KRANSKI KLASICI 10 KARMELSKI IZVORI 1

KARMELSKE IZVORE UREUJE UREDNIKO VIJEE OTACA KARMELIANA

GLAVNI UREDNI K JAKOV M AM I

TEREZIJA AVILSKA

PUT K SAVRENOSTI

Sa panjolskog preveo Rudolf Koijan

4. izdanje

mKRSCANSKA SADASNJOST

HRVATSKI KARMELIANII KARMELIANKE ZAGREB

2005-

Naslov izvorniku:TH ERESA DEJESU S, CA M IN O DE PE R FEC C I N

Uvod napisao: Z D E N K O KRII O C D

Lektura: DUBRAVKO HORVATI

Korektura:KARMELA PROSOLI

Grafiki uredio: ROM AN T U R IN O V I

Oprema:ALFRED PAL

Izdaju:KRANSKA SADANJOST d.o.o., Zagreb, Maruliev trg 14 i

HRVATSKI KARMELIANI i KARMELIANKE, Zagreb, esmikoga I

Odgovara:Dr. ALDO STARI

za hrvatski prijevod Kranska sadanjost

i Hrvatski karmeliani i karmelianke, Zagreb 1982.

Tisak:Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb

Naklada:1.000

ISBN 953-11-0135-3

RIJE HRVATSKOG IZDAVAA UZ PRVO IZDANJE

U nizu Kranski klasici Provincijalat otaca karmeliana iz Hrvatske, zajedno sa sestrama karmeliankama, pristupio je, uz suizdavaku suradnju Kranske sadanjosti, pokretanju svoga poniza Kamielslu izvori. Mi smo veoma radosni da upravo djelo svete Terezije Avilske, obnoviteljice i majke Karmela, prve ene nauiteljice Crkve, Put k savrenosti, izlazi kao prvi svezak ovoga izdavakog pothvata.

Osobito smo radosni to se to dogaa u velikomjubileju, u terezijanskoj godini, kada sveopa Crkva slavi 400. obljetnicu od smrti ove svete ene (1582-1982).

U podnizu Karmelskih izvora pripremaju se i ostala djela Terezije Avilske (Moj ivot, Osnuci, Zaviak due), Ivana od Kria (Duhovni spjev, Uspon na brdo Rarmel, Tamna no, ivi plamen ljubavi), Edith Stein (Znanost Kria, i druga).

O vrijednosti navedenih djela nije potrebno govoriti, jer onaj tko znade to je ivot Duha taj e znati esto posegnuti za ovim remek-djelima autentinog iskustva vjere. To se osobito moe rei za Put k savrenosti, koji imate u rukama u novom izdanju osuvremenjenog hrvatskog jezika i doraene kritike i teoloke misli. Ovo djelo je uistinu to to naslov govori: hod k Punini kroz ivot dubinskih susreta s Bogom na razini molitve. Ono ima ne samo sadrajnu vrijednost, negoje i vrsno pedagoko pomagalo kako se upustiti u avanturu ozbiljnog i radosnog ivljenja s Bogom u svojoj svakidanjici.

Blagoslovljena svaka dua i svaka mka koja je pridonijela da se Put k savrenosti objelodanio u ovom trenutku ivota Crkve. elimo mu sretan put do dubine naeg ljudskog bia.

GLAVNI UREDNIK K A RM ELSK IH IZVORA.

KRATKA NAPOMENA K PRIJEVODU

Sveta Terezija Avilska, uza sv. Ivana od Kria, najizrazitiji predstavnik panjolske mistine knjievnosti, napisala je Put k savrenosti 1566. godine, i to - kako sama kae - na nagovor njezinih sestara. Pisala gaje , kao i ostala svoja djela, u urbi i s prekidima, ne itajui ponovno ono to bi napisala, a to se neizbjeno i odrazilo u njezinu tekstu. Nastojala je pisati jezikom to razumljivijim njezinim priprostim sestrama. Govori jezikom svoje Kastilje, punim pukih izraza, tumaenje kojih nije uvijek lako nai; slui se usporedbam a i esto aludira na tekstove i misli iz Biblije. itajui njezin tekst stjee se dojam d a je perom teko uspijevala sustizati i slijediti misli koje su jo j navirale. Reenice su joj esto nedovrene, lakonske, s mnogo umetaka: prenosi na papir ono to joj misao donese. Stil joj je nedotjeran, to i sama kae, alei se da ne zna ljepe pisati, a i ne trudei se oko toga. Vaan joj je sadraj poruke, a ne forma. (Upravo u tom pukom, spontanom i jezgrovitom nainu pisanja panjolski povjesniari knjievnosti nalaze dra i ljepotu Terezijina stila.) Slijedom toga, sintaksa joj je takva te bi bili potrebni ne mali zahvati da bi se njezin tekst sveo u okvire sintaktikih norm i panjolskog jezika, pa je na pojedinim mjestima prilino teko vriti analizu, katkad je potiebno ak i deifriranje, a to kod prevoenja stvara niz potekoa.

I veliko vremensko razdoblje koje nas dijeli od nastanka djela, i nain pisanja svete Terezije Avilske, i nedostatak jezino interpretiranih tekstova namee kod prevoenja mnotvo potekoa i dilema. Mi smo se odluili za ovakav postupak: prevesti djelo nastojei izbjegavati prepriavanje koje bi nas bilo odvelo u objanjavanje teksta, svjesni stilskih i drugih nedotjeranosti i teine itanja takvoga teksta. Htjeli smo na naem jeziku rei ono to je rekla spisateljica, i na stanovit nain onako kako je ona to rekla, prem da sve to nismo mogli postii. itatelj e zacijelo na mnogo mjesta biti prisiljen pom no itati tekst da bi ga razumio. No, usuujemo se ovdje rei da itanje izvornoga Terezijina teksta nije nimalo lake ni itatelju kome je materinski jezik panjolski. Htjeli smo da itatelj, bez obzira na to koji je povod njegova itanja, nae u naem prijevodu tekst to vjerniji i to sliniji Terezijinu tekstu.

R. K .

UVOD

Prigodom eristote obljetnice smrti sv. Terezije Avilske (1982.), obnoviteljice karmelskoga Reda i prve ene nauiteljice Crkve, karmelska zajednica u Hrvatskoj u suradnji s Kranskom sadanjou eli ovaj datum obiljeiti bar djelominim izdavanjem Terezijinih djela, kako bi se naa itateljska javnost neposrednije susrela sa ivotom i naukom ove velike osobe.

Ve dugo se u naoj prilino oskudnoj duhovnoj literaturi osjea potreba za novim izdanjem Terezijinib djela, je r je izdanje iz 1933. u nakladi Istine ve odavno iscrpljeno, a i jezino zastarjelo. I kao prvo predstavljamo djelo Put k savrenosti, koje je, iako nije ni vremenski prvo ni sadrajno najvrednije Terezijino djelo, zbog svoje pedagoke forme najprikladnije za prvi susret s naom, posebno mlaom, itateljskom publikom.

Terezija je roena 28. oujka 1515. godine u kastiljskom gradiu Avila (panjolska), a umire 15. listopada 1582. u malom mjestancu Alba deT orm es, nedaleko od Salamanke. Spomenut u jo samo dvije izuzetno vane godine: 1535. - Terezija ulazi u Karmel; 1562. osniva prvi samostan obnovljenog Karmela.

Te godine dijele sav Terezijin ivot u tri velika razdoblja:

1515-1535. ivi u obitelji (20 godina);1535-1562. ivi kao karmelianka u samostanu Utjelovljenja (27 godina);1562-1582. djeluje kao obnoviteljica Karmela (20 godina).

Terezija je ula u povijest Crkve u jednom njezinom kritinom razdoblju. Godina roenja (1515.) poklapa se s Lutherovom pobunom, a njezino djelo obnove i njezina pisana djela (1562.) sa zavretkom Tridentskog koncila.

Kriza prouzrokovana protestantizmom b ila je vrlo opasna, ne samo zbog toga to je dirnula u strukture Crkve (negiranje papinstva, itd.) ili u dogme vjere (sakramenti, oprosti...) nego prije svega zbog toga s to je udarila u sam misterij spasenja, gdje se nalazi nadnaravni i duhovni ivot kranina. Ta soterioloka kriza nikla je iz Lutherova dram atinog redovnikog i vjerskog iskustva. Sroena je u teoriji o opravdanju, po kojoj se duhovni ivot kranina sastoji samo u izvanjskom opravdanju, koje je plod samo vjere, tj. vrste vjere u zasluge Kristove smrti na kriu, ali to opravdanje ne moe oistiti nutrinu od bijede grijeha.

To dovodi do radikalnog nijekanja nutarnje nadnaravne stvarnosti u kojoj se sastoji svetost kranina i gdje se ostvaruje tajna spasenja za svakog spaenika.

Upravo u to vrijeme Bog dariva Crkvi svetu Tereziju i preko nje neposredno iskustvo tih negiranih stvarnosti, te ona postaje izvanredni svjedok nutarnjeg misterija.

Bez ikakve teoloke priprave da shvati problem opravdanja, ukoliko jest p roblem, karizma je omoguila Tereziji da tajnu spasenja duboko doivi, posvjedoi te pismeno ostavi kao vrijednu batinu Crkvi za stoljea koja slijede.

Religiozno-politika situacija u panjolskoj u XVI. stoljeu

Kraj XV. i poetak XVI. stoljea razdoblje je kada panjolska ostvaruje je d in stvo nacije. Nakon osloboenja od Arapa, Karlo V. ujedinjuje narod uz pokrajinu Kaslilju, a neto poslije panjolska doivljava svoju veliku ekspanziju u Evropi i Americi.

U isto vrijeme u zemlji nastaje velik procvat duhovnosti koja proim a sve slojeve naroda. Piu se duhovne knjige za sve dobi i sva zvanja.

Inicijator tog velikog duhovnog pokreta bio je kardinal Cisneros koji u gradu Alkali osniva i tipografiju za tiskanje knjiga na narodnom jeziku. To je bilo od neprocjenjive vanosti poradi velike potrebe to ju je narod osjeao za tom literaturom .

Duhovnost cvate u svim pravcima i svatko trai ono to njem u odgovara. Tiska se sve, sve to stigne u tipografiju, bez izbora: djela iz svih stoljea, svih naroda, svih pravaca duhovnosti, ak i djela anonimnih pisaca, kao i m noga bez dozvole autora.

To je dovelo do velike zloupotrebe. Budui da se ne probire, uvlae se i mnoge filoprotestantske knjige kao i djela sumnjive duhovnosti. Sve to dovodi do pravog nasrtaja duhovne literature. To dosee svoj vrhunac u vrijeme Terezijine priprem e za obnovu Karmela, zahvaa u jakoj mjeri i nju samu, i imat e velikog utjecaja na njezin nutarnji i vanjski ivot.

Ovo razdoblje zatim obiljeava splet i krianja najrazliitijih duhovnih strujanja. Javljaju se mnogi reformatorski pokreti; prisutan je u tjecaj Erazma, Savonaro- le, m oderne pobonosti, humanizma, liberalizma, neoplatonizma, te iznad svega protestantizma. Posebno mjesto zauzimaju dva vrlo jaka duhovna pokreta, tzv. alumbrados (prosvijetljeni) i dejados (smireni), koji propagiraju molitvu sabranosti u utnji kao reakciju na teologe koji priznaju samo usmenu molitvu kao molitvu Crkve.

T u su pojedinci otili u krajnost. Molitva sabranosti uinila se nekim teolozima opasnom iz vie razloga, no prije svega zato to toboe granii s protestantskim shvaanjem d a je pravo kranstvo samo duhovno kranstvo a prava Crkva samo duhovna Crkva. Sukob postaje neizbjean1.

Teolozi preziru i osuuju molitvu sabranosti kod duhovnjaka (espiritual.es) i sumnjaju u njihov misticizam. Prijavljuju ih Inkviziciji, koja je onda nemilosrdna.

' P oznati te o lo g M c lh io r C an o p isar e, izm eu o sta log , kako ta n u ta rn ja m olitva , ko ju d u h o v n ja c i na laui teo lo z im a , m oe dovesti u o p asn o s t svu C rkvu. J e r , budui d a je ljudski n em o g u e - p i e on - voditi is to d o b n o ak tiv an i k o n te m p la tiv a n ivot (...) i ako bi se svi da li n a m o litven i ivot, o n d a bi tre b a lo za tvoriti kn jige , u k in u li zavode i sveuilita , u n i titi s tu d ije , a za tim se d a jm o svi na m olitvu (F.CA- B A LLE R O , Conaueiises iluslres II, Vida d d Ilustrisimo Mclchior Cano, M ad rid , 187 l . str. 530). A lud ira jui na teo lo g e koji su u n u ta rn jo j m olitv i v id jeli veliku o p asn o s t, T erezija e n ap isa ti: O noga tko vam kae d a je to o p asn o s t d r ite p rav o m o p asnou i b je ite o d n jega . N em o jte to zaborav iti. O p asn o st c biti n e im ati p o n iz n o sti i d ru g ih k rep o s ti, ali p u t m o litve d a b u d e put o p asn o s ti, takvo n eto n e d a o B og n ikada {Put., 21 ,7).

