Teodicejski Problem

7/26/2019 Teodicejski Problem

1/3

8. TEODICEJSKI PROBLEM

Problem teodiceje (od gr. thes, bog, i dik, opravdanje; lat. justificatio Dei) spada, uz

pokuaje dokazivanja o!jeg postojanja, me"u kljuna pitanja teologije. Teodiceja jest oblik

opravdavanja Boga koji pokuava pomiriti njegovu dobrotu i pravednost s injenicom da u

svijetu postoji zlo i patnja, pa stoga veina teodiceja tei rjeavanju teolokog problema zla.

#a se problematika pojavljuje i u konfliktu izme"u jezika koji se obino koristi pri opisu oga

(dobrota, svemo, sveznanje) i onog kojim opisujemo svijet to nas okru!uje (zlo, patnja).

$to je to pak zlo% &lo se tumai kaoprivatio.Zlo je nedostatak dobra koje bi neko bie po

svojoj naravi trebalo imati.&lo se ne bi moglo, dakle, ni zamijetiti da nije na nekom bi'u, pa

je onda ono na njemu neki nedostatak. i'e je prvotnije.

Problem teodiceje postavio je ugustin, za kojega je pitanje nde malum% (lat. *dakle zlo+)

bilo jedno od centralni; sagledavaju'i ga u okviru promiljanja o vlastitom !ivotu, kao i o

povijesti ovjeanstva u cjelini, on je rjeenje pronaao u ve'em dobru koje u konanici

proizlazi iz zla.

!lasina teologija problem teodiceje sagledava u nerazrjeivoj napetosti izme"u dvijulogiki nekonzistentni# postavki$ %. Bog je svemogu, sveznaju i savreno dobar, i &. zlo

postoji.Pri uva!avanju druge postavke mora se zakljuiti da- ili og !eli ponititi zlo, ali nije

u stanju to uiniti (to nijee njegovu svemo'), ili da og mo!e ponititi zlo, ali to ne !eli (to

negira njegovu vrunsku dobrotu). ako bi se problem postojanja zla logiki mogao razrijeiti

negiranjem jedne od ti dviju postavki (npr. stoicizam nijee postojanje zla, a neki suvremeni

teoloki mislioci, smatraju da odgovaraju'e razra"ena prva postavka zapravo negira drugu),

tradicionalno je kr'anstvo uglavnom odabralo tenziju koja proizlazi iz afirmativnog odnosa

prema objema.

&a suvremeni je razvitak koncepcije teodicejeponajvie zaslu!an '. (. )eibniz *)eibniz je i

iskovao termin +teodiceja- prema kojemu Bog, u svojoj bezgraninoj ljubavi i dobroti,

kreira najbolji mogui svijet/ *i u stvari jedini mogui svijet- to u sebi ukljuuje i

postojanje zla, budui da svijet koji bi bio u potpunosti savren nije logiki mogu *svijet

identian sa savrenim Bogom bio bi sam Bog-.

/


2/3

Prema Leibnizu postoje tri tipa zla:

/. meta0iziko0 1etafiziko se zlo sastoji u nesavrenosti bi'a. 2o, to nije zlo u pravom

smislu rijei, i to je nu!ni uvjet svakog stvorenog bi'a. ilo bi kontradiktorno kad bi

stvoreno bi'e bilo apsolutno savreno. z toga to postoji metafiziko zlo (u

3eibnizovom smislu), nita se ne mo!e argumentirati protiv Providnosti, jer je

stvoreno bi'e nu!no ogranieno, a bolje je i da je takvo nego da uop'e ne postoji.

4. 0iziko0 5iziko zlo svodi se konano na bol koja prati neke fizike poreme'aje. #o je

pravo zlo, me"utim-

6 #o je zlo esto rezultat individualni pogreaka, kazna za neumjerenost,

imanentna pravda, kojoj nitko ne mo!e uma'i.

6 #o nije apsolutno zlo, jer mo!e biti sredstvo ve'eg dobra.

6 #o zlo je posljedica prirodni nesavrenosti, ono je uvjetovano bitnom

strukturom stvorenog svijeta. 7vodi se, dakle, na metafiziko zlo.

