEBNOj DjEcI str. 6

Agencija za odgoj i obrazovanje sTRUČNI sKUPOVI U OŽUjKU str. 8

150 godina OŠ sveta Klara u ZagrebuTROsMjENsKI RAD U IŠČEKIVANjU PROŠIRENjA ŠKOLE

str. 20-21

PoDCrtaNo

GoVor StatIStIKe

Moramo znati da ništa nije besplatno te da studij plaćaju porezni obveznici, što pak znači da na tu vrstu potpore imaju pravo oni koji uredno izvršavaju svoje obveze i za ono što im

društvo daje uzvraćaju dobrim studiranjem.Dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske

www.hrt.hr/vijesti, 10. ožujka 2010.

Novca nema dovoljno i do tog trenutka neću nikada studente obmanjivati pričom o tome da je koncept besplatnog školovanja moguć u ovim uvjetima.

Prof. dr. sc Tihomir Hunjak, dekan Fakulteta organizacije i informatike, Varaždinwww.hrt.hr/vijesti, 14. ožujka 2010.

Čekićem i štemajzlom po obrazovanju

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 3aktualno

jo© jeDaN tjeDaN

Deset je godina prošlo od začinjanja Bolonjskog pro-cesa, ambicioznog međunarodnog projekta stvaranja i ra-zvijanja europskog (zajedničkog) prostora visokog obra-zovanja. U kojoj je fazi taj proces, što je dosad postignuto i koji bi trebali biti smjerovi budućega rada - o tome su prošloga tjedana, na ministarskoj konferenciji što se odr-žava svake dvije godine, u Beču i Budimpešti (11. - 12. ožujka) raspravljali visoki predstavnici čak 47 zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije.

Naši mediji, skoro poslovično, jer ”atraktivnih” deta-lja ili neočekivanih ekscesa nije bilo, malo su prostora/vremena posvetili tom događaju, iako se on tiče kom-pleksa tema iznimno važnih za europske obrazovne su-stave, time i obrazovanje u Hrvatskoj, a sudbina samog procesa nije baš neupitna, dotično - njegova implemen-tacija bremenita je poteškoćama, proturječjima pa i os-poravanjima.

Bolonja, europska i naša

Uoči bečko-budimpeštanske konferencije objavlje-no je izvješće (Focus on Higher Education in Europe 2010: The Inpact of the Bologna Process) koje je za Europsku komisiju priredila Mreža Eurydice. Iz toga, na temelju nacionalnih izvješća i sinteze ključnih pi-tanja, vidljivo je da je naširoko pokrenuto ostvarivanje inicijalnih ciljeva Bolonje, i to zahvaljujući, u prvom redu, suradnji na međunarodnoj razini. Trodijelni stu-dijski ciklusi (bachelor, master, doctorate) postaju stvarnost, a visoki standardi kvalitete obrazovanja nor-miraju se sada diljem Europe, dok priznavanje kvali-fikacija (nostrifikacija) postaje lakša, no još uvijek uz mnoštvo problema. Izvješće ističe različitost posljedica gospodarske krize na obrazovne sustave, posebice kad je riječ o javnom financiranju visokoga obrazovanja, te zaključuje da treba, više nogo ikad, povećati napore i više investirati u modernizaciju visokog obrazovanja, kao i njegovu socijalnu komponentu, veću dostupnost svima. Osobito se naglašava da zemlje potpisnice mo-raju više poticati studentsku (i nastavničku) pokretlji-vost te da bi ti programi moraju biti prioritet europskog prostora visokog obrazovanja.

Inače, u nizu elemenata uočljiva je podudarnost tog izvješća i onoga što se moglo čuti u Zagrebu na okru-glom stolu o Bolonjskom procesu, o čemu su Školske novine pisale u prošlom broju. Istakli smo tada de je i u nas evidentan veći postotak završavanja studija, lakše priznavanje obrazovnih stupnjeva te namjera uvođenja europskih standarda prosudbe kvalitete, a da - s druge strane - još nije povećana mobilnost, velike su poteško-će u zapošljavanju prvostupnika i nedostatna su, čak se smanjuju, javna sredstva za visoko obrazovanje.

Unatoč tome, ministar Fuchs, šef hrvatskog izaslan-stva na ministarskoj konferenciji, izjavljuje (za Večer-nji list): „Hrvatska je Bolonjski proces u potpunosti implementirala te je naš visokoobrazovni sustav u pu-nom smislu te riječi integriran u Europsku uniju.“ Da je posrijedi samo nerealna ocjena i pretjerani optimizam zaključili bismo da nije ministrova dodatka kako mno-go toga treba još učiniti na osiguranju i poboljšanju infrastrukturnih i ostalih uvjeta pojedinih hrvatskih sveučilišta. Upravo taj dodatak upućuje, zapravo, na problematičnost hrvatske implementacije Bolonjskog procesa. S tim u vezi indikativne su riječi jednog foru-maša, vjerojatno studenta građevine, doslovno: zar vi stvarno mislite da ako ste uveli 3+2+3 studije i ECTS sustav da ste POTPUNO IMPLEMENTIRALI Bolo-nju?!? […] studenti nam s fakulteta izlaze sve nestruc-niji i nesposobniji. to je PROBLEM Bolonje, koji nikako da se rijesi... dapace, to je TEMELJNA ODREDNICA Bolonje... jedan moj profesor s ponosom (!) je izjavio da je Bolonja napravila od fakulteta “manufakture koje moraju u sto kracem roku generirati sto je vise mogu-ce bacchelora i magistara znanosti”. hocemo li time dobiti “drustvo znanja” kojim se dicimo?!? hocemo li imati drustvo znanja kada budemo imali ciljanih 25% visokoobrazovanih ljudi? i kada svi oni budu radili po-slove tehnicara ili cistili ulice? (http://www.vecernji.hr/vijesti/fuchs-hrvatska-je-bolonju-potpunosti-imple-mentirala-clanak-109786).

Nedvojbeno ozbiljna, životna pitanja. Možda sljedeći skup baš njih rasvijetli, pripomogne njihovu razrješava-nju, ujedno i pridonese temeljitoj stručnoj ocjeni naše Bolonje; najavljena je, naime, konferencije Reforma visokog obrazovanja : inventura 2010., u Varaždinu (9. - 10. travnja ove godine).

A. Jelin

ZaGreb

Nastavlja se niz predavanja za osnovce

- Redovito obavještavamo sve hrvatske osnovne i srednje škole o ovoj mogućnosti, a predavanja su za njih potpuno besplatna. Postoje čak i programi za vrtićku dob, ali i za građane starije dobi, a predavanje se može i prilagodi-ti, prema određenoj dobi ili interesu, primjerice o programu Erasmus Mundus za studente. Odaziv je uvijek dobar, jer želimo proširiti spoznaje i informacije u Europskoj uniji. Naime, EU je hrvatska realnost, no mi ne znamo na koji su način i u kojoj mjeri pitanja o EU integrirana u školske programe. Znamo da postoji mnogo mitova i predrasuda, od onoga o siru i vrhnju pa nadalje, pa ih se i na ovaj način pokušava razbiti. Mitovi uglavnom dolaze od kuće, stoga pružamo priliku učenicima i profesorima da mogu postavljati razna pitanja i vjeru-jemo da nakon toga imaju bolju sliku o EU.

Predavanje je sa sedmašima pratilo i desetak nastavnika te

ravnateljica OŠ Donji Kraljevec Sandra Vlahek, koja nam je rekla:

- S obzirom na to da se Europska unija obrađuje i kroz školski program, ponajprije iz povijesti i geografije, učinilo nam prigodnim da kroz ovaj oblik

terenske nastave učenici neke informacije čuju, rekli bismo, iz prve ruke. A djeci smo podijelili i male testove, koje je pripremio nastavnik geografije Alen Mudri, kojima ćemo provjeriti koliko su naučili iz ovog predavanja.

B. Nađ

Izborno povjerenstvo za pro-vedbu postupka izbora rektora Sveučilišta u Zagrebu objavilo

je službenu listu kandidata koju su zadovoljili kriterije. Povjerenstvo je utvrdilo da predloženici prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš (predloženik Vijeća biomedicinskog područja i Vijeća prirodoslovnog područ-ja), prof. dr. sc. Tihomir Hunjak (predloženik Vijeća društveno-humanističkog područja) i prof. dr. sc. Vedran Mornar (predlože-nik Vijeća tehničkog područja) ispunjavaju Zakonom i Statutom Sveučilišta propisane uvjete.

Iako je svoju kandidaturu dosta-

vio i povjesničar prof. dr. Neven Budak, inače bivši dekan Filozof-skog fakulteta, nije dobio podršku Vijeća društveno-humanističkog područja. Ostala mu je opcija da ga samostalno podrže tri fakulte-ta, čime bi se izravno uključio u izbor rektora, no Budak je odustao od toga.

Izborno povjerenstvo je na in-ternetskoj stranici Sveučilišta u Zagrebu www.unizg.hr objavilo službenu listu predloženika te nji-hove programe rada i stručne ži-votopise.

Kandidati Bjeliš, Mornar i Hunjak će svoje kandidature

osobno predstaviti na izvanred-noj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. travnja, a članovi Senata novog rektora birat će na izvanrednoj sjednici tjedan dana kasnije, u četvrtak, 15. travnja. Postupak izbora bit će proveden u skladu sa Statutom Sveučilišta u Zagrebu, a novi će rektor biti izabran tajnim glasovanjem nat-polovičnom većinom ukupnog broja članova Senata. Svim sjed-nicama Senata na kojima će se provoditi postupak izbor rektora predsjedavat će najstariji prisutni član ovog tijela.

(BN)

Informacijski centar Europske unije

Proteklog su tjedna u Infor-macijskom centru predavanje o europskoj uniji slušala djeca i učitelji oŠ donji Kraljevec iz međimurske županije, a njihovi nastavnici pripremili su im i malo testi-ranje nakon odslušanog pre-davanja te odgledanog filma. voditeljica Informacijskog centra europske unije avis Beneš kazala nam je da se u centru skoro svakodnevno održavaju ovakva i slična predavanja

LIKOVNI NATjEČAj ZA DjEcU OD OsAM DO DEsET GODINA

Kako najmlađi vide rodnu ravnopravnost

Europska komisija objavila je natječaj u crtanju o temi rodne rav-nopravnosti za učenike od osam do deset godina. Natječaj pod nazivom Nekada davno bili su jedna djevojčica i jedan dječak i za-jedno su željeli poboljšati svijet pokrenut je u povodu nedavnoga međunarodnog Dana žena, a želi se potaknuti najmlađe da na ovaj likovni način razmišljaju o rodnoj ravnopravnosti.

Natječaj je otvoren u sedam regija diljem svijeta: Africi, Aziji, Ka-ribima, Latinskoj Americi, Pacifiku, Mediteranu, Bliskom istoku te europskim zemljama.

Sudjelovanje je ove godine prvi puta omogućeno i djeci iz Hr-vatske. Radovi se šalju Delegaciji Europske unije u Hrvatskoj, e-mailom na euinfocentar@euic.hr ili na adresu EU info centar, Trg žrtava fašizma 6, 10000 Zagreb, s naznakom Natječaj u crtanju.

Natječaj je otvoren do 14. svibnja 2010. za djecu koja prebivaju i pohađaju školu u navedenim regijama. Pobjednicima natječaja iz svake regije bit će dodijeljena nagrada u vrijednosti od 1000 eura. Pobjednički crteži bit će objavljeni u knjižici koja će biti podijeljena školama u zemljama sudionicama natječaja. (bn)

Sandra Vlahek, ravnateljica

OŠ Donji Kraljevec

Učenici su pažljivo slušali predavanje

ZaGreb Sveučilište 15. travnja bira novog rektora

Bjeliš, Mornar ili Hunjak?

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno4

Znanjem i iskustvom do kva-litetnog ravnatelja radni je naslov stručnog skupa Udruge hrvatskih srednjoškolskih rav-natelja, koji je održan od 10. do 12. ožujka i na kojemu se oku-pilo tristotinjak ravnatelja sred-njih škola. Kako je otvarajući skup istaknula Suzana Hitrec, predsjednica Udruge, cilj skupa je kroz svoje programske sadr-žaje omogućiti svakom od sudi-onika da produbi svoje kompe-tencije, pruži i primi kolegijalnu podršku i ode sa skupa s novim znanjima i kompetencijama kojima će unaprijediti vlastiti rad, ali i rad svojih ustanova. I doista, program skupa bio je sadržajno bogat i različit i svat-ko je mogao naći nešto za sebe, saznati ili čuti nešto novo kako bi se u ovim nimalo lakim tre-nucima mogao uspješnije nositi

sa svim teškoćama koje posao ravnatelja traži.

Potvrdila je to i Vesna Hrvoj Šic, ravnateljica Uprave za sred-nje obrazovanje u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, naglasivši da posao ravnatelja nije lak, ali da su suradnja, stručnost i kompetencije osnov-ni uvjet da bi bilo što promijeni-li u sustavu obrazovanja te da su ravnatelji najvažniji partneri ministarstva u provođenju svih zacrtanih promjena.

″I mi u ministarstvu kroz sve promjene težimo podizanju kvalitete obrazovnog sustava i stoga nas veseli da i u vašim razmišljanjima kao i u naslovu teme ovoga skupa prevladava upravo kvaliteta. Tim više što kvalitetnih škola nema bez kva-litetnih učitelja i ravnatelja. Zadnje dvije godine bile su vrlo

dinamične upravo u sustavu srednjeg školstva. Treba tu spo-menuti državnu maturu koja je dovoljan razlog da cijeli sustav bude na nogama, a upravo ste vi ravnatelji svojim radom i tru-dom omogućili da se sve to implementira u vašim školama i zbog toga vas pozivam na dalj-nju suradnju, koja je i do sada

bila jako dobra″- zaključila je Vesna Hrvoj Šic.

Govoreći o aktualnostima u srednjem školstvu, državni taj-nik Želimir Janjić najprije je spomenuo novodoneseni Zakon o udžbenicima koji je stupio na snagu i slijedom toga sada u školama treba odraditi nekoli-ko poslova.

Kako odabrati udæbenike

Najprije do 20. ožujka treba dobiti podatke od učitelja o udžbenicima kojima se žele koristiti kako bi se postiglo naj-manje desetpostotnu zastuplje-nost udžbenika na državnoj

PrImo©teN Stručni skup Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja

Znanjem i iskustvom do kvalitetnog ravnatelja

Cilj skupa je kroz svoje programske sadržaje omogućiti svakom od sudionika da produbi svoje kompetencije, pruži i primi kolegijalnu podršku i ode sa skupa s novim znanjima i kompetencijama kojima će unaprijediti vlastiti rad, ali i rad svojih ustanova

I. Opće odredbeČlanak 1.

Ovim se Etičkim kodeksom određuje etičnost kao skup na-čela, prava i obveza kojima se uređuju međuljudski i profe-sionalni odnosi između ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova, članova Udruge.

Članak 2.Članovi Udruge ravnatelja prihvaćaju važnost djelovanja pre-ma razvoju profesije te prihvaćajući osobnu odanost struci, obvezni su: u radu se voditi poštenjem, nepristranošću, me-đusobnim uvažavanjem i poštivanjem ljudskog dostojanstva; znanje i vještine rabiti s dobrom namjerom, objektivnom i poštenom prosudbom; savjesno obavljati svoje dužnosti, ne-prekidno težiti povećanju vlastite kompetentnosti i prestižu profesije.

Članak 3.Sudjelujući u radu Udruge, članovi su obvezni: odgovorno odlučivati u skladu s ciljevima Udruge; u izjavama biti pošteni i realni temeljeći procjene na raspoloživim i provjerenim po-dacima; pomagati kolegama i suradnicima u njihovom profe-sionalnom razvoju i podupirati ih u prihvaćanju ovog etičkog kodeksa, a javno i pravno ih braniti kada postupaju u skladu s ovim kodeksom.

II. Načelo ostvarivanja ljudskih pravaČlanak 4.

Udruga donošenjem i provođenjem Etičkoga kodeksa osigu-rava svakom ravnatelju i ostalim korisnicima usluga Udruge ostvarivanje svih ljudskih prava unutar Udruge, te poštivanje svih prava zajamčenih Ustavom i zakonima Republike Hrvat-ske.

III.Načelo poštivanja integriteta i dostojanstva osobeČlanak 5.

Svi ravnatelji trebaju biti poštivani kao osobe, u skladu sa zajamčenim pravima na život, integritet i dostojanstvo. Svim ravnateljima mora biti osigurano pravo na privatnost.

IV. Načelo jednakosti i pravednostiČlanak 6.

Svaki ravnatelj treba se ponašati u skladu s načelom jedna-kosti i pravednosti, na način koji isključuje svaku diskrimi-

naciju, zlostavljanje, uznemiravanje ili iskorištavanje. Udruga je dužna osigurati uvjete za ostvarivanje načela jednakosti i pravednosti.Članovi Udruge ne smiju zlouporabiti svoj autoritet i ne smiju dopustiti da osobni interesi i odnosi utječu na etično i pro-fesionalno obavljanje obveza u Udruzi te na odnos prema drugim članovima.

V. Načelo profesionalnostiČlanak 7.

Od članova Udruge očekuje se da odgovorno i savjesno is-punjavaju sve svoje obveze prema Udruzi i korisnicima uslu-ga. U svojemu djelovanju članovi Udruge slijede načela pro-fesionalne izvrsnosti, objektivnosti, razboritosti, pravilnosti, dijaloga, tolerancije i humanosti.Obveza je člana Udruge poštivanje kriterija stručnosti i izvr-snosti te potreba stalnog stručnog usavršavanja. Svi članovi Udruge trebaju održavati, poticati i razvijati suradnju u profe-sionalnim odnosima te se kloniti negativne procjene stručno-sti kolega i javnog iznošenja takvih procjena.

VI. Načelo međusobnog uvažavanja i tolerancijeČlanak 8.

Članovi Udruge poštuju osobnost kolega i drugih suradnika bez obzira na rasu, vjeru, etničko podrijetlo, socijalni ili brač-ni status, spol i spolnu orijentaciju, invalidnost, zdravstveni status, fizički izgled, dob, radno iskustvo i političku opredi-jeljenost.Član Udruge sudjeluje u raspravama o problemima i nači-nima njihovog rješavanja pri čemu će pokazati spremnost te saslušati druge i posebnu spremnost da s uvažavanjem sasluša tuđe argumente kada se oni ne slažu s njegovim mišljenjem.

VII. Sukob interesaČlanak 9.

U slučaju sukoba između osobnih, odnosno poslovnih inte-resa članova Udruge i interesa Udruge, isti će se riješiti na transparentan način sukladno interesima Udruge.

VIII. Povezanost i transparentnostČlanak 10.

Članovi Udruge neće u privatne svrhe koristiti informacije do

kojih dolaze članstvom u Udruzi, kada je priroda informacija takva da zahtijeva postupanje s posebnom povjerljivošću ili kad je izričito određeno kako takva informacija predstavlja poslovnu tajnu Udruge. To vrijedi i nakon prestanka članstva u Udruzi.Članovi će poštivati odluke donesene na način koji propisuje statut Udruge.Članovi Udruge bit će otvoreni prema javnosti u svezi s od-lukama donesenim u okviru Udruge ili poslovima Udruge, uzimajući u obzir potrebu za očuvanjem povjerljivosti infor-macija.

IX. Povreda dužnosti i ugleda struke ravnateljaČlanak 11.

Nepridržavanje Etičkog kodeksa Udruge hrvatskih srednjoš-kolskih ravnatelja povlači pokretanje postupka protiv tog čla-na za povredu dužnosti i ugleda ravnatelja srednjoškolske ustanove.Korisnici usluga i članovi udruge se pisanim putem mogu obratiti predsjedniku/ci Udruge i ukazati na ponašanje člana Udruge koje je protivno odredbama ovoga Etičkog kodek-sa.Pritužbe razmatra Etičko povjerenstvo Udruge.Prije davanja odgovora, predsjednik/ca Udruge zatražit će pisano očitovanje ravnatelja protiv kojega je upućena prituž-ba.Posljedicu povrede Etičkog kodeksa od strane člana može biti brisanje iz članstva Udruge.

X. Upoznavanje i javnost Etičkog kodeksaČlanak 12.

Etički kodeks je javan i nalazi se na mrežnoj stranci Udruge.Svi članovi Udruge kao i ravnatelji koji se primaju u Udrugu moraju biti upoznati i prihvatiti odredbe ovoga Etičkog ko-deksa.

XI. Stupanje na snaguČlanak 13.

Ovaj Etički kodeks stupa na snagu danom donošenja.

Predsjednica UdrugeSuzana Hitrec, prof.

Na temelju članka 21. statuta Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, na sjednici skupštine UHsR-a 11. ožujka 2010., donosi

ETIČKI KODEKs UDRUGE HRVATsKIH sREDNjOŠKOLsKIH RAVNATELjA

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 5aktualno

U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje u u Vinkovicima je 3. oæujka

2010. godine odræan struËni skup s temom “Uloga odgojno-obra-zovnih ustanova u prevenciji ovis-nosti“. Skup je organiziran za voditelje školskih preventivnih programa Vukovarsko-srijemske županije.

Na skupu u velikoj æupanijskoj vijeÊnici u Vinkovcima sudjelova-lo je više od 100 voditelja školskih preventivnih programa s područ-ja Vukovarsko-srijemske župani-je. Stručni skup organiziran je u suradnji Povjerenstva za suzbija-nje zlouporabe opojnih droga Vukovarsko-srijemske županije, Gimnazije Matije Antuna Reljkovića iz Vinkovaca, Agencije za odgoj i obrazovanje i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Programe prevencije ovisnosti i primjene načela učinkovitih pro-grama prevencije ovisnosti u ško-lama i lokalnim zajednicama predstavile su doc. dr. sc. Valentina Kranželić i doc. dr. sc. Martina Ferić Šlehan s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.

Prevencijska istraæivanja otkri-vaju uzroËno-posljediËne veze i riziËne Ëimbenike koji dovode do pojave ovisnosti. Meutim ako se preventivni programi usmjere samo na jedan problem, ma koli-ko je svaka prevencija sama po sebi vrijedna, oni Êe imati ogra-niËen uËinak. Stoga su potrebni sveobuhvatni programi prevenci-je, Ëije je djelovanje usmjereno na razliËita okruæenja i na razliËita podruËja æivota pojedinca, obja-

snila je prof. KranæeliÊ. Sveobuhvatni programi prevenci-je polaze od naËela da budu isto-dobno usmjereni na mentalno, emocionalno, socijalno i fiziËko zdravlje osobe kojoj je program namijenjen te da se temelje na razvojno prikladnim i postupnim uputama i voenju. Programi jaËanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocio-nalne i ponaπajne vjeπtine i vrijed-nosti. Uëinkovito pouËavanje zahtijeva korištenje metoda koji-ma se osigurava aktivno sudjelo-vanje korisnika, naglašava pozi-tivno ponašanje i drukčiju per-spektivu komunikacije sudionika, a u programu sudjeluju svi oni koji stvaraju okruæenje uËenja, dakle vršnjaci, roditelji, škola te ostali članovi zajednice.

Preventivni programi trebali bi jaËati zaπtitne Ëimbenike i smanji-vati riziËne Ëimbenike, istaknula je prof. KranæeliÊ. Rana interven-cija koja cilja na riziËne Ëimbenike Ëesto ima veÊi utjecaj nego kasni-ja intervencija koja cilja na to da se mijenja æivotni put djeteta kako bi se odmaknulood problema i usmjerilo prema pozitivnom ponaπanju. Preventivni programi trebali bi obuhvatiti sve oblike zoporabe droga, ukljuËujuÊi pre-rano koriπtenje “legalnih“ droga, koriπtenje ilegalnih droga kao i zloporabu lijekova i drugih legal-nih sredstava, dok bi preventivni programi usmjereni na obitelj tre-bali jaËati obiteljsku povezanost, odnose unutar obitelji kao i rodi-teljske vjeπtine koje se odnose na pravilne stavove o koriπtenju droga, jer iskustva pokazuju da je roditeljski nadzor najvaæniji

zaπtitni Ëimbenik u obitelji glede zloporabe droga.

Doc. dr. Martina FeriÊ ©lehan predstavila je projekt prevencije koriπtenja duhana, alkohola i droga kod djece i mladih koji je izradila Mentor Foundation International iz Velike Britanije i u koji su ukljuËene Litva, Rusija, Kirgistan, Rumunjska i Hrvatska. Program je utemeljen na uËenju æivotnih vjeπtina i konceptu soci-jalnih utjecaja, Ëime se, tvrde nje-govi autori, opÊenito promiËe pozitivno i zdravo ponaπanje te utjeËe na prevenciju koriπtenja sredstava ovisnosti. Rezultati eva-luacije pokazali su da Êe jedna osoba biti spaπena na svakih 40 osoba koje su nedavno poËele puπiti, odnosno 35 osoba koje svakodnevno puπe. Kad je rijeË o alkoholu taj Êe odnos biti jedan prema 35 onih koji su se nedavno poËeli opijati, dok je malo teæa situacija s onima koji se veÊ dulje vrijeme opijaju svakodnevno - jedna spaπena osoba na njih 82. Kad je pak rijeË o drogama, ovim programom prevencije spasit Êe se jedna osoba na 60 onih koji su nedavno poËeli uzimati kanabis, odnosno jedna osoba na 98 onih koji uzimaju druge ilegalne droge. Jednom rijeËju, nakon godinu dana provedbe programa, potvr-dila se odræivost rezultata, s time πto se pokazalo da je, primjerice, uËinak na koriπtenje duhana osla-bio, dok je uËinak na koriπtenje alkohola i drugih sredstava ovi-snosti jak koz neko vrijeme. U Hrvatskoj se program eksperi-mentalno provodi u 13 osnovnih πkola i obuhvaÊa 1620 uËenika u dobi od 12 do 14 godina. (RI)

Global Supplementary Grants Program nudi stipendije u iznosu do 37.000 kuna godišnje

Institut za razvoj obrazovanja raspisao je natječaj za djelomič-ne stipendije Global Supplemen-

tary Grants Program, program koji financira Open Society Institute iz New Yorka. Global Supplementary Grants Program nudi financijsku potporu za studente upisane na po-slijediplomski (doktorski) studij s područja humanističkih i društvenih znanosti na sveučilištima u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji, Aziji i Bliskom/Srednjem istoku. Za stu-dente iz Hrvatske dodjeljuje se oko

osam stipendija godišnje. Rokovi za prijavu su 2. travnja 2010. i 8. lip-nja 2010. (ovisno o mjestu studija), a tekst natječaja i sve informacije o programu dostupne su na stranica-ma internetskog portala o stipendi-jama www.stipendije.info

Stipendije Global Supplemen-tary Grants Program dodjeljuju se za akademsku godinu 2010.-2011. Budući da se programom dodjeljuju djelomične stipendije u jednokratnom iznosu od 500 do 7000 američkih dolara (od 2.600 do 37.000 kuna), kandidati moraju priložiti dokaz da imaju osigurana sredstva i iz drugih izvora. Stipendi-ja pokriva samo jednu od sljedećih kategorija troškova: školarinu; stanovanje i prehranu; putne i ostale troškove.

Od 2001. godine sveukupno 66 studenata iz Hrvatske primilo je ovu stipendiju, a boravili su na prestižnim sveučilištima poput Cambridge University (Velika Bri-tanija), Universität Wien (Austrija), University of Toronto (Kanada), Katholieke Universiteit Leuven (Belgija) i European University In-stitute (Italija).

Tekst natječaja i prijavni obrazac dostupni su na stranicama inter-netskog portala o stipendijama www.stipendije.info, a dodatne in-formacije o natječaju i procesu pri-jave mogu se dobiti u Institutu za razvoj obrazovanja, Preradovićeva 33/I, 10000 Zagreb (telefon: 01/4817-195; e-mail: iro@iro.hr; web: www.iro.hr).

StruËni skup Agencije za odgoj i obrazovanje

PreVeNCIja oVISNoStI

©to mogu uËiniti πkole?

razini na temelju čega svi koji prelaze tu kvotu ulaze u kata-log odobrenih udžbenika za iduću školsku godinu. Rok je prvotno bio 15. ožujka, ali je prolongiran za pet dana jer je u popisu ukupno 3247 naslo-va. Kad se utvrdi koji su naslovi prešli definirani prag zastupljenosti, to još nije garancija da će ih se koristiti iduće školske godine. Naime, do kraja ožujka će ministar-stvo donijeti pravilnik o obve-znim udžbenicima i dopun-skim nastavnim sredstvima, pa će dio udžbenika otpasti zbog premale zastupljenosti, a dio zbog primjene rečenog pravilnika. Nakon toga će ministar objaviti javni poziv nakladnicima da za svoje udž-benike zatraže mjesto u kata-logu odobrenih udžbenika i da istaknu njihovu konačnu cijenu koja ne može biti veća od prošlogodišnje cijene uma-njene za deset posto. Tek nakon toga će učitelji odabi-rati udžbenike po kojima će raditi iduće školske godine i to jedan udžbenik u svim paralelkama istoga razreda u svojoj školi.

Odluka o izboru prosljeđuje se na vijeće roditelja koje daje svoje mišljenje, ali to mišlje-nje prema novom zakonu o udžbenicima za učitelje nije obvezujuće. Ovo je prijelazna godina za udžbenike pa je zato omogućeno da svi naslo-vi iz prošle godine budu u igri i da se uključe i novi naslovi, no već 2011. godine bit će donesen novi udžbenički standard i svi će nakladnici naslove morati tiskati u skla-du s njime, a bit će propisani ne samo tehnički detalji nego će se voditi računa i o tome koliki će biti opseg udžbenika u odnosu na nastavni plan za pojedini predmet. Tako će ove godine nakladnici moći ponuditi i one udžbenike koji su im ostali neprodani od lani, a već 2011. godine ići će se prema novim pravilima″ - naglasio je Janjić.

Viπestruka vrijednost dræavne mature

Govoreći o državnoj maturi, državni tajnik je zahvalio svim ravnateljima na sjajnoj orga-nizaciji provedbe ispita držav-ne mature. Spomenuo je da je zabilježeno nekoliko neuobi-čajenih stvari, ali to nisu nika-kve bizarnosti, jer je nekoliko učenika bilo bolesno pa su polagali ispite kod kuće i takvih će slučajeva sigurno biti i ubuduće, pa će možda netko ispite polagati i u našim veleposlanstvima ukoliko se zatekne u inozemstvu.

″Moramo i javnosti i viso-kom obrazovanju jasno poka-zati da su ovi ispiti koje pro-vodimo pouzdani, objektivni i valjani i da nije bilo nikakvih nepravilnosti, jer želimo doi-sta imati upise na visoko obrazovanje temeljene na rezultatima državne mature. Neke stvari treba doraditi, jer nikad nije rečeno da su rješe-nja vječna, a to se odnosi na korektno plaćanje profesora koji sudjeluju na bilo koji način u državnoj maturi - kao ispitni koordinatori, dežurni nastavnici ili ocjenjivači. Taj je posao težak, zahtjevan i odgovoran i zato ga valja pošteno platiti″ - rekao je Janjić.

Zahvalio je Udruzi na anga-žiranju nekolicine ravnatelja u pripremi pravilnika o ocje-

njivanju kako bi ga se moglo zgotoviti i pustiti u javnu raspravu te ga donijeti tije-kom ljeta i s njime krenuti u primjenu s početkom iduće školske godine. I brojni drugi pravilnici trebali bi biti pri-premljeni do istoga roka i na mnogima se trenutačno radi, a sve dok se ne donesu novi vrijede stari. Državni tajnik je spomenuo da se trenutno radi i na izmjenama Zakona o osnovnom i srednjem obrazo-vanju. Hoće li to biti izmjene i dopune ili pisanje posve novih zakona još nije definirano, ali je činjenica da postojeći zakon nakon godinu i pol pri-mjene pokazuje brojne manj-kavosti koje svakako valja ispraviti.

Pohvalio je ravnatelje škola koje imaju zdravstvene pro-grame i koji su sudjelovali u izradi novoga nastavnog plana za program ″medicinska sestra opće njege″ koji mora-mo uskladiti sa zahtjevima Europske unije i koji će biti petogodišnji.

″Prve dvije godine su opće-obrazovne, a u ostale tri mora biti 4600 sati struke i kliničke prakse bez općih sadržaja, ali ćemo učiniti sve da, na račun samostalnog rada učenika koji se može izvoditi uz pomoć mentora, pokušamo osmisliti jedan općeobrazovni modul u kojemu bi bio hrvatski, mate-matika, strani jezik i tjelesna i zdravstvena kultura, kako bi učenici bili što spremniji za polaganje državne mature″ - završio je Janjić.

U radu skupa sudjelovali su i Ivan Šutalo, ravnatelj Agencije za strukovno obra-zovanje, Mile Živčić, ravnatelj Agencije za obrazovanje odra-slih, Goran Sirovatka, ravna-telj Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazo-vanja koji su govorili o aktu-alnostima u radu ustanova kojima su na čelu. Plenarno izlaganje o inspekcijskom nadzoru u srednjim školama održao je Krešimir Topić iz Uprave za inspekcijske poslo-ve, o ulozi ravnatelja u predpristupnom razdoblju za punopravno članstvo Hrvat-ske u EU govorila je Milvija Marković, a o modularnom usavršavanju ravnatelja Oleg Đaković, pročelnik riječke podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje, a dr. Dubravka Miljković s Učiteljskog fakul-teta u Zagrebu održala je pre-davanje na temu ″Upravljanje školom - upravljanje sobom″.

U okviru skupa održana je i redovna godišnja skupština Udruge na kojoj su usvojena izvješća o financijskom poslo-vanju za prošlu i program rada i financijski plan za ovu godinu te donesen Etički kodeks Udruge koji prenosi-mo u cijelosti. U neformal-nom dijelu skupa uvedena je novost, a to je kreativna večer na kojoj priliku da se svojim kolegama predstave u nekom drugom svjetlu imaju oni rav-natelji koji se amaterski ili profesionalno bave i nekim drugim aktivnostima izvan svoje matične struke. Tako su se ovoga puta predstavili Ranko Artuković, ravnatelj zadarske Gimnazije Jurja Baraković svojim istraživač-kim radom u području fizike i Senka Dodig, ravnateljica šibenske Hotelijersko-turističke škole izborom sti-hova među kojima je dosta pjesama uglazbljeno.

Marijan Šimeg

Prevencijska istraæivanja otkrivaju uzroËno-posljediËne veze i riziËne Ëimbe-nike koji dovode do pojave ovisnosti, meutim ako se preventivni programi usmjere samo na jedan problem, ma koliko svaka prevencija sama po sebi bila vrijedna, oni Êe imati ograniËen uËinak. Stoga su potrebni sveobuhvatni programi prevencije, Ëije je djelovanje usmjereno na razliËita okruæenja i na razliËita podruËja æivota pojedinca

Natječaj za stipendijeVISoKo obraZoVaNje

Potpora za hrvatske doktorante u inozemstvu

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.6 aktualno

Nakon nedavne projekcije dva višestruko nagrađi-vana kratka dokumen-

tarna filma Udruge ZAG Sretno dijete i Luka, koju su upriličili u suradnji s udrugom Idem u za-grebačkom kinu Tuškanac, male filmaše odlučili smo posjetiti u njihovoj matičnoj školi, OŠ Ma-rije Jurić Zagorke u zagrebačkoj Dubravi.

