Teorijske i programske osnove za strategiju ekonomskog ... · spoznaje o stanju suvremene ekonomske misli, osobito s obzirom na ekonomski razvoj i njezin odnos prema aktualnim kretanjima

Sirotkoviæ Jakov1

UDK 330.34

Teorijske i programske osnove za strategiju

ekonomskog razvoja Hrvatske

U tezama za raspravu na temu “Polazišta za strategiju ekonomskograzvoja Hrvatske poèetkom 21. stoljeæa” reèeno je kako radu na tojstrategiji tek treba priæi, s time što se prethodno moraju ostvariti od-govarajuæe pretpostavke, ukljuèujuæi analitièke, institucionalne i si-stemske (ekonomsko-politièke).2

Istovremeno se radi o potrebi da se operativni rad na tekuæoj politici idugoroènoj strategiji integrira, tj. da se prestane s praksom rada nadva praktièki odvojena kolosijeka i time otklone postojeæi te moguæinesporazumi i konflikti koji su naglašeno izra�eni u novije vrijeme.

Vlada RH praktièki je krajem 2001. godine reafirmirala svoje stavoves poèetka 2000. godine da se Hrvatska “nalazi ne samo u recesiji veæ iu strukturnoj krizi” te da “u njezinom pravnom i gospodarskom susta-vu postoje ugraðene koncepcijske greške”.3 Naime, došla je dozakljuèka da je u 2000. i 2001. godini konsolidirano gospodarstvo teda “Vlada prestaje biti usmjerena na stihijsku borbu s tekuæim proble-mima i usmjerava se na rješavanje strukturnih problema i razvoj”. Stim u vezi izrièito naglašava:

“Apsolutni prioritet ekonomske politike je poveæanje zaposlenosti”.4

Ove bitne operativne promjene u programskoj orijentaciji Vladezapravo su dugoroènog karaktera i od strateškog su znaèenja.Meðutim, nisu praæene istovremenim, odgovarajuæim promjenama u

403EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Jakov Sirotkoviæ, akademik, HAZU, Zagreb2 Sirotkoviæ, Jakov: Polazišta za strategiju ekonomskog razvoja Hrvatske poèetkom 21.

stoljeæa (Teze za raspravu), HAZU, Radovi odsjeka za ekonomska istra�ivanja, Svezak 35,HAZU i RIFIN, Zagreb 2002.

3 Vlada Republike Hrvatske: Program rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje2000.-2004. godine, Zagreb, 8. veljaèe 2000.

4 Vlada Republike Hrvatske: Razvojni prioriteti Republike Hrvatske, Rast zapošljavanja istandarda, otvorenost, konkurentnost, stabilnost, Zagreb, 9. studeni 2001.

dokumentima o strategiji razvoja od kojih su najva�niji bili u završnojfazi, a dijelom su korišteni i u izradi nekih dokumenata koje je Vladaprihvatila u drugoj polovini 2001. godine.

Vlada je kasno došla do spoznaje o konfliktnosti tih stavova i doku-menata pa je tek u zadnji èas odlo�ena sa sjednice Vlade toèka oglavnom dokumentu strategije (Makroekonomija) zbog bitnih razlikau predviðenim stopama rasta (5 ili 7 posto), premda su problemi mno-go dublji, te je rasprava izbjegnuta bez obzira na vjerojatnost da Vla-da o tome i nije imala dovoljno spoznaja.5

U vezi s tim u prvi plan dolaze pitanja teorijskih i programskih osno-va strategije ekonomskog razvoja. Ta su pitanja, inaèe, na marginamaekonomsko-politièkog interesa, ali se povremeno spominju osobito usituacijama kada nosiocima ekonomske politike mogu slu�iti kao ali-bi ili kao argument u obrani vlastitih stavova.

Tako se, osobito nakon donošenja stabilizacijskog programa 1993.godine, obièavalo povremeno naglasiti kako se uvodi politika po kri-terijima neoliberalne tr�išne ekonomije kao kvalitetan zaokret izdr�avnog intervencionizma “bivšeg socijalistièkog sustava” iz kojegsmo naslijedili i najte�e probleme koje moramo rješavati, kao što su“neefikasni industrijski sektor”, “sklonost egalitarizmu (potreba dasvi budu jednako bogati i jednako siromašni) te sklonost dr�avnompaternalizmu”.6

Ovakve se formulacije veæ godinama vuku po naruèenim ekspertnimanalizama za potrebe dr�avnih organa pa su sadr�ane i u najnovijim, uspomenutoj Makroekonomiji kojoj je Vlada bila osporila samo stoperasta.