S drage strane, duhovnjaci optuuju teologe kao profesionalce rijei bez duha. Negiraju njihovu kompetenciju u duhovnom ivotu, te ih proglaavaju nedolinim za duhovno vodstvo bilo redovnika bilo laika2.

Da bismo stvorili jasniju sliku o tom antagonizmu, spomenut u samo to da su na strani tih teologa (letrados) profesori Salamanke (u to vrijeme najjae sveuilite u panjolskoj), uveni teolog Melhior Cano, vrhovni inkvizitor Francisco Valdez i drugi.

Na drugoj su strani najvei duhovni pisci onoga vremena: nadbiskup Toleda i primas panjolske Bartolomeo Caranza, zatim Luis de Granada, Francisco de Osuna, Ivan Avilski, Petar Alkantarski, Franjo Borgia i drugi.

Obe sukobljene strane su se poistovjetile s nekoliko osoba koje su ih predstavljale. Teologe zastupaju Melhior Cano i Francisco Valdez, a duhovnjake kardinal Caranza.

Sukob e zavriti tuno. Vlast nem a hijerarhija ve teologija. Kardinal Caranza e biti osuen i prognan, a sve duhovne knjige - traktati o molitvi i duhovnom ivotu - zavrit e na lomai3.

Vrhovni inkvizitor Valdez 1559. sastavio je jedan velik Index librorum proh ibitorum, gdje velikom broju zabranjenih knjiga bi pridruena i Biblija s obrazloenjem d a je u njoj velika opasnost za obian puk i za ene.

Nakon ovog traginog epiloga potpuno nestade knjiga na narodnom jeziku koje bi govorile o duhovnom ivotu. N asuprot prijanjoj rasprostranjenosti sada ih nem a ni za lijek.

Cijelu ovu situaciju potrebno je poznavati da bi se shvatio Terezijin ivot:, njezino djelo i nauk.

Tekoe oko nastanka knjige Put k savrenosti

Ovu knjigu Terezija pie za dvanaest redovnica u samostanu sv. Josipa u Avili; tada nije ni pomiljala na mogunost utemeljenja jo kojeg samostana. Zamislila ju je kao jedan obiteljski duhovni codex za uvoenje u redovniki ivot po duhu i zahtjevima vlastitog karmelskog ideala.

Ve prije Terezija je, na nalog svojih duhovnika, napisala knjigu o svom ivotu u kojoj je iznijela svoj rast u vjeri i svoja mistina iskustva. Meutim, ta knjiga nije mogla u javnost, je r ju je , zbog njezina autobiografskog i mistinog sadraja, sprijeila stroga cenzura. Ipak se razliitim vezama prepisivala i irila, te, i protiv Terezijine volje, postala jako poznata.

Sv. P eta r A lkan tarsk i e u je d n o m p ism u p ro te s l ira t i k o d sv. T erezije za to to o n a za n ek e d u h o v n e p ro b le m e trai savjet kod teo loga: ud im se d a vi tra ite m iljen je o d u e n jak a {letrados) za o n o Sto n ije u n jihovo j k o m p e ten c iji (...). Ako i d a lje b u d e te traili sav je te o d u e n jak a bez d u h a , n ee te d o b ro zavriti (...). N eka vam B og d a d e m ilost d a m i p o v je ru je te . N e v je ru jte ako vam tko kae s u p ro tn o . I n em o jte tra iti m iljen ja osim o d o n ih koji ive o n o to sav je tu ju (...), je r red o v ito o n i d ru g i ne razu m iju vie o d o n o g a io ive (Biblioteca M istica C orviditana, II. - B urgos, 1915., str. I2f>~J2(>). T erezija v je ru je d a teo lozi m o g u biti i te kako o d koristi d a p o ja sn e n eke stvari, iako ih ne ive, i zbog loga e ih red o v ito k onzu ltira ti.

Luis d e G ra n a d a i Ivan Avilski p o u rit e d a p re tisk a ju svoje kn jige ( T ra tad o d e o rac ion i Audi Cilia), u m eui d u g e o d lo m k e u ko jim a veliaju u sm e n u m olitvu , ce rem on ijo ... Ali, b ilo je ve kasno.

Sestre u samostanu sv. Josipa, svjesne da ne mogu doi do te knjige, a kako zbog Inkvizicije knjiga duhovne formacije gotovo nema, zamolie Tereziju da za njih napie jedan novi spis koji bi sluio prije svega u odgoju ivota molitve. I Svetica pristaje da napie jedan mali traktat, dostupan svima, koji bi proitan i stavljen u praksu posluio kao uvod u mistini ivot.

Knjiga je napisana u velikoj brzini, iako s estim prekidima. Njezina prva nakana je bila jednostavna: pruiti neke savjete za konkretan redovniki ivot slijedei Pravilo i Konstitucije. Ali istovremeno, pod teinom njezina nutarnjeg ivota, ruka joj skree na temu molitve koja postaje centralna: kako moliti da bi se stiglo do istinskog ivota molitve?

Da bi razvila ovu temu, Terezija eli napraviti jedan kom entar na molitvu Oenaa i Zdravomarije. Ali kako se kom entar Oenaa oduljio, odustala je od kom entara Zdravomarije.

U izlaganju nauka o molitvi Terezija ne uspijeva (ili to ne eli) izbjei neke jako polemine teme, sm atrane od teologa i Inkvizicije kao sumnjive i opasne. Tako njezine jednostavne i bliske stranice polako poprim aju jedan polemian, a koji puta ak ironian ton. Glavne polemine teme bile su ove:

- vrijednost usmene molitve i njezin odnos prem a nutarnjoj molitvi;- opasnosti molitvenog ivota;- apostolska vrijednost kontemplativnog ivota;- prikladnost enskih osoba da vode kontemplativan ivot;- o dostatnosti ili nedostatnosti usmene, posve materijalne, molitve;- o potrebi za itanjem duhovnih knjiga na narodnom jeziku koje bi pomogle

u uvoenju i obinog puka u misaonu molitvu.

Lako se moe primijetiti da su u polemiku bili ukljueni glavni duhovni pokreti u panjolskoj i u Crkvi. Iako je uzela pisati za jednostavne redovnice, Terezija ne eli zaobii cijelu ovu problematiku. Tako, potaknuta osobnim uvjerenjem, napisa gorljive stranice i otvoreno zauze stav prem a gotovo svakom od navedenih problema. Nema sumnje, bilo je to i suvie odvano.

Postoje zavrila knjigu, Svetica sama odlui p redati je na cenzuru kom petentnom teologu, sposobnom da pretekne svaki udarac Inkvizicije. Spis predaje ocu Dominiku Banezu, dominikancu, velikom teologu onoga vremena, a koji je tada bio njezin ispovjednik.

Ne zna se iz kojih razloga Banez nije ni pogledao spis nego ga je samo proslijedio na cenzuru ocu G ardi de Toleo, takoler dominikancu.

Knjiga nije prola. Gotovo od prve stranice, cenzor je lako uoio skrivenu polemiku s teolozima i ive aluzije na Inkviziciju i dekrete protiv duhovnih knjiga4.

Osim toga pronaao je u spisu teoloke nepreciznosti, doktrinalne netonosti i jo k tome neprikladnost stila, previe familijarnog i ponekad ironinog. Cenzurirane teme bi se mogle svesti na ove:

C e n z o r se na p o e tk u o g ra n i io n a k ri an je o p asn ih sum n jiv ih o d lo m ak a , d a bi n a k ra ju lakonski nap isao : C ini se d a k r it iz ira g o sp o d u inkv iz ito re to za b ra n ju ju kn jige o m olitvi. Bio je to zn a k d a k n jiga n e m oe p roi.

- netoan kom entar jednog mesijanskog psalma (usp. Put., 19,4);- netona interpretacija zaziva panem nostrum (na samo euharistijski kruh);- sline netonosti i u kom entaru dimitte nobis;- biljeke na rubu poglavlja posveena molitvi smirenosti (aluzija na kvijezam

alumbradosa);- druge tvrdnje koje se odnose na istinsku postojanost naih zasluga kod Boga,

o Bojoj ljubavi prem a nama, o opravdanju, o Kristu... (tridentinske teme).

U svim tim tokama autorica je morala ispraviti svoj spis.Ova negativna cenzura o. G arde, koji je bio i veliki prijatelj Svetice, prisili

Tereziju da cijeli spis ponovno prepie. I ne samo da je ispravila ili izostavila odlomke koje je cenzor naznaio, nego je promijenila i razradila u spisu m noge druge doktrinalne i literarne toke.

U literarnom smislu smanjila je poleminost tona, izbacila je ili svela na anonim nost prim jere iz vlastitog iskustva, izbrisala ili ublaila lirino-mistine izriaje, te smanjila spontanost i familijarnost razgovora s itateljima - njezinim sestrama i prijateljicama.

U doktrinalnom pogledu Svetica je razradila razliite argumente, ublaujui ih ili razvijajui vlastite stavove. Posebnoje razvila temu ljubavi u svim pravcima. Pisala je o slobodi izbora ispovjednika i duhovnog voe, o izboru zvanja i odgoju, o sabranosti i potrebi misaone molitve, o uvoenju u mistinu molitvu, itd. T ada podijeli spis na poglavlja i ponovno prea cenzuri.

Novi tekst je bio podvrgnut sudu najm anje trojice cenzora, od kojih je glavni bio opet otac G arda de Toledo. Oni ponovno pregledae spis, i opet ga vratie s cijelim nizom zamjerki koje su se odnosile, prije svega, na temu tridentinske teologije i suvremene duhovnosti.

Terezija bi prisiljena ponovno prihvatiti primjedbe i ispravke cenzora. Izmijeni mnogo toga, pa ak i istrgnu iz spisa podosta listova koji su bili kom pletno ili djelomino prekrieni, ali opet u mnogim stvarima ostade dosljedna sebi. Ipak u tom treem pokuaju djelo je prolo, iako s prilino zamjerki.

Terezija e to djelo i poslije ispravljati i dotjerivati, i to na razliitim prim jercima koje su nainile sestre za druge osnovane samostane.

Glavne karakteristike djela

U Putu k savrenosti Terezija iznosi svoje duhovno i iznad svega svoje redovniko iskustvo. Duhovno iskustvo ne prenosi u obliku svjedoanstva, nego kao izravnu poruku za usmjerenje duhovnog ivota svoga itatelja. I to ini na jedan familijaran nain, tipian njoj, u obliku nekog velikog pisma upuenog svojim sestrama, sa slikovitim i neposrednim stilom, te se doima kao da razgovara s itateljima upirui neprestano na konkretne stvari svakidanjeg ivota.

T ri stvari karakteriziraju ovaj njezin spis kao i njezino pedagoko djelovanje:

- ja k a prisutnost nje same u njezinu cijelu:- iva pozornost i neprestani kontakt s itateljem;- snaan osjeaj Boje prisutnosti u samom spisu.

M nog i T c rez ijin i stavovi n isu m ogli ui u d e fin itiv n u red ak c iju kn jige , ali su i p o re d p a ljivog cen zo ro v a k ri an ja d a n a s d e ifriran i. Tako sm o u p o je d in e biljeke stavili c ijele o d lo m k e koji n isu p ro li c e n zu ru .

U

Terezija ne pie nikada u treem licu ili apstraktno, nego se uvijek gotovo poistovjeuje s onim to pie. T u se odraava sva njezina psiha ene, mistika, zauzete osobe. Pa i onda kada je prisiljena da se krije zbog diskrecije ili stidljivosti (poznajem jednu osobu...), lako se otkriva ista Terezija od Isusa.

Terezija pie uvijek neposredno okrenuta odreenoj skupini konkretnih itatelja. To su uglavnom njezine sestre karmelianke. Ni jedna njezina knjiga nije izvorno nam ijenjena iroj javnosti. Ba ovo moe u itatelja izvana koji prvi put otvara Terezijin spis izazvati neugodno iznenaenje; uvi kako mu se spisateljica obraa sa ti, ili u term inima sestre i keri moje ili keri i prijateljice moje, mogao bi reagirati odbojno: nije za mene.

To je , zapravo, opasnost za svaku lirsku i intimnu stranicu. Meutim, ne bi trebalo biti tako. Intim nost ima potrebu za posebnim ambijentom i izabranom grupom da bi se mogla roditi i kristalizirati jedna pisana stranica. Kod Terezije se ta intimnost ne zatvara samo u krug tih izabranih. Ostaje otvorena i prihvaa svakog itatelja koji doe. tovie, novi itatelj nee moi to istinski slijediti ako ne ue u tu skupinu i ne prihvati ovu intimnost iz koje su izile te napisane rijei.

I prisutnost Boja osjea se gotovo na svakoj stranici. Ne samo kao argument, nego puno vie kao osoba koja pripada skupini i s kojom se razgovara. Cesto puta spisateljica prekida razgovor s itateljem da bi razgovor usmjerila prem a Bogu. To ini s velikom spontanou i iskrenou, i u prisutnosti itatelja. Gotovo da daje dojam kako je i Bog jedan itatelj vie, spreman sasluati i proitati one odlomke upuene njemu, kao to i drugi itaju ostalo.

