VERITAS VINCIT

Velebitska 6, 23.000 ZadarTelefon Hrvatskog tjednika:+385 (0)23/305-277;Fax:+385 (0)23/309-180;e-mail:hrvatski.list@hi.t-com.hr__________________________GLAVNI UREDNIK I DIREKTOR:IVICA MARIJAČIĆe-mail: ivicamarijacic@gmail.com

POMOĆNICA GL. UREDNIKA:ANDREA ČERNIVECe-mail: andreacernivec@gmail.com__________________________REDAKCIJA:Ivica Marijačić, Andrea Černivec, Tomislav Držić, Marko Curać, Damir Pešorda, Gojko Borić, Slaven Letica, Marijan Jović, Joško Čelan, Mirela Pavić, Vjekoslav Magaš, Ninoslav Mogorović, Tomislav Jelić, Nikola Banić, Sanja Bilač

LEKTURA:MARINA MARIJAČIĆe-mail: marina.mari65@gmail.com

GRAFIČKA PRIPREMA:Tiskara - Vjesnik d.d.__________________________Tjednik izlazi četvrtkom.Natječaje i promidžbene poruke primamosvakog dana, osim nedjelje, od 8.30 do 15 sati;__________________________ADRESA NAKLADNIKATEMPUS d.o.o.,Velebitska 6, 23 000 ZADAR__________________________Tisak:

Distributeri za tržište RH: ‘Tisak’ d.d. Zagreb;‘Distri press’ d.o.o. - ZagrebUvoznik i distributer za tržište BiH:‘Inter Press’ d.o.o.,Fra Dominika Mandića b.b., Široki Brijeg - BiH__________________________PRETPLATA: 6 mjeseci - 395,50 kn, 12 mjeseci - 791,00 kn; TEMPUS d.o.o”, Zadar;Žiro račun: HR61 25000091101384007__________________________PRETPLATA ZA INOZEMSTVO:Europa - 200 eura (12 mjeseci);SAD, Kanada i Australija - 250 eura (12 mjeseci)__________________________BANKA: Addiko bank;KORISNIK: TEMPUS d.o.o”, Zadar;IBAN: HR61 2500 0091 1013 8400 7;BIC: HAABHR22

hrvatski.list@hi.t-com.hr 3 2. travnja 2020.

SADRŽAJ

22 ANALIZA

28 AKTUALNO

18 AKTUALNO

Korona virus – tragovi zlaČasopis Nature medicine još je 2015. objavio rad kineskoga znanstvenika da su na bazi korona virusa šišmiša napravili neuhvatljivi hibridni virus,

sposoban zaraziti ljude

Vježba iz vizualne medicinske sociologijeLiječnici kuge i liječnici korone (COVID-19)

Feldmaršal Plenković i Krizni stožer primjenjuju sulude zabrane kakve nisu ni Kinezi, stjerali

su Hrvate poput ovaca u torove i štale, a podanički mediji opčinjeni su likom i djelom ministra Beroša

31 AKTUALNO

Korona kriza srušila iluzije o EUŠto se Hrvatske tiče:

rezovi odmah ili propast - trećega nema

dr. sc. Lovre BOŽINA: Ne dajmo KUNU ona je simbol političke i ekonomske suverenosti Hrvata

34 EKONOMIJA

a oni koji zazivaju uvođenje eura kao nekakva eliksira koji će spasiti našu ekonomiju, traže zapravo izgovor za svoju promašenu politiku i ne znaju kamo nas vode

hrvatski.list@hi.t-com.hr 5 2. travnja 2020.HRVATSKI TJEDNIK 4 VERITAS VINCIT

Sveta politikaPiše: IVICA MARIJAČIĆ

Potpuna blokada Hrvatsku vodi u potpuni kolaps i masovnu glad

ojedinci iz Kriznoga stožera najavljuju, po-malo i prijeteći, kako će rigorozne mjere zaštite i ograničavanja kretanja, potrajati čak i do 1. lipnja, a ne odbacuju ni moguć-nost i do 1. srpnja, a do tada neka se Hrvati strpe – praktički u kućnome pritvoru. Ne

budu li poslušni, sloboda bi mogla biti ukinuta u cijelosti. Ne ćemo smjeti uopće izlaziti iz svojih domova, a onda neka nam Bog pomogne.

Ne znam do kada će trajati i hoće li Krizni stožer za mjesec, dva ili tri objaviti da je očistio Hrvatsku od ko-rona virusa, ali sam posve siguran da to, ako se dogodi, ne će proći bez teških pa i tragičnih posljedica. Građani ne će do tada iz-držati psihički i tjelesno u potpunoj izolaciji, a doći će i do pucanja u toj in-terakciji između vlasti i naroda. Teoretski, vlast može baš sve pripadni-ke svoga naroda staviti u kućni pritvor i posred-stvom nekakvih volonte-ra dostavljati minimum hrane i ostalih potrepšti-na te tako držati situaciju pod nadzorom. No osta-je pitanje na koje vlast i pojedinci iz Stožera uporno izbjegavaju odgovor: tko će proizvesti te potrepštine i tko će ih plaćati. Gospodarska aktivnost u Hrvatskoj gotovo je ukinuta i potraje li ovakvo stanje, pitanje je trenutka kada će se pojaviti nestašice. Netko mora proizvesti krumpir, toaletni papir, higijenske „sitnice“, ispeći kruh, sašiti komade odjeće.... Da bi netko to radio, mora imati mogućnost poslovanja, mora ga se platiti. Da bismo imali struju, moramo ju plaćati, a ako ne radimo i ne zarađujemo, to ne ćemo moći pa ju ni HEP ne će moći proizvoditi i distribuirati. Ni bogatije dr-žave od Hrvatske ne bi izdržale više od par mjeseci živo-ta bez rada. Bez proizvodnje, potrošnje, odnosno obrta kapitala nema punjenja proračuna i nije jasno odakle će

Pvlast, primjerice 1. srpnja, plaćati mirovine, plaće policiji, zdravstvu, prosvjetarima i ostalima, ostane li ovaj totalni prekid. Svakomu iole racionalnome čovjeku jasno je da ovakvom rigoroznom politikom Vlada i njezin Krizni sto-žer vode Hrvatsku u potpuni kolaps, u glad sličnu, primje-rice, onoj koja je vladala 30-ih godina 20. stoljeća kada ni cijela plaća u tadašnjoj Njemačkoj nije bila dovoljna da se kupi jedno jedino jaje. Strašno je i pomisliti da Hrvatska ide u situaciju kada ne će biti namirnica, kada novac ne će vrijediti pišljiva boba, kada se ni za grumen zlata ne će moći nabaviti grumen brašna i kada će se ljudi boriti za preživljavanje. Sada ne rade poljoprivrednici, ribari, ugo-

stitelji, frizeri, trgovci, zaposlenici u prometu, nakladnici, kulturnjaci, estrada, sportaši... Samo je turizam prihvaćao na desetke tisuća mladih iz cijele Hrvatske i oni bi za pola godine rada zarađi-vali za život tijekom ci-jele godine. Sada su bez ičega. Da je rat, išli bi u obranu Domovine kao i 90-ih. Sada u očaju če-kaju rasplet i ta situacija prijeti strašnim psihofi-zičkim posljedicama.

Kriza korona virusa zahvatila je cijeli svijet i svatko se snalazi kako misli da je najbolje, svatko ima svoj model obrane i zaštite. Hrvatski je ocijenjen kao jedan od najoštrijih. Čelnici države i Kri-znoga stožera hvale se da je zato učinkovit i da je u odnosu na susjedne države malo umrlih od korona virusa. Ali ne znaju odgovor na pitanje kako dalje. Čini se da njih uopće ne zanima taj egzistencijalni sunovrat u koji cijela zemlja srlja ovakvim mjerama. Čak ako nakon mjesec, dva ili tri, ministri Beroš i Božinović svečano objave da više nema ko-rona virusa u Hrvatskoj, što će se dogoditi ako dan poslije dođe pojedinac iz svijeta, zaražen virusom prošeće sredi-štem Zagreba i zarazi stotinu ljudi, a oni posljedično još na tisuće. Hoće li Hrvatske ispočetka krenuti u ovakve bloka-

Kao da smo u Pjongjangu! Od Plenkovića i njegovih ministara mediji, agencije i anali-tičari prave sada čudotvorce i spašavatelje nacije. Djeca im sriču pjesmice, korumpirani kolumnisti pišu zanosne apologije, agencije pumpaju rejting, "naš prijatelj Vili", postao je kućni ljubimac, a "doktor znanosti" Boži-nović čudo od čovjeka

de i zastoj života i do kad će tako moći? Nitko nema ništa protiv mjera zaštite i sprječavanja širenja zaraze, ali ovakav model dugoročno nije nikakvo rješenje.

Nietzsche je autor poznate rečenice: Vrijednost sva-koga čovjeka mjeri se količinom istine koju je spreman podnijeti. Što je istina o koroni virusu, još nije poznato ni općeprihvaćeno, no čini se da čelnici Kriznoga stože-ra proglašavajući sve umrle s korona virusom žrtvama virusa kao da bježe od cjelovite istine. S druge strane, oporbeni stručni glasovi (u ovomu broju imamo inter-vju s imunologom dr. Srećkom Sladoljevim) koliko god djeluju argumentirano u tezi kako je zapravo riječ o predimenzioniranoj krizi i virusu koji nije smrtonosniji od do sada poznatih, nemaju odgovor na sva pitanja. Primjerice, dr. Sladoljev nije dogovorio na naš upit za-što bi onda cijeli svijet stao, među njima i najmoćni-je države svijeta u kojima je skoncentrirana glavnina znanstveničke pameti. Iako je takav sofistički argumen-tum ad populum nedopušten u logici, nemoguće je po-bjeći od razmišljanja kako bi moćne države, radi zaštite svojih interesa, provalile podvalu i spriječile umjetnu aferu te nastavile mirno živjeti.

Plenkovićeva se Vlada od početka ove krize samo verbalno junači kako ona nadzire situaciju i kako umi-re u ljubavi i brizi za svoj narod te spašava radnike i gospodarstvenike. Prvi set mjera koje je Vlada donije-la beskrupulozno je licemjeran. Vlada pod milim Bo-gom ništa ne daje, ne pomaže i ne jamči – samo pru-ža, i to samo onima koji udovolje oštrim kriterijima, mogućnost odgode plaćanja obveza te tobože olakša-va pristup kreditima. Plenković i njegovi ministri vole, čini se, biti percipirani kao veliki samoprijegorni skrb-nici nad svima nama, a stvarno ne pristaju ni na kakvu žrtvu. S takvom demagogijom oni žele krizu iskoristiti za političke profite na jesen, na izborima za Hrvatski sabor. I ta propagandistička uporaba krize koliko je za-kulisna, toliko je i prozirna, koliko prekrivena lažnim retoričkim altruizmom, toliko je i do srži pokvarena u svojoj makijavelističkoj dimenziji. Posebno je degu-tantno što sada cijeli promidžbeni stroj od Plenkovi-ća, ministara Beroša, Božinovića, Marića i drugih pravi čudotvorce, spašavatelje Hrvatske. Evo, i djeca im sri-ču pjesmice, a korumpirani kolumnisti pišu zanosne apologije... Agencije pumpaju rejting HDZ-u i Plen-koviću, a „naš prijatelj Vili“, postao je kućni ljubimac, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović „doktor znanosti“, čudo od čovjeka. Ovo što sada u promidž-benome pogledu rade Plenković, HDZ, njihovi mediji, agencije, tobože neovisni PR eksperti, klasični je sje-vernokorejski model udara na zdrav mozak. Ali to što rade račun je bez krčmara. Ako im se i čini da uspije-vaju, potemkinovska će se slika brzo raspasti i ne će čekati do 1. lipnja ili 1. srpnja. Potraje li kućni pritvor Hrvata još 20-ak dana, ljudi će gubiti strpljenje, živce i smisao za toleranciju i razumijevanje. A kad se to do-godi, a nadamo se da ne srljamo u takav scenarij, jao onima koji misle da će s korona krizom pobi-jediti na izborima.

Ministarstvo branitelja, točnije njegova Uprava za zatočene i nestale, završilo je posao iskapanja i ekshumacije komunističkih žrtava nakon Dru-

gog svjetskog rata iz jame Tomašica u blizini Garešnice. Mnogi mještani svjedoče da je uglavnom riječ o žrtvama Križnog puta i smaknućima nevinih civila.

U jami je pronađeno i ekshumirano 57 tijela. Za 53 tijela Ministarstvo branitelja zajedno s forenzičarima utvrdilo je da su žrtve nakon Drugoga svjetskog rata, a za četiri tije-la utvrđeno je da ne potječu iz tog razdoblja pa mještani sumnjaju da je riječ o ljudima koji su nestali za vrijeme olovnog komunizma te se nikada nije doznalo gdje su.

Općina Garešnica je, kako to zakon i nalaže, izgradila dostojanstvenu grobnicu gdje će posmrtni ostatci Titovih komunističkih zločina biti dostojanstveno pokopani. I ovaj puta vrijedne ljude iz Ministarstva branitelja treba pohva-liti, a znamo da sada u proljeće nastavljaju iskope i ekshu-macije oko 5000 pobijenih na području Općine Brdovec pored Zagreba koji su pobacani u devet masovnih grob-nica čija su prirodna obilježja čuvali mještani Br-dovca sve do 1990., a onda su izgradili simbolične križeve u blizini tih grobnica da se ne zagubi trag.

Ekshumirani posmrtni ostatci žrtava Titovih

zločina kod Garešnice

hrvatski.list@hi.t-com.hr 7 2. travnja 2020.HRVATSKI TJEDNIK 6 VERITAS VINCIT

F USNOTE ZA FAH IDIOTEUSNOTE ZA FAH IDIOTE

FAH IDIOT TJEDNA

Ivica RELKOVIĆ, analitičar, nakon što su agencije pokazale rast popularnosti Andreja Plenkovića: "Plenković je postao popularniji zahvaljujući radu Kriznog stožera!"

HT: Plenković naručuje, agencija istražuje, Hanza medija objavljuje, a Relković amenuje! Vuk sit i sve ovce na broju.

Mate GRANIĆ, bivši komunist, HDZ-ovac, DC...: "Sve što Plenković radi, Franjo Tuđman bi sigruno potpisao... Andrej Plenković je danas jedan od najjačih igrača EU..."HT: Svaštarija od čovjeka, a najviše ništarija koji je izdao Tuđmana i kojemu je temeljno načelo života „pola meni, pola tebi, a pola Bagi“.

Mirando MRSIĆ, predsjednik neke minorne ljevičarske stranke o Miroslavu Škori: "Licemjer na kvadrat. On koji je iskoristio HDZ i model vlasti te stranke koji je uništio ovu državu, zadužio naše praunuke, potje-rao mladost iz zemlje, sad se sjetio reći da taj model na kojemu se obogatio eto više nije dobar. On je u punom smislu oživotvorio staru, antologijsku maksimu šoferskog maga iz Batine po-kraj Posušja, generala Ljube Ćesića Rojsa (’Tko je jamio, je jamio’); slobodni prijevod na standardni hrvatski jezik: Tko je ukrao, njegovo je!"HT: Mrsić licemjer na kubik! Umjesto da se skrije u mišju rupu ili kaže kako mu je žena bila dužna 10 milijuna kn Hrvatskome zavodu za zdravstveno osiguranje, a kad je skandal otkriven, nagodila se, ali su joj kamate u iznosu od 2.5 milijuna kn oproštene, on proziva druge. Pioniri i harmonikaši jugoslavenskoga zločinca J. B. Tita nikada se ni za što ne kaju.

Dubravka ŠUICA, potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za demokraciju i demografiju:"EU će pomoći radnicima koji su zbog korone ostali bez posla... Mnogi će u ovoj

krizi nešto izgubiti, ali smo dobili svi osjećaj solidarnosti..."HT: Mi znamo da ste Vi jedino zbog osjećaja solidarnosti i pristali biti članica EK i da je Vaš uvjet bio da ne primate 30 tisuća eura mjesečno plaće za svoj rad.

Davor BOŽINOVIĆ, ministar unutarnjih poslova: "U ovom trenutku znam više od vas, moramo ljude postupno pripremati za još strože mjere."

HT: Ne će biti reda u ovoj državi dok ljudi Vas ne pripreme za strože mjere!

Rada BORIĆ, civilna aktivistica nakon zagrebačkoga potresa: "Nadam se da će se konačno znati prioriteti.

Pokazalo se da jedan liječnik vrijedi više od 20 svećenika. A Crkva ima dovoljno našeg proračunskog novca da popravi oštećeno. Sad je

ipak važniji ovaj ranjivi život."HT: Victor Hugo bi, da je vidio ovakvu čarobnu damu, rekao: "Mi smo oboje tako blizu nebu, gospođo. Vi, jer ste lijepi, ja zato što sam star."

Ante TOMIĆ, Jutarnji list:

"Nema diktature koja nije bila napravljena za naše dobro!"HT: E, sad nam je tek jasno koliko nam je dobra donijela ona vaša polustoljetna i krvava pa nas čisto hvata nostalgija za njom da ju obnovimo i obaspemo Vas i slične vama svim dobrima kojima je ona obasipala nas Hrvate.

D OGAĐAJIOGAĐAJI

Piše: VJEKOSLAV MAGAŠ

Usred strke oko pandemije ko-rona virusa, prošle je subote u ranim jutarnjim satima iz ka-znionice u Lepoglavi pušten zloglasni kninski gospodar rata

Dragan Vasiljković, poznat i kao Kapetan Dragan. Iz Ministarstva pravosuđa potvrdi-

li su kako je Vasiljković pušten nakon što je odslužio zatvorsku kaznu te je odmah prepra-ćen do graničnog prijelaza, gdje je u 9:30 sati protjeran iz Hrvatske. Vasiljković je, naime, u rješenju o otpuštanju imao naredbu da u roku od 24 sata mora napustiti teritorij Repu-blike Hrvatske, i to temeljem zabrane ulaska i boravka na području Europskoga gospodar-skog prostora u trajanju od 20 godina. Stoga

su ga prilikom izlaska iz kaznionice preuzeli policajci koji su ga prevezli do Bajakova.

Dogodilo se tako da je Vasiljković izašao iz zatvora gotovo u isto vrijeme, odnosno samo nekoliko dana nakon što je na slobodu izašao i hrvatski branitelj, prvi zapovjednik obrane Vukovara, Tomislav Merčep. Ta je slučajna podudarnost iznova nametnula i podcrtala neke paralele između tih dvaju u svojoj na-

GOTOVO U ISTO VRIJEME NA SLOBODU PUŠTENI RATNI JUNAK TOMISLAV MERČEP I SRPSKI RATNI ZLOČINAC DRAGAN VASILJKOVIĆ

Što je Hrvatskoj Tomislav Merčep,

a što Kapetan DraganKako bi se potrla razlika između krvnika i žrtve, tzv. Kapetanu Draga-nu zločini su morali biti umanjeni i bagatelizira-ni, a Merčepu izmišljeni. Vasiljkoviću je dokazana izravna i zapovjedna od-govornost za ratni zlo-čin, a Vrhovni mu je sud

našao olakotne okolnosti i smanjio kaznu. Merčepu nije dokazana ni individualna ni zapovjedna odgovornost za ratni zločin pa je izmi-šljeno da nije spriječio zločine drugih iako nije dokazano da je bio odgovoran i da je znao za njih. Sudac Majerović u sudnici ga je pro-tuzakonito i nečovječno vrijeđao i ponižavao, a nakon svega Vrhovni mu je sud pronašao otegotne okolnosti i povisio mu kaznu.

HRVATSKI TJEDNIK 8 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 9 2. travnja 2020.

D OGAĐAJIOGAĐAJI D OGAĐAJIOGAĐAJI

ravi potpuno oprečnih slučaja. Nametnula je i općenite paralele između postupanju hrvatskoga pravosuđa, i društva u cijelosti, prema onima koji su vlastitom krvlju i osob-nom žrtvom branili Hrvatsku te prema onima koji su ju ognjem i mačem rušili, razarali i napadali. Nužno se nametnulo pitanje je li u postupanju države i u brižno kontroliranoj javnoj percepciji ostalo išta od razlikovanja između obrane i agresije, između dobra i zla, između ljubavi i mržnje? Jesu li ova dva dija-metralno suprotstavljena slučaja ipak u istoj funkciji izgradnje tzv. srpsko-hrvatske istine o Domovinskom ratu?

U Hrvatskoj državu najbolje sišu oni koji ju mrze

Kako bi se potrla razlika između krvnika i žrtve, nekima su zločini morali biti umanjeni i bagatelizirani, a nekima su po potrebi i izmi-šljani. Zadana paradigma uravnilovke postala je mantra kojom ratni gubitnici već četvrt sto-ljeća teroriziraju domoljubnu i državotvornu javnost. Takvim postupcima negatori hrvat-ske države dodatno viktimiziraju sve ratne stradalnike i brojne žrtve srpske agresije na Hrvatsku. Time se obesmišljava sve herojske prinose stvaranju države i smisao države kao takve. Obeshrabruje se pomisao na bilo kakvo buduće žrtvovanje za takvu državu i za vri-jednosti zbog kojih je ona i nastala. Najveći je paradoks u cijeloj priči što su upravo oni, koji državu tako bezdušno napadaju i progla-šavaju je promašenim projektom, uzurpirali sve državne resurse i uspostavili monopol na gotovo svim područjima javnoga djelovanja – svugdje gdje se može prikvačiti na sisu iste te omražene države.

Vještim umrežavanjem, kombinacijom političkoga iskustva i stečenih privilegija, širenjem moralne panike i metodama javno-ga ucjenjivanja vlasti, pripadnici i sljednici propaloga prijeratnog sustava u potpunosti su preuzeli poluge političke vlasti i poluge kontrole društvenoga bogatstva. U uspostavi njihova društvenoga monopola svakako je nezaobilazan utjecaj stranoga i neprijatelj-skoga čimbenika, koji po prirodi stvari ima svoje po Hrvatsku štetne interese. Vanjski utjecaj uvijek u presudnim trenutcima soko-li i materijalno podupire one domaće snage koje rade na rastakanju sustava državnih vri-jednosti. Na taj način strani čimbenik, u spre-zi s domaćim elementom, priječi nacionalnu homogenizaciju.

S druge strane, hrvatska vlast, umjesto da bude brana ugrozi nacionalnih interesa,

godinama je pred svim takvim pritiscima oportunistički i kukavički uzmicala, a da-nas je i sama duboko prožeta duhom i da-hom kriptokomunističkih kadrova i ideja. U ideologijskom smislu od toga staroga duha nije mnogo ostalo, ali pragmatični i lukra-tivno-oligarhijski interesi iznimno su čvrsto zacrtani.

Nominalni i stvarni vlastodršciNajegzaktniji primjer banditskoga odnosa

prema sustavu državnih i nacionalnih vri-jednosti jest djelovanje Milorada Pupovca i njegova klijentelističkoga kruga. Njegovo nakaradno obilježavanje protuhrvatskih an-ti-blagdana u stranoj državi primjer je bez svjetskoga uzora. Uz to, dok se trese na sva-ki tračak hrvatskoga domoljublja, Pupovac ostentativno posjećuje četničke zločince u zatvorima, brani četničku kokardu, jer eto, kako reče, “ne postoji propis kojim bi bila zabranjena”, vrijeđa hrvatske javne ugledni-ke, trošeći hrvatski javni novac na bljuvotine u svojim tiskotinama.

Nu, naš problem nije Milorad Pupovac. Represivan stav države prema takvom nje-govu ponašanju svakako ne bi bio popularan niti bi ga trebalo podržati. Bilo bi sasvim dovoljno da sama država u tomu veleizdaj-ničkom ponašanju ne sudjeluje i da takvo ponašanje ne stimulira i ne podstiče. Neka Pupovac svoje bradate politikantske opsje-narije plaća iz svojega, a ne iz našega džepa. Na žalost, u izdajničkoj političkoj paradigmi Živorada Žike Briselskoga Milorad Pupovac nosivi je stup hrvatske državne vlasti. Za-pravo, Pupovac, Radin, Kajtazi, Vrdoljak, Saucha, Opačić, Bandićevi žetončići…, sve su to klimavi korupcionaški potpornji za odr-žanje nepoštene vlasti bruxelleskoga guber-natora. Ta vlast već odavno nema nikakvog demokratskoga, ni izbornoga legitimiteta. Zahvaljujući takvim podupiračima i zahva-ljujući podlom postizbornom inženjeringu, u potpunosti je izigrana izborna volja hrvat-skoga biračkoga tijela.

Cijenu tih podupirača hrvatski narod sku-po plaća. Za održanje jedne izdajničke vla-sti nema toga što ćato bruxelleski ne bi – iz džepa hrvatskih poreznih obveznika – dao. Nema tih milijuna omraženih kuna koje mo-derni hrvatski Superhik ne bi oteo hrvatskoj sirotinji i doturio svojemu ortaku i zlodrugu. Ipak je on Miloradovo suho zlato. Zbog ta-kvoga Pavlovljeva refleksa vlasti, počesto je nejasno tko je u Hrvatskoj nominalni, a tko stvarni vlastodržac?

