HRVATSKO NACIONALNO BRATSTVO

FRANJEVAKOGA SVJETOVNOG REDA

NACIONALNO VIJEE

Povjerenstvo za formaciju

TEME ZA MJESENE SUSRETE U MJESNIM BRATSTVIMA U 2018.

Zagreb, listopad 2017.

1

1) sijeanj: Obitelj i brak

Obitelj i brak

1. Molitva

Sveta Marijo, Majko Boja,

svijetu si donijela pravo svjetlo,

Isusa, Sina tvojega Sina Bojega.

Posve si se predala

Bojemu pozivu

i tako si postala vrelom

dobrote koja iz njega izvire.

Pokai nam Isusa. Povedi nas k njemu.

Naui nas da ga upoznamo i uzljubimo

kako bismo i sami mogli

postati sposobni za pravu ljubav

i biti izvori ive vode

posred oednjeloga svijeta.1

Oena, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

2. Uvod u temu

U obitelji neka ive duhom franjevakog mira te vjernosti i potivanja ivota, nastojei od

toga uiniti znak svijeta koji je ve obnovljen u Kristu.

Neka osobito suprunici, ivei enidbene milosti, u svijetu svjedoe Kristovu ljubav prema

njegovoj Crkvi. Neka jednostavnim i otvorenim kranskim odgojem i pozorni na poziv

svakoga pojedinca radosno sa svojom djecom kroe svojim ljudskim i duhovnim putem.

(Pravilo OFS-a, l. 17)

Neka suprunici u Pravilu OFS-a pronau valjanu pomo u vlastitu hodu kranskoga ivota,

svjesni da u sakramentu enidbe njihova ljubav sudjeluje u ljubavi Kristovoj prema njegovoj

Crkvi. Ljubav suprunika i potvrda vrednote vjernosti jesu duboko svjedoenje vlastitoj

obitelji, Crkvi i svijetu. (GKOFS-a, l. 24)

Pitanja za uvodni razgovor:

a. Koje su vrijednosti koje katolika obitelj ivi ili pokuava ivjeti?

b. Koji su najei problemi s kojima se susreemo kao brani parovi?

1 Benedikt XVI., Enciklika o cjelovitom ljudskom razvoju u ljubavi i istini Caritas in veritate, Kranska

sadanjost, Zagreb, 2009., br. 42.

2

3. Razrada teme

Na ovom prvom mjesenom susretu, o temi braka i obitelji razmiljat emo na temelju

Evanelja, Apostolske pobudnice Familiaris consortio (drugi dio; br. 11, 14, 15), papa Ivan

Pavla II., kateheza s ope audijencije srijedom pape Franje na temu obitelji i braka te

pripremnih kateheza za Svjetski susret obitelji, Philadelphia, 2015.: Ljubav je nae poslanje:

obitelj puna ivota, br. 54-57.

a. Evanelje po Ivanu (Iv 2, 1-11)

Treeg dana bijae svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijae

pozvan i Isus i njegovi uenici. Kad ponesta vina, Isusu e njegova majka: Vina nemaju.

Kae joj Isus: eno, to ja imam s tobom? Jo nije doao moj as! Nato e njegova mati

posluiteljima: to god vam rekne, uinite! A bijae ondje idovima za ienje est

kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kae Isus posluiteljima: Napunite posude

vodom! I napune ih do vrha. Tada im ree: Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola. Oni

odnesu. Kad okusi vodu to posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabie

vodu - ravnatelj stola pozove zarunika i kae mu: Svaki ovjek stavlja na stol najprije

dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si uvao dobro vino sve do sada. Tako, u Kani

Galilejskoj, uini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovae u njega njegovi

uenici.

b. Apostolska pobudnica Familiaris consortio (drugi dio; br. 11, 14, 15), papa Ivan

Pavao II.

ovjek, slika Boga ljubavi

11. Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku: pozivajui ga ljubavlju na postojanje,

istodobno ga je pozvao na ljubav.

Bog je ljubav i u sebi ivi otajstvo osobnog zajednitva ljubavi. Stvarajui ljudsku narav

mukarca i ene na svoju sliku i trajno je uzdravajui u postojanju, Bog u nju upisuje poziv,

pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajednitva. Ljubav je, dakle, temeljni i

uroeni poziv svakog ljudskog bia.

Kao utjelovljeni duh, to jest dua koja se izraava u tijelu i tijelo produhovljeno besmrtnim

duhom, ovjek je pozvan na ljubav u toj svojoj ujedinjenoj cjelovitosti. Ljubav takoer grli

ljudsko tijelo i tijelo je postalo dionikom duhovne ljubavi.

Kranska objava poznaje dva osobita naina kako da se ostvari poziv ljudske osobe u

njezinoj cjelovitosti: enidbu i djevianstvo. Jedno i drugo u svojoj vlastitosti otjelovljenje su

najdublje istine o ovjeku, njegova btka na sliku Boju.

Dosljedno tome, spolnost, kojom se mu i ena meusobno predaju inima svojstvenim i

iskljuivim suprunicima, nije neto jedino bioloko, ve zadire u ljudsku osobnost kao takvu.

Ona se istinski ljudski ostvaruje jedino ako je cjelovit dio ljubavi kojom se mu i ena

potpuno predaju jedno drugome sve do smrti. Tjelesno bi predanje bilo la ako nije znak i

3

plod potpunog osobnog predanja, u kojem je prisutna cijela osoba, pa i u svojoj vremenitosti:

ako osoba neto pridrava za sebe, pa i mogunost da se drukije opredijeli za budunost,

time prestaje biti posvemanje predanje.

Ta cjelovitost, koju trai brana ljubav, isto tako odgovara i zahtjevima odgovorne plodnosti:

budui da je ona usmjerena raanju ljudskog bia, po svojoj naravi nadilazi isto bioloki

poredak i obuhvaa skup osobnih vrednota za iji je skladan rast nuno da oba roditelja trajno

i skladno daju svoj prilog.

Jedino mjesto, koje omoguuje takvo darivanje u svoj svojoj istinitosti, jest enidba, to jest

ugovor brane ljubavi ili svjestan i slobodan izbor kojim mu i ena prihvaaju prisnu

zajednicu ivota i ljubavi kako ju je htio sam Bog, i koja svoje pravo znaenje oituje jedino u

tome svjetlu. Ustanova enidbe nije neopravdano uplitanje drutva ili neke vlasti, niti je to

izvanjsko nametanje neke forme, ve unutarnji zahtjev ugovora brane ljubavi koji se javno

potvruje jedinstvenim i iskljuivim, jer jedino se tako ivi puna vjernost naumu Boga

Stvoritelja. Ta vjernost, daleko od toga da smanjuje slobodu osobe, osigurava je naprotiv od

svake samovolje i relativizma, te je ini dionikom u stvoriteljskoj Mudrosti.

Djeca, predragocjeni dar enidbe

14. Prema Bojemu naumu enidba je temelj ire zajednice obitelji, jer sama ustanova enidbe

i brana ljubav usmjerene su k raanju i odgoju djece u kojima oni nalaze svoju krunu.

U svojoj najdubljoj stvarnosti ljubav je u biti dar, a brana se ljubav, ako suprunike vodi k

uzajamnoj spoznaji koja ih ini jednim tijelom, ne iscrpljuje u branome paru; ona ih

osposobljava za najvee mogue darivanje, kojim postaju s Bogom suradnici u davanju ivota

drugoj ljudskoj osobi. Tako brani drugovi, dok se predaju jedno drugome, preko samih sebe

daruju jedno stvarno bie, dijete, ivi odraz svoje ljubavi, trajni znak branog jedinstva te ivu

i nerazrjeivu sintezu svakog bia kao oca i majke.

Postavi roditeljima, brani drugovi od Boga primaju dar nove odgovornosti. Njihova je

roditeljska ljubav pozvana da za njihovu djecu postane vidljivi znak same ljubavi Boga, od

koga ime svakom oinstvu na nebu i na zemlji.

Ipak ne treba zaboraviti da i onda kada je raanje nemogue, brani ivot uva svu svoju

vrijednost. Tjelesna neplodnost moe, doista, za brani par biti prilika da pruaju druge

znaajne usluge ivotu ljudske osobe, kao to je usvojenje, razliiti oblici odgojnog

djelovanja, pomo drugim obiteljima, siromanoj i hendikepiranoj djeci.

Obitelj, zajednitvo osoba

15. U braku i obitelji stvara se itav niz meuljudskih odnosa zaruniki odnosi, oinstvo-

majinstvo, sinovstvo, bratstvo preko kojih je svaka osoba uvedena u ljudsku obitelj i u

Boju obitelj Crkvu.

Kranski brak i obitelj grade Crkvu. U obitelji, naime, ljudska osoba nije samo roena i

odgojem postupno uvaana u ljudsku zajednicu, ve po preporodu krsta i odgojem vjere ona

je isto tako uvedena u Boju obitelj Crkvu.

Ljudska obitelj, razrovana grijehom, otkupiteljskom je snagom Kristove smrti i uskrsnua

ponovno uspostavljena u svome jedinstvu. Kranska je enidba, koja ima udjela u

4

spasenjskoj djelotvornosti toga dogaaja, prirodno mjesto na kojem se ostvaruje uklapanje

ljudske osobe u veliku obitelj Crkve.

Nalog, koji je u poetku dat muu i eni, da rastu i mnoe se, dosee tako svu svoju istinu i

svoje puno ostvarenje.

Obitelj, roena iz sakramenta, za Crkvu je kolijevka i mjesto gdje moe ostvariti svoje vlastito

ukljuenje u ljudske narataje, a te narataje u Crkvu.

c. Papa Franjo: Obitelj 12. Brak (I) (srijeda, 29. travnja 2015.)

Draga brao i sestre, dobar dan!

Nae razmiljanje o izvornom Bojem naumu o paru mukarac-ena, nakon to smo razmotrili

dva izvjetaja iz Knjige Postanka, sada se izravno okree Isusu.

Evanelist Ivan na poetku svoga Evanelja, donosi epizodu o svadbi u Kani, na kojoj su bili

prisutni Djevica Marija i Isus, s njegovim prvim uenicima (usp. Iv 2,1-11). Isus ne samo da

je sudjelovao na svadbi ve je spasio slavlje udom s vinom! Dakle, prvo od njegovih

udesnih znamenja, kojima on objavljuje svoju slavu, uinio je tijekom jedne svadbe, i tim je

inom pokazao veliku simpatiju prema toj obitelji u nastajanju, potaknut Marijinom

majinskom brinou. To nam doziva u svijest Knjigu Postanka, kada Bog dovrava djelo

stvaranja i stvara svoje remek-djelo; to remek-djelo su mukarac i ena. I ovdje Isus zapoinje

upravo svoja uda tim remek-djelom, na slavlju enidbe, na svadbi: jedan mukarac i jedna

ena. Tako nas Isus ui da je remek-djelo drutva obitelj: mukarac i ena koji se ljube! To je

remek-djelo!

Od vremena svadbe u Kani mnogo se toga promijenilo, ali taj Kristov znak sadri poruku

koja ima trajnu vrijednost.

ini se da danas nije lako govoriti o branoj zajednici kao o slavlju koje se obnavlja u

vremenu, u razliitim razdobljima itavog ivota suprunik. injenica je da je sve manje

osoba koje ulaze u brak; to je injenica: mladi ne ele sklapati brak. U mnogim zemljama

raste, meutim, broj rastava, a smanjuje se broj djece. Tekoa da se ostane zajedno bilo kao

par, bilo kao obitelj dovodi do sve eih i sve brih prekida veza, a upravo djeca trpe

posljedice toga. Upamtimo da su djeca prve rtve, najvanije rtve, rtve koje najvie trpe

zbog rastave. Ako jo od malih nogu doivljava da je brak veza na odreeno vrijeme,

nesvjesno e na to tako i gledati. Naime, mnogi mladi su skloni odrei se samog projekta

neopozive veze i trajne obitelji. Smatram da moramo razmiljati veoma ozbiljno o tome zato

toliki mladi nemaju volje eniti se. Postoji ta kultura prolaznog sve je prolazno, ini se

kako nita nije konano.