Sadraj djela

Koliko god su prisilne korekcije u mnogome izmijenile prvotno Terezijino izdanje, ipak je djelo sauvalo njezinu poetnu nakanu da prui neke praktine savjete za usmjerenje redovnikog ivota i da priprem i osobu za kontemplativni i mistini ivot. Ta priprem a je predstavljena u dvije etape:

- vjebe u krepostima,- vjebe u molitvi.

Iz ovoga slijedi i podjela knjige na dva dijela:

- prvi dio govori o temeljnoj askezi - o izabranim krepostima kao nuno potrebnom sredstvu za ulaenje u molitvu i napredovanje u njoj.

- u drugom dijelu se govori o nutarnjoj askezi koja se sastoji u vjebanju u molitvi.

Kod Terezije molitva nije zamiljena kao jednostavna vjeba u pobonosti ili kao neko posebno podruje duhovnog ivota, nego kao jedan oblik da se duhovni ivot realizira kao ivot u zajednitvu s Bogom. Tako shvaen, molitveni ivot ima veliku osobnu posvetiteljsku mo, a nrora imati apostolsko i eklezijalno usmjerenje.

Ovu temu Svetica razvija u prvim poglavljima, a odnosi se direktno na njezine sestre. Budui da su klauzurne, one nemaju mogunost i apostolsko-misionarskog djelovanja. Ali imaju mogunost apostolata, ne manje zahtjevnog: ne samo aposto- lat u molitvi, nego i cijeli njihov ivot mora biti istinsko sluenje Crkvi.

Za Tereziju je Crkva ono kranstvo njezina vremena koje se u mnogoemu srozalo u Evropi, a istovremeno uzelo veliku odgovornost za nov, tek otkriven, svijet. Za nju je Crkva kranstvo koje pliva u vjerskom ratu po Njemakoj, Francus

koj, Belgiji1... Napokon, za nju je Crkva - Crkva-Misterij koja je razbila svoje jedinstvo na komade koji e potrajati stoljeima. I za tu Crkvu ona sabire svoju prvu zajednicu sestara koje treba da postanu kvalificirane due. A to e biti ako njihov ivot bude molitva: Zato vas je Gospodin sabrao ovdje, to je vae zvanje, kategorina je Terezija. I ako ne bude tako, promaile su smisao ivota (usp. Put., pogl. I-III).

Terezija, zatim, iskljuuje u normalnoj praksi ulazak u mistini ivot bez prethodnog asketskog ivota, te navodi razloge zbog kojih esto molitva ne postaje molitveni ivot, i nem a odlunog utjecaja na duhovni ivot.

Prije svega ona upozorava na tri temeljne kreposti: bratska ljubav, nenaveza- nost na stvoreno i poniznost, kreposti koje bi odgovarale trima zavjetima: ljubav = istoa, nenavezanost na stvari = siromatvo, poniznost = poslunost.

Terezija uvijek prom atra stvari s pozitivnog aspekta. Takoje kod nje ljubav ona koja odreuje na odnos prem a osobama, nenavezanost odnos prem a stvarima, a poniznost odnos prem a samima sebi. Ova tri odnosa moraju priprem ati uspostavljanje novog odnosa prem a Bogu, to se mora ostvariti u molitvi.

Odnos prem a osobama (= ljubav) mora odgajati za odnos prem a Bogu; odnos prem a stvarima (= nenavezanost) m ora odgajati za slobodu; osloboditi se svega da bi se moglo potpuno i slobodno darivati; odnos prem a samima sebi (= poniznost) m ora odgajati za potpunu raspoloivost Bojoj rijei koja nas uvodi u molitvu i kontemplaciju: poniziti se da bismo mogli primiti.

Da bi se sve ovo postiglo, Terezija navodi dvije bitne stvari: odluna volja (determinada determinacion) i potpuna otvorenost Bogu da moe nesm etano u nam a initi svoja djela.

Metoda Terezijine molitve

Terezija je u Crkvi priznata kao uiteljica molitve. I sama je bila svjesna te svoje karizme. Preko svojih djela ona i danas tu ulogu eli nastaviti u Crkvi: pomoi itatelju da otkrije put k savrenosti koji se sastoji u molitvi, a za koji ona jam i da je ispravan i da sigurno vodi sjedinjenju s Bogom. To njezino jamstvo je utemeljeno na njezinu iskustvu, iz kojeg proizlazi i svaka njezina poruka. Ako, pak, neto uje pa i prihvati kao istinito, ne prenosi u svoja djela, osim ako je to osobno proivjela. Zato njezine stranice imaju obiljeje jakog svjedoanstva i svaka se osoba njima moe okoristiti u svom kranskom ivljenju. A jedno takvo svjedoanstvo uvijek ima vrijednost i poruku bilo da ga prua osoba koja je ivjela prije 400 godina ili danas.

I nae vrijeme ima nekih slinosti s Terezijinim vremenom. I danas se osjea istinsko i ivo traenje Boga, osobito kroz dubinsku molitvu iji se oblici tek naziru. Istovremeno se osjea nelagodnost, pa i protivljenje takvim pristupim a Bogu, barem sa strane jednog dijela Bojeg naroda. Stoga bi Terezijin nauk u tom molitvenom pogledu, od Crkve odavno priznat, mogao uvelike pomoi svim ljudima koji trae Boga kroz molitvu.

In lc re sa n ln o j e k a d a prvo k a rm elian k e b u d u p itali n a p ro cesu za T e rez ijinu i.jeati(ikacijn: Zato je vaa m ajka o sn o v a la prvi K arm el i o stale? , sve e od g o v o riti s jed n im zem ljop isn im o d g o v o ro m : za F rancusku, za N jem aku, za Belgiju... T ako c ove ses tre koje n isu uile zem ljop is n au iti ga p re k o p a tn ji C rkve svoga v rem en a .

Htjeli bismo ovdje ukratko iznijeti nain i metodu Terezijine molitve kako to ona prikazuje u svom Putu k savrenosti. Iako je njezina nakana, prije svega, molei nauiti svoje itatelje moliti, a ne stvoriti neku novu metodu, ipak preporua jedan odreen nain za koji smatra da bi mogao dobro doi onima koji imaju odreenih potekoa u molitvi.

Terezija poznaje tradicionalne metode molitve (usp. Put., 19,1) koje hvali i kojima se sluila, ali osjea da i sama posjeduje jednu svoju m etodu utem eljenu na vlastitom iskustvu i koju zduno preporua.

U njezinoj pedagogiji usmena molitva je prvi stupanj molitve i lako moe prerasti u je d a n intim an dijalog kontemplativne jaine. Kao prvi nuan uvjet jest samoa, budui da se i Krist povlaio u samou da bi razgovarao s Ocem. Jo su potrebna dva elementa:

- biti mislima usm jeren prem a Onome s kojim se razgovara;- biti svjestan onoga to se govori.

Da bi ovo praktino pokazala i objasnila, Terezija zapoima molitvu Oenaa. Nije bila prijateljica nekih dugih molitava i kompliciranih pobonosti kojima je bilo proeto njezino vrijeme. Stalo joj je do toga da molitva bude prava molitva, istinski susret s Osobom koju se voli.

O na jasno vidi da je usm ena molitva mogua za svakog kranina, da dobro obavljena postaje istinska meditacija, pa ak moe biti i kontemplacija. Zato usm ena molitva ne vrijedi ako istovremeno nije i meditativna. Terezija e to miljenje zadrati do kraja, i pored svih opasnosti kojima je bila izloena njezina tvrdnja.

Meditativna molitva za nju jest: misliti i shvaati to govorimo i s kim govorimo, i tko smo mi da se usuujemo razgovarati s tako velikim Gospodinom (Put., 25,3).

Da bi uvela osobu u meditativnu molitvu, Terezija preporua jedan jednostavan, linearan, ali djelotvoran nain (Pogl. 26).

Prije svega potrebno je ui u vlastitu nutrinu i upoznati je , a zatim se staviti u prisutnost Boga koji je u nama. Osoba mora biti svjesna te prisutnosti. Tu treba zapoeti jedan blag dijalog bez velikih i kompliciranih mozganja. Osoba m ora biti koncentrirana, ne toliko na ono to e govoriti, nego na O noga s kim razgovara. Je r to je iznad svega susret osoba, a ne interesa. Bitan je onaj Drugi. Zato je naglasak stavljen na: gledati njega.

Na sluajnu objekciju sestara ili itatelja da je bilo lako gledati povijesnog Krista, ali oivjeti ga u vjeri d a je teko, Terezija odgovara: Ne vjerujte! Da bi se ostvario pravi susret s Kristom, potrebno je prijei s povijesnog Krista na Krista vjere, je r to je na Krist, skriven ali stvaran. Da bi to pojasnila, nadodaje kako nije bilo nita lake ni apostolima koji su imali Krista pred oima, ali su mogli vidjeti samo ovjeka. Ili Magdaleni koja g a je gledala gdje umire.

Zato je potrebno otkriti Krista, uspostaviti s njim kontakt i razgovarati kao to se razgovara s prijateljem. Ona poznaje tekoe u ovome je r se jedno due vrijeme i sama sebi udila kako moe toliko razgovarati s prijateljima, a kada treba razgovarati s Bogom, nedostaju joj rijei. Zato tu treba doi do izraaja naa ljubav i pozornost da u molitvi uprisutnim o Krista te zauzmemo stav kakav pristoji kada je On u naoj blizini.

Cijela pozornost treba biti usmjerena na njega:

- Krist je prisutan: gledaj gal U svojoj nutrini i s oima due: Ne traim od vas da mislite na njega, niti da donosite velike sudove, niti pak obavljate velika i uzviena razm atranja vaim razumom; ne traim od vas nita vie nego da ga gledate.

- Krist je prisutan: govori mul Postoji jedna nutarnja rije s kojom mu se moemo obraati: Ne sastavljenim molitvama, ve vaim srcem.

Kristje prisutan: sluaj gal Ima radosnu vijest ba za tebe. T u se trai utnja je r je ona prva istinita rije.

- K ristje prisutan: omogui mu da te gledal

Dakle, da bi sve bilo kako treba, potrebno je stvoriti ozraje, upoznati se s onim koga voli, uspostaviti prijateljstvo, da bi onda odnosi bili spontani. Rijei tada ne bi nedostajale; a moda ne bi ni trebale.

Da bi to lake uprisutnila Krista, Terezija se rado slui biblijskim osobama koje su ivjele u blizini povijesnoga Krista, scenama i dogaajima iz Evanelja. T u ona stavlja sebe na mjesto one osobe s kojom se Krist susree. Proivljava izuzetno jako te trenutke koji joj pomau da se lake priblii povijesnom Kristu i uvede ga u svoj konkretni svakidanji ivot. Isto tako gledanje svetih slikakoje predstavljaju prizore iz Isusova ivota uvelike joj je pomagalo da sabere svoje misli i usmjeri ih na Krista.

Terezija slijedi dalje proces molitvenog rasta objanjavajui jedan vii stupanj koji ona naziva molitva sabranosti7.

Ova molitva se temelji na dubokom uvjerenju d a je Bog prisutan u naem srcu prem a onoj evaneoskoj tvrdnji: K njemu emo doi i kod njega se nastaniti (Iv 14,23).

Osoba mora imati jaku svijest te stvarnosti d a je Bog zaista u njoj. Ta svijest s vremenom raste i pretvara se u iskustvo. Kod te spoznaje i u toj prisutnosti Boga, vanjska osjetila se sabiru i pojaano je djelovanje nutrine. Oi se zatvaraju gotovo spontano da bi se otvorile oi due. Razum miruje i u jednom istom inu zajedno s voljom klanja se u utnji prisutnom Bogu. Dua komunicira s Bogom bez rijei i osjea plodove ljubavi koje ova molitva ostavlja u njoj.

S ovom molitvom sabranosti kranin je stigao do najvie toke asketskog ivota. T o e Terezija i napomenuti: Shvatite da ovo nije vrhunaravna stvar, ve je u naem htijenju i to mi moemo initi uz pomo Boju. Polazei odavde, sve vrste molitve koje e ona opisati imaju obiljeje nadnaravne molitve ili kontemplacije.

Terezija e iznijeti i tekoe koje se susreu na tom putu molitve i razliita pomagala da se s njima lake suoimo. Ono na to stavlja poseban naglasak jest da osoba bezuvjetno stavi svoje pouzdanje u Boga i da odluno ide ovim puteni: Ostanite uz svog Uitelja sasvim odlune da nauite ono to vas ui (26,10).

Ta rije odlunost kao refren odzvanja u cijelom Terezijinom djelu. Je r ona je duboko uvjerena da osoba koja to nema, ne moe nikada doi do cilja.