Oportunizam, kukavičluk i truli kompromisi hrvatske vlasti

I dok “hrvatska” vlast ulaže neviđene na-pora u zatrpavanje te rupe bez dna, dok se trudi utoliti i zatomiti nezajažljive Pupovčeve apetite, isti taj Pupovac svako toliko skoči do svojega idejnog mentora, do četničkoga voj-vode, s kojim bistri političke vizije. Štoviše, vojvoda Vučić besramno mu i javno dijeli savjete i sugestije – kako se postaviti protiv hrvatskoga političkoga sustava. I to usred prepune dvorane Lisinski. U isto vrijeme hr-vatska se Predsjednica dopadno smijulji i istoj toj publici drži dirljive pobudnice, govoreći o sporednosti i marginalnosti onih koji su joj stvorili državu. Valjda je zato sada tu gdje jest! U kućnoj samoizolaciji. Sretan što je se riješio, Plenković će sada vjerojatno i za nju zagrabiti u kasu i osigurati joj Ured, kako bi prestala cendrati: ‘Vratite mi moje krpice!’

Hrvatska još uvijek razmišlja u jugo-srp-skim kategorijama. Hrvatska nije iskoristila emancipacijski kapital koji joj je ponudio hrvatski obrambeni Domovinski rat. Dapa-če, vlast je u dobroj mjeri prihvatila model razgradnje svih vrijednosti koje nam je taj pobjednički rat ostavio. Pupovčev osioni i privilegirani položaj samo je posljedica na-slijeđenoga podaničkoga mentaliteta hrvatske političke elite. Isto tako, njegova bahatost i dr-skost dok paradira po sabornici s kojekakvim vrpcama, dok docira i vrijeđa hrvatske zastu-pnike, samo je pokazatelj zloćudne penetra-cije i ukotvljenosti stranoga i neprijateljskog utjecaja u hrvatskome političkom biću i u na-cionalnom tkivu. Taj strani utjecaj u bitnome određuje i ponašanje defektne hrvatske vlasti prema junacima Domovinskoga rata, kao i s time u svezi odnos prema krvnicima, rušite-ljima i agresorima. Slučajevi Tomislava Mer-čepa i tzv. Kapetana Dragana grubo i neumo-ljivo ilustriraju dvostruke kriterije i zloćudne principe u tretiranju agresije i obrane. Hrvat-ski branitelji, kao i sustav vrijednosti koje su branili i izgradili u Domovinskom ratu, za hrvatsku su vlast suvišan balast, nužno zlo i anakronizam koji treba prepustiti zaboravu i zubu vremena. S druge strane, sa zločincima valja postupati obazrivo jer je to zalog izgrad-nje mira i dobrosusjedstva.

Za dokazane zločine smanjenje, za nedokazane - povećanje

kazneDok je vlast čuvala Dragana Vasiljkovića

kao malo vode na dlanu, brinula o svim ljud-

skim, građanskim i zatvoreničkim pravima, istodobno je na štetu Tomislava Merčepa ista ta vlast počinila niz teških proceduralnih i materijalnih povrjeda. Vasiljkoviću su ne-prijeporno dokazani ratni zločini u Kninu i Glini tijekom Domovinskoga rata. Dokazano je kako je kao zapovjednik Jedinice za po-sebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojba, odnosno kao zapovjednik Nastav-noga centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije. Tako je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Isto tako je i tijekom srpnja 1991. godine u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske je-dinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Juki-nac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje. Za vrijeme napada ošte-ćeni su i uništeni civilni objekti, stanovniš-tvo natjerano na bijeg, pljačkana imovina te

ubijeni i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar. Za neke je zločine Vasiljković oslo-bođen samo zbog nedostatka dokaza

Nasuprot tomu, Tomislavu Merčepu nije dokazan niti jedan jedini zločin. Niti da bi ga počinio, niti da bi ga naredio. Osuđen je jer, prema izmijenjenoj optužnici, neke zlo-čine ‘nije spriječio’, iako istodobno nije pred sudom dokazano da bi Merčep uopće imao takvu ovlast, niti da bi i za jedan takav zločin uopće znao. Tijekom postupka predsjednik sudskoga vijeća Zdravko Majerović vrijeđao je i ponižavao Merčepa, nije se obazirao na liječnička ograničenja, nije poštivao elemen-tarnu pravnu formu, privatizirao je sudnicu te je protuustavno, protuzakonito i bez od-govarajućega akta, zatvarao postupak za jav-nost. Uz to, sud je usuprot pravnim načelima odmjerio kaznu temeljem strožega zakona, koji u vrijeme navodnoga počinjenja nije ni postojao, čime je prekršeno kazneno-pravno načelo zabrane reformatio in peius. K tomu, Majerović je mimo pravne logike, protuza-

konito otpravio Merčepa u pritvor nakon prvostupnjevne odluke. Naime, Merčep je tada već sukladno Zakonu, bio odslužio pri-tvorsku mjeru, koja je propisana srazmjerno dosuđenoj kazni od 5,5 godina zatvora.

Uza sve to, Merčep je cijelo vrijeme bio dostupan hrvatskome pravosuđu i uredno se odazivao na rasprave, dok je Vasiljković, koji ima srpsko i australsko državljanstvo, uhićen u Australiji, gdje je živio pod lažnim imenom. U srpnju 2015. izručen je Hrvat-skoj. Negirao je kaznena djela i tvrdio da su svjedoci lažno iskazivali. Postavlja se samo pitanje ako je nevin, zašto je onda pobjegao u Australiju i živio pod lažnim imenom.

Usprkos svemu tomu, Vrhovni je sud Mer-čepu našao otegotne okolnosti i, bez suvišnih zašto, povećao mu kaznu na sedam godina zatvora. Isti taj Vrhovni sud je, na vrlo dvoj-ben i nejasan način, našao Vasiljko-viću olakotne okolnosti te mu je izrečenu kaznu od 15 smanjio na 13,5 godina.

Po izlasku na slobodu Tomislav Merčep usprkos brojnim zdravstvenim poteškoćama zadržao je vedar i optimi-stičan duh. O traumatičnome zatvorskom iskustvu tek

sređuje dojmove, ali o svojemu sudskom postupku još uvi-jek ne smije govoriti.

‘Još mi je prerano, a i ne smijem govoriti o okolnostima svojega slučaja. I bolje da je tako. Sada želim malo mira u svojemu obiteljskom okruženju i u toplini svojega doma. O samom slučaju nekom drugom prilikom.’

O samom procesu veli: ‘Uvijek sam govorio kako se ne-mam od čega braniti. I sada vjerujem u sebe i u svoju pra-vednost, ali o samom postupku, kao što rekoh, ne mogu. Eto…’

O usporedbi s tretmanom Dragana Vasiljkovića kaže: ‘Ne pada mi na pamet uspoređivati svoj slučaj s drugim ljudima, napose ne s onima s kojima nemam baš ništa zajedničko. Najveće poniženje za jednoga hrvatskog državotvornog rat-nika jest bilo kakvo uspoređivanje s mrziteljima i rušiteljima hrvatske države. Takve usporedbe obično služe traženju neke kompromisne i tzv. zajedničke istine. Hrvatska je samostalna i nezavisna država, ona ima pravo na svoju istinu. Povijesnu, političku, pravosudnu... To pravo treba braniti, kao što smo ga branili u Domovinskom ratu. To pravo na vlastitu istinu

treba i drugima priznati, dok god nam ne spore pravo na našu istinu. Čak i ovakva pravosudna istina, koja je mene zapala, bolja je od neke hibridne i dogovorne istine.’

O osporavanjima i stalnim napa-dima na Domovinski rat: ‘U vrjed-novanju Domovinskoga rata moj slučaj nije važan. Treba reći: napadi na hrvatske branitelje napadi su na stvarnost i na ideju države. Ja uvijek čvrsto vjerujem u ideju samostalne hrvatske države. Svakodnevni na-padi samo pokazuju koliko je ta ideja vrijedna. Dok neprijatelj vre-ba, jedna buduća vlast će morati reći pravu istinu o Domovinskom ratu. Branitelji nisu mrzili nikoga, ali bila je to borba za golu opstoj-nost jednoga ponosnog naroda. Bez jasnoga govora o toj istini hrvatska država ne može op-stati’.

MERČEP: ‘Vjerujem da će hrvatska država jednom drukčije vrjednovati Domovinski rat.

U protivnom je ne će biti!’

HRVATSKI TJEDNIK 10 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 11 2. travnja 2020.

PISMA ČITATELJA - hrvatski.list@hi.t-com.hr

Čistiti ulice (i ne samo metlama i lopatama) može ne samo bilo koja građevinska tvrtka u gradu već i sva komunalna poduzeća i za to isto tako ne treba vojska pa čak i u uvjetima značajno jačega potresa koji bi iza sebe ostavio potpuno neprohodne ulice jer Hrvatska danas raspolaže značajnom građevinskom mehanizacijom.

Ono čime Hrvatska ne raspolaže jest Ministarstvo obrane koje bi to predvidjelo, isplaniralo, isproba-lo, donijelo potrebnu pravnu regulativu (a ne da se Sabor sastaje u jeku krize i raspravlja kakve bi zakone trebalo donijeti ili ne donijeti; očito i oni trebaju sli-kanje), i podijelilo zadaće svima – od Hrvatske elek-troprivrede do vatrogasnih društava i lokalnih kriznih stožera. Svaka je kriza – od svjetskoga oružanog suko-ba, s uporabom nuklearnoga, kemijskog i biološkoga oružja ili bez njega, pa do katastrofalnih elementar-nih nepogoda – posao ministarstva obrane.

Nadalje, danas već i klinci imaju dronove koji su svojim kamerama u stanju snimati oštećene krovove i tu jedna vojska nema što raditi, a izvedeni su da bi se, kako sam već rekao, naslikavali jer ti mladići trebaju prikriti potpunu nesposobnost Ministarstva obrane za koje se trebamo upitati čime se to tijelo uopće bavi i na što troši novac.

“Medicinski tim” (jedan liječnik i jedan tehničar) koji je otišao u Litvu nije nikakav tim već dodatna radna snaga njemačkim timovima. Mi onamo nismo uputili, kao NATO-ov ravnopravni partner, poljsku ambulantu, pokretni laboratorij ili što slično. Uputili smo gole ljude, visoko školski obrazovane, ali unatoč tomu to je samo – gola radna snaga.

Ako žene s tek rođenom djecom u rukama istrče iz bolnice na dvorište i kroz grad budu prevožene na drugi kraj grada u neku drugu bolnicu, onda to znači da njihova bolnica nema prostorije sigurne od potresa u kojima je moguće nastaviti s radom upravo onda kada se jednu bolnicu najviše i treba. Ponovo se trebamo upitati čime se bave oni u Ministarstvu obrane. Pa nije posao kriznih stožera i Ministarstva zdravstva još u miru osigurati funkcioniranje bolnica za slučaj rata. Od potresa sigurne prostorije upravo su iste one koje su sigurne od teških bombardiranja. A upitajmo se što bi bilo da smo imali malo jači po-tres od ovoga i da su ulice bile neprohodne, a dijelovi grada razrušeni. Onda rodilje ne bi bilo moguće prevesti nekamo drugamo.

Ima li Hrvatska vojska snage koje bi bila u stanju spustiti iz zraka u takvoj situaciji? Ima li hrvatski sani-tet padobranske postrojbe? Naravno – nema!

Osobno sam u ratu upoznao dvojicu kirurga koji su prošli padobransku obuku u JNA i postali rezervni časnici. Hrvatska ih vojska nakon rata više nije treba-la. Niti hrvatsko zdravstvo nije ih trebalo. Danas rade privatno. Jedan je poznati ginekolog, a drugi poznati plastični kirurg.

Što zaključiti osim, sve što radi hrvatsko ministar-

stvo obrane narušavanje je nacionalne sigurnosti i sve što radi Saborski odbor za obranu i nacionalnu sigurnost narušavanje je nacionalne sigurnosti.

Razina neznanja pak koja se sreće u Ministarstvu obrane enormna je jer da bi se ondje sjedilo, uopće ne treba nešto znati budući da ništa ne treba ni na-praviti, a kada bi se i dobilo ozbiljnije zadaće, nitko ih ondje ne bi bio u stanju provesti. Ti ljudi, naime, tako nešto nikada nisu ni radili jer živi se dobro i bez toga.

Berislav Štajdohar------------------------------------------------------------------------------------

Svi smo mi Zoran Milanović, sviđalo nam se to ili ne (2)

Marijačićev članak sveobuhvatan je panoptikum stanja i budućnosti Hrvatske

Članak glavnoga urednika Ivice Marijačića u

Hrvatskom tjedniku Svi smo mi Zoran Milano-vić, sviđalo nam se to ili ne, od 27. veljače 2020. po mom je mišljenju sveobuhvatan panop-tikum stanja i buduć-nosti Hrvatske. Te misli i zaključke vrijedilo bi sačuvati i osigurati im trajnu dostupnost urbi et orbi. Što se članak više čita, to se više po-kazuje njegova dubinska vrijednost. Te znalačke ocjene s vjerodostojnim argumentima i ukazanim kriznim žari-štima ne bi trebalo ograničiti na jedan broj HT-a koliko god on bio čitan. U tom je štivu ukazano na bit naših sadašnjih i budućih problema, koji su u međuvremenu pandemijom, potresom i dr. još uvećani. Vjerujem da bi se širi krug mislećih ljudi uključio u razmišljanje na u članku predloženi način.

NIKOLA HRVATIN DEBELIĆ------------------------------------------------------------------------------------

Poganska civilizacija žanje gorke plodove zlog sjemena što ga je sama posijala

Huda globalizacija sama je sebi skočila u trbuh, jer je ubrala gorke i otrovne plodove zlog sjemena što ga je sama posijala. Nitko

me ne može i nikada ne će uvjeriti da je novi opasni virus nastao prirodnim putem. Svjetski su ga zaplot-njaci iskemijali u laboratoriju s nakanom da oslabe kinesko gospodarstvo. Pri tomu nisu računali da će

im se naopaki posao vratiti poput bumeranga, da će se virus proširiti diljem svijeta. Ražalostilo me i reagiranje Katoličke crkve na aktualnu pandemiju, ali me nije iznenadio Božji odgovor na bijeg, kako Petrova nasljednika, tako i hrvatskih biskupa, u lažnu sigurnost vlastitih odaja, s čime je nezadovoljno mnogo katoličkih svećenika. Budući da u nedjelju 22. ožujka ove godine nije bilo misnih slavlja u crkvama, u glavnom hrvatskom gradu Zagrebu, stigao nas je odgovor Božji na tu činjenicu, kroz trešnju, u kojoj su brojne zagrebačke crkve ozbiljno oštećene. Nitko živ ne može točno predvidjeti hoće li biti novih trešnji i koliko će još potrajati ova pandemija i kakav će njezin ishod naposljetku biti. Na sve ovo što nam se događa, siguran sam, posve drukčije reagirao bi da-nas sveti papa Ivan Pavao II. nego aktualni papa Fra-njo. Da je na njegovu mjestu danas, Ivan Pavao II. bi poput Majke Terezije izašao među zaražene bolesni-ke i umiruće od pandemije u Italiji i ne bi kukavički zatvorio katoličke hramove i skrio se od katoličkoga puka. U ovom teškom dobu velikih kušnji i izazova, Bog traži hrabrost od crkvenih pastira, a u ovom ko-rizmenom vremenu od svih katolika traži pokajanje za tolike grijehe, koje su obijesni ljudi učinili. Bolnica u Zagrebu u kojoj je mnoštvo djece abortirano, u potresu je ozbiljno oštećena, a krhotine sa zagrebač-ke katedrale, koje su pale na zagrebački nadbiskup-ski dvor, također su Božja opomena vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, da blaženog Stepinca ubuduće nasljeduju više djelima, nego riječima…. Neka nam dragi Bog svima bude u pomoći.

IVICA KARAMATIĆ------------------------------------------------------------------------------------

Koja je to vojska osim ona za vrijeme NDH imala toliko stranaca generala

Gospodine Boriću, objavljujete svijetu da NDH nije ništa lošija o bilo koje postojeće države (i onda i sada), što se da lako dokazati…. Ci-

jelome svijetu je znano kako je u državnome aparatu NDH bilo manjina (stranaca) pa tako i u visokome časničkom zboru admirala i generala (24 Židova, 12 Srba, Bugara, Mađara, Rusa, Austrijanaca, Talijana….) sve skupa preko 40 posto časničkog zbora. Nađite mi jednu vojsku danas su svijetu koja ima toliko stranaca. NDH ni u kojemu slučaju nije lošija od dosadašnjih Srbije i Izraela. Imaju li oni generala Albanaca ili Mu-slimana, odnosno hamasovce ili Izraelce? Nezavisna Država Hrvatska je država hrvatskoga naroda i narod-ne slobode.

Mrzitelji Hrvatima nameću krivnje za izmišljene ja-senovce i holokauste…. Hrvatsku se mladež zaluđuje djecom s Kozare (koju su antifašisti unesrećili),a skri-vaju se zločini poput onih nad djecom u Hudoj jami.

TOMISLAV JURAVIĆ, Zagreb

P I S M O T J E D N AEpidemija i potres pokazali:Hrvatska nema, na žalost, ni vojsku ni obranu!

Morh je birokratski aparat koji služi sa-mome sebi i koji je sveo vojsku na ra-zinu čišćenja ulica i postavljanja šato-ra, nešto što može svako planinarsko društvo i komunalni radnici

Iako nije vrijeme za prigovore, upravo danas, kada se borimo protiv epidemije i kada mnoge službe čine nemoguće u uvjetima za koje nisu

pripravljene, ipak nije moguće ne zapaziti kako Hr-vatska nema vojsku, odnosno ova epidemija zorno je pokazalo ono što oni kojima je to struka već odavno znaju – Hrvatska nema obranu, a Ministarstvo obra-ne tek je jedan golemi birokratski aparat koji služi samome sebi.

Pogledajmo što je Hrvatska vojska u ovoj borbi protiv virusa (i posljedica potresa) do sada učinila.

Hrvatska je vojska postavila šatore (za 72 sata što bi trebalo pokazati njihovu veliku spremnost i odluč-nost), čistila je ulice od cigle nakon potresa (metle i lopate), snimala dronom oštećene krovove i poslala “medicinski tim” u Litvu, a sve to radi slikanja jer inače ih, takve kakvi jesu, nije ni trebala, a slikati se moraju jer treba prikriti kako Hrvatska vojska u stvari ne postoji.

Šatore može postaviti i skautska organizacija, pa i svako malo veće planinarsko društvo (za 72 sata) i za to nam ne treba vojska. Vojska treba postaviti poljske bolnice, pokretne laboratorije, pokretna središta za dezinfekciju, dostaviti, iz svojih skladišta (!) sanitetski materijal, zaštitnu opremu, a sve to isto tako mora moći učiniti i mornarica – brodovi bolnice itd.

Sve ovo znači da Hrvatskoj vojsci nedostaju čitavi rodovi – NBKO i sanitet u ovom slučaju – a kupuju se, potpuno bespotrebno, borbeni zrakoplovi jer to je ono što je Ministarstvu obrane bitno – kupovati.

Njemačka danas uspješno vodi borbu protiv epi-demije, pa čak i pomaže drugima, zato što oni imaju sanitet na razini grane (ravnopravno kopnenoj vojsci, zrakoplovstvu i mornarici), imaju generale saniteta i golema podzemna skladišta puna sanitetskoga ma-terijala, lijekova i opreme. (Sve to sam, kao hrvatski vojni izaslanik u Njemačkoj i osobno vidio. Radi se o kilometrima starih napuštenih rudnika punih medi-cinskoga materijala, rudnika jer u njima je konstan-tna vlažnost i temperatura.)

HRVATSKI TJEDNIK 12 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 13 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Piše: don ANĐELKO KAĆUNKO

Možda nikada u dosadašnjoj povijesti nije kao danas, tj. u sadašnjem vrjemenu korona pan-demije, tako velik broj ljudi bio svjestan po-stojanja ‘dviju povijesti’ – službene i tajne. Riječ je o dvostrukom e-prikazivanju stvar-

nosti – istinitom i/li lažnom, što je vrlo jezgrovito definirao francuski književnik, ‘duhovni začetnik europskoga realizma’ Honoré de Balzac (1799.-1850.), rekavši: ‘Postoje dvije vrste svjetske povijesti: jedna je SLUŽBENA, lažljiva, namijenje-na pouci u školi; druga je TAJNA povijest koja skriva prave uzroke događaja.’

Naime, u trenutačnoj globalnoj korona paranoji, na jedni su strani tzv. srednjostrujni (službeni) mediji koji bombardiraju

narod fotografijama i opisima korona užasa, poglavito iz Itali-je, očito nastojeći stvoriti što jači dojam kataklizme. To ozrač-je jeze pojačavaju i održavaju također članovi tzv. Nacional-nog stožera civilne zaštite, svakodnevno opisujući trenutačno stanje epidemije u Hrvatskoj i posvješćujući važnost ‘strogoga pridržavanja ograničenja’ kojima su dokinute temeljne ljudske slobode i prava. Na drugoj su strani vrlo kompetentni ljudi, mnogi znanstvenici s raznih strana svijeta, koji iznose podatke i činjenice, općenito o fenomenu ‘korona’ (ili Covid-19) posve oprečne tzv. službenima. To doista potpuno korespondira s na-vedenom Balzacovom tvrdnjom, koju je zorno opisao također engleski okultist, mistik američkoga podrijetla Arthur Edward Waite (1857.-1942.): ‘Ispod široke plime povijesti teku nevid-ljive podstruje tajnih društava koje, često, u DUBINI, određu-ju promjene koje će se odigrati na POVRŠINI.’ Budući da je

Samo Bog znade što je pandemija koronom

medicinsko-ekonomska kuga 21. stoljeća ili sotonska najava požara protiv Crkve

U trenutačnom hrvatskom medij-skom totalitarizmu, pravo je čudo da se istina – zahvaljujući slobod-nim portalima i Hrvatskom tjedni-ku, jedinom neokupiranom tiska-nom mediju, ipak nezaustavljivo probija. Ali odmah skoče ‘dežurni kritičari’ s tzv. antifoidnog spektra

bio član ezoteričnoga reda Zlatne zore (koji je napustio zbog neslaganja pa je 1901. postao tzv. slobodni zidar), a poznat je kao autor brojnih djela o okultizmu, znao je vrlo dobro što znači ta njegova tvrdnja.

Stoga, u trenutačnom hrvatskom medijskom totalitarizmu, pravo je čudo da se istina – zahvaljujući slobodnim portalima i Hrvatskom tjedniku, jedinom neokupiranom tiskanom mediju, ali i hrabrim pojedincima u velikim medijima – ipak nezau-stavljivo probija i širi u sve većim krugovima. Na žalost, čim se takva misao, ideja ili stav pojavi u javnosti, odmah skoče ‹dežurni kritičari› s tzv. antifoidnog (lijevoga) spektra, koji re-dovito sve što odudara od službene ideologije i demagogije proglašavaju ‹teorijom zavjere› (ili ‹urote›), a prave slobodne mislioce etiketiraju kao paranoike i teoretičare zavjere. Sebe prikazuju kao borce ‹slobodoumlja› protiv ‹rigidnih dogma-tika›, među kojima su posebna meta članovi Katoličke crkve kojima je namijenjena cijela paleta etiketa iz paketa protiv ‹natražnoga bastiona›, koji su prijašnji katolikofobi nazivali rimskim totalitarizmom, a današnji katolibanizmom…

Manifestacije mržnjeMeđutim, valja – po principu audiatur et altera pars (neka

se čuje i druga strana) – vidjeti imaju li mnogobrojni primje-ri borbe navedenoga ‘slobodoumlja’ možda drukčije naličje. Ovo što mi danas proživljavamo samo se ‘stilski’ razlikuje od mnogih važnih prijašnjih događaja. Valja se stoga prisjetiti što je doživio koncem 19. st. Maksimilijan Kolbe – dragovoljac bunkera gladi (u nj je ušao umjesto jednoga oca obitelji), kato-lički ‘svetac koji je spasio čast 20. stoljeća’, pa je 14. kolovoza 1941., nakon dvotjednoga čudesnog preživljavanja, u kon-centracijskom logoru u Oswiecimu/Auschwitzu bio usmrćen injekcijom fenola ter sutradan spaljen u krematoriju. On je za vrijeme studija u Rimu bio svjedokom žestoke protukatoličke kampanje i histerije, odnosno manifestacija ‘snažne PODZE-MNE STRUJE protiv Boga i Crkve’, koja je tekla Italijom, kako je opisao jedan Kolbeov životopisac. Među događaji-ma koji su snažno i neizbrisivo djelovali na mlade katoličke studente, ističe se vrlo svečani prijam što ga je rimska općina 1894. godine priredila velikom lažcu i (tada, prije obraćenja!) krivotvoritelju lurdskih događaja, francuskome književniku Emilu Zoli. Slijedila je žestoka promidžba protiv svjetskoga Marijina svetišta u Pompejima ter javno ruganje papama. Me-đutim, osobito šokantno na Rimljane djelovale su manifestaci-je što ih je u povodu 400. obljetnice Lutherove pobune i 200. obljetnice moderno organiziranoga tzv. slobodnoga zidarstva priredila u Rimu 1917. godine upravo ta tajna udruga. Sve-čanu povorku predvodile su pristaše Giordana Bruna, a nje-govi sljedbenici i obožavatelji nosili su crne zastave s likom Mihaela arkanđela kojega Lucifer gazi nogama. Na Trgu sv. Petra zavijorila se zastava s natpisom: ‘Sotona mora vladati u Vatikanu, papa će mu držati švicarsku stražu!’ Posve spontano i logično sada se svakom razumnom i objektivnom čovjeku nameće pitanje otkud takve manifestacije mržnje?