Problem mladih koji ne ele sklopiti enidbu predstavlja danas jednu od najveih zabrinutosti:

zato se mladi ne ene? Zato esto vie vole izvanbranu zajednicu, i to mnogo puta uz

ogranienu odgovornost? Zato mnogi i meu krtenicima imaju slabo povjerenje u brak

i obitelj? Vano je pokuati to razumjeti, ako elimo da mladi uzmognu nai pravi put kojim

e ii. Zato nemaju povjerenja u obitelj?

Te tekoe nisu samo materijalne naravi, premda su ove doista ozbiljne. Mnogi smatraju da je

promjena koja se dogodila u ovim desetljeima krenula od emancipacije ene. Ali ni ta

5

tvrdnja nije ispravna, to je la, to nije tono! To je svojevrsni maskulizam, koji uvijek eli

dominirati enom. Ponavljamo istu besmislicu koju je uinio Adam, kada mu je Bog rekao:

Zato si jeo sa stabla?, a on e: Ona mi je dala. ena je kriva za to. Jadna ena! Moramo

braniti ene! Zapravo, gotovo svi mukarci i ene bi htjeli postojanu afektivnu sigurnost, vrst

brak i sretnu obitelj. Obitelj je mladima na prvome mjestu; ali, zbog straha da ne pogrijee,

mnogi ne ele na to ni misliti; premda su krani, ne misle na sakramentalnu enidbu, jedini i

neponovljivi znak saveza, koji postaje svjedoanstvo vjere. Moda je upravo taj strah od

neuspjeha najvea prepreka prihvaanju Kristove rijei, koji obeava svoju milost branom i

obiteljskom zajednitvu.

Najuvjerljivije svjedoanstvo blagoslova kranskog braka je dobar ivot kranskih

suprunika i obitelji. Nema boljeg naina da se izrazi ljepota sakramenta! Od Boga posveena

brana zajednica uva onu vezu izmeu mukarca i ene koju je Bog blagoslovio jo od

stvaranja svijeta; i to je izvor mira i dobra za itav brani i obiteljski ivot. Navest u jedan

primjer: u prvim kranskim vremenima, to veliko dostojanstvo veze izmeu mukarca i ene

pobijedilo je zloupotrebu koju se smatralo neim potpuno uobiajenim, to jest pravo mua da

odbaci enu, pa i zbog lanih i poniavajuih razloga. Evanelje obitelji, evanelje koje

navijeta upravo taj sakrament pobijedilo je tu kulturu uvrijeenog odbacivanja.

Kransko sjeme radikalne jednakosti meu suprunicima mora danas donijeti nove plodove.

Svjedoanstvo drutvene vrijednosti enidbe postat e uvjerljivo upravo na taj nain,

svjedoanstvom koje privlai, njihovom uzajamnou, njihovom uzajamnom

komplementarnou.

Zbog toga, kao krani, moramo postati zahtjevniji u tom pogledu. Moramo, primjerice,

odluno zastupati pravo na jednaku plau za isti rad; zato se uzima zdravo za gotovo da ene

moraju zaraivati manje od mukaraca? Ne! Imaju ista prava. Nejednakost je ista sablazan!

Istodobno, moramo prepoznati kao trajno bogatstvo majinstvo ena i oinstvo mukaraca, na

dobrobit prije svega djece. Isto tako, krepost gostoljubivosti kranskih obitelji danas ima

kljunu vanost, osobito u situacijama siromatva, propadanja, obiteljskog nasilja.

Draga brao i sestre, ne bojmo se pozvati Isusa na svadbeno slavlje, u svoj dom, da bude s

nama i uva obitelj. I ne bojmo se pozvati takoer njegovu Majku Mariju! Krani, kada se

ene u Gospodinu, bivaju preobraeni u djelotvorni znak Boje ljubavi. Krani se ne ene

zbog sebe samih: ene se u Gospodinu na korist itave zajednice, itavog drutva.

O tome lijepom pozivu kranske enidbe govorit u i u iduoj katehezi.

d. Papa Franjo: Obitelj 13. Brak (II) (srijeda, 6. svibnja 2015.)

Draga brao i sestre, dobar dan!

U naem hodu kojeg ine kateheze o obitelji izravno dotiemo ljepotu kranske enidbe. To

nije jednostavna sveanost koja se odrava u crkvi, s cvijeem, odjeom, fotografijama

Kranska je enidba sakrament koji se dogaa u Crkvi, i koji takoer ini Crkvu, iz kojeg se

raa nova obiteljska zajednica.

To je ono to apostol Pavao saima u svojoj poznatoj izreci: Otajstvo je to veliko! Ja

smjeram na Krista i na Crkvu (Ef 5,32). Nadahnut Duhom Svetim Pavao tvrdi da je ljubav

meu suprunicima slika ljubavi izmeu Krista i Crkve. Nezamislivo je to dostojanstvo! Ali

6

je ono zapravo upisano u Boji naum stvaranja, i s Kristovom milou bezbrojni kranski

parovi, sa svojim ogranienjima, sa svojim grijesima, su ga ostvarili!

Govorei o novom ivotu u Kristu, sveti Pavao kae da su krani svi pozvani ljubiti jedni

druge kao to je Krist njih ljubio, to jest podloni jedni drugima (Ef 5,21), to znai u

sluenju jedni drugima. I tu uvodi analogiju izmeu para mu-ena i Krist-Crkva. Jasno da je

rije o nesavrenoj analogiji, ali moramo dokuiti njezin duhovni smisao koji je veoma

uzvien i revolucionaran, i istodobno jednostavan, dokuiv svakom mukarcu i eni koji se

uzdaju u Boju milost.

Mu kae Pavao mora ljubiti suprugu kao svoje tijelo (Ef 5,28); ljubiti je kao to je

Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju (r. 25). Vi muevi koji ste prisutni ovdje, shvaate li

to? Shvaate li da trebate ljubiti svoju suprugu kao to Krist ljubi Crkvu? To nisu ale, ve

ozbiljne stvari! Plod toga radikalizma predanosti koja se trai od ovjeka, iz ljubavi prema

eni i zbog njezina dostojanstva, po Kristovu primjeru, mora da je bio golem, u samoj

kranskoj zajednici.

To sjeme evaneoske novosti, koje ponovno uspostavlja recipronost predanosti i potivanja,

je polako sazrijevalo u povijesti, ali je na kraju prevladalo.

Sakrament enidbe je veliki in vjere i ljubavi: svjedoi hrabrost vjerovanja u ljepotu Bojeg

ina stvaranja i ivljenja te ljubavi koja tjera ovjeka uvijek ii dalje, dalje od samih sebe i

dalje od same obitelji. Kranski poziv na bespridrajnu i bezgraninu ljubav je ono to se,

Kristovom milou, nalazi u temelju takoer slobodnog pristanka koji ini enidbu.

Sama Crkva je potpuno ukljuena u povijest svake kranske enidbe: izgrauje se u njezinim

uspjesima i trpi u njezinim neuspjesima. No, moramo se ozbiljno zapitati: prihvaamo li, mi

sami, do kraja, kao vjernici i pastiri takoer tu neraskidivu povezanost povijesti Krista i Crkve

s povijeu enidbe i ljudske obitelji? Jesmo li spremni preuzeti na sebe tu odgovornost, to

jest da svaka enidba ide putom one ljubavi kojom Krist ljubi Crkvu? Veliko je to!

U toj dubini otajstva stvorenja, prepoznatog i ponovno uspostavljenog u svojoj istoi, otvara

se jedan drugi veliki obzor koji karakterizira sakrament enidbe. Odluka eniti se u

Gospodinu sadri takoer jednu misijsku dimenziju, koja znai imati u srcu raspoloivost biti

posrednikom i prenositeljem Bojeg blagoslova i Gospodinove milosti za sve. Naime,

kranski suprunici sudjeluju u misiji Crkve kao enidbeni drugovi. A za to je potrebna

hrabrost! Zato kada pozdravljam budue mladence kaem: Evo hrabrih ljudi, jer treba imati

hrabrosti da se ljubi kao to Krist ljubi Crkvu.

Slavljenje sakramenta ne moe izostaviti tu suodgovornost obiteljskog ivota prema velikom

poslanju ljubavi Crkve. I tako se ivot Crkve svaki put obogauje ljepotom toga enidbenog

saveza, jednako kao to svaki put osiromauje kada je ovaj nagren. Da bi svima ponudila

darove vjere, ljubavi i nade, Crkva treba takoer hrabru vjernost suprunika milosti njihova

sakramenta! Boji narod treba njihov svakodnevni hod vjere, u ljubavi i nadi, sa svim

radostima i naporima koje taj hod sa sobom nosi u braku i obitelji.

Smjer je tako zacrtan jednom zasvagda, a taj smjer je ljubav: ljubi se kao to Bog ljubi,

zauvijek. Krist se ne prestaje brinuti za Crkvu: ljubi je uvijek, uva je uvijek, kao samoga

sebe. Krist ne prestaje uklanjati s ljudskog lica ljage i bore svih vrsta. Dirljivo je i veoma

lijepo to zraenje Boje snage i njenosti koja se prenosi od branog para do branog para, od

obitelji do obitelji. Ima pravo sveti Pavao: to je upravo veliko otajstvo! Mukarci i ene,

koji su dovoljno hrabri da nose to blago u glinenim posudama naeg ovjetva, su ti

7

mukarci i ene su tako hrabri! nasuno blago za Crkvu, pa i za sav svijet! Bog ih

blagoslovio nebrojeno puta zbog toga!

e. Pripremne kateheze za Svjetski susret obitelji (Philadelphia, 2015.):

Ljubav je nae poslanje: obitelj puna ivota (br. 54-57)

Vrlina, ljubav i dobrota pomau ispuniti nau sudbinu

54. Prva poslanica Korinanima 13,4-7 popularni je odabir iz Svetog pisma za kranska

vjenanja: Ljubav je velikoduna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne

nadima se; nije nepristojna, ne trai svoje, nije razdraljiva, ne pamti zlo; ne raduje se

nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

55. Tekst je prekrasan. Budui da smo stvoreni na sliku Boju, ljubei na ovaj nain

prianjamo uz nau istinsku ljudsku narav. Ali ljubiti na ovaj nain nikad nije lako. Zahtijeva

poniznost i strpljivost. Kao to je papa Franjo nedavno rekao: Vjera nije bijeg za malodune.

Brana ljubav mora biti izgraena na neemu veem od romantike. Romantika je predivna

ali sama ne moe preivjeti brige i izazove koji neizbjeno posjeuju svaki brani par. Kako

bismo bili ono to jesmo kako bismo ljubili onako kako smo stvoreni ljubiti pojedine

vrline su potrebne. Moramo biti otvoreni ovim vrlinama i njegovati ih kako bismo ispunili

nau sudbinu.

56. Teologija tijela sv. Ivana Pavla II. govori o odreenoj unutarnjoj slobodi i

samovjetini koju suprunici trebaju kako bi darovali sebe jedno drugome. Osobi koja je

previe navezana na romantina iekivanja, bez kvasca unutarnje slobode i sposobnosti

sebedarja, nedostajat e fleksibilnost. Kako bi ivjeli sakramentalnost braka i slijedili put

zavjeta, suprunici trebaju imati sposobnost nadilaenja ljutnje, stavljanja po strani da je

netko u pravu te zakoraiti u dareljivost. Bez ove unutarnje slobode i moi, proizii e

ozbiljni problemi jer ivot stavlja mukarca i enu u situacije koje su nerijetko nimalo

romantine.

57. Niti jedan brak zasnovan na pukoj seksualnoj kemiji ne potraje. Seksualni partneri

veinom usredotoeni na posjedovanje jedno drugoga nemaju unutarnje vjetine povlaenja i

ostavljanja prostora za samokritinost, izmirenje i rast. Brani zavjeti da e ustrajno ljubiti

kao to Bog ljubi, pomae u stvaranju i zatiti ivotnog prostora. Sakramentalna predanost u

djelu ljubavi, ak i kad je ljubiti teko, bitan je sastojak Bojega saveza.

4. Pitanja za razgovor:

to znai biti stvoren na sliku Boju? Je li mogue razumjeti ljudski identitet bez

Boga? Zato jest ili zato nije?