Nakon molitve sabranosti Terezija govori o molitvi smirenosti s kojom se ulazi u prvi stupanj kontemplativne molitve. T o je ve put mistike. Tu osoba sa svoje

ic rc '/jjm iz raz oraci>n d e reco g im ien to teko j e nai p rijev o d koji hi u sobi sad rav a o cijcio o n o zn a en je koje m u o n a daje . Da se lo razu m ije , n u n o j e paljivo p ro ita ti s red in ja pog lav lja P u ta k savrenosti , 2(5-29. Prva dva p og lav lja g ovo re o u v o en ju K rista u nau m olitvu , a 28 . i 29 . o u la en ju nas sam ih u n as p o m olitv i. T o su dva e le m e n ta koji obuhv aa ju T c rcz ijin o sabiranje.

strane vie ne moe nita uiniti: To je vrhunaravna stvar i m ije ne moemo dosei koliko god se trsili (31,2). Tu milost Bog udjeljuje onima kojima hoe. To je kraljevstvo Boje u dui (usp. Put., pogl. 30 i 31). Ono to Terezija naglaava kao bitno jest da kod same osobe ne bude zapreke da primi tu milost, a ako je Bog ne bude htio udijeliti, ne treba se alostiti, je r ovo ne m ora biti mjera svetosti nego samo znak da On osobu eli voditi drugim putem.

Kako vidimo, Terezija slijedi put od usmene do kontemplativne molitve j e dnom metodom za koju jami d a je djelotvorna: Ta nita se ne naui bez barem malo napora, pa za ljubav Boju, sestre, smatrajte dobro upotrijebljenim trud koji u to uloite; ja znam da ete, ako ga uloite, za godinu dana, a moda i za pola godine, u tome uspjeti uz pomo Boju (29,8).

Svetica takoer napom inje da je ova njezina metoda, kao uostalom i svaka druga, samo prolazno pomagalo na putu k savrenosti. J e r to se osoba vie pribliava Bogu, to postaje manje potrebna bilo kakve metode. Zato je i put k savrenosti, o kojem ona govori, jedno putovanje koje ima za cilj ne stii do nekog stanja, nego do Osobe. Zato je predstavljen i prikazan u jednom dinaminom obliku: ii u susret Gospodinu. I to je neprestani hod, hod kroz molitvu, koja je za Tereziju istinski preac do sjedinjenja s Bogom.

Ovaj put ona eli pokazati i ovjeku naega vremena kako bi uao u ja k dijalog s Bogom i odmorio se u njemu, da bi, ujedno, kroz molitvu upoznao i samoga sebe.I Terezijaje u molitvi nala sebe. Tu je shvatila da ona nije ono to je pred sobom, niti ono to je pred drugima: ona je ono to je pred Bogom. To je njezina istina i to je istina svakoga ovjeka. Zato ona i inzistira toliko na tome da osoba ue u sebe i upozna sebe. Taj njezin sokratizam u kranskoj verziji, kako ga neki nazvae, temelji se na injenici da samo pred Bogom ovjek dolazi do istinske spoznaje samoga sebe. Je r izoliran i zatvoren u sebe nije sposoban da spozna svoju pravu stvarnost: ili e se obezvrijediti i otii u potitenost, ili e se precijeniti i otii u nadutost. Meni se to dogodilo, rei e Terezija, svjesna d a je prela od nepoznavanja sebe u otkrie sebe, je r je i sama bila progonjena jednim lanim stidom koji ju je tjerao od Boga. I tek kad ga se oslobodila, kada je prestala na smijean nain kriti svoje stanje pred Bogom, odluila otvoriti mu se i dopustiti mu d a je gleda, ona je tada poela otkrivati sebe. Ne samo svoje negativne strane kojih se stidi, nego i pozitivne kojih nije bila svjesna: prije svega bogatstva vlastite nutrine.

To je poziv ovjeku dananjice: da ponizno i odvano stane pred Boga i tako upozna sebe i svoj poziv. A to jed ino moe kroz molitvu.

Zato su i Terezijina djela danas jako suvremena to potvruje i injenica da su u posljednjih dvadeset i pet godina, kompletno ili djelomino, doivjela vie od dvjesto izdanja na najrazliitijim jezicima.

Francuska revija La Vie Spirituelle, u anketi provedenoj m eu intelektualcima prije nekoliko godina, biljei a su djela Terezije Avilske meu najitanijim u kranskoj duhovnoj literaturi.

Nadamo se da e ovo Terezijino djelo Put k savrenosti zbog svoje iskustvene vanosti, zbog jezgrovitosti sadraja, zbog pedagokih smjernica, uvelike koristiti i Crkvi u hrvatskom narodu.

O . Z D E N K O K R I I , O C D

JHS

Ova knjiga govori o uputam a i savjetima to ih Terezija od Isusa daje sestrama redovnicama i svojim kerima u samostanima Prvotnoga pravila nae Gospe od Karmela, koje je utemeljila uz pomo naega Gospodina i slavne Djevice Majke Boje, Gospodarice nae. Posebice je upuuje sestrama 11 samostanu Svetoga Josipa u Avili, prvome kojega je bila priorica, kada ju je napisala.1

U svemu to u njoj budem rekla podvrgavam se onom e to nauava Sveta Majka Rimska Crkva, a bude li neto protivno tome, bit e zato to to ne shvaam. Zato molim uene ljude, koji je trebaju vidjeti, za ljubav naega Gospodina, d a je vrlo paljivo pregledaju i poprave, bude li u tome koja pogreka, a i m nogo drugih, kojih e biti u drugim stvarima. Bude li neeg dobroga, neka bude na slavu i ast Boju, te na slubu Njegove Presvete Majke, Zatitnice i Gospodarice nae, iju odjeu nosim, prem da sam je ja k o nedostojna."

Jed an j e c e n z o r n a to n ad o p isa o : Ja sam ovu k n jig u v id io i o n o io o njoj m islim n a p isa n o j e n a n jez in u k ra ju i p o tp isa n o m o jim im enom . - N a kraju k n jig e j e odob ren je , n a za seb n o m p a p iru , ali bez p o tp isa . U au togra fu jc taj isti c e n zo r p rec r ta o , o b ila to p o p ra t io tum aenjem i p re p ra v io tekst Svetice. Izdavai su m islili d a se ra d i o P. B anesu , ali krivo. S a m o sta n sv. J o s ip a u Avili j e b io prv i o d 18 sa m o sta n a , ko je je Svetica u tem eljila .

P reu z im am o ovu izjavu iz to led sk o g a ru k o p isa . S ain ila ju j e Svetica k ada j e p r ip re m ila k n jig u za izdavan je . P re th o d i jo j naslov: Poinje ra sp ra v a n az v an a Put k savrenosti.

JHS

PREDGOVOR

1. Budui da su sestre ovoga samostana Svetoga Josipa znale da imam doputenje oca presentada fray Dominga Banesa,1 iz Reda slavnoga svetog Dominika, a koji je sada moj ispovjednik, da napiem nekoliko stvari o molitvi, to u, ini se, moi uspjeti zato to sam se druila s mnogim duhovnim i svetim osobama, toliko su me salijetale da im kaem neto o njoj, da sam odluila posluati ih, smatrajui da velika ljubav koju gaje prem a meni moe uiniti prihvatljivijim, ma koliko god lo nesavreno i loe sroeno bude, ono to im ja kaem, nego mnogo knjiga koje je izvrsno napisao onaj koji je znao to pie.2 A uzdajem se u njihove molitve, je r e moda zbog njih Gospodin dati da uspijem rei neto prikladno nainu i obiaju ivljenja kakav se provodi u ovoj kui3. A bude li loe pogoeno otac e presentado, koji ovo najprije m ora vidjeti, to popraviti ili spaliti; ja sama pak neu nita izgubiti to sam posluala ove Boje slubenice, a one e vidjeti to mogu sama, kada mi Njegovo Velianstvo ne pomae.

2. Mislim navesti nekoliko sredstava protiv nekih sitnih napasti to ih podmee neastivi'4, je r se, zato to su takve, moda ne obzirete na njih, a i druge stvari na koje mi Gospodin ukae i kojih se sjetim. A kako ne znam to m oram rei, ne mogu to iskazati nekim redom, pa je najbolje ne drati ga se, je r je previe zamreno to to radim . Neka Gospodin stavi svoju ruku na sve to u uiniti, da bude po Njegovoj svetoj volji, je r to su moje stalne elje, iako su djela nesavrena, kao to sam i ja.

P resen tado je a k a d em sk i naslov o n o g a v rem en a za p ro fe so ra koji je isp u n io sve uv je te d a b u d e p ro m o v ira n u najvii s tu p an j: m aestro. A u to rica p r ip re m a ju i to led sk i tekst za izd av an je im ala je na u m u novi naslov za p ro fe so ra B anesa te j e p re c r ta la rije p resen tad o d a bi iz m e u re d a k a n ap isa la m aestro s d o d a tk o m redovn i p ro fe s o r u S alam anki . - O B&nesu vidi M oj ivot, 86. p o g l., hr. 15, bilj. 27.

N a ru b u je je d a n o d c e n zo ra p rib ilje io : Sveti G rg u r j e p isao o j o h u u M o ra lia , zam o ljen o d s lugu Bojih i u za jui se u n jihove m o litve , kako o n sam kae.

U p rvo j red ak c iji b ijae n ap isa la ovako: ... toliko su me salijetale da to uinim., je r su me toliko ljubile, te se ini, premda im a puno knjiga koje govore o tome, i od onoga tko dobro zna i znao je to pie, da naklonost ini prihvatljivijim a neke nesavrene i m anjkave stvari nego neke vrlo savrene. I, kako kaem, tolika je bila elja i nagovaranje koje sam vidjela da sam odluila to napraviti zato to vii se uinilo da e poradi njihovih molitava i poniznosti Gospodin dati da mi pode za rukom rei neto to e im koristiti, te da e mi dati da im to davi.

U prvo j red ak c iji: M islim navesti nekoliko sredstava protiv napasti kod redovnica.

3. Znam da u m ene ne nedostaje ni ljubavi ni elje da pomognem, u emu god mogu, da due mojih sestara to vie uznapreduju u sluenju Gospodinu; tom u se ljubavlju, uz godine i iskustvo koje imam iz nekih samostana, moda okoristiti da u sitnim stvarima pogodim bolje negoli ueni ljudi koji, zato to imaju drugih vanijih poslova i zato to su jaki muevi, ne svraaju pozornost na ono to se po sebi ini nevanim, dok slabima, kao to smo mi ene, sve moe nauditi; jer, m nogo je smicalica u neastivoga za one koje su strogo zatvorene, pa vidim da su potrebna nova oruja da im se nakodi. Ja , budui kukavna, slabo sam se znala braniti, pa bih eljela da se moje sestre poue od mene. Neu rei nita to na sebi, ili to nisam vidjela kod drugih, ne bih bila iskusila".

4. Nedavno mi je zapovjeeno da napiem prikaz svojega ivota, gdje sam takoer iznijela nekoliko stvari o molitvi1. Moda moj ispovjednik nee htjeti a ga vidite, pa u zato unijeti ovdje neto od onoga to je tamo reeno i drugo to mi se uini potrebnim . Neka Gospodin to izvede svojom rukom, kako sam Ga molila, i uredi na Njegovu veu slavu. Amen.

U p rvo j redakc iji b ijae d o d a la : ili m i nije bilo u molitvi dano od Gospodina da shvatim.

A lu d ira na M oj ivot.

0 razlogu koji, me je potaknuo da ovaj samostan nainim tako skuenim.

1. U poetku, kada se poeo utemeljivati ovaj samostan (iz razloga iznesenih u knjizi za koju kaem da sam je napisala1, uz neke dobrohotnosti Gospodnje, kojima je dao na znanje da treba mnogo sluiti u ovoj kui), nije mi bila nam jera da bude toliko surovosti u vanjtini, niti da bude bez prihoda; tovie, htjela sam da bude u mogunosti da ne uzmanjka niega. Na koncu, kako sam slaba i jadna, ipak sam imala nekoliko dobrih namjera, vie negoli je to na moje zadovoljstvo.

2. U to su vrijeme dospjele do mene vijesti o nedaama u Francuskoj i o pustoenju koje su bili poinili oni luteranci, te koliko se iri ta nesretna sljedba2. To m ije nanijelo veliku bol i, kao da ja mogu neto i kao da jesam neto, plakala sam s Gospodinom i molila Ga da popravi tako veliko zlo. inilo mi se da bih bila poloila tisuu ivota za spas jedne od mnotva onih dua koje su se tamo gubile. No, videi da sam ena, slaba i nem ona da budem od koristi u emu bih htjela u sluenju Gospodinu, a to mi je bila sva elja, i nadalje je, zato to ima toliko neprijatelja i tako malo prijatelja, da ovi budu dobri odluila sam uiniti ono malo to je bilo do mene, sa svom savrenou kojom budem mogla a to je slijediti evaneoske savjete i nastojati da ovo malobrojnih koje su ovdje ine to isto, uzdajui se u veliku dobrotu Boju, koji nikada ne otkazuje pomo onome tko poradi Njega odlui ostaviti sve. I kad bi bile sve onakve kakvima sam ih ja sebi predoavala u mojim eljama, moje slabosti ne bi imale snage m eu njihovim krepostima, pa bih ja u neemu mogla ugoditi Gospodinu, i kada bismo se sve predale molitvi za branitelje Crkve, propovjednike i uene ljude koji je brane, pomogle bismo u emu bismo mogle ovome mome Gospodinu, kojemu zadaju toliko briga oni kojima je toliko dobra uinio; je r, ini se, da bi Ga sada htjeli vratiti na kri ovi izdajnici i da nema gdje nasloniti glavu3.