‘Potrebna je revolucija!’Mnogo toga postaje jasnije kad se zaviri u spise i instruk-

cije nekih tajnih društava, osobito onih koja su imala izravan

utjecaj na povijesna zbivanja, ter kad se raščlane izjave i misli uglednih članova takvih društava... Svi oni snažno su zaoku-pljeni Katoličkom crkvom, s kojom imaju posebne planove: stvoriti ‹novu› Crkvu. Recept je: ‹Marširajući protiv institu-cija.› Postavili su ideal koji se zove sinarhija, sa značenjem jedne svjetske, kulturne, političke, vjerske, socijalističke za-jednice. A da bi se to ostvarilo, kaže Alfons Rosenberg, sva misaona strujanja moraju pridonijeti svoj udjel u reformi Ka-toličke crkve.

Kanonik Roca (konac 19. st.), koji je zbog sukoba s Rimom bio izopćen iz Crkve, proricao je dolazak ‘božanske sinarhije’ pod jednim papom koji će se obratiti na ‘znanstveno kršćan-stvo’. On izjavljuje: ‘Moj Krist nije onaj iz Vatikana! Nema reforme – oklijevam to reći jer nezgodno zvuči – potrebna je revolucija!... Nova Crkva koja će odbaciti skolastičko nauča-vanje i primitivizam prvotne Crkve, prije ili poslije dobit će blagoslov iz Rima... Past će papinstvo. Umrijet će pod nože-vima koje će izvući oci posljednjeg koncila. Pontifikalni cezar postat će okrunjenom hostijom za žrtvu...›

Roca je smatrao najvažnijim oduzeti Crkvi njezinu nadna-ravnu oznaku, utopiti ju u skupini ostalih vjerskih zajednica zalažući se za tzv. svjetski ekumenizam koji će poslužiti za stvaranje jedne svjetske države, vlade, društva i vjere. Dakle Katolička crkva mora se odreći monopola ‹extra Ecclesia nulla salus› (izvan Crkve nema spasenja) i što prije odreći se autori-tativnoga vladanja, kaže Roca i zaključuje: ‹Vjerujem da će se društveni otkup izvršiti samo preko prijestolja demokracije.›

A godine 1964. u Parizu je izišla knjiga pod naslovom ‹Eku-menizam kako ga vidi jedan tradicionalni mason›. Autor Yves Marsaudon piše: ‹Nije cilj uništiti Crkvu nego ju upotrijebiti kad se u nju probijemo.› Tvrdi da je to već počelo s pontifi-katom pape Ivana XXIII. Možda se upravo na tu operaciju odnosila izjava sljedećeg pape, Pavla VI., da se ‘dim Sotonin uvukao u Crkvu’? Marsaudon donosi također navode iz jedne tajne instrukcije iz 1819.: ‘Razvežite sve strasti... Monarhiju i Crkvu treba srušiti razvratom... Treba posijati porok u mase... Ispunite vjernicima srce razvratom i više ne će biti katolika! Mi ćemo iskvariti svećenstvo, a ono narod. Tako ćemo isko-pati grob Crkvi... Pustite po strani starce i odrasle! Hvatajte djecu i mlade, ako je moguće. Kad se vaše mišljenje ukorijeni u odgojnim zavodima, gimnazijama, sveučilištima i sjemeni-štima, kad dobijete povjerenje đaka i profesora, tada će vas kler drukčije gledati, dolazit će na vaše skupove i priredbe. Što vide i čuju, unosit će u samostane. Taj će mladi kler poslije preuzeti javne funkcije. Tada treba proglasiti revoluciju protiv tijare i mitre. Na kraju samo potpaliti... i požar će buknuti na sve četiri strane svijeta.›

Više o tomu može se pročitati u životopisu Sv. Maksimili-jana Kolbea (autor: Yves Ivonides), a nama danas ostaje da se ozbiljno zamislimo ter da umno i duhovno zavirimo DUBLJE od svega tjelesnoga i bezumnoga u sadašnjem globalnom me-dijskom PLIĆAKU. Jer samo Bog znade je li pandemija ko-ronom samo medicinsko-ekonomska kuga 21. stoljeća ili pak (i) psihološka priprema za navedeni revolucionarni ‘požar’… jer još uvijek nije jasno ni tko je ni gdje – po formuli PRAKSE ZAVJERE – potpalio globalnu eksploziju toga već poznatoga novog virusa…

HRVATSKI TJEDNIK 14 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 15 2. travnja 2020.

INTERVJU

Razgovarao: TOMISLAV JELIĆ

Dr. Srećko Sladoljev vodeći je hrvatski imunolog koji je dav-no postao popularan u hrvat-skoj javnosti po svojim nese-bičnim zauzimanjem za spas

Imunološkoga zavoda, ali i po tome što se prvi u svijetu suprotstavio nabavi cjepiva za tzv. ptičju gripu smatrajući to prijevarom. Pokazalo se da je bio tada u pravu. Je li da-nas u pravu kada tvrdi da je aktualna histerija oko pandemije korona virusa također grandi-ozna podvala, znat će se uskoro. U intervjuu za Hrvatski tjednik opširno govori o svemu tome. U Hrvatskoj je 27. ožujka više od

500 osoba zaraženih korona virusom, a tri su umrle. To su službeni podatci. Imate li podatak koliko je toga dana u Hrvatskoj oboljelih i umrlih od gripe? Kad je riječ o troje umrlih od korona virusa, dvoje su bili onkološki pacijenti. Je li korektno smatrati da su umrli zbog korona virusa?

Od zadnje gripe u Hrvatskoj je oboljelo više od 50,000, a umrlo 35 ljudi. Netočna je tvrdnja da ih je troje umrlo od korona vi-rusa. Umrli su s korona virusom. Ne mogu se korona statistike „uljepšavati“ teškim pa-cijentima poodmakle dobi s više kroničnih bolesti niti onkološkim bolesnicima. U ovoj situaciji to nije samo manipulacija već psi-hoterorizam. Umrli ili su prošli ili su bili na onkoterapiji koja je dodatno oštetila njihovu

sposobnost da se brane od virusa. Tu su i go-dine. Gledajući na taj način, i Anu Rukavinu bismo morali voditi kao umrlu od prehlade, a ne od leukemije! Prva navodna žrtva koro-ne, pokojni Z. iz B. u Istri, imao je preko 70 godina, k tomu je visokotlakaš i dijabetičar. Umro je u samoizolaciji u uvjerenju da je za-ražen smrtonosnim virusom. I strah je učinio svoje. Troje umrlih u Hrvatskoj umrlo je od „nuspojava“ života, bolesti, straha i godina s dodatkom korona virusa. Život je smrtono-san. Nitko tko se rodio nije preživio.

„Ništa se epidemiološki posebno ne do-gađa“, tvrdnja je dr. Koenleina s klinike u Kiehlu. Radi se o virusu prehlade. Ali i od prehlade se može umrijeti. Ako korona virus nije opasniji od

ostalih virusa iz iste porodice, kako tu-mačite zastoj čitavoga svijeta i ekonom-ski kolaps? Kada bi države postupale i donosile planove po Vašoj interpretaciji, bi li to imalo za posljedicu deset puta više umrlih?

Nije korona virus uzrokovao ekonomski kolaps, nego rat s koronom. Sve je pokre-nuo WHO u veljači ove godine dokumentom Novel Coronavirus: Strategic Preparedness and Response Plan radi zaustavljanja i ubla-žavanja posljedica pandemije COVID-19. Strategiju je nešto kasnije podržao londonski Imperial College dokumentom pod nazivom Impact of non-pharmaceutical interventions to reduce COVID19 mortality and healthca-re demand. Autori su matematički procijenili da će bez restriktivnih mjera biti inficirano

81 posto britanske i američke populacije od čega će posljedično umrijeti gotovo tri mi-lijuna njihovih građana. Ponudili su dvije strategije: blažu – da se širenje virusa uspori i agresivniju da se virus zaustavi. Prvom su se nastojale smanjiti posljedice epidemije, a drugom da sve prođe bez posljedica. Boljom im se činila druga koja je uključivala ogra-ničenja kao što je samoizolacija, karantena za zaražene i članove njihovih obitelji, pridr-žavanje socijalne distance, zatvaranje škola i sveučilišta, otkazivanje sportskih priredaba i slično. Tih mjera trebali bismo se pridržavati godinu i pol (!) koliko je potrebno da se pro-izvede cjepivo.

Sada se događa obrat pa isti autori povla-če ove procjene svodeći moguće žrtve na tridesetak tisuća, a epidemiolozi s Oxforda procjenjuju kako je s virusom u kontaktu već bilo tridesetak milijuna Britanaca, stvoren je kolektivni imunitet, u svemu ne vide ništa posebno. Isti scenarij opisao sam i objasnio u veljači, zbog čega me je ministar u Vladi neizravno nazvao „idiotom“.

Mogu zaključiti da ukidanje represivnih mjera radi prevencije COVID-19 ne će pro-uzročiti „višak smrtnosti“, a nastavit će se normalno živjeti i poslovati. To su „posljedi-ce“ moje rane interpretacije „nove“ bolesti.

Ministri trebaju priznati da su pogriješili

Mediji u Hrvatskoj hvale Vladin pristup problemu korona virusa. Ministri Beroš i Božinović proglašavaju se junaci-

Dr. Srećko SLADOLJEVPANDEMIJA JE VELIKA

PODVALA I LAŽNe ukine li Vlada RH ovaj užasni teror nad vlastitim narodom,

uskoro će nam biti jasno da Lijepom Našom upravljaju monstrumi

Ljudi ne umiru od korona

virusa, nego s korona

virusom, a vladajući za sve umrle navode

kao uzrok smrti korona virus – što je monstruozno

HRVATSKI TJEDNIK 16 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 17 2. travnja 2020.

AKTUALNOINTERVJU

ma nacije, a premijeru Plenkoviću rapid-no raste ugled po anketama koje isti medi-ji objavljuju. Kako to tumačite?

Imajte na umu da u isto vrijeme u Hrvat-skoj prosječno dnevno umire preko dvadeset branitelja pedesetogodišnjaka, a svaka dva, tri dana jedan se ubije. Koji je Vladin pri-stup i tko su junaci nacije u ovoj epidemiji umiranja? Pretpostavimo da Vlada uspije za

mjesec ili dva u svome naumu i očisti Hr-vatsku od korona virusa. Samo dan po-slije može doputovati putnik, primjerice iz Brazila ili Malezije, i zaraziti tijekom šetnje Zagrebom desetine ostalih, a oni još desetine... Znači li to da će Hrvatska opet morati u karantenu, gdje je kraj i što ka-žete na takav scenarij...?

Mjesec ili dva? Vlada u interesu svih od-mah treba suspendirati „naum čišćenja ze-mlje od korona virusa“. Projekt COVID-19 pokazuje se kao pogrješka, zabluda, pred-stava, kako hoćete. Pogriješili su, nisu jedi-ni, ali pogrješku je najbolje odmah priznati i ispraviti. Tako rade heroji. To nije lako, ne zbog dvojbe treba li to učiniti ili ne, nego zbog Ega. Ako nastavimo, a prvaci smo svijeta po indeksu strogoće uvedenih mje-ra u odnosu na broj zaraženih (istraživanje Sveučilišta u Oxfordu), tada osvijestimo da našom zemljom u ovom velezlom trenutku upravlja ljudski Ego. Upravlja monstrum. Ego je laž, projekcija kako smo najbolji, najveći i najpametniji. Pa kako bi bilo da oni na vlasti nisu u svemu u pravu!? Odu-stati od nauma, za Ego je smrt. Ili njihov Ego ili svi mi ostali. Covid 19 bolest je uzrokovana zara-

zom korona virusom. Italija bilježi veliku smrtnost i zarazu, znatno veću od Kine. Što kazuju vaše spoznaje o pandemiji i posljedicama u Italiji?

Samo ću prenijeti podatke, nemam što po-sebno dodati. Lombardija bilježi veći broj oboljelih i umrlih nego drugdje. Prvotno su objavili smrtnost od preko 7 posto. Taj po-datak drastično se korigira jer je bio ishitren. U umrle pribrajani su teški bolesnici, a još važnije, pribrojeni su svi umrli (!) kod kojih je dokazan virus. Prisutnost virusa ne znači da su od njega i umrli. Ponavljam što sam re-kao na početku. Većina nije umrla od virusa, nego s virusom. Početna 7-postotna smrtnost pala je tako na uobičajenih 0,84 posto na-kon što je uzročnost dokazana kod 12 posto umrlih. Ne treba zaboraviti kako se radilo o starim i kronično bolesnim ljudima, prosječ-ne starosti 79,5 godina. Polovica je imala tri

kronične bolesti, čak 99,2 posto barem jed-nu, 75 posto bili su visokotlakaši.

Slika COVID-19 u Italiji preuveličana je, ali ipak ozbiljnija je nego drugdje. Ita-lija je posebna jer godinama bilježi veću smrtnost od gripe u odnosu na druge ze-mlje. U sezoni 2016./’17 od gripe je umrlo 25 000 odraslih i 1000 djece mlađe od če-tiri godine. Talijanski fenomen tumači se starošću stanovništva, zagađenošću zraka, rezistencijom na antibiotike, ovisnošću o pušenju, ali i gustoj 5G mreži, naročito u Lombardiji.

Šveđani su normalni U medijskom i svakodnevnom životu

stvoreno je ozračje kraja svijeta. Zaustav-ljeno je praktički vrijeme. Je li po Vama opravdan ovakav stupanj straha ili se

re. Tamiflu protiv „ptičje“ gripe zbog neučin-kovitosti je skinut s liste antivirusnih lijeko-va, a cjepivo protiv „svinjske“ gripe posijalo je teške bolesti (ALS). Ovaj je projekt oba-vijen tajanstvenošću, bolest nema ime, samo čudna slova i brojke. Od novoga virusa svi ćemo umrijeti jer nemamo pravi odgovor (govorim karikirano), jedino je rješenje opća karantena zbog čega se, eto, urušava svjet-ska ekonomija. Kako bismo izbjegli sljedeći kolaps, morat ćemo se svi bespogovorno ci-jepiti. Amerika je već najavila takav zakon. Masa će u protivnike cijepljenja upirati pr-stom. Jer oni su krivi za sve. Kako je moguće da neke države u

Europi, primjerice Švedska, imaju pot-puno normalan život, a neke izvanredno stanje?

Zato što su u Švedskoj valjda normalni. Ispravno su procijenili da se ne događa ništa posebno. Razlika? Dok 5-milijunska Danska unatoč izvanrednom stanju u jednom trenut-ku bilježi 1800 „zaraženih od smrtonosnoga COVID-19“, 10-milijunska Švedska diše punim plućima uz uobičajenih 2800 „pre-hlađenih“. Švedska je zemlja koja je također provjerila i navode „antivaksera“ o učinkovi-tosti nekih obveznih cjepiva te ih nakon pro-vjere ukinula. Uvjerili su se da su obolijevali i oni koji su cjepivo primili tri puta. Što biste pitali ministra zdravstva g.

Beroša, ravnatelja HZZO-a g. Capaka ili ministra Božinovića kad biste bili u dijalo-gu ili raspravi s njima?

Zamolio bih da nas samo saslušaju. Isto to molim i Hrvatsku liječničku komoru da mi daju priliku objasniti imunološke zamke „najboljega postupka u povijesti medicine“ koji je imunološki i neurološki obogaljio sto-tine milijuna ljudi. Teško mi je reći, ali stru-ka kao da ne razumije temelje imunologije. Neznanje nam je neprijatelj. Neznanje nas je gurnulo u sve ovo. Protuvirusna stanična pra-obrana kojom se svaka stanica pojedinačno, ali i skupno brani, primjerice od respirator-nih virusa, sliči partiji šaha u kojoj je s jedne strane moćno računalo Deep Blue, a s druge šahovski amater. Naša Deep Blue obrana tre-nutačno se ustrojava dolaskom virusa, mno-go, mnogo ranije nego joj se pridruži moćni imunološki sustav. Stanice većinom same rješavaju problem, a da toga nismo svjesni. Baš to bi trebalo objasniti ljudima, a ne ih plašiti crnim statistikama kako smo nemoćni i kako „nema lijeka“. Nismo nemoćni. Lije-ka ima! Upozorio bih na znanja koja se, čini se, preskaču u sveučilišnoj nastavi pa liječ-nici o ovomu malo ili ništa ne znaju. Nezna-

nje povećava anksioznost zbog koje donose ishitrene, neutemeljene, a time i pogrješne odluke. Objasnit ću posve kratko. Stanična praobrana počela se razvijati još u vrijeme Carstva jednostaničnih bića. I bakterije na-padaju virusi od kojih se brane! Praobrana se aktivira na svim „punktovima“ o kojima ovi-si umnožavanje virusa. U idealnoj zdravstve-noj situaciji virusi ne mogu ući u stanicu, ne mogu skinuti omotač da bi prepisali genom, ne mogu ga umnožiti niti prevoditi u sljedo-ve aminokiselina, ne mogu sastavljati građe-vinske blokove u nove viruse, ne mogu izla-ziti iz stanica. Naše stanice same proizvode moćne lijekove, same proizvode antivirusne „antibiotike“. Signalima odmah obavješćuju okolne nenapadnute stanice da se pripreme za obranu, a ove opet signal prosljeđuju da-lje. Dojave o uljezu putuju tijelom poput va-lova. Tako komuniciraju čak i jednostanične sive sluzave plijesni. Sve stanice s jezgrom ove signale primaju i šalju dalje. Zamislite tvornicu s tekućim trakama za proizvodnju automobila. Na jednoj se traci kroje limovi, na drugoj sklapaju dijelovi motora, na trećoj se lakira, na četvrtoj ugrađuju kočnice, na petoj se tapecira itd. U staničnoj obrani, sve proizvodne linije koje bi omogućile umno-žavanje virusa – trenutačno staju! Ako ipak dođe do proboja, a govorimo o periodu inku-bacije, virusnoj invaziji suprotstavlja se spo-riji, ali moćan imunološki sustav. Naoružan je „krstarećim raketama“ koje cilj pogađaju nanopreciznošću. Treba znati da su u teme-ljima ove praobrane ugrađeni elementi za ustroj najsloženije, tzv. specifične imunološ-ke obrane. I jedna i druga ovisne su o pravil-noj međustaničnoj komunikaciji, o signalima koje „orkestriraju“ interferoni. Interferonska signalizacija nešto je najpreciznije što je u prirodi Bog stvorio, znanje o tomu moćan je alat da nismo nemoćni, nego moćni, superi-orni. Prigoda mi je reći kako su ova znanja trebala preko proizvoda biti realizirana na Imunološkome zavodu u obliku interferon-skoga spreja. Prirodni nativni interferoni dobiveni od ljudi koji bez simptoma svlada-vaju COVID-19, u inhalatornom spreju bi se davali onima koji to više nisu u stanju. Zdrav čovjek reagirao bi u tijelu bolesnoga! U vezi s time kontaktirali su sa mnom strani ulagači. Psihoemotivno zastrašivanje, bombardiranje smrtima „s“ korona virusom, proizvodnja je noceba, a to je antimedicina.

Eto, to bih pokušao objasniti ministru zdravstva, ministru policije i ostalima. Tra-žio bih trenutačno uklanjanje s televizijskih zaslona korona scenografije, onlajn titlova-

nje bolesnih i mrtvih, laganje o „izlječenju“ onih koji su ozdravili i slično.

Ne može se oživjeti Imunološki, a nemaju hrabrosti ukinuti ga

Moramo Vas pitati i za Imunološki zavod. Mnogi ozbiljni ljudi zdravstvene struke smatraju kako hrvatske vlasti pod diktatom globalističkih farmaceutskih divova ne dopuštaju oživljavanje Imuno-

Vlade dopustio bez obrazloženja poništiti na-tječaj za izbor strateškoga partnera u kojemu su građani s Visia Croaticom pobijedili nasto-jeći Imunološki zavod spasiti! Osobno sam napisao razvojne planove i program rada za taj nesuđeni hrvatski Feniks. Kakav rasplet ove drame čovječan-

stva očekujete?Svi čekamo drugi dolazak Spasitelja. Tko

je rekao da će biti Čovjek?

Spasila me istraga protiv kriminala u WHO

I velik broj uglednih znanstvenika podupire rad Kriznoga stožera. Ugledni znanstvenik Ivan Đikić pozvao je u nedje-lju građane da postupaju po naputcima Stožera. Kako to komentirate i osjećate li da ste nekako sve usamljeniji u svojoj in-terpretaciji ovoga fenomena, što naravno ne znači da niste u pravu?

Usamljeniji sam bio kada sam se kao član Nadzornoga odbora Imunološkoga zavoda u rujnu 2009. g. usprotivio nabavci protupan-demijskoga cjepiva protiv „svinjske“ gri-pe. Bio sam prvi u svijetu koji je to učinio iz nekoga regulatornog tijela proizvođača ili distributera cjepiva. Nakon mjesec dana prvo mi se „pridružila“ ministrica zdravstva Poljske. Uslijedila je istraga Vijeća Europe na čelu s dr. Wodargom koja je razotkrila tokove novca koji su od proizvođača cjepi-va vodili do vrha WHO-a. Ta istraga spasila me daljnjega progona i predložene zatvorske kazne. Moje je ime u biltenu UN-a zbog kr-šenja „ljudskih prava“ u Hrvatskoj.

Za COVID-19 mišljenje sam dao dok još nije ni bilo protupandemijskih mjera. Rekao sam kako je riječ o gripi sličnoj bolesti, da će imati blagi oblik, tek jedan na stotinu zara-ženih pokazat će znakove bolesti. Predvidio sam da će se nezaustavljivo proširiti svije-tom kako se i šire virusi prehlade, a prave razmjere zaraze znat će se nakon „pandemi-je“ ako se naprave seroški testovi. Potpuno isto ili slično sada govore dr. Wodarg, dr. Koehnlein, dr. Markovski, profesorica teo-rijske epidemiologije dr. Gupta s Oxforda, a u Hrvatskoj dr. Gajski, dr. Vrček i brojni liječnici koje osobno poznajem.

U svijest mi se duboko urezala crno-bijela fotografija iz 1939. g. snimljena u njemač-kom brodogradilištu. Stotine glava okrenute u smjeru odakle govori motivacijski na-cigovornik, a jedna gleda na drugu. Jedino što na toj fotografiji zapaža-te ta je glava – druge ne zapažate.

U Lombardiji su u po-četku objavili da je smrtnost preko 7 po-sto, a onda su taj po-datak drastično sre-zali i smrtnost je pala na 0.84 posto. Među umrle uvrštavali su teške bolesnike, ali još važnije, baš SVE umrle ako je kod njih dokazan i COVID-19

ipak iza brda valja interes globalista da doktrinom šoka uvedu još gora ograniče-nja ljudskih sloboda, a tobože zbog zaštite njihova zdravlja?

Na tu temu naći ćete bolje sugovornike. Usredotočen sam na sićušni dio zla koji se ljudima pokušava nametnuti, a to je ozako-njenje prisilnoga cijepljenja svih. Projekti GRIPA-07 („ptičja“) i GRIPA-09 („svinj-ska“) nisu uspjeli jer su istodobno ponuđena „rješenja“, a oba su se pokazala kao prijeva-

Bez ovih posebnih mjera za COVID-19 ne bi bilo nimalo više smrtnosti u ljudskoj populaciji. Ali imali bi-smo normalan život i poslovanje. Radi se o virusu prehlade, a i od prehlade se može umrijeti

loškoga zavoda kako bi imali što manju konkurenciju u izradi i plasmanu cjepiva. Što Vi kažete na to?