Kako se Boji nain ljubavi razlikuje od naeg ljudskog naina ljubavi?

to je istinska ljubav i kako je prepoznajemo? Koje su slinosti i razlike izmeu vaeg

kulturnog pojma romantine ljubavi i Bojeg saveza ljubavi?

8

to je katolika duhovnost braka? to obitelji mogu poduzeti kako bi proslavili i

zatitili kranski brak?

to u naim bratstvima moemo uiniti kako bismo dali podrku branim parovima?

5. Literatura:

o Papa Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u

suvremenom svijetu Familiaris consortio, Kranska sadanjost, Zagreb, 2009.

o Benedikt XVI., Enciklika o cjelovitom ljudskom razvoju u ljubavi i istini Caritas in

veritate, Kranska sadanjost, Zagreb, 2009.

o Pripremne kateheze za Svjetski susret obitelji, Philadelphia, 2015.,

http://www.worldmeeting2015.org/

*napomena: Ovaj materijal je pripremilo Povjerenstvo za obitelj Predsjednitva MVOFS-a, a

za mjesenu temu ga je prilagodilo Povjerenstvo za formaciju Hrvatskoga nacionalnog

bratstva OFS-a.

http://www.worldmeeting2015.org/

9

2) veljaa: Obitelj u nauku Crkve

Brinuti o ljudskoj slabosti: milosre i razluivanje

1. Molitva

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.

Boe, od kojega nam dolazi svako oinstvo na nebu i na zemlji,

Oe, koji si ljubav i ivot,

uini da svaka ljudska obitelj na zemlji,

po tvome Sinu roenom od ene

i po Duhu Svetom,

postane izvorom boanske ljubavi

za uvijek nove narataje.

Uini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,

za dobro njihove obitelji

i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi narataji u obitelji nau

snanu potporu za ovjenost

i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnaena milou sakramenta enidbe,

bude jaa od svake nemoi i beznaa,

koje zahvaaju nae obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor

svete nazaretske obitelji,

da Crkva u svim narodima na zemlji

moe plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,

po Kristu naem Gospodinu,

koji je Put, Istina i ivot,

u vijeke vjekova.

Amen.

Oena

2. Uvod

U naim Generalnim konstitucijama, l. 24, 2, pie:

U bratstvu:

10

- neka tema razgovora i izmjene iskustava bude obiteljska i brana duhovnost te

kransko postavljanje obiteljskih problema;

- neka svi sudjeluju u vanim momentima obiteljskoga ivota subrae i neka se bratska

pozornost posveti onima - neoenjenima ili oenjenima, udovcima i udovicama,

samohranim roditeljima, razdvojenima, rastavljenima - koji ive u tekim situacijama i

uvjetima; ()

Pitanja za uvodni razgovor:

a. Kroz koje situacije, koje pokazuju slabost, prolaze danas nae obitelji?

b. Kako moemo pomoi u takvim situacijama?

c. Kako smo ukljueni u pastoralne aktivnosti nae mjesne crkve u podravanju

obitelji?

3. Razrada teme

U ovoj temi emo progovoriti o nekim zahtjevnim situacijama koje prate obiteljski ivot,

prvenstveno kroz crkvene dokumente. To su vjernici koji ive u tekim situacijama, djeca,

stariji i bolesni, osobe bez obitelji i osobe u oskudici.

a. Vjernici koji ive u tekim situacijama

Praenje, razluivanje i ukljuivanje

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 291-292

291. Sinodski su oci ustvrdili da je Crkva, premda dri kako je svaki prekid enidbenog veza

protiv Boje volje, takoer svjesna slabosti svoje djece. Prosvijetljena Kristovim pogledom,

Crkva se okree s ljubavlju prema onima koji sudjeluju u njezinu ivotu na nepotpun nain i

prepoznaje da Boja milost djeluje i u njihovu ivotu dajui im hrabrost da ine dobro, da se s

ljubavlju brinu jedno za drugo i budu u slubi zajednice u kojoj ive i rade. S druge strane,

taje je stav dodatno ukrijepljen jubilejskom godinom posveenom milosru. Premda uvijek

vjernicima preporuuje savrenstvo i poziv na potpuniji odgovor Bogu, Crkva mora brino i

paljivo pratiti svoju najslabiju djecu, obiljeenu izgubljenom i ranjenom ljubavlju, vraajui

povjerenje i nadu, poput svjetionika neke luke ili baklje koja se nosi meu ljude da prosvijetli

one koji su skrenuli s pravoga puta ili se nalaze usred oluje. Ne zaboravimo da je esto rad

Crkve nalik onom u poljskoj bolnici.

292. Kranski brak, kao odraz sjedinjenja izmeu Krista i njegove crkve, u potpunosti se

ostvaruje u sjedinjenju mukarca i ene, koji se daju jedno drugom u iskljuivoj i slobodnoj

vjernosti, koji pripadaju jedno drugom do smrti i koji se otvaraju prenoenju ivota, a

posveeni su sakramentom koji im daje milost da postanu kuna Crkva i kvasac novog ivota

za drutvo. Drugi oblici zajednitva u dubokoj su opreci s tim idealom, dok druge to ostvaruju

bar na djelomian ili slian nain. Sinodski su oci naveli da Crkva ne proputa vrednovati

11

konstruktivne elemente u onim situacijama koje jo uvijek ili vie ne odgovaraju njezinu

uenju o enidbi.

Kriteriji za razluivanje neredovitih situacija

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 296

296. Na Sinodi je bilo govora o razliitim situacijama slabosti ili nesavrenosti. Ovdje bih

podsjetio na neto to sam jasno stavio do znanja cijeloj Crkvi kako nam se ne bi dogodilo da

krenemo krivim putem: Postoje dvije logike koje se ponavljaju kroz povijest Crkve:

marginalizacija i reintegracija []. Put Crkve, od Jeruzalemskog sabora naovamo, oduvijek

je bio onaj Isusov put: milosra i integracije []. Put Crkve je ne osuditi nikoga zauvijek;

izlijevati balzam Bojeg milosra na sve one koji to iskrena srca trae []. Jer prava je ljubav

uvijek nezasluena, bezuvjetna i besplatna! Stoga, valja izbjegavati prosudbe koje

zanemaruju sloenost razliitih okolnosti te obratiti pozornost na nain na koji osobe

proivljavaju te okolnosti, odnosno zbog kojih trpe.

Rastavljeni koji su sklopili novi brak

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 298

298. Rastavljene osobe koje su sklopile novi brak, primjerice, mogu se nalaziti u vrlo

razliitim okolnostima, koje ne treba svrstavati u strogo zdane okvire ili pretjerano krute

klasifikacije, ne ostavljajui prostora za odgovarajue osobno i pastoralno razluivanje. Jedno

je druga veza koja je s vremenom ojaala, s novom djecom, s dokazanom vjernou,

velikodunim predanjem, kranskim zauzimanjem, svijeu o neredovitosti svoje situacije iz

koje se teko vratiti natrag a da se ne osjeti u savjesti kako e se upasti u nove grijehe. Crkva

prepoznaje situacije u kojima mu i ena, kada iz tekih razloga na primjer radi odgoja

djece ne mogu ispuniti obvezu rastave. Ima i sluajeva da je pojedinac ulagao velike

napore da spasi prvi brak a na kaju je nepravedno naputen, a ima i takvih koji su sklopili

drugu vezu radi odgoja svoje djece, a koji esto, prema njihovoj savjesti, imaju subjektivnu

sigurnost da njihova prethodna enidba, nepopravljivo razorena, nikada nije ni bila valjana.

Neto je sasvim drugo nova veza proizila i z nedavnog razvoda, uz sve patnje i konfuzije

koje to za sobom povlai za djecu i cijele obitelji, ili ako je rije o nekome tko je uporno

proputao ispunjavati obiteljske obveze. Mora biti jasno da to nije ideal koji evanelje

predlae za brak i obitelj. Sinodski su oci rekli da pastiri moraju uvijek luiti na prikladan

nain situacije s pogledom koji zna razlikovati jednu od druge. Znamo da ne postoje

jednostavni recepti.

Apostolska pobudnica Familiaris consortio br. 84

84. Svakidanje iskustvo, naalost, pokazuje da oni koji su se odluili na razvod gotovo

redovito imaju u vidu sklapanje nove veze, dakako bez katolikog vjerskog obreda. Budui da

se radi o zlu koje, poput drugih zala, zahvaa i same katolike sredine, s tim problemom se

valja suoiti neodloivo i s najveom skrbi. Sinodalni su ga oci izriito prouavali. Crkva,

naime, koja je ustanovljena da svim ljudima, a posebno krtenima, donese spasenje, ne moe

prepustiti samima sebi one koji su ve povezani sakramentalnim enidbenim vezom htjeli

12

sklopiti drugi brak. Stoga se ona mora neumorno truditi da im stavi na raspolaganje svoja

sredstva spasenja.

Pastiri moraju znati da su, radi ljubavi prema istini, obvezni dobro razlikovati situacije.

Doista, postoji razlika izmeu onih koji su se iskreno trudili da spase prvi brak a ipak su

sasvim nepravedno naputeni, od onih koji su tekom svojom krivnjom razorili kanonski

valjanu enidbu. Konano ima i takvih koji su sklopili drugu vezu radi odgoja svoje djece, a

koji esto, prema njihovoj savjesti, imaju subjektivnu sigurnost da njihova prethodna enidba,

nepopravljivo razorena, nikada nije ni bila valjana.

Zajedno sa sinodom toplo potiem pastire i cijelu zajednicu vjernika da prue pomo

razvedenima koji su se ponovno oenili. Neka velikom ljubavlju sve uine da se osjeaju

odijeljenima od Crkve, jer oni mogu, dapae i moraju, kao krtenici poticati da prisustvuju

misnoj rtvi, da ustraju u molitvi i dadu svoj prilog djelima ljubavi i pothvatima zajednice za

pravednost, da odgajaju svoju djecu u kranskoj vjeri, da gaje duh pokore i to pokau svojim

djelima, konano da svednevice mole milost Boju. Neka Crkva moli za njih, neka ih hrabri i

prema njima se pokazuje kao milosrdna majka i tako ih sauva u vjeri i nadi!

Crkva, ipak, ponovno potvruje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ona ne

moe euharistijskom zajednitvu pripustiti razvedene i ponovno oenjene. Oni su sami sebe

uinili nesposobnima da budu priputeni, jer je njihovo stanje i njihov ivotni poloaj u

objektivnoj suprotnosti sa zajednitvom ljubavi izmeu Krista i Crkve, to je oznaeno i

uprisutnjeno u euharistiji. Postoji i jo jedan osobiti pastoralni razlog: ako se te osobe pripuste

euharistiji, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i krivo bi shvaali nauku Crkve o nerazrjeivosti

enidbe.

Pomirenje u sakramentu pokore koje bi otvorilo put sakramentu euharistije moe se

udijeliti jedino onima koji su se pokajali da su pogazili znak Saveza i vjernosti Kristu te su

iskreno spremni provoditi ivot koji nije u suprotnosti s nerazrjeivou enidbe. Konkretno

to znai da mu i ena, kada iz tekih razloga na primjer radi odgoja djece ne mogu

ispuniti obvezu rastave, preuzmu obvezu da ive u potpunoj uzdrljivosti, to jest da se

uzdravaju od ina koji su pridrani samo branim drugovima.

Isto tako, potovanje koje valja iskazivati sakramentu enidbe, samim branim drugovima i

njihovim ukuanima, a i prema zajednici vjernika, zabranjuje pastirima da iz bilo kojeg

razloga ili pod bilo kakvom izlikom, pa i pastoralne naravi, odravaju za razvedene koji se

ponovno vjenavaju bilo kakav obred. Takvo odravanje obreda davalo bi dojam nekog

sakramentalnog slavlja novog valjanog vjenanja, pa bi prema tome dovodilo u bludnju u

svezi s nerazrjeivou valjano sklopljene enidbe.

Postupajui na taj nain, Crkva, ispovijeda svoju vjernost Kristu i njegovoj istini; istodobno

se s majinskim srcem sagiba svojoj djeci, posebno onoj koja su bez svoje krivnje naputena

od svoga zakonitog branog druga.

vrstim pouzdanjem ona vjeruje da e i oni koji su se udaljili od Gospodinove zapovijedi te i

dalje ive u takvom stanju, moi od Boga primiti milost obraenja i spasenja, ako ustraju u

molitvi, pokori i ljubavi.

