The European Union’s Project “Provide a Good Reason for Ex ... · “Sva ljudska bića ra ... nedostatak pristupu socijalnim beneficijama, nemogućnost prebacivanja socijalnih

DEBATNE NOVOSTI BROJ 22, APRIL 2011, IZLAZI MJESEČNO ДЕБАТНЕ НОВОСТИ БРОЈ 22, АПРИЛ 2011, ИЗЛАЗИ МЈЕСЕЧНО

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva.”

Opšta deklaracija o pravima čovjeka UN-a iz 1948. godine

„Наведи добар разлог за земљe Бивше Југославије у Европској унији“

The European Union’s Project “Provide a Good Reason for Ex Yugoslav Countries in the EU”

For Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia, Slovenia

„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Centra za kulturu dijaloga i ne može se pod bilo kojim okolnostima smatrati da odražava stavove Evropske unije.“

“This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this publication are the sole responsibility of Centre of Cultivating Dialogue and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.”

This project is funded by the European Union Delegation of The European Union In Brussels Tel:+ 32 2 29 68 407 Fax:+ 32 2 29 68 407

A project implemented By Centre of Cultivating Dialogue Contract No.: 2009/202-250

Address:Augusta Brauna 6, 71000 Sarajevo Tel:+ 387 33 203 668 Fax:+ 387 33 208 370 E-mail: [email protected] web. www.ckdbih.com

The European Commission is the EU’s executive body. “The European Union is made up of 27 Member States who have decided to gradually link togethertheir know-how, resources and destinies. Together, during a period of enlargement of 50 years, theyhave built a zone of stability, democracy and sustainable development whilst maintaining cultural diversity, tolerance and individual freedoms. The European Union is committed to sharing itsachievements and its values with countries and peoples beyond its borders”.

RIJEČ UREDNICE

„Provide a Good Reason for EX Yugoslav Countries in EU“ Contract No. 2009/202-250 This project is funded by European Community Comission of European Communities, Brussel

2

Anja Gengo.

SADRŽAJ U OVOM BROJU

PROČITAJTE:

Riječ urednice ***

Pogled na Region ***

Vijesti iz Regiona

*** Riječi Velikana:

Slavoj Žižek

Gilles Deleuze i Félix Guattari

Stefano Benni

*** Posjetili smo

www.debatewise.com

*** Upute za snalaženje na

web stranici CKD-a

***

Planirane aktivnosti

*** TV Debate

***

Impressum

Dragi čitaoci,

Posljednjih par dana u Bosni i Hercegovini se vrlo otvoreno govori o pojmu referenduma, te o konačnim izmjenama rezultata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Razlog zbog kojeg sam odlučila da vam pišem baš o ovoj temi, jesu stavovi mladih ljudi koje svakodnevno čujem povodom najava čelnih ljudi iz Republike Srpske o raspisivanju referenduma za pojedina pitanja koja se tiču Bosne i Hercegovine. Nažalost, komentari se ne odnose na eventualno (ne)postojanje potrebe da se ovo i sporovede, kao i na objektivno sagledavanje potencijalnih posljedica. Ne, komentari su vrlo iscrpni, sveobuhvatni i nedvosmisleni kada je riječ o iskazivanju jezika mržnje, etiketiranju jednog naroda zbog navoda koji ne moraju nužno biti i odraz mišljenja svih u entitetu koji je trenutno u žiži interesovanja političke i društvene javnosti.

Kako rekoh i u prošlom broju, jedan od jednostavnijih i veoma efikasnih načina da se dobije slika stavova koji postoje u javnosti povodom određenog pitanja jesu i javna okupljališta, gdje ljudi vrlo spontano govore između sebe, i nerijetko izjavljuju i više nego što bi trebalo, prelazeći granicu pristojnog ponašanja i ukazujući na postojanje mržnje po etničkom osnovu , ekstremnog nacionalizma i krajnje subjektivnog sagledavanja činjenica. Pod javni okupljalištem podrazumijevam neformalna druženja i neizostavne internet forume.

Jedan od definitivno najposjećenijih sarajevskih foruma jeste i www.sarajevo-x.com. Ako samo za trenutak zastanemo i zapitamo se ko su oni koji najviše vremena provode po forumima, oni koji znaju kako se služiti internetskim znanjem i oni koji, u krajnjoj liniji, imaju vremena za to, onda su to definitivno ne naše bake i djedovi, već većinom mladi ljudi.

Naslov jednog od članaka na ovom site-u povodom ovog pitanja bio je: „Odluka o referendumu je direktan napad na Dejton, Ustav i institucije BiH“, od 27.04.2011.godine. Većina komentara dobila j (kvazi! cenzuru, a evo i kako: „Komentar je sakriven zbog previše negativnih glasova. Prikaži?“. Da, upravo ovakve vrste komentara, koji se navodno cenzuriraju, ali ih i dalje možete pogledati, stoje spokojno na internetu.

Nažalost, ni jedan od brojnih komentara koje možete pročitati ili čuti, ne podliježe osnovnim načelima debate: kultura dijaloga, argumentovani stavovi i analitički pristup problemu.

Da, ne rade to svi kao debatanti. Ali, valjda su i za to potrebne godine napornog rada i dobri mentori. Mi to ponajbolje znamo. A ako slučajno ovaj članak bude čitao neko ko nema iza sebe te godine napornog rada ili kvalitetnog mentora, onda dajemo primjer na koji način argumentirati svoje stavove, ma šta željeli da kažete:

PROS: „ Referendum je jedan od oblika neposredne demokratije. Njegova osnovna svrha jeste da narod izrazi svoju volju. Bosna i Hercegovina je demokratska država. To znači da narodi BIH imaju pravo da izraze svoje mišljenje. Ako to nije moguće uraditi redovnim putem, onda je referendum dozvoljen kao vanredni put.“

CONS: „Referendum jeste jedan od oblika neposredne demokratije. Njegova osnovna svrha jeste da izrazi volju naroda. Bosna i Hercegovina jeste demokratska država. Upravo jer govorimo o postojanju države kao teritorijalne i političke jedinice, ona je ta koja je nadležna da se bavi pitanjem upotrebe ovog lijeka, jer samo država kao cjelina zagarantovano štiti svoj interes. Upotreba referenduma od strane pojedinih regija ne znači nužno i zaštitu državnog interesa, već može značiti i zaštitu ličnih interesa, na štetu državnog.“

A vi nastavite…

Anja Gengo.