Poručio bih „ozbiljnim ljudima zdravstvene struke“ da su „teoretičari zavjere“. Imunološ-ki zavod uništen je ozakonjenom korupcijom, drskim lopovlukom, množenjem podobnih i proganjanjem sposobnih. Oživjeti se ne može, barem ne vidim kako. Zavod je mrtvi-ji od pleistocenskoga fosila, gotovo je deset godina na grbači naroda, na državnoj „sisi“ s koje ga oportunisti nemaju hrabrosti maknuti. Boje se tektonske napukline u svom biračkom tijelu. Javnim novcem drže Imunološki za-vod na „respiratoru“, ne zbog građana nego zbog sebe. Zadnja šansa bila je Visia Croatica, model po kojem je Imunološki zavod trebao prijeći u vlasništvo građana. U kolonama su čekali da uplate svoj komanditni ulog. Nas, inicijatore Visia Croatice, „regulatori“ su pretresli do donjega rublja. Pitajte sadašnjega predsjednika države zašto je kao predsjednik

HRVATSKI TJEDNIK 18 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 19 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Piše: DAVOR DOMAZET –LOŠO, umirovljeni admiral

Ostanite doma! Budimo od-govorni! Ostanimo doma! Ostani doma!

Ove tri parole, ako se upali telezaslon bez obzira

na kanal, dočekat će svakoga stanovnika države koja se još uvijek, Bogu hvala, zove Hrvatska. Na svima telezaslonima, bez iznimke, u gornjem desnom ili lije-vom kutu, ovisno gdje se nalazi logotip televizijske kuće, isto piše.

A ove tri parole ili zapovijedi nisu ništa drugo nego ovovjeki novogovor Orwellova Velikoga brata. Dakle živi-

mo u doba triju parola koje su stajale na piramidalnoj građevini od svjetlucavog betona, kako nas je to podučio Orwell. I ovaj su nam put one stigle iz bruxelleske Kule babilonske. U prenesenome smislu ne znače ništa drugo nego: Mir je rat! Ropstvo je sloboda! Moć je neznanje!

Zar nas naši smušeni političari sva-kodnevno i u isto doba, nekoliko puta dnevno, ne uvjeravaju da smo u ratu, iako živimo kakav takav mir? Zar našu slobodu, suludim odlukama, za naše “dobro”, nisu pretvorili u ropstvo, za-tvorivši nas u veće ili manje koncen-

Korona virus – tragovi zla

Časopis Nature medicine još je 2015. objavio u radu kineskoga znanstvenika da su na bazi korona virusa šišmiša napravili neuhvatljivi hibridni virus, sposoban zaraziti ljude

Nije majčica priroda, nego je na djelu bio-loški rat uskoga bro-ja ljudi zaslijepljenih svojom moći

tracijske logore? Zar neznanje nisu pretvorili u moć, budući da u medijima neograničeno vrijeme nastupa imaju oni koji ne znaju gotovo ništa o onomu o čemu pričaju, a oni koji ponešto znaju postadoše nepoželjni, pače izopćeni?

A krivac za rat, ropstvo i neznanje kao moć, pronađen je u nečemu što se zove virus, metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta, stvorenja koje nema stanične di-jelove već potpuno ovise o mehanizmu stvaranja energije i bjelančevina stanica domaćina. Podsjetimo, na postojanje toga i takva stvorenja prvi nas je upo-zorio ruski biolog Dmitrij Josifovič Iva-novski.

U prirodi sve funkcionira skladno i sukladno, dok “sotona ne umiješa svoje prste”, kako to govori narodna mudrost. A o tomu zašto je naš mir postao rat, sloboda ropstvo, a neznanje steklo ta-kvu moć, idemo zaviriti što je napisano u znanstvenoj literaturi. Za te takozvane znanstvenike, koji su prihvatili neznan-stvenu znanstvenost, i koji nas s teleza-slona žele uvjeriti kako je korona virus nastao prirodnim putem, neka prolistaju brojeve od prije pet godina najvažnijega znanstvenog časopisa na svijetu “Natu-re”, gdje ne može pisati svatko tko ima nekakvu akademsku titulu ispred svoga imena i prezimena, nego samo znanstve-nici s autoritetom.

O svemu ovomu pisao je Nature medicine još 2015.

Kada im u ruke dođe broj “Nature medicine” od 9. studenoga 2015., vi-djet će znanstveni rad pod naslovom A SARS-like cluster of circulating bat coronaviruses shows potential for hu-man emergence ili u prijevodu Klaster korona virusa kod šišmiša sličan SARS-u pokazuje mogućnost pojave kod čo-vjeka. I što u njemu piše? Piše kako je tim znanstvenika uspio na bazi korona virusa šišmiša, oznaka SHC014-CoV, napraviti neuhvatljivi hibridni virus, sposoban zaraziti ljude, odnosno da je testiran na miševima. Dakle radi se o tipičnom Gain-of-function (GOF) rese-archu, to jest istraživanju zadobivanja svojstva. Takva istraživanja imaju za cilj, ili se od njih to očekuje, dovesti do povećanja sposobnosti patogena da izazove bolest.

Test je pokazao da kada se korona virusom, koji je konstruiran od SARS-CoV virusa iz epidemije 2003. i uba-čenog spike proteina iz korona virusa kineskoga šišmiša, zaraze miševi, da oni mlađi pokazuju znakove oboljenja, gubeći na težini, ali ne ugibaju, dok stariji miševi, osim znakova oboljenja, u malome postotku i ugibaju. Nadalje, kod cijepljenja zaraženih miševa pokus je pokazao da cjepivo mlađim miševima ne pomaže, a kod starijih dolazi do “po-jačanja bolesti”.

Ovo je istraživanje nedvojbeno bilo dual use research, odnosno istraživanje s dvostrukom namjenom. Takva su istra-živanja definirana kao civilna istraživa-nja s mogućom vojnom uporabom. Po-dudarnost oboljenja i simptoma koje su pokazali laboratorijski zaraženi miševi s

današnjim simptomima korona virusa, koji se mogu zorno vidjeti, više je nego indikativna.Toliko na znanje i ravnanje neznanstvenim znanstvenicima, zaluđe-nim i zabludjelim političarima i neodgo-vornim medijskim djelatnicima.

Naravno da je rad od 9. studenoga 2015. izazvao oštar odgovor drugih znanstvenika i samo tri dana kasnije, to jest 12. studenoga iste godine u “Natu-re” u rubrici “News” obznanjen je osvrt pod naslovom Engineered bat virus stirs debate over risky research, odno-sno Laboratorijski korona virus šišmiša potaknuo je debatu zbog rizičnog istra-živanja. Osvrt je potaknut mišljenjem Simona Wain-Hobsona, virologa s “Pa-steur Institute in Paris” da ovakav tip gain-of-function istraživanja predstavlja opasnost u smislu biosigurnosti i da mo-gući bijeg ovakva virusa može imati ne-predvidljive posljedice u smislu njegova širenja. Slično mišljenje francuskome znanstveniku izrazio je Richard Ebright, molekularni biolog i stručnjak za bio-

loško ratovanje s Rutgers University in Piscataway u New Jersey. Američki znanstvenik bio je posve jasan i izravan rekavši kako je “jedini prinos znanosti rada iz 2015. stvaranje nove neprirodne ugroze”.

Iako je vlada Sjedinjenih Država 22. listopada 2014. suspendirala ovakva istraživanja, ona su očigledno i dalje nastavljena. Objava rada u “Nature” o bolesti nastaloj u laboratoriju spajanjem SARS-a i korona virusa kineskih šišmi-ša pokazuje koliko se okultna oligarhija osjeća moćnom i kako nikakvi zakoni ne mogu spriječiti njihove namjere. Za “nevjerne Tome” svih vrsta, nema i ne može biti nikakve dvojbe da je u ame-ričkim laboratorijima, odobrenjem i pod kontrolom okultne oligarhije, nastao hi-bridni virus mutant koji ima visok stu-panj virulentnosti, to jest veliku brzinu širenja i koji izaziva povećanu smrtnost kod starijih osoba, istovjetno kao kod onih laboratorijskih miševa.

Ideja rođena 2003.Sada sa znanstvenog područja prijeđi-

mo na ono što se zove geopolitika, a i ono što se zove projekcija moći. Odu-vijek, i od biblijskih vremena, kod onih koji su u službi Zla, postoji nagon “igrati se vatrom”. Za stvaranje nemani iz grč-ke mitologije koja se zvala Himera, grč-ki Khímaira, latinski Chimaera, koji je inače stručan naziv u biologiji, kao što je napisano, glasilo je: “Klaster korona virusa kod šišmiša sličan SARS-u poka-zuje mogućnost pojave kod čovjeka”. A neman iz mitologije starih Grka bijaše troglava “sprijeda lav, straga zmaj, a u sredini koza”. A tu strašnu neman koja je pustošila zemlju rigajući po njoj vatru ubili su Pegaz i Belerofont. I za poraz nemani zvane “American Chimere” ili “Kineski virus”, kako to govore s druge strane “Velike bare”, u to ne bi trebalo sumnjati, naći će se novi Pegaz i novi Belerofont.

U ovoj političko-medijskoj histeriji i determiniranom kaosu straha, teško do-piru riječi razuma. Njima je po naputku “Velikog brata” zabranjen pristup. Sve što nije novogovor, opasnost je. I pod ci-jenu da policija za kontrolu misli zakuca na vrata, prijeko je potrebno u slobodno-me stilu napisati kako je izgledalo teh-ničko stvaranje “American Chimere”.

HRVATSKI TJEDNIK 20 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 21 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Okultna oligarhija la-boratorijski je stvori-la hibrid od SARS-a i korona virusa prisut-noga u šišmiša, žele-ći imati, i bez upora-be atomske bombe, još moćnije oružje. U nepoznato su krenu-le dvije skupine, jed-na u SAD-u, a druga u Kini, u Wuhanu. I jedna i druga skupi-na imaju sada isto bi-ološko oružje zvano korona virus

Prema jednome od scenarija 2010. go-dine u Rockefeller centru virus ne bi bio samo udar na zdrav-lje ljudi, nego bi to bio još veći udar na svjetsko gospodar-stvo. Zaustavio bi se međunarodni promet, uništio turizam, preki-dali lanci isporuke, a nekad posjećene tr-govine i uredi ostali bi pusti. Zar ovo nije slika današnjeg svi-jeta u proljeće 2020. godine?

Ideja je rođena negdje 2003. nakon pojave SARS-a, ili teškoga akutnog res-piratornog sindroma, to jest bolesti diš-nih putova. Kao što je znano, pandemija te 2003. nije proglašena. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, regi-strirano je 8096 slučajeva i 12 potvrđe-nih smrtnih ishoda. U nekoliko tjedana SARS se iz provincije Guangdong u Kini proširio na 37 zemalja diljem svi-jeta. Iako je od svibnja 2006., širenje SARS-a u potpunosti zaustavljeno, ova se bolest ne smatra istrijebljenom te je njezina pojava moguća, kako nas to podučiše odabrani znanstvenici neznan-stvene znanosti.

Ova tvrdnja bila je više nego dovolj-na da se okultna oligarhija malo poigra. Hajdemo laboratorijski stvoriti hibrid od SARS-a i korona virusa prisutnoga u šišmiša, odlučiše u svojim mračnim ložama okultni oligarsi. I bez uporabe atomske bombe imat ćemo još moćni-je oružje, kojim ćemo moći dotaknuti mnoge diljem svijeta. Uvijek se nađe plaćenika i neodgovornih ljudi, pa i među znanstvenicima. Tako bi i ovaj put. Očigledno da su u nepoznato kre-nule dvije skupine, jedna u Sjedinjenim Državama, a druga u Kini u Wuhanu, budući da na radu od 9. studenoga 2015. stoji ime Xing-Yi Ge. Bilo je pitanje vremena koja će od njih prije doći do la-boratorijski uzgojene bolesti. Kao što je u znanosti u prošlim vremenima bivalo, dogodilo se i sada: i jedna i druga sku-pina u isto vrijeme imaju isto biološko oružje zvano korona virus.

Pandemijom do svjetske nadvlade

Tko ga je prvi uporabio, ili su to obje strane učinile istodobno, ili u malom razmaku vremena, za svijet to je sada nebitno, jer se to dogodilo. Prije negoli će u laboratoriju biti proizveden korona virus, u jednom od središta okultne oli-garhije “Rockefeller Center” pet godina ranije, dakle 2010., razrađivan je scena-rij kako će tehnologije mijenjati svijet. Scenarij je nosio naslov “Scenarios for the Future of Technology and Internati-onal Development”. U velikoj igri bile su četiri inačice koje bi mogle značajno utjecati na promjenu našega društva, onakvoga kakvog poznajemo. Jedna od inačica bijaše i ova: planet zvan Zemlja

onu zemlju te da je podjela Sjedinjenih Američkih Država na savezne države onemogućila jaču centralizaciju vlasti i sukladno tome adekvatnu i učinkovitiju reakciju na pandemiju.

Naravno da je u tom scenariju proigra-vana i Kina. Više je nego zanimljivo da je ona prikazana kao država koja je svo-jom organiziranošću postala poželjan obrazac ponašanja svima, kako se boriti protiv ovakve strašne i iznenadne nepo-gode. Ona je, kako je pisano u scenariju ove ratne igre, jer je to po svemu ratna igra, brzo reagirala, uvela opću karante-nu za sve svoje građane i spriječila ši-renje epidemije i smanjila postepidemij-ske posljedice. Ovo što se danas događa svijetu kao jaje jajetu sliči, a i u mnogo čemu se podudara, sa spomenutom ina-čicom scenarija.

Poruka ovoga scenarija razvidna je da razvidnija ne može biti. Da bi došli do svjetske nadvlade, jedini je način proi-zvesti pandemiju koja će obuhvatiti ci-jeli svijet, u kojoj će nastradati ne samo ljudi nego dobra i proizvodnja, a vjernici biti istjerani iz crkava. Zato u ovom sce-nariju, ili ratnoj igri, od virusa nisu ostali pošteđeni niti američki žitelji, i njima je život paraliziran kao i mnogima diljem svijeta. To ne bi trebalo čuditi jer i Ame-rikanci, po zamisli okultne oligarhije, u nekoj budućoj svjetskoj nadvladi mora-ju dijeliti sudbinu ostaloga čovječanstva da ih se drži pod nazorom i u poslušnosti i koji će biti podvrgnut novim pravilima igre. Ta nova pravila igre dovest će do onoga što piše na početku ove priče – Mir je rat! Ropstvo je sloboda! Moć je neznanje!

Što će biti kad korona virus prođe?

Podrijetlo korona virusa nije samo znanstveno pitanje ili pitanje ove ili one struke, ono je prije svega geopolitičko pitanje. Što će se dogoditi sa svijetom kada korona virus otpleše svoj ples uni-štenja? Što će ostati od čovjeka kao čo-vjeka, čovjeka kao duhovnoga i misle-ćega stvorenja? Više nisu bitne tvrdnje je li se korona virus prije pojavio u Kini ili Sjedinjenim Državama, ili možda u Iranu, odnosno Italiji, nego je bitno hoće li se u medijima koji su pod nad-zorom okultne oligarhije, a to su gotovo svi, pojaviti objašnjenje, kako to da je

u Sjedinjenim Državama od gripe umrlo dvadeset tisuća ljudi, a mnogi od njih su imali korona virus.

Hoće li se u tim istim medijima poja-viti objašnjenje zašto je iznenada prošle godine u srpnju zatvoren kamp “Fort Detrick” u Marylandu koji je središte američke vojske za istraživanje i razvoj biokemijskih oružja. Samo da to ne bude objašnjeno da je kamp zatvoren zbog “nedostatka sustava s najvišim sigur-nosnim standardom za čišćenje otpadne vode iz laboratorija”.

I treće, hoće li ti kontrolirani mediji objaviti i smisleno objasniti da je sredi-nom veljače ove godine, više službenika Obavještajnog odbora Senata istodobno na burzi prodalo vrijednosne papire vri-jedne više stotina milijuna dolara.

Ponašanje političara u ovakvim pogi-beljnim vremenima najbolje je opisao Yuval Noah Harari, autor knjige “Kratka povijest čovječanstva”, rekavši: “Nikad ne snose odgovornost. Nikad ne prizna-ju pogrješke. Sve zasluge pripisuju sebi, a krivnju svaljuju na druge.”

Za pouku svima nama, dr. Peter Go-etzsche, profesor dizajna i analize kli-ničkih istraživanja na Sveučilištu u Ko-penhagenu i osnivač Cochrane Medical Collaboration, autor nekoliko knjiga o korupciji u oblasti medicine i moći ve-likih farmaceutskih kompanija, rekao je ovo: “Naš glavni problem je što nitko nikada ne će praviti probleme zbog pre-više drakonskih mjera. Upast će u pro-bleme samo ako učine premalo. Dakle naši političari i oni koji rade s javnim zdravstvom rade mnogo više nego što bi trebali. Ne možemo trajno zatvoriti cijeli svijet.”

Profesor je poručio i da će kada pan-demija prestane, doći na red ljudi koji

Biološki rat uskoga broja ljudi

Što na kraju ovoga osvrta i predočenih činjenica reći? Po svemu, ovdje se, za razliku od neznanstvenih znanstvenika, može govoriti, pa i ustvrditi, da se ne radi o “surovom odgovoru majčice pri-rode protiv destruktivnoga ljudskog po-našanja prema Zemlji”, nego je na djelu biološki rat uskoga broja ljudi, zaslije-pljenih svojom moći. Ljudi poput Billa Gatesa, koji na CCN-u, uz podrugljivi osmjeh zadovoljnika, podučava svijet kao će se korona virus širiti eksponen-cijalno, upravo onako kako je, ne tako davno, to njegova ekipa proigravala na stožernoj ratnoj vježbi.

U ovakvoj igri Zla i sa Zlima morat će doći do krika ugroženoga čovječanstva, kojemu ne prijeti samo fizički nestanak i urušavanje čitavih država i njihovih gospodarstava, nego mu prijeti oduzi-manje slobode, kao takve, prijeti mu du-hovna praznina, jer su se crkveni prelati suglasili zatvoriti hramove Gospodnje. A nisu, kako to napisa Zoran Vukman, kao i onaj u Rimu koji je govorio o “si-romašnoj Crkvi”, o “odlascima na mar-gine društva”, o “Crkvi kao poljskoj bolnici”, podigli niti jedan šator pred crkvama svojim pa ni na trgu sv. Petra u Rimu, kako bi vjernički puk molio zajedničku molitvu i kako bi to činili Njemu na spomen. Zato je krik do neba prijeko potreban, potreban je ne zbog nas živih, nego zbog onih još nerođenih.

Ako svi kriknemo, onda će ovovje-kom Pegazu i Belerofontu, koji se zovu Putin i Trump, biti mnogo lakše svladati “American Chimere” ili “Kineski virus” kako god da se ona ili on zove.

Kada bitka s korona virusom okonča, u pripravnosti za operativnu uporabu, da se izrazimo rječnikom vojnoga umijeća, jer ovo jest rat, koji se zove biološki, čeka novi virus, ovaj put ptičje gripe H5N1. Virus je konstruiran mutagene-zom i umjetnom selekcijom u udomaće-nim europskim tvorovima zvanim feret-ke. Nemojmo sutra opet reći da nismo znali i slušati neznanstvene znanstve-nike kako je nastao prirodnim putem. Samo to nemojmo jer će nam biti mnogo lakše preživjeti u još ri-goroznijim koncentracijskim logorima.

zahvaća globalna pandemija izazvana smrtonosnim virusom, kojemu se ne us-pijevaju suprotstaviti niti najpripremlje-nije i najmoćnije zemlje svijeta, zbog čega se zarazilo 20 posto čovječanstva i koji je u samo sedam mjeseci ubio osam milijuna ljudi.

Prema toj inačici scenarija, to ne bi bio samo udar na zdravlje ljudi, nego bi to bio još veći udar na svjetsko gospo-

darstvo. A u tome udaru, prema scena-riju, zaustavlja se međunarodni promet čime se uništava turizam, prekidaju s lanci isporuke proizvoda u međunarod-noj trgovini, a nekad posjećene trgovine i uredi ostaju pusti. Zar ovo nije slika današnjega svijeta u proljeće 2020. go-dine? Još je jedna zanimljivost ovoga scenarija. U njemu se na neki način kri-tizira američka reakcija na tu pandemiju koja se sastojala od izdavanja upozore-nja vlade ljudima da ne putuju u ovu ili

PovezniceMenachery, V.D., Yount, B.L., Debbink, K., Agnihothram, S., Gralinski, L.E., Plan-

te, J.A.,Graham, R.L., Scobey, T., Ge, X.-Y., Donaldson, E.F., Randell, S.H., Lanzavecchia,

A., Marasco, W.A., Shi, Z.-L., Baric, R.S., 2015. A SARS-like cluster of circula-ting bat coronaviruses shows potential for human emergence. Nat Med 21, 1508–1513. https://doi.org/10.1038/nm.3985

Butler, D., 2015. Engineered bat virus stirs debate over risky research. Naturenature.2015.18787. https://doi.org/10.1038/nature.2015.18787

će preuzeti zasluge za to. A nakon toga profesor je ustvrdio da možemo biti pro-kleto sigurni da će se drakonske mjere primijeniti ponovo kada neka nova pan-demija zakuca na vrata. Tom je prigo-dom ispričao šalu o tigrovima. Pripadni-ci plemena upitaše vrača: “Zašto pušeš u rog?” “Da tigrove držim podalje.” “Ali ovdje nema tigrova.” “Eto vidiš!”

HRVATSKI TJEDNIK 22 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 23 2. travnja 2020.

AKTUALNOANALIZA

VJEŽBA IZ VIZUALNE MEDICINSKE SOCIOLOGIJE

Liječnici kuge i liječnici korone (COVID-19)

Piše: dr. SLAVEN LETICA

Povijest općenito pa i medi-cinska povijest ponekad se ponavlja kao farsa, ali, znatno češće, kao noćna mora. Da je tomu tako, svjedoči pojava

pošasti (zdravstvene, ekonomske, civili-zacijske) nazvane COVID-19.

Naime, svatko tko je barem jednom posjetio Veneciju, posebice ako je to bilo

u doba glasovitoga karnevala, među obi-ljem maski sigurno je vidio maske koje izgledaju kao glave čudnih ptica, dugih savijenih kljunova. Radi se o maskama za glavu (pa i cijelim kostimima) koje su podsjetnik na radnu odoru i maske „liječnika kuge“ (en. plague doctor, tal. medicus pestis): slabo ili nikako medi-cinskih obrazovanih službenika koje su plaćale srednjovjekovne gradske vlasti kako bi „liječili“ oboljele od kuge; bo-

lesti koju medicinska povijest pamti kao „crnu smrt“.

Dubrovačka Republika imala je ta-kođer „liječnike kuge“ kao državne za-poslenike koji su, kao što su pokazale povjesničarke medicine Zlata Blažina Tomić i Vesna Blažina, istraživanjem Dubrovačkoga arhiva, imali isto posla-nje: mogli su se brinuti samo o bolesni-cima od kuge.

h t t p s : / / con t ag ions .wordp re s s .

com/2015/10/09/contracting-a-plague-doctor-ragusa-1526/

Epidemije kuge, zbog dan-danas ne-poznatih razloga, veliku su „žetvu“ ljud-skih života imale baš u sjevernoj Italiji koja je, igrom sudbine, trenutačno glav-no žarište korona virusa i COVID-19 u Europi. Najteža venecijanska kuga ha-rala je od 1575. do 1577. i odnijela je oko 50.000 duša (oko trećine življa toga čudesnog grada), među kojima je bio i genijalni slikar Tiziano Vecelli.

U skladu sa špekulacijama tadašnje medicine koja je izvor zaraze vidjela u „zlom (lošem) zraku“, nakon višestoljet-nih kužnih epidemija u kojima su umi-rali gotovo svi unajmljeni „liječnici“ i ogroman broj stanovništva (tzv. Milan-ska kuga u samo tri godine, od 1629. do 1631. usmrtila je oko 280.000 ljudi: 61 posto stanovnika Verone, 46 posto sta-novnika Milana, 33 posto stanovnika Venecije, 24 posto stanovnika Padove i 12 posto stanovnika Firence), glavni liječnik francuskoga kralja Luja XIII. Charls de Lorme (1584. – 1678.) dizaj-nirao je – vjerojatno baš u vrijeme „Mi-lanske kuge“ zaštitno odijelo liječnika kuge koje su duhoviti Talijani nazvali „Doktor Kljun“.

Venecijanske maske i oprava „Dr. Kljuna“ održale su se u kolektivnom sjećanju sjeverne Italije sve do danas. S trunčicom morbidne ironije, mogli bi-smo kazati sve do ovogodišnjega Vene-cijanskog karnevala na kojem se nena-dano pojavila nova pošast – ljudskomu oku nevidljivi (ako nema mikroskop) korona virus i COVID-19 koju bi duho-viti Talijani mogli – za razliku od „Crne smrti“ – nazvati „Mandarinska pošast“.

Povijesna je ironija i u tome što je za-raza u Italiju i tada došla iz Kine „Pu-tem svile“ kao što je i ovoga puta stigla s istoga polazišta, ali zrakoplovnim pu-tem.

Prva u nizu fotografija koje objav-ljujem originalno je pokrivalo za gla-vu „liječnika kuge“ iz 16. stoljeća „Dr. Kljuna“ koje se nalazi u Njemačkome muzeju medicinske povijesti u Berlinu.

