Teorija Recepcije - Seminar (Teorija Književnosti)

7/21/2019 Teorija Recepcije - Seminar (Teorija Knjievnosti)

1/11

SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Ivana Modri

TEORIJA RECEPCIJE

Seminarski rad

Smjer: Hrvatski jezik i knjievnost

Kolegij: Teorija knjievnosti 2

Mentor: Matija Jelaa, prof.

Pula, 19. svibnja 2014.


2/11

2

Sadraj

UVOD................................................................................................................................................. 3

1. TEORIJA RECEPCIJE............................................................................................................... 4

2. GLAVNI PREDSTAVNICI TEORIJE RECEPCIJE.................................................................. 5

3. ULOGA ITAOCA.................................................................................................................... 7

4. PRAKTINI DIO........................................................................................................................ 8

LITERATURA.................................................................................................................................. 11


3/11

3

UVOD

U ovom seminarskom radu analizirat emo teoriju recepcije te samog itatelja i

njegovu vanu ulogu u tumaenju knjievnosti. Znanost o knjievnosti polazi od injenice daje knjievnost komunikacija izmeu autora i itatelja (ili sluatelja). Istie njezinu trolanu

strukturu sastavljenu od autora, djela i itatelja. Dok primjerice pozitivizam u tumaenju

knjievnih djela, odnosno knjievnosti na prvo mjesto stavlja autora, teorija recepcije stavlja

na prvo mjesto itatelja. Ona polazi od te tvrdnje da je svako knjievno djelo pisano s

namjerom da e ga netko itati. Knjievno djelo je namijenjeno nekome, nekoj osobi, tj.

itaocu koji e ga itati, dekodirati, protumaiti, vrednovati i kritizirati. Teorija recepcije

naglaava da je italac isto tako bitan koliko i autor, ali i samo knjievno djelo, te da se uloga

itaoca ne smije zanemarivati.


4/11

4

1.

TEORIJA RECEPCIJE

Teorija recepcije je knjievna teorija zasnovana na pretpostavci o bitnoj ulozi itatelja i

itanja u razumijevanju prirode knjievnosti. Izgraena je na kritici kako pozitivizma , premakojem je autor temeljni predmet prouavanja knjievnosti, a njegova namjera odreuje

znaenje, tako i nove kritike, formalizma i strukturalizma, koji u sredite zanimanja stavljaju

iskljuivo knjievno djelo, te smatra da se knjievnost moe objasniti jedino ako se uzme u

obzir itateljeva recepcija to e rei da djelo postaje umjetnikim djelom tek kada ga itatelj

u svojoj svijesti doivi, odnosno na svoj nain rekonstruira.1 Sociologija knjienosti

bavila se problemom recepcije i knjievnosti, osobito preko analiza publike, mnogi su radovi

upozoravali na potrebe analize razumijevanja, to je vodilo do sve veeg zanimanja za ulogu i

vanost itatelja. Uloga itatelja, odnosno recipijenta knjievnosti zapaala se ve na

poecima europskih knjievnih teorija.

Teorija recepcije knjievnosti zamijeena je i analizirana u knjievnim teorijama u staroj

Grkoj koje se veu uz Platona i Aristotela. Platon je istjerao pjesnika iz svoje idealne

republike jer se bojao uinka pjesme na sluatelja, odnosno itatelja. Aristotel u definiciji

tragedije govori o uinku knjievnog djela iznosei tezu o katarzi.2Takoer se razraivala i u

okvirima ruskog formalizma. Stavlja u prvi plan itaoca i samu poziciju itaoca, na itanje ina sam proces itanja te na itaoeve reakcije. Prouava se nain na koji italac formira tekst i

nain na koji Tekst formira itaoca.3 To premjetanje zanimanja prema itatelju osobito istie

teorija recepcije koja se kasnije razvila u svojevrsnu disciplinu nazvanu estetika recepcije.

Ona naglaava da je italac isto tako bitan koliko i Autor, ali i samo knjievno djelo, te da se

uloga itaoca ne smije zanemarivati. Jer, ne samo da se knjievna djela piu zato da bi se

itala ve ona i postoje u samom inu itanja.4

1Knjievni leksikon, Milivoj Solar, Matica hrvatska, Zagreb, 2007. str. 363

2Suvremene knjievne teorije, Miroslav Beker, Matica hrvatska, Zagreb, 1990. str. 89.