Meðutim, autori Makroekonomije i njihovi mentori (u osnovi isti uproteklih pet godina) osjetili su se ugro�enima, ne zbog stope rasta,veæ zbog bojazni za sustav u cjelini i vlastitu poziciju u njemu.

Stoga su smatrali da moraju reafirmirati svoje naèelne stavove i pro-gramske osnove, što su brzo i uradili prilikom promocije prvog broja,inaèe potrebnog i korisnog, “Poslovnog tjednika”.

Glavna programska poruka im je:

404 Jakov Sirotkoviæ: TEORIJSKE I PROGRAMSKE OSNOVE ZA...

5 Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske: Strategija Hrvatske za 21. stoljeæe-Naèelarazvitka Republike Hrvatske, Zagreb, 3. 7. 2001.

6 Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske: Hrvatska u 21. stoljeæu-Makroekonomija,Zagreb, listopad 2001.

“Amerièki model kapitalizma rješenje za Hrvatsku”.

To su dopustili da izgovori glavni gost, kako su ga predstavili, “jedanod najutjecajnijih svjetskih ekonomista”, profesor Steve H. Hanke.

Uva�eni profesor pri tom se ne obraèunava sa socijalistièkimnaslijeðem, veæ s opasnošæu od orijentacije prema modelu kakav pos-toji u Europskoj uniji danas, a koji je kako ka�e: “vrlo intervencionis-tièki, vrlo socijalistièki, vrlo neproduktivan” te zakljuèuje:

“Da bi mogla rasti br�e i podiæi standard �ivljenja, Hrvatska bi trebalaprihvatiti jedan više anglosaksonski, slobodno tr�išni pristup s manjeregulacije i fleksibilnijim tr�ištem rada.” 7

Uvodnik glavnog urednika ima sliène komplementarne programskeporuke kao i drugi nosivi komentari, a osobito je zanimljiva informa-cija o novom (zapravo prvom) ekonomskom savjetniku predsjednikaVlade I. Raèana, bivšem maðarskom ministru Lajošu Bokrošu, koji je“tvrdi reformist” pa je u Maðarskoj “politièki izgorio” te se morao po-vuæi u Svjetsku banku. U njegovom dolasku redakcija prepoznajestruènjaka koji æe pomoæi predsjedniku da filtrira prijedloge koji nisu“dovoljno struèno argumentirani” te zakljuèuju:

“Nedavno premijerovo spominjanje sedam posto stope gospodarskograsta mo�da je upravo zbog tih okolnosti ostalo na razini verbalnoguzleta. Uz kompetentna savjetnika, Raèan ili ne bi ispalio (!) takvubrojku, ili bi je odmah mogao objasniti.”8

Veæ sama najava promjena u strategiji ekonomskog razvoja Hrvatskeorijentacijom na br�u stopu rasta i rast zaposlenosti kao “apsolutniprioritet”, naišla je na sna�an otpor. Razloge treba tra�iti u èinjenicišto takav zaokret iz prorecesijske u razvojnu politiku zahtijeva bitnepromjene u cjelokupnom gospodarskom sustavu, osobito u monetar-nokreditnoj sferi i odnosima s inozemstvom, što ugro�ava intereseonih grupacija kojima postojeæe stanje odgovara. Radi se prije svegao krupnom financijskom kapitalu i moguænostima njegovogoploðivanja.

Naime, postojeæa prorecesijska politika, odr�avanje ekonomskeravnote�e na niskoj razini korištenja faktora proizvodnje i rasta, zas-novana je na takvom funkcioniranju gospodarskog sustava koji omo-guæuje neprekidno jaèanje pozicije postojeæe vlasnièke strukture u


7 “Poslovni tjednik”, br. 1., Zagreb, 18. 3. 2002., str. 19 i 208 “Poslovni tjednik”, br. 1., Zagreb, 18. 3. 2002., str. 12

stjecanju bogatstva i nastavak takve socijalne diferencijacije kojaprete�ni dio stanovništva odr�ava na razini siromaštva, a prete�ni dioprivrede, osobito realnog sektora, u neprekidnom pogoršanju apso-lutne zadu�enosti i stanju spašavanja gole egzistencije.