Druga fotografija obojana je replika bakroreza rimskoga „liječnika kuge“ (Dr. Kljuna) za koju se pretpostavlja da je nastao (bakrorez) oko 1656.

Odora „liječnika kuge“ bila je izraz medicinske teorije (ta je riječ preuzetna) toga doba.

„Dr. Kljun“ sa sobom je nosio drveni štap koji mu je služio da kužnoga bo-lesnika pregledava (što god to značilo) bez fizičkoga dodira.

Prošla su silna stoljeća i brojne revo-lucije i „revolucije“ u medicini i javno-mu zdravstvu, ali nas pandemija najno-vije zoonoze upozorava kako se – kad su masovne virusne epidemije u pitanju – nismo previše udaljili od vremena kad su zarazne bolesti harale svijetom.

Naivno i neuko uvjerenje Billa Gatesa kako će brzo doći dan kad će biti izu-mljeno univerzalno cjepivo, kao i sve futurističke bajke o tomu kako će ljudi budućnosti živjeti 150, 200, 500 ili 1000 godina, ismijava pojava svakoga novog MIKROSKOPSKOG NEPRIJATELJA.

Pojavilo se i novo medicinsko prazno-vjerje. Kao što su ljudi kužnoga doba vjerovali da ih od pošasti koju uzrokuje „zao (otrovni, kužni) zrak“ mogu zaštiti-ti različiti miomirisi, duhanski dim, ocat nanesen na tijelo i držanje zatvorenih vrata i prozora, tako i dobar dio današ-njih Hrvata misli kako ih od opakoga vi-rusa može zaštititi domaći špek/slanina, bijeli luk i ljuta rakijica. Veliki je broj i onih koji se uzdaju u Božju pomoć i moć molitve, iako je prvi isusovački papa sklon, kao uostalom i Ruđer Bošković, kad su bolesti u pitanju, više vjerovati znanosti i medicini.

U doba kad se jedan dio medicinske zaštite pretvara u profitabilni biznis,

brojni liječnici zaboravljaju na Hipokra-tovu prisegu i senzacija gladne i žedne medije poje i hrane vlastitim „senza-cionalnim“ otkrićima. Ni naši, srećom malobrojni, znanstvenici liječnici nisu iznimka. Hvale se kako su navodno na pragu otkrića „lijeka od raka“, kako prakticiraju „personaliziranu medicinu“ koja omogućuje terapijska čuda i mira-kule.

Prava je sreća u nesreći što se osmi-šljavanjem javno-zdravstvenih i klinič-ko-medicinskih politika i protokola ne bave ti prpošni hvalisavci, nego odgo-vorni profesionalci koji liječništvo vide kao životni poziv, sudbinu i odgovor-nost.

Prava je sreća i što je tehnologija za-štite medicinskoga osoblja, pa i „Korona liječnika“, ipak uznapredovala pa nisu izloženi rizicima obolijevanja i smrti kao njihove „kolege“ – liječnici kuge.

Što se vizualizacije odora tiče, nudim vam na razmišljanje vizualnu usporedbu koju je između „doktora kuge“ i „dok-tora ebole“ napravila Katherine (Katie) Hinde, američka profesorica evolucij-ske biologije.

Konačno, ako, dao dragi Bog, javno-zdravstvene mjere, odgovorno pona-šanje ljudi i liječenje protjeraju korona virus iz sjeverne Italije, Europe i svijeta, Venecijanski karneval 2021. tre-bao bi imati još jedan tip maske – posvećen Korona liječnicima.

Nismo se previše udaljili od vremena kad su zarazne bolesti harale svijetom. Naivno i neuko uvjerenje Billa Gatesa kako će brzo doći dan kad će biti izumljeno univerzalno cjepivo, kao i sve futurističke bajke o tomu kako će ljudi u budućnosti živjeti 150, 200, 500 ili 1000 godina, ismijava pojava svakoga novog mikroskopskog neprijatelja

Originalno pokrivalo za glavu liječnika kuge iz 16. stoljeća

Dr. Kljun, 1656. 2020.

Zaštitno odijelo bilo je izrađeno od teške tkanine, za-štitna maska imala je ostakljene otvo-re za oči, a kljun je bio spremište lje-kovitih i mirisnih trava i tvari. Neki medicinski povje-sničari spominju 10, drugi 20, a neki i 50 trava i tvari: jantar, matičnjak, metvica lišća, kam-for, klinčića, kadu-lja, tinktura opiju-ma, smirne, ružine latice itd. Vjerova-lo se da ih trave i miomirisi štite od kužnoga zraka.

Liječnik kuge

HRVATSKI TJEDNIK 24 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 25 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Korona virus i politička korektnost (1)

Ošamućena Europa na nogama: gradovi bez ljudi,

katedrale bez vjernika, škole i sveučilišta bez učenika i studenata

i koje je moguće izgovoriti.“ Treba domet-nuti da COVID-19 pripada zoonozama, zaraznim bolestima koje se pod prirodnim uvjetima prenose sa životinja na ljude i obrnuto. Ovdje ne kanim spekulirati je li kod respiratorne bolesti koja je u Kini navodno sa šišmiša (u Dalmaciji bi rekli „miša patapira“) prešla na čovjeka, riječ o posve prirodnim uvjetima ili je nešto od toga režirano u laboratoriju, niti ću go-netati i konfabulirati je li posrijedi teorija urote ili urota koja postoji bez teorije. O tome doista premalo znam. Radije se osvr-ćem na članak naslovljen „Korona virus“ koji je u Hrvatskome tjedniku od 19. ožuj-ka 2020. objavio prof. dr. Slaven Letica. Među inim je napisao:

„Uz ’bijelu kugu’ (smanjivanje plodno-sti, fertiliteta i masovno iseljavanje), na početku 2020. pojavilo se novo veliko zlo: zoonoza COVID-19 koja se iz Kine, kao što je to često povijesno bivalo, proširila na Aziju, Bliski istok, Europu, Ameriku, Afriku i Australiju. Upravo zbog toga što sam protivnik političke korektnosti, tu ću bolest – zoonozu – ovdje nazivati kine-skom gripom ili kineskim/wuhanskim res-piratornim sindromom.“

Taj obuhvatni i pohvale dostojni članak potaknuo me napisati nekovrsni ogled o „političkoj korektnosti“. Napominjem da ću ovu sintagmu pisati, za razliku od Sla-vena Letice i većine drugih autora, unutar navodnih znakova. Jer znamo da nije riječ o korektnosti, nego o diktaturi i latentno-me totalitarizmu.

Od Europe bez granica do granica bez Europe

Dok pandemija korona virusa nije po-tisnula u drugi plan sve ostale događaje, glavna vanjskopolitička tema bila je situ-acija na Bliskome istoku te na tursko-grč-koj granici. Naime, krajem veljače 2020. turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan odlučio je oživotvoriti ranije izrečenu prijetnju te se radi ostvarenja političkih i velikodržavnih ciljeva poslužio životima i sudbinama izbjeglica. Turski je predsjed-nik još jače zaprijetio da će prema Europi poslati milijune izbjeglica ako mu EU ne uplati sav obećani novac i ne odobri voj-nu intervenciju u Siriji. Međutim, politički otpori prihvatu migranata znatno su veći nego 2015. godine te je EU umnogome suglasna i posve odlučna u zatvaranju granicâ. Razbuktavanje epidemije bolesti

COVID-19 to većma je nesvladivom za-pjekom učinilo vanjske i unutarnje granice EU. Naš se kontinent prometnuo u ka-rantenu i svojevrsni zatvor. Ideja Europe bez granica tako se izokrenula u vlastitu suprotnost – u granice bez Europe. Doista, slika današnje Europe sa zabranom kreta-nja, sablasno opustjelim ulicama i trgovi-ma, crkvama i katedralama bez vjernika, školama i sveučilištima bez učenika i stu-denata, zatvorenim galerijama i muzejima, hotelima i restoranima, svime ispražnje-nom od života, a bolnicama napunjenima zarazom i strahom od smrti – u toj i takvoj Europi nema ni daška jednoga „lʹesprit européen“ o kojemu su raspravljali inte-lektualci okupljeni 1946. godine u Ženevi gdje su tražili puteve i perspektive kojima bi se uzmoglo razvidjeti kako ratom poha-rani kontinent i svijet postaviti na noge te uputiti u novi život.

Danas je Europa na nogama, ali je oša-mućena i nalazi se, boksačkim rječnikom kazano, u svojevrsnome nokdaunu (engl. „knockdown“). Prije širenja korona viru-sa suočila se s osobito snažnom i mnoš-tvenom invazijom migranata. Uporabiti u vezi s migrantima pojam „invazija“ bilo je prije nekoliko godina politički nekorektno i gotovo nezamislivo. Ali u ožujku 2020. stvari se mijenjaju – o invaziji iliti najezdi migranata govore i desni i lijevi, i konzer-vativci i liberali. Erdoğanovu odluku da prema Grčkoj uputi izbjeglice, nazvao je austrijski kancelar Sebastian Kurz „napa-dom Turske na Europsku uniju i Grčku“. Od nekadašnjega samorazumljivog etike-tiranja Viktora Orbána kao desničarskoga i ksenofobnoga strašila, šovinista, fašista i nacista, i to zato što je tvrdio da Grčka ima ne samo pravo nego i obvezu štititi vlastite granice i time Europu od nezakonitih mi-gracija, dospjeli smo do toga da komenta-tor Christian Ortner u austrijskim dnevnim novinama Die Presse napiše: „Danas je to što je tražio Orbán samorazumljiva poli-tička mudrost koju kao mantru ponavljaju sve parlamentarne snage, čak i socijal-demokrati i zeleni“. Ne možemo izbjeći pitanje kako je moguća takva promjena mišljenja, takav zaokret u doskoku, „salto mortale“ (koji bi se, bude li razboritosti, odlučnosti i snage, mogao za budućnost Europe pokazati kao „salto vitale“). Za li-jevo-liberalnu ideologiju karakteristična je sklonost da se u svojoj ideološkoj adapta-ciji na promjene koje više nije moguće ni-jekati okrenu samonijekanju i odricanju od

dojučerašnjih dogmi koje su slijepo zastu-pali. I u tome ne vide ništa problematično.

Teror i totalitarizam samozvanih demokrata

Ostaje vidjeti hoće li se Europa napo-sljetku otrijezniti nakon višedesetljetnoga mamurluka prouzročenog prekomjernom konzumacijom „Multiculti cocktaila“ smućkanog od teško spojivih kulturnih sa-stojaka. O tome koliko lijevo-liberalni teror „političke korektnosti“ može biti opasan i pogibeljan, govori britanski novinar i publi-cist Douglas Murray u izvrsnoj knjizi Čud-na smrt Europe. Murray uz mnoštvo drugih primjera spominje i slučaj političara Han-sa Janmaata, koji je 80-ih godina prošloga stoljeća izjavio da je Nizozemska „puna“ te se usprotivio vladinoj nasilnoj „proizvodnji pristanka“ na multikulturalizam, ustrajno ističući da bi se useljenici trebali prilagoditi nizozemskomu načinu života ili otići. „Ne samo da su mu takve izjave uništile politič-ku karijeru, nego su 1986. u hotelu u mjestu Kedichemu na jugu Nizozemske, u kojem je njegova mala stranka organizirala skup, ljevičarski aktivisti čak podmetnuli požar. Među onima koji su bili prisiljeni skočiti iz zgrade spašavajući gole živote bila je i Jan-maatova supruga koja je pritom čak ostala bez noge“, napisao je Murray u dotičnoj knjizi. Jasno je da jednako treba osuditi i podmetanje požara u migrantskim prihva-tilištima, što gdjekad čine neke ekstremne desničarske skupine. Teror i izazivanje po-gibelji bilo kojega čovjeka, uvijek je zlo i Dolazimo do pitanja po čemu se određeni totalitarizam razlikuje od autoritarnih obli-ka vladavine kakve nalazimo diljem svijeta tijekom cijele povijesti (tiranija, despocija, autokratski režim itd.). Odgovor glasi: po tome što autoritarni vladari posežu za re-presijom kako bi zadržali političku moć, a nije im stalo do ideologije kojom bi mije-njali čovjeka. S druge strane, totalitarizmi nastoje promijeniti svijet i ljudsku prirodu namećući vlastitu ideologiju i/ili svjetona-zor cijelomu društvu, kapilarno prožima-jući sve njegove strukture kako bi zadobili posvemašnju kontrolu ne samo nad djelima pripadnika društva nego i njihovim riječi-ma i mislima. Lijevo-liberalni preoblikova-telji svijeta i čovjeka jezivo su nemaštoviti i naporni u svojoj ideološkoj trasiranosti. Uhvate se nečega i onda to ističu u svim mogućim i nemogućim situacijama i kon-tekstima. Stalno nalaze povoda za name-

Piše: MARITO MIHOVIL LETICA

Dok pandemija korona virusa ovoga ranog proljeća Anno Domini MMXX. u metaforič-koj hibernaciji i stvarnoj izo-laciji drži Hrvatsku, Europu

i velik dio svijeta, sjetih se oksimoronske sintagme „vedra apokalipsa“ kojom je au-strijski književnik Hermann Broch (vojsku je služio u Zagrebu 1909.) označio povi-jest Habsburške Monarhije između 1848. i 1918. godine. Bijaše to vrijeme dekaden-cije i zalaza golemoga carstva unutar čijih je granica disao i stenjao, cvao i venuo velik broj zemalja i naroda tadašnje Eu-rope. Asocijativni slijed odveo me do no-vele Smrt u Veneciji (Der Tod in Venedig, 1912.) njemačkoga nobelovca Thomasa Manna. Posrijedi je maestralno književno djelo čijoj je dodatnoj glasovitosti pridonio kongenijalni film Morte a Venezia (1971.) talijanskoga redatelja Luchina Viscontija. Dotična priča govori o međuigri „erosa“ i „thanatosa“, raskoši i truleži, o Veneciji u okrilju koje se nadmeću sjajni bljeskovi i mnogoliko crnilo. Jedno je od motivskih žarišta izbijanje kolere, a pojavu i širenje

te zarazne bolesti zatajuju gradske vlasti i ustanove strahujući da ne ostanu bez pri-hoda od turizma. Neotklonjivo se name-će usporedba s nedavnim prešućivanjem korona virusa u Austriji da se ne ugrozi zimska turistička sezona na brojnim i ma-sovno posjećenim tamošnjim skijalištima. Mnogi hrvatski turisti zarazili su se ovim virusom upravo u Italiji i Austriji te ga pre-nijeli u Hrvatsku.

Nevolje oko naziva zaraznih bolesti

Pred sâm kraj Austro-Ugarske Monarhi-je izbila je 1918. godine španjolska gripa (ili španjolska groznica), koja je pokosila najmanje 50 milijuna ljudskih života, a neki podatci govore čak o dvostruko ve-ćemu pomoru. Zanimljivo je napomenuti da je pandemija nazvana po Španjolskoj koja u pogledu te strašne pošasti ne bijaše ni kriva ni dužna. Naime, za početak bole-sti koja će u medicinsku terminologiju ući kao Influenca Hispanica uzima se ožujak 1918. godine kada je najvjerojatnije nasta-la u američkome vojnom sabiralištu Camp Fuston u saveznoj državi Kanzasu. Ratnim brodovima američke mornarice doplovila je do iskrcajnih luka na francuskoj atlant-

skoj obali odakle se proširila europskim kontinentom. Prenosila se zapanjujućom brzinom te do kraja godine rasprostranila po cijelome svijetu pogađajući svejednako vojnike i civile. Tijekom svibnja 1918. za-hvatila je neutralnu Španjolsku, koja je sa svoje nesputanosti ratnom cenzurom otvo-reno izvješćivala o pandemiji, a posebno širok publicitet nova je influenca dobila nakon što se njome zarazio i sâm španjol-ski monarh, kralj Alfons XIII. Sve to obilje vijesti navelo je onodobnike na pogrješan zaključak da je dotična država rasadište smrtonosne gripe. Španjolska je zbog svo-je tadašnje otvorenosti i istinoljubivosti kažnjena time da je najveća demografska katastrofa u povijesti obilježena njezinim imenom. „Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju. Tako je i meni vazda bilo i bit će“, napisao je A. G. Matoš u nedovršenoj autobiografiji.

Vratimo se korona virusu. Njime uzro-kovana respiratorna bolest nazvana je CO-VID-19, a taj odabir Svjetske zdravstve-ne organizacije njezin je glavni direktor, Eritrejac Tedros Adhanom Ghebreyesus, ovako objasnio: „Morali smo pronaći ime koje se ne odnosi na zemljopisnu lokaciju, neku životinju, pojedinca ili skupinu ljudi,

HRVATSKI TJEDNIK 26 VERITAS VINCIT

Piše: DAMIR PEŠORDA

andemija korona virusa i još više histerija oko nje svu su onu mnogostrukost svakodnevnoga privatnog i javnog života stjerali u ka-rantenu. Nitko ne zna do

kada će trajati i što će s nama poslije svega biti. Političari rabe ratnu retoriku, govore o nekakvu ratu protiv nevidljivo-ga neprijatelja, čudnome ratu u kojemu su na prvoj crti liječnici i medicinske sestre, ali i policajci, vatrogasci, blagaj-nice u trgovačkim centrima… Međutim, razvidno je da smo rat već izgubili. Pri-stajanjem na to da sve stane, da se po-vučemo i čekamo dok strašni neprijatelj protutnji – mi smo, pri tom mislim na cijelu zapadnu civilizaciju, odustali od svoga načina života. I, na neki način, od života uopće.

O pandemiji, virusu koji ju izaziva i tomu što se krije u pozadini svih tih do-gađanja svašta se može čuti i pročitati. Od Ivana Đikića do Krešimira Mišaka, širok je raspon mišljenja i tumačenja. Nisam stručnjak ni za viruse ni za teori-je urote, stoga ću govoriti iz svoga kuta o stvarima onkraj korone, a s koronom povezanima. I te nesređene opaske – žurim odmah izvijestiti čitatelja pa da procijeni isplati li se čitati – više će sličiti na nasumce nabacane misli nego na ko-lumnu s glavom i repom. Recimo, o re-ligiji. Kršćani su odustali od svete mise, prvi put u povijesti. Začudo, nisu se iskazali ni muslimani. Čini se da vjerski fanatizam uzmiče pred korona virusom.

Zanimljivo je kako građani bespo-govorno i čak sa stanovitim oduševlje-njem prihvaćaju ograničavanje ljudskih prava i građanskih sloboda. Vide to kao

svoj prinos borbi protiv podmukloga neprijatelja. Koji, kako najnovija istraži-vanja kažu, preživljava danima na me-talnim površinama, a tjednima na pla-stici. I vreba. Ne bez mrvička nelagode, uzimam jabuku kupljenu prije tjedan dana, nigdje nisam pročitao koliko dana neprijatelj čovječanstva broj jedan pre-življava na jabuci. Gdje su ona dobra stara vremena kad smo samouvjereno hvatali kvake ulaznih vrata, rukovali se, dirali se po licu, čak i nos kopali ako nit-ko ne gleda!?

Štoviše, ako su društvene mreže i komentari čitatelja na portalima svoje-vrsni glas javnosti, onda se mirne duše može reći kako je velika većina građana spremna još više svoje slobode ustupiti mudroj i hrabroj vlasti koja vodi tešku bitku protiv korona virusa, a osuditi svakoga tko na bilo koji način krši novo-uvedene zabrane. Ministar Božinović,

humanist i duša od čovjeka, novinarima Slobodne Dalmacije kaže: ‘’Važno je da policija, kada nekoga tko je bez oso-bitoga razloga na ulici, pošalje doma, postupa humano, da ne tuče ljude.’’ I nikomu ništa nije sporno. Jer, gdje ćeš na ulicu bez osobitoga razloga!? Osta-ni doma, ne ćeš dobiti batine niti će te zaskočiti korona.

Vratimo se karanteni. Uvedena je navodno radi sprječavanja pandemi-je. Međutim, COVID – 19 ne pripada bolestima zbog kojih se prema epide-miološkim kriterijima uvodi karantena kao mjera borbe protiv bolesti. Prema međunarodnim zdravstvenim propisi-ma iz 1974. godine, bolesti zbog kojih se uvodi karantena su kuga, kolera, žuta groznica i boginje. Stoga sve ovo poma-lo podsjeća na vježbu, svojevrsno uvjež-bavanje života na daljinu, u simuliranoj stvarnosti. Sve se radi od kuće i najsa-vjesniji građani postali su oni koji ne mrdaju s kauča. Posljednjih desetljeća zapažam kako stvarnost nakon malo ko-lebanja uvijek krene za nekim filmom. Ova aktualna vuče na The Matrix.

U svakome slučaju, bio pošast ili tek malo jača gripa, virus je već učinio šte-tu. Tu štetu u ovomu trenutku ne mo-žemo ni sagledati, ali čini se kao da ju svi na neki način predosjećamo, više ko-žom nego umom. Kao one mačke pred potres na jednoj snimci nadzorne ka-mere za vrijeme zagrebačkoga potresa. I začudo – svi se mirimo s tom štetom. Možda nas to matrica već usisava u svoj svijet. Prava opasnost, siguran sam, leži onkraj virusa. Odgo-vor na pitanje iz naslova vje-rojatno glasi – oboje.

P

VIRUS, VJEŽBA ILI OBOJE?

Razvidno je da smo rat već izgubili. Pristajanjem na to da sve stane, da se povučemo i čekamo dok strašni neprijatelj protutnji – mi smo odustali od svoga načina života. I, na neki način, od života uopće

tanje svojega viđenja demokracije, tole-rancije, sekularizma, dijaloga, migracija i multikulturalizma, inkluzivnosti, političke i umjetničke slobode, ljudskih i manjinskih prava; prikazuju se borcima protiv naciona-lizma, rasizma, govora mržnje, seksizma, homofobije, obiteljskoga nasilja itd. Uz odbacivanje kršćanstva, tradicije i nacije. Svoje neistomišljenike i oponente delegiti-miraju, isključuju iz dijaloga i konačno de-humaniziraju. Ònī koji kritiziraju zahtjeve samoproglašenih „antifašista“ etiketirani su fašistima. Pritom smo nerijetko suočeni s dvostrukim mjerilima, pristranim tuma-čenjima umjetničke slobode, izokrenutom logikom i neinteligentnim silogizmima.

Umjetnička sloboda nama – ne i njima

Kada je prije dvije godine uprizorena kazališna predstava u kojoj su bivšemu ministru kulture, političkoj aktivistici, pjevaču i glazbeniku, umirovljenomu biskupu, televizijskomu novinaru te po-duzetniku, zbog njihova domoljublja i konzervativne političke orijentacije stav-ljene na glavu svinjske maske te su potom ustrijeljeni kao „fašističke svinje“ – onda je to ocijenjeno satirom i umjetničkom slobodom. Kao i kada je u više navrata i na različite načine deformirana i izrugi-vana hrvatska himna Lijepa naša domo-vino.

A događaj na ovogodišnjemu karne-valu u Imotskome ocijenjen je govorom mržnje, zanemarujući da bît karnevala i jest u tome da se tada smije iskazivati ono što je ostalih dana u godini nepoćud-no i neprihvatljivo. Velika većina medija svjesno je obmanjivala javnost zanema-rujući istinu da nije spaljen lik djeteta, nego agresivnoga lijevog političara koji se u brojnim prilikama oglašavao go-vorom mržnje i evociranjem masovnih ubojstava razoružanih vojnika i s nji-ma civila, a ujedno je gorljivi pobornik „duginih obitelji“ i rodnih politika. Zar je itko razuman i dobrohotan mogao po-misliti da bi Imoćani (kao i stanovnici bilo kojega drugoga grada, sela ili mje-sta) dali spaliti dijete zato što ga je udo-mio istospolni par? Ne bi spalili ni takve udomitelje jer „meštri od karnevala“ i lokalni puk znaju, ponajprije zato što su mahom kršćani, da su i homoseksualci djeca Božja i stoga naša braća i sestre koji nose vrline i mane kao i svi drugi

ljudi. I doista vjerujem da mnogi homo-seksualci žele udomiti dijete vodeći se plemenitim pobudama, imajući u vidu dobrobit djeteta.

