Augustin Tin Ujević (1891.-1954.)

Sarajevo, novembar 2015. godine

Biografija

• Augustin Tin Ujević (Vrgorac, 5. juli 1891. - Zagreb, 12. novembar 1954) je hrvatski pjesnik, esejista, kritičar, publicista i prevodilac.

• Jedan od najvećih pjesnika na prostorima bivše Jugoslavije.

Biografija

• Tin Ujević se rodio u Dizdarevića kuli u Vrgorcu.

Biografija

• Tin Ujević rođen je pod punim imenom Augustin Tin Ujević po nekadašnjem običaju župe imotskih Poljica kada su sva krštena djeca dobivala dva imena.

• Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je jedno umrlo u djetinjstvu.

• Tinov otac bio je Ivan Ujević porijeklom iz Krivodola, a majka Bračanka, iz mjesta Milne.

Biografija

• Tin je prva tri razreda osnovne škole završio u Imotskoj krajini, kada seli u Makarsku gdje završava osnovnu školu.

• Već u 13 godini života Tin je polako počeo pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst "Voda" koji je završio u košu za smeće nekog urednika). 

Biografija

• 1902. odlazi u Split gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u nadbiskupijskom sjemeništu.

• 1909. godine Tin maturira u Splitu sa odličnim uspjehom.

Biografija

• Odriče se mogućnosti zaređenja te odlazi u Zagreb gdje upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Biografija

• Tin se od svog dolaska u Zagreb i druženja sa Antunom Gustavom Matošem te suvremenicima Krešom Kovačićem, Ljubom Wiesnerom i dr. isticao kao gorljivi pravaš, zalažući se za nezavisnost Hrvatske i slom Austro-Ugarske Monarhije.

Biografija

• Ujević se do Prvog svjetskoga rata, pa i početkom rata, isticao političkim djelovanjem više nego književnošću, zbog čega je nekoliko puta boravio u Beogradu:

1. Mijenjajući svoju političku orijentaciju žestokim antiaustrijskim člancima u hrvatskim novinama i vatrenim govorima u Beogradu,

2. Zagovarao je ideju o srpsko-hrvatskom jedinstvu i ujedinjenju Hrvatske i Srbije.

Biografija

• Godine 1913. je zajedno sa hrvatskim književnikom i publicistom Milostislavom Bartulicom pokrenuo list „Ujedinjenje“, koji je okarakteriziran kao žestoka protudržavna retorika.

• Nakon povratka u Hrvatsku 1912. godine obojica su uhapšeni i kažnjeni trogodišnjim progonom, zbog čega je Tin emigrirao u Pariz.

Biografija

•Kao književnik koji se u ranoj mladosti družio sa Matošem, a zatim u Parizu detaljno upoznao sa životom i djelom Šarla Bodlera, Tin Ujević je sigurno bio najpoznatiji i najznamenitiji boem na južnoslavenskim prostorima.

•Upravo je boravak u Parizu utjecao na Tinovo stvaralaštvo i njegov pogled na književnost.

Biografija

• Nakon početka Prvog svjetskog rata Ujević se priključio krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali nakon što je 1917. godine ojačao srpski pokret, Tin je prekinuo suradnju, pa je do 1919. godine u Parizu živio u teškoj oskudici.

Biografija

• Kako je govorio nekoliko stranih jezika, Ujević je nakon uspostavljanja Nezavisne Hrvatske Države postavljen za prevoditelja u Ministarstvu vanjskih poslova.

Biografija

• Nakon Pariza, Ujević se vratio u Beograd 1920. godine.

• Međutim, 1930. godine seli se iz Beograda u Sarajevo.

• U Sarajevu je Ujević živio do 1937. godine, zatim se preselio u Split gdje je ostao tri godine, a zatim se zauvijek vratio u Zagreb, gdje je prihvatio stalno radno mjesto u glasilu „Pravica“.

Biografija

• Razočaran politikom unitarnoga jugoslavenstva zauvijek odustaje od političkih ambicija, predavši se do kraja književnosti i posebno poeziji.