Naime, prije osam godina u toj je školi s radom započela medijska družina Zaigrani Ak-tivni Gromoglasni - ZAG, koja okuplja zaljubljenike u film i ra-dio od petog do osmog razreda. Voditeljice družine - Ana Brčić Bauer, Nataša Jakob i Melita Horvatek Forjan - s darovitim učenicima, ali i svima ostalima zainteresiranima za medij filma i radija tijekom proteklih su go-dina snimile dvadesetak filmova i tri radijske emisije. Glavni su likovi svih snimljenih filmova i radijskih emisija učenici OŠ Marije Jurić Zagorke, koji su po nečemu posebni.

Spomenuti filmovi Sretno di-jete i Luka o školovanju učeni-ka s posebnim potrebama dio su projekta ZG lumeni - djeca s posebnim potrebama, u koji su se uključile i Školska druga/dru-žina ZAG i Udruga IDEM, koja se inače bavi problematikom školovanja djece s teškoćama, odnosno edukacijom asistenata u nastavi.

Prirodnije nam je snimati dokumetarce!

Učiteljice, voditeljice druži-ne u rujnu 2007. osnovale su Udrugu ZAG, koja organizira edukativne radionice i seminare za djecu s posebnim potreba-ma i darovite učenike te njiho-ve roditelje. Udruga ZAG kroz projekte Zagorkini lumeni, Sva lica različitosti i Sretna djece educira i medijski opismenjava učenike, njihove roditelje i osta-le korisnike.

Sve su tri voditeljice profe-sorice hrvatskoga jezika u OŠ Marije Jurić Zagorke, koje su se dodatno stručno usavršavale na školama medijske kulture u or-ganizaciji Hrvatskoga filmskog saveza i Ministarstva znanosti i obrazovanja te na medijskim seminarima Agencije za odgoj i obrazovanje.

- Udrugu smo osnovali prven-stveno zbog lakšeg financiranja, kako bi se lakše mogli javljati na razne natječaje. Primjerice, na natječaj Gradskog ureda za kulturu, na koji se ne bismo mo-gli prijaviti da smo puka školska družina, otkrila nam je Melita Horvatek Forjan. - Podijelili smo Udrugu ZAG na dvije sek-cije, da pokrivamo obje smje-ne, i dok se mi bavimo filmom, medijska družina bavi se foto-

grafijom i obradom fotografija, dizajnom te nam oni redovito rade naslovnice naših filmskih ostvarenja.

Saznajemo da u školi OŠ Marije Jurić Zagorke ima zai-

sta mnogo učenika koji su do-bar materijal za dokumentarne filmove, darovitih i svestranih učenika, poput Lamije i Emine Džanić, o kojima je snimljen najnoviji film Srce puno tajni,

a koji će biti premijerno prika-zan u svibnju na Večeri odlika-ša. Kroz suradnju s Udrugom IDEM rade filmove i o djeci s teškoćama, odnosno učenicima s posebnim potrebama.

- Prirodnije nam je i možda lakše snimati dokumentarne fil-move, jer je ipak riječ o auten-tičnijem zapisu, nego kada bi učenici trebali nešto glumiti, što bi u principu rezultiralo gluma-tanjem.

Kroz dokumentarce i školu mogu predstaviti na specifičan način, smatra Horvatek Forjan.

Ponos cijele škole Najuspješnije dokumentarno

ostvarenje u povijesti Družine ZAG je film Hafiz iz 2007. go-dine, o sada već bivšem učeniku ove škole Amaru Mujkanoviću, koji je jedini hrvatski hafiz, od-

nosno zna cijeli Kur’an napamet, a rođen je u Hrvatskoj i ovdje se školuje. Taj je film dobio prvu nagradu stručnoga žirija i publi-ke na Reviji dječjeg stvaralaštva u Čakovcu, potom prvu nagradu na malom DOKUartu te još pet drugih nagrada. Često nagrađi-vani film je i Pero o učeniku s poremećajem hiperaktivnosti, te Sretno dijete o učeniku Filipu, kao i lanjski Klonovi, film o jed-nojajčanim blizancima iz klupa OŠ Marije Jurić Zagorke.

Mihaela Zajec, učenica 7. b razreda, rekla nam je da prije ulaska u Družinu ZAG nije zna-la ništa o kamerama i procesu nastajanja filma, no priznaje da je puno naučila te da će joj ovo iskustvo biti korisno i u daljnem životu i obrazovanju. Govori da je film sada fascinira, pa bi se voljela time baviti i profesi-onalno. Anamarija Sočić iz 7. d objašnjava da zajedno bira-ju teme, potom rade sinopsis, pišu knjigu snimanja, nakon čega raspodjeluju snimateljske i novinarske zadatke. Učenice snimaju same, dok profesorica samo nadgleda, i onda zajedno montiraju.

Franka Hunjet iz 7. d ističe da su joj roditelji velika podrška i zadovoljni su što se bavi nečim ovako kreativnim, jer znaju da ovdje može naučiti puno stvari o filmu i sedmoj umjetnosti, koje drugoj djeci u redovitom škol-skom programu i nisu dostupne. Govori da su druga djeca pone-kad i ljubomorna zato što i ona nisu u družini. Ivana Blažević iz 7. b također je sretna kada uspiju pronaći neku zanimljivu temu, iako ne bi voljela da se o njoj snimi film. Skromno kaže da u školi ima mnogo talentira-nije, posebnije djece, pa bi bo-lje bilo snimiti dokumentarac o njima.

Njihova voditeljica Melita Horvatek Forjan objašnjava nam kako nemaju problema s opušta-njem sugovornika, jer se djeca o kojima se snima film i članovi Udruge ZAG međusobno pozna-ju, pohađaju istu školu, pa nema zida koji bi se stvorio kada bi dokumentarac snimali njima ne-poznati ljudi. Ističe i da ih ško-la potpuno podupire u njihovu radu, a budući da su članice Dru-žine ZAG uglavnom vrlo dobre i odlične učenice koje redovito is-punjavaju svoje nastavne obveze učitelji ih bez problema puštaju s nastave kada to snimanje nekog filma zatreba.

Sva ta međusobna bliskost, entuzijazam voditeljske trojke i kreativnosti mladih filmaši-ca uvijek rezutira i osebujnim filmskim ostvarenjima, pa smo sigurni da ćemo za filmove i na-grade školske Udruge ZAG če-sto slušati i u budućnosti.

Branko NAĐ

Filmska družina ZAG,Zagrebo© marIje jUrI∆ ZaGorKe

Dokumentarci o posebnoj djeci

Film o školskim jednojajčanim blizancima

Najnagrađivaniji film o učeniku Amaru Mujkanoviću koji zna Kur’an napamet

Najaktivnije filmašice s voditeljicom Melitom Horvatek Forjan

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 7odgojno-obrazovna praksa

Uloga psihologa u predškolskom odgoju svakako spada u važnije sastavnice u razvoju djeteta. Danas

većina vrtića ima psihologa, ali je to još uvijek premali broj u odnosu na broj djece. Kako se ističe u programskim smjernicama Sekcije za predškolsku psi-hologiju Hrvatskoga psihološkog društva, koja je osnovana sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, stručni suradnici psiholozi zaposleni su sa zadatkom osig-uravanja odgovarajućeg, sigurnog, stabil-nog i poticajnog okruženja, u kojem će svako dijete, zadržavajući osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati.

suradnja u vrtiću Ksenija Ranogajec Benaković, psi-

hologinja u Dječjem vrtiću Mali princ i proËelnica sekcije predπkolskih psiholo-ga, ističe da su osnovni ciljevi njihova djelovanja u predškolskom odgoju i obra-zovanju pružanje stručne pomoći i podrš-ke adekvatnom zadovoljavanju djeteto-vih potreba.

- Psiholog pruža pomoć djeci, odgajate-ljima i roditeljima da što kvalitetnije razviju svoje psihofizičke i stručne poten-cijale te održe psihološko zdravlje. Iz toga proizlazi da su temeljne funkcije predškolskog psihologa prevencija i rana intervencija - navodi Benaković te dodaje da se u sklopu tih funkcija najveći dio rada psihologa kao preventivca u predš-kolskoj ustanovi odnosi se na utvrđiva-nje razvojnog statusa djeteta, a to znači procjena je li djetetov razvoj u skladu s njegovom dobi.

- Redovito praćenje psihofizičkog razvoja svakog djeteta pomaže cijelom stručnom timu i odgajateljima da što bolje prilagode uvjete, način rada i sadr-žaje potrebama svakog djeteta u odgoj-

noj skupini. Psiholog će tijekom godine pratiti kako se djeca prilagođavaju vrti-ću, kako zadovoljavaju svoje biološke i psihološke potrebe, razvijaju li samopo-štovanje i samosvijest te poštuju li se njihova prava. Kroz opažanje djeteta u vrtiću, razgovor s roditeljima i odgajate-ljima te kroz primjenu psihodijagnostič-kih sredstava i tehnika identificirat će djecu koja imaju posebne potrebe ili teš-koće u razvoju -navodi profesorica Benaković.

Bitan je zadatak psihologa kao preven-tivca u dječjem vrtiću, u suradnji s osta-lim stručnjacima - pedagogom, logope-dom, defektologom, zdravstvenim vodi-teljem - sudjelovanje u organizaciji i pro-vođenju trajnog i stalnog usavršavanja odgajatelja, s ciljem njihova profesional-nog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta. Jednako se važan segment rada predš-

kolskog psihologa u funkciji preventive odnosi na suradnju s roditeljima, s ciljem edukacije, odnosno pružanja podrške roditeljstvu kroz individualne i grupne savjetodavne razgovore i radionice.

Razgovori i konzultacije - Kada se utvrdi da neko dijete ima

posebne potrebe ili teškoće u razvoju, psiholog će voditi savjetodavne razgovo-re i konzultacije s roditeljima, odgojitelji-ma i stručnim timom vrtića kako bi se za to dijete izradio individualni plan rada, uskladilo obiteljsko i vrtićko djelovanje na njegov razvoj i napredak te se, ako je potrebno, dijete uputilo na specijalistički pregled, dijagnostiku i tretman u nadlež-nu ustanovu. S nekom će se djecom radi-ti individualno na poticanju socio-emoci-onalnog i spoznajnog razvoja - ističe Ksenija Ranogajec Benaković.

U sklopu vrtića psiholog često sudjelu-je u radu savjetovališta za roditelje, u provedbi nacionalnih programa i progra-ma prevencije namijenjenih sustavu odgoja i obrazovanja, izradi projekata, malih akcijskih istraživanja s aspekta psihološke problematike, s ciljem unapr-jeđenja odgojno-obrazovnog rada.

- U radu s predškolskim djetetom važno je uzeti u obzir da njegov rast i razvoj, ponašanje, emocionalno stanje, osim o naslijeđenim karakteristikama, uvelike ovisi o utjecaju okoline, prvenstveno

roditeljske i vrtićke sredine. Kada se radi o socio-emocionalnim teškoćama, pore-mećajima u ponašanju, poremećajima raspoloženja i slično, zbog djetetovih spoznajnih i govornih mogućnosti, poseb-no do četvrte ili pete godine, često su ograničene mogućnosti psihološkog tre-tmana samog djeteta. Zato se intervenci-ja temelji na savjetovanju roditelja i odgojitelja djeteta. Suradnja s odgajate-ljima i roditeljima zauzima od 20 do 30 posto satnice vrtićkog psihologa.

Važan je zadatak psihologa kao preven-tivca u dječjem vrtiću sudjelovanje u organizaciji i provođenju kontinuiranog usavršavanja odgajatelja, s ciljem potica-nja njihova profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih pro-fesionalnih kapaciteta. Zbog toga psiho-log pruža pomoć odgajateljima u planira-nju odgojno-obrazovnog rada i imple-mentaciji novih pedagoških i psiholoških spoznaja, procjenjuje određene aspekte rada odgojitelja: zadovoljavanje potreba djece, provedbu planiranih zadaća odgoj-no-obrazovnog rada, poštivanja prava djece, preporuča stručnu literaturu za individualno stručno usavršavanje odgo-jitelja, pruža pomoć u širenju znanja i mijenjanju stavova u smjeru suvremenih

spoznaja, organizira i priprema predava-nja i diskusije, organizira i vodi interne stručne aktive odgojitelja.

Malo psihologa na mnogo djece

Ranogajec Benaković navodi da je jedan od problema u radu psihologa u vrtiću velik broj djece o čijem zadovolj-stvu, rastu i razvoju brine.

- U Hrvatskoj je broj djece, koju obu-hvaća svojim radom predškolski psiholog, od 500 do više od 1000. Nadalje, dio psiho-loga, kao i ostalih stručnih suradnika u vrtiću, nema adekvatan prostor za rad s djecom i roditeljima, kao ni potrebnu opremu, psihodijagnostička sredstva i didaktička sredstva za rad. Popis poslova psihologa je opsežan i ponekad je teško odrediti prioritete. Povremeno se borimo s određenim mitovima vezanima uz djelo-vanje i mogućnosti psihologa, kao što su “samo osobe s ozbiljnim poremećajima mentalnog zdravlja posjećuju psihologe“, “razgovor sa psihologom znači da nisam dobar roditelj“ ili “psiholog će mi ponuditi instant-rješenje za problem s mojim djete-tom“. Tada je potrebno educirati roditelje da razgovor sa psihologom znači traženje najboljeg rješenja za njegovo dijete. Nema ništa loše u tome da se ponekad potraži nekoga neutralnog koji će nas saslušati i pomoći nam sagledati situaciju iz druge perspektive - kaže Benaković i dodaje da upućuju roditelje da zajedno sa psiholo-gom postavljaju ciljeve i razvijaju kon-kretne planove za nadilaženje prepreka u razvoju njihova djeteta.

Kreativan posao - Naravno, uvijek je teško roditelju čuti

i prihvatiti da njegovo dijete u određe-nom trenutku svog razvoja ima problem. Svaki roditelj ima pravo na vlastito vrije-me prilagodbe na tu spoznaju te na razu-mijevanje, podršku i pomoć u tom proce-su. Najbolji se rezultati postižu kroz tim-ski rad i suradnju oba roditelja, odgajate-lja i članova stručnog tima vrtića. Rad se temelji na otkrivanju jakih strana djeteta te se polako aktivnosti koje dijete rado provodi i u kojima je samopouzdano pro-širuju na područja u kojima dijete nije tako uspješno, odnosno odstupa od onoga što se očekuje s obzirom na njego-vu dob - kaže Ranogajec Benaković.

Ističe da je posao psihologa u vrtiću vrlo raznolik, kreativan i izazovan.

- Veliko je zadovoljstvo pomagati djeci i odraslima. Ovaj posao uključuje većinu vještina koje se usvajanju tijekom studija, omogućuje rad s odraslima i djecom, savjetovanje i terapiju, edukaciju drugih, istraživalačku djelatnost, pisanje stručnih članaka, letaka, brošura. Međutim, zahti-jeva kontinuirano usavršavanje kako bismo bili u tijeku sa suvremenim spo-znajama iz područja psihologije, strategi-ja poučavanja, komunikologije, terapije...

Profesorica Ranogajec Benaković zaključuje da bi psiholozi trebali inten-zivnije poraditi na informiranju javnosti o svojoj funkciji u sustavu odgoja i obra-zovanja, svojim znanjima i mogućnosti-ma, kako bi razbili predrasude, strah i nelagodu te ohrabrili još više roditelja da im se obrate za savjet ili pomoć.

- Važno je znati da je većina osoba koje posjećuju psihologe zdrava, to su nor-malni ljudi u teškim izazovnim životnim situacijama. Savjetovanje i psihoterapija oblici su osobnog rasta i razvoja za sve osobe. Ako se u vašem životu sve odvija dobro, ipak možete raditi na osobnom rastu i razvoju. Psiholog vam može pomo-ći u prepoznavanju ili usmjeravanju vaših snaga i potencijala.

I. B.

Iskustva Ksenije Ranogajec BenakoviÊ, psihologinje u dječjem vrtiću PreD©KoLSKI oDGoj

Bitan je zadatak psihologa kao preventivca u dječjem vrtiću, u suradnji s ostalim stručnjacima - pedagogom, logopedom, defektologom, zdravstvenim voditeljem - sudjelovanje u or-ganizaciji i provođenju trajnog i stalnog usavršavanja od-gajatelja, s ciljem njihova profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta

Najvažnija je prevencija

Iskustvo iz prošlog stoljećaPočetkom osamdesetih godina zaposleni su prvi psiholozi u predškolskoj ustanovi. Prvi

orijentacijski program rada predškolskog psihologa, koji je pripremila Branka Starc, potvr-đen je na sastanku Aktiva predškolskih psihologa 1983. godine. Do 1986., u pedesetak hrvatskih dječjih vrtića zaposleni su stručni suradnici psiholozi.

S ciljem sustavnoga daljnjeg educiranja i razmjene iskustava 27. lipnja 1986. godine osno-vana je Sekcija predškolskih psihologa, a danas ima više od 70 članova iz cijele Hrvatske. Trenutačno predškolski psiholozi Grada Zagreba i Zagrebačke županije rade s prosječno 689 djece, smještene u prosječno 29 odgojnih skupina. Situacija je u drugim županijama mnogo lošija. Broj djece po stručnom suradniku psihologu penje se do 1500, a broj odgoj-nih skupina često je više od 50. Normativi (prvenstveno broj djece po jednom psihologu) rada psihologa u predškolskim ustanovama nisu mijenjani čak 23 godine, iako su prijedlozi novih normativa napravljeni.

Problematični Roko Mali Roko je hiperaktivno dijete i često iz vrtića dolazi s ranama natijelu ili prijekorima da

je napravio nered ili da je, primjerice, nekoga ozlijedio. Mama Vanja teško se nosi s time, ali vjeruje da će sve ispasti kako treba.

- Olakšanje mi je što u vrtiću radi sjajna psihologinja koja mi puno pomaže. Kada dođem po Roka često razgovaram s njom i uvijek mi da neki utješan savjet, a moj Roko sluša i svjestan je da se radi o njemu, ali samo dok traje razgovor. I kod kuće mnogo razgovaramo s njim, vrlo je razuman, ali sutradan je sve opet po starom. Neki misle da smo ga razmazili, ali što da mu radim? Ne mogu ga tući. Volim ga jer je moje dijete, razgovaram s njim, ali puno ne pomaže. Ipak, uporni smo i nadamo se da će se Roko polako prilagoditi i da neće praviti probleme - na kraju je optimistična mama Vanja.

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno8 aktualno

Obnova osječkih osnovnih škola

OSIJEK - Osječke osnovne škole konačno su dočekale da se uloži i u njih. Tako će 17 osnovnih škola s područja toga grada biti sanirano u idućem razdoblju, za što će biti izdvojeno 10,6 milijuna kuna. Kako bi financirao taj projekt, Grad će podići kretit kod Zagrebačke banke. Kako je kazao osječki gradonačelnik Krešimir Buba-lo, za osječke škole godinama nitko nije mario te su se sredstva koristila za druge manje važne projekte. Dodao je da će se ta sredstva iskoristiti za poboljšanje standarda školovanja djece u osnovnim školama. Najviše novca bit će izdvojeno za obnovu OŠ Josipo-vac, i to 1,2 milijuna kuna, a 950 tisuća za obnovu OŠ Tina Ujevića. Uz obnovu škola, Grad će financirati i obnovu dječjih igrališta u Osijeku, od kojih su neka i u sklopu škola.

Uručene stipendije učenicima i studentima invalidima

ZAGREB - Grad Zagreb dodijelio je stipendije os-amnaestoro učenika i studenata s invaliditetom. Iznos učeničke stipendije je 1245 kuna mjesečno, a stu-dentske 1867 kuna. Tako će tijekom ove školske godine stipendije primati ukupno 22 učenika i 17 studenata s invaliditetom. Uručujući stipendije, gradonačelnik Milan Bandić kazao je da će iduće godine broj dodijeljenih stipendija biti i veći. Poručio je studentima da su oni mlada snaga i uzdanica kojoj će sve što bude uloženo u znanje biti i vraćeno. U ime studenata zahvalila je Iris Gregurek, koja je rekla da učenicima i studentima s invaliditetom stipendije mnogo znače, budući da je školovanje samo po sebi skupo, a kod studenata in-valida ono je još skuplje, jer studenti invalidi imaju do-datne izdatke. Ovo je treće godina zaredom da Grad Zagreb dodjeljuje stipendije učenicima i studentima s invaliditetom.

splitu nužna poliklinika za zaštitu djece

SPLIT - Zanemarivanje u odgoju, emocionalno, seksu-alno i psihičko zlostavljanje, nasilje u školama te traume kod razvoda roditelja problemi su na koje je upozorila pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić na okruglom stolu Splitu nužna poliklinika za zaštitu djece. Kazala je kako se ni Grad Split ni Splitsko-dalmatinska županija još nisu odazvali na pozive za osnivanje ovakve poliklinike. Mila Jelavić istaknula je da iznenađuje izostanak brige prema onima koji se bave tim problemima, a osobito prema samoj djeci.

- Deficit osposobljenoga kadra kakav je djeci na-jpotrebniji zapravo je poziv na profesionalnu i mor-alnu odgovornost svih nas u zajednici koji smo dužni osigurati im najviše standarde za rad kako bismo mogli pružiti djeci najkvalitetniju uslugu - kazala je Jelavić.

Na kraju je zaključeno da je Splitsko-dalmatinskoj županiji i susjednim županijama nužno potrebna insti-tucija koja će pružati sve vrste dijagnosticiranja, terapi-je i provođenja preventivnih programa.

Razlikovni studij politehnike

RIJEKA - Do kraja ožujka bit će raspisan natječaj za prvu generaciju razlikovnog studija politehnike na Filo-zofskom fakultetu u Rijeci. Taj će studij moći pohađati 30 kandidata s višom stučnom spremom tehničkog usmjerenja. Kandidatima će biti omogućen ulazak u Bolonjski sustav, budući da će nakon završetka razlik-ovnog programa moći upisati diplomski studij. Sam će se program provoditi u okviru novoosnovanog Centra za obrazovanje nastavnika. Najavljuje se također da to neće biti posljednja generacija polaznika, jer se radi o deficitarnom kadru. U svrhu što kvalitetnijeg obra-zovanja Filozofski fakultet sklopio je i niz ugovora o suradnji s visokoškolskim ustanovama, ali i gospodar-skim subjektima, što će omogućiti obrazovanje stude-nata u radnom okruženju.

I. B.

UKRATKOAGENcIjA ZA ODGOj I OBRAZOVANjE

stručni skupovi u ožujkuPredškolski odgoj

19. ožujka – stručni skup ″Ra-zvijanje profesionalnih kompe-tencija odgojitelja u suvremenom dječjem vrtiću-proces adaptacije u radu s djecom jasličke dobi″ (1. modul) za odgojitelje predš-kolskih ustanova s područja Du-brovačko-neretvanske županije održat će se u Dubrovniku (Dječ-ji vrtić Dubrovnik, Ive Vojnovića 34) s početkom u 11 sati. Pre-davači: dr. Silvana Krnić, Nikica Kličan, Deša Tarana.

23. ožujka – stručni skup ″Razvijanje profesionalnih kom-petencija odgojitelja u suvre-menom dječjem vrtiću - Identifi-kacija i rad s darovitom djecom u dječjem vrtiću″ (2. modul) za odgojitelje predškolskih ustano-va s područja Zadarske županije održat će se u Zadru (Sveučili-šte u Zadru, Franje Tuđmana 24 i Dječjem vrtiću Sunce, Veslačka 1) s početkom u 11 sati. Preda-vači: Mirjana Bakotić, Igor Lon-go, Helena Mirić, Ranka Mustić, Nives Urlić.

24. ožujka – stručni skup ″Inkluzija djece s teškoćama u razvoju u redovite programe dječjeg vrtića i uloga stručnih suradnika″ za stručne suradni-ke svih profila u dječjim vrtićima Zagrebačke, Krapinsko-zagor-ske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Sisač-ko-moslavačke, Varaždinske i Međimurske županije održat će se u Zagrebu (Centar za auti-zam, Nad lipom 13) s početkom u 10 sati. Predavači: Ž. Klopo-tan, L. Gulić, S. Strukan Tocigl, Lj. Salamun Matijašić, I. Jegjud, I. Sladić, S. Vranić.

25. ožujka - stručni skup ″Ra-zvijanje profesionalnih kom-petencija stručnih suradnika u suvremenom dječjem vrtiću″ za stručne suradnike u dječjim vr-tićima na području Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke županije, Bjelovarsko-bilogorske, Kopriv-ničko-križevačke, Međimurske i Varaždinske županije održat će se u Zagrebu (Dječji vrtić Grigor Vitez, Ratarska 5) s početkom u 9 sati. Predavači: Ruža Babić, Petra Karković, Mirjana Sekol i suradnici, Marija Ivušić, dr. sc. A. Miljak i mr. sc. Andreja Silić.

30. ožujka – stručni skup ″Ra-zvoj profesionalnih kompetencija odgojitelja u kontekstu vredno-vanja i evaluacija procesa odgo-ja i obrazovanja u predškolskim ustanovama″ za odgojitelje Vu-kovarsko-srijemske, Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije održat će se u Ivankovu (Dječji vrtić Radosno djetinjstvo, Vatrogasna bb) s početkom u 10 sati. Predavači: Anka Tomac, Darija Salopek-Žiha, Mirjana Ze-tović, Bruneta Kovač.

31. ožujka – stručni skup ″Ra-zvoj profesionalnih kompetenci-ja odgojitelja u kontekstu vred-novanja i evaluacija procesa odgoja i obrazovanja u predškol-skim ustanovama″ za odgojitelje Osječko-baranjske i Virovitičko-podravske županije održat će se u Slatini (Dječji vrtić Zeko, Bana J. Jelačića 31) s početkom u 10 sati. Predavači: Anka Tomac, Darija Salopek-Žiha, Mirjana Ze-tović, Bruneta Kovač.

Razredna nastava17. – 19. ožujka – državni

stručni skup za voditelje Županij-skih stručnih vijeća razredne na-stave svih županija održat će se u Puli (hotel Histria) s početkom u 16 sati. Teme: Kompetencije u područjima materinskoga jezika za kvalitetno izvođenje nastave (Kompetencija čitanja u razred-noj nastavi), Kognitivne i me-takognitivne strategije čitanja, Razvoj socijalnih i emocionalnih kompetencija i vještina - Stilovi i vještine učenja i Implementacija tradicijske kulture u nastavnim programima Glazbene, Likovne te Tjelesne i zdravstvene kulture. Predavači: dr. sc. Karol Visinko, prof., dr. sc. Svjetlana Kolić-Ve-hovec, dr. sc. Dijana Atanasov-Piljek, dr. sc. Anita Rončević, dr. sc. Zlata Tomljenović, Elvira Nimac, Goran Knežević, Nina Knežević, Mišo Bakić, Amalija Juretić, Sanda Đurić i Zinka Ča-brijan.

Informatika29. i 30. ožujka – državni struč-

ni skup za Obrazovanje i usa-vršavanje voditelja županijskih stručnih vijeća, mentora i savjet-nika osnovnih i srednjih škola iz područja informacijsko-komunika-cijskih tehnologija (Inovativnost i kreativnost u poučavanju i upora-bi IKT-a) održat će se u Primošte-nu (hotel Zora). Predavači: Leo Budin, Darko Jureković, Vlatka Paunović, Snježana Seršić.

Vjeronauk20. ožujka – stručni skup ″Kom-

petencijski okvir vjeroučitelja vo-ditelja Županijskih stručnih vijeća namijenjen vjeroučiteljima vodi-teljima ŽSV-a osnovnih i srednjih škola grada Zagreba, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-mo-slavačke, Karlovačke, Koprivnič-ko-križevačke, Bjelovarsko-bilo-gorske, Varaždinske i Međimurske županije održat će se u Zagrebu (XI. gimnazija, Savska cesta 77) s početkom u 9 sati. Predavači: Ivanka Petrović, Sabina Marunčić, i Gordana Barudžija.

Glazbene i plesne škole

20. i 21. ožujka – državni struč-ni skup ″Klasični balet u nastavi suvremenog plesa″ za učitelje i nastavnike klasičnog baleta i su-vremenog plesa u plesnim škola-ma svih županija održat će se u Zagrebu (Osnovna škola Špansko Oranice, Dječji trg 1) s početkom u 10 sati. Predavači: Libby Farr, Andreja Jeličić.

Projekti 22. i 23. ožujka – državni struč-

ni skup ″Integrativni pristup pou-čavanju prirodoslovnih sadržaja″ za učitelje i nastavnike različitih struka, sa završenim početnim modulom obuke za Program GLOBE svih županija održat će se u Ludbregu (OŠ Sveti Đurđ, Cvjetna ulica 4) s početkom u 9 sati. Predavači: dr. sc. Renata Matoničkin-Kepčija, dr. sc. Vladi-

mir Kušan, mr. sc. Janja Milković, mr. sc. Marina Grčić, Sanja Klu-bička, mr. sc. Diana Garašić, Bor-janka Smojver.

Ravnatelji16. ožujka – stručni skup

″Obrazovni menadžment - mo-dul 5: Upravljanje promjenama″, namijenjen ravnateljima predš-kolskih ustanova (ravnatelji struč-no-razvojnih centara i ravnatelji vrtića imenovanih za polaganje stručnih ispita, Grad Zagreb) odr-žat će se u Zagrebu (Dječji vrtić Botinec, Zlatarovog Zlata 67) s početkom u 9 sati. Predavači: dr. sc. Velimir Srića, ravnateljice Marijana Pernar, Suzana Hitrec i Sandra Pokos.

23. i 24. ožujka - stručni skup za ravnatelje osnovnih škola Požeško-slavonske, Brodsko-posavske, Zadarske, Osječko-baranjske, Šibensko-kninske, Vukovarsko-srijemske, Splitsko-dalmatinske, Istarske, Dubro-vačko-neretvanske i Međimurske županije održat će se u Primo-štenu (Hotel Zora) s početkom u 10 sati. Predavači: Mario Ro-gač, Vlade Matas, dr. sc. Stjepan Staničić, prof. dr. sc. Vladimir Gruden, predstavnici MZOŠ-a. 25. i 26. ožujka - stručni skup za ravnatelje osnovnih škola Zagre-bačke, Krapinsko-zagorske, Si-sačko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križe-vačke, Bjelovarsko-bilogorske, Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske i Grada Zagreba održat će se u Primoštenu (Hotel Zora). Pre-davači: Mario Rogač, Vlade Matas, dr. sc. Stjepan Stani-čić, prof. dr. sc. Vladimir Gru-den, predstavnici MZOŠ-a. 29. i 30. ožujka - državni struč-ni skup ″Razvoj komunikacijskih vještina″ namijenjen voditeljima županijskih stručnih vijeća rav-natelja srednjih škola i učenič-kih domova RH održat će se u Zagrebu (hotel Laguna) s počet-kom u 10 sati. Predavači: mr. sc. Maja Uzelac, mr. sc. Oleg Đako-vić, Zoran Pavletić, Silvija Maru-šić, Kim Anić.

Psiholozi 17. i 18. ožujka – državni struč-

ni skup ″Prevencija nasilja u ma-loljetničkim vezama″ (2. modul) namijenjen stručnim suradnicima psiholozima srednjih škola svih županija održat će se u Zagrebu (hotel Laguna) s početkom u 10 sati. Predavači: dr. sc. Marina Aj-duković, dr. sc. Željka Kamenov i dr. sc. Dean Ajduković.

Učenički domovi26. ožujka – stručni skup ″De-

presija i suicidalno ponašanje djece i mladih - Profesionalne i socijalne kompetencije odgojitelja i stručnih suradnika″ za odgaja-telje učeničkih domova Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-nere-tvanske županije održat će se u Dubrovniku (Ženski đački dom Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 27) s početkom u 10 sati. Preda-vači: dr. sc. Elizabeta Radonić, dr. Maja Bajs Janović, mr. sc. Majda Fajdetić.

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 9odgojno-obrazovna praksa

Čemu služe tate?Kadena æivota - Sedma radionica za roditelje u DV “Šareni cvijet” u Splitu (2) roDIteLjI I oDGoj

U različitim kulturama obitelji poprimaju i različite hijerarhijske strukture, pa je logično da uloga oca nije jednoznačna u svim kultura-ma. Općenito, uključivanje očeva u odgoj njihove djece bit će korisno samo ako očevi to doista žele, ako prihvaćaju to kao dio svoje uloge, a ne kao nešto što im je nametnu-to zbog nužnosti ili racional-nosti obiteljske organizacije

Pišu Milijana Kovačevićpsihologinja savjetnica, O© Kman Kocunar, Split, i Zvjezdana Čagaljodgojiteljica savjetnica, DV “Radost”, jedinica “Šareni cvijet”

Kad je riječ o “nesposobnosti“ očeva, glede odgoja djece, broj-na istraživanja pokazuju da su

muškarci prirodno jednako nježni i spremni zadovoljavati dječje potrebe kao i žena. Ono što mnogo muškaraca i žena ne uviđa jest činjenica da je žena “bolji“ roditelj samo zbog toga što je imala više prakse. Jer, apsolutno najvažniji čimbenik u određivanju dubine dugoročnih veza između oca i djeteta jesu prigode za ostvarivanje veze, tvrde stručnjaci. Osobit roditeljs-ki stil očeva ne samo da nadopunjuje majčinske postupke, nego je sam po sebi iznimno važan za optimalan odgoj djece.

Kćeri milije od sinovaAko su očevi ipak “isključeni“ iz

odgoja svoje djece, što učiniti da se situacija popravi? Za početak, očevi bi trebali poraditi na prevladavanju svojih strahova. U tome svakako pomaže bav-ljenje djetetom. Drugim riječima, treba provoditi što više vremena u zajednič-kim aktivnostima s djetetom. To oboma donosi zadovoljstvo, dovodi do pove-ćanja očeva samopouzdanja te do potrebe za daljnjim sudjelovanjem u djetetovu odgoju.

Djetetove karakteristike, prije svega djetetov temperament i spol, također su čimbenik očeva sudjelovanja u odgoju. Individualne razlike u tempera-mentu djece mogu snažno utjecati na njihov odnos s ocem. Taj je odnos reci-pročan, pa djeca svojim ponašanjem uvjetuju na koji će način očevi na njih reagirati.

Odnos oca s muškim i ženskim djete-tom bitno je različit. Općenito, očevi pokazuju veći interes za mušku djecu, ali fizičku bliskost i nježnost (grljenje, uzimanje u naručje, maženje) češće iskazuju prema djevojčicama. U igri, ali i u cjelokupnoj interakciji s djecom, očevi su skloniji razvijanju fizičkih i intelektualnih sposobnosti kod dječa-ka, dok se kod djevojčica koncentrira-ju na razvoj ženstvenosti.

socijalni kontekstProučavanje socijalne potpore

(odnos oca i djeteta s majkom i ostalim članovima obitelji te drugim osobama u djetetovoj okolini) kao čimbenika očeve uključenosti u odgoj pokazuje da najveći utjecaj ima očev odnos s majkom te majčina očekivanja o njego-voj uključenosti u djetetov odgoj. Neka istraživanja pokazuju da majčina zapo-slenost izvan kuće ne utječe na intenzi-tet očeva bavljenja djetetom.