3

Suvremena tumaenja knjievnosti i knjievnokritiko naslijee XX stoljea, Zdenko Lei, Sarajevo Publishing,Sarajevo, 2006. str. 481.4o.c. str. 477.


5/11

5

2.

GLAVNI PREDSTAVNICI TEORIJE RECEPCIJE

Teorija recepcije se razvila ezdesetih godina na sveuilitu u Konstanzu u Njemakoj te

se nazivala kolom iz Konstanze. Njeni glavni predstavnici su:

Hans Robert Jauss

Hans Robert Jaussje bio njemaki romantist i ujedno i glavni predstavnik suvremene

teorije recepcije. Jaussov esej Povijest knjievnosti kao izazov znanosti o knjievnosti

zalae se za program knjievne povijesti, kao povijesti recepcije, tj. povijest meusobnog

odnosa teksta i itaoca, teksta i povijesno promjenjivog horizonta itaoevih oekivanja. 5

Temeljni pojam Jaussove estetike recepcije je horizont oekivanja. Horizont oekivanja

oznaava pripravnost na knjievne postupke u okviru mentalnog vidokruga pojedinog

itatelja.6 Kroz horizont oekivanja ostvaruje se povezanost izmeu knjievnih dogaaja i

itatelja, kritiara i pisaca. Horizont oekivanja je jedan uvid razumijevanja knjievnosti gdje

se pretpostavlja da itatelji prihvaaju jedino ono to oni oekuju. Isto tako itatelji prihvaaju

i oekuju da ih se iznenadi neoekivanim, ali do neke odreene granice koja se ne smije

prekoraiti. Kada bi se ta granica prekoraila itatelji ne bi vie takva djela mogli razumjeti,

stoga ih autori i ne piu.7

Wolfgang Iser

Wofgang Iser je glavni predstavnik anglu-amerike teorije recepcije. Njegove

najpoznatije knjige su: Implicitni italac: Obrasci komunikacije u pripovjednoj prozi i in

itanja: Teorija estetskog odgovora. On smatra da je italac uvijek na neki nain implicitan u

tekstu kao onaj koji treba realizirati njegova znaenja.8 Iser je od Romana Ingardena

naslijedio termin mjesto neodreenosti koji je od izuzetne vanosti za njegovu kritiku teoriju.

Knjievno djelo je shematska tvorevina koja sadri mjesta neodreenosti, koja itatelj

konkretizira, a ta konkretizacija je ono to zovemo knjievnoumjetnikim djelom.9 Pod

pojmom da itatelj konkretizira knjievno djelo smatra se da popunjava mjesta neodreenosti,



7Teorija knjievnosti, Zagreb, Milivoj Solar, kolskaknjiga. 2005. str. 283.

8 Suvremena tumaenja knjievnosti i knjievnokritiko naslijee XX stoljea, Zdenko Lei, Sarajevo

Publishing, Sarajevo, 2006. str. 482.9Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, kolskaknjiga, Zagreb, 2005. str. 282.


6/11

6

tj. odgovoran je za stvaranje estetskog predmeta iz knjievnog teksta. Mjesta neodreenosti

prepoznaju se u djelu kao praznine koje itaocu pruaju napetost iekivanja, ali istovremeno

u tim prazninama se zna skrivati stvarna bit djela. Mjesta neodreenosti koja se nalaze u

tekstu trae od itaoca da ih popuni, ukloni i zamijeni novim znaenjima. Ona otvaraju

mogunost itateljevoj djelatnosti jer omoguuju sudjelovanje itatelja u stvaranju smisla

knjievnog djela.


7/11

7

3. ULOGA ITAOCA

Knjievno djelo se ostvaruje i razvija u potpunosti tek u procesu itanja. Profesor Lei

istie da rijei na stranici knjige poinju znaiti tek kad ih pone primati netko tko ihrazumije. Djelo postoji jedino u procesima itaoeve svijesti gdje se razvijaju znaenja koja se

odvijaju tijekom itanja djela kao ina komunikacije. U stvari, on postoji ili se bar deava

u onoj mentalnoj aktivnosti koja zapoinje iitavanjem njegovih prvih reenica. 10 Autor

rijei svrstava u odreeni poredak. Slae ih po nekakvom kodu. italac mora te kodove

znaenja koje je odredio autor deifrirati, razumjeti i otkriti njihovo pravo znaenje. Potrebno