• O svom rastanku sa idejom jugoslavenskog jedinstva najbolje je napisao u svojoj pjesmi u prozi "Drugovima":

"Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su naša, o drugovi, bila podvojena: vi ste tražili korist, a ja samo ljepotu."

Biografija

• Tin Ujević je umro 12. novembra u Zagrebu.

• Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Biografija

• Na grobu su uklesani stihovi iz Tinove pjesme „Igračka vjetrova”:

Leti ko lišće što vir ga vije,za let si, dušo, stvorena.

Za zemlju nije, za pokoj nijecvijet što nema korijena.

Bibliografija

• Njegovo je pjesništvo prošlo kroz dvije stvaralačke faze:

1. Matoševsko – bodlerovska, simbolistička faza 1914 – 1930; pjesme od Hrvatske mlade lirike (1914.) pa do Leleka sebra (1920.) i Kolajne (1926.)

2. Ekspresionističko – futurističko – nadrealistička faza 1930 – 1954; tri preostale zbirke: Auto na korzu (1932.), Ojađeno zvono (1933.) i Žedan kamen na studencu (1950.)

Bibliografija

• Iz Ujevićeve poezije izbija protivrječna vizija svijeta.

• S jedne strane prisutno je osjećanje besmisla i haosa (npr. pjesma Pomračina), a s druge, osjećanje smisla i kosmosa (npr.Svetkovina ruža ili Pobratimstvo lica u svemiru).

Bibliografija

• Tako je u osnovi Ujevićeve poezije istovremeno i negacija i afirmacija svijeta, odricanje njegovog poretka i prihvatanje njegovih pojedinih oblika kao nagovještaja njegovih mogućnosti.

• Njegova poezija sadrži istovremeno i jedan destruktivni i jedan konstruktivni princip, i bunu i odanost, i avangardno i tradicionalno, i pustolovinu i red.

Bibilografija

• Nakon što je emigrirao u Pariz nastale su zbirke pjesama “Lelek sebra” i “Kolajna” koje su objavljene 1920. i 1926. godine, nakon što se vratio u Hrvatsku.

Bibliografija

• Osim što je pisao brojne pjesme, Ujević je pisao i brojne kritičke i političke tekstove.

• Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima “Oroz pred Endimionom” te “Sumrak poezije”.

• Iz Pariza je redovno slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju “Hrvatska mlada lirika” iz 1914. godine.

Bibliografija

• Hrvatska mlada lirika je zbornik dvanaestorice pjesnika različitih generacija, a među njima je bio i Tin Ujević.

• Obično se uzima kao kamen međaš sa kojim završava staro modernističko a istovremeno započinje novo avangardno razdoblje hrvatske književnosti.

Bibliografija

• Za vrijeme života u Sarajevu objavio je dvije zbirke pjesama koje pripadaju zrelijoj fazi stvaralaštva.

• Radi se o zbirkama poezije “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”.

Bibliografija

• Tokom boravka u Splitu 1938. godine objavio je dvije knjige eseja pod naslovima “Ljudi za vratima gostionice” i “Skalpel kaosa”.

Bibliografija

•Djela: •"Lelek sebra", Beograd, 1920.•"Kolajna", Beograd, 1926.•"Auto na korzu", Nikšić, 1932.•"Ojađeno zvono", Matica hrvatska, Zagreb, 1933.•"Skalpel kaosa", Zagreb, 1938.•"Ljudi za vratima gostionice", Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1938.•"Žedan kamen na studencu", Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1954.

• Njemu u čast, u rodnom gradu Vrgorcu se održava manifestacija “S Tinom u Vrgorcu".

• Iako sam za života nije dobio nijednu književnu nagradu, danas se mnoge književne svetkovine zovu njegovim imenom.

• Njegovim imenom je nazvana i najveća hrvatska pjesnička nagrada, nagrada “Tin Ujević” (1980.).

• Tinov spomenik na Trgu Matice hrvatske u Imotskom, otkriven 5.jula 1980.godine.

• Spomenik je djelo Krune Bošnjaka, akademskog kipara.

• Spomenik je izrađen 1991.godine i postavljen u Varšavskoj ulici, Zagreb.