Općenito, uključivanje očeva u odgoj njihove djece bit će korisno samo ako očevi to doista žele, ako prihvaćaju to kao dio svoje uloge, a ne kao nešto što im je nametnuto zbog nužnosti ili raci-onalnosti obiteljske organizacije. Glede utjecaja kulture i zajednice može se reći da se pogledi na očinstvo i očeki-vanja od oca razlikuju kroz vremenska razdoblja i među različitim kulturama. U različitim kulturama obitelji popri-maju i različite hijerarhijske strukture,

pa je logično da uloga oca nije jedno-značna u svim kulturama.

Velik utjecaj ima i položaj muškaraca i žena u određenom društvu. U društvi-ma u kojima se žene još nisu izborile za svoja prava, gdje se poslovi strogo dije-le na muške i ženske, otac ima ulogu autoriteta i donosi odluke o djetetovoj budućnosti, ali ne sudjeluje izravno u njezi djeteta i njegovu odgoju.

Utjecaj tradicijeIstraživanja pokazuju da se nesudje-

lovanje oca u odgoju posebno negativ-no odražava na dječake, budući da majke relativno brzo gube kontrolu u njihovu odgoju i postaju nemoćne. Dječaci odgojeni bez oca imaju niži prag tolerancije na frustracije, više naginju asocijalnom ponašanju, ali i pretjeranoj feminizaciji. Djevojčice koje rastu bez očeva imaju izrazite i dugotrajne teškoće pri uspostavljanju veza s muškarcima.

Na osnovi sve brojnijih istraživanja o značaju očeva sudjelovanja u dječjem odgoju kao i praktičnih (stručnih) isku-stava lako je zaključiti da i mala očeva uključenost veoma povoljno utječe na razvoj djeteta, čak ako ono i ne živi s ocem u zajedničkom kućanstvu!

Debatni klub koji je slijedio za ovu se temu pokazao iznimno konstruktivnim. Jedna je skupina sudionika branila tezu “Odgoj djece je isključivo majčina briga“, a druga skupina tezu “Odgoj djece je zajednička zadaća oca i majke“.

Živa i otvorena diskusija i argumenti-rani istupi doveli su situaciju do usija-nja. Neobično, ali istinito - mnogo više argumenata imala je skupina koja govo-ri o odgoju kao isključivo majčinoj brizi. Očito je da spoznaje o rezultati-ma znanstvenih istraživanja uloge oca o kojima je bilo riječi nisu doprle do naših, i dalje vrlo tradicionalnih, rodi-telja. Ta nas je spoznaja još više uvjeri-la da smo dobro učinile organizirajući ovu radionicu.

A što misle sami očevi? “Raspaljene“ roditelje primirila je

interpretacija crteža njihove djece na temu: “Čemu služe tate?“ i “Želio/æeljela bih da moj tata...“ Napominjemo da se ne radi ni o kakvom anketiranju djece, već o njihovu izražavanju kroz crteže, nakon čega pričaju o onome što su nacrtala, a odgojitelj zapisuje što djeca govore, upravo onako kako govore.

Čude li se to i ovog puta roditelji mudrosti svoje djece?! Nakon što su očevi čuli dječje izjave, prvotni smijeh zamijenio je sasvim ozbiljan izraz lica, na kojem se moglo iščitati pitanje: “Je li to moguće? Zar sam doista takav?“ i glasna izjava: “Hvala vam! Nikada ne bih na ovakav način razmišljao, niti bih imao potrebu mijenjati se kao što imam u ovom trenutku. Vjerujte, ne propu-štam više niti jednu radionicu - tako ste nam dobro ukazali na ono što je očito i nužno da osjećamo zahvalnost umjesto potrebe da se opravdavamo!“ Nije li ovo predivno i poticajno čuti?

Izjave u evaluacijskom dijelu radioni-ce naglašavale su potrebu suradnje, želju da se ona i ostvaruje, naravno, na dobrobit najvećeg blaga na svijetu - naše djece!

(Kraj)

Emancipacija očinstvaU većini zapadnih kultura uloga oca u brizi o djetetu raste, pa se može govoriti

o emancipaciji očinstva. Tome pridonosi: emancipacija žena i njihovo sve češće izbivanje iz kuće, spoznaja o muškoj sposobnosti za jednako uspješnu brigu o djeci kao i pokazatelji da razvoj djeteta u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti obnašanja uloge oca. Naime, očevi, na jedinstveni način, značajno pridonose dječjem socijalnom, emocionalnom i kognitivnom razvoju.

Djeca čiji očevi aktivno sudjeluju u njihovu odgoju postižu bolje rezultate u školi, manje su sklona delikvenciji, manje su izložena raznim oblicima rizičnog ponašanja (drogi, alkoholu, cigaretama). Očeva stalna prisutnost pridonosi da se djeca osje-ćaju sigurno, pa se u tinejdžerskoj dobi djeca takvih očeva rjeđe upuštaju u svijet kriminala te rjeđe stupaju u spolne odnose u ranoj životnoj dobi. Svojom nazočno-šću i kvalitetnim sudjelovanjem u odgoju očevi pospješuju razvoj djetetova mental-nog zdravlja te njegovo intelektualno napredovanje.

Rad u skupinama − Nakon što su očevi čuli dječje izjave, prvotni smijeh zamijenio je sasvim ozbiljan izraz lica, na kojem se moglo iščitati pitanje: “Je li to moguće? Zar sam doista takav?“

Očeva stalna prisutnost pridonosi da se djeca osjećaju sigurno, pa u tinejdžerskoj dobi djeca takvih očeva rjeđe pribjegavaju ekscesnom ponašanju

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno10 odgojno-obrazovna praksa

Piše Mirjana Krpan profesorica biologije i kemije, Ženska opća gimnazija Družbe ses-tara milosrdnica s pravom javnosti, Zagreb

Prehrana je presudan element opstanka ljudi. Njezin utjecaj na zdrav-lje očituje se tijekom

čitavog života pojedinca. Pra-vilna prehrana znači da su sve neophodne hranjive tvari (ugljikohidrati, masti i bjelančevine), pored vitamina, minerala i vode, zastupljene i iskorištene u odgovarajućoj ravnoteži da bi se održalo opti-malno zdravlje. Zdrava preh-rana je neophodna za nor-malan rast i razvitak organa, za mentalni rad, repro-dukciju, otpornost organizma prema infekcijama, sposobnost opo-ravka nakon ozljede...

Zdravi stilovi životaZdrav način življenja stečen u

djetinjstvu i mladosti sezat će i u odraslu dob i pomoći očuva-nju kvalitete života i sprječa-vanju danas najučestalijih bolesti kao što su bolesti srca i krvnih žila, hipertenzija, dija-betes, razne maligne bolesti. U smislu prevencije važno je pri-

hvaćanje zdravih stilova živo-ta, od kojih je među prvima zdrava prehrana. Stoga smo se unutar provođenja zdravstve-

nog odgoja u našoj školi posve-tili baš ovoj temi u sklopu fakultativne, a i redovne nasta-ve, gdje nam sadržaji i vrijeme

Prehrana i zdravljeZDraVStVeNI oDGoj

Učenike osloboditi loših prehrambenih navika

Zdrav način življenja stečen u djetinjstvu i mladosti sezat će i u odraslu dob i pomoći očuvanju kvalitete života i sprječavanju da-nas najučestalijih bolesti kao što su bolesti srca i krvnih žila, hip-ertenzija, dijabetes, razne maligne bolesti

Hrvatski jezik u EU oSobNI PoGLeD

Piše Divna Šušić profesorica mentorica hrvatskoga jezika, OŠ Mejaši, Split

Povod za pisanje ovoga članka sve su češće najave o mogućem neprihvaćanju

hrvatskoga kao službenog jezika Republike Hrvatske u zemljama Europske unije. Neki europski parlamentarci tvrde da hrvatskom jeziku ne treba priznati punopravni status, a argumente za tu tvrdnju pronal-aze u činjenici da se neki narodi (Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci) mogu međusobno bez teškoća sporazumijevati. Zaboravljaju pritom da u toj europskoj zajednici naroda, kao samostalni i punopravni, već funkcioniraju neki jezici čiji se narodi sasvim dobro jezično

razumiju. Ako su praktični i financijski razlozi osnovni kri-teriji prihvaćanja nekoga jezika, onda bi netko mogao doći na neprihvatljivu ideju da službeni jezik EU bude engleski i ni jedan drugi. Takvo površno tumačenje jezika može doći samo od onih koji ne znaju ništa o hrvatskome jeziku kao temelju hrvatske nacionalne opstojnosti, jeziku na kojem je nastala vrijedna (i književna i znanstvena) pisana baština zasnovana na bogatom kulturnom nasljeđu hrvatskoga naroda.

O jeziku i narodu Jezik je temeljna odrednica

identiteta svakoga naroda. Malo ih je u povijesti vodilo tako žestoku bitku za opstanak svoga

jezika kako je to morao činiti hrvatski narod. Od Pešte, Beča, preko Beograda pa sve do Bruxellesa, Hrvati ustrajno nastoje dokazati da je “neotuđi-vo pravo naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom“ kako to stoji u tekstu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Svaki jezik je određen standardnom jezičnom normom (pravopisnom, pravo-govornom, slovničkom, stilistič-kom, leksičkom). Naš jezik ima čvrsto uporište u postojanju svih tih standarda, a upravo je norma bitna razlikovna odrednica među jezicima.

Na putu međunarodnog pri-znanja našega jezika veliki korak naprijed učinila je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Hrvatski zavod za norme zahtje-

vom da se uvede oznaka “hrv“ kao službeni kôd unutar među-narodnog sustava kratica. Pozitivno rješenje toga zahtjeva iz 2008. godine dokaz je prihva-ćanja hrvatskoga jezika u biblio-grafskoj i terminološkoj primje-ni, ali i njegovo priznanje kao bitnoga čimbenika nacionalne i kulturne prepoznatljivosti u europskim okvirima.

Društvo profesora hrvatskoga jezika (DPHJ) nizom aktivnosti također skrbi o dostojanstvu i položaju hrvatskoga jezika. Svrha Društva je promicanje općih i posebnih zadaća i intere-sa hrvatskoga jezika kao nacio-nalnoga i službenoga jezika, struke, nastavnoga predmeta i znanosti. Brojni članovi Društva znaju da su nova jezična znanja i spoznaje također nužan element

borbe za očuvanje jezika. Razvijaju svijest o važnosti zna-nja hrvatskoga jezika kao opće-ga kulturnog dobra te poštova-nje prema jeziku hrvatskoga naroda, njegovoj književnosti i kulturi. Pridonose čistoći jezika, nastoje smanjiti utjecaje stranih jezika; na razini riječi, ali prije svega na tvorbenoj, slovničkoj razini. Uče naše “facebook“ naraštaje upoznavati i primjenji-vati jezične standarde koji su ozbiljno ugroženi pred suvreme-nim oblicima komunikacije.

Stoljeća ustrajne borbe naših predaka za hrvatski jezik sve nas obvezuju na nastavak te borbe. Neka nam dodatni motiv bude i nedavno arheološko otkriće u okolici Dubrovnika s natpisom koji je, pretpostavlja se, stariji i od Baščanske ploče.

Trajno i ustrajno za opstojnost jezika

Meso i slatkiπi manje koliËine i rijetko

Perad i jaja umjereno, svaki drugi dan ili jed nom tjedno

Riba i plodovi mora Ëesto, najmanje dva puta tjedno

VoÊe PovrÊe Æitarice Maslinovo ulje... svako- dnevno

Vrlo je vaæna fiziËka aktivnost i umjereni obroci

JEDNA OD PIRAMIDA ZDRAVE HRANE - MEDITERANSKA

Sir i jogurt umjereno

Koliko glavnih obroka imaš dnevno? jedan dvatri

Koliko često jedeš kuhani ručak?svakodnevnoviše puta tjednoponekad

Doručkuješ li?da neponekad

Imaš li međuobroke između glavnih obroka?da nepovremeno

Što jedeš za međuobrok? sendvičeslatkišenešto drugo ______________ništa

Što jedeš dok si u školi? sendvičeslatkišenešto drugo_______________ništa

Koliko komada voća jedeš dnevno?nekoliko jedan niti jedan

Broj porcija povrća u tvom dnevnom jelovniku iznosi: nekoliko jedna niti jedna

Slatkiši i grickalice u tvojoj su prehrani zastupljeni:svaki dan povremeno nikada

Koliko često jedeš konzerviranu hranu?nekoliko puta tjednojednom tjednovrlo rijetko

Koliko često jedeš “brzu hranu“?svakodnevno ponekadnikada

Koliko mlijeka i mliječnih proizvoda konzumiraš u jednom danu?više od pola litremanje od pola litre uopće ne

Tvoj dnevni unos vode je:manji od litreveći od litre veći od dvije litre

Piješ li kavu?svakodnevnoponekadne pijem kavu

Piješ li alkohol?redovitopovremenone pijem alkohol

Jesi li fizički aktivna?redovito povremeno nikada

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 11odgojno-obrazovna praksa

Automatizacija računskih radnja

Piše Josip Markovacredoviti profesor Učiteljskog fakulte-ta Sveučilišta u Zagrebu u miru

Automatiziranima se opće-nito nazivaju radnje koje se izvode brzo, točno, s

malim sudjelovanjem svijesti te s malim fizičkim i psihičkim napo-rom. Obilježja su im brzina izvo-đenja (očituje se u malom utroš-ku vremena), točnost izvođenja (očituje se u ispravnosti radnje), mala svjesnost izvođenja (svi dijelovi radnje nisu prezentni u svijesti) te mali napor (izvode se lako i bez umora). Zbog tih obi-lježja automatizirane radnje vrlo su korisne, jer omogućuju da se u kratkom vremenu i bez većih napora obavi velik posao. Automatiziranim radnjama posti-žu se dvije svrhe: neposredna, kao što je izračunavanje pojedi-nog zadatka (npr. iz tablice mno-ženja brojeva), i posredna, kao što je učenje pismenog množenja višeznamenkastih brojeva.

Štetni formalizamBudući da se automatizirano

izvođenje radnja temelji na od-vajanju forme (termina i znako-va) od sadržaja i na operiranju terminima i znakovima neovisno o njihovu pojmovnom značenju, vrijednost tih radnja ovisi o mo-gućnosti pridruživanja terminima i znakovima njihova pojmovnog sadržaja. Ne može li se to učiniti, automatizirane radnje pretvaraju se u formalistične čije se znače-nje ne razumije.

I upravo je zato prvi uvjet au-tomatiziranja računskih radnja razumijevanje sadržaja radnje. Tako npr. prije automatiziranja tablice zbrajanja brojeva treba znati pronalaženje kardinalnog broja unije dvaju skupova, uza-stopno pribrajanje broja 1, zna-čenje brojeva u zapisu oblika a + b = c i kad učenik to zna može se pristupiti njezinu automatizira-nju. U protivnom, automatizirat će se radnja čiji se sadržaj ne ra-zumije, a to je štetni formalizam u učeničkom znanju. U matema-tičkom odgajanju i obrazovanju vrijedne su samo one radnje s brojevima čiji smisao i sadržaj učenik razumije.

Metodički zahtjeviDrugi je uvjet automatiziranja

računskih radnja višestruko po-novljeno izvođenje radnje čime se postupno stječu obilježja au-tomatizirane radnje, brzina, toč-nost i lakoća izvođenja s malim sudjelovanjem svijesti. Da bi se spriječilo formalističko operira-nje brojevima i terminima, u ti-jeku ponavljanja povremeno im treba pridruživati njihov pojmov-ni sadržaj. Kada se, primjerice, automatizira tablica množenja povremeno treba zahtijevati da

se objasni značenje brojeva u za-pisu oblika a x b = c, veza između zbrajanja jednakih brojeva i mno-ženja, komutativnost za množe-nje. Na taj način ponavljanje se utemeljuje na razumijevanju, a automatiziranje zaštićuje od for-malističkog izvođenja.

Treći je uvjet automatiziranja računskih radnji pravilan raspo-red ponavljanja u dužem razdo-blju. Vrijeme između ponavljanja ne smije biti predugo, jer nastu-pa zaboravljanje koje poništava učinke prethodnih ponavljanja. Treba paziti i na vremensko tra-janje svakog ponavljanja, imajući na umu da se veći učinci posti-žu svakodnevnim ponavljanjem u trajanju od tri do pet minuta, nego jednokratnim ponavljanjem u trajanju od 30 minuta. To je ra-zlog da ponavljanje radi automa-tiziranja računskih radnja treba provoditi svakodnevno, tri do pet minuta, ali doista svakodnevno.

Automatiziranje osnovnih ra-čunskih radnja valja provoditi u skladu sa sljedećim metodičkim zahtjevima:

a) prije vježbanja i ponavljanja u svrhu automatiziranja, potpuno i ispravno treba shvatiti sadržaj radnje koja se automatizira, ra-zumijevanje je uvjet uspješnosti toga procesa

b) višestrukim vježbanjem i ponavljanjem postupno izgra-đivati obilježja automatiziranih radnji - brzinu, točnost, lakoću te izvođenje s malim sudjelovanjem svijesti

c) tijekom vježbanja i ponav-ljanja znakovima i terminima po-vremeno pridruživati pojmovni sadržaj koji se njima prikazuje (zahtjevom da se objasni njihovo značenje)

d) svakodnevno dosljedno vježbati i ponavljati sve dok se ne postigne potpuna automatizi-ranost računske radnje.

Koje sadržaje automatizirati?

Koje sadržaje iz nastavnog pro-grama treba usvojiti do razine au-tomatizacije? Jer, svi se sadržaji ne mogu, a nije ih ni potrebno, usvojiti do te razine. S obzirom

na strukturu matematičkih sadr-žaja i potrebe budućeg učenja, do razine automatizacije treba usvo-jiti sljedeće sadržaje:

- pisanje i čitanje programom propisanih matematičkih termi-na (riječi) i znakova za pojedine matematičke objekte, operacije, relacije

- tablice zbrajanja i oduzima-nja, tj. svi primjeri zbrajanja i oduzimanja brojeva do 20

- tablice množenja i dijeljenja, tj. svi primjeri množenja jedno-znamenkastih brojeva i svi pri-mjeri dijeljenja dvoznamenka-stog broja jednoznamenkastim brojem bez ostatka do 100

- izvođenje elementarnih geo-metrijskih crteža, služenje geo-metrijskim priborom - ravnalo, trokut, šestar

- zbrajanje i oduzimanje više-kratnika dekadskih jedinica: 60 ± 30, 500 ± 300, 6000 ± 3000, 70 000 ± 30.000

- zbrajanje višeznamenkastog i jednoznamenkastog broja te odu-zimanje jednoznamenkastog bro-ja od dvoznamenkastog broja: 89 ± 9, 346 ± 7, 6785 ± 8, 75 245 ± 6

- množenje broja dekadskom jedinicom: 53 x 10, 78 x 100, 67 x 1000

- množenje višekratnika dekad-skih jedinica i jednoznamenka-stog broja: 50 x 8, 600 x 9, 5000 x 7, 30.000 x 6,

- dijeljenje višekratnika dekad-skih jedinica brojem 10 i brojem 100: 90 : 10, 400 : 10, 7000 : 100.

U prvom razredu treba auto-matizirati tablice zbrajanja i odu-zimanja brojeva do 20, u drugom tablice množenja i dijeljenja bro-jeva do 100, jer je znanje sadrža-ja tih tablica sredstvo za učenje pismenog zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja. Ostali će se sadržaji do te razine usvajati ovisno o tome u kojem se razre-du obrađuju, trećem odnosno če-tvrtom. Drugo polugodište pravo je vrijeme da se do kraja školske godine usvoje automatizirane ra-čunske radnje potrebne za učenje složenijih matematičkih sadržaja kao što je pismeno računanje. Zato ne propustite to vrijeme i učinite što treba učiniti, a uspjeh u budućem učenju neće izostati.

(Nastavlje se)

Automatizirane radnje vrlo su korisne, jer omogućuju da se u kratkom vremenu i bez većih napora obavi velik posao. Prvi je uvjet automatiziranja računskih radnja razumijevanje sadržaja radnje. U protivnom automatizirat će se radnja čiji se sadr-žaj ne razumije, a to je štetni formalizam u učeničkom znanju

Početna nastava matematike (3)raZreDNa NaStaVa

Trajno i ustrajno za opstojnost jezika

Koraci prema priznanju

Predstoje nam, dakle, i dalje “hrvanja hrvatskoga“ (S. Babić). U trenutku kada je ulazak Hrvatske u EU samo pitanje vre-mena, moramo se intenzivnije boriti za položaj hrvatskoga jezi-ka u toj europskoj zajednici naroda. Prve smo korake već

učinili. Postojanje službenoga nacionalnog jezika jedan je od njih. Zahtjev za njegovim prizna-vanjem u EU sljedeći je korak. Jednoglasno prihvaćenje toga zahtjeva od svih država članica te pozitivna konačna odluka Vijeća Europske unije uvrstila bi naš jezik i službeno u zajednicu europskih jezika, gdje po svim kulturološkom i civilizacijskim dosezima odavno i pripada. Ne smijemo dopustiti da se, zbog praktičnih ili financijskih razlo-ga (želim vjerovati da ne postoje i neki drugi!), hrvatski jezik za čiju smo se samostojnost teško izborili opet izgubi u umjetnoj mješavini nekoliko jezika.

“Po jeziku narodi gospoduju, kad im ga oduzmeš - sluguju“ riječi su hrvatskoga književnika i jezikoslovca Frana Kurelca. Davno izrečena istina danas je i te kako aktualna. Vjerujući da će hrvatski jezik u EU dobiti mjesto koje mu pripada, za nje-govu samostojnost matoševski “prilažem svoj glas“.

to dopuštaju. U fakultativnoj nastavi

Prehrana i zdravlje obrađuju se sljedeće teme: kemijski sastav tijela čovjeka, ugljikohidrati, masti, bjelančevine, probava i apsorpcija hranjivih tvari, vita-mini, minerali, voda, slobodni radikali, antioksidansi, oneči-šćenje hrane iz okoliša (lijekovi, aditivi, konzervansi), genetički modificirana hrana, ljekovite biljke i biljke u službi jačanja imuniteta, temeljna pravila kod izbora pravilne prehrane, pira-mida zdrave prehrane, zdravo pripremanje hrane, poremećaji i bolesti vezani uz prehranu, važ-nost tjelesne aktivnosti...

Piramida pravilne prehrane

Kroz nabrojane teme kod uče-nika je potrebno:- razviti svijest o važnosti razno-

like prehrane - podučiti ih o nutritivnim vri-

jednostima pojedinih vrsta hrane kao i o tome koje nutri-tivne sastojke pronalazimo u kojoj vrsti hrane te koju funk-ciju oni obavljaju u našem tije-lu

- upoznati učenike s fiziološkim procesima i načinima na koje ljudski organizam iskorištava hranu

- istaknuti koji je značaj pojedi-nih nutritijenata za razvoj čovjekova organizma te koje opasnosti prijete od njihove premalene odnosno prevelike uporabe

- obrazložiti važnost vode za čovjekovo zdravlje

- nabrojati najčešće vrste oneči-šćenja hra-ne iz okoliša i njihov

utjecaj na zdravlje ljudi- objasniti učenicima što znači

genetički modificirana hrana- upoznati učenike s piramidom

pravilne prehrane- opisati uzroke i posljedice

bolesti vezanih uz nepravilnu prehranu, kao što su pretilost, anoreksija, bulimija...

- istaknuti važnost tjelesne aktivnosti. Preporuča se da se navedene

teme obrađuju kao individualni rad, rad u parovima ili skupina-ma. Zatim se preporučuje upo-treba nastavnih listića, plakata ili neki drugi oblik prezentacije, a nakon obrađene teme diskusi-ja.

Istraživanja su pokazala da manjak tjelesne aktivnosti i nekvalitetna prehrana uzrokuju pretilost koja u kasnijem životu uzrokuje razvoj različitih bole-sti i psihičkih poremećaja. Tijekom rasta i razvoja potreb-na je kvalitetna prehrana koja se kod djece često zamjenjuje nekvalitetnom “brzom hra-nom“.

Test zdravljaTakvi su nas podaci potaknu-

li da među učenicama naše škole provedemo anonimnu anketu o njihovim prehrambe-nim navikama (vidi okvir).

Nakon obrađene ankete mo-glo se zaključiti da velik posto-tak učenica nema tri glavna obroka tijekom dana te ne doručkuje redovito. Međuobro-ci su zastupljeni u obliku “brze hrane“, grickalica i slatkiša. Samo polovica učenica svakod-nevno jede voće i povrće. Hrana iz konzerve nije tako često na jelovniku. Veliki postotak učeni-ca pije kavu, a manji postotak povremeno konzumira i alko-hol. Ne piju dovoljno mlijeka, većina ih je umjereno fizički aktivna.

Promjena loših navikaMože se zaključiti da uglav-

nom prevladavaju loše prehram-bene navike. Treba utjecati na promjenu loših prehrambenih navika, a poticati stvaranje dobrih. Svijest o zdravom nači-nu prehrane trebalo bi pobuditi ne samo kod učenika nego i u široj društvenoj zajednici.

“Brza hrana“ još uvijek prevlada-va u prehrambenim navikama naših učenika

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.12 odgojno-obrazovna praksa

Piše Zrinka Babić, učiteljica razredne nastave, OŠ Stjepana Bencekovića, Horvati

Naše pisanice mnogo toga nose u sebi. Uskrs - Vuzem i pisanice ne mogu jedno

bez drugoga. Pisanica - to ofarba-no jaje simbol je nastanka novoga života, a ujedno asocijacija na Kri-stovo uskrsnuće iz groba. Jaje - za-četak i uskrsnuće novog stvorenja. Uskrsnuće Isusovo - nastanak nove civilizacije, kršćanstva, pobjeda ži-vota nad smrću, svjetla nad tminom i ljubavi nad zlom.

Kako radimo pisanice?Danas se rade svakakve pisani-

ce s više ili manje ukusa i uspjeha. Nažalost, sve više prevladavaju pomodne, kič-pisanice od plastike, drva ili “prave“ s raznim neuku-snim šarama i sličicama naljepnica-ma neautohtonih životinja iz crtanih filmova i slično.

Učenici u OŠ Stjepana Benceko-vića, u Horvatima, nadomak Zagre-bu nastoje naučiti “pisati“ pisanice kako su ih “pisali“ i “farbali“ naši stari. Znači, ove su pisanice origi-nalne i autentične. Rađene su od klasičnih, prirodnih materijala i sta-rinskim tehnikama, a šare potječu iz okolice Zagreba, točnije Prigor-ja, Turopolja, Posavine, Banovine i Pokuplja.

simboli i šare na našim pisanicama

Svaki kraj Lijepe Naše ima speci-fične šare i simbole na pisanicama. Na našim pisanicama prevladavaju grančice, lišće, proljetno cvijeće, pšenični klasovi, vinova loza i dje-

telina kao biljni motivi. Od životinj-skih motiva susreću se ptice, leptiri, zečevi i ribe.

Motivi nebeskog svoda: Sunce i zvijezda Danica… Motivi i znakovi iz Biblije: križ, srce Isusovo, srce, sidro… te citati iz Novoga Zavjeta vezani uz Uskrs, Isusa i misu. Hr-vatski simboli: grbovi i pleter te stihovi iz rodoljubnih i ljubavnih pjesama.

Značenje i poruke crteža - simbola

Tako lijepo ukrašene pisanice nisu se koristile za “tucanje“, jelo i igru, već su se poklanjale: za uspo-menu, kao poruka i čestitka Uskrsa,

znak odanosti i štovanja, želja za srećom i boljitkom.

Pšenični je klas simbol i želja blagostanja (pšenica bjelica - hra-niteljica). “Budite dobri kao kruh, siti i bogati cijelo ljeto Božje! Kuća vam bila puna obilja! Rodite kao pšenica!“ poklanjala se gospodari-ma kuća i mlađim ženskim osoba-ma. Istu poruku nosi i vinova loza s grozdom. Hostija - kruh i vino - dar Boga, zemlje te rada ljudskih ruku. Prilike pretvorbe tijela i krvi Kristo-ve na oltaru za vrijeme svete mise.

Hrastova grančica, list i žir: po-ruka i želja - simbol dugovječnosti, snage i muškosti, te sigurnosti i obilja. Poklanja se “glavama“ kuća, dječacima, mladićima…

Križ u svim oblicima: simbol vjere u Isusa Krista. Čuvar od sve-ga zla. Blagoslov Božji i iskazanje poniznosti u Bogu. Srce je simbol ljubavi i Božje i ljudske, čežnje, lju-bavne patnje, te poruke o ljubavi i osjećajima bilo kojeg ljudskog bića. Sidro je simbol ufanja i nade.

Riba je ostala kao prvotni kršćan-ski znak raspoznavanja i poruka: “Vjerujem u Krista.“ Ptica, bilo u letu ili mirovanju, poklanjala bi se maloj djeci i šutljivim osobama. Želja: budi veseo i raspjevan kao ptičica! Leptir je simbol okretnosti i želje za ljepotom. Jelova granči-ca simbol je čvrstine, postojanosti i neprolazne ljepote. Poklanja se žen-skim osobama i “gospodinjama“.

ciljevi i zadaće radionice

Cilj je radionice upoznati učenike s izradom tradicionalnih pisanica, pisanih voskom i struganih “iglom“ te ih osposobiti da mogu i sami izra-đivati pisanice. Zadaće su radioni-ce, pak, da se upoznaju s izborom jaja i pripremom pribora, da im se pokaže način izrade detalja te da se osposobe za samostalnu primjenu naučenog postupka.

Materijal, pribor i alati koji su nam potrebni: jaja (kokošja, pačja),

grijaće tijelo (štednjak ili sl.) s naj-manje dva grijaća mjesta.

Za svakog učenika nužno je pri-premiti:

- za pisanice pisane voskom: sto-lac za rad, klupa, svijeća, pero i dr-žalo za pisanje, vosak i dva kokošja jajeta

- za strugane pisanice: stolac za rad, klupa, skalpel, dva obojana pačja ili guščja jaja.

Za radionicu je još potrebno pri-premiti grijaće tijelo, posude s bo-jom u kojima će se kuhati pisanice, pamučnu krpu za brisanje, žlicu, gumene rukavice.

Tehnika radaPisanice pisane voskom Izbor jaja. Za pisanice treba iza-

brati jaja rumene, glatke i čvrste

ljuske. Možemo koristiti kuhana ili sirova jaja, iako je za rad u razredu jaja bolje skuhati dan ranije kako bi se ohladila i posušila.

Umetanje voska u pero. Na vrat pera stavi se kuglica voska, otprili-ke veličine ječmenog zrna. Vosak se rastali na plamenu svijeće tako da

se tekućim može pisati. Vještina i duljina taljenja mora se steći radom, tako da vosak ne kaplje iz pera i ne pravi nepoželjne mrlje.

Kad je pisanica “napisana“, spre-mna je za “farbanje“ - bojanje. Na-pisano jaje stavi se u hladno “farbi-lo“. Na dno lonca stave se granči-ce ili malo slame ili sijena da jaja prilikom kuhanja ne pucaju i da se vosak prije vremena ne otopi. Ku-hamo do vrenja i ne okrećemo ih i ne diramo.

Kuhanje pisanica. Jaja vadimo žlicom i odmah obrišemo suhom pamučnom krpom i - pisanica je gotova. Još je možemo namazati suhom slaninom ili uljem da se bo-lje sjaji.

Pisanice strugane “iglom“ (sk-alpelom)

Za strugane pisanice najbolje je koristiti pačja ili guščja jaja, zato što imaju čvršću ljusku. Te se pisa-nice mogu raditi i s kokošjim jaji-ma, ali je vjerojatnost pogreške, tj. “prediranja“ jaja puno veća. Jaje treba skuhati u boji i ohladiti.

Oštrom pretrgnutom “šivanj-kom“ (šivaćom iglom), “kebicom“ (džepnim nožićem) ili skalpelom na obojenom jajetu “pišemo“ što želi-mo. Čvrstinom pritiska postižemo jače ili slabije izražene crteže. Ipak, potreban je oprez, posebice na vr-hovima jajeta, jer se može dogoditi da se probuši (“predere“).

Struganje. Šare i crteži jednaki su kao kod pisanica pisanih vo-skom. Gotovu pisanicu također mo-žemo namazati slaninom kako bi postala sjajna.

Želite li se okušati u zahtjevnijim zadatcima, krenite samoinicijativ-no u izradu pisanica na nojevom, prepeličjem ili bilo kojem drugom jajetu.

Mi smo učitelji veliki kreativci i snalažljivi u svim situacijama. Sretno!

Radionica Tradicionalna pisanica sjeverozapadne HrvatskeSLoboDNe aKtIVNoStI

Poezija pera i voskaCilj je radionice upoznati učenike s izradom tradicionalnih pisani-ca, pisanih voskom i struganih “iglom“ te ih osposobiti da mogu i sami izrađivati pisanice. Zadaće su radionice, pak, da se učenici upoznaju s izborom jaja i pripre-mom pribora, da im se pokaže način izrade detalja te da se os-posobe za samostalnu primjenu naučenog postupka

Najčešći simboli na pisanicama

Pisanice pisane perom i voskomPisanice strugane “iglom“ (skalpelom)

Pribor za izradu pisanice (svijeća, pero, držalo, vosak, pamučna krpica)

Pisanje pisanica

Posveta Zagrebu na nojevu jaju

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 13regija

Od prošlog je tjedna, nakon duljeg najavljivanja, na drugom progra-mu Radiotelevizije Vojvodine

započelo emitiranje redovitog programa i na hrvatskom jeziku. Najprije će se svakodnevno, od 17.45, emitirati infor-mativni sadržaji iz cijele pokrajine o događanjima u hrvatskoj manjinskoj zajednici, a u planu su emisije čije će teme biti političke, društvene i kulturne. Do kraja lipnja bi trebalo biti oformljeno i uredništvo na hrvatskom jeziku u voj-vođanskom javnom servisu.

Testiranje moguÊnosti Urednik informativnog programa na

RTV-u Dragan Jurakić navodi kako će vrijeme od ožujka do lipnja biti svojevr-sno testiranje mogućnosti i ispitivanje onoga što je potrebno kako bi se pro-gram mogao realizirati na zadovoljava-jućoj razini. Ističe da je cilj doprijeti do što većeg broja gledatelja.

“Prije svega želimo doći do svih mje-sta gdje dosad nismo bili. To znači pokrivenost cijele Vojvodine, pa i Novog Beograda, gdje živi veliki dio hrvatske populacije. Cilj je plasirati videoinfor-maciju, jer televizija nije radio koji se gleda, već ona zahtijeva mnogo kom-pleksniji pristup. Najveći izazov s kojim se suočavamo jest kako prirediti infor-maciju koja će biti kompletna u televizij-skom smislu. Vidjeti sliku i živu riječ nešto je što bi se u budućnosti očekivalo od uspješne informativne emisije. Mnogo toga još nedostaje, ali ovog je trenutka dobro što je program uopće zaapoËeo i πto ćemo u predstojećem razdoblju imati sve više od onoga što smo zacrtali.“

Donošenje Statuta Vojvodine bilo je ključno za pokretanje programa na hrvatskom jeziku na RTV-u, ističe zamje-nik pokrajinskog tajnika za upravu, pro-pise i nacionalne manjine Mato Groznica. Prijašnje rukovodstvo vojvođanskoga javnog servisa bilo je recidiv nekadaš-njeg sustava iz devedesetih te je i to bio jedan od razloga zastoja, podsjeća on.