U plamtećoj imotskoj karnevalskoj in-stalaciji treba gledati alegoriju, a ne per-sonifikaciju. Nisu simbolično spaljene konkretne osobe – nego su karnevalsko-mu ognju prepušteni agresivni svjetona-zori i postupci koji su lutkama opred-

Izokrenuta logika „političke korektnosti“

Karnevalski događaj u Imotskome izazvao je posvudašnju „ljudskopravaš-ku“ moralnu paniku i zgranutost. Ničim drugim doli preuzetnom i ideološki mo-tiviranom nesuvislošću i proturječnošću smatram priopćenje kojim se pravobrani-teljica za ravnopravnost spolova (nomina sunt odiosa) osvrnula na karnevalski do-gađaj u Imotskome. Ništa me nije začudio retorički „ljudskopravaški“ arsenal poput „mržnja simboličkim spaljivanjem oso-ba“, „incident sa zastrašujućom i nehuma-nom porukom“, „govor mržnje prema ma-njinskoj skupini“ i slično. Na to ne kanim gubiti vrijeme. Nego se osvrćem na pro-mašenost i proturječnost, kada je posrijedi imotski slučaj, sámoga obraćanja nekoga tko se brine o pravima spolova. Svjedo-čimo da se u ime „političke korektnosti“ nastoji lobotomizirati sposobnost razbori-toga umovanja. Pitam: Je li tu riječ o pra-vobraniteljstvu za ravnopravnost spolova ili pak o pravo-osvajaštvu za neravnoprav-no promicanje rodne ideologije? Odgovor se nalazi u samome pitanju. Nadalje, o ko-jim je spolovima (imenica u množini) riječ kada govorimo o dvojici muškaraca udomi-teljima djeteta? O neravnopravnosti spolo-va najčešće se govori u kontekstu podza-stupljenosti žena na vodećim mjestima u političkim strankama, na menadžerskim funkcijama itd. Žitelji Imotskoga izrazili su negodovanje upravo zbog podzastupljeno-sti ili, preciznije rečeno, posvemašnje neza-stupljenosti žena u takovrsnim slučajevima. Da u paru udomljivača bijahu jedna žena i jedan muškarac, bila bi zastupljenost žen-skoga spola 50 posto. Tada bi se Imoćanke i Imoćani osjetili zadovoljnima takvom žen-skom kvotom i jamačno ne bi iskazivali ne-zadovoljstvo alegorijski spaljujući pojavu neprihvatljivu njihovu svjetonazoru i dubo-ko ukorijenjenomu osjećaju za ravnoprav-nost spolova. Pada mi na um klasično djelo svjetske književnosti, Goetheov Faust, od-nosno Mefistofelov naputak kojim budu-ćemu studentu dobrohotno preporučuje da najprije ovlada logikom kako bi razaznao što zapravo znači nešto argumentirati i do-kazivati: „Stog’ savjetujem Vaš dragi um, / Najprije Collegium logicum.“

O političkim i intelektualnim deficitima totalitarizma znano-ga kao „politička korektnost“ bit će još riječi.

Građani s oduševljenjem prihvaćaju ograničavanje ljudskih prava i građanskih sloboda i vide to kao svoj prinos borbi protiv neprijate-lja. Gdje su ona dobra stara vremena kad smo samou-vjereno hvatali kvake ula-znih vrata, rukovali se, dirali se po licu, čak i nos kopali ako nitko ne gleda

Politički otpori prihva-tu migranata znatno su veći nego 2015. godine te je EU umnogome su-glasna i posve odlučna u zatvaranju granicâ. Razbuktavanje epidemi-je bolesti COVID-19 to većma je nesvladivom zaprjekom učinilo vanj-ske i unutarnje granice EU. Naš se kontinent prometnuo u karantenu i svojevrsni zatvor. Ideja Europe bez granica tako se izokrenula u vlastitu suprotnost – u granice bez Europe

mećeni. Spaljeno je političko i sudsko otvaranje mogućnosti da se na mala vrata lingvističkim inženjeringom, tj. raznim brakolikim i životnopartnerskim surogatskim pojmovljem izigra najnepo-srednija demokratska volja naroda koji se gotovo dvotrećinskom većinom na referendumu o ustavnoj definiciji braka godine 2013. izborio da u članak 62. Us-tava Republike Hrvatske uđe odredba: „Brak je životna zajednica žene i muš-karca.“

hrvatski.list@hi.t-com.hr 27 2. travnja 2020.

NA RUBU PAMETI

HRVATSKI TJEDNIK 28 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 29 2. travnja 2020.

AKTUALNOAKTUALNO

Ratna psihoza bez granataFeldmaršal Plenković i Krizni

stožer primjenjuju sulude zabrane kakve nisu ni Kinezi, stjerali su Hrvate poput ovaca u torove i štale, a podanički mediji opčinjeni su likom i

djelom ministra Beroša

Ako se ne prekine osiromašivanje Hrvata i gospo-darsko uništenje Hrvatske, Hrvati će početi ma-sovno umirati. Umiru već sada, ali Plenkovića nije briga za patnje Hrvata, on želi ispasti veliki pobjed-nički vojskovođa u izmišljenome ratu protiv virusa

Piše: KARLO KRALJ

U danima i tjednima, kada ubr-zano raste broj oboljelih, kao i smrtnih slučajeva od zaraze korona virusom, i dok se hr-vatske građane svakodnevno

maltretira prijetećim tiskovnim konferenci-jama famoznoga Kriznog stožera, na dru-gom kraju svijeta, situacija je još gora.

Sjedinjene Američke Države za sedam dana povećale su broj nezaposlenih za 3,3 milijuna. Prave su brojke vjerojatno mnogo veće jer se dio otpuštenih nije mogao prija-viti radi dobivanja naknade za nezaposle-ne. Većina američkih država uvela je radne restrikcije i kompletna američka ekonomija stala je. Federalne rezerve nisu neiscrpni izvor novca i sve više stručnjaka predviđa potpuni kolaps SAD-a. Američki predsjed-nik Donald Trump kao da živi u nekom svom svijetu. Trump tvrdi da je cijela situ-acija pod kontrolom i najavljuje ukidanje radnih restrikcija oko Uskrsa. U stvari, svo-jim indiferentnim stavom prema pandemiji, dopustio je da Amerika postane epicentar i glavno žarište širenja zaraze korona virusa.

Iako postoje države koje imaju slične pristupe pandemiji, svaka se država na svoj

način bori s ovom pošasti. Predsjednik Vla-de RH Andrej Plenković imao je vremena za sve pripreme od siječnja, ali teško da je ovaj bruxelleski činovnik mogao uopće pojmiti pred kakvom se prijetnjom nalazi cijela Europa, a time i Hrvatska. Uosta-lom, imao je i druge prioritete. Prije svega unutarstranačke izbore u HDZ-u. Ostat će tako i u povijesti zapisano da su nekoliko dana uoči ovih izbora tisuće i tisuće HDZ-ovaca putovali širom Hrvatske i održavali skupove koji su nekoliko dana kasnije bili ograničeni na broj od 999 osoba na istome mjestu. Ni deset dana nakon unutarstra-načkih izbora Hrvati žive u karantenama. Prema međunarodnim istraživanjima koja mjere broj zaraženih u odnosu na poduzete restriktivne mjere, Republika Hrvatska na-lazi se na samom vrhu kao jedna od najstro-žih država. Tu činjenicu Hrvati jako dobro podnose zato što im je ljudski život važniji od individualnih sloboda.

Kontradiktorne poruke Stožera, vrijeđanje naroda

Usprkos tomu što je velika većina gra-đana pokazala zavidnu razinu odgovorno-sti i požrtvovnosti, pojedinci iz Kriznoga

stožera besramno ih vrijeđaju. Zapravo, ne vrijeđaju građane nego Hrvate, pretvarajući tako pojedinačnu neodgovornost u nacio-nalnu i kolektivnu krivnju i odgovornost. Ravnatelj Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak posredstvom medija poslao je Hrvatima poruku da su ga razočarali. Samo vrijeđanje hrvatskoga naroda nije mu bilo dovoljno pa je uputio i nejasnu prijetnju o dodatnome pojačavanju restriktivnih mjera. Prije njegova istupa, Općina Murter zabranila je mještanima da izlaze u vlastita dvorišta, što je suluda za-brana kakvu nisu primijenili ni Kinezi za vrijeme najtežih dana epidemije u pokrajini Wuhan. Teško je u jednom tekstu sabrati sve negativne i totalitarne objave koje Hr-vati stoički podnose, a Krizni stožer djeluje prema vrlo čudnom obrascu. Dan nakon što je Capak izjavio kako su ga Hrvati ra-zočarali, doktorica Alemka Markotić iz če-tveročlanoga Kriznog stožera, poručila je tim istim Hrvatima da je na njih ponosna. Na žalost, nisu samo javne izjave članova Stožera kontradiktorne nego i njihovo po-našanje. Jedan dan nose zaštitne mase, dru-ge dane ih ne nose. Prvo izjavljuju da su maske potrebna zaštita, a onda da od njih zdrava osoba nema neke koristi. Krunoslav

i sprdaju s javnim ličnostima i političarima. Naravno, i potpuno je svejedno sviđa li se to političarima ili ne. Ovako ispada kako Beroš daje odobrenje da se Hrvati mogu s njim sprdati. Ipak, po mjerama koje donosi Krizni stožer, nisam potpuno siguran da mu to ne smeta.

Mediji u projektu stvaranje kulta ličnosti

Trebamo se podsjetiti kako je u vrijeme najteže agresije na Hrvatsku splitski Feral Tribune objavljivao degutantne i vulgarne naslovnice koje nisu imali veze s humo-rom, nego su bile monstruozne i perverzne konstrukcije i objede na račun tadašnjega predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. Ako je prvi hrvatski predsjednik usred ratnog stanja tolerirao takve ispade, onda je apsolutno irelevantno kako Beroš doživljava poprilično obzirne šale na svoj račun.

Pitamo se samo što bi se dogodilo kada bi neki tjednik objavio ilustraciju ili fotomon-tažu ministra zdravstva kako šuruje s korona virusom i namjerno širi zarazu među Hrvati-ma. Bojim se da bi ga istog trena uhitili i po kratkom postupku osudili čitavu redakciju, a upravo su takve naslovnice (Tuđman i Mi-lošević u krevetu), svakoga tjedna proizvo-dili feralovci. Od prvoga dana krize, njezini upravitelji permanentno prijete svima koji šire lažne vijesti. A lažne vijesti su izgleda sve vijesti koje nisu potvrđene od strane Kriznoga stožera. Na samome početku krize bilo je desetak mikrofona raznih medijskih kuća. Ostala su samo dva. Između novinara i Stožera pojavila se i barijera koja bi treba-la štititi od zaraze. Dok se Nacionalni krizni stožer nalazi pod povećalom javnosti, pa ipak i dalje imaju uvjetovanu, ali dvosmjer-nu komunikaciju s medijima, njihovi župa-nijski ogranci sve češće ignoriraju novinare. Stožer civilne zaštite u Splitu odlučio se na vrlo osebujnu i jednostranu komunikaciju prema novinarima. U splitskome Stožeru izgleda smatraju da nitko ne smije sumnjati u njihova službena izvješća, a postavljanje pitanja može se protumačiti i kao prikrive-na sumnja. Zato se konferencije ravnatelji-ce Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo

Capak čak je javno izjavio da platnene ma-ske nisu zaštita, da bi nekoliko dana kasnije hrvatski policajci dobili platnene maske od Varteksa. I ovoga puta reagirao je predsjed-nik Nacionalnoga sindikata policije Nikola Kajkić koji je na društvenoj mreži facebo-ok napisao neka takve maske nose Capak, Marić i drugi ministri. U isto vrijeme, od-nosno u vremenski kratkom, ali istodobno izuzetno sadržajnom okviru, ima toliko šo-kantnih događaja da ih je gotovo nemoguće sve popratiti. U početku, mnogi su se me-diji ponašali kao zaljubljene srednjoškolke i bili su opčinjeni likom i djelom novoga ministra zdravstva Vilija Beroša.

jenjaju stranu. Ako se Republika Hrvatska trajnije preobrazi u neku vrstu nove komu-nističke diktature, koja svojim mjerama potpuno gasi privatni sektor, onda zasluge za takav ishod svakako pripadaju i smuše-nim glavama iz Indexa. Prije dva mjeseca, rijetki su ikada čuli za ime i prezime Vilija Beroša, a sada je isti taj anonimac tobožnji spasitelj cijele Hrvatske. O kakvu se profilu radi, otkriva i njegova reakcija na satirične foto-montaže koje se dijele po društvenim mrežama. Zamislite, Beroš je izjavio neka se građani slobodno šale na njegov račun i tim spinom kupio potporu svih ovaca u ze-mlji koje ne razumiju kako je u pravoj de-mokraciji sasvim uobičajeno da se ljudi šale

Lukavi Beroš i policijska država

Zapravo, ta opčinjenost traje i dalje, ma-kar se izgleda polako pale lampice za uzbu-nu. Beroš je na samome početku krize lu-kavo uspostavio bliske odnose s medijima. U tim prvim danima posebno se istaknula njegova otvorenost prema neoliberalnome i jugonostalgičnom Indexu. Ovaj nerijetko destruktivni i huškački medij predstavljao je potencijalnu opasnost za implementaciju vrlo upitne restriktivne politike i de facto suspenziju ljudskih prava u Republici Hr-vatskoj. Beroš je majstorski iskoristio Index. Ne samo da su ga podržavali već su mu pisa-li i hvalospjeve. U zadnje vrijeme počeli su pisati kako Hrvatska ide prema policijskoj i totalitarnoj državi, no sad je kasno da mi-

HRVATSKI TJEDNIK 30 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 31 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Teško je u jednom tekstu sabrati sve ne-gativne i totalitarne objave koje Hrvati sto-ički podnose, a Krizni stožer djeluje prema vrlo čudnom obrascu. Općina Murter suludo je zabranila ljudima izlazak čak i u njihova dvorišta, što ni Kina nije primjenjivala . Dr. Capak izjavljuje da je razočaran Hrvatima, dr. Markotić da je po-nosna na njih. Jedan dan nose maske, dru-gi dan ih skidaju...

Željke Karin, navodno iz sigurnosno-zdrav-stvenih razloga, održavaju bez novinara. U izravnome radijskom i televizijskom prije-nosu, Karinova je poručila i kako ne će od-govarati na pitanja o broju zaraženih osoba u županijskim gradovima i mjestima, kao i da ne će otkrivati ima li zaraženih osoba koje su zaposlene u splitskoj Hitnoj službi. U ovome totalitarnom držanju prema novi-narima pojavio se i jedan zanimljiv obrazac ponašanja vodećih ljudi Kriznoga stožera. Svaki put kada netko iz Stožera civilne za-štitu da netaktičnu ili neprimjerenu izjavu, pojavljuje se simpatični Beroš koji ga spa-šava od svake ozbiljnije reakcije novinarske sekte. Dok se broj zaraženih prividno nalazi pod kontrolom, Beroš ima imunitet od novi-narskoga propitkivanja, ali ako dođe do ek-sponencijalnoga rasta potvrđeno zaraženih i teže oboljelih, mediji bi mogli početi studi-oznije propitkivati njegovu čitavu strategiju. Srećom za Beroša, a na žalost za Hrvate, tu je ministar policije Davor Božinović koji je spreman prostorno smanjiti, metaforički re-čeno, obore i štale u kojima Hrvati sada žive. Nakon što je u petak 27. 3. 2020. navečer, od početka pandemije, zabilježen najgori dan u Hrvatskoj, notorni Index, kao svojevrsno glasilo gromoglasnoga Stožera, objavljuje da su od vikenda moguće nove, još strože mjere. Kao glasnik loših vijesti, na Novoj tv pojavljuje se iste večeri opet Krunoslav Capak. Čovjek koji je javno pokušao ponizi-ti Hrvate izjavom da su ga razočarali i tako im nametnuo kolektivnu krivnju za širenje zaraze, sada im najavljuje nove restrikcije. Između ostaloga, spominje i zabranu okup-ljanja više od dvije osobe na istom mjestu.

“Sada je deset dana otkako smo donijeli mjere javnih okupljanja. Te su mjere bile neozbiljno shvaćene i sad je vrijeme da se to uoči”, komentirao je Capak na Novoj Tv.

Kvartet Stožera izmišljenoga rata vodi glavnu riječ u ovom sukobu s nevidljivim neprijateljem, dok se predsjednik Vlade i predsjednik Republike, pojavljuju samo u najdramatičnijim trenucima, kao što je bilo poslije katastrofalnoga potresa u Zagrebu.

Izmišljeni rat Andreja Plenkovića

Tisuće ljudi, ne može ući u svoje razru-šene i devastirane domove, a grad Zagreb, koji i dalje vodi Uskokov optuženik Milan Bandić, nudi subvencioniranje radova od 5 posto. Socijalna dimenzija pandemije za-sebna je priča. Oligarsi i dalje ne shvaća-

virusa. Nametanje ratne psihoze građanima može dovesti do teških psiholoških trauma i stvaranja ozračja koja se može opisati i kao ratna psihoza. U stvari, takvo je ozračje već zavladalo hrvatskim gradovima. Za dijagno-zu društvenoga stanja dovoljan je odlazak u trgovinu. Svugdje strah, paranoja i među-sobno nepovjerenje. Autor ovih redaka po-sjetio je jednu manju trgovinu oko 16.20 h. Pušten je kao jedini kupac dok je nekoliko ljudi stajalo vani u redu. Kad je blagajnica vidjela red u kojemu nije bilo više od pet osoba, praktički je doživjela živčani slom i zavapila kako su se prokletnici tek sada sje-tili ići u trgovinu. Konzum, koji se nalazi u blizini ove privatne trgovine, radi samo do 15 h. Vjerujem da ljudi isključivo izlaze po najnužnije namirnice i kućanske potrepšti-ne jer više nikomu nije ugodno hodati kada je ovakvo raspoloženje među građanima. Znači, cilj je postignut i Hrvati su stjerani u svoja skloništa. Tisuće su dobile otkaz i po društvenim se mrežama dijele objave ljudi koji mole za bilo kakvu pomoć. U Velikoj Gorici, na prijedlog gradonačelnika Mla-dena Barišića, gradski vijećnici HDZ-a uz pomoć svojih satelita odobrili su novo zadu-živanje grada u iznosu od 46 milijuna kuna. I nakon što je uvedena neka vrsta karantene, lokalni su komunalci i dalje lijepili kazne za parking. Po svemu sudeći, bez ikakvih od-goda, stizat će i svi računi među kojima je i račun za najskuplje grijanje u Hrvatskoj. Feldmaršal Plenković, kao glavni i odgo-vorni krivac za sve ove nepravde, vjerojatno uživa u ulozi velikoga ratnog vođe. Ako se ne prekine osiromašivanje Hrvata i gospo-darsko uništenje Hrvatske, tek nakon što se zaustavi pandemija, Hrvati će početi masov-no umirati. I tijekom samog izmišljenog rata izvjesno je da će mnogi umrijeti od raznih oboljenja i hitnih zdravstvenih stanja, zato što im ne će biti omogućena brza i odgova-rajuća zdravstvena intervencija. Već sada trudnice osim što se smiju poroditi u bolnici ne mogu očekivati nikakve druge besplatne preglede i usluge. Čini se da Plenkovića ni-malo nije briga za patnje hrvatskoga naro-da. On samo želi izaći kao pobjednik iz rata protiv korona virusa. Plenković u ovaj lažni rat ulazi hrabro zato što ga zapravo ne može izgubiti. Virus nije trajan neprijatelj. On je unaprijed osuđen na poraz. Prije ili kasnije, ova će se pošast povući pa i potpuno nestati. Plenković se možda nada kako će tada ispa-sti veliki vojskovođa. Pitanje je samo koliko će nas njegova ratna pobjeda stajati?

ju da sve ima svoje granice i kako narod u ovim izmijenjenim i turbulentnim vremeni-ma ne će imati strpljenja, sredstava i mo-gućnosti za bezuvjetno prihvaćanje novih harača i samostalno podnošenje kompletne društvene i ekonomske štete koja će nastati zbog elementarnih nepogoda i pandemije. Gospodarima Hrvatske nije ni na kraj pa-meti da ovo razdoblje iskoriste za nacional-

no pomirenje i socijalnu pravdu. A rat koji zapravo ne postoji savršen im je izgovor da nastave po starom, kao da toga rata i nema.

Plenković i Milanović, kao i većina njiho-vih najodanijih suradnika, nisu sudjelovali u Domovinskom ratu. Za razliku od Plenko-vića, Milanović je makar u ovoj teškoj krizi odbacio ratnu retoriku i sasvim jasno izjavio kako Hrvatska nije u ratu i da je pravi rat mnogo teže stanje od ovoga. Plenković se s tom izjavom očito nije složio i poručio je Hrvatima da se Hrvatska nalazi u ratu protiv

Piše: DAVOR DIJANOVIĆ

Kriza nastala kao po-sljedica pandemije korona virusa imat će višestruke i daleko-sežne posljedice po

život ljudi, ali i po međunarodne odnose i međunarodnu ekonomiju. Nije teško zaključiti kako je pande-

mija već sada iz temelja izmijenila međuljudsku interakciju, a tako će biti još najmanje dva do tri mjese-ca (optimistični scenarij). Veliki je problem s ovim virusom taj što, pri-mjerice, mlađa osoba može biti za-ražena, ali asimptomatična, i tako, budući da ne zna da je zaražena, može vrlo lako zaraziti neku drugu osobu. Ako je ta osoba starija, to joj

može ugroziti život. Epidemiolozi, virusolozi i mikrobiolozi zato sa-vjetuju: prati ruke i držati distancu!

Na žalost, mnogi se ljudi ne pri-državaju mjera i tako ugrožavaju ne samo svoj život nego i živote drugih ljudi. Takvo ponašanje izaziva reak-ciju nadležnih institucija koje žele veću kontrolu. Iako u vremenu kri-ze neke mjere mogu biti opravdane

Ako EU ne funkcionira u vremenu kriza, koja je uopće njezina svrha? Ako je jedina svrha EU

trgovina bez granica, onda je taj projekt besmislen

KORONA kriza srušila iluzije o EUŠto se Hrvatske tiče:

rezovi odmah ili propast - trećega nema

Korona kriza pokazala je da EU ne funkcionira. Akteri rješavanja krize nacionalne su države. Slučaj Italije pokazuje izostanak ele-mentarne solidarnosti unutar ‘europske obitelji’. Prije bilo koje eu-ropske države, Italiji su u pomoć priskočile Kina, Rusija i Kuba

HRVATSKI TJEDNIK 32 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 33 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Privatni sektor pore-zna je baza države, bez njega država ne će imati od koga ubi-rati poreze. Ako drža-va opet bude spaša-vala javni sektor na štetu privatnoga, to će dovesti do propa-sti, a samim time i do novih iseljavanja iz Hrvatske, a posebno u Njemačku i Austri-ju, koja ove godine otvara granicu za hr-vatske radnike

većega državnog paketa spašavanja teškoga 330 milijarda funti u okviru kojega će britanske kompanije go-dinu dana uživati u poreznim olak-šicama, a moći će uzeti i beskamat-ne kredite. Francuska će likvidnosti svojih kompanija pomoći s oko 300 milijarda eura, a talijanska je vlada na dva mjeseca zabranila tvrtkama otpuštanje ljudi, što će kompenzira-ti s 25 milijarda eura pomoći.

Posljedice pandemije posebno će osjetiti njemačko gospodarstvo koje je uvelike ovisno o izvozu. Pandemija će dovesti do snažnoga pada potražnje na svjetskom tržištu. Prema procjeni ekonomskoga insti-tuta Ifo, korona virus Njemačku bi mogao stajati više od milijun radnih mjesta i 500 milijarda eura. Pande-mija bi mogla, ističe Gabriel Fel-bermayr, izazvati recesiju koja će biti „majka svih recesija“. On pro-cjenjuje da ako se ekonomska dje-latnosti jednoga mjeseca prepolovi, to državu stoji na godišnjoj razini četiri posto gospodarskoga rasta, a u slučaju dvaju mjeseci osam po-sto. Zbog krize Njemačka odustaje od doktrine uravnoteženoga prora-čuna i najavljuje ubrizgavanje 550 milijarda eura iz rezervi u njemačko gospodarstvo.

Ubrizgava se 2 bilijuna eura u američko

gospodarstvoU Sjedinjenim Američkim Dr-

žavama priprema se paket od dva bilijuna dolara. Dok Demokrati u Senatu traže da se veći dio toga novca izdvoji za bolnice, Repu-blikanci žele veći dio usmjeriti za spašavanje gospodarstva. Američ-ka središnja banka u krizi najav-ljuje da će kupovati obveznice sve dok se tržišta ne smire. Hoće li iz toga proizaći rizici, neizvjesno je, no Fed trenutačno nema alterna-tive. U Goldman Sachsu procjena je da će BDP u drugom tromjeseč-ju pasti za 24 posto, što je više od poslijeratnoga rekorda. Američki predsjednik Donald Trump najavio je ublažavanje restriktivnih mjera nakon što istekne 15 dana izolacije,

a tijekom konferencije za medije u Bijeloj kući dodao je kako će Ame-rika uskoro ponovno biti otvorena za poslovanje i kako se ne će čekati mjesecima s ukidanjem restriktiv-nih mjera, što inače nije u skladu s preporukama liječnika. ‹Ne smije lijek biti opasniji od bolesti›, za-ključuje Trump.