POGLED NA REGION


3

BOSNA I HERCEGOVINA

„Opstrukcija povratka interno raseljenih lica i izbjeglica, korupcija vlasti, diskriminacija i nasilje nad ženama i etničkim, seksualnim i religijskim manjinama, diskriminacija osoba sa invaliditetom, trgovina ljudima, kao i limitirana prava po pitanju zaposlenja samo su neki od problema u oblasti ljudskih prava u BiH, navodi se u izvještaju State Departmenta o stanju ljudskih prava u svijetu za prošlu godinu. U izvještaju se navodi da se povratak interno raseljenih lica i izbjeglica stalno smanjuje, te da se, prema podacima UNHCR, u prvih šest mjeseci 2010. godine vratilo 358 osoba, dok nevladine organizacije tvrde da ovaj podatak nije tačan, jer se UNHCR bazirao na imovinu koja je vraćena, a ne na stalnom boravku. "Visoka stopa nezaposlenosti, nedostatak pristupu socijalnim beneficijama, nemogućnost prebacivanja socijalnih beneficija prilikom povratka iz drugog entiteta, nedostatak smještaja, visoke opštinske administrativne takse na dokumenta koja se neophodna za pomoć pri gradnji i obnovi i dalje su prepreka povratku", navodi se u izvještaju State Departmenta . U izvještaju se dodaje da se manjine pri povratku suočavaju sa zastrašivanjem, opstrukcijama u pristupu obrazovanju, zdravstvenoj njezi, penzijskim beneficijama, lošom infrastrukturom, te da se žale na diskriminaciju prilikom zaposlenja. "U povratničkim oblastima u BiH procenat manjina koji rade na opštinskim poslovima niti predstavlja trenutnu populaciju, niti je u skladu sa popisom iz 1991. godine, a što ukazuje na neuspjeh lokalnih vlasti da primijeni odredbe zakona", navodi se u izvještaju i dodaje da su posmatrači zabilježili povećani trend napada na simbole određenih manjinskih grupa, a ne na pojedince, što utiče na povratak. U izvještaju se navodi da je Ministarstvo za izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske pružilo podršku Bošnjacima i Hrvatima povratnicima i bosanskim Srbima koji se vraćaju u Federaciju BiH, te da je resorno federalno ministarstvo pomagalo Hrvatima i Srbima u povratku u FBiH, i Bošnjacima i Hrvatima koji su se vratili u RS. "Entitetska ministarstva dala su ograničenu pomoć u obnovi povratnicima i izdvojila dio iz budžeta u pravcu zajedničkih projekata koje je utvrdila Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH", navodi se u izvještaju i dodaje da su etničke razlike i dalje veoma jake, iako neke mješovite zajednice koegzisitraju mirno. Zlostavljanje i diskriminacija manjina, kako se navodi, zabilježena je u cijeloj BiH često u vezi sa sporovima oko imovine, a ovi problemi najčešće uključuju skrnavljenje grobova, uvrjedljive grafite, paljevine, oštećenja bogomolja, verbalne uvrede, otpuštanje sa posla, prijetnje i napade. Kao primjeri navode se kamenovanje hrvatskog kulturnog centra Petar Ajvazović u Doboju, verbalne uvrede dvojice tinejdžera pravoslavnog sveštenika Milorada Milinkovića u Reljevu kod Sarajeva, crtanje nacističkih kukastog krsta i ustaških simbola na 13 spomenika na muslimanskom groljbu u Žepču, kao i slučaj kada je 20-godišnji mladić ispalio dva hica na pravoslavnu crkvu u Reljevu. "Nema pomaka i ne očekuju se u vezi sa bombaškim napadom u novembru 2009. godine na kuću srpskog pravoslavnog sveštenika u Sanskom Mostu. Sveštenik Slobodan Višekruna nije povrijeđen, a slučaj do danas nije riješen", navodi se, između ostalog, u izvještaju. Kada je riječ o povratu imovine religijskim zajednicama u BiH, u izvještaju se navodi da povrat i dalje rješava od slučaja do slučaja na osnovu procjene opštinskih zvaničnika, koji su u malom broju slučajeva završili restituciju. U izvještaju se dodaje da su mnogi zvaničnici iskoristili slučajeve restitucije za određene političke poene, te da su neriješeni zahtjevi za povrat imovine bili politički i zakonski komplikovani. U izvještaju Stejt dipartmenta se podsjeća da su u junu 2010. godine predstavnici vlada FBiH i Kantona Sarajeva, sarajevske opštine Stari Grad i Ekonomskog fakulteta potpisali sporazum o povratu zgrade Bogoslovije Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prema kome bi gradnja nove zgrade Ekonomskog fakulteta trebala da počne 2011. godine, međutim, vlasti nisu preduzele bilo kakvu aktivnost da se taj sporazum i primjeni. "Jevrejska i muslimanska zajednica također traže trgovinske i stambene zgrade u Sarajevu, a katolička zajednica ima slične zahtjeve u Banjaluci", navodi se u izvještaju. Prema izvještaju State Departmenta, zlostavljanje zatvorenika, loši uslovi i prenatrpani zatvori sa čestim nasiljem, neuspjeh policije da obavijesti pritvorenike o njihovim pravima ili dozvoli pristup advokatima prije ispitivanja, pogibije od mina, te zlostavljanje i zastrašivanje novinara i civilnog društva, takođe, predstavljaju probleme u oblasti ljudskih prava u BiH. U izvještaju State Departmenta se podsjeća da su 2010. godine u BiH održani opšti izbori za koje su međunarodni posmatrači ocijenili da su slobodni i fer, ali su naglasili da su mediji bili pristrasni, kao i da su privatni mediji podržavali određene kandidate. "Nastavljaju se politički pritisci na državne medije, kao i na Regulatornu agenciju za komunikacije dok se političari često žale na pristrasnost. Javni emiteri i dalje su podložni političkom uticaju", navodi se u izvještaju. Što se tiče nasilja u zatvorima, prema izvještaju Komisije za sprečavanje torture (CPT), čiji su članovi posjetili zatvore u BiH 2009. godine, policija je fizički maltretirala pojedince tokom hapšenja i u pritvoru. "CPT navodi da su nasilje među zatvorenicima, kao i zastrašivanje, sukobi među bandama oformljenim na osnovu etničke pripadnosti ili porijekla, česti u zatvoru u Zenici, koji nije pod efektivnom kontrolom zatvorskog osoblja", navodi se u izvještaju. U izvještaju se dodaje da je raširena korupcija među zatvorskim zvaničnicima, a kao primjer se navode neki zatvorenici u zatvoru u Sarajevu, koji su upotrijebili veze da budu premješteni u ustanovu na Igmanu, gdje su uslovi i bezbjednost mnogo bolji i labaviji...“

www.tin.ba, 17.04.2011.god.

IZREKE MALE GRUPE

VELIKANA

“Have you ever been in love? Horrible isn't it? It

makes you so vulnerable. It opens your

chest and it opens up your heart and it means that someone can get

inside you and mess you up. You build up all these defenses, you build up a whole suit of armor, so

that nothing can hurt you, then one stupid person,

no different from any other stupid person,

wanders into your stupid life...You give them a

piece of you. They didn't ask for it. They did

something dumb one day, like kiss you or

smile at you, and then your life isn't your own anymore. Love takes

hostages. It gets inside you. It eats you out and leaves you crying in the darkness, so simple a phrase like 'maybe we should be just friends'

turns into a glass splinter working its way into your heart. It hurts. Not just in the imagination. Not just in the mind. It's a soul-hurt, a real gets-inside-you-and-rips-you-apart

pain. I hate love.”

Neil Gaiman

POGLED NA REGION


4

СРБИЈА

RAZNO

Commmon sense and a sense of humor are the same thing, moving at

different speeds. A sense of humor is just common

sense, dancing.. William James

After God created the world, He made man and

woman. Then, to keep the whole thing from

collapsing, He invented humor. ~ Bill Kelly

~ Humor is a reminder that no matter how high the throne one sits on,

one sits on one's bottom. ~

Taki

~ A sense of humor... is needed armor. Joy in one's heart and some

laughter on one's lips is a sign that the person

down deep has a pretty good grasp of life. ~

Hugh Sid

~ Humor is an affirmation of dignity, a declaration

of man's superiority to all that befalls him. ~

Roman Gary

Sedlarević: Srbija ne prepoznaje manjine kao potencijal „Potpredsednica Skupštine Vojvodine Maja Sedlarević ocenila je danas da Srbija još uvek ne prepoznaje manjine kao potencijal društva. “Glavni problemi su što dijalog između institucija i manjiskih zajednica nije dovoljno dobar i što Srbija ne prepoznaje manjine kao potencijal ovog društva, a zakonska rešenja nisu dovoljno implementirana u život ljudi”, rekla je Sedlarevićeva na okruglom stolu “Etničke zajednice između zakonske potvrde i životne nevidljivosti”. Potpredsednica Vlade Vojvodine Ana Tomanova Makanova rekla je da komunikacija između institucija i manjina postoji, ali da i dalje postoji stalna potreba da se javnost podseća na multietničku strukturu i nasleđena prava nacionalnih zajednica. “Korišćenje jezika i očuvanje kulture su prvenstveno posao manjinskih zajednica, ali to ipak treba zajedno da čini cela država, jer pojedine manjiske zajednice ovde žive 300 godina i imaju svoja nasleđena prava”, rekla je Makanova Tomanova. Ona je rekla da se na poslednjem popisu stanovništva 34 odsto ljudi izjasnilo kao pripadnici manjinskih zajednica, te da ljudi treba da imaju tu slobodu, da nemaju strah i da mogu slobodno da traže da im se ispune prava zagarantovana Ustavom. Vojvodjanski sekretar za upravu propise i nacionalne zajednice Vojvodine Andor Deli rekao je da je “Vojvođanski model” primamljiv zbog toga što se gradi, funkcioniše i daje znake napretka još od vremena Socializma i da su njegovi rezultati dobri jer je “na vreme počeo da se primenjuje”. Direktor Uprave za ljudska i manjinska prava Nenad Đurđević rekao je da je bilo pokušaja da se Vojvođanski model primeni i na druge delove Srbije, ali da su uslovi i kontekst u njima drugačiji, pa je teško održiv. “Zakonska regulativa u oblasti manjina je dobra i ona se može još usavršavati, ali država mora uvek govoriti o različitosima kao o nečemu dobrom jer je to onda politička poruka koja ođekne jače”, rekao je Đurđević. Pokrajinska ombudsmanka Aniko Muškinja Hajnrih rekla da najviše pritužbi građana dobija na kršenje manjinskih prava na obrazovanje, kulturu i upotrebu jezika i pisama. “Ne postoji razumevanje da pripadnici manjinskih zajednica imaju pravo zagarantovano Ustavom da se bilo kojoj instituciji obrate na svom jeziku i formalni poslovi se i dalje obavljaju na ćirilici”, rekla je Muškinja Hajnrih. Pomoćnik poverenice za zaštitu ravnopravnosti Goran Bašić rekao je da Vojvođanski model, po njegovom mišljenju, ne postoji i da je u pitanju rešenost i odgovornost Pokrajinske vlasti da postojeće Zakone sprovodi na pravi način. “Imamo Ustav, Zakone i podzakonske akte koje Vojvođanska vlada odgovorno sprovodi, dok državana vlast to još uvek ne čini u dovoljnom obimu. Još uvek ne postoji jasan odogovor o tome da li Srbija želi integraciju, jer interkulturalno društvo i dalje ne postoji”, rekao je Bašić. On je dodao da je potrebno usavršiti Zakone o nacionalnim savetima jer pitanja njihove decentralizacije nisu dobro rešena i uticaj političkih partija na rad manjinskih samouprava je još uvek veliki. Poverenik za ravnopravnost Republike Srbije Milovan Batak kazao je da u Srbiji još uvek 64 odsto građana ne bi želeo Albanca za supružnika, 52 odsto građana to isto kaže za Rome, a čak je 79 odsto mišljenja da su “Romi dobri čistači ulica ali ne bi bili dobri učitelji”. “Tema manjina treba da bude prioritet. Danas su prioriteti na primer ekonomska kriza, ali ljudi ne razumeju da ni ona ne može biti rešena sa “pola tima”, donosno bez uključivanja celog društva u problem”, rekao je Batak. Okrugli sto “Etničke zajednice između zakonske potvrde i životne nevidljivosti” organizovala je Balkanska istraživačka mreža (BIRN) u saradnji sa Nezavisnim društvom novinara Vojvodine..“

www.autonomija.info, 08.04.2011.god.