“U ovom je poslu koincidiralo nekoli-ko čimbenika. Jedan je promjena ruko-vodstva RTV-a. Druga je važna stvar donošenje Statuta Vojvodine koji pored dosadašnjih službenih jezika u Pokrajini uvodi i hrvatski jezik. Na tom su tragu bili i pregovori Hrvatskoga nacionalnog vijeća i rukovodstva RTV-a.“

sporazum o zaštiti manjina Hrvatska zajednica u Srbiji sretna je

zbog novosti u programu i vjeruje se da će to poboljšati položaj Hrvata u Srbiji. Početak emitiranja proslavljen je i u sjedištu RTV-a u Novom Sadu, gdje je bila i generalna konzulica Ljerka Alajbeg. Ona je tom prigodom rekla da je ta medijska kuća počela prva provoditi zaključke Sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina koji su potpisali Srbija i Hrvatska.

Generalni direktor RTV-a Blažo Popović nada se da će taj program podi-gnuti gledanost vojvođanske televizije, jer će se građanima u pokrajini obraćati na njima razumljivom jeziku. Na RTV-u se do sada jednom tjedno emitirala polu-satna emisija na hrvatskom jeziku, Prizma, koju je pripremala neovisna televizijska produkcija Cro Media.

Prema Subotici Danas I. B.

Radiotelevizija Vojvodina SrbIja

Program za hrvatsku manjinsku zajednicu

Najprije će se svakodnevno, od 17.45, emitirati informa-tivni sadržaji iz cijele pokra-jine o događanjima u hrvat-skoj manjinskoj zajednici, a u planu su emisije čije će teme biti političke, društvene i kulturne

Čelnici Federalnog mini-starstva obrazovanja i znanosti te Nacionalna

sveučilišna biblioteka BiH pot-pisali su Ugovor o financiranju trogodišnje pretplate i održa-vanja baze podataka Web of Science. Njime se proširuje be-splatan pristup međunarodnim bazama podataka za visokoškol-ske i znanstvene ustanovame u FBiH s dosadašnje dvije na pet

referentnih znanstvenih baza podataka, i to Web of Science, Journal Citation Reports, Con-ference Proceedings Citation In-dex, Current Contents Connect i Medline EndNote Web.

Riječ je o projektu Osiguranje pristupa referentnim znanstve-nim bazama podataka, koji je Ministarstvo pokrenulo 2007. godine i čiji je realizator aktiv-nosti Nacionalna i sveučilišna

biblioteka BiH. Od kolike je važnosti ovaj projekt svjedoči podatak da je evidentirano oko 1,700.000 pretraživanja znan-stvenika, profesora, studenata i ostalih predstavnika akadem-ske zajednice, i to sa zavidnih 99 posto ostvarenih rezultata. Federalna ministrica znanosti Meliha Alić tijekom posjeta uručila je i komplete enciklope-dijskih, znanstvenih i visokoš-

kolskih izdanja predstavnicima svih šest sveučilišnih biblioteka na području Federacije Bosne i Hercegovine. Riječ je o 1644 znanstvena i referentna izdanja koja će znatno obogatiti biblio-tečni fond svih visokoškolskih ustanova u FBiH.

Federalno ministarstvo obra-zovanja i znanosti u zadnje tri godine kroz različite je progra-me i projekte podrške radu bi-blioteka visokoškolskih i znan-stvenih ustanova u FBiH uložilo više od milijun konvertibilnih maraka, čime je pružena zna-čajna podrška i izdavačkoj dje-latnosti. Od podržanih projekata treba izdvojiti otkup znanstvene i stručne literature i visokoškol-skih udžbenika, podršku tiskanju

znanstvenih časopisa, zbornika radova i bibliografija, omoguća-vanje pristupa bibliotečno-infor-macijskom sustavu COBISS te opremanje višenamjenske mul-timedijalne dvorane Nacionalne i sveučilišne biblioteke BiH.

Tijekom posjete Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci BiH potpisan je i Ugovor o nastav-ku funkcioniranja sustava Re-gistar znanstvenih institucija, znanstvenoga kadra, znanstve-nih projekata i infrastrukturnih ulaganja za 2010. godinu, a de-legacija je posjetila i Centar za permanentno obrazovanje bibli-otekara, čiji rad FMON kontinu-irano podržava.

Prema FMON-u I. B.

Knjiga o Hrvatima u Vojvodini nakon 80 godina

Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti: osnovne činjenice prvo je književno djelo o vojvođanskim Hrvatima nakon 80 godina. Ovo je iznimna studija u kojoj se na objektivan način prikazuju osnovne činjenice iz povijesti vojvođanskih Hrvata te pouzdano i cjelovito oslikava njihova sadašnjost. Djelo koje potpisuju povjesničar Mario Bara i publicist Tomislav Žigmanov sadrži odgovore na pitanja poput onih kakve su veze začetnika moderne u juž-noslavenskim književnostima, Antuna Gustava Matoša, s Hrvatima u Vojvodini, zatim kakva je bila sudbina hrvatskih plemićkih obitelji, koje su se na prijelazu sa 17. u 18. stoljeće naselile u Banatu te gdje su Hrvati u Vojvodini danas, s kakvim se izazovima suočavaju i koje institucije imaju.

Autora knjige Tomislav Žigmanov kaže da je ovo nastavak misije izdavanja znanstvenih djela o vojvođanskim Hrvatima:

“Knjiga je pisana na popularan način i razumljiva svakom čitatelju. Nema znanstvenu apa-raturu, premda je tako utemeljena i nije ideološki obojena. Ona je svojevrsna osobna karta Hrvata u Vojvodini. Pokušali smo, uz pojačan osvrt na Suboticu i bunjevački segment kao najvitalniji i u strukturi moći najzastupljeniji unutar hrvatske zajednice u Vojvodini, zastupiti sve regije te da prateće ilustracije podjednako prikazuju sve krajeve naseljene Hrvatima.“

U knjizi se nalaze i životopisi deset značajnih ljudi iz različitih segmenata društvenog živo-ta Hrvata, poput bana Josipa Jelačića ili fizičara Gaje Alage.

Prema Subotici Danas I. B.

boSNa I HerCeGoVINa Potpisan ugovor FMON-a i NSB-a

Osiguran pristup znanstvenoj bazi podatakaFederalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u zadnje tri godine kroz različite je programe i projekte podrške radu biblioteka visokoškolskih i znanstvenih ustanova u FBiH uložilo više od milijun konvertibilnih maraka, čime je pružena podrška i izdavačkoj djelatnosti

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno14 svijet

Iako je glavna funkcija škole poučavati akademskim vješti-nama, istina je da djeca ne is-

ključuju svoje emocije kada dođu u školu. Ponekad u učionici ili na igralištu iskrsnu problemi koji utječu na djetetovu sposobnost učenja. Zbog toga je u školi nuž-no potrebno visoko osposobljeno i obrazovano osoblje za pomoć učenicima.

Školski psiholozi specijali-zirani su za unaprjeđenje po-stupaka odgoja i obrazovanja. Oni intervjuiraju i testiraju učenike te nastoje procijeniti njihove psihološke probleme i izvore teškoća u učenju. U su-radnji s roditeljima i nastavni-cima planiraju načine pomoći pojedinim učenicima. Bave se i unaprjeđivanjem metoda po-učavanja i ocjenjivanja, ispiti-vanjem psihološke atmosfere u razredima, profesionalnim informiranjem i savjetovanjem učenika.

Rasprave i savjeti “Mi smo ovdje kako bismo

potaknuli svako dijete da su-djeluje u nastavi i bude druš-tveno aktivno, što je postignu-će i uspjeh svakog učenika“, objašnjava dr. sc. Stacy Skal-ski, ravnateljica Nacionalne udruge školskih psihologa (National Association of Sc-hool Psychologists), a John Desrochers, psiholog u školi Connecticut, objašnjava srž svog zanimanja:

“Kao školski psiholog poma-

žem djeci da uživaju u školi i postižu dobar uspjeh, ali i nastavnicima da stvore okru-ženje koje potiče učenike da dosegnu svoj puni potencijal.“

Struka smatra da bi sva-ka škola morala imati barem jednog školskog psihologa na raspolaganju. A što oni točno rade cijeli dan u školi? Uloga je školskog psihologa da posjećuje učenike na sa-tovima razrednih odjela, gdje se raspravlja i razgovara o tome što se zbiva s učenicima u školi, kako se nose s odra-stanjem, prijateljima, rodite-ljima i nastavnicima, a potom ih savjetuje kako da što lakše brode kroz to zahtjevno i iza-zovno razdoblje njihova živo-ta. Također, na sastancima s roditeljima komentira školska postignuća djece i razgovara o

tome kako da im iskazuju još veću ljubav i povjerenje.

“Griješe oni koji misle da pre-ispitujemo svaku dječju raspra-vu ili razvojnu nijansu. Umjesto toga, usredotočeni smo na sa-vjetovanje temeljeno na prona-laženju rješenja. Želimo da sva djeca budu obrazovno i druš-tveno angažirana, a znamo da to ne mogu postići ako im se na put ispriječe emocionalna pita-nja“, objašnjava Skalski.

Zbog njihove opsežne obuke o razvoju djece, školski psiho-lozi također pomažu kada dje-ca ne postižu određenu razinu akademskog uspjeha za njiho-vu dob. U tom slučaju provode stručna opažanja i testiranja kako bi ustanovili treba li dije-te raditi po posebnom progra-mu ili u individualno prilagođe-nim uvjetima.

Uključenost u sve aspekte školske zajednice

Na svoju dugu i uspješnu ka-rijeru John Desrochers gleda s mnogo zadovoljstva, budući da je bio u mogućnosti dopri-jeti do mnoge djece te pomoći i njima i njihovim obiteljima. Osim što je proveo tisuće indi-vidualnih psiholoških procje-na, pomogao je riješiti mnoge zahtjevne, čak i opasne situaci-je, a iznimno je ponosan što je uključen u sve aspekte školske zajednice.

“Svi smo različiti, svatko svi-jet doživljava svojim očima, dolazimo iz različitih okolina, iskustva su nam različita, kao i karakteri. Netko je otvore-niji, netko zatvoreniji, netko je sramežljiv, a netko se može

odmah nametnuti. Učenicima se stoga može dogoditi da se nađu u situaciji koju ne mogu sami riješiti, koja im predstav-lja veliki problem, bilo da je to školski uspjeh, teškoće u odra-stanju, u odnosu s vršnjacima, u obitelji, pa čak i problemi koji su posve administrativne prirode.

Djeca neke stvari ne žele ili ne mogu podijeliti sa svojim vršnjacima, prijateljima, ra-zrednikom, pa čak ni s rodite-ljima. I zato je ovdje psiholog. Pokušavam ih savjetovati i naučiti tehnikama kako da se bolje snalaze u školi i izvan nje te kako da se nose s pro-blemima koji ih muče“, kaže Desrochers.

Prema Education.com Priredila Ivana Čavlović

Dječaci se odlučuju za manje zahtjevne knjige nego djevojčice, a to postaje sve izraženije što su stariji

Istraživanje o čitalačkim navi-kama, provedeno na 100.000 djece u dobi od pet do 16 go-

dina u Velikoj Britaniji, pokazalo je da djevojčice izabiru teže i za-htjevnije knjige od dječaka. No, dječaci pročitaju jednak broj knji-ga kao i njihove vršnjakinje, kaže voditelj studije profesor Keith Topping sa sveučilišta Dundee, koji je želio istražiti što točno či-taju djeca u određenoj dobi.

Čitalački jaz između dječaka i djevojčica uočen između 13. i 16. godine, kada djevojčice najradije čitaju sagu o vampirima Twili-ght, autorice Stephenie Meyer. To je ocijenjeno mnogo težim od knjige Petera Lancetta The dark never hides, što najčešće čitaju dječaci te dobi.

Napredna djeca - ona koja či-taju knjige predviđene za dvije godine stariji uzrast - ne zadaju sama sebi dovoljno izazova kada je čitanje u pitanju te imaju ten-denciju odlučiti se za lakšu litera-turu od one namijenjene njihovoj dobi, sugerira studija.

Profesor Topping kaže da je Stephenie Meyer zvijezda u us-ponu među autorima knjiga za djecu, ali najpopularniji je i dalje Roald Dahl, među ostalim autor Gremlina iz 1943. godine i Char-

lie i tvornica čokolade iz 1971. “Dahl ostaje relevantan autor

za djecu različite dobi, a jednako

je popularan i među djevojčica-ma i među dječacima, zbog čega je i dvadeset godina nakon svoje

smrti i dalje najčitaniji autor knji-ga za djecu“, rekao je Topping.

S obzirom na rezultate istraži-vanja, rekao je da bi trebalo po-mnije pratiti što djeca čitaju:

“Ako čitaju knjige koje su is-pod njihova uzrasta, u njima mogu uživati, ali to neće unapri-jediti njihovu sposobnost čitanja, zbog čega bi i stopa pismenosti mogla nastaviti padati“, dodao je Topping.

Čitalačke navike djece potvr-đuju i internetske ankete, a kon-tradiktorne su podacima studije provedene prije dvije godine, koji kažu da dječaci čitaju zahtjevnije knjige od djevojčica. No, to je istraživanje obuhvaćalo mnogo manji broj ispitane djece, pa su noviji podaci vjerodostojniji.

Prema BBC EducationPriredila Ivana Čavlović

Školski psiholog SaD

I učenicima i nastavnicima treba stručna pomoć

Školski psiholozi pomažu djeci da uživaju u školi i postižu dobar uspjeh, sudjeluju u nastavi i budu društveno aktivni, ali i nastavnicima da stvore okruženje koje potiče učenike da dosegnu svoj puni potencijal

Razlozi za razgovor s psihologom Kod psihologa idu oni koji ne znaju sami riješiti svoje probleme, tko ide kod psihologa znači da s njih nešto nije u redu, kod psihologa idu oni koji su nešto skrivili... Te tvrdnje nisu točne. Učenici su sposobni riješiti svoje probleme, ali im je ponekad potrebna stručna pomoć. Kod školskog psihologa ne idu po kazni ili zbog toga što su se neprimjereno ponašali, nego zato da im psiholog pomogne da poboljšaju komunikaciju i odnose s drugim ljudima. Stoga bi učenik trebao zatražiti razgovor s psihologom ako:- želi poboljšati svoje komunikacijske vještine i ostvariti bolje odnose s drugima- misli da se nije dobro snašao u novom društvu- ima problema s učenjem i pamćenjem- doživljava neku veliku životnu promjenu (smrt bliske osobe, rastava ro-ditelja, rođenje brata ili sestre, preseljenje, prekid ljubavne veze, prekid prijateljstva…)- ima loše navike kojih bi se htio riješiti- ima učestale tjelesne smetnje (glavobolja, želučane tegobe, problemi sa spavanjem...). Razloga za razgovor ima još, mnogobrojni su, a bilo koji od njih može biti povod za odlazak školskom psihologu.

Istraživanje o čitalačkim navikama VeLIKa brItaNIja

Dječaci čitaju jednostavnije knjige

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 15tema broja

Tema br

oja: Ra

vnatelji

o nasil

ju i pro

mjenam

a zakon

a

Nasilja je manje, ali je brutalnije

Priredio Marijan Šimeg

Prateći prošloga tjedna struč-ni skup Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja

pod nazivom ”Znanjem i isku-stvom do kvalitetnog ravnatelja” iskoristili smo prigodu te na svo-jevrsnom okruglom stolu okupili nekolicinu srednjoškolski ravna-teljica i ravnatelja kako bismo u otvorenoj diskusiji čuli njihovo mišljenje o predstojećim i pomalo stidljivo najavljivanim izmjena-ma i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i sred-njoj školi te o stanju sigurnosti u srednjim školama i problemu nasilja. Naime, gotovo se svakod-nevno suočavamo s medijski vrlo eksponiranim i eksploatiranim primjerima nasilja među osnov-cima i srednjoškolcima, govori se o eskalaciji nasilja, razgovaramo o novom pravilniku o produlje-nom stručnom postupku i mnogi mu nalaze brojne mane, a pokre-nuto je i potpisivanje peticije za njegovu izmjenu ili povlačenje iz

uporabe. To su vrlo intrigantne teme i na-

šem pozivu na razgovor odazvali su se Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i ravnateljica Upravne i birotehničke škole u Zagrebu, Marin Tvrdić iz Tehničke škole u Splitu, Ante Gulin iz 16. gimna-zije u Zagrebu, Dušanka Novak iz Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu, Svetko Perković iz Pomorske škole u Zadru, Mladen Kamenjarin iz Učeničkog doma Split, Edita Stilin iz Učeničkog doma Sušak u Rijeci, Nada Prlić iz Medicinske škole u Osijeku, Ivanica Belamarić iz Gimnazi-je Antuna Vrančića u Šibeniku i Drago Bagić iz II. gimnazije u Zagrebu.

Osnovno je pitanje je li na djelu eskalacija nasilja i kako se protiv toga boriti?

Svetko Perković: Prvo je i osnovno vidjeti je li uopće na djelu eskalacija nasilja u škola-ma. Pokušao sam vidjeti neke statistike o pojavi učeničkog na-silja u školi u mojoj i u školama

Zadarske županije. Statistike po-kazuju da je nasilja manje, poseb-no u odnosu na vrijeme od prije tridesetak pa i više godina kad je gotovo svake večeri u vrijeme izlazaka mladih u provod bila go-tovo uračunata masovna tučnjava. Mi živimo u društvu koje tendira biti uljuđeno, a nažalost javnost stječe dojam, budući da se doga-đaji vezani za nasilje ili asocijal-no ponašanje adolescenata odmah plasiraju kroz medije, da je toga puno više. O njima se javno govo-ri, no mislim da smo usuprot tim tendencijama prilično uljuđeno društvo. Činjenica je i da ne po-stoji škola koja ne vodi posebnu brigu o prevenciji nasilja. Hrvat-ska obitelj također ide u tom prav-cu i što su roditelji obrazovaniji to se više brinu o prevenciji nasilja. Jedini subjekt koji je u cijeloj pri-či zatajio prema mome mišljenju je zakonodavac i društveni repre-sivni aparat, dakle one institucije koje ne reagiraju i ne sankcionira-ju takve pojave.

Premalo smo kao društvo učinili na prevenciji nasilja na sportskim

priredbama, a tu su najčešće akte-ri naši učenici, adolescenti, mladi ljudi i tom nasilju mi godinama ne možemo stati na kraj. Generalno, mislim da smo u trendu smanje-nja nasilja. Tko štiti nastavnike?

Nada Prlić: Sve ovisi o kutu gledanja. Kolega je govorio o fi-zičkom nasilju koje je kao obra-zac ponašanja prisutno na velikim okupljanjima. U školama ne bi-lježimo više tjelesnog nasilja, ali je u porastu elektroničko nasilje. Kad je riječ o zakonodavcu mi-slim da su zakoni super napisani, jer dijete do svoje punoljetnosti ima mnoga ograničenja, ali isto-dobno može kupiti alkohol, drogu i cigarete, može u kasnim satima biti pred noćnim klubom i tamo biti pretučeno. Kad se takve ma-lodobnike privede na policiju i pozove roditelje da dođu po njih onda se roditelji jako uzrujaju jer im netko remeti kasnonoćni mir. Zato bi zakonodavac morao naći

Može se slobodno reći da u školama i nema toliko problema koliko ih se medijski eksploatira, ali je očito da je narušen sustav vrijednosti u društvu u čemu upravo mediji imaju zapaženu ulogu jer ne promoviraju pozitivne vrijednosti - dobro, poštenje, kvalitetu i pamet - nego mlade bombardiraju zabavnim programima u kojima se traže zvijezde bez pravog pokrića, promoviraju se apsolutni autsajderi, marginalci, beznačajne osobe koje odjednom postaju uzori mladima, a da to ničime nisu zaslužile. Kako škola nije pod staklenim zvonom, učenici vide i osjećaju svijet oko sebe i u njemu pre-poznaju neke vrijednosti koje nisu uzorne, ali su posve normalne u našem društvu

Nastavak na 14. stranici

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno16 tema broja

mehanizam kojim bi kaznio ne di-jete nego njegove roditelje. Škola mora biti podrška djeci, učiti ih zdravom načinu života, ali ško-la ne može odgajati roditelje koji nisu spremni za takvo što. Ima roditelja koji su zainteresirani, ali i onih koji se uvrijede, jer bi ih škola htjela poučiti kvalitetnom roditeljstvu. Roditelj mora biti od-govoran za svoje dijete. Elektro-ničko nasilje je novi oblik, ali nam je i prigoda da što god nađemo na internetu možemo iskoristiti kao povod za prevenciju, razgovor i objašnjavanje loših strana.

Edita Stilin: Iz vlastitog isku-stva mogu reći da u 17 godina sta-ža kao ravnateljica u učeničkom domu nisam imala nijedan oblik fizičkog nasilja u svojoj instituci-ji. Djeci je važno da se osjećaju

sigurnima, da znaju da će nakon nečega što se dogodi uslijediti promptna akcija i žele pravila, jer se samo uz pomoć pravila osjeća-ju sigurno i dobro. Vjerujem da i to pridonosi ozračju i da zato ne-mamo većih problema u ustanovi. Sama činjenica da je tri četvrtine učenika uspješno završilo prvo polugodište govori u prilog tome govori da je u učeničkom domu moguće prevenirati asocijalna po-našanja i bilo kakav oblik nasilja. Mislim da je tjelesnog nasilja ma-nje, a da smo mi žrtve nekakvo-ga medijskog ludila i histerije da budemo zatrovani i fokusirani na neke stvari koje jesu bitne, ali ne i najbitnije.

Ivanica Belamarić: Normalno da moramo štititi djecu, no što je s nama odraslima koji smo stalno s njima. Susrećemo se svi s agre-sivnim roditeljima, škole se napa-da da ništa ne rade, prijeti nam se. Nekad se i pretjeruje pa se najo-bičniju mladenačku zaigranost i naguravanje u razredu često kva-lificira kao nasilje. Tu treba napra-viti granicu, ali nitko se ne pita što je s ljudima koji žele djeci pomoći, a na njih se jako pritišće sa svih strana. Socijalna skrb nam pred-bacuje, vijeće roditelja također, roditelji kao pojedinci bez razloga alarmiraju prosvjetnu inspekciju, koja učiteljima zagorčava život. I zato moramo govoriti i o nasilju prema učiteljima i stručnim služ-bama. Prema nama se postavljaju preveliki zahtjevi i traži se od nas da budemo učitelji, odgajatelji, ro-ditelji, socijalna služba i to je pre-velik teret koji se pretvara u neka-kav oblik nasilja koji nije odmah vidljiv, ali ga mi dobro osjećamo.

Drago Bagić: Nasilje treba pro-matrati kao dvosmjerni proces i u svemu tome ne bih zaobišao niti odgovornost medija. Naime, do-gađa nam se medijska histerija,

odnosno kampanja. Kad se nešto neželjeno dogodi dva ili tri dana svi mediji vrište i nakon toga ni-šta. Odgovornost medija u krei-ranju javnog mnijenja je velika, ali se posve izgubila jer kod nas su mediji posve izgubili osjećaj odgovornosti i u stanju su od na-

silnika napraviti heroja, a istodob-no ne štite dovoljno žrtvu. Kakvu poruku mediji šalju kad nasilnika pretvaraju u heroja u njegovoj mi-krosredini? U svojih petnaest go-

dina vođenja gimnazije nijednom nisam ispunio protokol o nasilju i slažem se s tezom da je nasilje u padu, no o tome mediji šute.

Kvalitetno informiranje i edukacija prije svega

Suzana Hitrec: Lijepo je čuti da u gimnazijama i učeničkim domo-vima nema nasilja, ali imamo mi i drugih srednjih škola u kojima na-silja ima i ispunjavaju se obrasci ne zato što profesori ne rade do-bro svoj posao nego zato što ima odgojno zapuštene djece, neodgo-vornosti roditelja pa se događaju neželjeni problemi. Ključno je na-glasiti važnost informiranja i rodi-telja i nastavnika i učenika o tome što je nasilje. Prije svega mislim na nove oblike elektroničkog na-silja preko Facebooka, SMS-ova. Moji učenici bili su začuđeni kako je moguće da je takvo nešto pro-tuzakonito i da se za to mogu sno-siti neke mjere, jer im na to nikad nitko nije skrenuo pažnju, kao ni na neovlašteno snimanje situacija iz razreda i puštanje na internet. Nakon naše akcije informiranja učenika stanje se posve promijeni-lo, ali su nam upravo zato potrebni novi oblici stručnog usavršavanja, jer za to nismo pripremljeni i edu-cirani, ne znamo kako se s time nositi, do koje granice smijemo

ići, jer tu je i pitanje zadiranja u privatnost. Problem je i uloge nas profesora, granica odgovornosti i pravila, jer ako imamo pravila o ponašanju učenika i kućnom redu

onda ta pravila valja i dosljedno provoditi. Sigurno je da nasilja ima i ne treba to prešućivati i sla-žem se da fizičkog nasilja ima jed-nako ili manje nego prije nekoliko godina, no činjenica je da bi svaki naš učenik radije bio izlupan nego izvrijeđan preko internetskih stra-nica. I to je dramatičan obrat, jer to je strašan udar na osobnost, sa-mopoštovanje i cjelokupni razvoj svakog djeteta.

U takvoj vam situaciji ni po-stojeći pravilnik ne može puno pomoći. U dosadašnjoj skali pe-dagoških mjera gdje je pozicija produženoga stručnog postup-ka?

Suzana Hitrec: Nama je jasno gdje je sada, ali je to mjesto gdje ne smije biti i na to smo i prije upozoravali jer je stavljen iza uko-ra, a ispred opomene pred isklju-čenje. Mi smo i prije imali sluča-jeve i provodili procedure i proto-kole i nitko nije isključio nijednog učenika bez prethodnog ozbiljno postupka. Svako od nas imao je in-terni postupak pojačanog nadzora i to su bili kvalitetni postupci koji su uključivali i vanjske stručnjake i nas iz škola. Vodilo se računa o svemu, i o sudbini djeteta, a sad smo dobili veliko administrativ-no opterećenje koje treba preispi-tati, a svi naši pokazatelji govore da ta mjera neće biti učinkovita.

Otežavajuća je okolnost kad djeca naprave vrlo težak prekršaj koji je najmanje za opomenu pred is-ključenje i važno je da damo takvu mjeru kako bismo djelovali pre-

ventivno na ostale učenike, a mi to sad ne možemo i ispada da ne po-stoji nijedan postupak ni mehani-zam u školi kojim možemo u školi procijeniti težinu jednog djela.

Pogrešno pozicionirana mjera

Marin Tvrdić: Ova je mjera pozicionirana na krivo mjesto i stavljena je iza ukora koji učenik dobije za 12 neopravdanih sati, što je benigni prekršaj. Mislim da je mjeri jedino dobro mjesto u pravilniku iza opomene pred isključenje. Naime, i do sada se radilo tako da kad je učeniku izrečena odgojna mjera opome-na pred isključenje odmah se pokrenuo i pojačani nadzor nad njim. Prva je stvar da se odmah sljedeći dan skupe roditelji, uče-nik, razrednik, radi se plan akci-je, piše se socijalnoj službi koja sve procjenjuje i svaki dan je učenik pod nadzorom i u slučaju ponovljenog prekršaja slijedilo je isključenje. To je funkcionira-lo perfektno. Ako već netko piše peticiju da se pravilnik ukine, jer je višak i jer smo to i ranije radili kroz protokole, učinimo to ili ako ga nećemo ukidati onda pedagoš-ku mjeru barem pozicionirajmo tako da bude u nekoj boljoj fazi rješavanja problema.

Rekao bih da je pojavnost na-silja stalno na otprilike istoj ra-zini i nema velikih statističkih razlika u posljednjih nekoliko desetljeća, ali zabrinjava to što je nasilja puno više izvan škole i puno je brutalnije jer se je sustav vrijednosti poremetio. Nekad bi i sankcije bile drastičnije, a danas je takva situacija u društvu da je lakše nekoga udariti bilo kakvim oružjem nego mu opaliti šamar. Veća je tolerancija na nasilje, dje-ca se drastičnije i brutalnije obra-čunavaju, ali nasilja nema više nego prije.

Mladen Kamenjarin: Drukči-ji su oblici nasilja, jer prije se to završavalo na fizičkom obračunu ili pljuski, a danas na krvoproli-ću. Danas se mladi drukčije pro-vode, odnosi su drukčiji, ne raz-govaraju i nasilje je druge vrste - objavljuju se profili ili slike na internetu.

Ivanica Belamarić: Previše od svega amnestiramo obitelj i tu se ide linijom manjeg otpora. Obitelj je puna trauma, roditelji bez posla, a ako su mame i tate ovisnici bilo koje vrste kakvu se suradnju od njih može očekivati u slučaju da njihovo dijete ima problema. Kakve su naše ovlasti u tom slučaju? Bilo bi najbolje kad bi naše ovlasti u školi bile na sve nižoj razini, a da službe izvan škole preuzmu konkretno rješava-nje problema. Naime, mi u školi

Nastavak sa 15. stranice

Ante Gulin Suzana Hitrec Drago BagiÊ Edita Stilin

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 17tema broja

bismo trebali detektirati problem, a onda bi ga službe izvan škole trebali rješavati. Time bi se škola rasteretila, ali ju se ne bi isključi-lo ni iz čega.

Urušen sustav vrijednosti

Ante Gulin: Mislim da u toj mjeri ne možemo pojednostavlji-vati problem nasilja niti ozračja u hrvatskim školama. Naime, hr-vatske škole imaju svoje okruže-nje, hrvatsko društvo u kojem se već odavno urušio sustav vrijed-nosti. Moramo biti svjesni činje-nice da društvo vrši nasilje unutar hrvatskih obitelji i to se iz obi-telji prenosi u školu. Iako radim u gimnaziji koja možda pripada onom dijelu škola u kojima na-silje nije izraženo, ali mogu reći da je dostojanstvo prosvjetnog radnika danas jako ugroženo. Nije samo problem eventualne selekcije nastavnika i njihovog društvenog i materijalnog statusa, nego u činjenici da oni svoj posao ne mogu raditi u miru i u okvi-ru svog ljudskog dostojanstva. Nije zlostavljanje samo fizičko, ono ide preko foruma, blogova, Facebooka, snimanja onoga što profesor govori. Nema ni kvali-tetne komunikacije između škole i obitelji i to je ozbiljan problem u školama ne samo na razini uče-nika nego i u odnosu učenika i profesora, obitelji i učenika, obi-telji i škole, a ne može se iz svega amnestirati ni prosvjetne djelatni-ke. Nasilje je složen fenomen, ne-istražen i znanstveno neobjašnjen koji dobiva medijsku prezentaci-ju samo kad je ekstreman. Naža-

lost, u školama nije takvo ozračje da profesor može profesionalno i bez uznemiravanja odrađivati svoje zadaće. Pedagoške mjere su sitnica i time se ništa ne rješava,

znamo to jako dobro. To je samo sankcioniranje onoga što se doga-đa, ali kad se u školama događaju verbalna ponižavanja profesora, kad učenik baca školsku zadaću u lice profesoru, kad sluša radio, a profesor mu ne može ništa, onda nije ni čudo da profesori bježe iz škola, jer ozračje u školama nije dobro.

Dušanka Novak: Moja je škola s četverogodišnjim i tro-godišnjim programima i imamo sve vrste nasilja. Problem je to o kojemu nitko ne govori, jer imamo učenike i roditelje razli-čitih socijalnih i intelektualnih statusa. Klasično fizičko nasilje nikada nismo imali u školi, ali imamo primjere emocionalnog i elektronskog nasilja s čime se ne možemo nositi i tu nam tre-ba edukacija i sustavna pomoć. Pojedinačnim rješavanjem pro-blema ne činimo puno jer nas to jako opterećuje, a nitko se drugi s time ne bavi. Socijalne prilike obitelji iz kojih dolaze učenici su također opterećujući faktor i tu je klasični nedostatak elementarnog odgoja koji onda generira sve druge probleme. Teško je očeki-vati suradnju od takvih roditelja i doista nam trebaju i različite metode i različiti instrumenti ko-jima bismo kvalitetno rješavali probleme, jer mi ne znamo kako u kojoj situaciji reagirati.

Odgovornost obitelji i zdravstvenog sustava

Ivanica Belamarić: Treba tu spomenuti i problem drugih in-

stitucija koje se uključuju da pomognu učenicima prevladati svoje probleme u školi. Riječ je o liječničkim ispričnicama jer to je postala pošast i nešto tako smiješ-no, a mi smo prema zakonu dužni uvažiti i ispričnicu s dijagnozom bronhitis za samo sedmi sat nasta-ve s kojeg je učenik otišao premda je iz aviona vidljivo da se radi o laži. Delikatno je reći liječnicima da čine smiješne stvari koje nama

u školi izazivaju velike probleme i škola trpi velike posljedice zbog nečega što je samo želja za oprav-davanjem izostanaka.

Mladen Kamenjarin: I opet je riječ je o ozračju u društvu. Govo-rimo o liječnicima, a što ćemo reći za roditelje koji dolaze u školu i lažu za svoju djecu, opravdavaju im izostanke bez ikakva kriterija. Što s njima? Jer, oni su veći pro-blem nego liječnici. Moram reći da u trogodišnjim školama, a bio sam ravnatelj jedne, učenici ne žele dolaziti na nastavu. Nije bilo fizičkog nasilja, ali borili smo se s izostancima, pozivali roditelje koji se nisu odazivali. Gimnazija-ma roditelji lažu, a u strukovnim školama roditelji ne dolaze da bi se informirali i razgovarali o pro-blemu svoga djeteta. A ni od koga nemate pomoći.

Dušanka Novak: U trogodiš-njim školama učenici su odrasliji, jer ulaze na tržište rada s 15 go-dina, upoznaju svijet i društvo u onom najgorem i najbrutalnijem smislu kroz praksu, upoznaju život iz prve ruke, realno i grubo. Vrlo brzo se snađu i koriste takve stvari koje su naučili negdje izvan škole, uključujući i nasilje koje dožive od svojih mentora u takvim podu-zećima na proizvodnoj praksi.

Svetko Perkov: Mjera produže-noga stručnog postupka pozicioni-rana je tako da bi osigurala da mi problematičnu djecu ne izbacimo iz škole. Naš osnivač je na tragu ideje da takve učenike držimo u školi po cijenu svega nabrojenoga. Zgrozio me stav zakonodavca da moramo biti na usluzi onome tko nam dođe u školu i time se oprav-dava osiguravanje petog ili šestog popravnog ispita, to da nijednog

učenika koji se žali ne možete is-ključiti iz škole.

Drago Bagić: Ovo je samo jed-na stepenica u kampanji prema ustavnim promjenama kojima je intencija da srednje školstvo po-stane obvezno i ako to postane tako onda ćemo osjetiti sve kon-zekvence takve ustavne definici-je srednjeg obrazovanja. Hoće li nam biti teže ili lakše teško je reći, ali će i škole biti pod pritiskom da učenik mora završiti srednje obra-zovanje, odnosno doći barem do prve kvalifikacije.

Važnost izvan-nastavnih aktivnosti

Suzana Hitrec: Krenuli smo s vlastitim problemima u svojim školama i pričom o ovakvom ili onakvom ozračju, ali ako malo sa-gledamo cjelokupnost svoga rada onda moramo reći da imamo i pa-metnu i pristojnu djecu i takvih je više od 95 posto u našim školama. Bavimo se svima pa i onom pro-blematičnom manjinom, ali sva-kako smo ponosni i na činjenicu da imamo izvrsne mlade ljude, pametne, radišne, kreativne i da se ne moramo crveniti zbog njih gdje god da se pojave. Imamo učenike koji su nam spremni pomoći, biti nam suradnici u suzbijanju nasilja, jer je ta vršnjačka pomoć vrlo važ-na u preventivnim projektima. Po-gotovo kad se radi o elektronskom nasilju budući da to puno bolje od nas poznaju i razumiju.