3. O, Otkupitelju moj, ne moe moje srce dovde a da jako ne pati! Sto se to dogaa s kranima? Zar uvijek moraju biti oni koji Vam najvie duguju ti koji Vas najvie mue? Zar oni kojima najvie dobra inite, oni koje birate za svoje prijatelje,

1 M oj ivot, o ko jem jc gov o rila u p re th o d n o m b ro ju . U sp. 3 2 -3 6 . pog l.

N a ru h u je isti c e n z o r n a p isa o (usp . Predgovor, br. 1, b iljeka 2): N am jera koja je p o la k ia d a o p ie Jako s k ro m an ivot.

A luzija na I.k 9 ,58.

oni meu kojima se kreete i s kojima se zdruujete po sakramentima? Zar im nije dosta muka koje ste za njih podnijeli?

4. Zasigurno, Gospodine moj, ne ini nita onaj tko se sada odvaja od svijeta. Budui da su Vama tako malo vjerni, to a oekujemo mi? Zasluujemo li moda da nam a budu vjerniji? Jesm o li im moda uinili vie dobrih djela da prem a nam a zadre prijateljstvo? S to je to? to da tek oekujemo mi koji smo Bojom dobrotom bez one kune prljavtine, budui da oni ve pripadaju neastivome? Dobru su kaznu zasluili svojim rukam a i svojim nasladama stekli vjeni oganj. Neka im ga! - prem da mi se ne prestaje parati srce videi kako se gubi toliko dua. No, ne toliko zbog zla-1. Htjela bih da ne vidim kako ih se gubi jo vie svakoga dana.

5. O, sestre moje u Kristu! Pomognite mi se za to moliti Bogu, je r vas je poradi toga okupio ovdje: to je va poziv, to moraju biti vai poslovi, to moraju biti vae elje, tu vae suze, tu pronje vae, a ne, sestre moje, za poslove ovoga svijeta. Je r, ja se smijem, a ak se i rastuujem, zbog onoga za to nas dolaze ovamo zaduivati da molimo Boga, da od Njegova Velianstva traimo prihode i novac, pa ak i neke osobe za koje bih voljela da molite neka pregaze sve to. Oni imaju dobru nam jerui, napokon, radi se to zato je r se vidi njihova pobonost, prem da mislim da me Gospodin u tome nikada ne poslua. Svijet gori; ponovno hoe suditi Kristu, kako kau, pa navode protiv Njega na tisue lanih optubi; hoe sravniti sa zemljom Njegovu Crkvu, i zar da onda tratim o vrijeme na stvarima poradi kojih bismo moda, kada bi nam ih Bog dao, imale jednu duu manje u nebu? Ne, sestre moje, nije vrijeme da se s Bogom pregovara o malo vanim stvarima.

6. Zasigurno, kada ne bih gledala na ljudsku slabost, koja se hrani time to e vam se pomoi u svemu (a bilo bi dobro da jesm o neto), veselila bih se kada bi se shvatilo da to nisu stvari za koje treba moliti Boga s toliko ara.

4 N o, ne [ p a r a m i se] toliko zbog zla.

22

Koje govori o tome kako treba zanemarivati tjelesne potrebe i o dobru koje je u siromatvu.

1. Nemojte misliti, sestre moje, da e vam zato to ne ugaate onim a od ovoga svijeta uzmanjkati jela; ne, ja vam to jamim. Nikada nem ojte ii za tim da se odravate ljudskim dovitljivostima, je r ete umrijeti od gladi, i to s pravom. U prite pogled u vaega Zarunika; O n e vas odravati. Bude li On zadovoljan, dat e vam za jelo oni koji su vam najmanje odani, pa m akar to ne htjeli, kako ste iz iskustva vidjele. Kada biste vi, inei to, umrle od gladi, sretnih li redovnica kod Svetoga Josipa1! Nemojte to zaboraviti, za ljubav Gospodnju; budui da se odriete prihoda, odrecite se skrbi za jelo, inae je sve izgubljeno. Oni koji, kako Gospodin hoe, sve to imaju, neka sa sreom imaju te brige, to je posve pravo, je r je to njihov poziv; ali mi, sestre moje, to je besmislica.

2. Briga za tue prihode, meni se ini da bi to znailo misliti na ono to drugi uivaju. Da, je r vaom brigom onaj drugi ne mijenja svoje miljenje, niti mu se namee elja da dade milostinju. Prepustite tu brigu Onome koji moe pokrenuti sve, je r je Gospodar prihoda i posjedovatelja prihoda. Njegovom smo zapovijeu dole ovamo. Istinite su Njegove rijei; ne mogu proi; prije e proi nebesa i zemlja". Nemojmo Mu mi zakazati, pa se ne bojte da e O n zakazati. Ako vam koji put to ponestane, bit e to za vae vee dobro, kao to su nestajali ivoti svetaca, kada su ih ubijali poradi Gospodina, a bilo je to zato da se uvelia njihova slava po muenitvu. Dobra bi zamjena bila zavriti brzo sa svime i uivati trajno izobilje.

3. Pazite, sestre, je r e ovo biti jako vano kada ja ve budem mrtva, pa zato to ostavljam napisano. Jer, dok budem iva, podsjeat u vas na to, je r na temelju iskustva vidim veliku korist. Sto manje ima, to sam bezbrinija, i zna Gospodin, tako mi se ini, da m ije tee kada nam puno pretjee, nego kada nam uzmanjka. Ne znam da li je to zato to nas Gospoin, kako sam vidjela, odm ah podaruje. Sve bi drugo znailo obmanjivati svijet, kada bismo se gradile siromanima, a da to nismo duhom, ve vanjtinom. inilo bi se to nepravinim, da tako kaem, i inilo bi mi se da bogataice trae milostinju, a ne dao Bog da bude tako. J e r gdje ima previe brige da se daje, prije ili kasnije prijei e to u naviku, te biste mogle ii iskati ono

S am o sta n sv. J o s ip a u Avili.

2 U sp. Lk 21 ,33 .

to ne trebate, a moda i u onoga tko je potrebitiji; pa iako oni ne mogu izgubiti nita, ve dobiti, mi bismo izgubile. Ne dao toga Bog, keri moje. Kada bi tako moralo biti, vie bih voljela da imate prihoda.

4. Nikako neka misao ne bude zaokupljena time, molim vas, za ljubav Gospodnju, kao milostinju, pa neka i ona najmanja, ako to ikada primijeti u ovoj kui, prizove Njegovo Velianstvo i neka na to upozori najstariju. U poniznosti neka joj kae da grijei; a to ide dotle da se malo-pomalo gubi istinsko siromatvo. Ja se uzdajem u Gospodina da nee biti tako, i da On nee napustiti svojih slubenica, pa neka to to ste od nrene traile da napiem, ako ne niemu drugom, prikoristi tome kao pobuda.

5. I vjerujte, keri moje, da mi je za vae dobro Gospodin dao da poneto shvatim dobra koja su u svetom siromatvu a shvatit e to i one koje ga iskuse; moda ne onako kao ja, je r ja ne samo to nisam bila siromana duhom , prem da sam se na to bila zavjetovala, ve luda duhom. Ono je dobro koje sva dobra svijeta sadri u sebi1; veliko je to gospodstvo. Tvrdim da to znai ponovno zagospodariti svim njegovim dobrima za onoga tko do njih ne dri. Sto li se mene tiu kraljevi i gospoda ako ja ne elim njihovih prihoda, i to da im ugaam ako se m akar malo zbog njih mora uvrijediti Boga? Ili, to e meni njihove asti ako sam shvatila to znai biti vrlo astan siromah, a to je d a je istinski siromaan?

6. Smatram da asti i novac gotovo uvijek idu skupa, i da onaj tko eli ast ne prezire novac, te d a je onom e tko ga prezire, malo stalo do asti. Neka se to dobro shvati, je r meni se ini da to oko asti donosi sa sobom stanovito zanimanje za prihode i novac. Je r, samo udom je netko astan4 u svijetu, ako j e siromaan; dapae, makar to u sebi jest, malo dre do njega. Istinsko siromatvo donosi sa sobom tako veliku ast da nem a toga tko b ije obnosio. Siromatvo koje je prihvaeno poradi samoga Boga, tvrdim, ne treba ugaati nikome osim Njemu, a vrlo je sigurno da se ima mnogo prijatelja kada se ne treba nikoga. Ja to dobro znam iz iskustva.

7. Budui d a je toliko napisano o ovoj kreposti, da ja to neu umjeti ni shvatiti, a kamoli izrei, pa d a je ne obezvreujem hvalei je , ne govorim vie o njoj. Rekla sam samo ono to sam vidjela iz iskustva i priznajem da sam bila toliko opijena da se do sada nisam pribrala. No, budui da je reeno, neka, za ljubav Gospodnju. Je r nae je znamenje sveto siromatvo i ono se u poetku, za osnivanja naega Reda, vrlo cijenilo i uvalo kod naih svetih otaca. (A rekao mi je onaj tko zna da od jednoga do drugoga dana nisu uvali nita.) Pa ako se i ne bude tako savreno uvalo u vanjtini, nastojmo ga posjedovati u nutrini. Dva su sata ivota, a nagrada je vrlo velika. No, kada i ne bi bilo nikakve, osim vrenja onoga to nam je preporuio Gospodin, velika je plaa nasljedovati u neemu Njegovo Velianstvo.

8. To znamenje moraju imati nae zastave, pa ga nastojmo sauvati na svaki nain: u kui, u odjei, u rijeima i jo mnogo vie u misli. Dok budete to inile, uz pom o Boju, nem ojte se bojati da e opasti vjernost ove kue. Jer, kako je govorila

U p rvo j rcdakc iji s to ji... sva dobra, ovoga svijeta sadrava u sebi i, vjerujem, mnoga od dobara, svih kreposti. U tome nisam sigurna, jer ne znam vrijednost svake pojedine, pa ono to vri se ini da ne razumijem dobror neu n i rei; ali drim da- sadrava mnoge.

astan: bili p re d m e to m asti.

sveta Klara, visoki su zidovi siromatva1. Njima, govorila je ona, i poniznou htjela je obzidati svoje samostane. I posve sigurno, ako se ono dobro uva, kao i potenje i sve ostalo, bit e znatno bolje utvreni negoli vrlo raskonim zdanjima. T ih se uvajte; za ljubav Boju i Njegovu krv to vas molim. I m irne savjesti mogu rei: onoga dana, kada neto takvoga uinite, neka se srui0.

9 . Vrlo je runo, keri moje, da se od imovine siromaaka grade velike kue. Neka toga ne dopusti Bog, ve neka bude siromana u svemu i malena. Budimo u neemu sline naemu Kralju, koji nije imao kue, osim betlehemske talice gdje se rodio i kri na kome je umro. Bijahu to kue u kojima se moglo imati malo predaha. Oni koji grade velike, znat e zato; imaju druge svete nakane. Ali za ovih trinaest sirotica kakav god kuti je dostatan. Ako pak, zato to je to potrebno zbog velike zatvorenosti, budete imale zemlje (a to jo pomae molitvi i pobonosti) s ponekom kapelicom da se povuete na molitvu, to bolje, ali zgrade i veliku kuu, niti iega osobitoga, nipoto. Bog nas oslobodio! Imajte uvijek na pameti da e sve sruiti na Sudnji dan. A znamo li hoe li to biti ubrzo?

10. A da se podie velika buka, kada se srui kua trinaest sirotica, nije dobro, jer istinski siromasi ne trebaju dizati buku; moraju biti tih svijet da bi ih saalili. A kako e se tek radovati, ako vide da se netko spasio od pakla po milostinji koju im je udijelio; jer, mogue je sve. Zato ste nadasve dune moliti za njihove due, budui da vas hrane '. J e r Gospodin isto tako hoe, prem da nam dolazi od Njega, da na njoj zahvaljujemo onim a putem kojih nam je daje, i neka se to ne zanemari.

11. Ne znam o emu sam bila poela govoriti, je r sam se vrlo zanijela. Vjerujem da je tako htio Gospodin, je r nikada nisam mislila napisati ovo to sam rekla. Njegovo Velianstvo neka nas uvijek vodi svojom rukom zato da se ovo ne zanemari. Arnen.

A lud ira n a I .c g e n d a e S. O la rac , br. 13. U sp . iz dan je : I. O M A ECM EV A RRIA u Spisi ra Klare i suvrem eni dokumenti, M ad rid , BAC, 1970, str. 144.

U p rvo j rcd ak c iji b ijae to n ap isa la snan ije : i ako mirne savjesti mogu / ? / rei da se onoga, dana kada. neto takvoga budete htjele / ? /s r u s i da ubije sve, sasvim mirne savjesti, to kaem i. to u moliti Boga.