• Autor spomenika je hrvatski kipar Miro Vuco.

• Tin također ima spomenike u rodnom Vrgorcu i Krivodolu, a najavljeno je i postavljanje spomenika njemu u čast na Poljani Tina Ujevića u Splitu.

• Jedna ulica u Sarajevu i Beogradu nosi njegovo ime.

Tin Ujević – “Kolajna”

I

Stupaj sa svojim mrakomkroz propast horizonta;

sa tajnom i oblakomod fronta, pa do fronta.

Stupaj sa svojom tmušomkroz ponoć cijele zemlje;pjevaj sa svojom dušom

gdje god se spava i drijemlje

Tin Ujević – “Kolajna”

VOve su riječi crne od dubine,

ove su pjesme zrele i bez buke.- One su, tako, šiknule iz tmine,i sada streme ko pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patniki katkad su mi drage moje rane.Jer svaki jecaj postati će zlatnik,

a moje suze dati će đerdane.

No one samo imati će cijenu,ako ih jednom, u perli i zlatu,

kolajnu vidim slavno obješenu,ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.

Tin Ujević – “Kolajna”

XXI

Noćas se moje čelo žari,noćas se moje vjeđe pote;

i moje misli san ozari,umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći;plačimo, plačimo u tišini

umrimo, umrimo u samoći.

„Kolajna“

• „Kolajna“- ogrlica, đerdan.

• Zbirka je nastala za vrijeme Ujevićeva boravka u Parizu 1913 – 1919.

• Pjesnik je ovu zbirku nazvao dnevnikom i psihološkim dokumentom.

• To je zbirka od četrdeset i osam pjesama.

„Kolajna“

• Svaka pojedinačna pjesma posjeduje poetsku zaokruženost i tematsko – emotivnu cjelovitost.

• Kompozicija zbirke i sadržaj pjesama ukazuju na tematsko i misaono jedinstvo: ljubav, ljepota, stvaralaštvo, priroda, samoća, smrt.

• Zato se ova zbirka doživljava kao jedna duga pjesma, vijenac pjesama ili poema o ljubavi.

„Kolajna“

• Kolajna nastavlja vapaj za čistotom i svjetlinom, jauk usamljenika i vječitog tragaoca za smislom i toplinom.

„Kolajna“

• Prva pjesma nagovještava dominantan motiv pjesme: ljubav.

• Ovaj motiv, ali u izvjesnoj mjeri ironiziran, nalazi se i u posljednjoj pjesmi.

• Na taj način je ostvaren motivski prsten koji, između ostalog, ovu ogrlicu ljubavno – refleksivnih pjesama objedinjuje u poemu.

„Kolajna“

• U Kolajni su riječi dobile smireniji ton, emocije su poprimile mekoću tuge, stih je dostigao artističku umivenost.

„Kolajna“

• Preplitanje i ulančavanje motiva izrazito je prisutno u petoj pjesmi Kolajne: pjesnik, pjesma, žena, ljubav.

• Motiv stvaranja je težišni motiv: tu je objašnjenje nastanka pjesme, uslova u kojima pjesma nastaje, procesa nastanka, vrijednosti pjesme kao duhovnog proizvoda, njenog značenja u životu pjesnika, odnosno smila i svrhe pjevanja.

„Kolajna“

• Prva strofa posvećena je porijeklu i prirodi pjesničke riječi:

Ove su pjesme crne od dubine,

ove su pjesme zrele i bez buke.

• Prvi stih ima više značenja.• On se istovremeno odnosi na pjesmu koja se pjeva ali i na

ostvareno pjesništvo: objašnjava porijeklo tmnine i crnila koji dominiraju u njemu – to je od dubina iz kojih izranjanju osjećanja, podsticaji, raspoloženja, slike, doživljaji.

„Kolajna“

• To su dubine ljudske duše, tako duboke da se u njima ne razaznaju pojedinosti; duboke su jer su lične, skrivene, sahranjene u zaborav iz koga se u određenim trenucima (najčešće trenucima patnje) pojavljuju.