Ivanica Belamarić: Važno je da u školi postoje izvannastavne aktivnosti, nešto što mlade stvar-no može zaokupiti i angažirati na kvalitetnim i vrijednim programi-ma. Taj segment trebaju iskoristiti i zakonodavac i lokalna zajednica, morali bi otvoriti vrata takvim pro-gramima, jer to je jedan od načina ili metoda za eliminiranje nasilja, animoziteta, mržnje ili bilo kakvih negativnih emocija iz kojih bi pro-izašle i nasilne reakcije. Teško je to realizirati u školi koja ostaje bez prostora za rad jer mora iz razreda kako bi sljedeća smjena počela s radom. Bez obzira na sve teškoće, mora se reći da je rad u izvanna-stavnim i slobodnim aktivnostima vrlo motivirajući za učenike, ali da nas uvelike sputava financij-ski okvir u kojemu djelujemo. Jer, ako ne možemo dodatno nagraditi iznadprosječnog nastavnika koji troši svoje slobodno vrijeme, svo-je subote i nedjelje, da bi radio s učenicima, onda od toga neće biti ništa. Svi su nastavnici jednako plaćeni: i onaj koji radi odlično i onaj koji otaljava svoj posao. Kad bismo ih mogli financijski motivi-rati i platiti za ono što doista rade,

Nastavak na 18. stranici

Mladen Kamenjarin Ivanica BelamariÊ Nada PrliÊ Svetko PerkoviÊ Duπanka Novak

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno18 tema broja

Nastavak sa 17. stranice

atmosfera u školi bi bila poticaj-nija, ljudi bi više davali od sebe i tu bi bile i velike mogućnosti za preventivni rad.

Mladen Kamenjarin: U prin-cipu sva djeca vole urednost, vole da postoje granice i pravila, pa nemaju ništa protiv nove mjere produženog stručnog postupka, oni samo koriste naše nepravil-nosti i očekuju čak i puno strože mjere od onih koje im izrečemo. Čak su i razočarani ako vide da je neka mjera nepravedno izrečena ili je preblaga.

Mogu li pomoći promjene zakona

O izmjenama i dopunama Za-kona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prilič-no se stidljivo govori ovih dana premda se o tom problemu vode brojne rasprave. Kakav je stav Udruge hrvatskih srednjoškol-skih ravnatelja?

Suzana Hitrec: Imali smo dugu raspravu na županijskim ogran-cima i predsjedništvu udruge i donijeli smo neke prijedloge pro-mjena, a surađujemo i s kolega-ma iz udruge ravnatelja osnovnih škola te smo i s njima našli zajed-nički jezik na spornim pitanjima. Predlažemo da se donese poseban zakon o srednjoj školi jer je to sustav u kojemu samo strukovno obrazovanje reguliraju čak tri za-kona i mislimo da bi i zbog toga valjalo donijeti jedinstveni zakon

koji bi obuhvatio cjelokupni sred-njoškolski sustav. Predlažemo također da se pedagošku mjeru odgojno-obrazovnog tretmana produženog postupka u zakonu dobro pozicionira i da ju se smje-sti iza opomene pred isključenje. Otežavajuća nam je i odnosi ve-lik dio novca obveza objavljiva-nja natječaja za popunu radnih mjesta u dnevnome tisku i poku-šavali smo to i prije kao udruga promijeniti, ali nismo uspjeli. Žao nam je da milijuni kuna odlaze iz školskih blagajni samo zato što moramo objaviti natječaj u dnev-nom tisku pa predlažemo da se natječaj objavi u biltenu zavoda za zapošljavanje i na internetskim stranicama.

Nadalje, stav je članova Udru-ge da je broj članova školskog odbora nepotrebno velik jer je devet članova previše, teško ih je organizirati i okupiti, odbor je neučinkovit i opet je u njemu više vanjskih članova nego pred-stavnika djelatnika škole. Struk-tura članova školskog odbora je

problematična, jer osim onih iz škole, ostali imaju jako malo op-ćih, a o stručnim znanjima da i ne govorimo. Ljudi ne razumiju i ne poznaju sustav funkcioniranja škole i u takvoj situaciji nam je vrlo teško raditi, a školski odbor treba donositi odluke o svemu, uključujući i davanje suglasnosti za zapošljavanje. Ako je ravnatelj odgovorna osoba za rad ustanove i svakog zaposlenika, zašto onda

nema pravo i samostalno izabrati koga će zaposliti, jer ako izabere krivu osobu ravnatelj će prvi sno-siti posljedice svoga lošeg izbora. Nama je u najvećem interesu da zaposlimo najkvalitetnije radni-ke.

Ne slažemo se ni s odredbom zakona da školski odbor bira i razrješuje ravnatelja, jer nema nijednog kriterija stručnosti po kojemu bi školski odbor birao. Ima istina i dobrih iskustava, i kvalitetnih školskih odbora koji svoj posao obavljaju izvrsno, ali ne mogu školski odbori birati ravnatelja intuitivno, na osnovi svog subjektivnog zapažanja i bez uvažavanja bilo kakve objek-tivne valorizacije ravnateljeva rada. Dogodili su se baš na te-melju postojećeg zakona brojna čudna razrješenja i imenovanja ravnatelja koja su bila više poli-tički motivirana, a manje temelje-na na mišljenju struke i praćenju rada pojedinoga kandidata. Zato predlažemo da se u zakonu stavi formulacija da ravnatelja svojom

odlukom na prijedlog školskog odbora imenuje ministar.

Kad je riječ o statusu ravnatelja tražimo da se tu regulira ne samo radni odnos već i mnoge druge stvari. Naime, nejasno je kad rav-natelj ima pravo na povlaštenu ot-premninu, jer zakonodavac sada ne prihvaća ni poslovno uvjetova-ni otkaz u slučaju da ravnatelj ne pronađe adekvatan posao, jer to traži isplatu velikih otpremnina, a čak ni u kolektivnom ugovoru to nije riješeno jer jedino ravnatelji koji dođu u situaciju da mogu tra-žiti povlaštenu otpremninu nema-ju na nju pravo. I to je strašno.

Što je s licenciranjem ravna-telja?

Suzana Hitrec: Željeli bismo da se i na licenciranju ravnatelja i nastavnika učini nešto, jer rav-natelji su već jako dugo zakinuti zbog nemogućnosti napredova-nja. Činjenica je da ne radimo svi jednako, kao što ni nastavnici ne rade svi jednako kvalitetno, no to nitko ne primjećuje. Zakinuti smo i na tome i mora se otvoriti mogućnost za napredovanje rav-natelja ne samo kao predmetnih nastavnika nego i kao ravnate-lja. Vezano s time tražimo da se briše datum 1. siječnja 2012., jer je taj rok potpuno neostvariv za provedbu programa, donošenje pravilnika, za provedbu i provje-ru oko 1500 ljudi koliko nas je u sustavu, a tome treba dodati i one koji žele steći ravnateljsku licen-cu za neka buduća vremena. Zato treba posebno donijeti pravilnik o licenci, ali kad za to budu stvore-ni kvalitetni uvjeti, a ne da bude donesen samo forme radi kako bi se izdali ljudima papiri koji neće ništa vrijediti. U interesu svih nas je da se posao ravnatelja profesi-onalizira, jer se osjećamo i radi-mo kao profesionalci pa želimo i imati profesionalni status kao što ga imaju naši kolege ravnatelji u mnogim državama.

U kojoj je fazi osmišljavanje tih programa?

Suzana Hitrec: Godine 2005. je napravljen program za osposo-bljavanje ravnatelja koji je prošao evaluacije, prihvaćen je i završio u nečijoj ladici. Dvije godine po-slije okupljeno je povjerenstvo sa zadatkom da napravi izvedbeni program koji je na tragu europ-

skih tradicija, posao je obavljen a rezultat opet završio u nečijoj ladici. Dakle, ne može se reći da inicijative od nas nije bilo. Bili smo uključeni u procese, potrošen je novac, dobivene su recenzije, ali program i dalje stoji.

Zakon kao neuspjeli eksperiment

Drago Bagić: Imam osjećaj otkako pratim obrazovno zako-nodavstvo da je zakon koji je vri-jedio prije petnaestak godina bio najkvalitetniji, a sve nakon toga da smo dobivali sve lošija rješe-nja. Previše se eksperimentira pa je i važeći zakon određeni ekspe-riment koji je pokušao spojiti dva nespojiva sustava. Malo bismo ih spajali, pa razdvajali, pa uvo-dili ustavnu kategoriju obvezne srednje škole i sve su to eksperi-menti koji idu jedan za drugim, a kvaliteta samih propisa je sve lošija, administriranje koje proi-zlazi iz tih akata je sve veće. Sad je vrlo moderan zakon o općem upravnom postupku i doista se zgrozim nad činjenicom da takav zakon dominira školskom prak-som. Bilo kuda da krenete u od-gojno-obrazovnoj ustanovi više nema odgojno-obrazovnih nego su sve upravni postupci. Škole se pretvaraju u sudove i to zato što se pri donošenju zakona različiti subjekti ponašaju kao trgovci koji uvjetuju donošenje jedne mjere popuštanjem u nečiju korist kod druge pa konačni izgled zakona i njegova rješenja i ne mogu biti kvalitetni. Netko se ponaša kao da su to glave kupusa ili kemijske olovke koje premještamo po sto-lu, a ne zakoni o kojima ovisi ne samo sudbina zaposlenika nego i sudbina cjelokupne obrazovnog sustava. Tvorci zakona nemaju pojma o tome kakve će posljedi-ce njihove igrice imati po sustav obrazovanja.

Ante Gulin: Iz sastava školskog odbora već se može zaključiti da naša država želi kontrolirati izbor ravnatelja u školi i to s političkog aspekta i na taj način ravnatelju oduzima njegovu profesionalnu i moralnu autonomnost. Na tra-gu takvih rješenja i u malim i u velikim sredinama događaju se tragične stvari jer političke stran-

ke određuju izbor ravnatelja i to je strašno. Elementarno bi bilo da netko prati rad ravnatelja, da ga valorizira kroz njegov mandat kao i rad škole i postignuća uče-nika pa uz takvu valorizaciju ne bi bilo mjesta za nečije osobne dojmove i za utjecaj mjesne za-jednice na izbor. Pitam se smije li gradonačelnik bilo kojega grada sugerirati ravnatelju da se ne jav-lja na natječaj za izbor ravnatelja, jer kad dođe reizbor onda se do-gađaju upravo takve ružne stvari.

Marin Tvrdić: Neka zakon bude bilo kakav samo neka bude kompletan i neka riješi sve, a ne da dobijemo zakon nakon kojeg treba donijeti 28 pravilnika koji nikad nisu doneseni, a nitko zbog toga ne odgovara ni stručno ni po-litički.

Ivanica Belamarić: Pitanje je i kako uskladiti novi zakon o radu s postojećim zakonom u kojemu stoji da se nakon dva mandata no-voizabrani ravnatelj može vratiti na svoje radno mjesto, jer zakon o radu to ne poznaje. Naime, ne možemo deset godina zapošlja-vati na vlastito radno mjesto na-stavnika na određeno vrijeme jer zakon o radu to ograničava na tri godine. Dakle, zakoni su neuskla-đeni.

Suzana Hitrec: Konačno, ve-zano za kurikulum mi tražimo da se donese nacionalni kurikulum i da nam se ne stavljaju čudnova-ti rokovi za donošenje školskih kurikuluma i godišnjih planova i programa škole s razmakom od petnaest dana. Može to biti i isti dan u mjesecu, jer su ta dva doku-menta povezani i najraniji rok bi trebao biti 30. rujna.

Umjesto zaključkaMoglo bi se reći da u školama i

nema toliko problema koliko me-diji prikazuju, ali je očito da je na-rušen sustav vrijednosti u društvu u čemu mediji imaju zapaženu ulogu jer ne promoviraju pozitiv-ne vrijednosti - dobro, kvalitetno i pametno - nego mlade bombardi-raju stupidnim zabavnim progra-mima u kojima se traže zvijezde bez pravog pokrića, promoviraju se apsolutni autsajderi, marginal-ci, beznačajne osobe koje odjed-nom postaju uzori mladima, a da to ničime nisu zaslužile. Kako škola nije pod staklenim zvonom, učenici vide i osjećaju svijet oko sebe i u njemu prepoznaju neke vrijednosti koje nisu uzorne, ali su posve normalne u našem druš-tvu. I pokušavaju te uzore i lažne idole oponašati često ne mareći za neke univerzalne vrijednosti poput poštenja, dobrote, ljubavi, empatije, znanja, sposobnosti, čovjekoljublja. Jer kao društveno poželjno kroz medije im se servi-ra nešto što uistinu nije dobro.

No, valja naglasiti da i pored toga u školama ima toliko kvali-tetnog, dobro i lijepoga o čemu treba stalno govoriti i upozorava-ti i roditelje i širu javnost i tako stvarati pozitivnu klimu. Jer go-voreći o nasilju dotičemo doista mali postotak incidentnih ili pro-blematičnih učenika, a 99 posto svake škole čine dobri učenici, dobri profesori, dobri roditelji. Nažalost, danas je tjelesno nasilje među mladima puno brutalnije pa i zbog toga bode oči i traži pri-mjerenu reakciju.

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 19savjetnici

U godišnjim planovima i programima, uz redovite sastavnice, sve se više razrađuju različiti cjeloviti pro-jekti koje škole provode. Školskim se kurikulumom utvrđuju i detaljno razrađuju aktivnosti, programi, ciljevi, namjena, nositelji, način realizacije, vremenik aktivnosti, detaljan troškovnik aktivnosti, programa i/ili projekta i način vrjednovanja te način korištenja rezultata vrjednovanja. Svi se ti elementi aktivnosti i projekata, a sastavni su dio godišnjeg plana i pro-grama rada škole, mogu iskoristiti u pripremanju natječajne dokumentacije za raspisane natječaje kojima različita ministarstva, poduzeća, udruge ili

zaklade osiguravaju financijska sredstva za realizaciju programa ili projekata.

Zbog opće vidljivo-sti usmjerenih sred-stava unatrag neko-liko godina sve više, financijski sposobna poduzeća, udruge ili zaklade tijekom godi-ne u javnim glasilima, putem interneta ili na neki drugi način objav-ljuju natječaje u kojima pozivaju na pristupa-nje za osiguravanje financijskih sredstava za provođenje proje-kata, aktivnosti ili pro-grama. U natječajima su jasno određena područja financiranja, mogući korisnici, pro-pisani su rokovi, jasno definirani uvjeti pristu-panja natječaju, kao i načini izvještavanja i realizacija planiranih

projekata, aktivnosti i programa, ali i praćenja utro-šenih sredstava.

Rad na projektnoj dokumentaciji opsežan je po-sao koji zahtijeva jasno obrazloženje ciljeva pro-jekta, programa ili aktivnosti. Priprema natječajne dokumentacije zahtijeva timski rad, pozornosti i preciznost.

Uz postojeće elemente koji su sastavni dio go-dišnjih planova i programa, svaki donator postavlja zahtjeve za obrazloženjima. Najčešće se traže obra-zloženja vezana uz poticaj za aktivnost, dosadašnja iskustva u provođenju sličnih, preporuke i jasno utvrđivanje korisnika te prepoznavanje moguće su-radnje i uključivanje lokalne zajednice i volontera. Životopisi voditelja aktivnost i projekata, rješenja o registraciji, jasno postavljeni proračuni, odnosno zahtjevi za financiranje samo su dio obvezne do-kumentacije koja se razlikuje ovisno o financijeru. Neke su razlike razvidne i u raspisivanju natječaja, ovisno o tome radi li se o donacijama ili sponzorstvu. Redovito je i javno objavljivanje u tiskanim materi-jalima ili javnim istupima informacija o donatorima na način kako je to propisano natječajem, odnosno prema potpisanom ugovoru. Procjene natječajne dokumentacije prema utvrđenim kriterijima provode posebna povjerenstva. Rezultati natječaja objavljuju se također javno.

U području odgoja i obrazovanja sudjelovanje na natječajima za financijska sredstva, u vremenima kada interesi i potrebe prelaze redovite mogućno-sti financiranja, način je proširenja i obogaćivanje obvezne djelatnosti, ali i osiguravanje kvalitetnije provedbe cjelovitih projekata, programa ili aktiv-nosti.

sudjelovanje u natječajima - osigu-ravanje financijske potpore za projekte

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Vizualne mnemotehnike Pogledajmo sad značajke vizualnih

mnemotehnika. Često čujemo da netko za sebe kaže da je “vizualni tip“. Očito se radi o tome da su i laici uočili da većina ljudi dobro i bez napora pamti vizualne sadržaje.

Mnemotehniku zasnovanu na vizual-nom predočavanju, prema Ciceronu, prvi je koristio grčki pjesnik Simonides oko 500 godina prije Krista. Simonides je na jednoj gozbi recitirao stihove, a zatim su ga, na njegovu sreću, pozvali van. Tek što je izašao, urušio se krov i smrskao uzvanike tako da je većinu bilo nemo-guće prepoznati. Međutim, Simonides je ustanovio da vrlo lako može predočiti gdje je tko sjedio i tako je izvršena rekon-strukcija. To je potaknulo Simonidesa da se upita: “Ako mi je tako dobro vizualno pamćenje, zar ga ne bih mogao koristiti za bolje pamćenje i ostalih stvari?“ Tako je razvio mnemotehnički postupak poznat kao “metoda mjesta“.

Metodu mjesta koristimo na sljedeći način: vizualno si predočimo neki dobro poznati prostor, primjerice vlastiti stan i zatim zamislimo stvari koje želimo zapam-titi na određenim mjesti-ma sobe kako se njišu, hlade, kuhaju, plutaju u vodokotliću, tuširaju i slično. Kada se treba-mo dosjetiti neke če-stice predočavanjem, “pregledamo“ stan i do-sjećamo se željenih.

Poznato je da govor-nici koji ne koriste pod-sjetnik ostavljaju znatno snažniji dojam na slu-

šateljstvo od onih koji čitaju zabilješke. Ako trebate održati govor, što poduzi-mate da biste bili sigurni da neku nećete temu propustiti? Evo prijedloga: jedna verzija metode mjesta vrlo je popularna, osobito među govornicima (Ciceron ju je uspješno koristo) ili predavačima, ko-jima je važan redoslijed tema, a ne žele se služiti bilješkama. Teme se smislenim, elaboriranim kodiranjem povežu s nekim istaknutim mjestima na dobro poznatom putu (koji često koristimo), vizualno ga predočavamo i zatim njime sigurno kroči-mo. Ista se mnemotehnika može koristiti i za pamćenje niza softverskih naredbi, po-dataka koje po redosljedu treba naučiti za ispit i slično.

Kapacitet pamćenja u korištenju meto-de mjesta može se udvostručiti tako da se na pojedino mjesto smještaju dvije teme umjesto jedne. Pritom je dobro prvu temu zamisliti kao izrazito veliku u odnosu na drugu, kako ne bi došlo do brkanja re-doslijeda tema unutar para.

Jedna od vizualnih mnemotehnika čiji su korijeni u metodi mjesta je metoda prostornog uređenja stranice. Zabilješke razmjestimo na stranice sažetog teksta

za učenje tako da dobi-jemo prostorni raspored prikladan za pamćenje. Dosjećanjem mjesta aktiviramo i dosjećanje ostalih informacija (pri-sjetimo se značajki au-tomatskih procesa pam-ćenja). Dobar primjer za tu mnemotehniku je pe-riodični sustav kemijskih elemenata: ako znamo nekoliko osnovnih prin-

cipa razvrstavanja elemenata na stranici, lako predočimo gdje se koji element na-lazi i koja su mu svojstva.

Bizarne predodžbe još su jedna vrsta vizualnih mnemotehnika. U ovoj se popu-larnijoj metodi materijal za učenje predo-čuje što bizarnije i neobičnije, kako bi bio što različitiji od uobičajenog. Tako za riječ lizzard (engleski gušter) možemo naći ri-ječ u hrvatskom jeziku koja joj je slična (npr. lizanje) i oko nje stvoriti vizualnu pre-dodžbu guštera kako liže sladoled.

Mješovite mnemotehnike Mješovite mnemotehnike kombiniraju

verbalne i vizualne informacije. Sustav riječi-klinova jedna je od mješovitih teh-nika, koja u kombinaciji s predočavanjem koristi rimu i svakodnevni jezik. Najčešće je koriste profesionalni mnemonisti, jer iziskuje dugotrajnu i svakodnevnu vježbu. U ovoj se tehnici riječi-klinovi povezuju sa što bizarnijim predodžbama.

Metoda ključnih riječi korisna je prven-stveno prilikom učenja stranih jezika, a koristimo rimu i zvučnost u kombinaciji sa što življim i bizarnijim predočavanjem. Još jedna vrsta mješovitih mnemotehnika su mentalne mape, u kojima se koristimo asocijacijama, slikama i položajem poj-mova na stranici.

Mnoge su znanstvene studije dokazale da se mnemotehnikama može poboljšati pamćenje. U jednom je istraživanju ispita-nicima dan popis s 30 stavki sa zadaćom da ih zapamte. Oni koji ne znaju za mne-motehnike u prosjeku bi zapamtili deset stavki. Ljudi koji su naučili neke mnemo-tehnike sjetili bi se oko 20 stvari, a oni koji su usvojili nekoliko mnemotehnika zapamtili su svih 30 stvari s popisa.

?U kojem roku i prema kakvom po-stupku škola treba donijeti novi

pravilnik o radu odnosno izmjene i do-pune postojećeg pravilnika prema no-vom Zakonu o radu?

Sukladno članku 298. Zakona o radu (NN br. 149/09., dalje u tekstu: ZOR), poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu s odredbama ovoga Zakona u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ZOR je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine, stoga je krajnji rok 1. srpnja 2010. godine za donošenje novoga pravilnika o radu škole, odnosno usklađivanja pravilnika o radu (donoše-njem izmjena i dopuna). Školski odbor, sukladno članku 118. stavak 2. podsta-vak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.), donosi statut i druge opće akte na prijedlog ravnatelja. Članak 126. ZOR-a propisuje da se o donošenju pravilnika o radu poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Obveza savjetovanja prije donošenja odluka važnih za položaj radnika propi-sana je člankom 149. ZOR-a, prema ko-joj se poslodavac prije donošenja mora savjetovati o važnim odlukama za položaj radnika s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji rad-ničkog vijeća, a donošenje pravilnika o radu propisano je navedenim člankom

149. ZOR-a kao važna odluka za položaj radnika o kojoj je poslodavac obvezan savjetovati se s radničkim vijećem odno-sno sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća ako u školi nije utemelje-no radničko vijeće. Obvezu savjetovanja prije donošenja pravilnika o radu ravna-telj škole treba obaviti u pisanom obliku. Sukladno stavku 5. članka 149. ZOR-a, ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku osam dana, a u slu-čaju izvanrednog otkaza u roku pet dana dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu, a sukladno stavku 6. istoga članka 149. ZOR-a ako se rad-ničko vijeće u roku propisanom stavkom 5. ovoga članka ne očituje smatra se da nema primjedbi i prijedloga. U slučaju očitovanja primjedbe i prijedlozi radnič-kog vijeća trebaju biti razmotreni, no nisu obvezujući.

Pravilnik o radu ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave u skladu sa stavkom 3. član-ka 126. ZOR-a.

Sukladno članku 126. stavak 5. ZOR-a, pravilnik o radu mijenja se i dopunjuje na način propisan ovim Zakonom za nje-govo donošenje.

?Učiteljici je otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga

početkom prošle školske godine. Bila je na bolovanju i za to vrijeme joj nije

tekao otkazni rok, a nakon bolovanja otkazni rok joj je nastavio teći i ako više ne bude otvarala bolovanje otkazni rok će joj isteći krajem travnja. Ona će ostvariti pravo na razmjerni dio godiš-njeg odmora (a u slučaju da opet bude na duljem bolovanju možda i pravo na puni godišnji odmor). Ima li pravo na godišnji odmor ili će joj se uračunati u otkazni rok? U tom je smislu ravnatelj škole dobio usmene naputke.

Sukladno članku 113. Zakona o radu (NN br. 149/09.), otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, ro-diteljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punoga radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete te dopusta ili rada u skraćenom radnom vemenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvo-ju prema posebnom propisu, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmo-ra, plaćenog dopusta, vršenja dužnosti građana u obrani te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim ovim ili drugim zakonom. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da otkazni rok ne teče za vrijeme privreme-ne nesposobnosti za rad (bolovanja) niti za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Stoga se učiteljici vrijeme korištenja go-dišnjeg odmora (punog ili razmjernog) ne može računati dok joj teče otkazni rok.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković, dipl. iur.Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Novi pravilnik o radu škole

U području odgoja i obrazovanja sudjelovanje na natječajima za fi-nancijska sredstva, u vremenima kada interesi i potrebe prelaze redovite mogućnosti fi-nanciranja, način je proširenja i obogaćivanje ob-vezne djelatnosti, ali i osiguravanje kvalitetnije proved-be cjelovitih pro-jekata, programa ili aktivnosti

Mnoge su znan-stvene studije dokazale da se mnemotehnikama može poboljšati pamćenje

Poučimo učenike mnemotehnikama (2. dio)

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.20

Već nekoliko godina nastavnici i učenici OŠ Sveta Klara na južnom rubu Zagreba kao

žedni vodu čekaju dogradnju školske zgrade, budući da je zamišljeni kapacitet postojećeg objekta premašen za gotovo 100 posto. Lani su imali 592 učenika, ove ih je godine nešto manje, ali se u zadnjih desetak godina broj učenika stalno povećava za pet do deset posto godišnje, ponajviše zbog doseljavanja novih stanovnika. Pokrivaju upisno područje od oko 30 četvornih kilometara, na kojem živi oko 15 tisuća stanovnika. Iako dio djece iz ovih perifernih dijelova Zagreba odlazi u druge škole, u Botinec, Gaj, Siget i Otok, škola je i dalje prekrcana.

Dosad je kupljeno zemljište za dogradnju, sačinjen idejni projekt i napravljen projekt dogradnje školske zgrade s devet učionica, četiri kabine-ta, zbornicom, društvenom prostorijom za učenike putni-ke i blagovaonicom.

- Valjda je sada ponestalo novca za samu gradnju - u šali govori ravnatelj Slavko Čačinović. Specifičnost je škole svakako brzi tempo i protok nastavnika, satnica nam je skraćena na 40 minuta, a budući da sam i osobno godinama radio u razredu, uvi-jek mi je nedostajalo još pet

minuta, pa znam da je mojim učiteljima teško.

Učenici su zbog svega toga u težem položaju od ostalih zagrebačkih škola, a nezado-voljni su i roditelji. Primjerice, tražili su od škole da se produ-ženi boravak omogući i učeni-cima trećih razreda, što škola nije mogla ostvariti, ponovno zbog nedostatka prostora.

U školi je zaposleno 15 uči-teljica u razrednoj nastavi, 20 učiteljica i tri učitelja u pred-metnoj nastavi te jedna učite-ljica u projektu „Vikendom u športske dvorane“, četiri stručna suradnika, dvije osobe u administraciji, tri kuharice, šest spremačica i dva doma-ra.

Iznajmljivanjem dvorane do opreme i pribora

Stručna pokrivenost gotovo je stopostotna, a što se tiče didaktične opreme i materija-la, ravnatelj i nastavnici time su vrlo zadovoljni. Osim redov-nih sredstava, najveći izvor prihoda im je školska dvorana koju daju u najam rekreativci-ma i sportskim klubovima, a tim se sredstvima onda pri-bavljaju, naprimjer, LCD-projektori za sve učionice, ozvučenje, pribor i učila za pojedine predmete, a uređena je i informatička učionica.

Posebni napori ulažu se u rješavanje prostora, da se pri-jeđe s tri na dvije smjene, poboljšanje kvalitete nastave u duhu HNOS-a, i to stalnim radom na stručnom usavrša-vanju i educiranju djelatnika te unaprjeđenjem nastavnog procesa kroz integriranu i

terensku nastavu, informatiza-ciju te samovrjednovanje i vanjsko vrjednovanje rada škole.

Po znanju su učenici solid-nog uspjeha, dobre rezultate postižu iz hrvatskog i engle-skog jezika, a ravnatelj govori da su u usporedbi s ostalim zagrebačkim školama u zlat-noj sredini.

- Trudimo se biti bolji, ali s jedne nas strane pritišću sku-čeni prostor, skraćeni satovi i općenito otežani uvjeti rada, a

s druge strane Sveta Klara je relativno novo naselje. Nakon rata ovdje se doselilo mnogo novog stanovništva iz svih krajeva Hrvatske, velikim dije-lom i iz bosanske Posavine, pa i središnje Bosne i Hercegovine. I ta raznovrsna struktura sta-novnika, pa time i učenika u našoj školi, čini svoje. Druge kolege mi pričaju da za nova naselja treba proći i tridesetak godina da se stvari “slegnu” i počnu normalno funkcionira-ti.

rePortaÆa

Školu danas pohađa 570 učenika u 24 razredna odjela, a zbog skučenog pros-tora nastava se održava od 7.30 do 19.50 sati, i to u skraćenim školskim satovima po 40 minuta. Zgrada škole zadnji je puta obnovljena i dograđena 2003. godine, a unatoč rješenju Gradskog poglavarstva od 2007. godine o dogradnji, zbog financijske krize to čeka neka bolja vremena

Trosmjenski rad u iščeki vanju proširenja škole

crtice iz povijestiNajstarija spomenica tijekom vremena je izgu-

bljena, a o počecima rada, školskim prilikama i neprilikama u razdoblju od 1860. do 1928. godine saznaje se putem spisa nepoznatog autora iz go-dine 1929. Školstvo u Sv. Klari započinje u drugoj polovici 19. stoljeća, kad je dogovorom Janka pl. Nemčića - kotarskog predstojnika u Velikoj Gorici, Dragutina Jande - župnika, podarhiđakona Jakova pl. Kosa, te Mate Juga - glavara i bilježnika općine u Odri, odlučeno da se nagovore župljani Sv. Klare da sagrade školu. Gradnja je započela 15. svibnja 1859. godine, a završena je 30. studenoga iste go-dine. Školska zgrada bila je prizemna, a sastojala se od jedne učionice i učiteljskog stana (dvije sobe, kuhinja i smočnica). Pred školom se nalazio cvjet-njak, a sa stražnje strane zgrade vrt za učitelja. Prvi učitelj bio je Ivan Haraminčić.

Škola je otvorena 5. siječnja 1860. i blagoslov-ljena od župnika Jande i jakuševačkog župnika Franje Galovića. Naime, župa Sv. Klare tada je obuhvaćala sela od Obreža do Otoka, a njoj su se zbog škole pridružila sela Hrelići i Jakuševac

“….jer im je bila škola u Zapruđu (današnjem mje-stu Sv. Klara), mnogo podesnija”.

Školska zgrada je tijekom godina nekoliko puta popravljana. Početkom 20. stoljeća više nije zado-voljavala potrebama. Tako je 1913. godine sagra-đena nova školska zgrada. Zgrada je jednokatna, namijenjena “…za dvije učiteljske sile”, te također sagrađena na zemljištu darovanom od crkve. Zgra-da škole iz 1913. nekoliko puta je obnavljana, a posljednji puta 2003. (danas predstavlja spomenik kulture) i dio je kompleksa sadašnje školske zgra-de.

(bn)

Ravnatelj Slavko Čačinović

Glorija Zavacki govori da se učenici u informatici snalaze ko ribice u vodi

Škola u prirodi

Dani kruha

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 21

Ipak, govori nam ravnatelj, u školi je stanje relativno dobro. Nema značajnijega međuvrš-njačkog nasilja, a ne uništava se ni inventar i okoliš škole. Zasluge tome pripadaju i struč-noj službi, koja ionako nije kompletirana, radi vrlo dobar pedagoško-odgojni proces. Na smanjenju nasilja u školi se konstantno radi kroz suradnju s udrugom „Suncokret“ te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, iako je i njihovo održavanje otežano zbog tro-smjenskog rada.

sport umjesto skitanja po cesti

Učenici dolaze u suprotnu smjenu, no unatoč tome redo-vito pohađaju tridesetak izva-nnastavnih sekcija, od dram-ske, literarne i keramičke, pjevačkog zbora, kao i niz sportskih aktivnosti. A tije-kom ove godine ponovno bi trebao zaživjeti i školski tam-buraških orkestar. Djeca su, ipak, najaktivnija u sportovi-ma.

- Otkako je uređena i dogra-

đena dvorana, konačno imamo šansu nečime zaokupiti našu djecu i maknuti ih s ulice. Od sportsko-rekreacijskog cen-tra, koji se nalazi preko puta, do naše školske dvorane. Najkorisniji je projekt u tu svrhu “Vikendom u športske dvorane”. Zbog tog smo pro-jekta zaposlili i nastavnicu Tajanu Mrković, koja okuplja više od 250 djece od prvog do osmog razreda i postiže odlič-ne rezultate. Lani su na olim-pijskim igrama osnovnih škola osvojili pregršt pehara iz

nogometa, rukometa, odboj-ke, čak i graničara.

Školska uprava i nastavnici redovito surađuju s roditelji-ma, koji dolaze na roditeljske sastanke, prihvaćaju prijedlo-ge stručne službe i samih nastavnika, a pomažu i kod brojnih školskih događanja i projekata. Tako su se u zna-čajnoj mjeri uključili u pripre-mu proslave 150. godišnjice škole, koja će se održati u svibnju ove godine.

- Odlično surađujemo i s lokalnom zajednicom, susjed-nim dobrovoljnim vatroga-snim društvom koje svake godine učenicima napravi jednu pokaznu vježbu, a mi tu prigodu iskoristimo kako bismo napravili vježbu evaku-acije. Također, NK Polet oku-plja 150 učenika OŠ Sveta Klara, pa je i inače nogomet najposjećenija izvannastavna aktivnosti u školi. U mjestu djeluju i dva kulturno-umjet-nička društva, u koje su opet uključeni školarci, s ponosom nabraja ravnatelj Čačinović.

Djeca su samostalnija, ali i zahtjevnija

Učiteljicu razredne nastave Marijanu Vugrinec Kranjčina zatekli smo s mališanima u sportskoj dvorani, gdje su upravo odrađivali skokove, kolutove i druge vesele aktiv-nosti tjelesnog odgoja za niže razrede. U školi radi dugih 25 godina i otkriva nam da su primjetne velike promjene u svakoj novoj generaciji:

- Djeca se mijenjaju u duhu

vremena u kojem živimo. Stoga je u neku ruku danas i teže raditi s njima, jer imaju svoje interese, žele da se odmah napravi ono što su zamislili. Samostalnija su, ali i zahtjevnija pa ih moramo učiti stvarima koje su se nekada podrazumijevale - da budu kolegijalni, budu privr-ženi i odani prijatelji, da dije-le. A kao što vidite, najviše vole tjelesni, iako vole i izaći iz škole, u sklopu nastave prirode i društva.

Nastavnica informatike Glorija Zavacki kazala nam je da u školi ima vrlo pozitivna i dobra iskustva.