U m etak o tisn u t p o lu m asn im s lovim a uzet je iz p rv e red ak c ije . S vetica je to n e p a n jo m b ila izostav ila kad a je p re la s tran icu . Ve ga je fray Luis d e L eo n (str. 10) u v rs tio u tekst. S am a je S vetica, k od isp rav ljan ja ru k o p isa iz S a lam an k e , p re p ra v ila iz m e u red ak a : nadasve d u n e prepuruali ih Bogu*.

Slijedi ono o emu sam u prvome zapoela raspravljati i potie sestre da uvijek mole Boga da pomae onima koji rade za Crkvu. - Zavrava jednim

zazivom.

1. Vraajui se na ono glavno,1 poradi ega nas je Gospodin okupio u ovoj kui i poradi ega ja jako elim da budem o takve da ugodimo Njegovu Velianstvu, videi tako velika zla, gdje ljudske snage nisu dostatne da se obuzda vatra tih heretika, prem da2 se pomiljalo skupiti ljude zato da bi moda snagom oruja mogli popraviti tako veliko zlo, a koje se toliko iri, kaem da mi se ovo uinilo potrebnim , kao kada za rata neprijatelji pregaze cijelu zemlju, pa se njezin gospodar, videi da je u nevolji, povue u grad koji dade dobro utvrditi, te s vremena na vrijeme uspijeva udariti na protivnike; a oni 11 gradu su takvi, budui da su birani ljudi, da oni sami mogu vie nego to su mogli s mnogo vojnika, ako su (ovi) kukavice, i na taj se nain esto dolazi do pobjede; u najmanju ruku, m akar se i ne pobjedi, ne pobjeuju ih; je r, ne bude li izdajica, u koliko to ne biva zbog gladi, ne mogu ih pobijediti. Ovdje ne moe biti te gladi koja bi bila dostatna da se predaju: umrijeti, to da, ali biti pobijeeni, to ne.

2. No, zato sam ovo rekla? Zato da shvatite, sestre moje, da je ono za to moram o moliti Boga to da nam iz ove tvravice, gdje ve ima dobrih krana, ne poe vie niti jedan s protivnicima, te da uzdigne na putu Gospodnjem zapovjednike ove tvrave, a to su propovjednici i teolozi; a budui da je veina od njih u redovnitvu, da uznapreuju u svojoj savrenosti i pozivu, to je jako potrebno, je r e nam uskoro, kako sam rekla3, valjati crkvena ruka, a ne svjetovna. A budui da ni za jedno ni za drugo ne valjamo nita da pripom ognem o naemu Kralju, nastojmo biti takve da nae molitve zavrijede da se pom ogne tim Bojim slugama, koji su se s toliko truda utvrdili znanjem i dobrim ivotom i radili da sada pom ognu Gospodinu.

3. Moe biti da ete rei zato to toliko istiem i govorim, naime, da m oram o pomoi onima koji su bolji od nas. Ja u vam to rei, je r jo uvijek ne vjerujem da dobro shvaate koliko dugujete Gospodinu to vas je doveo ovamo, gdje ste toliko

Vraa se n a 1. po g l. br. 2: p ita n je F rancuske i p ro te s ta n a ta .

J e d a n je c e n z o r b io p re c r ta o ( p rem d a ... veliko zlo) u au to g ra fu .

3 U br. 1.

i'/.uzete od svjetovnih poslova, prigoda i ophoenja. Vrlo je velika ova milost; a nije lako s onim a o kojima govorim4, niti bi bilo dobro da bude, a u ova vrem ena pak manje nego u druga; je r oni moraju biti ti koji e jaati slabe i hrabriti malene. Dobro bi se proveli vojnici bez zapovjednika! Moraju ivjeti m eu ljudima i druiti s e s ljudima i bivati u palaama i kadikad im se prilagoavati u vanjtini. Mislite li, keri moje, d a je potrebno malo, pa druiti se sa svijetom i ivjeti u svijetu i baviti sv poslovima svijeta i uklapati se, kako sam rekla1, u razgovor sa svijetom, a biti u murini tu svijetu i neprijatelj svijeta i biti kao ovjek u izgnanstvu i, napokon, ne l>iti ljudi nego aneli.

Jer, nije li to tako, onda i ne zavreuju ime zapovjednika, i neka Gospodin ne dopusti a izau iz svojih elija, zato to e napraviti vie tete nego koristi. Je r, nije sada vrijeme da se vide nesavrenosti u onih koji trebaju nauavati.

4. A ako u nutrini nisu ovrsnuli, shvativi koliko je vano da pogaze sve i budu nenavezani na prolazne stvari i vezani uz vjene, koliko god to htjeli prikrivati, morat e to pokazati. Jer, s kime imaju posla nego sa svijetom? Neka se ne boje da e im se to oprostiti, niti a e previdjeti ikakvu nesavrenost. Mnogo e dobrih sivari previdjeti, pa ak ih moda nee ni sm atrati takvima, ali hoe loe i nesavrene, neka se ne boje. Meutim, ja se zgraam nad onim tko im ukazuje na savrenost, ne zato d a je se dri (jer im se ini da na to nisu obvezni; izgleda im a ine dosta, ako se razborito dre zapovijedi), nego zato a osuuje, a kadikad im ono to je krepost izgleda zadovoljstvo.

Prema tome, nem ojte misliti d a je potrebno malo milosti od Boga za tu veliku bitku u koju ulaze; naprotiv, potrebno je vrlo mnogo.

5. Za te dvije stvari vas molim, da nastojite biti takve, da ih zavrijedimo dobiti

jedina dua? A koliko e tek biti vea korist i slava Gospodnja bude li ih puno! Na muke koje prolaze ne obazirite se, kada je posrijedi koje vee dobro za O noga koji ih je toliko pretrpio za nas. Uvijek se propitajte za ono sto je najsavrenije8.

Zato od vas traim, za ljubav Gospodnju, da molite Njegovo Velianstvo da nas u tome uslii. Ja, prem da sam jadna, molim to Njegovo Velianstvo, budui d a je na Njegovu slavu i za dobro Njegove Crkve, jer tome tee moje elje.

7. Smionost je to, ini se, to ja pomiljani da ja jesam neto, pa da to postignem. Ja se uzdajem, Gospodine moj, u ove Vae slubenice koje su ovdje i znam da ne ele nita drugo, niti trae, osim da Vama ugaaju. Poradi Vas su ostavile ono malo to su imale i htjele bi imati vie da Vama time slue. J e r Vi, Stvoritelju moj, niste nezahvalan pa da ja pomislim da neete uiniti ono to Vas mole, niti ste prezreli ene dok ste hodali po svijetu; naprotiv, titili ste ih s puno milosra9. Kada od Vas budem o traile asti, nem ojte nas posluati, ili pak prihode ili novac ili neto to mirie na svijet, ali kada je to za slavu Vaega Sina, zato ne biste posluali, Vjeni Oe, onoga tko bi izgubio tisuu asti i tisuu ivota poradi Vas? Ne poradi nas, Gospodine, koje to ne zasluujemo, nego poradi krvi Vaega Sina i Njegovih zasluga.

8. O Vjeni Oe, gledajte da se ne smiju zaboraviti tolika bievanja, nepravde i tako preteke muke! Ta, Stvoritelju moj, kako moe podnositi tako milosrdno srce, kakvo je Vae, da se ono to je uinjeno tako arkom ljubavlju Vaega Sina i da Vama vie ugodi (jer ste zapovjedili da nas ljubi) tako malo potuje, kao to danas tako malo potuju Presveti Sakrament ovi heretici koji Ga liavaju Njegovih prebivalita, ruei crkve? Pa d a je i preostalo neto to On nije uinio da Vam ugodi, ali sve je u potpunosti izvrio! Zar nije bilo dosta, Vjeni Oe, to nije imao gdje nasloniti glavu dok je ivio10, i uvijek u tolikim nevoljama, ve Mu sada oduzimaju prebivalita koja ima da pogosti Svoje prijatelje (zato to vidi da smo slabi i d a je potrebno da se oni koji trebaju raditi moraju hraniti tom Hranom)? Zar ve nije i previe platio za Adamov grijeh? Zar uvijek, kada mi ponovno sagrijeimo, to m ora plaati ovo prekrotko Janje? Nemojte to doputati, Vladam moj! Neka se ve smili Vae velianstvo! Ne gledajte na nae grijehe, nego na to da nas je otkupio Va Presveti Sin, te na Njegove zasluge i zasluge Njegove slavne Majke i toliko svetaca i muenika koji su umrli poradi Vas!

8 Izostavlja , u nastavku , zan im ljiv o d lo m a k iz p rv e red ak c ije : uvijek p ro n a laz ite o n o io je n a jsa v ren ijejer, kako u od vas puno traiti i navesti razloge, uvijek se trebate druiti s uenim ljudim a. - Ve je u p rvo j red ak c iji Svet ica p re p ra v ila ovaj o d lo m ak .

S vetica jc ovd je izostav ila j e d a n lijep i o d lo m ak , p r e c r ta n u p rvo j rcd iikd jv . N iti ste prezreli, ene, Gospodaru due, dok ste hodali po svijetu, dapa,e titili ste ih s puno milosra i nalazili ste kod njih toliko ljubavi i vise vjere nego kod m uka raca, je r tu je bila i Vaa. presveta Majka, ijim smo zaslugama zavrijedite - i io nosimo n jezinu odjeu ~ ono to svio izgubile ?ui.im grijesvna. N ije dosta, Gospodine, to nas svijet dri. zatvorenim a... da. ne uinimo nita to bi za Vas ita vrijedilo pred javnou, niti da se usuujemo govoriti o nekim istinama, koje oplakujemo potajno, osim da. ste trebali usliati nau tako pravednu molbu. Ja ne mislim tako, Gospodine, o Vaoj pravednosti i dobroti, je r ste pravedan sudac, a ne kao suci, ovoga svijeta za koje - budu.i da su Adamova, djecai, konano, svi mukarci - nema enske kreposti koju ne bi smatrali sumnjivom . Da., je r jednoga e d/nio. morati doi do toga., K ralju moj, do. se upoznaju svi. N e govorim zbog sebe, je r svijet pozna m oju kukavnost, a j a se radujem to je poznata, nego za.io to vidim, da su takva m em ena da nije pravo omalovaavati kreposne i jake duhove, pa m akar oni bili enski. (Tokice (...) su n ae i o d n o s e se na je d a n neitljiv o d lo m a k iz au to g ra fa ) .

! Lk 9 ,5 8 . - P re th o d i je d n a a luzija n a M k 7 ,37 .

9 . Jao jada, Gospodine, tko se to odvaio izgovoriti ovu molbu u ime svih! Kakva loa posrednica da budete usliane, keri moje, koja je uputila molbu za vas! Mora jo vie ozlovoljiti ovoga Vrhovnoga Suca kada vidi da sam tako smiona, i to s razlogom i s punim pravom! Ali, svrnite svoj pogled, Gospodine, budui da ste Bog milosra; imajte ga za ovu jadnu grenicu, crvia koji se pred Vama toliko osmjeljuje. Gledajte, Boe moj, na moje elje i suze s kojima Vas to molim i zaboravite moja djela, poradi Vas, te se smilujte tolikim duama koje se gube i podupirite Vau Crkvu. Nemojte dopustiti da bude jo gubitaka m eu kranima, Gospodine. Obasjajte ovu tamu.

10. J a vas molim, sestre moje, za ljubav Gospodnju, da preporuujete Njegovu Velianstvu ovu siroticu, i da Ga molite da joj dade poniznost, kao neto na to ste obvezne. Ne obvezujem vas posebno za kraljeve i crkvene poglavare, a posebice za naega biskupa"; vidim da ste ove dosadanje toliko revne u tome, pa mi se ini da vie nije potrebno. Neka vide one koje dou da e, kada imaju svetoga poglavara, takve biti i one koje su podreene, pa kao nadasve vanu stvar uvijek to iznosite pred Gospodina; a ne budu li vae molitve, elje, trapljenja i postovi koriteni za ovo to sam rekla, promislite da ne vrite i ne ispunjavate svrhu radi koje vas je ovdje okupio G ospodin12.

Don A lvaro d e M en o za {usp. M o j ivot., 33 ,10). - U io lcdskom ru k o p isu d o d a la jc Svetica vJasioruno: ... i ovaj R ed PrcsveleDjevice i ostale.

U prvoj red ak c iji zavrava ovako: i neka ne dopvsti Gospodin da, se ovo ikada izbrie iz vae pameti, za Njegovo Itticaiistdo.

U kojem potie na uvanje Pravila i na tri vane stvari za duhovni ivot. - Iznosi prvu od tih triju stvari, a to je ljubav prema blinjemu, te koliko tete

posebna prijateljstva

1. Ve ste vidjele, keri, kako velik pothvat namjeravamo ostvariti2. Kakve emo morati biti da u oima Bojim i u oima svijeta ne ispadnemo presmione? Jasno je da m oram o puno raditi, a u tome mnogo pomae da se ima uzviene misli, kako bismo se potrudile da i djela budu takva. Prema tome, budem o li nastojale u potpunosti obdravati nae Pravilo i Konstitucije, uzdajem se u Boga da e usliati nae molbe. Ne traim od vas nita nova, keri moje, nego da se pridravamo naega zavjeta, je r to je na poziv i na to smo obvezne, prem da je od obdravanja do obdravanja znatna razlika.