Logika ukljuivanja krtenika koji su ponovno civilno vjenani

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 299

13

299. Slaem se s opaanjem koje su iznijeli mnogi sinodski oci koji su istaknuli da krtene

koji su razvedeni i ponovno vjenani graanskom enidbom treba u veoj mjeri uklopiti u

kranske zajednice na razne mogue naine, izbjegavajui pritom svaki povod sablazni.

Klju njihova pastoralnog savjetovanja jest u logici ukljuivanja: ne samo da trebaju znati da

pripadaju Crkvi kao Tijelu Kristovu nego u njoj mogu stei radosno plodno iskustvo. Oni su

krteni, naa braa i sestre, te Duh Sveti na njih izlijeva darove i karizme na dobro svih.

Njihovo sudjelovanje moe doi do izraaja u razliitim crkvenim slubama: stoga je

potrebno razabrati koji se od raznih oblika iskljuenja, koji su sad na snazi u liturgijskom,

pastoralnom, obrazovnom i institucionalnom okviru, mogu prevladati. Ne samo da se takvi ne

smiju osjetiti izopenima nego mogu ivjeti i sazrijevati kao ivi udovi Crkve te u njoj vidjeti

svoju majku koja ih uvijek prihvaa, o njima se skrbi s ljubavlju te ih ohrabruje na ivotnom

putu evanelja. Valja ih uklopiti i radi skrbi o njihovoj djeci i njihovu kranskom odgoju, jer

su djeca na prvome mjestu.

Velika razliitost situacija koje ne doputaju nove ope crkvene propise

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 300-301

300. Ako se uzme u obzir golema raznolikost konkretnih situacija, kao to su one koje sam

spomenuo, razumljivo je da se ni od Sinode ni od ove pobudnice nije smjelo oekivati da e

dati nova opa pravila crkvenopravne naravi, koja se mogu primijeniti na sve sluajeve. Ono

to je mogue jest jednostavno ponoviti poticaj na odgovorno i osobno pastoralno

razluivanje pojedinih sluajeva, u kojem e se prepoznati da, budui da se stupanj

odgovornosti razlikuje od sluaja do sluaja, posljedice ili uinci nekoga pravila ne moraju

nuno uvijek biti isti. Prezbiteri imaju zadau savjetovati te osobe u odgoju za razabiranje, u

skladu s naukom Crkve i biskupovim smjernicama. U tom postupku vrijedi preispitivati

savjest u asovima promiljanja i pokore. Rastavljeni koji sklope ovu enidbu trebaju se

zapitati kako su se ophodili s djecom poto je enidbeni savez zapao u tekoe, jesu li se

trudili oko pomirenja, kako je naputenom branom drugu, koje su posljedice novog odnosa

na ostatak obitelji i zajednicu vjernika, te kakav primjer njihov odnos prua mladima koji se

tek pripremaju za enidbu. Iskreno promiljanje moe osnaiti Boje milosre, kojega nitko

nije lien. Rije je o putu praenja i razluivanja koji navodi te vjernike da osvijeste svoje

stanje pred Bogom. Razgovor sa sveenikom in foro interno pomae im donijeti ispravan sud

o zaprjekama punijem sudjelovanju u ivotu Crkve, kao i sud o koracima koji im mogu

pogodovati i pospjeiti njegovo ostvarenje. Budui da u zakonu kao takvom nema postupnosti

(usp. FC 34), to razabiranje nikad ne smije djelovati mimo zahtjeva evaneoske istine i

milosra to ih Crkva nalae. U tu svrhu treba osigurati nune uvjete krotkosti, pridranosti i

ljubavi prema Crkvi i njezinu nauku, u iskrenom ispitivanju Boje volje i elji da se nae

odgovor koji e se s njom to vie suobliiti. To su stavovi od temeljne vanosti za

izbjegavanje velike opasnosti od nesporazuma, kao to je shvaanje prema kojem svako

sveenik moe zaas srediti iznimke, ili da postoje osobe koje mogu ishoditi sakramentalne

povlastice u zamjenu za usluge. Kad se odgovorna i diskretna osoba, koja ne tei stavljati

vlastite elje iznad opeg dobra Crkve, nae s pastirom koji zna prepoznati ozbiljnost pitanja

koji mu je podastrt, izbjegava se opasnost da odreeno razluivanje dovede do toga da misle

kako Crkva podrava dvostruki moral.

14

301. Za prikladno razumijevanje mogunosti i potrebe za posebnim razluivanjem u

odreenim neredovitim situacijama, jedna se stvar mora uvijek uzeti u obzir, kako se nikad

ne bi pomislilo da se zahtjevi evanelja na bilo koji nain ele umanjiti.Crkva posjeduje

solidno razmiljanje u vezi s ublaavajuim uvjetima i okolnostima. Stoga se ne moe

jednostavno rei da svi oni koji se nalaze u nekoj od takozvanih neredovitih situacija ive u

smrtnom grijehu, lieni posvetne milosti. Ovdje se krije neto vie od pukog nepoznavanja

propisa. Pojedinac moe dobro poznavati propis, ali ima velike tekoe u razumijevanju

vrednota sadranih u udorednom propisu ili se moe nalaziti u konkretnim prilikama koje mu

ne doputaju djelovati drukije i donositi druge odluke a da ne uini novi grijeh. Kao to su

sinodski oci rekli, pojedini imbenici mogu ograniiti neiju sposobnost odluivanja. Ve je

sveti Toma Akvinski shvatio da netko moe imati milosti i ljubavi, a ipak biti nesposoban

dobro vriti kreposti; drugim rijeima, iako netko moe posjedovati sve ulivene udoredne

kreposti, on ne oituje jasno postojanje bilo koje od njih, jer ima tekoa s njihovim

izvanjskim izvrenjem: Za neke se svece kae da nisu posjedovali odreene kreposti, jer su

imali tekoa u njihovu injenju, [] ipak su bili ureeni svim krepostima.(Usp. Summa

Theologiae, De malo)

Logika milosra

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 311-312

311. Uenje moralne teologije ne bi trebalo propustiti usvojiti ova promiljanja, jer iako je

istina da treba paziti na cjelovitost moralnog uenja Crkve, posebnu pozornost treba uvijek

posveivati naglaavanju i poticanju najviih i sredinjih vrijednosti evanelja, posebno da

prvo mjesto pripada ljubavi kao odgovoru na potpuno besplatnu ponudu Boje ljubavi.

Pokatkad nam je vrlo teko ostaviti mjesta u pastoralu za bezuvjetnu boju ljubav.

Postavljamo toliko uvjeta milosru da ga liavamo konkretnog smisla i stvarnog znaenja. To

je najgori nain razvodnjavanja evanelja, Istina je, primjerice, da milosre ne iskljuuje

pravdu i istinu, ali prije svega moramo rei da je milosre punina pravde i najjasnije

oitovanje Boje istine. Stoga treba uvijek drati da je svako teoloko shvaanje koje u

konanici dovodi u sumnju svemogunost samoga Boga, a osobito njegovo milosre, potpuno

neprimjereno.

312. To nam prua okviri ozraje koje nam pomae izbjegavati hladni birokratski moral u

pristupanju osjetljivim temama i postavlja nas u kontekst pastoralnog razluivanja ispunjena

milosrdnom ljubavlju, koja je uvijek spremna razumjeti, oprostiti, nadati se i iznad svega

integrirati. To je logika koja bi trebala prevagnuti u Crkvi i voditi nas do toga da otvorimo

srce onima koji ive u najudaljenijim egzistencijalnim periferijama. Potiem vjernike koji se

nalaze u sloenim situacijama da s povjerenjem porazgovaraju sa svojim pastirima ili

vjernicima laicima koji ive u predanosti Gospodinu.

b. Djeca

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 51

51. Spomenuta je takoer ovisnost o drogama kao jedna od rana naeg doba, zbog koje mnoge

obitelji trpe a nije rijedak sluaj i da ona razori obitelj. Isto vrijedi i za alkoholizam, ovisnost o

15

kocki i druge vrste ovisnosti. Obitelj bi mogla biti mjesto prevencije i usvajanja dobrih

pravila, ali drutvo i politika nikako da shvate kako obitelj u riziku gubi sposobnost da reagira

i pomogne svojim lanovima []. Opaamo teke posljedice toga rasula u unitenim

obiteljima, djeci bez korijena, naputenim starijim osobama, djeci siroadi ivih roditelja,

adolescentima i mladima dezorijentiranima i bez potpore. Kao to su istaknuli meksiki

biskupi, postoje alosne pojave obiteljskog nasilja koje su plodno tlo za nove oblike drutvene

agresivnosti, jer obiteljsko odnosi objanjavaju takoer sklonost razvijanju nasilne osobnosti.

To je esto sluaj s obiteljima u kojima nema komunikacije; u kojima prevladavaju obrambeni

stavovi i gdje lanovi nisu jedni drugima potpora; u kojima ne postoje obiteljske aktivnosti

koje pospjeuju sudjelovanje; u kojima su odnosi meu roditeljima konfliktni i nasilni a

izmeu roditelja i djece oznaeni neprijateljstvom. Nasilje unutar obitelji kola je srdbe i

mrnje u temeljnim ljudskim odnosima.

c. Stariji i bolesni

Apostolska pobudnica Familiaris consortio br. 27

27. Ima kultura koje pokazuju posebno potovanje i veliku ljubav prema starijim osobama:

daleko od toga da bude izgnana iz obitelji ili trpljena kao beskoristan teret, starija osoba ostaje

ukljuena u obiteljski ivot, i dalje djelatno i odgovorno u njemu sudjeluje s time da mora

potovati samostalnost nove obitelji i osobito ona vri dragocjeno poslanje da bude svjedok

prolosti i vrelo mudrosti za mlade i za budunost.

Naprotiv, drug kulture, posebno pod utjecajem industrijskog i urbanog razvoja, dovele su i

dalje dovode starije osobe do neprihvatljivih oblika rubnosti, to je ujedno izvor silnih patnji

za njih same i duhovnog osiromaenja za tolike obitelji.

Nuno je da Crkva u svom pastoralnom djelovanju potie sve da otkrivaju i vrednuju ulogu

starijih osoba u graanskoj i crkvenoj zajednici, a osobito u obitelji. Zapravo, ivot starijih

osoba pomae nam da osvijetlimo ljestvicu ljudskih vrednota; on pokazuje neprekidnost

narataja i udesan je dokaz meuovisnosti Bojeg naroda. Starije osobe esto imaju karizmu

da prevladaju prepreke meu naratajima prije nego one postanu nesavladive: koliko je djece

nalo razumijevanja i ljubavi u oima, rijeima i milovanjima starijih osoba! I kolike su starije

osobe rado potpisale one nadahnute biblijske rijei: Unuci su vijenac starcima!(Prop 17,6)

Apostolska pobudnica Amoris laetitia br. 191

191. Ne zabaci me u starosti: kad mi malaku sile, ne zapusti me! (Ps 71,9). To je vapaj

starca koji se boji zaborava i prijezira. Kao to nas Bog poziva da budemo njegova orua za

sluanje pronje siromanih, tako od nas oekuje da ujemo vapaj starijih osoba. To je izazov

za obitelji i zajednice jer Crkva se ne moe i ne eli prikloniti mentalitetu bezosjeajnosti, a

jo manje ravnodunosti i prijezira prema starosti. Moramo probuditi kolektivni osjeaj

zahvalnosti, potovanja, prihvaanja, koji e pomoi starijima da se osjeaju ivim dijelom

svoje zajednice. Starije su osobe mukarci i ene, oevi i majke koji su bili prije nas na

naemu istom putu, u naem istom domu, u naoj svakidanjoj borbi za ivot dostojan

ovjeka. Doista, kako bih elio Crkvu koja izaziva kulturu odbacivanja preobilnom radou

zagrljaja izmeu mladih i starijih!

16

d. Osobe bez obitelji

Apostolska pobudnica Familiaris consortio br. 85

85. elim jo dodati nekoliko rijei za onu skupinu osoba koje, zbog konkretnih uvjeta u

koima moraju ivjeti a da to esto nisu htjele smatram osobito bliskima Srcu Kristovu, i

zasluuju dakle naklonost i brinu skrb Crkve i pastira.