- Čini mi se da djeca lakše svladavaju informatiku i sve vezano uz nju, jer u ovome novom tisućljeću rastu s time poput ribica u vodi. I ono što je najbitnije, vole ovaj pred-met, iako najviše igrice i Facebook, ali vrijedni su i pažljivi i kod samoga nastav-noga gradiva. Trudim se da im svake godine kroz nekoli-ko sati ukažem na sigurno surfanje, odnosno kako da zaštite sebe i druge od opa-snosti koje prijete putem interneta. A budući da zasad nismo imali nikakvih eksce-sa, valjda u tome i uspije-vam.

Kuharica Ana Dejanović govori, pak, da su djeca uvi-jek djeca, ne vole jesti svi isto, a najveću prepreku im predstavlja novi, zdraviji jelovnik koji je uveden u sve zagrebačke škole.

- Nerado jedu voće i povr-će, žitarice još teže, valjda bi samo jeli pizze i hamburgere, što im, naravno, ne dajemo. No, ne smijem biti tako stro-ga, polako mijenjaju navike, sada već i sami traže više povrća. Međutim, i dalje je sve na roditeljima, jer ako kod kuće djeca jedu zdravo i kvalitetno, onda će i u školi!

Škola, dakle, jest zamjena za roditelji dom i sve što rodi-teljima promakne nadogradi se i nadomjesti u školi. Jer, škola, uz obrazovnu, mora biti i odgojna institucija, a to su u OŠ Sveta Klara, unatoč teškim uvjetima rada, shvati-li. Želimo im sreću i uspjeh i u daljnim nastojanjima da ško-lovanje osnovaca učine što kvalitetnijim i sretnijim.

Branko NAĐ

150 godina OŠ Sveta Klara, Zagreb

Trosmjenski rad u iščeki vanju proširenja škole

Božićna radionica

Obilježavanje dana škole

Marijana Vugrinec Kranjčina učiteljica je razredne nastave Kuharice Zora Marjanica i Ana Dejanović

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.22 suradnici javljaju

Usmjerenim ispunja-vanjem slobodnog vremena ostvaruju se istodobno pozitivni učinci i u socijalizaciji, poticanju toleranci-je, timskom radu i stvaranju pozitivnog ozračja

Ove su godine u Osnovnoj školi Miroslava Krleže u Čepinu održane četvrte

zimske radionice. Cilj je tih kre-ativnih radionica skrbiti o slo-bodnom vremenu učenika i poti-cati ih da stvaralački razmišljaju, izražavaju se i djeluju. Planskim i usmjerenim ispunjavanjem slo-bodnoga vremena ostvaruju se istodobno pozitivni učinci i u so-cijalizaciji, poticanju tolerancije, timskom radu i stvaranju pozitiv-nog ozračja.

Oglašavanje, prikupljanje tema i materijala za radionice počelo je još u listopadu. Voditelji su učite-lji, ali i učenici i roditelji. Radi-onice nisu povezane samo s na-stavnim sadržajima ili predmetom koji učitelj predaje, već i s drugim temama, a mogu im nazočiti uče-nici bez obzira na to u koji razred idu. Održano je 18 radionica od kojih su neke trajale dva dana. Najposjećenije su bile sportske radionice. Pobjednici u stolnom

tenisu osvojili su medalje, a uče-nici 4.b ponosno u učionici drže prijelazni pehar s turnira u malom nogometu.

I ostali su učenici imali vre-mena za odbojku, mali nogomet, klizanje i plivanje u gradskim ba-zenima. U ostalim radionicama djeca su gradila dvorac za World of Walt Disney, upoznavala Egipat u društvenoj igri, pisala glagolji-com, gledala film, zabavljala se zanimljivim pokusima iz fizike, izrađivala matematički origami i slikala u likovnoj radionici. Radi-onicama je aktivno nazočio svaki drugi učenik. Prošlih su godina pekli palačinke, bojali pošarane stolce, skladali školsku himnu, održali turnir u playstationu, ple-

asli break dance, izgradili smjero-kaz s udaljenostima u kilometrima do nekih većih gradova, pravili lutkice od vune, ilustrirali bajke, pisali ukrašena slova, učili se zla-tovezu i drugom ručnom radu.

Učenički su radovi izloženi u školskom holu, fotografije radi-onica su na internetskoj stranici škole, a prezentacija o radionica-ma prikazana je i na Učiteljskom vijeću. Do kraja godine, a naročito tijekom proljetnih praznika, žele dovršiti planirane radionice. Za-mislili su još više radionica u koji-ma će nešto stvarati od konkretno-ga materijala i održavati sportska natjecanja, a u svemu će vodeću ulogu imati Vijeće učenika škole.

Gordana Vlahović

Organiziran je i Ples srdaca te izbor najljepše odjevenoga para

U Osnovnoj školi kralja Tomis-lava u Našicama održano je tradicionalno natjecanje plesnih parova. Pod satom razrednog odjela natjecanje je organizirala učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture i ujedno razrednica 6.e razreda zajedno sa svojim razre-dom. Natjecali su se plesni paro-va, a organiziran je i Ples srdaca te izbor najljepše odjevenoga para. Ukupno je sudjelovalo 45 plesnih parova učenika od petoga do osmoga razreda. Izabrana su po četiri najbolja para iz svake skupine. Sve nazočne pozdravio je i gradonačelnik Krešimir Žagar, a učenik Stjepan Đanić pročitao je sastav svoje razredne kolegice Ivone Farkaš Dan zaljubljenih ili Dan svetog Valentina.

Učenici su plesali polku, bečki valcer, engleski valcer, patkicu, foxtrot, discofox, twist, cha-cha i rock and roll. Članovi povjerenst-va gradonačelnik Krešimir Žagar, knjižničarka Ivana Ostrički, pedagoginja Đurđica Zailac, psi-hologinja Ivana Habl, učiteljica hrvatskog jezika Katarina Ocelić

i učenik Stjepan Đanić imali su zahtjevnu zadaću da izaberu na-jbolje. Dok su suci zbrajali bodove, učenici su plesali Ples srdaca. Nagradu su osvojili sedmoškolci Josipa Mihaljević i Marko Bilić. Pjesmu Vjerujem pjevale su Val-entina Povarnik, Monika Vuzem, Jelena Djedović i Lucija Brodar, a učenica Neomi Grgić počastila je sve svojom pjesmom Valentinovo, dok je Anamarija Mrak otpjevala pjesme Volim te, mrzim te i Crni leptiru.

Pjesmu A. G. Matoša Djevojčici mjesto igračke uspješno je reciti-

rao učenik Luka Bošnjak, a men-torica mu je učiteljica hrvatskoga jezika Tanja Majdandžić. Najbolje odjevenim parom proglašeni su učenici Manuela Vuzem i Stjepan Metić. U natjecanju plesnih parova najsupješniji su po razredima bili Stela Javorček i Dario Koš, Matea Jurišić i Kristijan Milanović, Ela Santin i Josip Puhanić te Iva Ljubas i Luka Bošnjak. Za glazbu su bili zaduženi domari Goran Đomešić i Josip Kranic. Nagrade učenicima uručili su Krešimir Žagar i Đurđica Zailac.

Đ. Z.

Stvaralačke radionice »ePIN Osnovna škola

Miroslava Krleže

Natjecanje plesnih parova Na©ICe Osnovna škola

kralja Tomislava

Radionicama je aktivno nazočio svaki drugi učenik

PULA Natjecanje U Osnovnoj školi Stoja u Puli odr-žano je 25. veljače 2010. županijsko natjecanje iz hrvatsko-ga jezika, na kojem su se okupili najbolji učenici u Istri u poznavanju materinskoga jezika zajedno sa svojim mentori-ma. Pulski su osnovnoškolci priredili prigodan program dobrodošlice kako bi razbili tremu natjecateljima uoči ispita. U 90 minuta istarski su sedma-ši, osmaši i srednjoškolci trebali pokazati svoje znanje iz hrvat-skoga jezika u najsitnijim poje-dinostima. Iz Srednje škole Mate Balote iz Poreča natjecalo se deset učenica. Leona Bokulić bila je prva, Anida Kadrić druga i Klara Ritoša treća u kategoriji prvih razreda, a u kategoriji dru-gih razreda Slađana Kitić osvo-jila je drugo, a Simona Dobrilla treće mjesto, sve pod mentor-stvom profesorice Branke Temimović. U kategoriji četvrtih razreda Suzana Rupenović bila je treća pod mentorstvom profesorice Snježane Radetić. Leona Bokulić izborila je pravo natjecati se na državnoj razini. (S. R.)

VARAŽDINSKE TOPLICE Natjecanje iz engleskoga Ovogodišnji domaćin županijskoga natjecanja iz engleskoga jezika za osnovnoškolce bila je Osnovna škola Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica. Da je natjecanje bilo u znaku velike konkurencije, govori i činjenica da su od 28 natjecatelja čak 22 učenika podijelila isto mjesto. Najviše natjecatelja bilo je iz Varaždina, a Varaždinci su zauzeli i najviša mjesta na konačnoj bodovnoj ljestvici. Prvi je bio Robert Milijaš, mentorica Đurđica Želimorski iz Prve OŠ u Varaždinu, drugo mjesto ravnopravno su podijelili Resnik Neven, mentorica Dubravka Pavlić iz Druge OŠ u Varaždinu, i Kristina Friščić, mentorica Vlasta Juričinec iz Šeste OŠ u Varaždinu, a treća je bila Lazar Mirna, mentorica Dijana Gašparac iz Šeste OŠ u Varaždinu. (Goranka Štefanić)SLAVONSKI BROD U svijetu bajki Hrvatska

spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić dio svoga života pro-vela je u Slavonskom Brodu pa Brođani svake godine obilježavaju njezin rođendan i predaju se razigranoj mašti. Dašak Ivaninih bajki u OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića i u Varaždinske Toplice donijela je Turistička zajednica Slavonskog Broda, predstavivši dječju prired-bu Svijet bajki Ivane Brlić-Mažuranić. Kostimiranim liko-vima iz Ivaninih bajki najviše su se obradovali učenici četvrtih razreda, a i ostali su u sklopu radionica dali mašti na volju te sa šegrtom Hlapićem i majstorom Mrkonjom popravljali cipele, bojali i crtali sa Striborom, a s Jagorom izrađivali maštovite figurice od linoleuma i pritom stvarali svoje priče. Svi oni koji bi željeli posjetiti grad u kojem je velika spisateljica napisala svoje najljep-še pripovijetke pozvani su da posjete Slavonski Brod u vrijeme priredbe koja se uz obilje glazbeno-scenskih programa, izložbi i kazališnih predstava i ove godine održava od 18. do 23. travnja. (A. V.)

LABIN Natjecanje Učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča sudjelovali su na mnogim natjecanja i smotrama i isticali se dobrim znanjima i umijećima. To su pokazali i na županijskom natjecanju iz engleskoga jezi-ka održanog 2. ožujka u Osnovnoj školi Ive Lole Ribara u Labinu. Natjecale su se ukupno četiri srednje škole. Na razini četvrtoga razreda natjecalo se 12 učenika, od toga dvoje Porečana, Ivana Miletović bila je treća, a Alen Lutvica sedmi. U konkurenciji drugoga razreda natjecalo se 13 učenika, od toga četvoro Porečana, s tim da je Rebekha Pribetić podijelila prvo mjesto s pulskom gimnazijalkom Lucijom Tarom Kajić. Filip Soldan bio je treći, Maša Lovrinović četvrta i Deni Rako osmi. (Doris Delač)

UKRATKO

Tko će bolje, tko će uspješnije

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 23suradnici javljaju

Križevački sabor

Naša svakidašnjica

Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Kad se spomene Križevce, onda je prvi podsjet-nik mjesto u kojemu su se školovale učiteljice. Iz toga pitomoga gradića izlazile su pristojne i

dobro odgojene učiteljice i učitelji koji su prenosili obrazovanje, odgoj i kulturu po čitavoj Hrvatskoj. Najčešće su to bile učiteljice podrijetlom iz seoske sredine, koje bi i ostajale kao seoske učiteljke i sa zanosom i samprijegorom obavljale svoje poslanje, odgojno, obrazovno, socijalno. Nisu bježale ni od kakva posla i dužnosti.

Križevci, pitom, topao i lijep gradić na brijegu poznat je i po svojoj prehrambenoj industriji, proiz-vode ondje kruh, meso i mlijeko. U Križevcima su se dobro slagali svi, plemenitaši, seljaci, obrtnici pa su poznati i veseli Križevački štatuti, sajmovi, prošćenja. Križevci imaju prekrasne stare crkve i parkove pre-pune cvijeća, a Križevčani i Kalnik, poznato i omilje-no izletište.

Nažalost, u tu pitominu ponekad se uvuče zmija otrovnica. Križevci su bili i poprište poznatoga Krvavog sabora, o kojem uče učenici već u osnovnoj školi. Ali povijest baš i nije uvi-jek najbolja učiteljica života pa dopušta i da se često ponavlja. Tako se dogodilo i nedavno da se skupilo jedno zmijsko leglo i pokušalo održati svoj sabor mržnje i zla. Dovukle se šarene zmijice iz bijela svijeta koje bi širile svoj otrov preko pjesama i kao rođendana. Zmije, doduše, mogu biti i bezopasne, bjelouške, koje gutaju samo žabe i miševe, onda spavaju mirne duše sve dok ponovno ne ogladne.

Ali te zmije šarene nisu došle na svoj sabor zato što su bile gladne, one su žedne krvi i to već javno poka-zuju preko svojih plaćenih medija. To leglo što se zavuklo u te pitome Križevce nije nimalo pitomo, ono je krvoločno, mrzi i želi dalje širiti tu pjesmu mržnje. Nisu gladni, jer njih netko debelo plaća, stiže prljavi novac za prljave poslove, za širenje zla i sukoba. Došli veseli zabavnjaci, njima je do zabave na kojoj se ne bi pušio samo hašiš, oni bi zabavu gdje se puši krv, i ne samo žablja krv, nego ljudska.

A što mi radimo da ih se obeshrabri i otjera? Skoro ništa. U ime lažne slobode, puštamo te otrovne gmizavce da slobodno odšetaju.

Nitko ne pita gdje su im njihovi nesretni mame i tate. Tko ih je tome naučio i podučio? Netko će odmah zavikati, a gdje je škola? Škola je tamo gdje smo je bacili, svima pod nogama, na krajnjoj margini. Škola ne smije ništa, ni pisnuti, ni zucnuti. U ime demokracije, slobode, kapitala, škola može samo pričati lijepe i pučne priče. To me podsjeća na staru priču o ženi i zmiji. Lakovjerna žena pušta zmiju otrovnicu na slobodu, a ona je ugrize. Na ženino pitanje zašto ju je ugrizla kad joj je pomogla, zmija odgovori: - Pa, znala si da sam zmija!

Mi se ponašamo još naivnije od lakovjerne žene i puštamo zmije otrovnica da se razmile uokolo. One se privremeno zavuku u šipražje, ali će ih opet neko sunce izmamiti u pitominu pa će lako ugristi i otro-vati nekog naivnog i prostodušnog. I nije to leglo, nažalost, jedino. Sikću tu i tamo zmije šarke, zablista njihov otrovni sjaj na mnogo mjesta, prebiju, opljačkaju, naprave nered na stadionima kod nas i u svijetu. Zastrašuju i šire svoj zmijski smrad, blista njihov zlatni sjaj, a to je njihovo zlato mrtvačko i nimalo bezazleno.

Biolozi i ekolozi dokazuju da radi biološke ravnoteže moraju živjeti sve vrste i podvrste u prirodi, pa i zmije. Zmije netko drži i kao kućne lju-bimce. To je njegov izbor, neka svatko drži svoje otrovne ljubimce u svojoj kući. Neka slobodno žive sve zmije u svojim rupama i svome kamenjaru. Neka se zmije drže svojih glodavaca i puzavaca, a od ljudi neka se sklanjaju.

U školi moramo učiti i ponavljati djeci da nisu zmije krive ako nas ugrizu. Oprez je ipak majka mudrosti.

U školi moramo učiti i ponavl-jati djeci da nisu zmije krive ako nas ugrizu, oprez je ipak majka mudrosti

Učenici područnih škola Adamovec i Moravče iz matične Osnovne škole

Ivana Granđe iz Soblinca gosto-vali su 22. veljače 2010. u Europ-skom domu u Zagrebu i predstavili su kratkim kulturno-umjetničkim programom svoj zavičaj, Prigorje, koje se nalazi u istočnom dijelu Zagreba. Dvorana je bila prepuna i tražio se stolac više. U velikoj dvorani Europskog doma gosti su s velikim zanimanjem pratili pro-gram. U nepunih sat vremena mo-gli su upoznati i doživjeti kroz pje-

smu, glazbu, ples i slastice barem dio Prigorja kakvo je nekad bilo.

Osim učenika, u programu su sudjelovali i članovi KUD-a Dra-gutina Domjanića iz Adamovca, tamburaška i muška vokalna sku-pina Zora. Mnogobrojne se publi-ke posebno dojmilo vođenje pro-grama na izvornom kajkavskom dijalektu. Mlada voditeljica Marija Jelovečki naglasila je da dolazi iz kraja po čijim je stazama kao dije-te hodao hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić. Učenici drugoga razre-da iz Adamovca predstavili su se

kajkavskom poezijom Dragutina Domjanića i vlastitim literarnim ostvarenjima, a učenici iz Morav-ča scenskom igrom na kajkavskom dijalektu Mamičina jedinica, koju je uvježbala učiteljica Suanita Ka-sapović.

Program je pripremila uËite-ljica Ankica Dmejhal u suradnji s voditeljem KUD-a Dragutina Domjanića iz Adamovca Ivanom Šikićem. Domaćica tribine po-nedjeljkom i odrasla voditeljica ovog programa bila je Gordana Beus Delija. Budući da je program pratila i zagrebačka televizija Z-1, voditelj programa Narodno veselje Fijolić čestitao je sudionicima na njegovanju i očuvanju tradicije i kulturne baštine.

Nada Vukasinovic

Učenici predstavili zavičaj ZaGreb Europski dom

U nepunih sat vreme-na posjetitelji su upo-znali i doživjeli kroz pjesmu, glazbu, ples i slastice dio Prigorja kakvo je nekad bilo

Prije 165 godina, 27. listopa-da 1845., rođen je u Senju srednjoškolski profesor i

prirodoslovac Narcis Damin. Po-hađao je pučku školu i gimnazi-ju u rodnom gradu, a potom se u Zagrebu školovao za srednjoškol-skoga profesora. Od 1868. preda-vao je u gimnaziji u Rijeci, 1872. premješten na realnu gimnaziju u Gospiću, a od 1876. imenovan je profesorom Kraljevske nautičke škole u Bakru, gdje je službovao punih trideset godina. Bio je akti-van ne samo na uskom stručnom području, nego i u javnom i kul-turnom životu Bakra. Suosnivač je i prvi predsjednik Hrvatskoga pjevačkog društva Sklad (1877.), koje i danas djeluje u Bakru.

Bavio se botanikom i zoologi-jom, a od 1888. posvetio se zna-nosti o paucima - araknologiji, u kojoj je stekao svjetski ugled. U slobodno je vrijeme proučavao pa-uke u Istri, sjevernim dijelovima Hrvatskoga primorja, Dalmaciji i Slavoniji, pratio je i bilježio nji-hov razvoj, način i duljinu života te opisao nekoliko novih vrsta, od

kojih je jedna vrsta pauka nazvana njegovim imenom Attus Damin. Pisao je stručne članke i rasprave u domaćoj i stranoj stručnoj lite-raturi na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Bakarskoj Nautici poklonio je prirodopisnu zbirku od oko 700 zooloških preparata i više od 400 listova herbarija, a njegova boga-ta zbirka čuva se u zagrebačkom Narodnom muzeju. Posebno ga je krasila dobrota i srdačnost prema đacima, a prema nastavnicima privrženost i pouzdanje. Narcis Damin umro je 1905. u šezdesetoj godini života i pokopan je na mje-snom groblju u Bakru.

Ivan Šamanić

Narcis Damin - profesor i prirodoslovac

baKar Znameniti nastavnici

Pisao je stručne članke u domaćoj i stranoj stručnoj literaturi, a svjetsku slavu stekao je u araknologiji

Predstavljen školski list CrIKVeNICa Osnovna škola

Zvonka Cara

U Osnovnoj školi Zvonka Cara u Crikvenici pred-stavljen je šesnaesti broj

školskog lista Zvonko pred ve-likim brojem uzvanika, bivših učenika, umirovljenih učitelja, predstavnika grada i drugih oso-ba. Školski list Zvonko dobio je ime po divnom čovjeku, učitelju, slikaru i kiparu ljubitelju prediv-nog mora, rođenom Crikveničanu Zvonku Caru. Tema je ovog broja glazba s porukama da glazba traje koliko i ljudsko postojanje i da je glazbenik s izvrsnim glazbalom sretan glazbenik.

List uz literarno-likovni podli-stak Zvončić donosi na 44 stranice

pregršt zanimljivih članaka, prati sve aktualne događaje u školi i oko nje, piše o učenicima i uči-teljima. Objavljen je i razgovor s gradonačelnikom Damirom Ruka-vinom koji je strpljivo odgovarao na učenička pitanja. Vođen je i intervju s profesorom informatike na istoimenoj školi Damirom Do-nadićem, koji u slobodno vrijeme pjeva u riječkoj klapi Kvarner, koja nastupa u Hrvatskoj i široj Europi. U Zvonku je objavljen i spomen na preminuloga Nikolu Miku Šnjarića, zaljubljenika u motosport, u mladosti uspješnoga sportaša i skladatelja pjesme Cri-kvenico moja.

Predstavljene su i aktivnosti učenika i njihovih učiteljica u Po-dručnoj školi u Selcu, kojoj je ma-tična OŠ Zvonka Cara. List sadrži i rubrike: glazba, sport, zabavni kutak, običaji, projekti, putova-nja, školske zvijezde, križaljka i horoskop. Zvonko je predložen za državni susret Lidrana, jer je po drugi put najbolji u Primorsko-goranskoj županiji.

Odgovorna je urednica, lektori-ca, voditeljica novinarsko-literar-ne skupine i savjetnica hrvatskoga jezika Milena Blažić-Knez. List je tiskan u 400 primjeraka.

Ivan Šamanić

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno24 suradnici javljaju

BAKAR Književni susret Gradska knjižnica u Bakru ugostila je na književnom susretu labinsku pjesni-kinju Robertu Razzi, koja piše isključivo na labinskoj čakavici. Pjesnikinja je te večeri darovala posjetiteljima pregršt stihova iz svojih zbirki koji su nasmijali i oduševi-li bakarsku publiku i uljepšali joj večer. Pjesme je objavi-la u raznim časopisima, a sudjelovala je i na Goranovu proljeću, Šoljanovim danima, Verši na šterni i drugim pjesničkim priredbama. Vrijedan je i njezin likovni rad u obliku slikovnice po mjesecima koju su djeca s veseljem prihvatila. Moderator te ugodne večeri bio je dr. Nikica Petković s Filozofskog fakulteta u Rijeci. (Ivan Šamanić)

RIJEKA Traviata Stotinjak učenika Srednje škole Mate Balote iz Poreča prisustvovalo je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci operi La Traviata Giuseppea Verdija. Kazališna dvora-na bila je dupkom puna. Slušali su dvosatnu izved-bu opere čiji je sadržaj gotovo svima bio poznat, što je svakako uljepšalo dojam o priči koju su svo-jim prekrasnim glasovima ispričali pjevači. Imali su priliku vidjeti i čuti Olgu Šober, jednu od najboljih opernih pjevačica na ovom prostoru, u ulozi Violette, te Alfreda, kojeg je izveo Davor Lešić. Dojmovi nakon opere bili su samo pozitivni i svi su izrazili nadu da bi ćešće i u još većem broju rado pristutvovati takvim kulturnim događajima. (Doris Delač)

KNIN Igralište Nakon Domovinskoga rata Osnovna škola Domovinske zahvalnosti u Kninu imala je neadekvatan sportski teren u školskom dvorištu. Dobro je da nije bilo većih ozljeda, samo poneka ogrebotina. Dvorana postoji, ali i potrebe su velike pa gotovo 1300 učenika nema dostatan vremenik u rasporedu. Zato veseli uređenje škol-skoga dvorišta u kojem sportski teren zauzima središnje mjesto. Ravnatelj Ante Prnjak zadovoljan je jer se uređenje po projektu kninskoga arhitekta Augusta Majera uklopilo u Program Ujedinjenih naroda za razvoj i ostvaruje se uz potporu grada Knina. Učenici će biti najsretniji kada uređenje bude dovršeno, a novi izgled dvorišta već se sa zadovoljstvom naslućuje. (Fabijan Lovrić)

UKRATKO

Katica Mačković (1949. - 2009.)

Iznenada je u bolnici u Zagrebu um-rla nastavnica hrvatskoga jezika Katica Mačković. Rođena je 1949. u Uštici, gdje je završila četiri razreda osnovne škole. Tada su se roditelji odselili u Jaseno-vac, gdje je nastavila osnovnu školu, gimnaziju je završila u Novskoj, a na Pedagoškoj akademiji u Petrinji 1970. godine diplomirala je hrvatski jezik. Predavala je u Osnovnoj školi u Jasenovcu od završetka studija do 22. listopada 2009. godine, kada je otišla na liječenje. Nažalost, bolest je bila jača od nje i umrla je 11. studenoga 2009.

Gradivo iz materinskoga jezika predavala je s ljubavlju i bila veliki stručnjak za hrvatski jezik. Škola u Jasenovcu izgubi-la je njenom smrću vrijednu radnicu i to ne samo u nastavi hrvatskog jezika, već i u izvannastavnim aktivnostima. Vo-dila je godinama dramsku družinu, nastupala na školskim svečanostima, natjecanjima, susretima. Njezini mali glumci bili su veoma osposobljeni i znali su pokazati svoje sposobnosti na svim nastupima. Svoj talent prenosila je na mlade, koji su zahvaljujući njezinom predanom radu dobili dobar temelj za daljnje napredovanje u srednjoj školi.

Niz godina bila je predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja. Voljela je taj rad, jer se brinula za bolji status hrvatskog učitelja. Rado ćemo je pamtiti kao iznimno vrijednu, nasmijanu i dobru kolegicu, učiteljicu. Osiromašeni smo njezinim odlaskom, ali zahvalni za njezinu vedrinu kojom je osvajala naša srca.

Sindikat hrvatskih učitelja, Podružnica OŠ Jasenovac

U spomen

U učeničkom domu Hrvatskoga radiše u Osijeku održana

je zabava u povodu obilje-žavanja Dana zaljubljenih. Nastavljena je tradicija ši-renja ljubavi i pozitivnog ozračja umotana u novo ruho natjecanjem u ka-raokama. Gošće učenice Srednjoškolskog đačkog doma i domaćini natjecali su se u pjevanju, pomno birajući ljubavne stihove i suptilne, pripadajuće, to-nove. U tu glazbom ispu-njenu večer uvela je slu-šatelje grupa Besane noći, koji su nadahnuto svirali pred domaćom publikom, odnosno prijateljima iz sobe, učionice i doma.

Pjesmom su prošli Slavoniju, Dalmaciju, Zagreb, Zagorje, Zagoru i ostale hrvatske krajeve. Izmjenjiva-li su se pjevači i pjesme i kako je odmicalo vrijeme, raslo je učenicima samopouzdanje te se blagavaonica pretvorila u pozornicu koja je sve jače odjekivala od dueta, kvarteta i klapa, a profesorici Božici Krajnović ponestajalo je papira za upisivanje redoslijeda izvo-đača. Promatrači su se pretvorili u plesače, a odgaja-telji u ocjenjivače. Debitantica Maja Dernaj postala je prvi glas domske glazbene grupe, Ivan Pranjić no-vootkriveni talent solo pjevanja, dok su nagradu za najbolji duet podijelili gošća Mateja Jelinić i domaćin Davor Kelić.

Gošće iz prijateljskoga doma ne samo da su ele-gantno izgledale nego su i elegantno odnijele pobje-du u kategoriji solo pjevačica i domaćinima ostavi-le puna srca. Ispraćene su zaljubljenim pogledima i pjesmom Prijatelji zauvijek. Toplina iz mladih duša širila se domom, a blizina odraslih, vrlo susretljivo-ga i dobroćudnoga ravnatelja Miroslava Kraljevića i svih radosnih i raspoloženih voditelja, ulijevala im je vjeru i sigurnost u ljepše sutra te da će idućih dana s veseljem obavljati svakodnevne poslove.

Planirana domska aktivnost, obogaćena tortama u obliku srca, pokazala je svima da je to bilo u svemu vrlo uspješno druženje.

Branka Vitić

Glazbom ispunjena večeroSIjeK Učenički dom

Hrvatskoga radiše

Zapjevaj gromko i odvažno

Domska aktivnost,

obogaćena tor-tama u obliku srca, pokazala je svima da je

to bilo u svemu vrlo uspješno

druženje

Čuvari tradicijemoLVe Osnovna škola

Učenici osmoga razreda Osnovne škole Molve po-sjetili su etnografsku zbir-

ku Slavka Čambe u Đurđevcu. Na terenskoj nastavi iz hrvatskoga jezika produbili su znanja o svo-jem kajkavskom narječju sluša-jući izvornoga govornika, ali ne u učionici, već u prostoru zavid-ne kolekcionarske zbirke. Slavko Čamba i u svojoj 80. godini mar-ljivo prikuplja predmete koje mu njegovi sumještani rado daruju ili prodaju, a mnoge je donio i iz ino-zemstva. Tijekom godina pomalo je uređivao okućnicu i obogaćivao je prošlošću. Svoje posjetitelje najprije pozdravlja ispred velikih hrastovih vrata na koja je vrlo ponosan. Ta vrata, izrezbarena motivima četiriju godišnjih doba, dobar su uvod u ljepotu koja se ot-kriva iza njih.

Prva je prostorija sobica ispunje-na starinskim namještajem: poste-ljom, stolcima i klupama, stolom z ladlinom, šivačim strojem, zipkom i mladenkinim ormarima. Na ve-šalici povješane su ženske suknje i podsuknjenke, poculice, frtuni i

muške gaće z svitnjaki. Sa zidova gledaju svete slike i druge slika-rije, a u staklenim je vitrinama numizmatička zbirka z forintami, dinarima i negdašnjemi kunami. Našao se tu i model velebne mo-lvarske crkve, od milja nazvane podravskom katedralom, ali na-činjene od stakla. Zatim, blazine, dunje, šlingane vankušnjice, stol-čeci, korpice, peglje i obrisač-njaki, korito z lojom za vmivanje, leščrbe, putre, demižonke, šefi, maslenjaki i žbanje, cimbule i mr-gudalo i hegede.

Da rječničkom blagu kajkav-skoga narječja hitno trebaju ču-vari, brzo su uvidjeli osmaši. Na-ime, makar su i sami kajkavci, za mnoge od viđenih predmeta nisu ni čuli, a ako i jesu, imenovali bi ih modernim riječima ili pak fra-

zama. Na pitanje što je šarajzlin odgovaraju da to sigurno imaju kod kuće, čak ga i koriste, ali se nikako ne mogu dosjetiti točno što je to. Jedan učenik odgovara da se valjda z tem razmeče žara v peči. Zanimljivo, niti za književnu za-mjenu ne mogu se sjetiti riječi – žarač.

U drugom su dijelu zbirke, v štaglju, krupni izložbeni primjer-ci, alatke, strojevi i prijevozna sredstva. Cijela jedna hobljana, šusterski pribor, kolovrat, vretena, snovače, tkalački stan.

Impresivna je zbirka nožov, sa-blje, sekir, baltice, maljov. Našlo se mjesta i za lovačku kočiju, ali i za vozna kola, kojima pašo plugi, orač, ogrinjač, kopač. Učenici su imali priliku vidjeti nekoliko ra-zličitih mlinova i stopa za tučenje sjemenaka. Vanjski dio izložbe okrunjen je starom hižom zemlje-noga poda, z drvenem klučem i sončanom vurom pret hižom. Slavko Čamba uredio je i nekoliko radionica: kovačnicu, krušnu peć, brusionicu, a neke radnje pokazi-vao je zainteresiranim učenicima.

U razgovoru, istraživanju i pri-kazima brzo je prošao blok sat.

- Što trebamo platiti? - pitali su oduševljeni đaci.

- Izmolite svaki jedan Očenaš za moje zdravlje, to će mi biti plaća! - odgovorio je zadovoljno etnograf.

Vraćajući se kući učenici su ponavljali sve što su vidjeli i za-pamtili. Postali su svjesni da mo-raju dobro upoznati i čuvati tradi-ciju svojega kraja kako bi ga još više voljeli i poštovali različitosti kojima obiluje naša domovina. Trebat će im i na ispitu iz gradi-va o hrvatskom književnom jezi-ku i hrvatskim narječjima. Tako na poseban način obilježavaju i upravo aktualne Dane hrvatskoga jezika.

Marija Halaček

Terenska nastava održana je obilaskom etnografske zbirke u Đurđevcu

Nekad se ovako radilo

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 25mediji

RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr

HtV Program za djecu i mladež

N a j a v l j u j e m o . . .

U»IteLjI PISCI

JosipMihalkoviÊ

Glava kućeNapokon da me nitko ne razumije!Neka čudna strastkoja mi je držala glavu u torbi.Hoće li mi to biti dovoljno,hoće li to drugima biti dovoljno,moja je kratka odrezana šutnja

puna iščekivanja.Napokon da nigdje nisam svoj,napokon da nigdje nisamdok mi je glava na ramenu.Nitko napokon ne razumijeonoga iznad svega, ono iznad svega.onoga ispod svega, ono ispod svega.Nitko me napokon ne razumijeako sam iznad svega, ako sam

ispod svega.Ni na koji sam način svoj,ni na koji sam način tuđ.Gdje ste samo bili jučer kad sam

umro? (Iz zbirke Pokusna predstava)

Veronikin triptih robec (ulomak)PotovajneKoliko joščepotovatiboš moralazduž i poprekpo svetu z konca na konecda nazajne našla bišteromšterojje potrebentvoj robec...Kulike jošče

KulikeNi več- ni menj,kulike,brojiš čera, brojiš denes, brojiš zutra,kulike točno,jen, dva, tri,jošče jemput zpočetka:kulike kulike kulikebrez ostajnka more statirobcov od Veronikena svoje lice:moje? tve? jengvo? jejno?

(Iz zbirke Knjiga koja neće promijeniti svijet)

Josip Mihalković rođen je 12. svibnja 1954. u Čakovcu, gdje je i diplomirao na Pedagoškoj akademiji (studij likovne kulture). Djeluje kao likovni pedagog (učitelj je likovne kulture u OŠ Šenko-vac), književnik, publicist, ilustrator i urednik. Književne tekstove objavljivao je u knji-ževnim zbornicima listovima i časopi-sima te u emisiji „Poezija naglas“ Tre-ćeg programa Radio-Zagreba kao i na brojnim recitalima. Suosnivatelj je i član Književnog kruga „Reči rieč“ Međimur-ske županije, član je Drustva hrvatskih književnika, Komisije za nakladničku djelatnost Grada Čakovca i Kulturnog vijeća Međimurske županije.Objavio je knjige poezije: Oko koje kopa (1980.), Pokusna predstava (1999.), Knjiga koje neće promijeniti svijet (2003.) i Pisac koji će vam promijeniti život (2004.)