Hrvatska raspola�e s takvim ekonomskim potencijalima koji joj omo-guæavaju da prije svega vlastitim sredstvima znaèajno ubrza rast, za-poslenost i standard i u prvoj fazi, u relativno kratkom roku, uspostaviuvjete privreðivanja na unutrašnjem i vanjskom tr�ištu za dostizanjenajviše predratne razine (iz sredine osamdesetih godina) i baremodr�avanje tada uspostavljenih odnosa s vodeæim zemljama svogaokru�enja, prije svega Slovenijom i srodnim srednje razvijenim eu-ropskim zemljama.

Bitna pretpostavka takvoga zaokreta jest udvostruèenje odnosno ut-rostruèenje privrednih i izvanprivrednih investicija, što znaèi da bistopu domaæih investicija i štednje trebalo poveæati sa sadašnjih 10 do15 posto na 25 do 30 posto bruto domaæeg proizvoda. Istovremeno biglavne izvanprivredne investicije, tj. stambenu izgradnju, trebalo po-veæati na prosjeènu godišnju izgradnju stanova od 25 do 30 tisuæa,umjesto sadašnjih 10 do 12.

Takve promjene znaèe samo otklanjanje glavnih poremeæaja u prijedvadesetak godina dostignutoj makroekonomskoj strukturi hrvat-skog gospodarstva i uspostavljanje odnosa koji su imanentni takvojrazini razvijenosti.

Ova su pitanja u nas bila i ostala predmet kontinuiranih istra�ivanja, onjima se raspravlja godinama na vodeæim znanstvenim skupovima iobjavljuju se brojni radovi. Nitko ozbiljan u ekonomskoj struci i zna-nosti u nas i u svijetu ih ne dovodi u pitanje.

Što se tièe tranzicijskih pitanja, za Hrvatsku su znaèajne usporedbe sasrodnim zemljama. Za bivše socijalistièke zemlje to je prije svegaSlovenija, a za druge europske Irska, Portugal i Grèka.

Uspješnost slovenske tranzicije i njezina prednost u odnosu na drugezemlje zasniva se na èinjenici što je imala najpovoljnije inicijalneuvjete i što je koristila time omoguæene specifiène metode. Prvo seodnosi na postojanje relativno razvijenog tr�išta, ukljuèenost u svjets-ko konvertibilno, posebno europsko, a drugo što je postojao relativnosposobni menad�ment, uz oblike vlasništva (samoupravljanje) koji suse pribli�avali privatnome. Stoga su i socijalni troškovi tranzicije bilirelativno mali. Kreatori slovenske tranzicije smatraju da je u takvim


uvjetima Slovenija uspjela izbjeæi patronat Meðunarodnog monetar-nog fonda i drugih stranih savjetodavaca, stoga je vrlo brzo poèelaostvarivati iznadprosjeène rezultate u razvoju presti�uæi predratnu ra-zinu i ubrzano ostvarujuæi uvjete za ukljuèivanje u Europsku uniju isvjetske ekonomske tijekove.9

Istovjetnu startnu poziciju kao Slovenija imala je Hrvatska te su pos-tojali svi osnovni uvjeti za jednako uspješnu tranziciju, s time što je uHrvatskoj bilo potrebno uva�iti èinjenicu djelomiène okupacijezemlje i velikih ratnih razaranja i uništavanja nacionalnog bogatstva.

Što se tièe teorijskih i programskih osnova za strategiju ekonomskograzvoja u Hrvatskoj, takoðer, postoje kontinuirana istra�ivanja ispoznaje o stanju suvremene ekonomske misli, osobito s obzirom naekonomski razvoj i njezin odnos prema aktualnim kretanjima nacio-nalnih ekonomija i ekonomskoj politici koja se u razlièitim uvjetimaprimjenjuje.10

Meðutim, hrvatsko gospodarstvo nije krenulo takvim putem.Naslijeðeno krizno stanje, kao i ono što je uzrokovano ratnim raza-ranjima, bitno je pogoršano utjecajem dr�avne ekonomske politike od1994. do 1999. godine. U tome je razdoblju legalizirana prorecesijskaekonomska politika koja je, uz katastrofalnu pretvorbu i pogrešnu(nisku) razinu stabilizacije, u svojoj ukupnosti podreðena mafiokra-ciji, dovela do dubokih strukturnih poremeæaja u svim segmentimanacionalne ekonomije te do socijalne diferencijacije u korist bo-gaæenja manjeg broja privilegiranih po kriteriju politièke podobnos-ti.11