Prve žrtve korona krize već su pale i u Republici Hrvatskoj, a

uglavnom se radi o konobarima i kuharima koji su dobili otkaz zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata. I Hrvatska vlada najavila je set od 63 mjere za gospodarstvo. Dok mno-gi analitičari mjere ocjenjuju ne-dovoljnima, neki im daju prolaznu ocjenu uz uvjet da se radi o prvima u nizu mjera. Mjere uvode moguć-nost obročnoga plaćanja, a uvodi se i odgoda plaćanja poreza i doprino-sa za tri mjeseca. U bitnome, radi se o mjeri koja je besmislena jer ta

tri mjeseca poslovni subjekti ili ne će raditi ili će raditi sa smanjenim kapacitetima pa je odgoda plaćanja samo odgoda propasti. Efektivna mjera bila bi ta da se za prva tri mje-seca država u potpunosti odrekne poreza i doprinosa, a da se na ta tri mjeseca nadoveže još i tri mjeseca odgode plaćanja. Tako bi se posti-glo da privatni sektor dođe do malo više kisika i osigura likvidnost.

Prilika za racionalizaciju javnoga sektora

Oko 53 posto zaposlenih u Hr-vatskoj radi u privatnome sektoru, kod mikro i malih poduzetnika. Upravo će ti poduzetnici biti naj-više pogođeni krizom. Tom sektoru država bi trebala najviše pomoći i to ponajprije tako da smanji pore-znu presiju. U prošloj ekonomskoj krizi 2008. godine gotovo 200.000 ljudi u privatnome sektoru ostalo je bez posla. U isto vrijeme plaće u javnome sektoru nisu se smanjivale jer je tu ipak biračka baza velikih stranaka. Međutim, još jedno „pu-štanje niz vodu“ privatnoga sektora možda bi i nepovratno uništilo hr-vatsko gospodarstvo, a nanijelo i nove demografske gubitke.

Upravo je, naime, privatni sektor porezna baza države. Što je manje ‘privatnika’, može se ubirati i ma-nje poreza. Ne može se stoga u ne-dogled piliti grana na kojoj se sjedi. A ako bi se hrvatsko gospodarstvo ponovno, zbog klijentelističkih od-nosa u politici i gospodarstvu (inte-resne skupine), oporavljalo najduže od svih gospodarstava u ‘civilizira-nom svijetu’ kao posljednji put (A. Grubišić), to bi dovelo do novih iseljavanja iz Hrvatske, a posebno u Njemačku i Austriju koja ove go-dine otvara granicu za hrvatske rad-nike.

Ova ekonomska kriza stoga je i prilika za racionalizaciju hrvatsko-ga javnog sektora posebno jer će državi na raspolaganju biti znatno manje sredstava zbog izostanka dijela turističkih prihoda. Re-zovi sad, ili propast. Trećega nema.

(tako Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti dopušta ograniča-vanje slobode kretanja), velika je opasnost da se pretjerana sekuriti-zacija, primjerice nadzor lokacije mobitela građana, nastavi i nakon što prođe izvanredno stanje. Pitanje je stoga hoće li se, nakon što korona kriza prođe, neki aspekti života više ikada vratiti na staro.

Akteri rješavanje krize nacionalne su države

Kao i migrantska kriza iz 2015. godine, i korona kriza pokazala je da Europska unija u izvanrednim si-tuacijama loše funkcionira. Nismo tako ovih dana mogli čuti nikakve suvisle prijedloge i rješenja od stra-ne bruxelleskih komesara o tomu kako riješiti krizu. Akteri rješavanja krize nacionalne su države. Slučaj Italije, koja je od europskih drža-va najpogođenija krizom, pokazuje izostanak elementarne solidarnosti unutar „europske obitelji“. Prije bilo koje europske države, Italiji su u pomoć priskočile Kina, Rusija i Kuba. Izostanak solidarnosti prema Italiji, dakako, ne sprječava EU ma-instream medije za nastavak hajke protiv Mađarske i Poljske čiji čel-nici autokrati, kažu ovi mediji, kri-zom se koriste za dodatno ograniča-vanje prava i sloboda. Kao da isto ne rade i uzorne liberalne demokra-cije. Bečki Der Standard, u skladu s navedenim, zapaža: ‘U borbi pro-tiv koronavirusa egoizam njezinih članica paralizira Europsku uniju. Na primjeru zaštitnih maski jedin-stvena Europa demaskira se na stra-vičan način. Nema ‘europske soli-darnosti’, koja se neprestano troši u svečanim političkim govorima. Nema je među članicama EU. Sva-ka nacionalna vlada najprije gleda kako stoji u anketama. Kako bi se inače moglo objasniti da nema za-jedničkoga europskog postupanja u borbi protiv korona virusa? Posto-ji 27 različitih strategija zatvara-nja granica, ograničenja izlazaka, zaštitnih mjera, testiranja, obveze nošenja maski i zaštitnih razma-ka. Svaka zemlja za sebe određuje

koliko dugo će biti zatvorene ško-le, sveučilišta i državna tijela. Na granicama je čak bilo neveseloga revanširanja: ti si meni zatvorio granice, a ja tebi ne ću propuštati njegovateljice koje rade 24 sata i jako ti trebaju. I što god bili razlozi: zadržati zaštitne maske i respiratore namijenjene prijateljskoj zemlji u nevolji, to nikako ne ide.’

Korona kriza dovest će do tekton-skih lomova unutar EU. Neki već danas govore o smrti Unije. Iako su takve prognoze pretjerane, nema ni-kakve dvojbe da se solidarnost unu-tar EU ponovno pokazala kao nepo-stojeća. Ako EU ne funkcionira u vremenu kriza, koja je uopće njezi-na svrha? Nikome ne treba kišobran kad je lijepo vrijeme, nego onda kad pada kiša. Ako je jedina svrha EU trgovina bez granica, onda je taj projekt besmislen. Trgovati se može i na temelju drugih vrsta ugovora.

Pad svjetskoga BDP-a najmanje 1,5 posto

Pandemija korona virusa imat će i vrlo negativne posljedice po svjetsko gospodarstvo. Kriza koja nam slijedi, s time su suglasni svi ekonomski i financijski analitičari, bit će snažnija od one koja je zapo-čela 2008. godine. Za usporedbu, mnogo je bolja velika ekonomska kriza koja je trajala od 1929. do 1933. Naslovnica The Economista s fotografijom globusa i natpisom ‘Closed’ (Zatvoreno) najbolje opi-suje trenutačnu situaciju. U čita-vome svijetu u nekom će trenutku doći do obustave značajnoga dijela gospodarske djelatnosti. Od nekoga hotela u Zadru do tvornice Hyundai u Južnoj Koreji. Procjene su da će ukupni svjetski BDP pasti najmanje za 1,5 posto (optimistični scenarij). Svjetsko gospodarstvo danas je toli-ko povezano da ne postoji niti jedna država koja ne će osjetiti posljedice krize. Pogođeni su baš svi sektori gospodarstva. Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria ističe kako će mno-ga velika svjetska gospodarstva ući u recesiju u sljedećim mjesecima. ‘Čak i ako ne bude recesije u cijelo-

me svijetu, rasta ili ne će biti ili će biti negativan u mnogim svjetskim gospodarstvima, uključujući i neka veća. Stoga ne ćemo imati samo nizak rast ove godine, nego će tre-bati dulje razdoblje u budućnosti za oporavak›.

Raspad globalnoga lanca opskrbe i suradnje

Iako hektički usponi i padovi na financijskim tržištima podsjećaju na krizu iz 2008., ovoga puta uzrok krize nije u financijskom sektoru, nego u raspadu globalnoga lanca opskrbe i suradnje. Kriza istodob-no pogađa i ponudu i potražnju. Svaki, naime, sudionik lanca stvara određenu vrijednost. Tu vrijednost prodaje, čime plaća radnike i pod-miruje obveze prema državi. Ako poslovni subjekt više ne može pro-davati tu vrijednost, prihode gube i on i država. A prekid lanca je zbog ekonomske međuovisnosti globa-lan. Ako zbog krize s korona viru-som neka tvornica iz Kine ne može dostaviti dijelove potrebne za proi-zvodnju automobila u Južnoj Kore-ji, i tvornica u Južnoj Koreji preki-da s proizvodnjom. Ako neka firma koja u Hrvatskoj proizvodi dijelove za, primjerice, njemačko tržište, te dijelove ne može dopremiti na odre-dište, to stvara problem i za tu firmu i za firmu kojoj dijelovi u Njemač-koj trebaju za sklapanje finalnoga proizvoda.Krizom su posebno po-gođeni sektori turizma, prometa i kulture koji generiraju značajan dio svjetskoga BDP-a. A da čitava situ-acija bude još gora, kriza s korona virusom, ali i ‘rat’ Rusije i Saudij-ske Arabije, dovode i do pada cije-ne nafte i potencijalne naftne krize s obzirom na to da se mnogi proraču-ni pune od naftnih prihoda.

Kako bi spasile svoja gospodar-stva, države članice redom donose krizne gospodarske mjere. Britan-ska vlada najavljuje da će poduprti plaće svih zaposlenika kojima prije-ti otkaz zbog smanjenja poslovanja uslijed pandemije. Ministar finan-cija najavio je kako će se potpora davati tri mjeseca. Ta je mjera dio

HRVATSKI TJEDNIK 34 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 35 2. travnja 2020.

AKTUALNO

Ne dajmo KUNU

EKONOMIJA

Piše: dr. sc. LOVRE BOŽINA*

Pišući tekst pod naslovom “Put u Euro – put u neu-spjeh i prestanak monetar-ne suverenosti” (Hrvatski tjednik 16. studenog 2017.),

potaknut svekolikom “opsjednutosti” hrvatskih političkih i monetarnih vla-sti “eurom”, razlagao sam zašto o euru kao “svijetloj budućnosti hrvatskoga puka” možda prije treba pitati meteo-rologe nego naše “ugledne ekonomi-ste”. Tada ni sam nisam slutio kako će za nekoliko godina doći vrijeme da će zaista meteorolozi imati toliko važnu ulogu u hrvatskoj ekonomiji, hrvatskome monetarnom ustroju i, u krajnjem, “nosivim stupovima” hrvat-ske državnosti. Danas je zaista došlo takvo vrijeme – vrijeme beznađa, sve-kolikoga lutanja, općega straha od bu-dućnosti kojoj nepripremljeni žurimo ususret. Opće stanje u hrvatskome je društvu takvo da su svi putovi moguće stranputice koje izgradismo tijekom prošlih triju desetljeća državnosti. Sve je moguće i sve nepredvidljivo pa sve-kolike nevolje koje nam se ovih dana ukazaše poput virusa, potresa, propa-sti brodogradnje, propasti turističke sezone imaju, naravno, snažan učinak na gospodarstvo i preko njega na no-vac i stanje duha slobode u hrvatskom društvu.

Nacionalni identitet tijekom povijesti srastao je

s poviješću novcaA kad se o novcu radi, valja odmah

pripomenuti da novac nije samo eko-nomski objekt, kako ga hladno tretira-ju hrvatski političari, ali i, na žalost, mnogi naši ekonomisti i pravnici, već prije svega izraz vrijednosti društva, kako to mi koji se desetljećima bavi-mo fenomenom novca volimo pou-čavati i ponekad propovijedati. Preko novca pojedinac potvrđuje pripadnost društvu. Od počela novca do njegova suvremenoga odvajanja od svakoga društvenog odnosa, novac je i simbol

Euro, nacionalni identitet, monetarna suverenost i globalizam

ona je simbol političke i ekonomske suverenosti Hrvata

a oni koji zazivaju uvođenje eura kao nekakva eliksira koji će spasiti

našu ekonomiju, traže zapravo izgovor za svoju promašenu

politiku i ne znaju kamo nas vode

Središnja hrvatska monetarna i politička vlast vjeruje da je euro magični eliksir koji će riješiti sve naše probleme. Možda, kao što neki eliksiri mrtve oživljuju, a bolesne liječe od korona virusa

Ne dajmo KUNUpolitičke i ekonomske suverenosti. Upijaju takve misli od nas monetarnih ekonomista naraštaji studenata.

Profesori nekih drugih znanstvenih polja uče studente kako države nisu samo ograničena područja već zajed-ničko mjesto na kojima je mnogo toga što ujedinjuje puk koji u njima živi. Zato se prirodno novac i poistovjeću-je s državom. Takvo samoodređenje, naravno, ne može postojati bez sim-bola od kojih su neki zajednički svim državama, primjerice zastava, himna i nacionalna valuta.

Sa zastavom, himnom i novcem uo-bičajeno nemaju problema “suverene države” s bogatom političkom i eko-nomskom povijesti pa se lako i odriču dijela monetarne suverenosti poradi koristi koju očekuju. Uobičajeno su to velike države glede broja stanov-ništva i površine. I takav “integrirani novac” kao euro može biti sredstvo plaćanja i dobar ambasador snažne dr-žave i njezine kulture. Naime, politič-ki i ekonomski snažne države članice monetarne integracije imaju zavidne vlastite robne i financijske tokove, ve-liki politički utjecaj u središnjoj banci monetarne integracije i upravnim tije-lima bankarskoga sustava monetarne i ekonomske unije.

A kako je s malim ekonomski inte-griranim državama siromašne politič-ke povijesti i slabe gospodarske moći kao što je naš, hrvatski slučaj? U ta-kvim državama sa skromnim robnim i financijskim tokovima, snažno ovi-snima o inozemstvu, svaki poreme-ćaj u robnim i financijskim tokovima vitalno utječe na život puka. Zato su u takvim državama posebno važni na-cionalni novčani oblici za nacionalnu kulturu i povijest, odnosno u krajnjem za opstojnost nacije. Na neki način vlastiti novčani su oblici spremišta kolektivne nacionalne memorije, inte-grirajući čimbenik nacije koji promiče nacionalnu svijest o povijesti i kulturi naroda, čuvajući vjeru u zajedništvo.

I zaista novac, na prednji način promatran, u ljudskoj je povijesti od počela pojave nacionalnih država to i bio. Nacionalni identitet tijekom po-vijesti srastao je s poviješću novca kao monetarnoga fenomena koji čvrsto veže pojedince u nacionalnu cjelinu omeđenu državnim granicama. Ta na-

cionalna cjelina povezanosti pojedina-ca, novca i države ne odbacuje ideju kozmopolitizma o povezanosti među ljudima koja ide preko i iznad lokalnih granica. Tek kad uz vrijednosti koz-mopolitizma budemo svjesni njegovih nedostataka, moći ćemo raditi na nje-govu poboljšanju i bijegu od stupice globalnoga imperija, potpomognutoga međunarodnim financijskim vrtlozima u kojima novac često nije pouzdana mjera niti čimbenik nacionalnog iden-titeta već nerijetko čimbenik uništava-nja nacionalnih vrijednosti na kojima se temelji identitet nacija.

Euro infekcija u Hrvatskoj

Suvremeni novac pratitelj je novije društvene pojave tzv. globalizacijskoga imperijalizma iako bi se zapravo cije-la povijest ljudske civilizacije mogla vrlo lako opisati pojmom globalizacije. Globalizam nije izum našega vremena. Glede suvremenih globalnih događa-nja u svijetu možemo se s pravom pi-tati jesmo li danas nakon 30-ak godina globalnoga bespuća stigli na kraj toga putovanja na kojemu upoznasmo bez-brojne radosti, ali i nevolje koje nam globalna opsjednutost donese pa i u vidu ovoga nesretnoga virusa za koji pronalazak lijeka očekujemo i od me-teorologa koji bi trebali nagovijestiti toplije vrijeme koje navodno slabi viru-snu infekciju, a jača naša, hrvatska oče-kivanja od turističke sezone. Virusna će infekcija sigurno proći uz manje ili više nevolja, a turistička “žetva” očito otvoriti nam oči i pokazati da je “rad” temelj nastanka novih vrijednosti. Ali ono što kod nas ne će tako brzo proći jest “euro” infekcija. Jer u državama gdje se često sastaju guverneri i pred-sjednici vlada, dvije su stvari pravilo. U stabilnim državama nakon toga gu-verneri otiđu u povijest, a u drugima, nestabilnima, ili uz guvernere otiđu i predsjednici vlada u povijest, ili država otiđe u povijest. Izbor je, dakle, uvijek moguć, naravno s bitno različitim po-sljedicama. U demokratskim državama izbor je na puku preko referenduma, izvanrednih izbora i sličnih oblika de-mokratskih odluka. U kojoj su mjeri neke države demokratske, vidimo po tomu kako se odnose prema navedenim

_________* Autor je profesor na Sveučilištu

Jurja Dobrile u Puli.

HRVATSKI TJEDNIK 36 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 37 2. travnja 2020.

AKTUALNOEKONOMIJA

Zatvorene granice i prekinuti robni tokovi raspršiše u nekoliko dana veliku ideju hu-manoga globalizma integrirane Europe. Nestadoše sa scene globalisti, manjinske skupine i njihovi za-govornici, umukoše europejci i zagovorni-ci eura... Čelnici Uni-je skriše se gdje tko može i kako umije

oblicima odlučivanja. Vjerujem da i Hrvati iz toga mogu lako utvrditi kako u tom pogledu nasjesti, pa i kad se radi o euru.

O euru i njegovu svijetu u kojemu jedino može egzistirati kao “svemo-gući lijek”, nešto nam može pripo-moći i ova virusna infekcija. Zatvo-rene granice i prekinuti robni tokovi raspršiše u nekoliko dana veliku ide-ju humanoga globalizma integrirane Europe. Nestadoše sa scene globalisti, manjinske skupine i njihovi zagovor-nici, umukoše europejci i zagovornici eura, nestadoše protivnici “militariza-cije” zemlje, nestadoše promicatelji Istanbulske konvencije i Marakeške deklaracije. Postade bespredmetnom i za hrvatske medije predsjedanje Eu-ropskom unijom jer se čelnici Unije skriše gdje tko može i kako umije. Učini Onaj što stvori dan i noć ono što globalistima do jučer bilo nezami-slivo, a narodu više nego drago. Stade Svevišnji uz narod svoj. Obznani On u nekoliko dana urbi et orbi koliko je moćan i na čijoj je strani istina. Upo-zori globaliste da su na pogrješnom putu i pokaza im da je sve u rukama Njegovim.

Je li to znak da je nastupilo vrijeme pročišćenja i za nas Hrvate?

Neki među nama, kojima “velike ideje” vođa više nisu inspirativne, shvatiše Njegovu srdžbu. Dobar je znak i da neke hrvatske tvrtke objav-ljuju kako će otkupiti sve što hrvatski poljoprivredni proizvođači proizvedu. Je li moguće to bilo čuti do prije neko-liko dana?

Očito, za razliku od političkih i monetarnih vlasti, čelnici poduzeća postadoše svjesni da hrvatska poljo-privreda onakva kakva je danas nije u mogućnosti prehraniti pučanstvo ma-nje od četiri milijuna, šume je napala bolest, brodogradnja uništena, turizam s rasprodanim smještajnim jedinicama nerezidentima neizvjestan čimbenik, banke rasprodane nerezidentima, po-duzeća zapuštena i/ili uništena, gos-podarstvo visoko zaduženo (koliko i kako smo se zaduživali, lako je vidjeti u statističkim podatcima Hrvatske na-rodne banke) s velikim teretom duga po osnovi kamata, znanost izgubljena u korupciji nekontroliranoga umnoža-vanja institucija, diploma i znanstve-

nih zvanja, mladost na bespuću “škole za život” pretvorene u grabež zarade od javnih nabava računalne opreme.

Zamijenimo njih umjesto eura

Sve te nevolje na koje nas očito ovih dana upozorava Svevišnji samo su mali dio onoga što novac opterećuje u

zajedništvu koje čini državu. Zato no-vac nije samo ekonomski objekt već i izraz vrijednosti društva. Zato preko novca pojedinac potvrđuje pripadnost društvu. I zato je novac i simbol poli-tičke i ekonomske suverenosti. I zato euro u našim, hrvatskim prilikama nije put u stabilnost i prosperitet već neod-govoran odnos prema narodu i državi. Pustimo “narod da se nauživa” vlasti-te monetarne suverenosti kao jednoga od nosivih stupova državnosti. Koliko stoljeća su to sanjali naraštaji naših predaka? I novi auto ne zamjenjujemo najnovijim modelom, pa zašto onda

nepromišljeno to činimo s novcem? Zamijenimo one koji javno “očijuka-ju”, a ne bi to smjeli niti tajno činiti glede novca. Ima za to razloga, zar ne?

Ako vjerujemo europskim statistika-ma, hrvatska je ekonomija slaba. Da je tako, najbolje nam kažu danas police stranih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj. Nema više brojnih hrvatskih proizvo-da. Otkud to onda da su politička i mo-netarna vlast opsjednuti “eurom” kao lijekom svih nevolja koje navedoh, a koje nas sustigoše uz ove najnovije u vidu korona virusa, potresa i svakoja-kih ograničenja?

Prije koji dan političke vlasti stid-ljivo nam posredno spomenuše teret “javnoga duga” koji svako malo to-liko reprogramiramo i na hrvatski način redovito puku obznanjujemo kao veliki uspjeh. Uvijeno, političke vlasti objavljuju urbi et orbi kako se “ne ćemo više zaduživati nego izda-vati državne obveznice” i to, po nji-ma, uz simboličnu kamatu. A svaki je dug dobar “drug” samo za onoga koji ne zna ili nema priliku na drugi način ostvariti ono što želi postići, odnosno ono što obeća na prošlim izborima puku da će postići u mandatu obna-šanja vlasti. Kada to nije u moguć-nosti, u ekonomski slabim državama političkoj vlasti uobičajeno spremno “priskoči” upomoć monetarna vlast. Tako i naša monetarna vlast ovih dana, otklanjajući svoju odgovornost za stanje u državi, izjavljuje kako gospodarske i monetarne probleme ne bismo niti imali da smo već uveli euro. Euro je po takvima, dakle, ma-gični eliksir koji će riješiti sve naše probleme. Istina je, zapravo, da će taj euro eliksir riješiti naše probleme na sličan način kao što neki eliksiri vra-ćaju čovjeku u poodmaklim godina-ma neke uspomene iz mladosti, mrtve oživljuju, a bolesne liječe od korona virusa. Takvima koji tako «znalački» o euru propovijedaju, poručiti je da su poučavanje i propovijedanje dvije posve različite stvari, a svaki poku-šaj nametanja vlastitoga vrijednosnog suda drugima destruktivna je zloupo-raba povjerenja i predvorje indoktri-nacije i skrivanje pod skutima «ne-ovisnosti» monetarne vlasti. Koliko vrijedi ta «neovisnost» u europskoj praksi, ovih su dana pokazali sluča-

jevi intervencija europske središnje banke na način koji je teško pravdati njezinim ovlastima. Zna li štogod o tome naša monetarna vlast?

Što je takvim “monetarnim prakti-čarima” izabranima voljom političara ostalo od intelektualnoga integriteta? Ima li smisla podsjetiti ih na tvrdnju američkoga sudca Learneda Handa (1872. – 1961.) da je duh slobode “...duh koji nije previše siguran da je pra-vi; duh slobode je duh koji nastoji ra-zumjeti misli drugih muškaraca i žena; duh slobode duh je koji mjeri njihove interese zajedno sa svojim, bez pri-stranosti;...”.

Možemo li baš u duhu tvrdnje uglednoga američkog sudca koji pro-živi ovozemaljski život tijekom vre-mena 19. i 20. stoljeća (u tom vremenu upravo su definirani temelji suvreme-ne ekonomske i monetarne teorije i prakse) iščitavati izjave hrvatskih po-litičkih i monetarnih vrhovnika?

Zašto hrvatske vlasti žele euro i kakva korist od

„svjetskih guvernera“? Glede odgovora vratimo se defini-

ciji ekonomike po kojoj je ekonomika proučavanje kako ljudi žive, kako se kreću i misle o običnim svakodnev-nim poslovima. U takvu definiciju ekonomike uklapa se sve što do sada navedoh. No ipak za definiciju ekono-mike nije izneseno dovoljno, odnosno to nije sve što ekonomiku omeđuje. Stoga je važno na tu užu definiciju ekonomike dodati kako se ekonomika uglavnom odnosi na one motive koji najsnažnije i najpostojanije utječu na čovjekovo ponašanje u poslovnome dijelu njegova svakodnevnoga življe-nja. Svatko tko nešto vrijedi, unosi i svoju bolju prirodu u svakodnevne poslove pa na njega i utječu njegove sklonosti, shvaćanje dužnosti i oda-nost visokim idealima.” Kako je s tim u hrvatskom društvu? Pomaže li nam ova šira definicija ekonomike u defi-niranju problema suvremenoga hrvat-skoga društva glede novca, nacional-noga identiteta eura i globalizacije?

Stvarnost u kojoj smo se u ove dane našli, potvrđuje navedenu definiciju ekonomike kao znanosti. Na žalost, u hrvatskoj ekonomskoj i društvenoj

stvarnosti gotovo sve je suprotno od te definicije. U našoj ekonomiji uza-ludno se čine znatni napori u poku-šajima izravnoga mjerenja «sklonosti duha» odanosti političkih i monetarnih vrhovnika suvremenim globalnim po-litičkim i monetarnim integracijama. Usput recimo da se u stabilnim drža-vama takva sklonost duha odanosti mjeri posredno preko ekonomskih učinaka. A europske statistika upućuje da su hrvatski ekonomski učinci glede napora podvrgavanja ekonomskim i

monetarnim integracijama slabi pa je nerazborito krivca za neuspjehe hrvat-ske ekonomske politike (koju definira Vlada) tražiti u nacionalnom monetar-nom fenomenu odnosno monetarnoj suverenosti i euru.