ih je protumaiti na nain da bi odreeno djelo ili tekst dobilo nekakav smisao, tj. znaenje. A

da bi italac bio uspjean u tom inu potrebno je neko predznanje koje ukljuuje

podrazumijevanje, oekivanje, vjerovanje, a one ine kontekst unutar kojeg se tekst ili djelo

poinje razumjeti.11itatelj treba povezati neke elemente u konzistentne cjeline, one koje su

bine i one koje su manje bitne te treba i popunjavati praznine u tekstu i tumaiti njegove

neodreenosti. Dakle, njegova uloga nije pasivno odraavanje teksta u svijesti, nego od

itaoca se oekuje da djeluje, razumije i kritizira. itaoeve pretpostavke i slutnje se tijekom

itanja knjievnog djela potvruju, osporavaju, dopunjuju i obnavljaju. italac je potpuno

ukljuen u mreu pretpostavki, nagaanja, zakljuivanja, povezivanja, naknadnog

razumijevanja.12itanje je sloena mentalna aktivnost koja zahtjeva paljivo koncentriranje

na djelo u kojem je italac duan, za potpuno razumijevanje proitanog djela, rijeiti odreene

zagonetke koje postavlja samo to djelo te je duan popuniti ona mjesta u djelu koja nisu

sasvim odreena. Iz toga se izvlae zakljuci o proitanom te se povezuje ono to je upravo

proitano s onim to je proitano na prethodnim stranicama. italac je taj koji konkretizira

knjievno djelo, koji one nizove grafikih znakova (redove crnih slova na bijelim listovima

knjige) preobraava u smisaono cjelovit tekst. Bez kontinuiranogaktivnog prisustva itaoca,

itanja i ponovnog itanja ne bi ni bilo knjievnog djela.

10 Suvremena tumaenja knjievnosti i knjievnokritiko naslijee XX stoljea , Zdenko Lei, Sarajevo

Publishing, Sarajevo, 2006. str. 478.11Ibid. str.480.

12Ibid. str. 480.


8/11

8

4. PRAKTINI DIO

Marko Maruli, Judita

Marko Maruli, pjesnik je iz razdoblja humanizma, poznat je kao otac hrvatske

knjievnosti. Taj poloaj zasluio je upravo zbog prvog hrvatskog epa Judita pisanog na

narodnom jeziku. U njoj je u dvostrukorimovanim dvanaestercima u 5 pjevanja (libra)

ispriana poznata starozavjetna pria iz Biblije o udovici Juditi. Glavna junakinja romana je

istoimena idovska udovica Judita koja ubija vojskovou Holoferna i spaava svoj grad

Betuliju od poganske pogibelji, tj. Nabukodonosorove vojske. Ep zapoinje posvetom Don

Dujmu Balistiniu, tipinim principom humanistikog stvaralatva, te objanjavanjem epa.

Radnja se odvija u vrijeme vladanja Nabukodonosora. On alje ubilake ete podHolofernovim vodstvom da unite svakog tko se suprotstavi njegovom vladanju i njegovim

namjerama. Holoferno doe do Betulije. Tada je reeno da Boja odabranica iz Izraelovog

naroda treba sprijeiti unitenje svog naroda, pa je Judita sa svojom slukinjom Akrom otila

u Holofernov logor. Kako je bila vrlo lijepa, Holoferno se zaljubio u nju. Poeli su se sve vie

viati, i polako se zaljubljivali jedno u drugo. No, Judita je znala da ga mora ubiti i spasiti

svoj narod. Jednog jutra, netom to su zajedno proveli no, Judita je dobila priliku da ga ubije.

Holoferno se samo pravio da spava, a ona mu je odrubila glavu. Brzo ju je sakrila, i pobjeglaprije no to su straari shvatili to je napravila. Spasila je svoj narod, doivjela je ak 105

godina, ali nikad nije bila sretna.