POGLED NA REGION


5

CRNA GORA

RAZNO

„Bardami – on će ozbiljno i malo tužan – naši očevi

nisu bili ništa gori od nas i ne govori tako o njima!

- U pravu si, Arture, nema šta, tu si u pravu. Ogorčeni

i poslušni, silovani, pokradeni, raščerečeni i

uvek budale, nisu bili gori od nas! Dobro si rekao! Ništa ne menjamo! Ni

čarape, ni gospodare, ni mišljenja, ili ih menjamo

dockan, kad više ne vredi. Rodili smo se verni i od

toga crkavamo, takvi smo! Uzaludni vojnici, heroji za sve i majmuni koji govore, a reči im se muče, mi smo

ljubimci Kralja Bede. Njegovi smo! Kad ne

slušamo, on pritegne… Njegovi su nam prsti oko vrata, uvek, ne daju ti da

zineš, dobro treba da paziš ako hoćeš da imaš šta da pojedeš… On za sitnicu

davi… Kakav je to život?…

- Postoji i ljubav, Bardami!

-Arture, ljubav je beskonačnost dostupna i

pudlicama, a ja imam svoje dostojanstvo!”

Luj Ferdinand Selin, "Putovanje nakraj noći"

„Nacionalni savjeti u Crnoj Gori zakonom su definisani kao predstavnici manjinskih naroda. U praksi to funkcioniše drugačije, tako da očiglednu prevagu po pitanju predstavljanja manjina imaju partije sa nacionalnim predznakom. Na raskorak između zakonskih rješenja i stanja "na terenu" u izjavi za "Dan" ukazuje Sabrija Vulić. - Nacionalni savjeti su ti koji predstavljaju, da tako kažem, vladu u sjenci manjinskih naroda. Nažalost, u Crnoj Gori je već duže vremena, ne znam zašto, prisutna praksa da se manjinskim savjetima ne daje na značaju onoliko koliko je to neophodno shodno zakonu. Premijer Igor Lukšić prvi je koji nas je primio kao predsjednike savjeta manjinskih naroda, a inače nas uopšte ne pozivaju na državne svečanosti - rekao je Vulić. Kako navodi, takvo stanje je prevashodno greška Ministarstva za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, što ga ne čudi, jer u tom resoru nema, kako je rekao, nijednog Muslimana. Priču o neadekvatnoj ulozi koja se daje manjinskim savjetima u Crnoj Gori, što je suprotno zakonskim normama, on povezuje i sa tek završenim popisom stanovništva. Smatra da je klasični nonsens to što partije traže da provjeravaju rezultate popisa. - Prvo, zato što to nije predviđeno zakonom, a drugo, zato što je to posao savjeta. Osim toga, koja će to nacionalna partija da provjerava rezultate popisa, recimo, za Muslimane ili Rome. Koja će nacionalna partija da provjerava rezultate popisa u interesu Srba: da li Nova srpska demokratija, Socijalistička narodna partija ili neka treća sa srpskim predznakom? To može da radi samo Srpski nacionalni savjet. Isto važi i za Muslimane, Albance, Hrvate i Rome-naglasio je Vulić. Zapitao se i koja to partija "ima više prava" da kontroliše rezultate popisa u ime Crnogoraca -da li DPS, SDP ili, možda, Pokret za promjene. Na odsustvo primjene Zakona o manjinskim pravima i slobodama ukazao je nedavno i univerzitetski profesor Đorđe Blažić, uz tvrdnju da partije nemaju nikakvo pravo da predstavljaju manjine, već da to treba da čine upravo nacionalni savjeti. U Bošnjačkoj stranci smatraju da se i partije i nacionalni savjeti, svako iz svog djelokuruga djelovanja, bave zaštitom prava i identiteta manjina u Crnoj Gori. Šef poslaničkog kluba BS-a Suljo Mustafić rekao je da su manjinski savjeti, shodno zakonu, formirani kao krovna tijela čiji je cilj zaštita kulturnog, vjerskog, jezičkog i folklornog identiteta manjinskih naroda. - Sa tog aspekta, manjinski savjeti imaju veliki značaj. Međutim, učešće u institucijama zakonodavne vlasti ostvaruje se preko političkih partija jer manjinski savjeti ne idu na izbore. Partije se formiraju da bi učestvovale na izborima i, samim tim, zastupale određene birače, u ovom slučaju pripadnike nacionalnih manjina. Manjinske partije koje su zastupljene u parlamentu su u političkom smislu autentični zastupnici manjina - tvrdi Mustafić. I savjeti i nacionalne partije zamišljeni su, kako je zaključio, tako da ostvaruju svoje funkcije sa ciljem potpune zaštite prava i interesa pripadnika manjinskih naroda u političkom i društvenom životu Crne Gore. V.R.

Patrijska dominacija Parlamentarne partije, posebno one sa nacionalnim predznakom, uporne su u potenciranju da su upravo one autentični zastupnici manjina. U tome ih ne sprečava ni jasna norma iz Zakona o manjinskim pravima i slobodama, gdje je definisano da nacionalni savjeti predstavljaju manjinske narode i druge manjinske zajednice. Dominacija partija u odnosu na savjete najbolje se ogleda u procesu usaglašavanja izbornog zakona sa ustavom. Iako je jedno od ključnih pitanja oko kojeg se partije godinama spore autentična zastupljenost manjina, nacionalni savjeti su bukvalno isključeni iz procesa usaglašavanja, a sav ekskluzivitet su na sebe preuzeli parlamentarni subjekti. I tokom popisa stanovništva glavnu riječ su ponovo vodile partije, a očigledna je i namjera da nastave dominaciju u tom procesu sve do objave rezultata.

Ne smiju preko nas prelamati Po mišljenju lidera Demokratskog saveza Mehmeta Bardhija, političko predstavljanje u državnom parlamentu i na nivou lokalnih samouprava je suštinsko pitanje kada se radi o zaštiti manjina i njihovih, prije svega, statusnih prava.- Treba imati u vidu činjenicu da je nezavisnost Crne Gore stečena doprinosom, i to odlučujućim, manjinskih naroda. Samim tim je država Crna Gora na sebe preuzela obavezu da manjinskim narodima obezbijedi jasno političko predstavljanje. Ako ne bude tako, to će biti loše za stabilnost ukupnih odnosa u Crnoj Gori - naglasio je Bardhi. ...“

www.dan.co.me, 20.04.2011.god.

POGLED NA REGION


6

HRVATSKA

RAZNO

„Pravda u

anglosaksonskim kulturama ne postoji u

praksi. O njoj se u javnosti samo govori, ali

zapadnoevropska društva su zapravo robovlasnički

sistemi maskirani u demokratiju. Pravda živi još samo na planinama

Balkana, gde se stari ljudi ne proteruju u staračke

domove, jer o njima brinu njihovi potomci, pravda miriše na bakinu vruću

gibanicu koju je zamesila unuka, a baka je samo

dala recept. Pravda nema budućnost,

zato što će je uništiti velika nepravda sa Zapada

tržištem droge i produkcijom gradjanskih

ratova. Ostaće samo mitovi o pravdi koje će, na žalost, da snimi holivudska

produkcija. Pravda i ljubav su dve

sestre bliznakinje.Pravda bez ljubavi je nemoguća kao i ljubav bez pravde.