Ovakve ocjene nije dovoljno ozbiljno shvatila nova vlast, od poèetka2000. godine, te je više bila sklona isticanju pozitivnih dostignuæatoga razdoblja s posebnim naglaskom na uspostavljanje “stabilnogmakroekonomskog okvira i sustava”, u “odreðenoj mjeri” zao-kru�enog, pa su mu stoga “potrebne još manje dorade”. Visoko suocijenjene promjene u gospodarskom sustavu u cjelini, prije svega u


9 Mencinger, J.: The Benefit of Ignoring MMF, EIPF and University of Ljubljana, mim., 6. 3.2002., pp. 11.

10 Stieglitz, Josip E., The World Bank; Hoff, Karla, Princeton University: Modern EconomicTheory and Development, May 11, 1999., pp. 56, mim.

11 HAZU, Znanstveno vijeæe za ekonomska istra�ivanja i hrvatsko gospodarstvo: Kriznostanje hrvatskog gospodarstva i pravci zaokreta ekonomske politike iz prorecesijske urazvojnu, Zagreb, 11. 4. 2001., str. 8

bankarskom za koji ka�u da je u razdoblju od 1995. do 2000. godine“do�ivio najdublju transformaciju u svojoj povijesti”. 12

Nije objašnjeno u èemu se takva transformacija sastoji i misli li se pritome da su u tome podruèju gospodarskog sustava otklonjene“ugraðene koncepcijske greške”, što je bila kvalifikacija s poèetkamandata nove Vlade 2000. godine. Mo�da se to ipak odnosi samo narezultate konsolidacije i sanacije banaka u spomenutom razdoblju jerse isticalo kako je time uspostavljen stabilan i likvidan bankarski sus-tav kao glavni stup antiinflacijske politike i garant stabilnosti nacio-nalnog gospodarstva u cjelini.

O takvim stavovima se mo�e raspravljati, ali se pri tome ne mo�eizbjeæi i kritièka analiza odgovornosti bankarstva i monetarnog susta-va za pogrešnu politiku u svim njihovim segmentima što je, uz fiskal-nu, bilo bitan faktor destrukcije hrvatskog gospodarstva. U bankarst-vu je uèinjena trajna šteta podr�avanjem prodora neprimjereno viso-kog udjela stranog financijskog kapitala.

Pri tome valja naglasiti da je takva pogrešna politika imala (i još uvi-jek ima) oslonac (polazište) u zakr�ljalom (sterilnom) financijskomsustavu i mehanizmu koji osobito štetno djeluje na reproduciranje vi-soke nelikvidnosti osnovnih privrednih subjekata i glavna je koènicatransformacije raspolo�ive akumulacije u proizvodni kapital. 13

Stoga, valja naglasiti kako najavljeni zaokret dr�avne ekonomske po-litike od “stihijske borbe s tekuæim problemima” na “rješavanjestrukturnih problema i razvoj”, na “poveæanje zaposlenosti” kao “ap-solutni prioritet”, nije moguæ bez novog sna�nog investicijskog ciklu-sa, prete�no iz domaæe štednje i vanjskih direktnih investicija i ot-klanjanje glavnih koènica odgovarajuæe transformacije raspolo�iveakumulacije u bankarstvu i monetarnom mehanizmu.

Spomenute ocjene o pozitivnim rezultatima u transformaciji bankar-stva i stabilizaciji makroekonomskog sustava vrlo su ogranièenog do-meta i velikim dijelom upitne. Uèinjeni su uz ogromne troškove, prijesvega saniranjem gubitaka banaka. U tu je svrhu utrošeno preko 5 mi-lijardi dolara bez ikakvog utjecaja na transformaciju raspolo�ive aku-mulacije u proizvodni kapital. Da to saniranje nije niti dovršeno, po-


12 Ured za strategiju razvitka RH: Hrvatska u 21. stoljeæu-Makroekonomija, op. cit., str. 11,23, 39

13 HAZU, Znanstveno vijeæe za ekonomska istra�ivanja i hrvatsko gospodarstvo: Kriznostanje hrvatskog gospodarstva i pravci zaokreta ekonomske politike iz prorecijske urazvojnu, Zagreb, 11. 4. 2001.,op. cit. str. 5 do 6