U svijetu postoji velik broj osoba koje se, na alost, ni na koji nain ne mogu odnositi na ono

to bi se moglo nazvati obitelj u pravom smislu rijei. Veliki dijelovi ovjeanstva ive u

uvjetima potpunog siromatva, u kojima promiskuitet, nedostatak stanova, nepostojani i

nesreeni odnosi, potpuni nedostatak kulture praktiki ne doputaju da moemo govoriti o

pravoj obitelji. Ima i osoba koje su iz razliitih razloga ostale same na svijetu. Ipak je i njima

upravljena radosna vijest o obitelji.

Glede onih koji ive u krajnjem siromatvu, ve sam govorio o hitnosti i nunosti da se

odvano poradi na tome te se pronau rjeenja, pa i na politikoj razini, koja e omoguiti da

im se pomogne te nadvladaju taj neljudski poloaj bijede. To bi trebala biti solidarna zadaa

itavog drutva, ali na osobit nain zadaa nadlenih vlasti, jer to spada u njihovu dunost i

odgovornost, kao to bi to trebala biti i zadaa obitelji, koje moraju pokazati veliko

razumijevanje i spremnost da prue pomo.

Onima koji nemaju prirodne obitelji valja jo vie otvoriti vrata velike obitelji . Crkve, koja se

obistinjuje u biskupijskoj i upskoj obitelji, u osnovnim crkvenim zajednicama ili u

apostolskim posjetima. Na ovome svijetu nitko nije bez obitelji: Crkva je dom i obitelj svima,

posebno onima koji su izmoreni i optereeni.

e. Osobe u oskudici

Opa audijencija pape Franje srijeda, 3. lipnja 2015.

Obitelj ima mnoge probleme koje je stavljaju na kunju. Jedna od tih kunji je siromatvo.

Mislimo na mnoge obitelji koji ive na periferijama velegradova, ali takoer u ruralnim

podrujima Kolika bijeda, kolika degradacija! U nekim krajevima to stanje dodatno

pogoravaju ratovi. Rat je uvijek neto strano. Usto, posebno pogaa civilno stanovnitvo i

obitelji. Rat je zaista "majka svih siromatava", rat osiromauje obitelj i ubija ivote, due i

oduzima ovjeku ono to mu je najsvetije i najdrae. Usprkos svemu tome, postoje mnoge

siromane obitelji koje nastoje ivjeti dostojanstveno u svakodnevnom ivotu, uzdajui se

esto u Boji blagoslov. Ta lekcija, meutim, ne smije opravdati nau ravnodunost, ve mora

jo vie poveati na stid zbog postojanja tolikog siromatva! Gotovo je udo to se, i u

siromatvu, obitelj nastavlja formirati, pa ak i sauvati kako moe posebnu humanost

svojih veza. To ljuti i smeta one tvorce planova o blagostanju, koji smatraju osjeaje, raanje,

obiteljske veze sporednom varijablom kvalitete ivota. Oni nita ne razumiju. Trebali bismo

se, naprotiv, svi pokloniti tim obiteljima, jer su one prave kole ovjekoljublja koje spaava

drutvo od barbarstva. to nam ostaje ako popustimo pred ucjenama moi i bogatstva, nasilja

i novca, i odreknemo se ljubavi koju prua obitelj? Do nove graanske etike doi e tek kada

odgovorni za javni ivot izvre preustroj drutvene veze poevi od borbe protiv izopaene

spirale obitelji i siromatva, koja nas vodi u propast. Dananja se ekonomija esto

specijalizirala u uivanju individualnog blagostanja, ali naveliko prakticira iskoritavanje

17

obiteljskih veza. To je teko proturjeje! Neizmjerni rad to ga ine obitelji ne izraava se,

naravno, u bilancama! Naime, ekonomija i politika krtare u davanju priznanja u tome

pogledu. Pa ipak, nutarnja izgradnja osobe i kolanje dubokih osjeaja u drutvu imaju upravo

ondje svoj stoer. Ako se to ukloni, sve se rui. Nije posrijedi samo pitanje hrane. Govorimo o

poslu, govorimo o obrazovanju, govorimo o zdravstvu. Vano je to dobro shvatiti. Ostajemo

uvijek veoma ganuti kada vidimo slike gladne i bolesne djece koje dolaze iz mnogih dijelova

svijeta. Istodobno, ostajemo duboko dirnuti takoer ozarenim pogledom mnoge djece, liene

svega, koja idu u derutne kole, kada s ponosom pokazuju svoju olovku i biljenicu. I s koliko

samo ljubavi gledaju svoga uitelja i uiteljicu! Djeca zaista znaju da ovjek ne ivi samo o

kruhu! I obiteljska ljubav; kada zavlada bijeda djeca trpe, jer ona ele ljubav, obiteljske veze.

Mi krani bismo trebali biti sve blii obiteljima koje siromatvo stavlja na kunju. Ali

razmislite, svi vi poznajete nekoga: nezaposleni otac, nezaposlena majka i obitelj pati, veze

slabe. To je runo. Zapravo, drutvena bijeda pogaa obitelj i katkad je razara. Nezaposlenost

ili gubitak posla, ili nesigurnost radnoga mjesta, snano utjeu na obiteljski ivot, stavljajui

na teku kunju odnose. ivotni uvjeti u najsiromanijim etvrtima, s problemima vezanim uz

stanovanje i prijevoz, kao i smanjivanje socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih slubi, stvaraju

dodatne tekoe. Tim materijalnim faktorima treba pridodati tetu koju obitelji nanose lani

modeli, koje ire masovni mediji utemeljeni na konzumerizmu i kultu vanjtine, koji utjeu na

najsiromanije drutvene slojeve i poveavaju raspad obiteljskih veza. Potrebno je lijeiti

obitelji, lijeiti duboke osjeaje koji povezuju lanove obitelji, kada bijeda stavlja obitelj na

kunju! Crkva je majka i ne smije zaboraviti tu dramu svoje djece. I ona mora biti siromana

kako bi bila plodna i kadra odgovoriti na toliku bijedu. Siromana Crkva je Crkva koja

prakticira dragovoljnu jednostavnost u svom ivotu u svojim ustanovama i u nainu

ivljenja svojih lanova kako bi sruila svaki zid koji je dijeli od ljudi, napose siromanih.

Trebamo moliti i djelovati. Usrdno se molimo Gospodinu da nas prodrma kako bi nae

kranske obitelji postale protagonisti te revolucije obiteljske blizine, koja nam je u ovom

asu tako nuna! Od te je obiteljske blizine Crkva sainjena od samih poetaka. I ne

zaboravimo da je sud onih koji su u potrebi, malenih i siromanih predznak Bojeg suda (Mt

25,31-46). Ne zaboravimo to i uinimo sve ono to je u naoj moi kako bismo pomogli

obiteljima da idu naprijed u kunji siromatva i bijede koji pogaaju obiteljske osjeaje i veze.

Biblija kae ovako: " Sine moj, ne uskrauj milodara siromahu i ne daj da dugo iekuju oi

ubogoga. Ne alosti duu gladnu i ne drai ovjeka u oskudici njegovoj. Ne razdrauj srca

ogorena i ne pusti uboga da eka na dan tvoj. Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraaj lice

svoje od siromaha. Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te kune"

(Sir 4, 1-5a). Jer to e biti ono to e uiniti Gospodin kae se u Evanelju ako ne budemo

toga inili.

4. Pitanja za razgovor:

to moramo promijeniti kad se naemo pred tim situacijama koje pokazuju slabosti?

Koji konkretan doprinos moemo dati pastoralnim inicijativama nae Crkve i nae

zajednice?

Kako se odnositi prema brai i sestrama koji su rastavljeni i ponovno vjenani?

18

Na koji se nain ponovno rastavljeni i civilno vjenani mogu ukljuiti u ivot mjesne crkve?

5. Literatura:

o Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u suvremenom

svijetu Familiaris consortio, Kranska sadanjost, Zagreb, 2009.

o Papa Franjo, Apostolska pobudnica o ljubavi u obitelji Amoris laetitia, Kranska

sadanjost, Zagreb, 2016.

o http://www.svtoma.com/files/Download/KATEHEZE/PAPA_KATAHEZE/Izopacena

%20spirala%20obitelji%20i%20siromastva.pdf (pristupljeno 24. listopada 2017.)

o http://www.laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Izmolite-ovu-molitvu-svetog-

Ivana-Pavla-II-za-obi.aspx?feed=allNews (pristupljeno 24. listopada 2017.)

*napomena: Ovaj materijal je pripremilo Povjerenstvo za obitelj Predsjednitva MVOFS-a, a

za mjesenu temu prilagodilo Povjerenstvo za formaciju Hrvatskoga nacionalnog bratstva

OFS-a. Iako je materijal neto opseniji od onih predvienih za druge mjesece, smatrali smo

potrebnim dati cjeloviti tekst pojedinih brojeva iz crkvenih dokumenata, a preporuamo da se

u pripremi teme vodi rauna o vremenu koje je na raspolaganju za obradu teme na susretu

bratstva.

http://www.svtoma.com/files/Download/KATEHEZE/PAPA_KATAHEZE/Izopacena%20spirala%20obitelji%20i%20siromastva.pdfhttp://www.svtoma.com/files/Download/KATEHEZE/PAPA_KATAHEZE/Izopacena%20spirala%20obitelji%20i%20siromastva.pdfhttp://www.laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Izmolite-ovu-molitvu-svetog-Ivana-Pavla-II-za-obi.aspx?feed=allNewshttp://www.laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Izmolite-ovu-molitvu-svetog-Ivana-Pavla-II-za-obi.aspx?feed=allNews

19

3) oujak: Mukarac i ena sloboda u jednakosti i razliitosti

Mukarac i ena - sloboda u jednakosti i razliitosti

1. Molitva

1 Kor 13, 1-13

Kad bih sve jezike ljudske govorio i aneoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed to jei ili

cimbal to zvei.

Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru

da bih i gore premjetao, a ljubavi ne bih imao - nita sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se saee, a ljubavi ne bih

imao - nita mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikoduna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije

nepristojna, ne trai svoje, nije razdraljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se

istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut e. Jezici? Umuknut e. Spoznanje? Uminut e.

Jer djelomino je nae spoznanje, i djelomino prorokovanje.

A kada doe ono savreno, uminut e ovo djelomino.

Kad bijah nejae, govorah kao nejae, miljah kao nejae, rasuivah kao nejae.

A kad postadoh zreo ovjek, odbacih ono nejako.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem

djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat!

Sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najvea je meu njima ljubav.

2. Uvod u temu

Godine 2013. kardinali izabiru novog papu - papu Franju. Njegova prva enciklika Lumen fidei

(Svjetlo vjere) koju pie zajedno s prethodnikom papom Benediktom XVI. govori o vjeri.

Sljedea pod imenom Laudato si (Hvaljen budi) govori o naem jedinom i zajednikom

domu, planetu Zemlji kojega valja uvati. Nakon spomenutih enciklika, svjelo dana ugledale

su dvije apostolske pobudnice, nastale kao plod prethodno odranih biskupskih sinoda,

Evangelii Gaudium (Radost evanelja) koja govori o evangelizacijskoj slubi Crkve u

suvremenom svijetu te Amoris laetita (Radost ljubavi) koja je usmjerena na obiteljsku

problematiku.

Duh Sveti pue gdje hoe i kako hoe (usp. Iv 3, 8), a mi ljudi pozvani smo uoavati znakove

kojima nas pouava i u istini vjere ih tumaiti. Stoga je vano primjetiti kako Duh priprema i

usmjerava vjernike na ono to je potrebno pojedinom vremenu kako bi (p)ostalo u Boje.

Prva spomenuta enciklika potvruje koliko je vana vjera i njene istine ba takve kakve su

nam predane jo od prvih stoljea, dok nas druga opominje da ivimo na Zemlji i da je

20

ostvarenje Kraljevstva Bojega zadatak za nas ovdje i sada. Nakon njih dolaze apostolske

pobudnice od kojih nas prva jo jednom usmjerava na vanost svjedoenja, a potom, moe se

rei, kao ,,kruna stie i ona posljednja koja u sredite stavlja brak i obitelj.