Hr Radioigra za djecu

NINA MITROVIĆ: „Kolbaba i brzojavko“

Nedjelja, 21. ožujka 2010. 13,15 − 13,55

Među najljepše bajke svijeta sigurno spada Poštarska bajka Karela Čape-ka koja jednog neobičnog patuljka i njegovu prijateljicu poštaricu stav-lja u službu šaljive ljubavne priče u kojoj se cijeli nesporazum dogodio radi nenapisane adrese na omotnici pisma. Dramatizaciju bajke napisala je mlada dramska spisateljica Nina Mitrović dodajući joj jaku osobnu notu. Kolbaba i brzojavnko radijska je igra koja obiluje duhovitim dijalo-zima, novim licima koja poštarica i patuljak susreću na svojem putu. Romantični sretni završetak posve je u skla-du sa suvremenim i autorskim čitanjem poznate Čapekove bajke. U glavnim ulogama pojavljuju se Jasna Bilušić i Franjo Dijak.

Navrh jezika: Biti ljubljen i biti voljen (repriza)

Drugi program HRT, 20. ožujka 2010. u 8,15

Jezični crtići bave se pričama o značenjima riječima voljen i lju-bljen, volja i nevolja te o ljubav-nom šundu i kiču. Mladi klasičari u prilogu Super linguam objašnja-vaju pojmove agape, filija, eros, erotika, karitas, gracija, amor i pietas. Vedran Mlikota govori o svojoj ulozi u sinkronizaciji crtića Shrek. U Prilogu poezija i glazba sudjeluju pjesnikinja Dorta Jagić i pjevač Ivan Deček, oni govore o tekstu pjesme Svjetla i sirene gru-pe Vatra.

Urednica i scenaristica: Ljubica BenovićRedatelj: Zvonimir rumboldtProducent: robert Flojhar

Postaje križne puka našega...

Ovogodišnje 19. svečanosti Pasionske baštine bit će održane od 20. do 31. ožujka, s nizom glazbeno−scenskih prikazba, koncerata, izložaba i drugih manifestacija s korizmenim te-

mama. Svoj program Pasionska baština temelji na književnom bo-gatstvu hrvatske pisane i predajne riječi: pjesničke, romansirane, dramske, kao i na liturgijskom bogatstvu svih hrvatskih krajeva.

Ovogodišnje svečanosti Pasionske baštine počinju 20. ožujka sve-čanim otvaranjem u 12 sati u Muzeju Mimara, a iste večeri u Bazilici Srca Isusovog, u Palmotićevoj ulici, nastupaju pučki pjevači župe Sv. Ivana Krstitelja iz Bola na otoku Braču s korizmeno-uskrsnim napje-vima otoka Brača.

Na istome mjestu sutradan, u nedjelju 21. ožujka, velikotjedne na-pjeve izvode klape grada Zagreba Fjaka, Grdelin, Jelsa, Kampanel, Morbin, Nostalgija, Petrada, Sagena, Samobor i vokalisti Lada.

U ponedjeljak, 22. ožujka, u Crkvi sv. Katarine, na Gornjem gradu, glumci Hvarskog pučkog kazališta izvest će Prikazanje života sv. Lo-vrinca mučenika, a u utorak, 23. ožujka, u Crkva sv. Blaža Bratimski pjevači grada Korčule izvode korčulanske korizmene napjeve u oda-biru Joška Čalete.

U srijedu, 24. ožujka u Crkvi sv. Petra, u Vlaška ulici, nastupaju pučki pjevači iz Donjih Andijevaca i Brođanaca, Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova, KUD-ovi „Josip Šošić“, Tenja, i „Slavko Janković“, Rokovci−Andrijaševci, s programom Četrdesetnica u Slavoniji, a s korizmenim napjevima Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke nastupit će i Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO, koji će u četvrtak, 25. ožujka, u Zagrebačkoj katedrali upriličiti praizvedbu tih napjeva pod naslovom O, Isuse daj mi suz, u glazbenoj obradi Krunoslava Šokca i Dražena Kurilovčana.

U subotu, 27. ožujka, u Crkvi sv. Antuna, na Sv. Duhu, na pro-gramu je pučki korizmeni oratorij Ljube Stipišića Delmate Po-staje križne puka našega: Sudište - Mučište - Smrtište, koji će izvesti Muški i ženski zbor Mješovitog pjevačkog zbora KUD-a “INA“ iz Zagreba pod ravnanjem Bojana Pogrmilovića. U nedje-lja, 28. ožujka, u crkvi sv. Katarine, Gudački komorni orkestar i solisti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu priređuju Uskr-sni koncert s djelima Julija Bajamontija, Blagoja Berse, Josep-ha Haydna, Sergeja Rahmanjinova i drugih, a u ponedjeljak, 29. ožujka, u Staroj gradskoj vijećnici, bit će izveden oratorij Stabat mater G. B. Pergolesija. U srijedu, 31. ožujka, u Crkvi Marije Po-moćnice, na Knežiji, u 19 sati, Kajkavski korizmeni kipec izvode kulturno−umjetnička društva iz Kupljenova, Slavetića, Donje Lo-

mnice, Demerja i Velike Pisanice uz orguljašku pratnju Tomislava Habulina.

Osim glazbeno−scenskih prikazba bit će na nekoliko mjesta u gra-du upriličene i izložbe s korizmenim motivima te gostovanja u mje-stima izvan Zagreba, pa čak i u Banjoj Luci gdje će u nedjelju, 28. ožujka, u banjolučkoj katedrali biti izveden pučki korizmeni oratorij Ljube Stipišića Delmate Postaje križne puka našega... (ri)

USUSret USKrSU Počinju ovogodišnje svečanosti Pasionske baštine

RADIO IGRA ZA DjEcU VAM DARUjE KUTIĆ POEZIjE:PREMIJERA: Izbor iz zbirke pjesama Grga Čvarak Ratka ZvrkaRežija: Jasna Mesarić

Korizmeni napjevi i obredi iz svih krajeva Hrvatske predstavljaju pravo kulturno bogatstvo hrvatskoga naroda. Tako je i jedinstvena procesija Za Križen na otoku Hvaru prošle godine upisana na UNESCO−ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine svijeta. Dio bogate hrvatske liturgijske i kulturne tradicije bit će prikazan i tijekom ovogodišnjih svečanosti Pasionske baštine

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno26 mediji

Za ranu intervenciju u djetinjstvu

Radost glume, čar igre

Web

http://www.ranaintervencija.org

Unaprijediti ranu podršku, skratiti roditeljska lutanja i osnažiti intuitiv-no roditeljstvo, a kod stručnjaka, koji rade s malom djecom i obite-ljima, unaprijediti povezivanje i po-dići razinu stručnosti – to su ciljevi stranice kojoj je svrha pridonijeti stvaranju uvjeta za što cjelovitiji ra-zvoj djece s razvojnim teškoćama i njihovo sretno roditeljstvo.

Riječ je o e-informacijskom i re-feralnom centru koji se, aktivnošću stručnjaka iz Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu (HU-RID) i potporom UNICEF-a, obraća dvjema kategorijama korisnika – ro-diteljima i stručnjacima. I jednima

i drugima odgovara na specifična pitanja te daje odabrane, znanstve-no utemeljene obavijesti i upute o tome kako pristupiti i baviti se dje-tetom koje je „drukčije“ od svojih vršnjaka.

Iskustva roditelja i stručnjaka, priopćena na toj stranici, uvelike mogu biti korisna svima koji su u nedoumicama ili zabrinuti kad je riječ djetetovu ponašanju i razvoju, njegovom hranjenju i spavanju, ra-zvojnom poticanju i komunikaciji.

Za one koji žele znati više, na stranici je mnoštvo poveznica na izvore dodatnih obavijesti, priručni-ke (u PDF-u) ili srodne internetske stranice.

(A. J.)

Ovogodišnji 34. po redu Susret kazališnih amatera Zagreba, održava se od 19. do 31. ožuj-

ka 2010., u Kazalištu KNAP - Kulturni centar Peščenica, u Ivanićgradskoj ulici, u Zagrebu. Prosudbena komisija u sasta-vu − Hrvoje Ivanković, dramaturg i kaza-lišni kritičar, Dubravka Crnojević-Carić, glumica i redateljica i Jelena Popović - Volarić, glumica i scenaristica, izabrat će osam predstava koje idu na 14. Festival zagrebačkih kazališnih amatera.

Ove godine na smotri će biti izvede-ne 32 predstave, a sudjeluju Kazalište Arusa − Centrar za kulturu i informa-cije Maksimir, Dramski studio Dječjeg kazališta Dubrava, Kazališna družina

“Svemir”, Dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih, Dramska sekcija KSE-TA-a - (Klub studenata elektrotehnike i računarstva), Malo kazalište lutaka “Let”,

Dramski studio Tirena, Dramska grupa “Mamutići” “Scena” Dramska radionica - CZK Novi Zagreb, Kazališna družina “Quo vadis”, L’atheliance - Francuska alijansa, Dramska grupa “Ludus pokus” - Kulturni centar Peščenica, Kazališna družina “Vlak”, Dramska grupa Student-skog esperantskog kluba, Dramske grupe “Šamrleki” i “Ludus” Kulturnog centra Peščenica, Kud “Treća Mladost” - Matice umirovljenika “Peščenica”, Dramska gru-pa “Glumionica” - Udruga Tulumulu, Kud “Dubrava”, Kazališna družina “Lukas” - Centra za razvoj i promociju medijske kulture, Dramska sekcija KUD-a “Dragu-tin Domjanić”, Guignol teatar Pijetlić Zla-tokrijestić, Dramska Grupa “Teatar Lu-

dus” Kulturnog centra Pe-ščenica, Dramski Dtudio “TNT” Centra za kulturu, Trešnjevka, Studentsko kazalište “Ivan Goran Ko-vačić”, Kazališna udruga “Mist”, KUD “Ruža Pri-gorja”, SKS “Labos” Stu-dentskog centra u Zagrebu / Udruga Test!, Dramski studio Zagrebačkog kaza-lišta mladih i Teatar Gau-deamus Kulturnog centra Peščenica.

Zagrebački amateri iz-vode, među ostalim, djela (ili predstave po motivima djela) Ivana Kušana, Tene Štivičić, Sunčane Škri-

njarić, Dore Jurišić, Borisa Viana, Karela Čapeka, E. Ionescoa, Predraga Raosa, Ane Đokić Pongrašić, Branislava Glumca, Fr-snca Kafke, Ephraima Kishona i drugih.

Ivica Boban, pre-ma bajci Charlesa Perraulta Mačak u čizmama, u vlasti-tom redateljstvu, Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb, 2010.

U zagrebačkom grad-skom kazalištu Žar ptica glasovitu baj-

ku Mačak u čizmama na pozornicu je postavila Ivica Boban, jedno od najugled-nijih hrvatskih redateljskih imena. Stavivši svoje ve-liko iskustvo i nadarenost u službu djece, Boban je ujedno prilagodila pozorni-ci Perraultovu bajku o mli-naru i tri sina, od kojih onaj najmlađi, uz pomoć svoje-ga dosjetljivoga mačka, za-dobije ljubav princeze, kra-ljevu naklonost te konačno i kraljevstvo. Prepričala je sve to “vlastitim riječi-ma“, a napisala je k tome još pjesmice koje izvođači pjevaju, koje, doduše, jesu pjesvne, ali jezik kojim je sve to napisano, blago reče-no - nije primjeren manjoj djeci.

U više smo navrata na-pominjali kako bi bilo potrebno jasno istaknuti za koju je dobnu skupinu pojedina predstava, a toga opet nema. Naime, u ovoj

se bajci pojavljuju miševi, zečevi, prepelice i jarebice, a čim ih spaze maleni ih gledaju nježno i zadivlje-no, međutim mačak miša pojede, lovci pobiju zečeve i ptice (lutke - rekvizite) i one završe na kraljevoj pli-tici; najmanji to ne podno-se, zaprepašteni su, zamrzit će kazalište.

Međutim, redateljstvo predstave je izvrsno. Reda-teljica, i inače sklona nje-govanju pokreta na pozor-nici, ostvarila je predstavu zavidne cjelovitosti, koreo-grafske skladnosti i brza ri-tma, što je za ovakve priče presudno, posebno ritam. (Moglo bi se ponešto i sa-žeti, no ne cjepidlačimo!)

Posebna vrijednost pred-stave je iznimno dojmljiva glazba Frana Đurovića. Po-zornica je Dinke Jeričević, odjeća Doris Kristić, svjetlo Denja Šesnića, lutke Vesne

Balabanić. Sve probrani i dokazani kazalištarci.

Glumačka družba odigra-la je poletno: Filip Križan Mačka, Tomislav Krstano-vić najmlađega Mlinare-va sina (on je, uz Mačka, glavni protagonist), a Nata-lija Đorđević Princezu. Svi ostali su u nekoliko uloga, imali su, dakle, još zahtjev-niji posao: Drago Utješano-vić, Mitja Smiljanić, Ante Krstulović, Ana-Marija Bokor, Gorana Marin, Filip Detelić, Zoran Kelava, To-mislav Blatančić i Marinko Pavlinić. Posebna je radost među njima vidjeti i Beri-slava Tomičića iz HNK u Varaždinu (Krojač, Kuhar, Težak, Div); to je glumac iznimnih mogućnosti, po-sebno u igri za malene.

Uglavnom, odlična pred-stava koja bi dugo mogla igrati.

Stijepo Mijović Kočan

Redateljski - izvrsno! KaZaLI©te

hrvatski predstavnik na eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika bit će udaraljkaš Filip merčep

Prvi koncert, održan 3. ožujka, okupio je pet mladih glazbenika, instrumentalista da se na-tječu za hrvatskoga predstavnika na eurovizij-

skom natjecanju mladih glazbenika. Svirao je Sim-fonijski orkestar Hrvatske Radiotelevizije, a dirigent je bio Mladen Tarbuk. Program je počeo skladbom Johannesa Brahmsa Prvi mađarski ples u g-molu, a svirao je solist Marin Maras, violina (hrvatski pred-stavnik na Eurovizijskom natjecanju mladih glaz-benika 2008. godine). U izbornom dijelu programa nastupili su Petar Klasan (17 godina) glasovir, Juraj Majstorović (17 g.), gitara, Abdul-Azis Hussein (17 g.), klarinet, Filip Merčep (18 g.), marimba i Hrvoje Hrešč (16 g.), violončelo. Svi su oni imali u publici roditelje, profesore i djevojke koje su ih hrabrile. Euforija cjelokupne, brojne publike bila je na vr-huncu u času kad je na pozornicu došao Vladimir Kranjčević, predsjednik ocjenjivačkog suda, koji je pohvalio sviranje svih petero natjecatelja, ali na Eu-roviziju može ići jedan. Odluka je da to bude Filip Merčep koji svira marimbu kao solo instrument, za koji se sve više pišu skladbe.

Gost večeri bio je slavni violinist Julian Rachlin (pobjednik Eurovizijskog natjecanja mladih glaz-benika 1988.). Odsvirao je sjajno Camille Saint-Saënsove skladbe Introdukcija i Rondo Capriccio-so, a uputio je i mudar savjet mladim glazbenicima da prebrzo ne idu u ostvarenje karijere, kako se ne bi prerano potrošili.

Spomenimo da se Eurovizijsko natjecanje mla-dih glazbenika do 19 godina održava svake druge

godine u organizaciji Europske radiotelevizijske unije. Naš kandidat Filip Merčep predstavljat će Hrvatsku u sklopu jubilarnog, petnaestog izdanja natjecanja u Beču u svibnju ove godine. Natjecanje se održava u bečkim prestižnim dvoranama poput Musikvereina i Konzerthausa.

Drugi koncert, održan 9. ožujka pod naslovom We Were trees, u ciklusu Forte Fortissimo Kon-certne direkcije Zagreb, doveo je na pozornicu u Lisinskom Moniku Leskovar (1981.), danas jednu od najuspješnijih hrvatskih glazbenica u svijetu, i gosta iz Italije Giovannija Sollimu (1962.), koji se usavršavao u violončelu u Salzburgu kod Antonia Janigra, a u kompoziciji u Stuttgartu kod Milka Kelemena. Njima se u gotovo do kraja ispunje-noj dvorani Lisinski pridružio i mladi berlinski komorni sastav, koji nastupa pod imenom Kale-idoskop ansambl solista, a program na koncertu sastojao se isključivo od skladba Giovannija So-llime.

Milica Jović

Hrvatski glazbenik za Euroviziju

GLaZba Dva koncerta u Lisinskom

Dramska grupa Studentskog esperantskog kluba nastupit će s predstavom Svjetlost u zidu tame Vanje Radovanovića

Ususret 34. smotri kazališnih amatera Zagreba

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. aktualno 27mediji

Glavna tema u novome broju Modre laste vodi nas u svijet

robota. Iz opširnog priloga izdva-jamo samo dvije zanimljivosti: prva zapisana ideja o robotu po-tječe od Leonarda da Vincija, a sam riječ robot, koju je prvi upo-trijebio češki pisac Karel Čapek u jednoj svojoj drami, potječe od češke riječi robota i znači - prisil-ni rad. Redom dalje slijede prilozi o međimurskom graditelju violi-na Ivanu Zanjku, zatim prilog uz Svjetski dan šuma 21. ožujka, pa zanimljiva priča Filipa Gospodne-tića o prijateljstvu, tu je i rubrika Pljesak koja donosi primjere do-bre prakse u izvannastavnim ak-tivnostima, Nikolin književni labo-ratorij Mladena Kopjara u svom 17. nastavku donosi priču o ko-lačima i gemištu, Morana Žunec javlja se s pričom o lunaparku, Glazbena čitaonica posvećena je u ovome broju članovima grupe Tokio Hotel, koji su u ožujku tre-bali stiÊi u Zagreb, Kazališna pa-trola bila je u zagrebačkoj Maloj sceni na predstavi Krava Ružica, a tu su i ostale redovite rubrike i novi nastavci stalnih stripova te bogat izbor učeničkih likovnih i literarnih radova. Časopis, usto, daruje čitateljima i dva velika pla-kata uz Svjetski dan voda i Svjet-ski dan šuma.

U prvome prilogu u najnovijem broju časopisa Jezik Tomi-

slav Frleta raspravlja o uporabi i značenju nenaglašenoga dativa povratne zamjenice sebe u hr-vatskom jeziku. Riječ je o onome famoznom obliku si koji se rijetko upotrjebljava u 19. stoljeću bio normativno dopušten i mnogo se češće upotrjebljavao, da bi ka-snije, a posebice nakon uvođe-nja novosadskog pravopisa, taj oblik iz hrvatske jezične prakse bio sasvim istjeran i tek u najno-vije vrijeme - hrvatskim osamo-

staljivanjem, pa i jezičnim - taj je oblik ponovno postao normativno dopušten, ali se rijetko upotrje-bljava. Autor u svome radu želi ukazati na (ne)opravdanost da-našnjega položaja povratne za-mjenice si te pokušava objasniti što je dovelo do toga današnjega položaja.

Jadranka Mlikota piše o atribut-noj ulozi lokativnih i instrumental-nih prijedložnih izraza u značenju namjere (to su oni izrazi oblika: raditi na pridobivanju ljudi, po-duzeti nešto u cilju znanstvenog istraživanja i sl.), a Sanja Vulić i Marko Alerić nastavljaju svoj seri-jal o riječima hrvatskoga književ-nog jezika.

U rubrici Pitanja i odgovori Stje-pan Babić odgovara na pitanja kako se hrvatski kaže malo dno i malo tlo te koji bi bio pravi hr-vatski naziv za sjevernog jelena - sjeverni jelen ili pak irvas, los, sob. Na kraju se nalaze i osvrti na dvije knjige: Kad student zatrudni - Rasprava o rodnoj perspektivi u jeziku Zrinke Glovacki-Bernardi i Hrvatsko modno-odjevno nazivlje Vlatke Štimac.

Modra lasta

smib

Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne školebroj 7., šk. godina 2009./2010.

Smilje i bosilje, poučno-zabavni list za djecu, broj 7., ožujak 2010.

T aradicijske igre i igračke prvi je prilog u novome broju Smi-

ba, a za neupućene recimo da su to igračke koje su uvrštene na Listu zaštićenih dobara nemateri-jalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Marica Milčec autorica je priče o proljeću, a tu su i tri kratka priloga djece suradnika iz DV Različak iz Zagreba, također o proljeću. Mirjana Mrkela javlja se ovaj put s pričom o jorgova-nu, ukrasnom grmu koji može biti ljubičast i bijel, a saznajemo i da je glavni grad SAD-a Washington poznat kao jorgovan-grad, u ko-jemu se svake godine održava jorgovan-festival. Slikopriču i u ovome broje piše Željka Horvat-Vukelja, uz pomoć ilustratorice Sanje Pribić. Njih dvije smislile su priču o modnim kreacijama Ježa Iglića.

Svebor Vidmar autor je, pak, priče o krijesnicama, a Priče o brojkama ovaj su put posvećene brojki sedam. Lijepo je biti dobar naslov je priloga koji prigodom korizme i priprave za Uskrs do-nosi poticajne misli o dobru. Pri-log su pripremili učenici OŠ Veli-ka Mlaka. Abeceda Lijepe Naše donosi natuknice o Gorskom Kotaru, Gackom polju, Gospiću, Hvaru, Humu, Hrvatskom zagor-ju... Od poznatih pjesnika u ovo-me broju susrećemo još Ivana Slišurića, Mladena Pokića, Boja-nu Božović, Marijanu Pontoni, a tu je uobičajeno bogat izbor uče-ničkih likovnih i literarnih radova. Kao poseban prilog časopis, uz Svjetski dan meteorologije, da-ruje čitateljima plakat o “biljkama prognostičarkama“.

ČaSoPISIKNjIGe

jezikČasopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, godina 57., broj 1., Zagreb, veljača 2010.

Niko TunjićIzazovi za obitelj i školu u 21. stoljećuSalezijanska klasična gimnazija s pravom javnostiRijeka, 2009.

Vrijeme nesklono odgoju

U središtu auto-rova promišljanja su priroda odgojnog čina i problemi odgoja u suvremenom društvu čije je bitno obilježje čovjekova otuđenost

Koji su to izazovi današnjice koji se nameću školi? Postoje mnogi izazovi, a autor ove knjižice Niko Tunjić u prvi plan stavlja sljedeće izazove: čovjek, žena, djetinjstvo i mladost, obitelj, škola... Da bismo, međutim, lakše razumjeli obzor iz kojega autor promatra spomenutu problematiku, recimo riječ-dvije o samome autoru. Niko Tunjić (1954.) je svećenik, salezijanac, koji je za-vršio dva fakulteta - Katolički bo-goslovni fakultet u Zagrebu i studij matematike na Prirodoslovno-ma-tematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakuktetu Sveučilišta u Rijeci doktorirao je obranom doktorske disertacije Stra-tegije i metode odgoja u različitim koncepcijama domske pedagogije. Od 1993. godine obnaša dužnost ravnatelja i profesora Salezijanske klasične gimnazije s pravom jav-nosti u Rijeci. Dobitnik je godišnje nagrade Ivan Filipović.

Kako, dakle, na čovjeka današnji-ce gleda ovaj teolog, matematičar i pedagoški djelatnik? Današnji je čovjek uronjen u konkretne proble-me svakidašnjice, objašnjava on. Ta činjenica odvraća njegov pogled od njega samoga. Ne dopušta mu su-sresti se sa svojim ja. Iskustvo po-kazuje da čovjek ne može susresti samoga sebe niti shvatiti svijet u kojemu živi ostajući u sebi samom. Stoga čovjek ima potrebu susresti se s drugim koji će mu pomoći da protumači samoga sebe. Prema Bi-bliji, tumači autor, taj Drugi je Bog koji je čovjeka stvorio na svoju sli-ku i priliku i dao mu družicu, ženu,

da oformi jezgru u kojoj će biti sre-tan, živeći u miru s drugim ljudima i s prirodom oko sebe. Čovjek je, međutim, kao što čitamo u Bibliji, izigrao to Božje povjerenje, ostao bez Drugoga i kao “lutalica“ hoda svijetom krećući se u “nepoznato“.

Autorova je glavna preokupacija u ovoj knjizi čovjek kao racionalno biće, žena koja je kroz stoljeća po-nižavana, djetinjstvo koje ne postoji u globalnom svijetu, mladost koja živi od konzumacije svega što joj je na dohvat ruke i na kraju obitelj koja se nalazi u svojevrsnom kaosu te škola koja pokušava osposobiti djecu za normalan život.

Autor dolazi do zaključka da je 21. stoljeće puno kaosa u pogledu čovjekova bivovanja. Zapravo sve što se radi usmjereno je na pobolj-šanje ljudskoga života, ali je način na koji se to poboljšanje provodi doveo do toga da su mnogi izgubili svoj identitet, svoju vjeru svoj dom, svoju intimu...

“Znati upravljati vlastitim živo-tom vrlo je zahtjevna zadaća. S tim umijećem nitko ne polazi u život, nego ga učimo, stječemo“, tvrdi au-tor, uz napomenu da djeca i mladi uče živjeti od onoga tko zna živjeti. Stoga , najveći dio ove knjige zauzi-maju autorova promišljanja prirode odgojnog čina i problema odgoja u suvremenom društvu, odgoja u či-jem su središtu dijete i odgojitelj, čija je zadaća da stvara poticajno odgojno ozračje koje pomaže oso-bi da kreativno živi i tako ostvaruje svoj potpuni razvoj.

Ivan Rodić

Karol VisinkoJezično izražavanje u nastavi Hrvatskoga jezika - PisanjeŠkolska knjigaZagreb, 2010.

Znanja i vještine izražavanja pisanjemSposobnosti jezičnog izražava-

nja u svim jezičnim djelatno-stima - slušanju, govorenju,

čitanju i pisanju - važne su u životu pojedinca bez obzira na to čime se bavi. Stoga poučavanju jezičnog izražavanja u osnovnoj školi odgo-vara posebno mjesto, što je i u skla-du sa zahtjevima za komunikacij-skom jezičnom kompetencijom. Na tim je promišljanjima nastala knjiga Jezično izražavanje u nastavi Hr-vatskoga jezika - Pisanje dr. sc. Karol Visinko, redovite profesorice Metodike nastave hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fa-kultetu Sveučilišta u Rijeci.

Problematika oblikovanja, uvjež-bavanja i vrjednovanja pisanih obli-ka jezičnoga izražavanja sustavno je izložena na gotovo 400 stranica ove knjige, u poglavljima: Jezič-no izražavanje - nastavno područje hrvatskoga jezika, Uvježbavanje pisanja sastavka, Oblici jezičnoga izražavanja s primjerenim vježbama, Ispitivanje i vrjednovanje pisanja. U njima su sadržaji jezičnog izražava-nja obuhvaćeni na recepcijskoj, pro-dukcijskoj i interakcijskoj razini.

Knjiga počinje razmatranjem slo-ženosti školskoga predmeta Hrvat-ski jezik i njegova nastavnoga po-dručja jezično izražavanje. Nakon utvrđivanja osnovnoga pojmovlja koje se odnosi na oblike jezičnoga izražavanja te povijesnoga i kom-parativnoga promatranja položaja i funkcije jezičnoga izražavanja, oso-bito pisanja, u osnovnoškolskim na-stavnim programima, autorica raz-

matra procese poučavanja pisanju u kojemu središnje mjesto ima učenik, a potom i pitanja učeničkoga rječni-ka te procese nastajanja učeničkoga sastavka i njegovu lingvometodič-ku interpretaciju. Slijedi poglavlje o uvježbavanju sastavljanja, a poseb-no je poglavlje posvećeno mnoštvu oblika jezičnoga izražavanja: izvje-šćivanju (obavijest, vijest, izvješće), životopisu, molbi, dopisivanju (po-zivnica, elektronička i SMS poruka, čestitka, pismo), bilješci i natuknici, opisivanju, problemskome članku, komentaru, osvrtu, prikazu, kriti-ci, recenziji, eseju i power-point prezentaciji. Završno se poglavlje bavi ispitivanjem i vrjednovanjem jezičnog izražavanja, ponajviše pi-sanja, u vanjskome i školskome vr-jednovanju. Težište je na školskome vrjednovanju učeničkoga sastavka, ponajprije analitičkome pristupu. U tom kontekstu temeljito su prikaza-ni ključevi za ispravljanje učeničkih sastavaka (opisnici). Na kraju knjige zanimljiva je i korisna Vježbaonica za učitelje s primjerima 16 vježbi koje učiteljima mogu biti smjernice u procesu vrjednovanja učeničkih sastavaka.

Knjiga je namijenjena učiteljima, nastavnicima i profesorima Hrvat-skoga jezika, a svakako i studenti-ma učiteljskih fakulteta i kroatistike kao temeljna ispitna literature. No, iz nje puno o jezičnom izražavanju mogu naučiti svi oni kojima su po-trebna znanja i vještine pismenog izražavanja.

Dunja Merkler

Opsežan, susta-van i interdisci-plinaran pristup oblikovanju, uvježbavanju i vrjednovanju u nastavi jezičnog izražavanja

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.28 iz proπlosti

Duh učitelja narodne školeUčitelj najposlije neživi samo o tjelesnom hlebu, on potre-

buje i duhovne hrane. Hoće l’ on da povjerenu sebi mladež podigne, da u njojzi težnju za usavršenjem probudi, to on sám u svojih grudih mora sličnu težnju sgrievati i razvijati. Učitelj u stanju umne stagnacije kadar je samo dresirati, nikako pak obučavati i odgojivati. Ali nisu svi, kod kojih se težnja ta-kova opaža, oduševljeni onim duhom, koji pravog narodnog učitelja karakterizira. Oni žive da jedu, a studiraju da do sitna troška dodju. Ono, što su duševno stekli, staraju se da odmah na čaršiji života učine u novac, pa znanje, koje se onaj čas neizda pod kamatu, nevriedi jim ni lule duvana. Njihova rev-nost na njivi školskoj i naučnoj nije ništa drugo, do skrivena požuda za dobitkom, a obrazovanost im vriedi ciglo toliko, koliko mlieka daje. Pa ovaki učitelji da se nazovu narodni učitelji?!

NapredakBr. 12 / 15. ožujka 1860.

Roditeljske večeri “Obitelj i škola nalaze se u velikoj bludnji, ako misle, da

će svaka za se - uzgojiti mladež“, piše J. Berninger, oso-biti zagovaratelj t. zv. “roditeljskih večeri“. Samo onda će postići škola i dom lijepe i trajne uzgojne uspjehe, budu li se medjusobno podupirali, jedno drugomu poklanjali svoje povjerenje i zadojeni jedinom ter istom težnjom, da zajed-nički porade oko uzgoja naše mladeži. U tu svrhu ne mogu se za dosta preporučiti “roditeljske večeri“, t. t. praktična i poučna predavanja, koja mogu da roditeljima prirede učite-lji u školi.

ŠkolaBr. 3 / ožujak 1910.

Roditeljski sastanak u Kastvu

Dne 20. veljače upriličilo se ovdje drugi roditeljski sas-tanak, na koji je došlo iznad svakog očekivanja toliko svijeta, da se je narod morao sakupiti pred školskom zgradom, a pre-davanje se moralo držati sa školskog prozora.

Najprije pozdravi sakupljene ravn. učitelj Fr. Baf. U kratko se osvrnuo na prvi roditeljski sastanak i iznio neo-pisivu radost, što vidi sakupljeno toliko naroda. Iza njega držao je lijepo predavanje općinski liječnik g. Dr. Gajo Dabović: “Štete nezdrava stana s osobitim obzirom na zarazne bolesti.“

Narodna prosvjeta Br 3 / 1910.

Učiteljske plaće u Münchenu najveće u Europi

Od 1. siječnja 1910. imaju pomoćni učitelji (od 3. do 4. službovne godine) u Münchenu 1590 maraka, namjesni učitelji (od 5. do 7. službovne g.) 2040 maraka, a definitivni učitelji (od 8. službovne g. naprijed) 2820 maraka godišnje plaće. Uza to definitivni učitelji dobivaju po 9 doplataka nakon svake treće godine po 300 maraka, pa prema tome iznosti najviša plaća pučkoga učitelja u Münchenu 5520 maraka nakon 34 godine službovanja. Nadučitelji uživaju doplatak, koji iznosi najviše 1320 maraka. Nadučiteljeva plaća doseže do 6840 maraka. Početna plaća učiteljica iznosi 2160 a najviša 4050 maraka. Pored toga učitelji i učiteljice u tom novom štatutu ništa ne pridonose od svoje plaće za mirovinski fond. I tako od 1. siječnja 1910. učitelji u Münchenu uživaju plaću, kakve nemaju pučki učitelji nigdje u Evropi.

Hrvatski učiteljski domBr. 6 / 20. ožujka 1910.

PrIje 150 GODINA

PrIje 100 GODINA

obLjetNICe

Časopis za našu malu dobru mladež

Molimo lěpo svu gg. uči-telje, roditelje i druge prija-telje mladeži, da “Zlatnim orahom“ do mladeži, kojoj su naměnjeni, izvole kèrčiti put; mi ćemo se tèrsiti, da bude svaki broj, akoprem u malom obliku, ipak mnogo raznovèrstne pouke i zaba-ve doněo. K tomu dakako molimo i opet sve prijatelje mladeži, da nas i perom po-dupiru, pa da mladež sámu na sastavljanje kratkih član-čićah pobudjuju. Mi bismo najvećom radostju svaku cèrticu priobćili, koju bi pri-mili od koje mlade, nadobuj-ne ručice. Izvèrstno izradjene učeničke zadaće rado ćemo donizati “Zlatnim orahom“. - Za da se obstanak “Zlatnim orahom“ osigura, moramo konačno pripomenuti, da nećemo drugoga broja niko-mu slati, koji pèrvoga platio nebi.

Ovom je porukom za-ključio prvi broj časopisa Zlatni orasi njegov urednik i izdavač Ljudevit Tomšić (1843.-1902.), učitelj i dječji pisac. Prvi broj tog časopisa za našu malu, dobru mladež objavljen je 1. veljače 1870. godine u Karlovcu, gdje je Tomšić u to vrijeme bio uči-telj.

Prvi hrvatski časopis za mladež bio je Bosiljak. Po-krenuo ga je 1864. godine učitelj Ivan Filipović. U Bo-siljku je bilo malo sadržaja namijenjenih djeci, odno-sno učenicima nižih razreda pučkih škola. Njegova je ciljana skupina bila mladež viših razreda glavnih škola, te nižih realka i gimnazija, tj. populacija starija od deset godina, ali i sam puk, koji se u umnom pogledu tako-đer mladeži pribrojiti može.

Tomšićevi Zlatni orasi skroman su, ali vrijedan pokušaj koji je prethodio uspješnijim i popularni-jim dječjim časopisima - Smilju i Bršljanu

Nakon četiri godine časopis je prestao izlaziti. Posljednji je broj izašao 15. prosinca 1868. godine.

Nešto više od godinu dana nakon gašenja Bosiljka u Hrvatskoj nije bilo dječjega časopisa. Tomšićevi Zlatni orasi skroman su, ali vrije-dan pokušaj popunjavanja te praznine. Može se reći da su Zlatni orasi, s obzirom na sadržaj i ciljanu skupinu, bili nedvojbeno dječji časo-pis, što se za Bosiljak ne bi moglo reći. Nažalost, samo entuzijazam jednog učitelja nije bio dovoljan za duži op-stanak časopisa.