8. moralno zlo0 opet neki nedostatak. #o je nedostatak ispravnog ponaanja, donoenja

pravilni odluka. 1i razumna bi'a ponekad sjelujemo nerazumno. 1oralno zlo inimo

kada inimo ono to je protivno dobru, znaju'i to je dobro a to ne.

Prva dva tipa nu!na su jer bi bez njiova postojanja svijet bio zapravo gori no to jest (tu se

3eibniz vra'a na tezu o finalnom, ve'em dobru), dok tre'i tip zla og ne !eli, ali ga doputa

zbog ve'eg dobra to ga donosi postojanje slobodne volje, a koje podrazumijeva i njezinu

zlouporabu. 3eibnizova je teodiceja teleoloka- sloboda je nu!na za moralni i osobni razvitak

ovjeanstva, a zlo se javlja kao negativna popratna pojava+ ije 'e postojanje biti opravdano

u budu'nosti.

Prema kraju stolje'a prosvjetiteljstva kozmiki je optimizam 3eibniza i njegovi sljedbenika

sve vie uzmicao pred skepticizmom i radikalizmom filozofije, kao i pred znanstvenimempirizmom koji je religijska naela uva!avao jedino u granicama prirodni zakonitosti.

okviru svog 0ilozo0skog skepticizma 1. 2umeje uzeo postojanje zla u svijetu kao jedan od

kljuni pravaca napada na kr'ansku religiju. Prema njegovu stavu ili og nije svemogu', ili

je o!ja dobrota u potpunosti razliita od ljudske, pa je prema tome besmisleno i smatrati ga

dobrim. Postojanje nesavrenog svijeta, u kojem egzistira zlo, ne mo!e poslu!iti kao dokaz za

postojanje savrenog uzroka (oga), pa 9ume zakljuuje da nikakva teodiceja nije dokaziva.

4


3/3

!ant kree dalje i smatra kako su meta0izike izjave o transcendentnom *npr. Bogu i

3ragu- besmislene jer su isto analitike i tautoloke, te kao takve uvijek vode u proturjeja.

pak, :ant se intenzivnije bavio i problemom zla za koje je vjerovao kako je univerzalno i

utemeljeno u ljudskoj prirodi. &lo je prema :antuper definitionemneobjanjivo i ne mo!e se

logiki opravdati (jer ako neto objasnimo ili opravdamo, ono prestaje biti stvarno zlim). &a

razliku od ve'ine suvremeni filozofa koji demonska bi'a nisu dr!ali ni vrijednim spomena,

:ant je raga smatrao va!nim simbolom radikalnog zla u svijetu, odnosno takvog zla koje

transcendira individualna, ljudska zla. Prema njemu, dakle, radikalno je zlo uistinu demonsko,

iako je sam rag transcendentni koncept ija se samostalna egzistencija ne mo!e smisleno

argumentirati.!ant ne de0inira teodiceju kao obranu Boje boanskosti/, ve kao obranu

njegove mudrosti, te smatra kako ona mora imati 0ormu jednog od tri sljedea dokaza$

. pokazati kako dokazi koji naizgled proturjee bo!anskoj namjeri to zapravo ne ine, te

da je ta kontradikcija prividna

. dokazati kako je ono to proturjei toj namjeri nu!na posljedica prirode stvari, te je

stoga ta kontradikcija neizbje!na

. dokazati kako ono to proturjei bo!anskoj namjeri ne proizlazi iz oga, nego od

drugi odgovorni bi'a.

Postoje i tri protudokaza (koji zapravo formiraju tipologiju pojavnosti zla):

. moralno zlo (grije), koje je bit zla, te je apsolutno protivno bo!joj namjeri; u svijet su

ga unijela ljudska bi'a budu'i da je on dio njiove prirode, te da proizlazi iz njiovi

nu!ni ogranienja;

. bol i patnja koji se mogu opravdati samo kao sredstva, ali ne i kao cilj o!je namjere;

. nepravda, odnosno nerazmjer zloina+ i kazne+. :ant je odbacio neoplatonistiko

Documents

Teodicejski Problem