Kao i svako knjievno djeloi ep Marka Marulia Juditamoe se promatrati s aspekta

teorije recepcije. Prema teoretiarima recepcije itatelj je taj koji 'konkretizira' djelo, koji one

nizove grafikih znakova preobraava u smisaono cjelovit tekst. Sam naslov Judita tek se

ostvaruje prilikom poetka itanja, inae predstavlja samo slova u nizu. Marko Maruli pie

djelo s namjerom da e ga negdje netko otkriti, proitati, protumaiti. Tek itanjem i

tumaenjem djela u svijesti itaoca, knjievno djelo postie svoj puni ostvaraj. Autor svrstava

rijei i odgovarajui poredak i pie odgovarajuim kodom. U Juditi Maruli pie staro

hrvatskim, pukim jezikom koji ve pred itaoca stavlja odreeni kod koji mora otkriti te

ispravno protumaiti. Npr. u opisu Holofernove vojske: Mladi bijahu, golobradi, pri najboljoj

snazi, dovoljno spremni da srue svaki grad, ili da se biju na bojitu, poteui Lukove bivolje,

maevima sijekui. Jo onih koji sjedei na konjima vojuju. Dvanaest tisua bijae na broju.


9/11

9

Usteui uzde, svi jeahu zajedno, pripravni za boj...13 Marko Maruli je pisao svoj ep po

uzoru na stare zainjavce, tj. stare poete. Pred itatelja se ovdje postavlja kod u kojem mora

otkriti tko su zapravo zainjavci i kako su pisali. Zainjavci su vezani s dotadanjim

duhovnim pjesnicima. itatelj prema tome oekuje srednjovjekovnu biblijsku tematiku.

Istovremeno povezuje neke elemente s dijelovima u Bibliji i spaja ih u jednu koherentnu

cjelinu. Npr. lik Judite preuzet je iz Biblije i oznaava hrabrost, junatvo i pobjedu nad fiziki

jaim od sebe. Takoer, itatelj se pita, nagaa, povezuje je li rije o nekoj drugoj moi i snazi

nekog koji je najjai od svih i koji je ispred svih, tj. Bojoj moi.

U epu ima mnogo mjesta neodreenosti za koje se oekuje da ihitalac sam otkrije i

razumije. Prilikom spremanja za Holoferna istie se Juditina ljepota, do tada jako sakrivena

ispod udoviine crnine, samosvjesnost, poduzetnost. Juditina odjea tj. vanjtina je detaljnoopisana; od frizure do izmica; sa svim ukrasima i biserima. U knjizi se takoer istie i

njezina duhovna ljepota, ali i po prvi puta tjelesna.

Jedno od mjesta neodreenosti u epu je opis Judite. Opisana je samo njezina vanjtina,

ali Maruli nije opisivao njene osjeaje, enske misli, tj. njezinu unutranjost. Na itatelja je

ovdje stavljena sloboda da to tumai. Ali to nije potpuna sloboda tumaenja, nego ima neka

ogranienja. Budui da je djelo predstavljano na biblijskom predloku postavlja uvjete po

kojima se treba tumaiti. Tu prepoznajemo tumaenje teorije recepcije Wofganga Isera.

13Judita, Marko Maruli,Zlatno slovo, Zagreb, 1983. str. 25


10/11

10

ZAKLJUAK

Teorija recepcije na prvo mjesto postavlja itatelja. Polazi od tvrdnje da je svako djelo

pisano s namjerom da ga netko ita. Ono je ve na poetku stvaranja upueno nekome tko e

ga itati, protumaiti i kritizirati. Na taj nain itatelj ima bitnu ulogu u prouavanju

knjievnosti. Mjesta neodreenosti trae od itatelja da ih popuni, ukloni ili zamijeni nekim

novim tumaenjima. Odreeno djelo zahtijeva od itatelja suradnju. Tekst je na nekakav nain

otvoren prema itaocu i oekuje njegovu reakciju, ali istovremeno tekst svojim posebnim

strategijama navodi itaoca da njegova znaenja tumai na konzistentan nain, tj. da ih sve

spoji u smislenu cjelinu. italac je taj koji otkriva znaenje teksta, ali je na neki nain

podreen tekstu. Tekst po svojim pravilima ipak pripisuje neke uvjete po kojima italac mora

tumaiti i razumjeti ta znaenja.


11/11

11

LITERATURA

1. Judita, Marko Maruli, Zlatno slovo, Zagreb, 1983.

2. Knjievni leksikon, Milivoj Solar, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.

3.

Suvremene knjievne teorije, Miroslav Beker, Matica hrvatska, Zagreb, 1990.

4. Suvremena tumaenja knjievnosti i knjievnokritiko naslijee XX stoljea, Zdenko

Lei, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2006.

5. Teorija knjievnosti, Zagreb, Milivoj Solar, kolska knjiga. 2005.

Documents

Teorija Recepcije - Seminar (Teorija Književnosti)