kazuje najnovija pljaèka u Rijeèkoj banci. Utvrðena šteta od oko 100milijuna dolara beznaèajna je u odnosu na ukupan iznos, svega je 2posto toga iznosa, pa se smatra kako æe lako biti sanirane posljedice.Meðutim, time se otvaraju mnogo slo�enija pitanja, tako i pitanjefunkcioniranja središnje banke. Ukupno poslovanje Hrvatske narod-ne banke (HNB) je krajnje netransparentno, osobito u raspolaganjudeviznim rezervama koje se formiraju po nedefiniranim kriterijimaukljuèujuæi kupovinu deviza iz sredstava privatizacije, iz nedovoljnopoznatih izvora. Stièe se utisak olakog disponiranja tim sredstvima uodr�avanju precijenjenog teèaja kune, kao što je zabrinjavajuæa èinje-nica da su devizne rezerve u kratkom roku zapravo imobilizirale jed-nu cijelu nacionalnu bruto akumulaciju, tj. preko 25 posto bruto do-maæeg proizvoda.

Naša središnja Hrvatska narodna banka stekla je novim zakonom izprošle godine visoku samostalnost koja je kvalificira kao zasebanoblik vlasti (monetarne, uz predstavnièku, izvršnu i sudsku). Pri tomesu izvršene znaèajne promjene u formuliranim ciljevima koji su�ava -ju njezinu odgovornost na samo bankarsku likvidnost, uz zadr�avanjeranijeg sustava i mehanizama utjecaja na novèane (i devizne) tijeko-ve. U Ustavu RH iz 1990. godine, kao i u ranijem zakonu o Hrvatskojnarodnoj banci, kao osnovni cilj djelovanja središnje banke navodilose “odr�avanje opæe likvidnosti plaæanja u zemlji i prema inozemst-vu”, dok je formulacija u novom zakonu iz 2001. godine “postizanje iodr�avanje stabilnosti cijena i u okviru toga odr�avanje opæe likvid-nosti i solventnosti tr�išno orijentiranog bankarskog sustava”.Hrvatska narodna banka, a na�alost i Sabor RH, ignorirali su kritike iprimjedbe da se takvom promjenom krši Ustav i pred HNB po-stavljaju zadaci koje ona nije u stanju ostvarivati (stabilnost cijena),dok istovremeno njezino djelovanje su�ava (što se tièe likvidnosti) nabankarski sustav uz zanemarivanje nacionalnog gospodarstva u cjeli-ni. Meðutim, to nije ništa drugo nego legaliziranje veæ niz godina ost-varenog odnosa u kojemu se stabilnost bankarskog sustava i likvid-nost u odnosu prema inozemstvu posti�e odr�avanjem nelikvidnostiostale privrede, prije svega realnoga sektora.

HNB stoga ni u èemu nije mijenjala svoje ponašanje u kreditnoj, ka-matnoj i teèajnoj politici, pa i dalje odr�ava stabilnost na raèun potpu-ne ovisnosti realnog sektora privrede o izuzetno skupim kratko-roènim kreditima kojima se iscrpljuju sve moguænosti samostalnogfinanciranja razvoja. Odr�avanjem visoko precijenjene kune onemo-guæava konkurentnost domaæe proizvodnje na unutrašnjem i


vanjskom tr�ištu s nesagledivim štetnim posljedicama za trgovinsku iplatnu bilancu. Time odr�ava i odnose koji onemoguæavaju plasiranjedomaæe i vanjske akumulacije u realni sektor, povezano s odnosombankarske kamate i poduzetnièke dobiti. Jedna od osnovnih preoku-pacija svake dobre središnje dr�avne (nacionalne) banke je pos-redstvom kamatne politike odr�avati optimalnu ravnote�u u profita-bilnosti izmeðu bankarskog i realnog sektora, kao pretpostavkupodnošljive inflacije i ostvarivih poticaja za razvoj. U nas je takav od-nos ekstremno narušen, što je prije svega odgovornost HNB.

Bez uklanjanja ovakvih koncepcijskih pogrešaka i strukturnih pore-meæaja u gospodarskom sustavu i ekonomsko politièkoj praksi nijemoguæ zaokret u pravcu ekonomskog razvoja i porasta zaposlenosti.Stoga je nu�na hitna izrada odgovarajuæeg programa na kojem æe sezasnivati rad na uspostavljanju institucionalnih i sistemskih pretpos-tavki za ostvarivanje najavljenih ciljeva ekonomskog razvoja i poras-ta zaposlenosti. U agregatnom izrazu prosjeèna godišnja stopa rastaod oko 7 posto optimistièna je, ali ostvariva. Time bi se omoguæiloudvostruèenje domaæeg bruto proizvoda u razdoblju od sljedeæih 10godina. Prilikom nedavnog slu�benog obrazlaganja znaèenja stopeod 7 posto reèeno je kako se time posti�e udvostruèenje BDP-a u 15godina. Radi se, meðutim, o raèunskoj pogreški jer se sa 7 posto onoposti�e u manje od 10 godina. Stopa nešto ni�a od 5 posto, štoobrazla�e osporavani dokument strategije za Hrvatsku Makroekono-mija, znaèi udvostruèenje u 15 godina.