Ljubav je danas gubitnička reč. Verovati u ljubav je kao da ste u slepoj ulici. Iako verujem u ljubav, ne osećam se kao gubitnik, jer još uvek mogu da se

vratim iz zapadne Evrope i kod svoje bake bez žurbe popijem kafu i čašu vode

sa ratlukom.“

Bratislav Jugović "Kad papa bude crnac"

MAĐARASKA UKIDA HRVTSKU MANJINU

„Prema novom ustavu koji će na snagu stupiti 1. siječnja 2012. godine, 'narodnosti i narodnosne zajednice koje žive u Mađarskoj smatrat će se dijelom mađarskog naroda, a kulturne raznolikosti poštovati'. U trenutku dok iz Mađarske stižu ozbiljni prigovori zbog namjere hrvatske Vlade da spriječi neprijateljsko preuzimanje Ine, zbog čega se u Zagrebu neki čak pribojavaju i mađarske blokade hrvatskih pregovora s EU, u Mađarskoj bez reakcija prolazi namjera mađarskih vlasti da 13 nacionalnih manjina koje žive u toj državi, među njima i hrvatsku, izbrišu iz novog mađarskog ustava!? Naime, u preambuli novog ustava, koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja sljedeće godine, nakon podnaslova "Bože, čuvaj Mađare", doslovce piše kako se "narodnosti i narodnosne zajednice koje žive u Mađarskoj smatraju dijelom mađarskog naroda", a "kulturne raznolikosti poštuju". Dakle, dok se mađarski jezik u novom ustavu izrijekom štiti, jezici manjina samo se poštuju, piše Novi list. * Vlada odavno zna da kraj pregovora neće biti u lipnju Još ništa od EUVlada odavno zna da kraj pregovora neće biti u lipnju Predstavnici 13 nacionalnih manjina u Mađarskoj, kojima prijeti ustavno "utapanje" u većinski narod, u međuvremenu su uložili amandman kojim traže da mađarska država zajamči "cjelovitu zaštitu i jačanje" manjinskih prava. U hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova upoznati su s ustavnim promjenama u Mađarskoj, ali još ne žele reagirati. Predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Mišo Hepp kaže kako tek treba vidjeti kako će izgledati konačan tekst novog ustava, no on je uvjeren kako novi ustav ipak neće izbrisati manjine, pa tako ni hrvatsku manjinu. Brisanje nacionalnih manjina iz mađarskog ustava, odnosno njihovo priključenje mađarskom narodu, u suprotnosti je sa 157. okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe iz 1995., ali i drugih dokumenata i konvencija Vijeća Europe, Europske unije, OESS-a i Ujedinjenih naroda, koji obvezuju Mađarsku. Novi ustav trebao bi biti prihvaćen 18. travnja, a planirano je da ga mađarski predsjednik potpiše 24. travnja..“

danas.net.hr, 24.04.2011.god.

„Predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor sastala se danas u Beogradu s predstavnicima hrvatske manjine u Republici Srbiji, s kojima je razgovarala o poteškoćama s kojima se svakodnevno susreću. Jedna od važnijih jest u području obrazovanja, odnosno prava na udžbenike na hrvatskom jeziku za djecu koja pohađaju tamošnje škole. Taj je problem Hrvatska riješila za svoje 22 manjine, pa tako očekuje i da Republika Srbija to učini za Hrvate, istaknula je predsjednica Vlade, a o tome je danas razgovarala i s predsjednikom Vlade Republike Srbije Mirkom Cvetkovićem. Predstavnici Hrvata govorili su i o drugim poteškoćama s kojima se susreću u Srbiji, kao što je službena uporaba jezika u mjestima s 25% hrvatskog stanovništva, nedostatna zastupljenost u formiranju vlasti na lokalnim razinama i zapošljavanje u javnim institucijama. Predsjednica Vlade Jadranka Kosor primit će predstavnike hrvatske manjine uskoro i u Zagrebu, gdje će nastaviti razgovore o ovim, ali i drugim temama..“

www.vlada.hr, 01.04.2011.god.

POGLED NA REGION


7

SLOVENIJA

RAZNO

„Li Ching-Yun. Image from The People's Republic of China

According to the 1933 obituaries in both Time Magazine and the New York Times, Li Ching-Yun was reported to have buried 23

wives and fostered 180 descendants by the time he died at the age of 256. Was he really

that old? Could he have forgotten his own birthday or exaggerated his claim? Environmental Graffiti

investigates.

The Secrets to an Interminable Life

"Keep a quiet heart, sit like a tortoise, walk sprightly like a pigeon and sleep like a dog."

These were the words of advice Li gave to Wu Pei-fu, the warlord,

who took Li into his house to learn the secret of extremely long

life. Li maintained that inward calm and peace of mind were the

secrets to incredible longevity. His diet after all, was mainly

based on rice and wine.

From 0 to 256

Unsurprisingly, not much is known about Li Ching-Yun’s

early life. We know he was born in the province of Szechwan in China, where he also died. We

also know that by his tenth birthday, Ching-Yun was literate

and had travelled to Kansu, Shansi, Tibet, Annam, Siam and Manchuria gathering herbs. After

that, it gets a bit fuzzy… Apparently, for over one hundred

years, Li continued selling his own herbs and then

subsequently sold herbs collected by others. He also

(according to Time) had six-inch long fingernails on his right hand.

(next page)

U Sloveniji očekuju 6.000 potpisa za REKOM „I u Sloveniji je u utorak započela kampanja prikupljanja potpisa mladih za osnivanje regionalne komisije (REKOM), čiji bi cilj bio utvrđivanje činjenica o događajima u ratovima od 1991. do 2001. godine, kršenjima ljudskih prava i ratnim zločinima na području bivše SFRJ, kako bi došlo do svojevrsnog odmrzavanja odnosa, javljaju slovenski mediji Peticija će se u Sloveniji potpisivati u pet gradova, a cilj je do njezinog zaključenja 6. lipnja prikupiti najmanje 6.000 potpisa, izjavio je za Slovensku tiskovnu agenciju STA slovenski koordinator za REKOM Matija Goljar. Goljar je rekao da je inicijativa za peticiju došla od nevladinih udruga iz cijele regije, a cilj je po njegovim riječima zabilježiti sve ratne zločine i kršenja ljudskih prava koji su se u razdoblju ratova na području bivše SFRJ u tom razdoblju događali. 'U Sloveniji nakon osamostaljenja nije bilo ratnih zločina, ali je oduzet slovenski domicil građanima iz drugih republika koji su živjeli u našoj državi', rekao je Goljar, dodajući da je zabilježeno skoro 24.000 takvih slučajeva te da još nije utvrđeno tko je za to odgovoran. Dodao je da će se kampanja za REKOM u Sloveniji zato koncentrirati upravo na pitanje takvih građana, tzv. izbrisanih, kroz osvještavanje javnosti zašto je do toga došlo i zašto to predstavlja kršenje ljudskih prava.“

www.tportal.hr, 25.04.2011.god.

„Na slovenskoj strani su već izračunali kako aktualni dogovor iz Klagenfurta slovenskoj manjini osigurava samo trećinu prava predviđenim Austrijskim državnim ugovorom Nakon polustoljetnog ignoriranja prava na dvojezičnost slovenske manjine u Koruškoj, austrijska vlada, pokrajina Koruška i slovenska manjina u Koruškoj postigle su u Klagenfurtu dogovor o dvojezičnim tablama u toj južnoaustrijskoj pokrajini, čime se po prvi put ostvaruju odredbe o dvojezičnosti iz Austrijskog državnog ugovora (ADU) iz 1955., kojim je osnovana moderna Austrija. Međutim, temeljni austrijski državni akt dogovorom iz Klagenfurta ostvaruje se samo djelomično, jer predviđa dvojezične table u mjestima u kojima više od 17,5 posto stanovnika govori slovenski jezik, kao i potporu za slovensku glazbenu školu i dvojezične vrtiće. ADU, naime, propisuje dvojezičnost u svim mjestima u kojima živi više od 10 posto Slovenaca, a takav desetpostotni prag predviđaju i sve odluke austrijskog Ustavnog suda, koje su u međuvremenu donesene, a u kojima se traži provedba prava na dvojezičnost slovenskoj manjini u Austriji Truli kompromis Čelnici slovenske manjine u Koruškoj nisu oduševljeni dogovorom. Štoviše, neki ga smatraju ucjenom i političkim diktatom, koji su bili prisiljeni prihvatiti. Naime, dogovor na koruškoj strani potpisuje Gerhard Dörfler, koruški državni poglavar i nasljednik pokojnog ultranacionalista Jörga Haidera, koji dolazi iz Haiderovog Saveza za budućnost Austrije, koji je proteklih godina bili među najglasnijim osporavateljima slovenskog prava na dvojezičnost. Na slovenskoj strani su već izračunali kako aktualni dogovor iz Klagenfurta slovenskoj manjini osigurava samo trećinu prava predviđenim Austrijskim državnim ugovorom. Točnije, pravo na 150 do 160 dvojezičnih tabli u Koruškoj, umjesto na oko 400 takvih tabli koje su koruški Slovenci mogli imati da je ADU primijenjen onako kako je i napisan, zbog čega je i Ivo Vajgl, slovenski liberalni zastupnik u Europskom parlamentu, sporazum nazvao »trulim kompromisom«. U slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova dogovor iz Klagenfurta ipak smatraju pozitivnim korakom. No, da bi stupio na snagu, dogovor će još morati ratificirati sve strane koje su sudjelovale u dogovoru, kao i austrijski parlament, i to dvotrećinskom većinom. To znači da je za ratifikaciju potrebna i potpora slobodnjaka Heinz-Christiana Strachea, lidera austrijske ekstremne desnice, koji pak svoj glas za prava slovenske manjine u Koruškoj uvjetuje priznanjem prava njemačkoj manjini u Sloveniji. Koruška je već godinama nacionalistička utvrda u kojoj je slovenska manjina često na meti većine, a napetosti između većinskog naroda i slovenske manjine kulminirali su sedamdesetih godina serijom terorističkih napada u Koruškoj. Austrijska nedosljednost Problem dvojezičnosti godinama izaziva nervozu između Slovenije i Austrije. Slovenija stalno upozorava Austriju kako dvojezična topografija u Koruškoj nije unutrašnje pitanje Austrije, budući da je dvojezičnost za slovensku (ali i hrvatsku) manjinu u Austriji obveza koja proizlazi iz sedmog članka ADU-a, kojeg je i Slovenija pravna sljednica, što Austrija ne prihvaća...“

www.novilist.hr, 07.04.2011.god.