2. U naem prvotnom pravilu stoji da molimo neprestano. Bude li se to inilo svom pozornou kojom budem o mogle, s to je najvanije, nee se prestati obdravati postovi, trapljenja i utnja, to nalae na Red, je r ve znate da se time treba pom agati zato da molitva bude istinska, je r udobnost i molitva ne idu skupa.

3. Upravo o molitvi ste me molile da neto kaem, pa vas ja molim da vrite ono to je do sada reeno, kao naknadu za ono to u rei, te da ovo vie pu ta s voljom proitate. Prije nego to budem govorila o onom unutarnjem , a to je molitva, spom enut u neke stvari koje moraju posjedovati one koje kane slijediti put molitve, a toliko potrebno da e, m akar i ne bile vrlo kontemplativne, moi uznapredovati u sluenju Gospodinu; a nije mogue da budu vrlo kontemplativne ako ih ne posjeduju i budu li pomislile da su takve bit e u velikoj zabludi. Neka mi Gospodin udijeli milost za to i neka mi ukae to moram rei, da bude na Njegovu veu slavu. A m e n .

O vo pog lav lje o d g o v a ra 4. i 5. p og lav lju au to g ra fa . K od br. 5 /a p o r in ia lo je novo pog lav lje , ali je s am a S vetica p rib ilje ila n a ru lju to led sk o g ru k o p isa , n ak o n sto j e p re c r ta la od g o v ara ju i naslov: O vdje n e tre b a b iti p og lav lje j e r j e i to pe to . - P rem a toj naznaci sv o d im o oba p og lav lja u je d n o , ali z a d r av am o naslov petoga u d ru g o j k lauzu li ovoga ep ig ra fa .

U p rvo j red ak c iji j e s ta ja lo jo i: Za poglavara i biskupa koji je va poglavar, te za Red, ve je reeno u onome to je reeno, je r sve je dobro Crkve, a ovo stvar koja je obvezatna...

O vako j e p isa lo u p an jo lsk o m p rijev o d u k arm e lian sk o g a Pravila kojim se Svetica sluila: N eka sva b raa uvijek b u d u u svojim e lijam a ili u blizini n jih , razm a tra ju i i m islei n ou i d a n ju na Boji zakon i b d iju i u m olitv i, ako n e b u d u za o k u p ljen i d ru g im o p ra v d a n im i a sn im s lu b a m a i v jebam a.

4. Nemojte misliti, prijateljice i sestre moje, da e biti mnogo stvari kojima u vas zaduiti, je r dao Bog da vrite one koje su nai sveti Oci odredili i koje su oni obdravali, te su upravo ovim putem zavrijedili to ime4. Pogreno bi bilo traiti to drugo, niti to uiti od ikoga drugoga. Samo u se na tri zadrati zato da ih pojasnim, a te su i u samim Konstitucijama, je r je jako vano da shvatimo koliko je za nas bitno drati ih se zato da bismo imale mir koji nam je toliko preporuivao Gospodin, unutarnji i izvanjski. Prva je ljubav jedn ih prem a drugima, druga je nenavezanost na sve to je stvoreno i trea je istinska poniznost, koja je, prem da je navodim na kraju, glavna i sadrava sve:>.

5. to se prve tie, a ta je da se meusobno vrlo ljubite, jako je vana; je r nem a neugodne stvari preko koje se s lakoom ne bi prelo kod onih koje se ljube, a nesnosna m ora biti kada nanese neugodnost. A kada bi se te zapovijedi u svijetu dralo onako kako je se treba drati, mislim da bi mnogo koristilo da se i drugih dri; ali, nekako je se ne uspijevamo nikada drati savreno.

ini se da ono to je tu odve m eu nam a ne moe biti loe, a ipak donosi sa sobom toliko zla i tolike nesavrenosti da ne vjerujem da e to itko povjerovati, osim onoga tko se u to osobno osvjedoio6. Tu neastivi plete mnoge spletke, je r se u svijestima onih koje nastoje grubo ugaati Bogu slabo zamjeuju, pa im se ini da je to krepost, a one pak koje nastoje biti savrene dobro to shvaaju, je r malo-po- malo oduzima volji snagu da se posvema preda ljubljenju Boga.

6. A drim da kod ena toga ima vie nego kod mukaraca, pa zajednici nanosi znaajne tete. Jer, otuda proistjee to da se ne ljube svejednako, da se ali zbog uvrede koja je nanesena prijateljici, da se poeli imati neto da joj se umili, da se trai vrijeme da se s njom razgovara, a esto puta i da joj se kae koliko je se ljubi i druge nepodobne stvari, a ne koliko se ljubi Boga. Jer, rijetko su ta velika prijateljstva takva da pomau da se vie ljubi Boga; ak mislim da ih zainje neastivi zato da unese razjedinjenost u Redovima; jer, kada je to zato da se slui njegovu Velianstvu, to se odm ah oituje, zato to volja nije praena strau, ve nastoji pomoi da se pobijede druge strasti.

7. A ja bih eljela mnogo takvih prijateljstava ondje gdje je velik samostan, je r u ovoj kui, gdje ih nem a nego trinaest, niti ih treba vie biti7, ovdje sve m oraju biti prijateljice, sve se moraju ljubiti, sve se moraju voljeti, sve se m oraju pomagati. I neka se uvaju takvih posebnosti, za ljubav Gospodnju, koliko god svete bile, zato to i m eu braom znade biti otrova, te ne vidim u tome nikakve koristi, a ako pak su roaci, jo gore. To je kuga!8 I vjerujte mi, sestre, m akar vam se to uinilo skrajnost, u tome je velika savrenost i veliki mir, a odstranjuju se m noge prigode

' Svctica j e h o lim ic c p re in a ila ovaj o d lo m a k . U p rvo j redakc iji j e p isalo : Dao Gospodin da u potpunosti vrimo one koje su odredili nai Oci u P ravilu i Konstitucijama, to znai potpuno obdravanje kreposti. - P re inaka je ja m a n o u s lijed ila u slijed u v o e n ja nov ih konstitu c ija u re fo rm ira n o m sa m o sta n u sve to g a [osipa.

Ovclje j e zavravalo 4. pog lav lje .

Kao ja na drugim mjestima, d o d a la j e Svetica izm e u red a k a u to lc sk o m ru k o p isu .

S vetica j e kasn ije p ro irila ovaj b ro j. U sp . M oj ivot, 32. pog l. br. 13, b iljeka 24 . - Z bog lo g a je u to lesk om ru k o p isu tekst p re in a ila ovako: ...u ovoj kui je r ih je malo, sve 'moraju biti...

" U p rv o j redakc iji je d o d a la : >ako ne, ugledajte se u Josipa., a lu d ira ju i na biblijski p r iz o r s [akovljev im s inov im a (Post 37) - S ljedei j e iz ra z .- to je kuga! - v rs ta tc rcz ijan ske a n a te m e koja u k az u je na te in u i p riljep iv o st n ek o g a m o ra ln o g zla. (U sp. br. 8.)

za one koje nisu vrlo jake. Meutim, ako se volja vie prikloni jednoj nego drugoj (to nee moi izostati, je r to je prirodno, i esto puta nas navodi da ljubimo ono to je najjadnije, ako ima vie prirodnih drai), suzdravajmo se jako zato da ne dopustim o da nam a zagospodari ta privrenost. Ljubimo kreposti i unutarnje dobro, te se uvijek nastojmo zduno suzdravati, da se ne obaziremo na ovo izvanjsko.

8. Nemojmo dopustiti, sestre, da naa volja bude iiji rob, osim Onoga koji ju je otkupio svojom krvlju0. Pazite, je r i ne znajui kako, nai ete se sapletene, da se neete moi obraniti. Air, Bog nre oslobodio! Djetinjarijama koje iz toga proistjeu nem a broja. A budui da su tako male, te e samo one koje ih uvide to shvatiti i povjerovati, nem a zbog ega o njima ovdje govoriti, osim da e kod bilo koje to biti zlo, a kod poglavarice kuga10.

9 . U spreavanju ovih pristranosti potreban je veliki oprez ve od poetka, kada zapone prijateljstvo, i to vie umjenou i ljubavlju, negoli strogou. Za spreavanje toga velika je stvar da ne budete skupa, osim u odreene sate, niti da razgovarate meusobno, prem a obiaju kojega se sada drimo, to znai da niste skupa, kako nalae Pravilo", ve svaka povuena u svojoj eliji. Odrecite se kod Svetog Josipa toga da imate radnu prostoriju: je r , prem da je to hvalevrijedan obiaj, lake je utjeti, ako je svaka za sebe. Naviknuti se na samou velika je stvar za molitvu, a kako to m ora biti temelj ove kue12, potrebno je potruditi se da zavolimo ono to tome najvie pomae.

10. Vraajui se ponovno tome da se ljubimo meusobno, ini se neumjesnim to preporuivati. Je r, ima li tako grubih osoba, koje su stalno skupa i druguju, te ne trebaju drugih razgovora ni ophoenja ili razbibriga s osobama izvan kue, i koje vjeruju da nas Bog ljubi, i one Njega, je r poradi Njegova Velianstva ostavljaju sve, a da ne uzvrate ljubavlju? Posebice stoga to krepost uvijek potie na ljubav, a nje e, uz pomo Boju, ja se uzdajem u Njegovo Velianstvo, uvijek biti kod onih koje budu u ovoj kui. Prema tome, ovdje to ne treba posebno preporuivati, po mome miljenju.

11. Kakva m ora biti ta meusobna ljubav i to je kreposna ljubav - koje elim da ima ovdje - i po emu emo vidjeti da posjedujemo tu krepost, koja je veliko dobro, je r ju je Gospodin preporuio nama i tako izriito svojim apostolim a1'. O tome bih sada neto malo htjela rei u granicama moje neukosti. A ako to podrobno naete u drugim knjigama, ne prihvaajte nita od mene, je r moda i ne znam to govorim.

9 Aluzija n a 1 Pt 1,19.

10 R ukop is iz F .scoriala d a je zan im ljivu varijan tu : A do, se ne spoznaju tolike enske slabosti i da ih ne na.ue one koje ih ne znaju , ne elim ih iznosili u Umine. No, m djelo su mene iiadihad uasavale, videi. ih, je r se ja , Bojom dobrotom, nikada, nisam puno vezala, a to je moda bilo zbog toga tosom bila navezana na druge jo gore stvari. Ali., kalio kaem, vidjela sam to mnogo puta. A bojim se da se to doga,da u. veini samostana, je r sam u nekim a to vidjela i znam d a je to veliko zlo za mnogi red, a i za, krepost je jako loa stvar kod svih. Kod poglavarica bi. to bila kuga; to /: ve reeno.

11 Konstitucija, n ap isa la je u p r v o j rcdakc iji.

12 U p rvo j red ak c iji jo j e s tajalo : ... i za to smo se okupile, pa se vie nego za- bilo to drugo maramo truditi da zavolimo ono to nam tome koristi.

13 Iv 13,34.

12. O dvije vrsti ljubavi govorim. Jedna je duhovna, je r, ini se, nikakva stvar ne dira ulnost i njenost nae naravi tako da bi joj oduzimala istou. I druga je duhovna, a uz nju je naa ulnost i slabost, ili dobra ljubav, koja se ini d a j e doputena, kao to je ona izmeu roaka i prijatelja. O toj je ve neto reeno N.

13. O onoj duhovnoj elim sada govoriti, u kojoj nem a nikakve strasti, je r ako ove potonje ima, potpuno je porem een sav ovaj sklad. A ako se uzdrljivo i razborito ophodim o s kreposnim osobama, napose s ispovjednicima, to je korisno. Ali ako se kod ispovjednika primijeti da naginje kojoj tatini, budite oprezne prem a svemu i ni u kojem sluaju, pa m akar to bili valjani razgovori, nem ojte ih voditi s njime, ve se kratko ispovjedite i zavrite. A najbolje bi bilo rei poglavarici da se vaa dua ne osjea dobro s njime i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako se to moe uiniti, a da se ne dira u njegovu ast.

14. U takvim i slinim sluajevima, kada bi vas neastivi mogao smesti u nelagodnim stvarima i kada se ne zna kakav bi se savjet prihvatilo, najbolje e biti n/nastojati porazgovarati s nekim tko je uen, je r se, ima li potrebe, za to daje privola, te se ispovjediti kod njega i initi ono to ree u dotinom sluaju, zato to lii se jako moglo pogrijeiti, kad bi bilo nemogue ne pruiti neki lijek. Koliko li se pogreaka napravi u svijetu zato to se stvari ne rjeavaju uz kakav savjet, posebice kada se radi o tome da se nikoga ne povrijedi! Nedopustivo je ne pruiti neki lijek, jer kada neastivi otuda zapone, nije ba bezazleno, ako ga se odm ah ne sprijei. Sloga je ono to sam rekla, da se uznastoji razgovarati s drugim ispovjednikom, najsigurnije, ako postoji mogunost za to, a ja se uzdajem u Gospodina da e je biti.