Tijekom 1870. godine izašlo je pet brojeva, a po-sljednji, šesti broj objavljen je 28. veljače 1871. godine. U njemu se Tomšić obraća svojim čitateljima sljedećim riječima:

Prijateljem “ZLATN OR.“ javljam, da sam premješten iz Karlovca na glavne učione u Zagreb, stoga će “zl. orasi“ odsele u Zagrebu izlaziti. Da se je na ovaj broj tako dugo izčekivalo, uzrok je několi-ko moja pratnja i směštenje u Zagreb, a s druge strane pako i nemila okolnost, što

gg. sakupitelji prebrojnikah i razprostanitelji “zl. orahah“ nedostavljaju uredno unišlih svoticah. Jer, gospodo moja, možete si i sami predstaviti, dok čověk po toliko grošićah sakupi, da se štampanje pla-ti, prodje dobrano vremena, a zla je sudbina, da urednik-učitelj nemože iz vlastitog džepa podmirivati štampu, pa onda bezplatno davati i šiljati “orahe“, premda bi drage volje i najvećom pri-pravnostju i to učinio, da sam kadar. S moje je dakle strane dovoljno bezplatne muke i posla, a Vi, braćo i sudrugovi, nastojte, da svoje dužnosti točno izpunjavate, pa će onda i “zl. orasi“ toč-no i uredno k Vami dolaziti.

Tomšićevim prelaskom u Zagreb list prestaje izlaziti. Ostalo je iskustvo koje će mu itekako dobro doći kada će dvije godine poslije pokre-nuti novi, uspješniji i bolji, dječji časopis - Bršljan.

Ovaj kratki podsjetnik na početke hrvatskih dječjih ča-sopisa završit ćemo jednom směšicom iz prvog broja Zlatnih oraha:

Dèčaci iz škole tèrčahu kući. Medju njimi bijaše je-dan rodom Němac, koji se je vèrlo rado učio naš hèrvatski jezik. Ne daleko od puta le-žao je mèrtav konj, kojega naš mali Němac pèrvi opazi te svojim suučenikom povi-če, kažuć na konja: “Vidite, nětko je tamo ostavio mèrtav konj!“ Ha, ha, ha, nasmiju se děčaci, mladi Hèrvati, - mèrtvoga konja veli se, a ne “ mèrtav konj“. - A mladi Němac odgovori: “U slov-nici stoji, da neživuće stvari imadu četvèrti padež, jednak, pèrvomu, pa zar nije onaj konj sada neživuća stvar?“

140 godina od pokretanja dječjeg časopi-sa Zlatni orasi

Priredila ©tefka BatiniÊ

Nova školska zgrada u Đurđevcu

Đurđevac imade staru školsku zgradu, koja ne može zado-voljiti potrebe ovog velikog mjesta u Podravini. Problemom izgradnje nove škole bavili su se mještani nekoliko decenija. Dovoljno je napomenuti, da je do danas birano osam odbora za izgradnju škole. Do ozbiljnije akcije došlo je prije dvije godine zahvaljujući razumijevanju rukovodstva u Komuni.

Škola će se graditi u etapama a sredstva će osigurati NOO-e. Nova zgrada imat će 12 učionica i odgovarajući broj pros-torija za upravu, kabinete, praktikume i t. d., uključujući i stan za upravitelja. Projekt za školu otkupljen je od projek-tantskog biroa “Vincek“ iz Zagreba. Izvršena je licitacija za građevinske radove u vrijednosti od 30 milijuna dinara. Cjelokupna izgradnja s dvoranom za fizički odgoj stajat će oko 100 milijuna.

Izgradnjom ove školske zgrade bit će riješen prostor ne samo u mjestu, već u cijeloj općini, jer će u Đurđevcu biti Centralna škola za područje cijele Općine.

Školske novineBr. 12 / 18. ožujka 1960.

Poletjela je “Modra lasta““Djeca za djecu“, list što ga je pet godina izdavao Gradski

odbor sindikata prosvjetnih radnika u Zagrebu, promijenio je početkom ove godine ime. Umjesto “Djeca za djecu“ po-letjela je “Modra lasta“. I dok je list u svom broju za siječanj još nosio podnaslov “Pišu i rišu djeca za djecu“, naredna dva broja nemaju toga podnaslova. Tako je “Modra lasta“ posve ostavila svoje gnijezdo, što joj ga sagradiše djeca - bar po naslovu.

No, bez obzira na naslov, u listu je došlo do izvjesnih promjena. Dok su prvi brojevi lista “Djeca za djecu“ bili go-tovo čitavi ispunjeni prilozima najmlađih suradnika, djece, posljednji brojevi pokazuju tendenciju promjene u - korist odraslih. Tako su u ova tri posljednja broja (za siječanj, veljaču i ožujak) gotovo polovicu prostora ispunili prilozi odraslih. Time je list svakako dobio na kvaliteti, postao puniji i poučniji. Ali u isti mah i manje neposredan, dječji. Urednik lista (Stjepko Težak) sigurno je imao razloga da usmjeri list ovim putem i vjerojatno su baš djeca bila mjerilo, kojim je određena fizionomija lista. Možda je tome razlog i pojava sve većeg broja učeničkih listova u školama, koji su posve ispun-jeni suradnjom učenika i njihovih literarnih grupa.

“Modra lasta“ izlazi jedamput mjesečno, na dvadesetak stranica, opremljena višebojnim ilustracijama.

Školske novineBr. 12 / 18. ožujka 1960.

PrIje 50 GODINA

Ljudevit Tomšić, izdavač i urednik Zlatnih oraha

Naslovna stranica prvog broja Zlatnih oraha

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 29πkolski æivot nekoÊ

Škola mi lijepo napredovala. Djeca tvrđe glave osobito mi se smilila; zadržavao bi ih preko školskog vre-

mena i podučavao ih posebice. Za mjesec dana osuših ko trijeska. Često nijesam mogao ni objedovati, a mislio sam, da mi toga ni ne treba. Kadgod bih se čisto na-ljutio, što čovjek mora toliko vremena da gubi radi jela.

Jedne mi nedjelje dođu „službeno“ svi seoske starješine sa županom na čelu. Stadoh za stô, da čekam, što će. Napo-kon će župan: - Dođosmo da se potužimo na vas, što hrvatske knjige dijelite među djecu.

- Ali ljudi božji, kakva je ova vaša ško-la?

- Talijanska, rekoše mi.- Evo, odmah ću vam kazati.Izvadim odluku c. k. škol. oblasti - bila

je napisana talijanskim jezikom - pak im je pročitam. Ne razumješe je nego dvoji-ca, trojica, stoga im ju prevedem na hr-vatski jezik.

- Eto, čuste kakva je vaša škola, moraju dakle i knjige biti hrvatske.

Približi mi se bogati naduti „mudrijan“, pa će mi, drsko me gledajući: - Otkle to pismo?

- Od c. k. pokrajinskog školskog vijeća. Eto vidite i potpis i pečat.

- Ja na to pismo p..., reče mi; škola je naša i mi smo ovđe gospodari.

Ne dopustih mu, da dalje govori. Izva-dim pero i zapitam svakoga za ime. Na pitanje, da li su čuli, što je ovaj drznik kazao, potvrdiše da jesu.

- Dobro! Hajte u miru božjem, a vi - re-koh onomu drzniku - odgovarat ćete sudu za uvrjedu. Ja sam ovdje učitelj, a ne vi.

Jedan za drugim zapustiše školsku sobu, samo krivac ostane, pa me poče zaklinjati, da ga ne tužim. Pokažem mu vrata mučke, a kad je izašao, spopah se za srce i mučno mi je bilo.

Našli su oni sada novi način, kako će se na me oboriti. Udariše po meni putem novine. Čega li sve

nijesu načrčkali! Ni sam đavao nije tako crn, kako sam bio ja u onim člancima. Pa kako lijepo sve to izmisliše! Člancima proti meni nijesu ništa postigli. Učinak je bio donekle i protivan, jer su nekoji pametni neodlučnjaci u „gradu“ govori-li: „Gle, pa vjeruj novini! Naš učitelj nije onakav, a ne će biti ni ono drugo istinito, čime nas pìtaju“. Članci dolazili i dolazi-li, a ja, k’o da se to mene ni ne tiče. Mi-šljahu da ni ne znam za nje. To ih je do zla boga srdilo. Jednoga mi se dana pri-bliži sâm pisac onih članaka, pa mi reče: „Gledajte bezobraznikā, što o vama pišu! Premda znam, da je sve izmišljeno, ipak bi vam moglo škoditi.“ „Ne će, prijatelju, to škoditi ni meni ni vama: meni ne, ta velite i sami, da je sve gola laž, a vi ćete se barem izvježbati u pisanju.“ Zavije s nosom i ode, pa reče drugima, koji ga če-kahu za uglom kuće: „Tvrdi k’o stijena; ne hasni ništa! Treba ga tužiti školskoj oblasti.“

Jednoga dana - silna je kiša lijevala - bane mi zbilja kot. škol. nadzornik, mo-kar k’p puž i silno izmoren:

- Tužili vas, grdno optužili! Ne vjeru-jem ni ja u njihova naklapanja, ali je već ovo treća tužba proti vama, pa me evo ot-poslaše da razvidim stvar.

- Razvidjet ćemo već! Sada se morate

najprije presvući, jer ste po svoj prilici do kože prokisli. Ne bih rado, da kriv-nja pade na me, ako se pošteno prehla-dite.

Nije se nećkao; zatim dade pozvati sve one, koji su potpisali tužbu. Nije trebalo na ljude dugo čekati. Nadzornik pođe s njima u školu, a meni službenim tonom zapovijedi, da ostanem vani. Pođoh u svoju sobu i prihvatim prvu knjigu, što mi pod ruke došla, samo da nešto činim, ali čitati mi se nije dalo. Po ovakovoj kiši, siromah nadzornik! Mora da bude zbilja grdna optužba. Ipak sam bio ne-kud nemiran. Nije mi savjest predbaci-vala ništa, ali me bolilo, ako bude moj dobri nadzornik zbilja počeo o meni sumnjati.

Najednom začujem iz školske sobe buku i lupanje po klupama i podu. Bojah se zla. Skočim pred

vrata školske sobe, a to unutri, da te Bog očuva! Nadzornik ih strogo i uzdignutim glasom kori, da se ljudski ponašaju, a oni mu se grozili uz silnu viku. Otvorim vrata i stupim u sobu. Imam što i vidjeti: nad-zornik blijed k’o krpa, a ljudi prijetećim šakama oko njega. Mene nijesu zapazili, jer sam im došao iza leđa. Došuljam se do nadzornika i prišapnuh mu, neka lju-de istjera iz sobe, pa neka zove jednoga po jednoga unutar. On to i učini, a ljudi lupajući i vičući zapustiše školu, a da se više ne vrati.

- Oprostite, što sam neslužbeno došao u sobu! Bojah se za vas.

- Baš ste u pravo vrijeme došli. Bilo bi zbilja zla. A što ću sada? Zapisnika nijesu potpisali.

- Zahvalite Bogu da ste ostali živi i zdravi! Pozovite ih na kapitanat, pa ćete vidjeti, kako su krotki; ovdje su oni doma.

- Ma pravo imate, reče mi; ne će me više vidjeti ovo gnijezdo.

Baci mi tužbu, nek se pismeno oprav-dam. Ni ne pogledav je turim ju u stô. Pođosmo na trg.

- Pa što ono rekoste, upitam ga, da ne ćete više amo? A ja? Hoćete li mi i tu utje-hu oduzeti. Ja vas jedva dočekah, meni je laglje, kad vas vidim ovdje na ovoj mojoj tvrdoj, tvrdoj ledini.

- Ni vi ne ćete ovdje ostati; premjestit ću vas, reče mi.

- Za kaznu! Tà kako ćete ovdje živjeti?- Bog mi je svjedok, da ove ljude imam

rado.Pogleda me pogledom začuđenja.- Ovi su ljudi moji gojenci. Ja sam ih

dužan ljubiti i ljubim ih. Milo ih upuću-jem i ozbiljno korim. Srditi se na njih ne mogu. A mislite li, da me ne štuju? Evo, da vam pripovjedim dvije zgodice.

Gotovo svake noći do kasno doba pjevaju na trgu kojekakve pje-sme, a najviše rugalice proti

meni i župniku. Jedne noći urlikahu pod prozorima moga stana. Stara gospođa,

koja biva u mojem stanu i koštu mi daje, bila bolesna i nikako nije mogla slušati divljeg pjevanja. Otvorim prozor pa im rečem: „Molim vas, prestanite, jer stara gospođa ne može usnuti, a bolesna je. Nije radi mene, već radi nje!“ Mislite li, gospodine nadzorniče, da me nijesu slu-šali? Odmah su otišli i nije ih više bilo čuti.

Jedne sam nedjelje šetao dvadesetak ča-sovak daleko od „grada“. Susretim četvo-ricu onih „pravih“. Nijesu me htjeli po-zdraviti, pa im ja doviknuh „Bog!“ Jedan od njih mi odgovori: „Neka bi bude rog!“ Ja se vratim i stupim preda nje, a onoga, što mi je tako lijepo odzdravio, primim nježno za kaput na prsima, pa gledajući ga u oči, upitam ga: „Za ljubav Božju, vi me valjda nijeste razumjeli! Ja vam rekoh „Bog“, a vi meni „rog“. Što je to? Zar se na me srdite? Vi ste mimo mene bez po-zdrava prošli, a na moj ste pozdrav onako odgovorili! Neka Bog sudi i pametni lju-di, ako ste pametno učinili.“

- Mislite li, gospodine nadzorniče, da su me namlatili? Jok vala! Od onoga su me dana uvijek pozdravljali.

- Pa molim vas, koga biste amo poslali? upitam ga.

- Učitelja T., a vi bi tamo; drukčije sad ne mogu.

- Ne, gospodine nadzorniče! Što bi on ovdje? Bilo bi mu tako teško, smatrao bi to za kaznu. On je dobar učitelj, uredio je školu, pa da ga bacite u ovaj osinjak? On bi ovdje umro, a meni se ovi ljudi smilu-ju, ja ih ne bi rado ostavio.

- Neka vam bude po volji! Kad je vama pravo i meni je.

Nadzornik ode, a ja ostadoh. Nakon mjesec dana dođe mi odluka pokrajin-skog vijeća, kojom mi javiše, da se je odustalo od istrage protiva meni.

Oci domovine pobjesniše sada još gore. Dobili su bili i oni rješenje za njihovu tužbu. „Sve drži za

njega! I oblasti su se pohrvatile. Ali on će morati od nas.“ Otvori se zasjedanje istarskog sabora. Jedan od najuvaženi-jih zastupnika većine i član zemaljskog odbora ustade u saboru protiva meni. U lijepoj je formi obrazložio sva moja to-božnja nedjelja i odlučno zahtijevao, da se već jednom onim dobrim, pametnim i mirnim ljudima udovolji i učitelja-agita-tora odstrani.

Na trgu pred školom čitao se iz novi-ne govor na glas, neka ga čujem i neka se spremam. Nije šala! Zahtijeva to onaj, koji u Istri vedri i oblači.

Neljudi se u gradu i izvana uskomešali. Sve me gledalo slavodobitno. Bilo ruga i povika svake ruke.

„Bit će oluje“, mišljah i nisam se pre-vario.

Par dana zatim bilo u školi pjevanje pučke pjesme. Pod školom stade rika i bjesnilo i prijetnje čete „grajana“.

„Ne smije pjevati hrvatski u našoj školi. U školu svi! Bacimo ga napolje!“ Pjevati

se nije moglo, jer se i djeca uznemirila i pjesma im zapela u grlu. Otpustim dje-cu. Uslijed moje prijave dođoše oružnici i odvedoše par buntovnika u tamnicu. Na raspravi ih riješiše. „Nitko nije vikao, ni-koga nije onoga dana bilo pred školom, ništa, ama ništa!

Ovim uspjehom osokole se još više. Slijedeće nedjelje pun trg ljudi. „Pokroče li, zemlja držat

ne će“, rekô bi naš pok. Omir. Vanjska vrata bijahu zatvorena. Stadoh do pro-zora, a oči mi se pasle po pobješnjeloj svjetini. „Gori!“ Vikahu. „Ubijmo ga! Čega se bojite?“ Bijesna se svjetina pri-makne vratima i stade po njima lupati drvima i kamenjem i šakama. Još uda-rac pak će se vrata štropotati. „Što će onda biti s menom? Da pucam u njih? Do vraga i pucanje! Mogao bi koga i ubiti, a zadaća mi je, da oživljam moje ljude, da ih duševno preporađam.“ Sve sam misli u jednu smislio: Spustim se niza stepenice, otvorim vrata i eto me pred bijesnim pukom. Ostali zabeze-knuti. Nitko nije znao, što bi počeo. Nastade tišina. Pođem među njih, a oni mi se odmicali; imao sam dosta prosto-ra, da se posve miran šećem, k’o da se sve to mene ne tiče. Izgubiše se, da ni sam ne znadoh, kada. Nađem se sâm. Tekar sada mi pukne pred očima u ka-kvoj sam opasnosti bio. Zamrači mi se pred očima. Jedva se dovukoh u sobu i spustih se na stolicu. Što ću sada? Da cijeli svijet upokojim, moram polazi-ti krčmu, moram se naučiti kartati, na ples hoditi s njima, po luvu se klatariti, trpjeti sve njihove opačine, na sve ki-mati, zanemarivati školu, zatajiti maj-čino mlijeko, ne biti učitelj ni čovjek, onda će biti ovdje s menom zadovoljni, a školske oblasti ne će trebati da vode duge i dosadne istrage proti meni... Ne! Bit ću učitelj, ali odavle moram, ovdje se ne može živjeti... Zazveči zvonce. Pogledam kroz prozor: župnik je nosio Isusa ljubavi, janje ustrpljivo bolesni-ku. Klekoh i uzdahnuh: „Ti ovdje pre-bivaš dan i noć usred ovakovih ljudi, zašto ne bih i ja?“

***

Pitat ćeš me, mili Ranimire, kako je sada u Zmaganiću? Da si pred malo vremena s menom bio tamo

na mladoj misi moga učenika nekada-njeg, vidio bi bio čudo neviđeno. Kita naših đaka iz gimnazije i učiteljišta, dva sveučilišna građana i mnoštvo ljudi - svi iz onoga nekadašnjeg osinjaka - zapjeva-še usred sela kod bresta zelena: „Lijepa naša domovino“, a starci, nekadanji ne-prijatelji svjetla, pomagaše više srcem nego grlom. Tanke žice tamburice zacvi-liše, a majkama se puniše oči suzama-ra-dosnicama gledajući svoje dike kô bore zelene.

U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mje-stu, mogla bi to biti pozamašna i vrijed-na antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana.

U ovom broju objavljujemo drugi dio priloga tiskanog 1906. godine u Narodnoj prosvjeti, mjesečniku za školstvo, književnost i prosvjetu (1906. - 1914.).

Autor, imenom Josip, vlastitim iskustvom učitelja nastavlja slikovito svjedo-čiti o borbi za hrvatski identitet istarskog školstva.

[Pretpostavljamo da se iza potpisanog Josipa „krije“, zapravo, Josip Antun Kraljić (1877. - 1948.), učitelj, publicist i književnik.]

Moje uspomene(nastavak)

Josip

broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010.aktualno30 pisma

ODJECI

Natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika nakon nekoliko dana kolegica izjavljuje da je iz neke škole čula o pogrešno riješenim zadacima i mene obuzima zadovoljstvo, znači nisam lud, vidim isto što i drugi

Profesor sam hrvatskoga jezika seda-mnaest dugih godina. Kroz svoje školova-nje i rad u školi prošao sam sito i rešeto i pritom, uz mnoge uspjehe, doživljavao i neuspjehe. Nije sve u tom poslu išlo kako je trebalo, bilo je i svijetlih i tamnih trenu-taka, kao i kod svakog profesora, priznao to netko ili ne, tj. zamijetio li to netko ili ne, jer čovjek nije nepogrešiv, štoviše, jedino je čovjek pogrešiv, naročito tamo gdje se očekuje njegova prosudba.

Svima nama kroz obrazovanje netko je bio sudac. Ocjena u školi nije ništa drugo nego sud, prosudba, a biti nečiji prosudi-telj, odgovoran je zadatak. Ovo govorim zato što sam iz dana u dan sve svjesniji pogrešaka, svojih i tuđih. Čini mi se da je u povijesti čovječanstva bilo više pogreša-ka nego pravih poteza, gledajući pritom, u prvom redu, na vječite ratove, koji uglav-nom obilježavaju ljudsku povijest. Svaki je taj rat nečija pogreška, jer rat je ubojstvo, zlo, a zlo je pogreška.

Glavna učiteljska misija s nekog udalje-nog aspekta bila bi ne griješiti, ne griješiti u odgoju i obrazovanju. Znači, ako učim ispravno, ne griješim, ako sudim ispravno, ne griješim. Kao profesor stalno sam pod nevidljivim pritiskom vlastite odgovornosti.

Razmišljam kako ovo pišem danas, 28. veljače 2010., u vrijeme kad čovječanstvo osjeća da je na vrhuncu znanja. Dio sam suvremenoga svijeta, profesor hrvatskoga jezika u obrazovnom sustavu koji je razvio najbolje metode učenja i spoznavanja isti-ne, sustava koji je obradio bezbroj podata-ka na točnoj znanstvenoj osnovi, a unatoč tome pogreške se događaju i dandanas u mom predmetu. No, budimo temeljito iskreni, i u drugim predmetima. A ako se te pogreške događaju danas, na nekom uvjetno rečeno vrhuncu, događat će se i ubuduće.

Natjecanje je najviši stupanj provjere znanja, probrani postupak. Zato je natje-canje svečani, gotovo viteški čin. Natje-canjem možemo izmjeriti nečije znanje, natjecanjem možemo doći do zaključka, jednostavno, natjecanje ima neku višu svr-hu. I sad dolazim do natjecanja koje pro-vodi moja struka - 15. školsko natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika, 22. siječnja 2010., sedmi razred.

Osamnaesti je zadatak u pisanom testu toga natjecanja ispisati nepromjenjive vr-ste riječi iz rečenice: Ej, znaš li da lemure ne možemo vidjeti nigdje drugdje osim na Madagaskaru? U rješenju, među ostalim, stoji: Prijedlozi: osim, na. Dvadeset šesti zadatak ima dva dijela: Upiši zarez/e. Na-piši objašnjenje zašto je zarez upisan (ni-zanje, suprotnost, naknadno dodavanje). Jedna je od četiriju postavljenih rečenica: Mozart će čokoladi podariti besmrtnost a dva stoljeća kasnije čokolada će mu uz-vratiti poznatim Mozart kuglama. Točan je odgovor prema autorima testa zarez ispred veznika a te u objašnjenju suprotnost.

Pri ispravljanju testa, kao drugi član po-vjerenstva, najprije uočavam pogrešno rješenje prijedloga (u 18. zadatku) i pri-općujem ga kolegici. Osim u postavljenoj rečenici nije prijedlog. Ona odgovara da je i ona to vidjela, navodno smatra isto kao i ja, ali ne reagira i kao predsjednica povje-renstva drži se lista rješenja zadataka. Ja izražavam negodovanje takvom odlukom, jer ako pogrešku dopuštamo i mi griješimo. Učenici diljem Hrvatske na ovom su zadat-ku na isti način mogli biti oštećeni za dva boda (a da su taj dio zadatka ispravno rije-šili): 1. neispisivanjem osim među prijedlo-ge, 2. ispisivanjem osim među priloge.

Izdvojena rečenica 26. zadatka uopće ne izražava suprotnost, dakle u njoj nema

ni opravdanja za pisanje zareza. Međutim, ta rečenica drugim članovima natjecatelj-skoga povjerenstva nije dvojbena, ne vide pogrešno rješenje.

No, priča se nastavlja, nakon mog pri-govora moja druga kolegica sustručnjaki-nja naziva me telefonom smatrajući da je osim u natjecateljskoj rečenici prijedlog, na što je ja razuvjeravam i, na sreću, ona prihvaća dokaz. Nakon nekoliko dana tre-ća kolegica izjavljuje da je iz neke druge škole čula o pogrešno riješenim zadacima i mene obuzima zadovoljstvo, znači nisam lud, vidim isto što i drugi.

A onda na kavi prinosim listić s ovim rje-šenjima toj trećoj kolegici da joj pokažem te pogreške, no ona ne može to pročitati, jer nema naočale. Nema veze, tu je kole-gica koja hrvatsku slovnicu ima u malom prstu. S lažno suprotnom rečenicom ona se slaže, no osim je i za nju prijedlog, pitat će ona dalje, no ja znam istinu. Na toj istoj kavi ona moja treća kolegica vadi neki svoj list papira i naočale, jer sad je u pitanju njezin osobni interes, iako ih kod sebe dosad nije imala. Nema veze, ja ni-sam cjepidlaka, uostalom, tko sam ja da provjeravam ljude?

No, danas, 28. veljače 2010., doživio sam vrhunac ove sapunice. Nenadano sam su-sreo četvrtu kolegicu, iznimno ambicioznu sveznajuću ženu, pitala me o natjecanju u mojoj školi, usput se hvalivši svojim uspje-sima, a ja poniknut svojim neuspjesima. Na kraju upitam ju je li vidjela pogreške u natjecanju sedmog razreda. Ne!

Željko Jurčić, Zagreb

RAZMIŠLJANJA

Državna maturaje započela, problemi se rješavaju u hodu

Nakon godina priprema, ove će godine prva generacija maturanata u Hrvatskoj pisati državnu maturu. No, iako se mnogo priča o tome, rijetki zapravo znaju o čemu se radi, za koga je takav oblik mature predviđen, koje su mane, a koje predno-sti. Državnu maturu imaju pravo polagati svi maturanti četverogodišnjih škola koji žele upisati fakultet. Svojim rezultatima na državnoj maturi ujedno će završiti sred-njoškolsko obrazovanje i upisivati se na fakultete. Učenici koji se, pak, ne žele upi-sivati na fakultete, osim gimnazijalaca, za koje se ionako pretpostavlja da žele upi-sati fakultete, pisat će završni rad, kao što je to i dosad bilo, te će njime završavati svoje srednjoškolsko obrazovanje.

Državna matura sastoji se od dva dijela - obveznog, koji uglavnom sadržava hrvat-ski jezik, matematiku i prvi strani jezik, te izbornog, koji se sastoji od predmeta koji maturanti izaberu na osnovi zahtjeva fakul-teta. Polaganje ispita održava se u drugom polugodištu četvrtog razreda te još neko vrijeme nakon toga. Na taj je način omo-gućeno učenicima vrijeme za pripreme. Prijavljivanje za polaganje državne mature i na fakultete obavlja se putem interneta, tako je predviđeno i upisivanje na fakultete. Svaki bi učenik na internetu mogao pogle-dati koji je na ljestvici te je time olakšano upisivanje, pogotovo maturantima iz npr. Poreča koji bi morali putovati na upise u Rijeku, Zagreb, Pulu, Split…

Smatra se da bi se ovakvim ocjenji-vanjem na kraju srednje škole ujedno ocijenio rad profesora te se saznalo ko-liko zapravo ocjena u dnevniku odgovara stvarnom znanju učenika, a na taj bi se način moglo dodatno poraditi na unaprje-đivanju školstva. Budući da svi maturan-ti u Hrvatskoj iste predmete pišu u isto vrijeme te za svaki predmet ispiti stižu neposredno prije pisanja, zapakirani u omotnice, onemogućeno je varanje te po-klanjanje ocjena. Ne smijemo zaboraviti da se državna matura piše po programu gimnazije, dok učenici ostalih strukovnih škola žele upisati fakultet te za postizanje toga trebaju mnogo raditi.

Ipak, ovo je prva godina provođenja dr-žavne mature kod nas i javljaju se problemi koji se moraju u hodu rješavati. Maturanti su zbunjeni, profesori ne znaju odgovore

na sva pitanja, svakim se danom saznaje nešto novo. Međutim, predviđanja su op-timistična, a hrvatsko školstvo napokon kreće ukorak s europskim. Želimo puno sreće maturantima, da čvrsto probiju led.

Ines Pašalić, SŠ Mate Balote, Poreč

SJEćANJA

Pola stoljeća kasnije Život nas je promijenio radom, bri-gama, nezaustavljivim tijekom vre-mena koje je narušilo naše zdravlje, ali u nama je i danas ugrađena kvaliteta rada i bogatstvo ljubavi

Učenice II. učiteljske škole u Zagrebu, generacija 1958.-1959. godine, sastale su se s posebnom nakanom: osvježiti u sje-ćanju dane bezbrižne mladosti i ponosa zbog spremnosti za život što su pokazale na ispitu zrelosti prije 50 godine. Sasta-le smo se ispred zagrebačke katedrale, upalile svjećice za one kolegice i profe-sore koji više nisu među nama. Zaiskrila je poneka suza zbog vječnog rastanka i nemoći želje susreta koja se rasplamsala u plamičcima svjećica. Krenule smo u su-sret mjestu skromne proslave, ali bogate emocijama, zagrljajima, suzama i radosti.

Život nas je promijenio radom, brigama, nezaustavljivim tijekom vremena koje je narušilo naše zdravlje, ali u nama je i da-nas ugrađena kvaliteta rada na bilo kojem području i bogatstvo ljubavi što je zasluga iznimne generacije profesora II. učiteljske škole koji su na svojstven način oblikovali naše biće i usmjeravali naš put kroz život. Bez njih manje bismo bile mi, manje svoje.

Zahvalimo zato našim još živim profeso-rima: prof. Bogdanu Svilokolu koji je stvo-rio i održao dugo takav ugled II. učiteljske škole na kojem mu mogu pozavidjeti mno-gi ravnatelji od jučer do danas. Prof. Đurđi Brnetić koja je mladenačkim žarom održa-vala našu fizičku kondiciju, a prof. Smilj-ka Ećimović brinula se za našu duhovnu obnovu glazbom. I te večeri bio je s nama prof. Bogdan Svilokos. Vedar, potresen, ali sretan i ponosan unatoč svojih 95 godi-na, toplo nam je zahvalio na pozivu. Sreću zbog ponovnog susreta iskazala je i prof. Brnetić, kojoj smo bile prva generacija, gotovo - vršnjakinje.

Svugdje su nas prepoznavali kao uče-nice i djelatnice naše pokojne razrednice Bosiljke Jugović, koja je zajedno s ostalim profesorima ugradila u nas, osim znanja, optimizam, radišnost, dobronamjernost, toleranciju, ljubav prema materinskom jeziku i književnosti, prostoru i vremenu naših predaka, kao i navike zdravstvene, likovne i glazbene kulture. U ovoj sveča-noj prigodi uz 50. obljetnicu mature još jednom im javno zahvaljujemo za trud i ljubav koju su usadili u nas i zato se vjeru-je da učitelji nikad ne umiru! Oni se samo jako i brzo umore i presele u neki mirniji svijet čekajući svoje učenike.

Djelatnost naših profesora s nama i uspjeh postignuća potvrđuje misao prof. Kulenovića: - Samo snažan i optimisti-čan učitelj najbolja je zaštita psihološkog zdravlja djece.

Stalno mi se nametala najbitnija misao i smisao današnjeg sastanka: Mi smo gene-racija! Biti generacija to je poseban osje-ćaj pripadnosti i snage jak kao obitelj! Jer mi smo istodobno krenule u prvi razred, istodobno cijepljene protiv dječjih bolesti, gotovo istodobno dozrele, upoznale i od-bolovale prvu ljubav, neke ju pretvorile u trajnu sreću, a neke se nikad od nje nisu izliječile. Na istoj zahtjevnoj maturi učitelj-ske škole pokazale smo potpunu zrelost u deset predmeta i nije nam palo na um da od toga radimo problem. Takve su nam ludosti bile strane ne zbog poslušnosti, već zbog shvaćanja da krećemo u život spremne, sigurne i bez straha.

Naše crne kute samo su prividno skriva-le mlada zdrava tijela, ali lica su nam sjala srećom, radošću, ljepotom i ljubavlju. Nije nam za to trebala ni cigareta, ni alkohol, ni droga. Mladenačka snaga i sreća izvirale su iz dubine naših srca, iskrene i nepatvo-rene. Potvrdivši zrelost na maturi, nesvje-sne rastanka, na krilima vjetra rasute smo poput zreloga maslačka diljem domovine na sve četiri strane svijeta.

I ostale smo generacija II. učiteljske škole koju su prepoznavali na svim rad-nim zadacima. Mnoge su od nas za svoj predani rad primile pohvale, priznanja i nagrade od školskih, općinskih do repu-bličkih. Bile smo učiteljice mentorice, uči-teljice savjetnice, sudjelovale u kreiranju programa i pisanju udžbenika. Iako pono-sne na generacijske uspjehe, prepuštamo ovu priču drugim intimnim zgodama.

Snagu smo crpile u poštenom i pre-danom radu, traženju pravde i priznanja za najplemenitiji i najteži zanat na svije-tu - za učiteljsko zanimanje. Poticale su nas iskrene i privržene dječje oči kao i pri-znanja i uvažavanja roditelja daleko veće nego danas. Imale smo pravu učiteljsku naobrazbu, stopile se s učenicima na ra-noj i bogatoj praksi.

Da nas netko pita, vratile bismo budu-ćim učiteljima strukovnu učiteljsku školu, vratile bismo im vježbaonice u kojima bi učili od uzornih učitelja kako postati dobar učitelj. Vratile bismo dignitet metodikama, pedagogiji i psihologiji s bogatom praksom i na učiteljske fakultete. Ali mi smo samo ostaci prošlosti, iako i pravi dokaz potrebe ovakovih promjena, ali povijest nije uvijek učiteljica života. Uz tako bolje i adekvatni-je obrazovane učitelje, bolje vrjednovane i uvažavane od roditelja ne bi trebalo biti nepodobnoga ponašanja mladih.

Možda smo se previše uozbiljile, mož-da nas muče pitanja jesu li nam se ispunili nade i planovi? Ne mučimo se time, učinile smo što smo mogle. Ne dopustimo da nas preuzme sjeta, nepremostiva nostalgija, jer možemo i dalje naše iskustvo prenositi na svoju djecu, hrabriti unuke, naše mlade suvremenike s porukom da je: Od kolijev-ke pa do groba najljepše je đačko doba!

Budite sretne i ponosne na prohujalih pedeset godina i nadajmo se i vjerujmo da u treptaju one svijeće sjaje oči onih koji danas nisu više s nama. Ali mi smo tu, po-stojimo svjesne pjesme omiljenog pjevača Graše: Iz godine u godinu sve nas manje ima tu i sve prazniji je stol.

Nađimo se svake godine bez poziva, bez ispričnica, prkoseći bolesti i vreme-nu, jer znam da će nas ti susreti oboga-titi i usrećiti. Zapalit ćemo opet svijeću za one kojih neće biti s nama. Radujemo se sljedećem sastanku, a uz slike i glazbu prošetale smo našim mladenačkim pro-storom i vremenom.

Slijedile su projicirane stare slike iz uči-teljske škole, prakse i druženja uz pjesme i pjevače šezdesetih godina, kao i slike susreta za neke obljetnice mature.

Vlasta Grdić, Zagreb

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMA

Poštovani pretplatnici,Zbog propusta službi koje adresi-ranju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), mo-guće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka na-šega tjednika, da ga ne dobijete navrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01 48 55 824).

Redakcija Školskih novina