POGLED NA REGION


8

MAKEDONIJA

RAZNO

You might be thinking that

he looked decrepit, shrivelled, leather-like and creepy, however sources

at the time were astonished at his

youthfulness. Was this suspect? Was Li Ching-

Yun as old as he claimed he was, or was his

birthday a clerical error or exaggeration? Let’s take a brief look at both sides…

The Nine Lives of Li Ching-Yun By his own

admission he was born in 1736 and had lived 197

years. However, in 1930 a professor and dean at

Minkuo University by the name of Wu Chung-chien,

found records “proving” that Li was born in 1677.

Records allegedly showed that the Imperial Chinese

Government congratulated him on his 150th and

200th Birthdays. So the question is, had he forgotten his own

birthday? Was this even the same Li Ching-Yun? Looking at all of this from

a medical and documented perspective: Jeanne Louise Calment, a French woman who died in 1997 so far holds the title for the person who

has roamed the earth the longest: 122 years, which is a phenomenal length of time. That means, that if

the records discovered by Wu Chung-chien were

accurate, Li Ching-Yun’s age would surpass the official record by more than 130 years ..etc.“

www.environmentalgraffiti.com

Македонската перцепција за дискриминација „Според општо прифатените дефиниции за дискриминација, тоа е секое неповолно постапување , разликување, исклучување или ограничување што како последица има одземање, нарушување или ограничување на еднаквото признавање или уживање на човековите основни права и слободи. Некои од дефинициите ја ставаат и можноста за последицата. Во дефинирањето овој социјален производ го поделиле на директна и индиректна дискриминација, а подоцна во историјата во листата е вметнато и вознемирувањето и мобингот. Посочувањето на дефинициите мора да се има предвид кога се анкетира јавното мислење по прашањето за присуство, застапеност на дискриминацијата во државава. Според последната објавена анкета, направена од Македонскиот центар за меѓународна соработка (МЦМС) скоро 68 % од македонското население перцепирале дискриминација во македонското општество, а скоро 32% ја доживеале – биле жртва или сведочеле на дискриминаторски активности. Според анкетата, најчестата согледана и доживеана дискриминација е поврзана со работните односи – вработувањето. На второ место по застапеносто била дискриминацијата по основа на етничка припадност. Резултатите покажуват дека 79% од испитаните 1.074 сметаат оти дискриминацијата при вработувањето е почеста во државниот отколку во приватниот сектор. Но, според анкетите што во текот на минатите години се правеле од неколку релевантни младински организации, основата за дискриминација се лоцира во политичката, партиската припадност. Оттука и можноста дискриминацијата да е позастапена во државниот сектор. Тоа може да биде и основата за дискриминацијата по истата основа и во приватниот сектор, ако на ум се имаат тесните врски на бизнисот и политиката. Истовремено, и испитаниците од албанската етничка заедница, како досега најголема по македонската заедица, сметаат дека најголема е дискриминацијата во вработувањето. Но, според нивната перцепција, а не ретко и доживеана дискриминација, основата е етничката припадност. Според одговорите кои анкетарите на МЦМС ги добиле на своите прашања каде би се обратиле за помош доколку согледаат дискриминаторско однесување, мнозинството одговориле дека би пријавиле во полиција и кај народниот правобранител. И двата одговори укажуваат на неправилна реакција кај населението. Имено, според извештајот на народниот правобранител за минатата година, на државно ниво само 20 пријави се однесувале за дискриминација. Пријавувањето на дискриминаторско однесување во полиција исто така не е соодветно, затоа што според исказите на испитаниците, најголеми поплаки за можна дискриминација има за припадниците на полицијата. На крај во резултатите стои и информацијата дека се намалила подршката припадник на друга етничка заедница да биде избран на висока политичка функција. Во 2010, 57,9% немале проблем високиот политичар да биде од друг етнос, а во 2009, нивниот процент изнесувал 66%. Општиот заклучок по резултатите од оваа анкета, спроведена во декември 2010, чии резултати беа објавени пред 5 дена, е дека иако РМ ги ратификуваше многу од меѓународните декларации и резолуциуи, сепак постои широка распространетост на нетолеранција на повеќе нивоа. Според европските правила за игра во оваа сфера, за подобрување на состојбата со дискриминацијата во државава потребно е да се работи на развивање на институции кои ќе се фокусираат на прашањата за еднаквост, потребни се силни граѓански организации кои ќе работат на случајот, а истовремено државата треба да создаде механизми за мониторинг и известување на дискриминација и употреба на механизам за нејзино спречување. Законот за антидискриминација, иако генерално позитивно, ЕК го оцени како закон во кој треба да има измени, особено во делот на пријавувањето и докажувањето на дискриминаторските постапки по било која основа.“

www.orbiscom.com,, 27.04.2011.god.

RIJEČI VELIKANA: Slavoj Žižek, „Sistemsko nasilje kapitalizma“


9

O AUTORU

Slavoj Žižek is a Slovenian-born political philosopher and cultural critic. He was

described by British literary theorist, Terry Eagleton, as

the “most formidably brilliant” recent theorist to

have emerged from Continental Europe.

Žižek’s work is infamously idiosyncratic. It features

striking dialectical reversals of received common sense;

a ubiquitous sense of humor; a patented

disrespect towards the modern distinction between high and low culture; and

the examination of examples taken from the most diverse cultural and political fields. Yet Žižek’s work, as he warns us, has

a very serious philosophical content and intention. He challenges

many of the founding assumptions of today’s left-liberal academy, including the elevation of difference

or otherness to ends in themselves, the reading of the Western Enlightenment as implicitly totalitarian, and

the pervasive skepticism towards any context-

transcendent notions of truth or the good...

www.wikipedia.org

„Postoji stara priča o radniku kojeg su sumnjičili za krađu: svake večeri kad bi napuštao tvornicu ispred sebe je gurao kolica koja su stražari pomno pretraživali ali nisu nalazili ništa sumnjivo jer su ona bila prazna, dok naposljetku nisu shvatili o čemu se radi: radnik je krao upravo sama kolica Ako se može naći zajednički nazivnik odnosno teza koja objedinjuje refleksije koje slijede u ovoj knjizi, onda je to činjenica da se isti paradoks odnosi i na nasilje. Potrebno je učiniti korak unatrag, odvojiti se od fascinantnog iskušenja izravnog subjektivnog nasilja koje čini jasno prepoznatljiv počinitelj i umjesto toga uočiti obrise pozadine koja generira takve ispade; takav korak unatrag omogućuje nam identificirati nasilje koje podupire upravo naša nastojanja da se protiv njega borimo i zagovaramo toleranciju.