1' C ijeli j c ovaj o d lo m ak S p isa te ljica ic m c ljito izm ijen ila , n e z ad o v o ljn a d ru g o m red ak c ijo m (ru k o p is iz V alladolida), is trg n u ta jc cijeli list iz v la stito g a a u to g ra fa i zam ijen ila ga o n im to sad a itam o . Ipak , prva red ak c ija (rukop is iz E scoriala) j c i d a lje zan im ljiva i zbog loga je p re n o s im o u c ijelosti: ...druga je duhovna i sjedinjuje u sebi ?iau ulnost i slabost; je r radi se o tome: ova dva naina da- se ljubimo, a. da se ne. umijea nikakva strast, je r kada bi to bilo, posve bi bio poremeen taj sklad. A ako pak umjereno i razborito postupamo s ljubavlju koju sam spomenula , sve je vrijedno, je r ono to nam se ini da- je ulnost, pretvara se u krepost. N o , toje tako zamreno da ponekad nem a toga tko bi to shvatio, a posebice ako se radi o nekom ispovjedniku, jer osobe koje se bave molitvom, ako vide d a je svet i da shvaa nain njihova ponaanja, vrlo ga zavole. Tu pak neastivi podmee niz skrupula, to jako uznem iruje duu, a to i hoe; posebice, ako je ispovjednik dovede do vee savrenosti, toliko je stee da ga. na kra ju napusti. I ne prestaje je uznem irivati ona napast n i s drugim , n i s treim. On o to kod toga. moete uiniti jest, nastojati da ne zaokupljate misao time da li ljubite ili ne ljubite, ve, ako budete ljubile, ljubite. Jer; budui da gajimo ljubav prema, onome tko ini kakva dobra tijelu, pa. zato onoga tko nastoji i radi na tome da. ih ini dui, ne bismo trebale ljubiti? Dapae, drim da mnogo koristi ako se ljubi ispovjednika, ukoliko je svet i duhovan i vidim da puno dri do toga da napreduje moja dua. Jer, naa, je slabost takva da nam kadikad vrlo koristi provesti u djelo vrlo velike stvari u sluenju Bogu. Ako pak nije onakav kakav sam. rekla, tu se nalazi opasnost i moe nanijeti ja ko veliku tetu, ako shvati da. se gaji naklonost prema njemu, a u strogo zatvorenim kuama vise nego u drugima. A budui da e se teko uvidjeti koji je takav, potrebna, je panja i oprez. Jer, rei da on ne shvati da postoji naklonost i da m u to ne kaete bilo bi najbolje; a li neastivi tako umjeno stee da to ne doputa, je r sve ono to bude trebala ispovjediti, init e joj se d a je ba to i da je duna to ispovjediti. Zato bih htjela, da. smatrate da to nije nita, i da, se n a to ne obazirete.Pamtite ovo upozorenje: ako kod ispovjednika budete vidjele da je sve to govori na korist vaoj dui i ne budete li vidjele ili primijetile druge tatine (to odmah prim ijeti ona koja se ne gradi ludom), te vidite d a je bogobojaza.n, ni zbog kakve napasti koju budete doivjele, poradi velike naklonosti, nemojte se uznem irivati, je r ka.da se neastivi umori, to e ga m inuti. A li ako kod ispovjednika budete vidjele da. naginje kojoj tatini u onome to vam se kae, smatrajte sve sum njivim i nikako - pa m akar to bili razgovori o molitvi ili o Bogu ~ nemojte ih voditi s njime, nego se kratko ispovjedite i. za,vrite; a. najbolje bi bilo rei M ajci da. se vaa dua s njime ne osjea dobro i promijeniti ga. T oje najzgodnije, ako imate prilike, a ja se uzdajem u, Boga da e je biti, te k tome poduzeti to bude mogla da. ne razgovara s njime, pa m akar predosjeala smrt. - N astav lja s br. 15. C ije loga br. 14 n ije b ilo u p rvo j redakciji.

15. Znajte d a je ovo jako vano, je r je stvar opasna, pakao i propast za sve. Zato i kaem da ne ekate dok vidite veliko zlo, nego ga u zaetku sprijeite svim sredstvima kojima budete mogle i unijele. Ja to m irne savjesti mogu rei. No, uzdajem se u Gospodina da nee dopustiti da osobe koje stalno budu zauzete molitvom postanu naklone ikome, osim onome tko je odani sluga Boji, to je posve sigurno, ili pak onda nisu ni od molitve ni od savrenosti, prem a onome, to se ovdje hoe. Jer, ako budete vidjele da ne razumije va govor i da nije sklon govoriti o Bogu, ni ljubiti ga neete moi, je r nije vama nalik. Ako pak jest, uz vrlo malo prilika kojih e ovdje biti, ili e biti jako priprost ili pak nee htjeti unositi nem ir ni sebi ni Bojim slubenicama,

16. Budui da sam ve poela govoriti o tome, a to je - kako sam rek la1 - veliko zlo koje neastivi moe nainiti, a kasno se primijeti, pa se tako postupno moe unititi savrenost, a da se i ne zna odakle. Je r ako o n 10 hoe dati povoda tatini zato to je i sam ima, smatrat e sve nevanim i kod drugih. Bog nas oslobodio, za Njegovo Velianstvo, slinih stvari. Svim bi redovnicama to bilo dostatno da ih zbuni, je r im njihova savjest govori suprotno od ispovjednika, pa ako ih se sili da imaju samo jednoga, ne znaju to da rade ni kako da se smire, zato to im onaj, koji bi i trebao smirivati i lijeiti, nanosi zlo. Mnotvo takvih jad a m ora biti na nekim mjestima. Vrlo mi je to teko, pa se zato nem ojte zgraati to se toliko trudim da vam ukazem na tu opasnost17.

15 U b r . J4.

!l> On: ispov jedn ik .

U p rv o j red ak c iji j e zavravalo ovako: Vidjela sam u samostanima velikog ja d a s te s trane- premda ne u mome- pa su me potakle na veliko saaljenje.

Nastavlja o ispovjednicima. - Govori koliko je vano da budu -ueni.

1. Ne dao Gospodin nikome iskusiti u ovoj kui muku koja je spomenuta, za Njegovo Velianstvo, da se nade sputane due i tijela, ili pak da poglavarica bude u prijateljskim odnosima s ispovjednikom, pa da se ni njemu o njoj, ni njoj o njemu ne usudite nita rei. Tada e doi do napasti da se prestanu ispovijedati veliki grijesi zbog straha od uznemiravanja. Oslobodio me Bog zla kakvo tu moe nanijeti neastivi! Kako lije skupo sputavanje i astoljublje! Naime, time to razgovaraju samo s jednim ispovjednikom, misle da stjeu m nogo za red i veliku ast za samostan, a neastivi uspijeva tim putem zavoditi due, je r ne moe drugim. Ako pak trae drugoga, ispada da se time gubi sklad u zajednici, ili pak ako nije iz istoga Reda, pa m akar bio svetac, i samo ophoenje s njime ini im se da ih poniava1.

2. Takvu svetu slobodu traim ja za ljubav Gospodnju od one koja bude najstarija2. Neka se uvijek pobrine s biskupom i s provincijalom3 da, osim s redovnim ispovjednicima, nastoje, kako ona tako i sve ostale razgovarati s uenim ljudima i ispovijedati im svoje due, a posebno ako sami ispovjednici nisu takvi, pa makar kako dobri bili. Uenost je nadasve vana za pojanjavanje svega. Bit e mogue da se ije d n o i drugo nae skupa kod nekih osoba. Sto vam vie milosti Gospodin udijeli u molitvi, to je potrebitiji vri temelj vaim djelima i molitvi.

3. Ve znate da kam en temeljac mora biti zdrava savjest, i to da se svim svojim snagama m orate oslobaati malih grijeha i slijediti ono to je najsavrenije. init e se da to bilo koji ispovjednik zna, a to je zabluda. Meni se dogodilo da sam s jednim razgovarala o pitanjima savjesti, a bio je odsluao sva predavanja iz teologije, i nanio m ije toliko tete u nekim stvarima govorei mi da nisu nita; a znam da me nije htio

U p rv o j red ak c iji j c b ila n a p isa n a s lin o m iro n ijo m : Ako nije iz Reda, pa m akar bio sveti Jeronim, odmah se usprotive iz cijeloga Reda. - H valite Boga, keri, poradi ove slobode koju imate da ete moi - premda, ne mora biti s mnogo n jih - ophoditi se s nekima, p a ak ako i ne budu redovni ispovjednici, koji e vam razjasnili sve. - Z an im ljivo je p rim ije tit i ( la je u ovom osjetljivom p ita n ju c rk v en o zakonodavstvo na k ra ju d a lo za p rav o sv. T ereziji.

Koja bude ruijstarija: pog lavarica .

Ili provincijal, d o d a la j e Svetica iz m e u red ak a . U treo j redakc iji (to ledsk i ru k o p is ) S vetica je, osim loga , p re c r ta la biskup i n ap isa la prelat. - C i je l i je ovaj o d lo m a k im ao d ru g a iji sm isao u p rvo j redakc iji: neka uvijek nastoji razgovarati s onim koji bude uen i neka to nastoje njezine redovnice. Oslobodio vas Bog, koliko god duha vam se uini da ima i bude ga u istinu imao, dali se u svem u voditi od njega, ako nije uen.

dovesti vi zabludu, niti je imao zato, no nije bolje znao. T o isto mi se, osim s ovim, jo s drugom dvojicom ili trojicom dogodilo1.

4. Ta istinska spoznaja o savrenom vrenju zakona Bojega sve je nae dobro; na njemu vrsto poiva molitva, bez tog vrstog temelja cijela je zgrada promaena. Ako vam ne daju slobodu da se ispovijedate i razgovarate o stvarima vae due sa slinim osobama, [uinite] kako sam rekla". A usuujem se k tome rei, makar ispovjednik posjedovao sve, da se koji put uini ono to sam rekla, je r moe biti da se ispovjednik vara, a dobro je a se sve ne dovedu u zabludu zbog njega. Nastojei uvijek da to ne bude protiv poslunosti, je r lijeka ima za sve, a osobito vrijedi za due, dobro je zato potruditi se na nain na koji se bude moglo.

5. Sve ovo to sam rekla tie se poglavarice, pa je ponovno molim, s obzirom da se ovdje ne trai druga utjeha osim za duu, da se u tome pobrine za njezinu utjehu zato to su raznovrsni putovi kojima Bog vodi, a ispovjednik ih ne m ora znati sve. Je r, tvrdim da nee uzmanjkati svetih osoba koje e htjeti s vama razgovarati i tjeiti vae due, ako ste onakve kakve trebate biti, pa m akar bile jadne. Je r Onaj koji odrava vae tijelo, probudit e ih i dati volju onome tko e prosvijetliti vae due i zalijeiti to zlo, kojega se ja jako bojim. Jer, kada bi neastivi pokuao ispovjednika napastovati da ga zavede u zabludu glede kakva nauka, im sazna ovaj da se razgovara i s drugima, uzdrat e se i bolje e paziti na sve to radi.

Kada se neastivome oduzme taj ulaz, ja se uzajem u Boga da drugoga nee imati u ovoj kui. Zato molim, za ljubav Gospodnju, biskupa, koji bude, da dopusti sestrama tu slobodu i da im je ne oduzima, kada te osobe budu takve da posjeduju znanje i dobrotu, to se brzo primijeti u tako malome mjestu kakvo je ovo'\

6. Ovo to sam ovdje rekla vidjela sam i spoznala, te razgovarala o tome s uenim i svetim osobama koje su traile ono to najbolje odgovara napredovanju savrenosti u ovoj kui. Meu opasnostima - kojih ima dok ivimo - smatram da je ova najm anja7. No, neka nikada ne bude vikara8 koji bi se mijeao u stvari kue, niti ispovjednika koji bi imao tu slobodu, ve neka oni budu za to a bdiju nad povuenou i potenjem kue, te nad izvanjskom i unutarnjom dobrobiti, zato da to kau poglavaru bude li trebalo, ali ne da budu predstojnikom.

7. To se sada i provodi, i ne samo po mom nahoenju; je r biskup kojega imamo, i kojemu srno podreene (zato to se iz mnogo razloga nismo stavile pod

' V id je li M oj ivot., 6. p o g l., br. 4; 4. po g l., br. 7; 5. po g l., br. 3; 8. po g l., br. 11; 2(5. pogl-, br. 3.

L ako n izam ove ree n ice je o buhvaao s ljedee ree n ice iz p rv e redakc ijc : Tako je potrebno da se ophodites ljudim a od duha i m an ja . Ako ne budete mogle da ispovjednik posjeduje sve to, na. vrijeme se pobrinite za druge;a ako vam moda zapovjede da se ispovijedale kod drugih, bez ispovijedi razgovarajte s osobama slinim, onimakoje spominjem. - J e d a n o d cen zo ra , nak o n io j e d e b e lo p o d v u k a o tekst au to g ra fa , p rib ilje io j e na rubu: To je d o b ro ; je r im a nek ih d u h o v n ih uite lja koji, za to d a n e p o g rije e , ok riv lju