• Crnilo pjesma potiče i iz životnih prilika u kojima su nastajale: crnilo života, duševne patnje, pjesnikovo hodanje “po trnju i kamenju”.

• Ovaj iskaz ima još jedan smisao: obrazloženje je izvjesnih hermetičnosti (zatvorenosti i nerazumljivosti) pjesničkog kazivanja.

„Kolajna“

• Drugi stih ukazuje na prirodu stihova; sve što je stvoreno (ranije pjesme) i što slijedi u narednim stihovima potpuno je iskristalisano, zrelo i konačno jer je dugo sazrijevalo u dubinama pjesnikove duše, dobivajući čvrste i sigurne obrise.

• Riječi koje dolaze iz dubine odležale su, oslobođene su emotivnog naboja i nemira, smirene su i krotke.

• Rađanje pjesničke riječi nije mučno i teško.

„Kolajna“

• Budući da je sazrela, uobličila se, osmislila, izranja iz dubine snažno, kao mlaz svjetlosti i svježine.

One su, tako, šiknule iz tmine,

I sada streme k’o pružene ruke.

• Pjesnička riječ, iako ima tamno porijeklo, iako je osjenčena patnjom, bolom i bezizlazom, svijetla je, čista i obećavajuća kao pružene ruke prijateljstva, topline i nade.

„Kolajna“

• Druga strofa otkriva osnovni podsticaj Ujevićevog pjevanja: pjeva čovjek ranjen u životu, vječiti patnik, samotnik i lutalica.

• Ali kroz patnju pjesnik doživljava katarzu (pročišćenje), pročišćenje doživljava i njegova pjesnička riječ – iako je potekla iz tmine i mraka, ona je svijetla, bodra i obećavajuća:

„Kolajna“

Jer svaki jecaj postat će zlatnik,

A moje suze dati će đerdane.

•Ovim stihovima Ujević je iskazao svoje stvaralačko iskustvo ali i potvrdio staru istinu: pjesničko stvaranje ima podsticaje u ljudskom nezadovoljstvu, otporu, patnji i bolu.

„Kolajna“

• Ne samo da bi iskazalo patnju, nego i bol, nego i da iz patnje pronađe izlaz i osmisli život i stvaranje.

• Ovim stihovima je naznačena i priroda ovih pjesama i porijeklo njegove zbirke, ali će potpuno razjašnjenje doći u sljedećoj strofi.

„Kolajna“

• Treća strofa ukazuje na smisao i svrhu pjevanja, a samim tim i na strukturu i naslov zbirke.

• Pjesme ove zbirke dobijaju na vrijednosti samo u nizu, kao cjelina.

• A Kolajna će imati svoju svrhu tek kad

Kolajnu vidim slavnu obješenu,

Ljubljeno dijete, baš o tvom vratu.

„Kolajna“

• Tako je peta pjesma Kolajne na jezgrovit način predočila poetiku Tina Ujevića u svim njenim aspektima: motive, podsticaje, prirodu pjevanja, smisao i svrhu pjevanja, kompoziciju zbirke/poeme i njeno ime.

Anegdota

•Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. "Ma ne morate mi se ispričavati", rekao je Tin, "iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara", aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom.

• Tin je dane provodio u kafanama i gostionicama.

• Kafana „Tip-top“ u Zagrebu u koju je Tin zalazio od 1940.-1955.godine na godišnjicu njegove smrti organizuje večeri sjećanja na njega.

Anegdota

• Jednu večer došao je Tin Ujević u prestižnu i finu zagrebačku kafanu, sjeo za stol i naručio kavu. Međutim, konobar odbije njegovu narudžbu jer on nije prikladno obučen za takvo mjesto. Bez ljutnje ode i vrati se u svom jedinom i najboljem odijelu te naruči kavu. Nakon što mu ju konobar donese, on ustane, rastegne džepić od sakoa i polije kavu te kaže: « Vi ste ovu kavu donijeli mom odijelu, a ne meni ».

• Tin Ujević je u kafani „Moskva“, Beograd, imao svoje poštansko sanduče.

• Hvala za pažnju