Od subjektivnog do sistemskog nasilja Ovo je polazišna točka, možda čak aksiom ove knjige: subjektivno nasilje predstavlja samo najvidljiviji vrh trokuta koji sačinjavaju još dvije vrste objektivnog nasilja. Prvo, tu je “simboličko” nasilje utjelovljeno u jeziku i formama, onome što Heidegger naziva “našom kućom bitka”. Kao što ćemo vidjeti kasnije, ta vrsta nasilja ne djeluje samo u očitim i detaljno proučavanim slučajevima poticanja i odnošenja spram društvene dominacije koja se reproducira u našim svakidašnjim govornim oblicima: postoji fundamentalnija forma nasilja koja pripada jeziku kao takvom i njegovu nametanju određenog univerzuma značenja. Drugo, postoji ono što nazivam “sistemskim” nasiljem koje se odnosi na često katastrofalne posljedice “glatkog” funkcioniranja naših ekonomskih i političkih sistema. Kvaka je u tome da se subjektivno i objektivno nasilje ne mogu promatrati s iste pozicije: subjektivno se nasilje doživljava naspram nulte točke nenasilja kao narušavanje “normalnog” mirnog stanja stvari. Objektivno je nasilje, međutim, upravo ono nasilje inherentno “normalnom” poretku stvari. Objektivno je nasilje nevidljivo stoga što podržava takvo stanje nulte točke naspram kojega – kad se ono naruši – nasilje doživljavamo kao subjektivno: da bismo ga uočili, potreban nam je ukošeni pogled, paralaksa. Sistemsko nasilje je stoga nešto poput ozloglašene “crne tvari” u fizici, protuteža previše vidljivom subjektivnom nasilju. Ono je možda nevidljivo, ali ga treba uzeti u obzir da bi se shvatio smisao onoga što se doima “iracionalnim” izljevom subjektivnog nasilja. Umjesto izravnog suprotstavljanja nasilju, ova knjiga sadrži šest različitih pogleda sa strane, promatrajući nasilje iz iskošene i pomaknute perspektive. Temeljna premisa nalazi se u stavu da izravna konfrontacija sadrži nešto što zamagljuje pogled na cijelu situaciju: sveprisutno nasilje i teror kao i simpatija prema žrtvama neumoljivo djeluju kao mamac koji nas sprječava da razmišljamo. Nepristrano konceptualno razvijanje takve tipologije nasilja moralo bi prema definiciji ignorirati njegov traumatski učinak. S druge strane, hladnokrvna i nepristrana analiza nasilja na određeni način reproducira njegov užas i sudjeluje u njemu. Ovdje bi također trebalo razlikovati (činjeničnu) istinu i istinitost: ono što izvještaj o silovanoj ženi (ili o bilo kojem drugom narativu traume) čini istinitim upravo je njegova činjenična nepouzdanost, zbrka i nekonzistentnost – kad bi žrtva bila u stanju svjedočiti i izvijestiti o svome mučnom i ponižavajućem iskustvu na jasan i precizan način s podacima koji su pregledno izloženi, postali bismo sumnjičavi spram njezina odviše konzistentnog iskaza. Stoga je na neki način problem sastavni dio rješenja: upravo činjenične manjkavosti u izvještaju subjekta koji je pretrpio neku traumu svjedoče o istinitosti njegova/njezina izvještaja, jer ukazuju na to kako je sadržaj o kojem se izvješćuje “zarazio” samu formu izvještavanja o njemu. Dakako, isto se odnosi i na “nepouzdanost” iskaza preživjelih iz holokausta: svjedok koji bi bio u stanju precizno i jasno pripovijedati o vlastitom iskustvu logora na taj bi način samoga sebe diskvalificirao. Stoga je jedini prikladni pristup ovom predmetu onaj koji dopušta da se varijacije na temu nasilja drže na distanci iz poštovanja prema njegovim žrtvama.“

Slavoj Žižek, „Sistemsko nasilje kapitalizma“, str. 228.

RIJEČI VELIKANA: Gilles Deleuze i Félix Guattari, „Mille Plateaux (Tisuću platoa)“


10

„Nomad ima teritorij, slijedi utabane puteve, ide od jedne do druge točke, on poznaje sve te točke (točku vode, točku nastambe, točku okupljanja i druge). Ali pitanje je što je princip, a što tek posljedica u životu nomada. Ponajprije, iako točke određuju puteve, one su striktno podređene putevima koje određuju, obrnuto od onog kako je to kod sjedilaca. Točka vode postoji da bi je se napustilo, i svaka je točka međustanica i postoji samo kao međustanica. Put je uvijek između dvije točke, ali između njih sasvim konzistentan i uživa kako autonomiju tako i vlastiti smjer. Život nomada jest intermezzo. Čak i elementi njegove nastambe pojmljeni su u funkciji puta koji ih ne prestaje mobilizirati.1 Nomad nipošto nije migrant; migrant prvenstveno ide od jedne točke do druge, čak i ako je ta druga nesigurna, nepredvidljiva ili loše smještena. Nomad međutim od jedne do druge točke ide tek posljedično i nužnošću činjenice: točke su za njega, u principu, međustanice puta. Nomadi i migranti mogu se miješati na mnogo načina, formirati čak zajedničke skupine; ali njihovi uzroci i uvjeti nisu time ništa manje različiti (primjerice, oni koji su se pridružili Muhamedu u Medini imali su izbor između nomadske ili beduinske prisege, prisege hidžre ili emigracije).

Distribuiranje ljudi u otvoreni prostor Drugo, put nomada uzalud slijedi utabane staze ili trase, on nema funkciju staze sjedilaca, funkciju koja je raspodjela zatvorenog prostora ljudima, dodjeljujući svakom svoj dio i uređujući komunikaciju među dijelovima. Put nomada čini sasvim suprotno, distribuira ljude (ili životinje) u otvoreni prostor, neodređen, neuvezan. Nomos sada predstavlja zakon, ali ponajprije jer je distribucija, način distribucije. No to je posebna vrsta distribucije, bez podjele, u prostor bez granica i nezatvoren. Nomos je ono konzistentno jedne mekane cjeline: u tom je smislu suprotstavljen zakonu, kao i polisu, poput pozadine, obrisa planina ili nejasna, maglovita prostranstva oko grada (“ili nomos ili polis”).3 Treće, postoji velika razlika u prostoru: prostor sjedilaca je izbrazdan: zidovima, ogradama i stazama između tih ograda, dok je prostor nomada gladak, obilježen tek “crtama” koje se brišu i premještaju putem. Čak se i zrnca pustinje odronjavaju jedna preko drugih proizvodeći neponovljiv zvuk. Nomad se raspoređuje, distribuira se glatkim prostorom, zauzima ga, nastanjuje, drži taj prostor, i to je njegov teritorijalni princip. Stoga je pogrešno definirati nomada pokretom. Toynbee je bitno u pravu kad sugerira da je nomad radije onaj koji se ne miče. Dok migrant napušta jednu sredinu koja je postala bezoblična ili nezahvalna, nomad je onaj koji ne odlazi, koji ne želi otići, drži se tog glatkog prostora u kojem se šuma povlači, stepa ili pustinja rastu, i izumljuje nomadizam kao odgovor na taj izazov.4 Naravno, nomad se miče, ali posjednut: on nikada ne sjedi kao kad se miče (beduin u galopu, koljenima na sedlu, sjedi na tabanima svojih preokrenutih stopala, “podvig ravnoteže”). Nomad zna čekati, i ima beskrajnu strpljivost. Nepokretnost i brzina, katatonija i hitrost, “nepokretni proces”, stajanje kao proces, te su Kleistove crte eminentne kad su nomadi u pitanju. Stoga treba razlikovati brzinu i pokret: pokret može biti jako brz, ali to ga ne čini brzinom; brzina može biti jako spora, čak nepokretna, no ona je ipak brzina. Pokret je ekstenzivan, brzina je intenzivna. Pokret označava relativan karakter tijela smatranog “jednim”, i onim što ide od jedne točke do druge; brzina, naprotiv, čini apsolutan karakter tijela čiji najmanji, nesvodivi dijelovi (atomi) zauzimaju ili ispunjavaju gladak prostor na način vrtloga, s mogućnošću da iskrsne u svakom trenutku (nije čudno što se ovdje možemo prisjetiti duhovnih putovanja: bez relativnog pokreta, ali s intenzitetom u mjestu, ona su dio nomadizma). Ukratko, reći ćemo po običaju da samo nomad ima apsolutan pokret, to jest brzinu; vrtložan ili rotirajući pokret jest bitna odrednica ratnoga stroja.“

Gilles Deleuze i Félix Guattari, „Mille Plateaux (Tisuću platoa)“, str.95.

O AUTORU

Gilles Deleuze (French pronunciation: [Žil Delez]),

(18 January 1925 – 4 November 1995) was a

French philosopher who, from the early 1960s until his

death, wrote influentially on philosophy, literature, film,

and fine art. His most popular works were the two volumes

of Capitalism and Schizophrenia: Anti-Oedipus

(1972) and A Thousand Plateaus (1980), both co-

written with Félix Guattari. His metaphysical treatise

Difference and Repetition (1968) is considered by

scholars to be his magnum opus.

Pierre-Félix Guattari

Pronunciation (help·info) (April 30, 1930 – August 29, 1992) was a French militant,

an institutional psychotherapist, philosopher, and semiotician; he founded

both schizoanalysis and ecosophy. Guattari is best known for his intellectual collaborations with Gilles