Naravno, takav cilj u pristupu je gruba aproksimacija, što treba preci-zirati u daljnjem procesu analize i programiranja kada æe se pokazatirealnije moguænosti ubrzanja rasta, izraèunati eventualni rasponi iutvrditi vremensko razdoblje u kojemu se takvo ubrzanje mo�e ostva-rivati.

Prijelaz iz prorecesijske u razvojnu politiku ima u Hrvatskojnaglašene specifiènosti. Naime, ubrzanje rasta na 7 ili više postoprosjeènog godišnjeg porasta bruto domaæeg proizvoda nije uspore-divo s istovremenim ocjenama rasta u drugim, prije svega tranzicijs-kim zemljama. Ovo naše ubrzanje je u ovome èasu predominantnoendogenog karaktera i svodi se na zadatak otklanjanja krupnih pore-meæaja u makroekonomskoj strukturi hrvatskog gospodarstva koji suprete�no posljedica pogrešne ekonomske politike u proteklih desetakgodina.


Ta je politika dovela do pada bruto domaæeg proizvoda te osobito unjemu realnog sektora, do krupnih poremeæaja u strukturi agregatnetra�nje s drastiènim padom udjela bruto investicija i neto akumula-cije, do katastrofalnog porasta nezaposlenosti, do nepodnošljivog po-veæanja deficita u svim segmentima ekonomskih odnosa s inozemst-vom, do ekstremnih polarizacija u socijalnoj distribuciji dohotka, dogubitka akumulacije u privredi i nemoguænosti normalne reproduk-cije, do široko rasprostranjenog siromašenja stanovništva.

Današnja razina proizvodnje i potrošnje u Hrvatskoj je najmanje zajednu èetvrtinu ni�a od njezinih gospodarskih potencijala i objek-tivnih moguænosti. U tome smislu normalno bi bilo da je današnjiukupni bruto domaæi proizvod Hrvatske oko 25 milijardi dolara, um-jesto sadašnjih oko 20. Za dostizanje takve razine presudne su prom-jene vlastite ekonomske politike i odgovarajuæe korištenje raspo-lo�ivih potencijala (resursa): kapaciteta, novèane akumulacije, radnesnage. Takve promjene omoguæile bi odgovarajuæi porast zaposle-nosti, smanjivanje broja nezaposlenih na oko polovicu sadašnjeg, pri-bli�nu uravnote�enost bilanci u odnosima s inozemstvom te ospo-sobljavanje privrede i stanovništva da prete�no vlastitim sredstvimamogu podmirivati svoje osnovne reprodukcijske i �ivotne potrebe.Tek nakon takvih promjena u prvi bi plan došli i egzogeni utjecaji i utome smislu odgovarajuæa usporedivost s kretanjima drugih zemalja.Suprotstavljanja najavljenoj politici zaokreta u pravcu razvoja, kojaje bila i predmet izrugivanja u prvom broju “Poslovnog tjednika” od18. 3. 2002., što se tièe stope rasta od 7 posto (s formulacijom da jeRaèan tu brojku “ispalio”, tj. nepromišljeno bubnuo ili izvalio), na-stavljena su i dalje. Meðutim, i sam je predsjednik Vlade ubla�io for-mulaciju pa je kazao kako bi 7 posto bila po�eljna stopa, dok oèekujeprosjeèan rast od 5 posto. U “Poslovnom tjedniku” br. 3 od 1. 4. 2002.to je odmah pozdravljeno s formulacijom da je “kod predsjednikaovoga puta prevladao realitet”. Raèan je, meðutim, uèinio i korak dal-je (nazad!) pa je sredinom travnja izjavio da je ambicija njegove Vla-de udvostruèiti bruto domaæi proizvod u iduæih 15 godina, a za to jepotreban prosjeèni godišnji rast od 5 posto.14

Ni Raèan niti bilo tko drugi iz njegove Vlade nisu više spominjali 7posto, a oèito se nije ni uvrijedio zbog toga su mu prebacili da je tubrojku “ispalio”.