Brak i obitelj dobivaju sredinje mjesto u evangelizacijskoj zadai Crkve, odnosno, oni su

klju za pastoralno obraenje zajednice vjernika, ali i napredak itavog ovjeanstva u smislu

ouvanja vrijednosti koje promiu kulturu ivota nasuprot vladajuoj kulturi smrti.

3. Razrada teme

a) Biblijska utemeljenost braka (enidbe)

Bog je ovjeka stvorio na svoju sliku (usp. Post 1, 27) i upravo ga ta specifinost ini

sudionikom Boje dobrote, ljepote i ljubavi u ovome svijetu. Katekizam Katolike Crkve

istie: Stvorivi ljudsko bie kao muko i ensko, Bog na jednak nain daje osobno

dostojanstvo mukarcu i eni. ovjek je osoba, i to vrijedi jednako za mukarca kao i za enu

jer su oboje stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga.2

Prilikom stvaranja ovjeka u 27. retku Knjige Postanka prvo itamo ,,stvori Bog ovjeka

odnosno u jednini, a zatim ta jednina prelazi u mnoinu dopunjenjem ,,muko i ensko stvori

ih. Tako je naglaeno da je ovjek slian Bogu jer je Bog u sebi zajednitvo osoba, ali i da je

spolnost kljuna stavka po kojoj je ovjek od ovjeka kao osoba razliit.

ovjek je stvoren kao muko i ensko i ta stvarnost, osim to ga ini trajno usmjerenim na

Boga, ini ga i predstavnikom Boga na zemlji. ovjek je po svojoj spolnosti pozvan postati

sustvaratelj Boji: Jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na razliit nain,

slika Boje moi i njenosti. Sjedinjenje mua i ene u braku jest jedan nain nasljedovanja, u

tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti: Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione

uz svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo. (Post 2, 24) Iz tog sjedinjenja potjeu sva

pokoljenja ovjeanstva.3

Ljudska spolnost sastavni je dio stvarne sposobnosti za ljubav koju je Bog upisao u

mukarca i enu jer: Spolnost je temeljna sastavnica osobnosti, njezin nain bivovanja,

oitovanja, ophoenja i ivljenja ljudske ljubavi. Doista, osoba po spolnosti dobiva one

znaajke koje ju na biolokoj, psiholokoj i duhovnoj razini ine mukarcem ili enom, te

stoga imaju veliku snagu i znaenje za postizanje zrelosti svakog pojedinog ovjeka i za

njegovo ukljuenje u drutvo.4

Suprunici se predaju jedan drugom i stvaraju najljepi mogui dar cijelom

ovjeanstvu novoga ovjeka! Prava brana ljubav uzeta je u boansku ljubav te se

otkupiteljskom Kristovom snagom i spasonosnim djelovanjem Crkve upravlja i obogauje da

tako supruge uspjeno privede Bogu, da im pomogne i utvrdi i u uzvienoj zadai oca i

2 Katekizam Katolike Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994., br. 2334. 3Isto, br. 2335 4 Sveti zbor za katoliki odgoj, Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi. Obrisi spolnoga odgoja., Zagreb, 1984., br.

4.

21

majke.5 Takva stvarajua ljubav nadilazi prijateljstvo i poudu te usmjerava pogled na neto

uzvienije i bolje.

Crkva danas ide do te mjere da usporeuje ljubav suprunika sa slikom Boje ljubavi unutar

Trojstva. Kada se sv. Pavao u Poslanici Efeanima osvre na redak iz Knjige Postanka o

mukarcu i eni koji postaju jedno tijelo (usp. Post 2, 24) on zakljuuje Otajstvo je to veliko!

Ja smjeram na Krista i na Crkvu. (Ef 5, 32) Otajstvo nae vjere jest da je na Bog Trojstvo i

da je ljubav (usp.1 Iv 4, 8) to bi znailo da, ako je Bog iz ljubavi stvorio nas, a suprunici su

branim sjedinjenjem sposobni donijeti na svijet novoga ovjeka, onda brani in ini

vidljivim neto od nevidljiva otajstva Bojeg. ovjek je odsjaj otajstva samoga Boga.

b) Brak (enidba) kao sakrament

Sakrament enidbe Boje je zapeaenje ljudske ljubavi uz obilatu milosnu pomo. enidba

je boansko-ljudska ustanova, ljudska jer ,,brano zajednitvo ima svoje korijene u prirodnom

dopunjavanju to postoji izmeu mua i ene, a hrani se osobnom spremnou branih

drugova da dijele cjelovitost svoga ivotnog nauma, sve to imaju i to jesu: stoga je takvo

zajednitvo plod i znak dubokog ljudskog zahtjeva., a boanska jer ,,u Kristu Gospodinu,

Bog prihvaa taj zahtjev, potvruje ga, proiuje i uzdie privodei ga sakramentom enidbe

njegovu savrenstvu. 6

Kada govorimo o braku kao sakramentu ponovno se vraamo na injenicu da je, za razumjeti

ga, vano naglasiti da je ovjek stvoren kao muko i ensko. Brak je zajednitvo mukarca i

ene. Svaki ovjek pozvan je prihvatiti sebe kao bie odreeno spolom. Prihvatiti sebe odnosi

se na ljubljenje sebe kao bia stvorena od Boga.

Neosporno je da se mukarac razlikuje od ene i obrnuto, poevi od fizikog izgleda pa

nadalje. Sakrament braka je pravo mjesto na kojemu to moemo vidjeti jer u braku ni jedan

spol u odnosu na drugi nema povlaten poloaj. U braku je svaki brani drug pojedinano

pozvan u zajednitvu dati onome drugome ono to mu nedostaje.

U kranskom braku ena nije potlaena, a mukarac joj nije nadreen. Dananjem drutvu

potrebno je, kroz svjedoanstvo ljepote branog zajednitva, posvjeivati Boji naum po

kojemu je Bog stvorivi ovjeka kao mukarca i enu, darovao i jednom i drugom isto

dostojanstvo. Mukarac i ena jedno drugo trae, potrebni su jedno drugoga kako bi se mogli

nadopunjavati, rasti i ostvarivati svoje poslanje.

Crkva daruje vjernicima sakrament braka koji je za njih ,,istodobno poziv i zapovijed da

zauvijek ostanu jedno drugom vjerni, unato iskuenjima i tekoama, velikoduno posluni

Gospodinovoj volji: ,,to Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja. 7

c) Pastoral braka i obitelji

5 Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, u:

Dokumenti, Zagreb, 1972., br. 48. 6 Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u suvremenom svijetu Familiaris

consortio, Kranska sadanjost, Zagreb, 1997., br. 19. 7 Isto, br. 20.

22

Dokument Hrvatske biskupske konferencije pod imenom Direktorij za pastoral sakramenata u

upnoj zajednici bavi se i sakramentom enidbe.

Sa stavom da sve vie dolazi do raspada branih vrijednosti, ali je i dalje visok postotak onih

koji se vjenaju u Crkvi, biskupi naglasak stavljaju na vanost priprave za sakrament enidbe.

Predloena priprava sastoji se od daljnje, blie i neposredne priprave.

Pod daljnom pripravom misle se na pripravu koja poinje u samome djetinjstvu. Odgovorni za

tu pripravu na prvom mjestu su roditelji koji trebaju dati ispravno svjedoanstvo branoga

ivota, ali i Crkva u smislu potpore roditeljima te redovitog pastoralnog rada sa djecom i

adolescentima.

Blia priprava odnosi se na ,,teaj priprave za brak u kojem su duni sudjelovati svi

zarunici. Ustalila se praksa da teajeve vodi raznolik tim voditelja koji ima interdisciplinaran

pristup u obradi brane tematike (sveenici, lijenici, psiholozi, brani parovi itd.).

Za neposrednu pripravu odgovorna je upna zajednica. Zarunici bi se godinu dana ili 6

mjeseci prije sklapanja enidbe trebali javiti upniku i zapoeti pripravu kojoj je cilj da

zarunici prodube svoju vjeru uz podrku upne zajednice.

Osim ove pripreme, poseban naglasak stavljen je i na pastoral mladih brakova i obitelji. Mladi

brani parovi esto naizlaze na potekoe vezane uz poetak branog ivota. Suprunici se

moraju priviknuti na zajedniki ivot, navike branog partnera, razliite potrebe i elje koje

proizlaze iz prirodne razliitosti mukarca i ene. Pred njih uskoro dolaze i izazovi

otvorenosti ivotu, oinstva i majinstva, odgoja djece te osiguravanja financijskih sredstava

potrebnih za ivot obitelji.

Jednako tako vana je i skrb za starosni brak te udovitvo. Iskustvo branih partnera s

dugogodinjim branim staom dragocjeno je za one na poetku branog puta. Mladim

ljudima potrebni su svjedoci koji e ih uputiti na pravo znaenje i smisao sakramenta braka u

dananjem vremenu.

4. Pitanja za razgovor:

ovjek je stvoren na sliku Boju. Mukarac i ena imaju jednako dostojanstvo, ali su

razliiti. Postoji li ta svijest u naem drutvu? Ugroava li drugaije shvaanje ishod

veze/zarunitva/braka? U emu se oituju razlike izmeu mukarca i ene?

U apostolskoj pobudnici Amoris laetita papa Franjo karakteristike koje sv. Pavao

koristi o ljubavi u Hvalospjevu ljubavi primjenjuje na brak. Jesu li kranske obitelji

danas svjesne svetosti obitelji ili je brak olako shvaena stvarnost?

Govori li se danas u Crkvi dovoljno o izazovima braka? O kojima bi se trebalo

govoriti vie? Kako to promijeniti?

Hrvatska biskupska konferencija u Direktoriju za pastoral sakramenata dala je brojne

prijedloge za unaprijeenje priprave za brak. Koje smatrate prikladnima, a koje ne? Na

koji nain mi kao lanovi upne zajednice moemo pomoi mladim obiteljima?

5. Literatura:

o Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb, 2008.

23

o Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

,,Gaudium et spes u: Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 1972.

o Hrvatska biskupska konferencija, Direktorij za pastoral sakremenata u upnoj

zajednici, Zagreb, 2008.

o Katekizam Katolike Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994.

o Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u suvremenom

svijetu Familiaris consortio, Kranska sadanjost, Zagreb, 1997.

o Papinsko vijee za obitelj, Ljudska spolnost: istina i znaenje, Zagreb, 2003.

o Sveti zbor za katoliki odgoj, Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi. Obrisi spolnoga

odgoja., Zagreb, 1984.

24

4) travanj: Izazov majinstva

Izazov majinstva

1.Molitva

Dobri Oe, slavim te i zahvaljujem ti to si me u svojoj neizmjernoj ljubavi stvorio kao enu.

Hvala ti na tvome naumu da stvori muko i ensko,

da njih dvoje budu jedno kako bi odraavali

ljubav Presvetoga Trojstva.

Hvala ti na sakramentu enidbe u kojemu pronalazim snagu.

Hvala ti na suprugu s kojim sam pred tobom sklopila savez ljubavi

i na koga se mogu osloniti.

Hvala ti na daru bioloke i duhovne plodnosti.

Hvala na daru oinstva i majinstva po kojem, raajui nove ivote

na zemlji, raamo nove due za vjenost.

Tebi, vjeni Oe, izvoru hrabrosti i pouzdanja za otvorenost ivotu,

zahvaljujem na daru ivota djece

koju si mi povjerio na uvanje i odgoj.

Ispuni me svojom njenou i pomozi mi

da u suprugu i djeci prepoznajem tebe.

Daj da sve to inim za njih, inim iz ljubavi prema tebi.

Ti najbolje poznaje moju nutrinu i moje ranjenosti.

Po Kristovim svetim ranama ozdravi me i osnai da budem

spremna oprostiti. Pomozi mi da svojim rijeima i djelima

ne ranjavam svoje blinje.

Ohrabri me da se ne zatvaram u sebe. Otvori moje majinsko

srce za potrebe drugih u Crkvi i drutvu, inei tako ovaj svijet

ovjenijim. Molim te da bude blizu svim majkama, a osobito

onima u tekoama i onima koje svoje majinstvo ive

pritisnute nametnutim bremenima.