Deleuze, most notably Anti-Oedipus (1972) and A

Thousand Plateaus (1980). www.creativitymovement.com

RIJEČI VELIKANA: Stefano Benni , „Priča čovjeka s crnim naočalama“


11

„Naša se četvrt nalazi točno iza kolodvora. Jednoga dana nestat ćemo u vlaku, ili ćemo učiniti da vlak nestane. Jer naša se četvrt zove Dugoprstaši, uđeš s teretom a izađeš lakši. Lakši za što? Lakši za autoradio, novčanik, zubalo, naušnice, gume na autu. Ako ne paziš, ostat ćeš i bez žvakaće gume: neki klinci rade u paru, jedan te lupi u jaja, ti ispljuneš žvakaću, a drugi je uhvati u letu. Tek toliko da steknete neku sliku. U toj su četvrti rođeni Hitna Pomoć i Neseser. Hitna Pomoć je zgodan šesnaestogodišnjak. Tata mu se bavi autokozmetikom, što znači da krade nove gume i prodaje ih kao zamjenu za stare. Mama ima mljekarnicu, najmanju mljekarnicu na svijetu. Zapravo je to hladnjak. Hitna je tamo začet, na minus deset. Kad se rodio, umjesto u kolijevku, stavili su ga u pećnicu da se odmrzne. Odmalena je Hitna Pomoć osjećao strast prema motorima. Kad ga je vodio sa sobom na posao, to jest u krađu guma, otac bi ga parkirao u haubu. Tako je Hitna proveo mnoge svoje mlade dane ispružen među klipovima, i mehanika za njega više nije imala tajni. Sa šest godina sâm je konstruirao tricikl s pogonom na mikser. S litrom frapea mogao je prijeći dvadeset kilometara: morao ga je razmontirati kad je mama primijetila da joj mažnjava mlijeko. Tada je ukrao svoj prvi motor, Guzzi Imperial Black Mammuth 6700. Kako bi dosegao papučice, vozio je zakačen ispod rezervoara kao koala za majku; a Guzzi je izgledao kao ukleta lađa, jer se nije vidjelo tko vozi. Odmah potom, Hitna je konstruirao svoj prvi frizirani motor, Lambroturbo. Bio je to običan skuter Lambretta, ali uz nekoliko preinaka vozio je dvjesto šezdeset na sat. Tada smo ga prozvali Hitna Pomoć. U godinu dana skršio se na motoru dvjesto petnaest puta, svaki put drukčije. Vozio se na jednom kotaču i probušio ga, zanijelo bi ga u zavoju, na ravnom, na makadamu i mokrom asfaltu, padao je u leru, zabijao se u pogrebne povorke, slijetao s mostova, ili bi prepilio stablo. Liječnici u bolnici već su se tako navikli na njega da, ako se ne bi pojavio čitav tjedan, nazvali bi ga kući da čuju što je s njim. Ali Hitna je bio poput mačke: pao bi, odskočio i produžio dalje. Kojiput se nakon pada vukao još kilometrima: bila je to njegova osobitost. Vidjeli bismo ga kako se s drugog kraja ulice kotrlja sve do stolova ispred kafića. “Pao sam u Forliju”, objasnio bi. “Heh, važno je stići na cilj”, rekao bih ja. Neseser je imala petnaest godina i bila je kći krojačice i kradljivca kamiona. Tata je robijao jer je ukrao kamion pun svinja, a uhvatili su ga dok ih je pokušavao prodati od vrata do vrata. Neseser je radila kao frizerska naučnica i bila je duša od djevojke. Tako su je zvali jer je bila mala, majušna, a ništa joj nije nedostajalo. Zbog njezinih zanosnih minioblina, u četvrti nije bilo takvoga koji je nije pokušao zaskočiti, ali ona je bila tako sitna da bi se svaki put uspjela izmigoljiti. Bilo je to jedne večeri početkom ljeta, kad nakon duga zimskog sna nožni palci napokon ugledaju svjetlo provirujući iz sandala. Sav prekriven flasterima i krastama, Hitna Pomoć vozikao se na Lambroturbu, a kilometar dalje Neseser je na klupici jela sladoled. Dometnut ću tri pojedinosti: Prvo: ljeti je Neseser nosila minice koje joj je mama šivala od starih tatinih kravata. Od jedne kravate sašila bi joj tri suknje. Drugo: kad bi sjela, Neseser bi prebacila nogu preko noge kako to ni najbolji komad među top modelima ne bi izveo, prekrižila bi ih tako da jedna miluje drugu, a imala je prekrasne noge tanahnih gležnjeva i crvene cipelice s potpeticom koja ti se zabijala ravno u srce. Treće: kad je Neseser lizala sladoled, cijela bi četvrt stala. Znate onaj film kad Snjeguljica pjeva u šumi, a oko nje svi zekani, jeleni, grlice i papatači pjevaju s njom? E pa, prizor je bio isti: Neseser je u sredini lizala svoj miks za tisuću lira, a oko nje su dječaci, momčine i starkelje udarali ritam jezikom, jer glavom bi se vrzmale sve misli ovoga svijeta, od gotovo čednih do gotovo kažnjivih. Rekosmo, dakle, da je to bilo jedne večeri početkom ljeta, a ptičice su sjedile na granama i nisu cvrkutale, jer uz buku iz motora Hitne Pomoći zaludu vam trud, pjevači. Izdaleka se začu glasovito četverotaktno ubrzanje, umjereni andante, živahni mosso, brzi allegretto, jurišni karburatoretto, a Hitna se pojavi na stazi u parku vozeći bez ruku i vukući jednu nogu po tlu, jer inače ne bi bilo dovoljno opasno. Spazi Neseser i izvede kočenje u mjestu za pamćenje. Kočenja zapravo i nije bilo, jer Hitna iz principa nikada nije kočio. Kad je frizirao motor, najprije bi mu skinuo kočnice. “Da ne dođem u napast”, govorio je...“

Stefano Benni , „Priča čovjeka s crnim naočalama“, str. 121/3.

Stefano Benni

(born August 12, 1947 in Bologna) is an Italian satirical writer, poet and journalist. His

books have been translated into around 20 foreign languages and

scored notable commercial success. He sold 2,5 million copies of his books in Italy.

He has contributed to Panorama (Italian magazine), Linus

(magazine), La Repubblica, il manifesto among others. In 1989 he directed the film Musica per vecchi animali. Benni's novel

"Achille pié veloce" (2003; t: The swift-footed Achilles) has

recently been translated into German and tells the story of an unusual friendship between an editor hardly able to cope with

life and a terminally ill, monstrous author. Full of fantastical twists

and rich in a plethora of allusions to literature and politics, a

touching story is told with dark humour and language that is at

times chilling.

Alongside his literary works, the author also writes columns for

"Panorama" and "Il Manifesto". In 1989 he directed "Musica per vecchi animali" (1989; Eng.

"Music for Old Animals") and took part in different theatre productions, including "Il bar

sotto il mare" (t: The bar under the sea). Today Benni lives in his

birthplace Bologna.

O AUTORU

POSJETILI SMO WWW.DEBATEWISE.COM


12

REPORT - CLOSING CEREMONY IN BRUSSELS

Referendum je podvrgavanje prijedloga novog ustava, ustavnih

promjena, nekog zakona ili političke odluke od bitnog

značenja (na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini)

glasovanju građana koji odlučuju o tome sa "za" ili "protiv" ili s "da" ili "ne". Po

raznim kriterijima razlikujemo više vrsta referenduma: 1. prema širini političke zajednice čiji pripadnici odlučuju neposredno

referendumom, razlikujemo: -referendum na razini države kao cjeline: obuhvaća neposredno odlučivanje svih građana, birača unutar određene države -referendum na razini lokalne političko-teritorijalne jedinice ili tzv. lokalni referendum

2. odlučuje li se referendumom o donošenju odnosno o izmjeni Ustava ili

zakona ili nekog drugog općeg akta, razlikuje se:

-ustavotvorni referendum -zakonodavni referendum

http://hr.wikipedia.org

Regije svake države imaju pravo na raspisivanje referenduma povodom bilo kojeg pitanja koje se tiče državnog funkcionisanja

DA NE

Stanovništvo bilo kojeg dijela u državi ima pravo na izražavanje jedinstvenog mišljenja i ostvarivanje svojih prava. Ako je referendum jedini način da se postigne konačan cilj, a u svrhu napretka regije i ako to ne utiče štetno na državni integritet, onda je sasvim opravdano iz ovih razloga iskoristiti pravo na referendum.

Pravo na referendum ima samo država kao kompaktna teritorijalna cjelina. Naime, jedino država kao cjelina zna koje korake smije i treba poduzeti kako bi očuvala svoju teritorijalnu cjelovitost, identitet i politički integritet.

Referendumom se daje mogućnost većem broju stanovništa na području jedne regije, koja je interesno povezana, da se neposredno izjasni o pitanjima koji su od interesa za zajednicu. Sa referendumom se postiže da se neposredno čuje glas ljudi koji žive u toj zajednici o pitanjima koja se tiču i države, ali i koja odražavaju neposredni interes određene regije. Izražavanjem interesa iz više regija neposrednije i pravičnije se donosi mišljenje o određenom pitanju koje se stavlja na referendum .

Stavljanje pitanja referenduma na nivou državne zajednice da se o tome istom odlučuje na regionalnom nivou ne može se prihvatiti kao objektivno za državnu zajednicu iz prostog razloga što bi se ipak izlaskom ljudi koji žive na području određene regionalne zajednice faktički svelo na to da ti isti ljudi poistovjećuju pitanje od interesa za dtržavnu zajednicu svojim regionalnim interesima. Mora se priznati da regionalni interesi ne moraju značiti i interes države. Moguće je da uski regionalni interesi nedovoljno izraze opšte pitanje i opšte mišljenje svih stanovnika državne zajednice, što je i cilj svakog referenduma.