14 “Jutarnji list” od 17. 4. 2002., str. 5

U meðuvremenu je Vlada prihvatila i strategiju Makroekonomijekoja operira sa stopom rasta od 4 do 5 posto i koja ne predviða nikak-ve znaèajne pomake u makroekonomskoj strukturi hrvatskog gospo-darstva u sljedeæih 15 godina (orijentacijski i du�e) te u kojoj nema nispomena o zaokretu u pravcu razvoja kao ni o poveæanju zaposlenostikao “apsolutnom prioritetu”. Radi se o dokumentu koji je objektivnoprogramski u konfliktu s politikom zaokreta u pravcu razvoja koja jeprije toga formulirana u stavovima o razvojnim prioritetima u stude-nome 2001. godine kao slu�bena osnova ekonomske politike.

Sredinom travnja 2002. stupio je na du�nost veæ spomenuti noviglavni ekonomski savjetnik Lajoš Bokroš koji je u svom prvomjavnom nastupu odmah ponovo u prvi plan iznio potrebu usvajanjarestriktivnih odredbi u novom Zakon o radu, o èemu su se veæ pre-thodno �estoko sukobili sindikati s Vladom. 15

Ove promjene u radnom zakonodavstvu u stvari su ranije preuzetaobveza Vlade prema MMF i sada posebno prema Svjetskoj banci(WB) u vezi s tzv. “strukturnim reformama” za koje je još u tijekurealizacija povoljnog zajma WB od oko 200 milijuna dolara. Obvezenisu dovršene niti do sredine 2002. godine, a neke se neminovnoodra�avaju na kretanja i politiku u 2003. godini.

Prema tome, nije ispravna konstatacija Vlade da je u 2001. godinikonsolidirano gospodarstvo, tako da Vlada od 2002. godine dalje“prestaje biti usmjerena na stihijsku borbu s tekuæim problemima” pase stoga “usmjerava na rješavanje strukturnih problema i razvoj”.Èinjenica je da su tekuæi problemi i strukturni poremeæaji njezinaglavna preokupacija i danas, kao neminovno i u sljedeæoj godini. Vrloje upitno hoæe li se i u kolikoj mjeri do kraja toga razdoblja moæiuopæe ukljuèiti razvojna politika.

Vladu u tome smislu ozbiljno upozoravaju sindikati, a dominantnipredstavnici glavnih centara moæi, krupnog financijskog i trgovaèkogkapitala, pouèavaju: “Razvoj dirigiraju poduzetnici, a ne dr�ava”.Karakteristièan je takav osvrt u jednom od novijih brojeva “Pos-lovnog tjednika” (br. 6 od 23. 4. 2002., str. 8 i 22), u kojem preciznonavode kljuène makroekonomske pokazatelje hrvatskog gospodarst-va za 2001., 2002. i 2003. godinu.16


15 “Jutarnji list” od 24. 4. 2002., str. 916 “Poslovni tjednik”, br. 6., od 23. 4. 2002., str. 8 i 22

Kljuèni makroekonomski pokazatelji 2001 2002 2003

BDP (%) 4,1 3,5 4,0

osobna potrošnja (%) 4, 3,0 3,5

nominalne plaæe (%) 3,9 3,5 5,1

trgovina na malo (%) 144 8,5 6,0

ind. proizvodnja (%) 6,1 5,5 4

cijene na malo (%) 2,6 3,5 3,6

nezaposlenost (%) 23,1 22 20

izvor (mlrd$) 4,7 5,2 5,8

uvoz (mlrd$) 9,0 10,1 11,2

proraèunski deficit (%BDP-a) -6,0 -4,4 -3,1

deficit platne bil. (%BDP-a) -2,9 -3,1 -3,3

vanjski dug (%BDP-a) 59 54 50

direktna strana ulaganja (mlrd$) 47 5,9 6,9

Oèito je da se u osnovnim strukturnim odnosima hrvatskog gospo-darstva u 2002. i 2003. godini ne dogaða ništa što bi znaèilo makarpoèetak eliminiranja krupnih strukturnih poremeæaja koji su izraz du-boke ekonomske krize.