Molim te poalji svoga Svetoga Duha da mi pomogne rasti u

krepostima i nadvladavati slabosti kako bih zajedno s lanovima

svoje obitelji mogla kroiti putem svetosti i naposljetku vratiti se u

Tvoj oinski zagrljaj.

To te molim po zagovoru Blaene Djevice Marije i ostalih svetih

ena na ijim se primjerima elim nadahnjivati.

Amen.

25

2. Uvod u temu

Povodom odravanja Treega nacionalnog susreta hrvatskih katolikih obitelji, koji e se

odrati u svetitu Gospe od Otoka u Solinu, Katolika Crkva u Hrvata eli svim enama i

majkama odati priznanje i iskazati zahvalnost za sve ono to su uinile i to ine u obitelji,

Crkvi i drutvu, kao supruge i majke, sestre i keri, nevjeste i svekrve, bake i unuke, po

razliitim zanimanjima koja obavljaju. Osobito se istie uloga majinstva. Biti majka to je

uloga koju moe odigrati samo ena. ena majka je otvorena ivotu. Ona uva savez sa

ivotom tako to daruje svoje tijelo da bude prva kolijevka djeci to ih donosi na svijet,

usprkos tekoama i problemima. ena majka je hrabra i portvovana. Ona ne odustaje pred

preprekama odgoja djece, nego se s njima suoava hvatajui se u kotac s izazovima i esto

pogubnim utjecajima medija i drutva.

Papa Franjo majke potie da ne dopuste da im ita oduzme duboku radost majinstva. Potie

ih da se trude zadrati radostan zanos usred briga i problema, molei Gospodina da u njima

sauva radost kako bi ju mogli prenijeti svojoj djeci i biti prenositeljice Radosne vijesti

buduim naratajima.

3. Razrada teme

Bog izvor majinstva

Bog je izvor majinstva. Bog je stvoritelj svega. On nas, kao svoju djecu, neizmjerno ljubi. U

sebi ujedinjuje najljepe od oinstva i majinstva. On poput glinenih posuda oblikuje ene u

njihovoj enstvenosti, u njihovu majinstvu, kada i same postaju posuda za novi ivot koji

Bog s ljubavlju stvara u njima.

to kae Sveto pismo?

Posluajte me, vi zemlje na moru! Pazite, vi narodi daljine: Gospod me je pozvao od krila

materina, imenovao me je od krila materina (Iz 49,1).

Moe li ena zaboravit svoje dojene, ne imat suuti za edo utrobe svoje? Pa kad bi koja i

zaboravila, tebe ja zaboravit neu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su

mi pred oima (Iz 49, 15-16).

Izaija nas hrabri u ova dva kratka teksta. Govori o svom pozivu, svom stvaranju, ali i o mojem

i tvojem stvaranju. Bog nas je htio od poetka. Otac i majka su nam pruili ogranienu

ljudsku ljubav, a Bog nas je stvorio boanskom, bezuvjetnom ljubavlju. Majinstvo daje novu

dimenziju ivota. Roenjem djeteta drukije se gleda na ivot. Moemo li uope izmjeriti

koliko ljubimo svoju djecu? A kakva je tek onda Boja ljubav? Bog nas je sve urezao u svoj

dlan! Njemu je stalo do mene i on me ne zaboravlja. Vjerujemo li mi uistinu u tu i takvu

ljubav?

26

Savez ene i ivota preduvjet majinstva

Savez ene i ivota podrazumijeva prihvaanje same sebe kao ene i svoje plodnosti, kako bi

se kao ena s povjerenjem mogla otvoriti ivotu kao Bojem daru. Premda ena jest

nositeljica ivota, ona ga nije sposobna sama stvoriti. Zato treba supruga i Boga.

ivot, istina, kroz nju prolazi i ona ga raa na svijet, ali ne za sebe, jer dijete je ponajprije

Boje dijete koje joj se kao majci, zajedno s ocem djeteta, povjerava na uvanje, skrb i odgoj.

Savez ene i ivota uspostavlja se i kada ena uzmogne prihvatiti kri neplodnosti i sluiti

ivotu na druge naine, npr. posvojenjem, udomljenjem ili volontiranjem u ustanovama u

kojima se skrbi o djeci, nemonima i starijima.

to kae Crkva?

Ljudski je ivot svet zato to od samog poetka ukljuuje stvaralako Boje djelo i trajno

ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Samo je Bog Gospodar

ivota od njegova poetka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne moe prisvojiti

pravo izvornog unitenja nedunog ljudskog bia. (KKC 2258)

Majka surauje s Bogom u nastanku uda novoga ivota. Majinstvo je plod posebnog

potencijala enskog tijela, koji stvaralakim znaajem slui zaeu i raanju novoga ovjeka.

Svaka ena sudjeluje u misteriju stvaranja koje se obnavlja svakim raanjem. Svako dijete

ima svoje mjesto u Bojem srcu od vjenosti, i u trenutku u kojem je zaeto obistinjuje se

Stvoriteljev vjeni san. (Amoris laetitia, 168)

Ostvarivanje odgovornog roditeljstva ukljuuje, dakle, i to da brani drugovi u potpunosti

priznaju vlastite dunosti prema Bogu, prema samima sebi, prema obitelji i ljudskom drutvu,

u ispravnom redoslijedu vrednota. (Humanae vitae, 10)

O eni kao nositeljici i promicateljici kulture ivota govori i enciklika Ivana Pavla II.

Evangelium vitae o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga ivota. Sr te enciklike moda

najbolje izraava reenica iz broja 5: Potuj ivot, svaki ljudski ivot, brani ga, voli ga i slui

mu!

Djeca majinstvo u svagdanjici

Majinstvo se ivi, ostvaruje, konkretizira u odnosu s djetetom u nebrojenim nijansama.

Majinsko poslanje donosi nesluene mogunosti, trai brojne rtve, ali i raa nove

potencijale. Poslanje je to koje izgrauje i u kojem se izgrauje, u kojem se raste, koje mijenja

i u kojem se mijenja. U cilju ispunjavanja poslanja u konkretnosti svagdanjice, majka u Bogu

treba pronalaziti izvor snage u zahvalnosti i radosti povjeravajui mu strahove, brige i bojazni

oko podizanja djece. U zajednitvu sa suprugom, uom i irom obitelji, razmjenjujui iskustva

i s drugim majkama, majinstvo u svakidanjici biva ohrabreno, obogaujue, upotpunjeno i

ljepe.

27

to kae Sveto pismo?

Lk 8, 4-15:

Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnue k njemu, prozbori u prispodobi: Izie

sija sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaeno i ptice ga nebeske pozobae.

Drugo pade na kamen, i tek to je izniklo, osui se jer ne imae vlage. Drugi opet pade meu

trnje i trnje ga preraste i ugui. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim

plodom. Rekavi to, povika: Tko ima ui da uje, neka uje! Upitae ga uenici kakva bi to

bila prispodoba. A on im ree: Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bojega, a ostalima u

prispodobama da gledajui ne vide i sluajui ne razumiju. A ovo je prispodoba: Sjeme je

Rije Boja. Oni uz put sluatelji su. Zatim dolazi avao i odnosi Rije iz srca njihova da ne

bi povjerovali i spasili se. A na kamenu to su oni koji kad uju, s radou prime rije, ali

korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kunje otpadnu. A to pade u trnje to

su oni koji posluaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama ivota, ugue se i ne

dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji to su oni koji u plemenitu i dobru srcu sluaju Rije,

zadre je i donose rod u ustrajnosti.

Kad itamo Bibliju ili sudjelujemo na svetoj misi, Rije Boja biva posijana u naim srcima.

Da bi Rije u nama rasla i donosila plodove, moramo uiniti naa srca dobrom i podatnom

zemljom kako se to navodi u prispodobi. Kao to sija s ustrajnou i strpljenjem sije sjeme,

tako i mi trebamo ouvati sjeme rijei Boje u naem srcu s ustrajnou i strpljenjem. Ako u

tome uspijemo, ono uistinu raa mnogim plodovima, pa i stostrukim.

Bog je enama po poslanju majinstva dao veliko povjerenje povjeravajui joj skrb oko rasta i

razvoja djece. Po daru razuma, ali i slobode, uinio ju je svojom sugovornicom i

sustvarateljicom. Ta stvaralaka mo, koju od Boga posjeduje, na najbolji se nain ostvaruje

kada surauje s njegovom Rijeju, koju on strpljivo sije u njezino srce. Majke su pozvane

imati vremena, pozornosti, ljubavi prema Rijei, prihvatiti je s radou, uvati je i oploditi u

svojem konkretnom ivotu. Majka je stvorena da ide i da rod donosi. Donosei rod ona sve

dublje spoznaje Boga i sve potpunije ivi ivot. Majka treba uiniti sve to je u njezinoj moi

da ne dopusti Neprijatelju ovjeka da joj odnosi rije iz srca ili da u vrijeme kunji otpadne od

nje, ili da joj brige, bogatstvo i naslade ivota ugue Rije pa da ona u njoj ostane besplodna.

U toj borbi upravo Rije Boja jest ma kojim se majka bori u tom duhovnom boju.

Nadalje, majke su pozvane biti poput sijaa, a sjeme koje siju jest ljubav. Jamstvo da e sjeme

rasti jest sam Bog koji je ljubav, zato rijei i ini ljubavi poput sjemena u sebi imaju veliku

mo. Bez obzira na tlo, majke su pozvane nenametljivo i ustrajno sijati. Kao to sija ne vidi

odmah plod svojega rada nego se pouzda da e sjeme proklijati, tako je i s majinskom

ljubavlju u kojoj svagdanje male stvari mogu izgledati beznaajne. Ljubav, njenost i briga

majke oblikuju srce djeteta, ne na spektakularan nain i odjednom, nego polagano i postupno

kako bi u svoje vrijeme donijele plod odgovornog ovjeka koji ljubi Boga, ovjeka i samoga

sebe, te sa zahvalnou skrbi o svemu stvorenome.

28

Zakljuak

Crkva vidi u Mariji najvei izriaj enskog genija i u njoj pronalazi izvor nepresunoga

nadahnua. Marija se je odredila kao slubenica Gospodnja (Lk 1,38). Po poslunosti

Bojoj rijei prihvatila je svoj privilegirani poziv, koji je sve samo ne lagan, zarunice i majke

nazaretske obitelji. Stavljajui se u slubu Bogu, ona se je takoer stavila u slubu ljudima,

slubu ljubavi. Zahvaljujui ba toj slubi ostvarila je u svome ivotu iskustvo tajanstvenog,

ali vjerodostojnoga kraljevanja. Ne nazivamo je sluajno Kraljicom neba i zemlje. Tako

je zaziva cijela zajednica vjernika, nazivaju je Kraljicom mnoge nacije i narodi. Njezino

kraljevanje je sluenje!

Budui da je cijelim svojim biem bila dar Sinu, postaje Ona darom i sinovima i kerima

cijeloga ljudskog roda, budei duboku vjeru u onome tko joj se obraa da ga vodi na tekome

ivotnom putu do konane, onostrane sudbine.

4. Pitanja za razgovor:

Prema kojem uzoru majka treba izgraivati svoje majinstvo?

to najvanije majka treba ostvariti u ivotu? Koja joj je najvanija zadaa?

Je li majinstvo u suvremenom drutvu u krizi? Zato?

Kako mi, mjesno bratstvo, moemo pomoi majkama u njihovoj zadai?

Koji model predlaete kako odgovarajui u ostvarivanju majinstva?

5. Literatura:

o Papa Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica o zadaama kranske obitelji u

suvremenom svijetu Familiaris Consortio, Kranska sadanjost, Zagreb, 2009.

o Papa Franjo, Apostolska pobudnica o ljubavi u obitelji Amoris laetitia, Kranska

sadanjost, Zagreb, 2016.

o Izazov majinstva, katehetski materijal za osnaivanje ena/majki u odgovornom

ispunjavanju poslanja u obitelji, Crkvi i drutvu, HBK Vijee za ivot i obitelj,

Zagreb, 2017.