Definišimo pojmove

Closing Ceremony in Brussels was held on April 11thand April 12th 2011. Ceremony was attended by CCD’s staff: Sanja Vlaisavljevic – Project Manager, Anesa Vilic – Project Assistant, Nadina Balagic – Project Assistant, Amela Ibrahimagic – Project Assistant. All Project Beneficiaries were given 15 minutes to present their Projects. Mrs. Vlaisavljevic gave introduction into project “Provide a Good Reason for Ex YU Countries in the EU”, and was followed by presentation of Project’s Locations by Ms. Anesa Vilic. Mrs. Vlaisavljevic than spoke about Project’s objectives and target groups, after which Ms. Balagic took over explaining Project’s results and activities. The presentation was finished with information about visibility activities, suggestions and recommendations from the Project by Ms. Ibrahimagic. Finally the following questions were introduced by Ms. Arslan and other Ceremony participants:

- Which channels did you use to be able to get a TV show on National Television? - How did you get a prime time on TV? - How was the topic of religion in TV debate accepted by the viewers? - Is there a culture of religion as subject? - How did you get so many schools to participate in your Project? - Who are your partners from the Region? - Why didn’t you include Kosovo in Project since you included Sandzak?

PROJEKTNE AKTIVNOSTI


„DEBATE O DEBATAMA“

Dragi naši čitaoci, emitovanje drugog ciklusa emisija „Debate o debatama“ je uspješno završeno. Posljednja emisija iz ovog ciklusa emitovana je 01. maja 2011. godine. U nadi da će i treći ciklus

emisija biti nastavljen, kako bi mladi ljudi imali priliku da istaknu bitne probleme, uspostave saradnju sa mladima iz regiona te nauče dosta toga o pitanjima koja su naša svakodnevnica, prenosimo vam

atmosferu sa snimanja posljednje emiisije II cilusa na temu: „Umjetnost, ljudska prava i prava manjina“ i „Globalizacija, ljudska prava i prava manjina“. Sugestije, kritike, pohvale i komentare upućujte na dobro poznate adrese: [email protected] ili [email protected]

Uživajte! ☺ Posljednje emitirane debate u ovom ciklusu su:

1. Budućnost knjige - govor mržnje u knjigama i na Internetu, ljudska prava i prava manjina; Učesnici u debati: Nenad Veličković, David Adesola Bankole, Nadina Balagić, Radovan Papović, Tijana Ljuboje

2. Zapošljavanje, ljudska prava i prava manjina; Učesnici u debati: Emir Kurtić, Anemarija Planšak i Anja Gengo

MAJ 2011

1. Seminar/trening za učesnike Projekta Skopje 06. – 09.05.2011.

2. Međunarodne debatne novosti br. 23 Sarajevo Maj 2011

3. Printanje materijala i brošura „Svi isti - Svi različiti - Zajedno u Evropi“ Sarajevo Maj 2011

4. Klupske aktivnosti BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija

Maj 2011

5. Korespondencija sa partnerskim organizacijama u Regionu Sarajevo Maj 2011.

6. Emitovanje emisija na BHT-u BiH 01.05.2011.

JUNI 2011

7. Seminar/trening za učesnike Projekta Beograd 03. – 06.06.2011.

8. Regionalni sastanaka Sarajevo 18.06.2011. 9. Seminar/trening za učesnike

Projekta Sarajevo 17. – 19.06.2011.

10. Međunarodne debatne novosti br. 23 Sarajevo Juni 2011

11. Klupske aktivnosti BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija

Maj 2011

12. Korespondencija sa partnerskim organizacijama u Regionu Sarajevo Maj 2011.

KLUPSKE AKTIVNOSTI Ovom prilikom, specijalna rubrika

posvećena je svim debatnim klubovima koji su uključeni u implementaciju Projekta.

Prema najnovijim dostavljenim izvještajima, u debatnim centrima širom

regiona se vrijedno radi- bar kada je riječ o projektu: „Navedi dobar razlog za zemlje

bivše Jugoslavije u EU.“

Nakon održanog državnog takmičenja i Internacionalnog takmičenja B&H Open,

odabrani su i debatanti koji će predstavljati svoje klubove na sljedećim debatnim

događajima:

SEMINAR (MAKEDONIJA, MAJ 2011.) Kriterij: III mjesto ekipno – Državno

debatno takmičenje 1. Edo Kanlić 2. Haris Dudević 3. Amila Muhić

INTERNACIONALNO TAKMIČENJE

(RUMUNIJA, APRIL/MAJ) Kriterij: prva tri govornika sa Državnog

debatnog takmičenja 1. Lejla Opardija 2. Sejjaf Hadžić 3. Milica Kulina 4. Meris Mustafić 5. Ljubica Bakić

NAPOMENA: Haris Dudević, u vrijeme održavanja takmičenja se nalazi u Makedoniji na seminaru

SEMINAR (Srbija, juni 2011.) Kriterij: tri debatanta finalista

Supefinalnog takmičenja koji se nisu plasirali na Svjetsko debatno

takmičenje 1. Ljubica Bakić 2. Nedim Štrbo 3. Milica Drašković

SEMINAR (SLOVENIJA, JULI 2011.)

Kriterij; I i II mjesto ekipno sa Državnog 1. Slaviša Kukričar 2. Lejla Opardija 3. Milica Kulina 4. Nevena Koščica 5. Maida Mujčinović 6. Semir Džebo

NAPOMENA: Milica Latinčić nema potrebne dokumente

Svim debatantima-sretnicima ☺ želimo lijep provod i uspješan plasman. Izvještaj sa svakog od takmičenja/seminara biće

objavljeni u Debatnim novostima.

IMPRESUM


CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA

Augusta Brauna 6, 71 000 Sarajevo, BiH Tel: +387 33 208-370 Fax: +387 33 203-668 Email: [email protected], [email protected] Kontakt osoba: Sanja Vlaisavljević Web stranica: www.ckdbih.com ACCD – CENTAR ZA KREATIVNU KOMUNIKCIJU I DEBATU Svetozara Markovića 6 11 000 Beograd, Srbija Telefon: +381 11 334 560 Faks: +381 11 334 560 E-mail: [email protected]; [email protected] Kontakt osoba: Zorica Ražić, Emira Dubarić HRVATSKO DEBATNO DRUŠTVO Kralja Držislava 12, 1000 Zagreb, Hrvatska Telefon: +385 99 231 7601 Email: [email protected]; [email protected]; [email protected] Kontakt osoba: Melina Mohorić, Ana Salapić Web stranica: www.hdd.hr MLADINSKI OBRAZOVEN FORUM Vodnjanska 35/1 - 1, 1000 Skopje, Makedonija Telefon: +389 23 139 692 Faks:+389 23 139 692 E-mail: [email protected]; [email protected] Kontakt osoba: Brankica Georgievska Web stranica: www.mof.org.mk ZAVOD ZA KULTURO DIALOGA „ZA IN PROTI“ Svetosavska 24, 1000 Ljubljana, Slovenija Email: [email protected]; [email protected] Telefon: +386 41 42 33 77 Kontakt osoba: Bojana Skrt Web stranica: www.zainproti.com CENTAR ZA KREATIVNU KOMUNIKACIJU „LOGOS“ Jadrnaksi put bb, 85 310 Budva, Crna Gora Telefon: +382 67 396 262 Faxks: +382 33 451 260 (SMŠ „Danilo Kiš“) Email: [email protected]; [email protected]; Kontakt osoba: Krsto Vuković, Andrej Šepelj

Сања Влаисављевић

Зоран Марчетa

Јасмин Чечо, IDEA BOARD of

DIRECTORS

Анеса Вилић

Надина Балагић

Дин Херџелаш

Тијана Љубоје

Сеад Боровина

Амела Ибрахимагић

GA Member

Ања Генго

ЗА «ЦЕНТАР ЗА КУЛТУРУ ДИЈАЛОГА»: Сања Влаисављевић ИЗВРШНE УРЕДНИЦE И РЕДАКТОРКE: Тијана Љубоје и Ања Генго РЕДАКЦИЈА: Тијана и Ања ДТП: Анеса Вилић ИЗДАЈЕ И УМНОЖАВА: Центар за културу дијалога BЕБ ИНФО: Сеад Боровина

ЦЕНТАР ЗА КУЛТУРУ ДИЈАЛОГА

САРАЈЕВО, БиХ Извршни директор: Сања Влаисављевић ЦКД теам: Зоран Марчета Сeдиkа Церић Анеса Вилић Надина Балагић Тијана Љубоје Јасмин Чечо Дин Херџелаш Ања Генго Амела Ибрахимагић

Седика Церић

IMPRESUM

15

“This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this publication are the sole responsibility of Centre of Cultivating Dialogue and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.”

„Ova publikacija je producirana uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Centra za kulturu dijaloga i ne može se pod bilo kojim okolnostima smatrati da odražava stavove Evropske unije.“

Project „Provide a Good Reason for EX Yugoslav Countries in the EU“ Project funded by European Community, Commission of the European Communities,

Brussels

Documents

The European Union’s Project “Provide a Good Reason for Ex ... · “Sva ljudska bića ra ... nedostatak pristupu socijalnim beneficijama, nemogućnost prebacivanja socijalnih