Stoga, sve najave promjena i zaokreta u pravcu razvoja i porasta za-poslenosti ostaju i dalje na deklarativnoj razini, što znaèi da se u cije-losti prenose na buduæu vlast od 2004. godine na dalje. Stvarni poma-ci, kao što je poèetak gradnje autoceste Zagreb – Split, ubrzana stam-bena izgradnja i neki projekti u vezi zapošljavanja, ne mogu se tretira-ti niti kao dobar poèetak. I njima se, naime, prilazi isprobanim meto-dama preraspodjele na niskoj razini korištenja faktora i novimzadu�enjem u inozemstvu.

Iz svega se mo�e zakljuèiti kako danas u Hrvatskoj dominantni utje-caj na društvena i ekonomska kretanja imaju monopolistièke grupa-cije financijskog i trgovaèkog kapitala, s te�ištem u bankarstvu ivanjskoj trgovini. Pri tome nije bitno u kojim je oblicima to djelova-nje institucionalizirano jer je taj utjecaj djelotvoran i operativan.

Mo�e se, takoðer, kazati da se društvene i materijalne pozicije tih gru-pacija koje su se enormno obogatile u razdoblju od 8 do 9 godina(praktièki od 1992. do 1999. godine), danas autonomno reproducira-ju, neovisno o tome kako su se formirale i jesu li u skladu ili u konflik-tu s ustavnim i drugim legalnim okvirima.


Ta financijska oligarhija osobito je ojaèala u vrijeme eskalacije eko-nomske krize od 1994. do kraja 1999. godine pod utjecajem slu�beneekonomske politike, što je istovremeno vodilo destrukciji hrvatskoggospodarstva bez presedana i oploðivanju nesluæenog bogatstva obli-ka uništavanja i pljaèke nacionalne imovine. To je izmaklo svakojdruštvenoj kontroli i poveæalo teškoæe u razgranièavanju legalizira-nih metoda takve destrukcije od onih koje su kriminalne ilegalne rad-nje.

Ova je pitanja poèela dijelom razrješavati nova vlast od poèetka2000. godine dalje, ali je, uz veliki oprez, stigla djelomièno otkriti isankcionirati samo najoèitije kriminalne ilegalne radnje. Legalnioblici, osobito oni koji su temeljeni u gospodarskom sustavu, mone-tarnoj i prometnoj sferi zadr�ani su i dalje, a neki su i ojaèani, što seposebno odnosi na status i funkcioniranje bankarskog sektora i osobi-to Hrvatske narodne banke.

Politika koja se vodi od poèetka stabilizacijskog programa politike1993. godine do danas naglašeno je u interesu krupnog kapitala, stogaasocijalna i u suprotnosti s ustavnim naèelima iz 1990. godine. Ta jeneustavnost pojaèana i nekim novijim mjerama, osobito novim zako-nom o Hrvatskoj narodnoj banci iz prošle godine. Ona je u suprotnos-ti i s osnovnim postulatima socijalnog nauka katolièke crkve premakojemu je Hrvatska uzoran (ogledni) primjer “divljeg kapitalizma”.

U takvom stanju stvari treba tra�iti razloge zbog kojih najavljeni zao-kret Vlade RH s kraja prošle godine, iz stabilizacijske u razvojnu po-litiku s porastom zaposlenosti kao apsolutnim prioritetom, ostaje nadeklarativnoj razini uz izostajanje bilo kakvih pomaka u gospodars-kom sustavu koji bi to omoguæili. Sasvim suprotno, sustav i dalje dje-luje stabilno, mo�da nešto usporenijim tempom, u pravcupogoršavanja makroekonomske strukture hrvatskog gospodarstva usvim njegovim osnovnim segmentima i neprekinutog financijskogiscrpljivanja realnog sektora privrede i stanovništva.

Ipak, Vlada RH je krajem prošle godine pokušala otvoreno ukazati nakrizno stanje gospodarstva te na nu�nost i moguænost zaokreta upravcu razvoja. Stekao se utisak da je svjesna te�ine i slo�enosti pro-blema te da misli ozbiljno. Odlaganje ostvarivanja takvih ciljeva nemora znaèiti i napuštanje namjere. Mogu se stoga oèekivati nove ini-cijative, a na ekonomskoj znanosti i struci je da i dalje u tome smislupru�a odgovarajuæu teorijsku i analitièku argumentaciju.


Documents

Teorijske i programske osnove za strategiju ekonomskog ... · spoznaje o stanju suvremene ekonomske misli, osobito s obzirom na ekonomski razvoj i njezin odnos prema aktualnim kretanjima