29

5) svibanj: Uloga oinstva u obitelji

Uloga oinstva u obitelji

1.Molitva

Gospodine, po zagovoru svetoga Josipa, milostivo pogledaj nae mueve i oeve. Uvrsti im

vjeru, raari ljubav. Budi im bliz u tekoama, tjei u naporima. Neka osjete da si s njima u

svim ivotnim potrebama. Daj im milosti da poput nebeskog uzora i zatitnika sv. Josipa

mogu prihvatiti i ivjeti Boju volju, da u naim obiteljima budu zalog mira i sigurnosti,

razumijevanja i zatite, pomoi i radosti. Po zagovoru sv. Josipa uivali uvijek tvoj blagoslov.

Koji ivi i kraljuje u vjeke vjekova. Amen.

2.Uvod u temu

Bog se u povijesti spasenja objavljuje kao otac. I jest otac jer iz ljubavi svakome ovjeku

daruje ivot. Mukarci i ene stvoreni su na sliku Boju i slini su njemu ako se ostvaruju kao

mukarci i ene u roditeljstvu, u oinstvu, odnosno majinstvu.

Roditeljstvo nije samo bioloko, samo tjelesno, nego je bitno duhovno. Pojmove otac i

majka razumijevamo prvenstveno kao zbir duhovnih vrednota, odnosa, drutvene uloge i

drutvenih vrijednosti. Stoga su i oni mukarci i ene koji ne sudjeluju u zaeu i raanju, koji

nisu bioloki roditelji, pozvani ostvarivati ideal oinstva i majinstva u odnosu prema drugim

ljudima, u odnosu prema brizi za materijalna dobra, za drutveni razvitak i poboljanje

drutvenih odnosa, u brizi za duhovni i intelektualni odgoj djece i odraslih.

Isus Krist je utjelovljeni Bog, koji je u tijelu vidljivo objavio Oca. Gledajui njega, njegove

rijei i djela, mi gledamo Oca i prepoznajemo Boji nain djelovanja u ovjeanstvu, u

ovomu naem svijetu. Isus, iako nije svoju muku narav ostvario kao suprug i kao otac,

objavljuje sliku savrenoga Oca, a to je: djeluje iz ljubavi. Vrhovno mjerilo i vrhovni ideal

kojega Isus ostvaruje jest ljubav, ali ne ljubav koja je utemeljena u ovjeku, nego ljubav koja

je utemeljena u izvoru ljubavi, u onome koji jest Ljubav, u Stvoritelju, u Bogu. Po ljubavi Isus

djeluje za ovjeka. Obazriv je, u ovjeku gleda ono to ovjek treba razviti, postii, a ne gleda

prvo mane, pogreke i slabosti. Svojim naukom i javnim djelovanjem podie ovjeka, jaa

njegove slabosti, vodi ga prema Ocu, daje mu nadu da njegov ivot i te kako ima smisla.

Pokazuje mu cilj ivota, a to je: na zemlji graditi Kraljevstvo Boje i tako postii ivot vjeni

u raju. Po ljubavi, i da pokae Oevu ljubav nama, Isus se rtvuje na kriu i tako ostvaruje

vrhunac ljubavi: dati svoj ivot za druge, za one koje voli.

Mukarci i ene, oenjeni i neoenjeni, oevi i majke, pozvani su ostvarivati ovaj Kristov

ideal ljubavi, ne oslanjajui se na sebe i svoju narav jer nisu izvor ljubavi, nego oslanjajui se

na Boga, u njemu traei snagu i u njemu traei korektiv svojega ponaanja, svojih rijei i

djela.

30

Bog, jer je izvor i punina ljubavi i oinstva, savreni je ideal po kojemu ivimo i ureujemo

svoje ljudsko oinstvo (majinstvo). Svatko tko bi bez Boga nastojao ostvariti ovaj ideal,

moda bi se mogao pokazati kao dobar traga i dobar ovjek, ali umjesto da se pribliava

izvoru i cilju, ostao bi udaljen gradei svoj, ljudski, prolazni, nesavreni ideal.

Svaki na govor o Bogu je govor o ljubavi i svaki na govor o ljudskom ponaanju je govor o

ljubavi. Zato, govoriti o oinstvu je nastojanje predoiti to je to ljubav, koji je njezin izvor,

koja je svrha i cilj ljubavi, kako ju ostvariti u vlastitom ivotu. Ostvarivanje oinstva je

ostvarivanje ljubavi. Ostvarivanje oinstva je ostvarivanje slike Boje u sebi i svojem

djelovanju.

Mjerilo ljubavi i mjerilo ostvarivanja slike Boje u sebi mjerilo nam je ispitivanja savjesti:

jesmo li i koliko smo ostvarili; u emu grijeimo i u emu se moemo popraviti.

3.Razrada teme

Da bi netko bio otac, prvo mora biti u odnosu8 s onom koja je majka njegovom djetetu.

Muevnost i enstvenost, koju imaju kao svoju bit, njih dvoje nemaju sami od sebe, niti su je

sami sebi dali, nego ju imaju od Boga: Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on

ga stvori, muko i ensko stvori ih.9 Ako je od Boga, onda je ta bit (biti muko, biti ensko)

sveta, boanska, od Boga posveena. Posveena je jer su joj i cilj i svrha sveti. Cilj je stupiti u

odnos s osobom suprotnoga spola, a svaki meuljudski odnos djece Boje uvijek treba biti

dobrohotan, u ljubavi, to jest, svet. Svrha je prenijeti, darovati ivot djetetu. Dati ivot je

boanska osobina, ta sposobnost pripada Bogu. ovjek je slian Bogu, svome ocu, upravo po

toj sposobnosti prenoenja ivota. Zato svaki spolni in mora biti u ljubavi, a stoga je svet.

Plodnost ljudskog para iva je i djelotvorna 'slika', vidljivi znak njegova stvaralakog

ina.10

Brani par koji voli i raa ivot prava je iva slika Boja, kadra oitovati Boga stvoritelja i

spasitelja. Stoga je pitanje ostvarivanja uzornog oinstva pitanje ostvarivanja prvo slike Boje

u sebi, a zatim ostvarivanje uzora Boga oca, uprisutniti Boje oinstvo u ovome svijetu. A

Bog Otac se nije objavio kao otac strogosti, zapovijedanja i sile, nego kao otac blag, njean,

punina ljubavi. Svakomu koji eli ostvariti takvo oinstvo jasan je uzor kako to treba ostvariti.

Otac u obitelji ima slubu sveenika, proroka i kralja.11 Tu ulogu ima po svojoj mukoj naravi

(u Starom zavjetu mukarci su oni koji su prinosili rtve i predvodili u molitvi) i tu ulogu ima

ostvarujui Kristov poziv da nastavi njegovo djelo. Po krsnoj milosti dobiva i kransko

poslanje: Idite po svem svijetu, propovijedajte evanelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i

pokrsti se, spasit e se, a tko ne uzvjeruje, osudit e se.12 Otac je zaduen za duhovno dobro

svoje obitelji. Mora mu biti vano spasenje i njegove supruge i njegove djece. Zato ih kao

kuni sveenik okuplja i poziva na molitvu, potie u vjeri, pouava i odgaja u vjeri, ali

prvenstveno prednjai svojim primjerom. Primjer oca koji moli i povjerava se Bogu za djecu

ima osobito upeatljivo znaenje. Djeca upijaju iskustvo vjere svojega oca. injenica je da

8 U korelaciji: to znai u duhovnom, psihikom, emocionalnom i tjelesnom odnosu. 9 Post 1,27; Usp. Mt 19,4 10 Papa Franjo, Amoris laetitia, br 10. 11 Usp. Fr. Wade Menezes, 10 zapovijedi za mua i oca, courageouspriest.com 12 Mk 16, 15-16

http://www.courageouspriest.com/ten-commandments-husband-father

31

djeca vjeru upijaju majinim mlijekom i ue materinji vjerski govor. Ali uloga oca vjernika je

od presudne vanosti za vjeru djece.

Otac ima slubu proroka u obitelji, slubu onoga koji zastupa Boje interese u ovome svijetu.

Stoga e biti prvi evangelizator svojoj djeci, ali i onaj koji mudrom, prorokom rijeju vodi,

usmjeruje obitelj. Da bi to mogao, on sam mora razviti s Bogom intimnu, osobnu vezu u

molitvi i u sakramentima.

Otac ima slubu kralja u obitelji tako da skrbi, brine za obitelj. Upravlja i vodi oinskom

brinou. Vano je da otac poteno i marljivo radi, da osigurava ekonomsku stabilnost i

napredak obitelji. Na taj nain ne samo da prua materijalne uvjete za ivot svojoj obitelji

nego svojim primjerom odgaja djecu koja e stei zdrave ivotne stavove.

Oeva je primarna odgovornost nadgledati rast i razvoj svoje djece. Nadgledati utjecaj svih

vrsta medija, poruka i sadraja koji ulaze u dom i kojima su zasuta djeca. Otac mora biti filter

koji e djeci pokazati to je dobro, a to zlo. Mora se vrsto oduprijeti svim zlim utjecajima,

stalno molei Boju snagu i vodstvo da vodi obitelj, da ivi isto, sveto i nenasilno. Otac

ponajprije primjerom usauje moralne kreposti u svojem domu. Treba stei naviku

blagoslivljati svoju djecu sam i sa svojom enom prije nego to odu spavati nou ili prije

nego to ujutro napuste kuu.13

Otac mora biti zainteresiran za svoju djecu, pratiti to ona rade i to se s njima dogaa, biti

upoznat s onime to djeca doivljavaju od vrnjaka i to ue u koli. Prvo mjesto uenja i

prakticiranja kranskih vrijednosti je obiteljski dom kojeg nadgledaju roditelji. Ovo je

odgovornost dana roditeljima da mogu oblikovati zdrave ivotne stavove i kranske

vrijednosti u svojoj obitelji. To vodstvo treba biti oblikovano po vodstvu mudrog i razboritog

kralja koji ljubi i vlada nad svojim kraljevstvom i njegovim stanovnicima. Ne smije biti ono

gospodara koji vlada nad svojim robovima. Otac nije glava obitelji da bi bile zadovoljene

njegove potrebe, nego da bi bile zadovoljene potrebe njegove obitelji. Vodstvo nije u tome da

vam slue, nego da vi sluite. Vodstvo se sastoji u portvovnoj ljubavi i sluenju. Kao glava

obitelji, otac je pozvan na veliku odgovornost. Mudar i razborit kralj voli sve u njegovom

kraljevstvu i eli ih vidjeti kako napreduju u punini ljepote i Istine. eli ih sve dovesti punini

Istine i napretka. Mjesto i zadaa oca u i za obitelj je jedinstveno vana i nezamjenjiva.

Otkrivajui i ponovno ivei na zemlji samo Boje oinstvo (usp. Ef 3,14- 15), ovjek je

pozvan osigurati harmonian i ujednaen razvoj svih lanova obitelji.14

Otac treba moliti sa svojom enom; vjerovati da e Gospodin voditi, proistiti i posvetiti

njihovu vezu. Ako voli svoju enu, potuje ju, dijeli sa enom njene terete, njene tuge i njene

radosti, onda prua svojim sinovima primjer kako se oni trebaju odnositi prema svojim

enama i prua primjer svojim kerima da znaju to mogu oekivati od svojega mua. Zato

muevi trebaju moliti Gospodina za snagu da ljube svoje ene istom ljubavlju i istoom

kojom On ljubi svoju Nevjestu, Crkvu.

Otac mora znati prioritete u ivotu, to mu je najvanije. Nije niti kua, niti posao, niti novac,

niti ekonomska sigurnost, pa ak mu niti supruga niti djeca nisu na prvome mjestu. Na

prvome mjestu mu je Bog. Budui je Bog izvor ivota, izvor ljubavi i svakoga dobra, onda je

izvor na prvome mjestu - iz kojega e se napajati svi lanovi obitelji. Ukoliko se izvrne

13 Usp. Fr. Wade Menezes, 10 zapovijedi za mua i oca, courageouspriest.com 14 Papa Ivan Pavao II., Familiaris Consortio, br. 25

http://www.courageouspriest.com/ten-commandments-husband-father

32

prioritet i Bog ne bude na prvome mjestu, vrhovno dobro svake obitelji, onda ta obitelj nema

temelja, ta ljubav se ne obnavlja na izvoru. Na Boje p