Zašto onda hrvatske vlasti to čine? Danas postoje statistički instrumenti

koji ekonomistima omogućuju utvrditi čimbenike uzroka i posljedica ekonom-skih pojava uz uvažavanje činjenice da u ekonomici ništa nije sigurno i sve ovi-

Novac nije samo eko-n o m s k i objekt kako ga hladno tre-tiraju hrvat-ski političari, na žalost i mnogi naši ekonomisti i pravnici, već prije svega izraz vrijednosti društva. Preko novca pojedinac potvrđuje pripadnost društvu. Novac je i simbol poli-tičke i ekonomske suverenosti

si o nečemu drugom. Međutim, kada se to gubi iz vida, praksa slijedi “globalnu ideologiju” koja nam je već u prošlosti donijela “ugledna” priznanja “svjet-skih” guvernera. U državi koja ima dužničke neprilike nerazumna je takva odanost globalnim monetarnim inte-gracijama. Upravo takav odnos odveo nas je u dužničko ropstvo, koje je na-stalo i spregom rukovodstva središnje banke i političara. I to nije nevažno s motrišta uloge središnje banke. Takva odanost uvijek je izazivala suprotan

učinak u narodu. Nastoji li se takvom “odanošću” skriti “odgovornost” sre-dišnje monetarne institucije za učinje-ne propuste u ekonomiji rasprodajom imovine hrvatskoga pučanstva stranci-ma? Zar nije hrvatska središnja banka odlučivala o rasprodaji banaka? Možda zato i imamo “svjetskoga” guvernera? Britanci (i ne samo oni), primjerice, nemaju “svjetskoga guvernera”, ali imaju svoje banke i svoj monetarni suverenitet. Vjerojatno je to ipak više

HRVATSKI TJEDNIK 38 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 39 2. travnja 2020.

AKTUALNOEKONOMIJA

Njemačkoj, Grčkoj, Portugalu, Austriji, Belgiji. Slika1. govori o tomu sve.

Navedenih devet država ima snažnu kupovnu moć, ali u tom pogledu su im ravne ili snažnije Švedska i Danska koje nisu čla-nice europodručja.

I ne zaboravimo, izlazak Velike Britanije iz EU predstavlja “pomak” političke moći unutar EU u korist glasačke moći “EU-19”. Koliko su se tom izlasku opirali neki naši europarlamen-tarci najavljujući britansku opću propast i financijski i moralni kolaps. I što se dogodi? Dislocirane svjetske financijske institu-cije iz Londona? Politička moć Velike Britanije u EU, međutim, ne će se samo formalno odraziti utjecajem razmjera njezine ekonomije i broja stanovnika u zakonodavnim tijekovima, već i na neformalnoj razini. Velika Britanija snažno je podupirala produbljivanje jedinstvenoga tržišta usluga. Integracija u po-dručju financijskih tržišta i višegodišnji prijepori o bankarskoj uniji i rasprave o Europskom bankarskom tijelu odgovornom za postavljanje zajedničkih nadzornih standarda u bankarskom sektoru jedinstvenoga tržišta pokazale su da ćemo “stajati u kutu” i provoditi dogovoreno, što uglavnom ne će biti u našem interesu. Imamo li zato znanjem dostojne koji će sudjelovati u odlučivanju? Nemamo, pa i zato što oni koji nešto pravno-eko-nomski znaju o «neovisnom» europskom monetarnom sustavu nisu, budimo iskreni, politički vidljivi. Koliko vrijedi ta «neovi-snost europske središnje banke» u europskoj praksi, ovih dana pokazali su slučajevi intervencija Europske središnje banke koje snažno pritišću granice njezina legitimiteta. Jesu li tim sve snaž-ne članice europodručja zadovoljne? Nisu. A tek one slabije članice? Doznali smo nešto o tom u hrvatskim medijima? Ništa.

Uza sve to, pripomenuti je da i povjerenje građana u Europ-sku središnju banku nije u skladu s interesima europodručja. Slike koje slijede dolje sigurno nisu drage našim europejcima.

Unatoč svemu navedenomu, vrijedi slijediti ono što je ko-risno, ali nikako ne “srljati kao guske u maglu” u “europsko monetarno društvo” u kojemu će oni koji nas predstavljaju u tom društvu «stajati na nogama u kutu» i odlučivati sudjelovati malo ili ništa. Dobro ste pročitali: malo ili ništa. Naša povijesna politička i monetarna iskustva uče nas da je za neke u bivšoj zajednici i «ništa» bilo zadovoljavajuće, zar ne! A kako je skon-čalo? I nakon trideset godina u parničenju smo s članicama ne-kadašnje «obitelji».

Brak, pa i monetarni, je institucija. Poneki kažu da siromašni u njega ulaze iz ljubavi, a bogati iz interesa, ali i jedni i drugi nešto u njega i donesu i nešto potpišu o zaključenom o dobroj vjeri uz nazočnost svjedoka.

Ne srljajmo kao guske u maglu u europsko monetarno društvo

Oni koji nas budu predstavljali u tom društvu, uglavnom će stajati na nogama u kutu i u odlukama sudjelovati – malo ili ništa. Danska i Švedska nemaju euro pa imaju jednaku ili veću kupovnu moć od država koje ga imaju

Note (*): Data for Albania refer to 2008Source: Claessens & Van Horen (2012)Šoškić D.: EU Banking Union: Lesonsfor non-eurozonetransition counttriesDostupno na: https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0350-0373/2015/0350-03731502164S.pdf (pristupljeno: 26.3.2020)

Izvor: Eurostat, https://ec.europa.eu/eurostat/web/main/home (pristupljeno 25.3.2020.)

Izvor: European Commission (2017).Standard Eurobarometer 88-Public opinion in the EU.Dostupno na: http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion (pristupljeno 25.3.2020.)

Slika 1. Asset share of foreign/owned banks in national banking systems in in %

Slika 2. Povjerenje građana EU u Europsku središnju banku

Slika 3. BDP per capita prema paritetu kupovne moći, 2018. godinaEuro je službena valuta članica EU: Austrija, Belgija,

Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizo-zemska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska. Izvan europodručja su Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska,

Poljska, Rumunjska, Švedska, Danska. Izuzeće od uvođenja je-dinstvene valute vrijedi samo za Dansku, koja je nakon pristu-panja EU zadržala svoju valutu. Zašto? Mnogim Hrvatima ne treba to znanstveno razlagati, ali niti o tom propovijedati.

Neki naši politički i monetarni vrhovnici, urbi et orbi, u nji-hovim propovijedanjima o euru preko medija, ističu, kako su prednosti eura očite svakomu tko putuje u inozemstvo ili kupu-je putem internetskih stranica iz članice EU te kako su ionako već krediti i štednja kod poslovnih banaka uglavnom u eurima. Sve tri su tvrdnje neprimjerene čak i o razini «večernjeg teča-ja o euru». Svesti smisao eura na kupovinu preko interneta ili troškove puta u inozemstvo, zaista je neprimjereno. A glede štednje i kredita kod hrvatskih poslovnih banaka, dovoljno je kazati da su svi završni računi banaka u Republici Hrvatskoj u kunama. Kad bi uveli euro, mnogi bi bili dobitnici, ali mnogi i gubitnici imovine poradi pretvaranja dugovanja i potraživanja u euro. Hoće li država takve imovinske dobitke oporezivati, a gubitke nadoknaditi? Ne će.

Hrvatska ima i devizne rezerve kojima danas upravlja Hrvat-ska narodna banka. Neka naši «europejci» narodu pojasne tko će upravljati hrvatskim monetarnim rezervama nakon uvođe-nja eura? I ove dane zahvaljujući i tim rezervama Hrvatska je

je bio tečajni dobitak po osnovi tih rezervi? Tko su vlasnici po-slovnih banaka kod kojih su operativne devizne rezerve? Neka naša monetarna vlast narodu pojasni i tko danas upravlja «kre-ditnom politikom» poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj koje su gotovo sve u vlasništvu stranaca pa je razumljivo i kredit-na politika u interesu tih vlasnika. Zašto tako nije u članicama europodručja: Španjolskoj, Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj,

narodna banka nešto «kombinirala» s poslovnim bankama, zar ne? Tko danas pokriva tečajne gubitke, a tko prisvaja tečajne dobitke od tih rezervi? Jesu li smijenjeni neki naši «svjetski» guverneri kada je zabilježen tečajni gubitak, a nagrađeni kada

važno za pučanstvo od “uzvišene titule svjetskoga” guvernera. Kuda nas takvi vode? U Europu sigurno ne, barem ne u onu koju političke elite godinama pred-stavljaju hrvatskom pučanstvu kao cilj bez alternative. A kada takvi političari ostanu bez alternative, uvjeravaju pu-čanstvo u svoju veliku mudrost izbora trenutka odlaska u anonimnost. Sje-

ćate li se jednoga takvog “lika”? Gdje je danas? U društvu je i drugih koji su ostali bez alternative. Koliko traje su-dovanje? Danas o idejama tih vrhov-nika i svjetskih guvernera i managera govore poluprazne police stranih trgo-vačkih lanaca, transakcije pranja novca preko poslovnih banaka. Jedino njima u prilog ide nepotrebno propovijedanje

o euru kao magičnom eliksiru hrvatske ekonomije.

Oni raspravljaju o euru kao o sadnji pamuka iza

VelebitaNe zaboravimo, novac je posrednik

u razmjeni usluga i roba. I da bismo

mjerili je li novac dobar ili loš, valja prije toga vidjeti kako je s uslugama i robama, kako je s novostvorenom vrijednošću, koliko izvozimo i uvo-zimo, koliki nam je raspoloživi do-hodak. A glede tih čimbenika, ništa u hrvatskim raspravama o euru! Na isti način kao što to čine u rasprava-ma o euru, može naša politička i mo-

netarna vlast raspravljati o “cigle-nom” bloku kao monetarnom obliku. Rasprava bi bila zaista zanimljiva i sigurno bi imala mnogo zanimljivih sudionika koje uhljebiše jedna za drugom hrvatske vlade. I što je za-nimljivo, ima uporište u monetarnoj povijesti. Korist od takve rasprave zaista je ista kao od sadnje pamuka u

zaleđu Velebita pa rasprave o “euru” sve više postaju predmet psihologa, ali u našim prilikama (turistička se-zona, koronavirus) i meteorologa. Je li konačno moguće učiniti nešto da i naše pučanstvo ovisi od ono-ga čime Svevišnji obdari čovjeka tijekom stvaranja svijeta?

HRVATSKI TJEDNIK 40 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 41 2. travnja 2020.

ANALIZA

Piše: ZORAN GRGIĆ mag. ing., neovisni analitičar

Dobro upućeni izvori iz HDZ-a tvrde kako se Plenkoviću žurilo pod svaku cijenu provesti prvi unutarstranački

krug reizbora. Iako su iz Istre, Međi-murja i samoga Zagreba upozoravali na nužnost daljnjih mjera karantene, sve je stopirano. Što je to toliko važ-nije od zdravlja i sigurnosti građana? Anemične ‘Igre prijestolja’, naravno! Nakon što su ga oligarhija uhljeba i nižega stranačkog plemstva potvr-

dile, stvari će nepovratno krenuti k neizbježnom kolapsu HDZ-a i RH u cjelini. Ispod radara javnosti, a zbog korona virusa, prolaze i ‘odluke’ EU na štetu Hrvata i drugih poštenih naroda Europe. To su odluke, mjere i ‘izazovi’ koji ne idu u Hrvatski sa-bor na potvrdu ili se bez referenduma

Pod ‘bajkom o humanosti’, a nakon što je svoje mišljenje dobio u Davosu od mlađega Soroša, Plenković dovodi migrante u Hrvatsku i to dok je fokus javnosti usmjeren na COVID-19

Koliko nam to migrantske djece starije od 20 godina dovodi Plenković u Hrvatsku protiv volje naroda i bez

odobrenja Hrvatskoga sabora?

Kriju li se pod pojmom djeca zapravo odrasli muškarci radikalnih ideja i ponašanja, nositelji zaraza i neizlječive bolesti, necijepljeni i civilizacijski nedisciplinirani i zašto bi poštivali higijenske, sociološke i zakonske osnove RH

Prema RH zakonima ‘dijete’ je osoba do kraja 14. godine. Nama dolaze oni koji izjave kako imaju manje od 21 godine! Provjera? Nema je! Sve je to plod Marakeške i Istanbulske izdaje

nameću Hrvatima. Jedna je od takvih odluka ‘humanitarno’ primanje ‘djece’ izbjeglica. Druga je ‘reforma sustava azila’ u EU kojim će se, bez znanja građana i referendumske provjere vo-lje, na tragu Marakeškoga sporazuma stvoriti ‘pravo’ nelegalne migracije... Neprijeporno je kako među (i)migran-tima postoje i dobrohotni ljudi u po-trebi, ali koliko je njih i koji su? Na to pitanje odgovora nema... Zdravstveno testiranje za koje nas Božinović uvje-rava kako se provodi sa sigurnosnom provjerom spada u kategorije barun Münchhausen laži jer, primjerice, psihijatrijsko vještačenje na nasljed-ne i stečene poremećaje trajalo bi za svakoga pojedinca na njegovu mate-rinskom jeziku mjesecima, možda i godinama, za što sigurno nemamo niti novca niti kapaciteta, a Zakon o sigur-nosnoj provjeri predviđa pribavljanje i takvih podataka prije ulaska na hrvat-sko tlo.

Izrael, Poljska i Mađarska provode politiku žica-granica-strojnica i si-gurni su. Nitko se niti ne usudi javno postaviti pitanje treba li vojska na gra-nici. U Izraelu ljudski i božji zakoni zabranjuju naseljavanje i pomaganje nežidovima. Kamo sreće da i Hrvat-ska ima takvu mudrost i takve zako-ne umjesto što se provodi socijalni inženjering, protjerivanje Hrvata i zamjena stanovništva. Zašto je vojska na granicama i zabrana useljavanja dobra za Izrael i Mađarsku, a loša za RH? To nam niti gospođa Šuica, niti ‹anemični› Plenković, niti svi žvalja-vi i njonjavi izdajnici na Pantovčaku i Trgu svetoga Marka još nisu objasni-li. Dosadašnji teroristički napadi na tlu Europe i nastanak rasno-etničkih kriminalnih skupina (i)migranta koji zaposjedaju i čitave četvrti nisu tema. O tomu se šuti! Potiho, europska po-vjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson Europljanima je u karanteni

objavila kako će ‘Komisija odmah na-kon Uskrsa predstaviti novi prijedlog reforme sustava azila u EU’, glede, ‘trajnoga uređenja pitanje raspodje-le tražitelja azila iz graničnih država koje se nađu pod velikim pritiskom’. Takvim svinjarijama oštro su se pro-tivile zemlje tzv. Višegradske skupine predvođene Mađarskom i Poljskom. Hrvati pod Plenkovićem anemično su pognuli glavu. Komisija će u novome prijedlogu zaobići volju tih država te uz pomoć EU-poslušnika, kao što su Šuica i Plenković, pokušati iznijeti ‘prihvatljiviju verziju’ koja će biti na-metnuta u Vijeću EU i Europarlamen-tu. Što to znači?

Dr. Polović: ‘Hrvatska se ne treba pretvoriti u Vojnu

krajinu koja će čuvati granice Unije’

Gostujući nedavno na HRT-u, poli-tologinja dr. Jadranka Polović u kon-tekstu migracija i zida između Mek-sika i SAD-a rekla je: ‘To je drama, međutim i Mađarska je hermetički zatvorila državu, kao i Izrael, a Sau-dijska Arabija diže zid prema Iraku. Sve su to načini na koji se države bore. Problem treba rješavati na Bliskom Istoku i subsaharskoj Africi. Možemo razgovarati o humanitarnom i eko-nomskom aspektu, ali mislim da je ovo pitanje nacionalne sigurnosti. RH se ne treba pretvoriti u Vojnu krajinu koja će čuvati granice Unije.’

Iako problem izgleda prividno jed-nostavan kao pomaganje ‘ljudima u potrebi’, stvarnost, na žalost, izgleda potpuno drukčije. Kad diplomati upo-trijebe riječ ‘izazovi’, valja nam biti spreman na najgori scenarij. Struč-njaci se nadaju kako će korona virus s toplijim danima doći i proći, ali je li to kraj bioterorističkim ‘izazovima’? Nije! Grčka je relativno daleko, ali u

Bosni se već nalazi osam do deset ti-suća migranata među kojima već po-stoje opasne bolesti, kriminalne skupi-ne i prikriveni isilovci. Oni su mnogo bliže i mnogo su opasniji. Kad dobiju COVID-19, čak će i dobronamjerni ljudi postati biološka prijetnja. Vojska je već odavno trebala štititi Republiku Hrvatsku.

Ministrica zdravstva i socijalne po-litike Unsko-sanskog kantona dr. Ner-mina Ćemalović (SDP-BiH ) hrabro je javno istupila i opisala alarmantnom epidemiološku katastrofu s HIV-om, TBC-om i Hepatitisom B i C među migrantima u susjednoj Bosni. Na bihaćkoj pulmologiji nema dovoljno mjesta za sve oboljele s aktivnom tu-berkulozom. Sigurnosna situacija nije ništa bolja jer dr. Ćemalović naglaša-va kako su u pitanju mladići od 15 do 30 godina i dodaje kako je ‹evidenti-rano mnogo ovisnika o narkoticima i hipnoticima, ima mnogo narkomana› te upozorava kako se ne može kontro-lirati epidemiološka situacija. Nakon masovnih tučnjava za premoć pojedi-nih kriminalnih frakcija u kampovima, bude i po nekoliko stotina ozlijeđenih. Svaki tjedan masovne tučnjave! Ko-liko to utječe na širenje bolesti? Dr. Ćemalović: ‹Zabrinjavajući je poda-tak da je više osoba evidentirano za-raženih virusom HIV-a, mi svi znamo što je AIDS i koliko je to opasno za domicilnu populaciju i za migrante... ako uzmemo u obzir da u Biri i Miralu imamo veliki broj homoseksualaca!› Homoseksualna prostitucija?! Stidlji-vo su pristigla i druga izvješća o silo-vanjima, premlaćivanjima te krimoge-nim nakanama ‘jadnih’ migranata. Što će biti sad kad se na sve to širi korona virus?

Zagrebački Jutarnji list u tekstu objavljenome 11. veljače, 2015., pre-noseći Hinu, navodi: ‘Procjenjuje se kako u svijetu u ovom trenutku ima

HRVATSKI TJEDNIK 42 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 43 2. travnja 2020.

ANALIZA

oko 300.000 djece ratnika. Jedan od njih bio je Kalami, danas petnaestogo-dišnjak. Šest godina borio se u Kon-gu. Jednog dana zapovjednici su moje prijatelje i mene prisilili da ubijemo cijelu obitelj, raskomadamo im tije-la i pojedemo ih”, rekao je Amnesty Internationalu.’ Osim neizlječivo ra-dikalnih ideja i ponašanja, pridošlice donose neizlječive bolesti i gotovo svi su necijepljeni. Civilizacijski su nedisciplinirani i zašto bi poštivali hi-gijenske, sociološke i zakonske osno-ve RH?! Smiju li takvi likovi doći u kontakt s našom djecom i unučadi? Odgovor na to davno je dao pokojni šef SDP-a Ivica Račan koji je ‘naba-vio’ HIV-pozitivnu djevojčicu, dijete Muslimana i Srpkinje bez osnove za domovnicu i hiv-profitersku obitelj koja je prividno „usvojila“ nesretnu djevojčicu uz enormne ‘donacije’ koje su se slijevale. Naselili su se u Kutini na ogorčenje stanovništva koji takvu djevojčicu nisu željeli kraj svoje djece - roditelji su spontano organizirali boj-kot nastave te počeli ispisivati djecu iz te osnovne škole. Račanova vlada pokrenula je tada medijsku kampa-nju stigmatizacije svih onih koji su u Hrvatskoj bili zabrinuti za sigurnost vlastite djece. Cilj toga socijalnog in-ženjeringa bio je priprema za promje-nu stanovništva i unošenje bolesti te omalovažavanje nacionalnih interesa.

COVID-19 prenosi se i kapljičnim putem poput

tuberkulozeAndrija Štampar, otac javnoga

zdravstva u Hrvata, uočio je poveza-nost kapljičnoga širenja tuberkuloze s uvjetima življenja. Siromaštvo, nepri-mjereni higijenski uvjeti, loše higijen-ske navike, nekultura ophođenja, sla-movi, kriminal itd., sve je to doprinijelo širenju bolest. Iste zakonitosti vrijede danas. I COV-19 širi se kapljično, da-kle afrički (i)migranti u Italiji, njihova naselja, kriminalne skupine džepara i nasilnika na ulicama. Sve je to prinos eksplozivnome širenju virusa. Zašto mediji šute o tome?! Odjednom jav-nozdravstveni rizici više nisu isti? Ili je cenzura u medijima toliko velika pa se zbog političke korektnosti ne smije ‘popu reći pop’. Komu, dakle, trebaju

zaraženi i terorizmu i kriminalu skloni ljudi? Nakon Ivice Račana, odgovor je dao ‘anemični dezerter’ Andrej Plen-ković. Naime, okupljalište svjetske gospodarske i političke elite na ‘Svjet-skome i gospodarskome forumu’ u Davosu slavi 2020. godine 50. rođen-dan. Davne 1971. godine političari, bogataši i znanstvenici okupljeni u švicarskom zimovalištu razmatrali su kako upravljati svojim ‘lenom’ - eku-menom, o strategijama za gospodarski i znanstveni ‘razvoj posjedovanja i upravljanja’, ali i o konvergenciji ide-ja o uklanjanju granica malih zemalja i naroda te o sličnim zaprekama i ‘iza-zovima’. Nije čudno što je utemelji-telj ‘Otvorenog društva’ kontroverzni George Soroš onamo poslao sina A. Soroša. Plenković se u Davosu, gle čuda, tajno sastao s A. Sorosem i do-bio svoje mišljenje. Slike Soroša jr. s njegovim ‘dečkom’ možete vidjeti na mađarskim stranicama; https://www.origo.hu/itthon/20180427-alexander-soros-orban-viktor-interju-yedioth-ahronot.html

Susret Plenkovića i Soroša mlađega u Davosu

Je li rukovanje između Plenkovića i Soroša mlađega bilo obično ili ličko, doznali smo brzo. Ostali svjetski me-diji uglavnom ne izvješćuju o tome. Niti HR-dalekovidnice nisu izvijestile Hrvate o sastanku Predsjednika RH s ‘aktivistom’ u Davosu. Samo je neko-licina hrabrih portala objavila istinu. Bio je to susret hrvatskoga predsjed-nika Vlade sa sinom američkoga mi-lijardera i samoprozvanog filantropa

Georgea Sorosa koji otvoreno zago-vara primanje svih migranata u zemlje članice Europske unije.’ Soroš mlađi objasnio je Anemičnome iz Hrvatske što treba misliti o ‘zapadnom Balka-nu’ s kojega već jedno stoljeće krva-vo bježimo. Prosvijetljen nakon tog susreta, Anemični samovoljno, bez Hrvatskoga sabora i bez referenduma, uključio je Hrvatsku među zemlje koje primaju ‘maloljetne migrante’. Nakon tog susreta, hrvatski predsjednik Vla-de Andrej Plenković potvrdio je kako je Hrvatska spremna za prihvat dijela djece iz migrantskih kampova u Grč-koj, no i dalje ostaje čvrst stav koji di-jeli sa svim ostalim članicama EU da ne će primiti odrasle migrante, a kako će provjeriti starosnu dob udomljenika bez dokumentacija, nije objasnio.

‘Hrvatska je spremna prihvatiti dio djece koja u nehumanim uvjetima žive u izbjegličkim kampovima na grčkim otocima, rekao je u nedjelju hrvatski premijer Andrej Plenković. Veliki broj djece bez pratnje, koja su sama, bez roditelja, rođaka ili staratelja nalazi se u centrima na grčkim otocima, koji su zadnjih dana zasuti dolaskom novih migranata. Ne vidim da bi itko razu-man mogao biti protiv toga da i mi po-mognemo određenom broju djece koja žive u bitno drukčijim uvjetima nego što žive naša djeca’, rekao je Plenko-vić. Naravno, da je htio poslušati glas razuma, mogao je čuti i protuargumen-te takvome planu, primjerice, kako će to nakon udomljavanja odbiti roditelje te djece da dođu svojoj djeci u Hrvat-sku, te je li velika većina ostalih člani-ca EU nerazumna kada u tome jedno-stavno ne žele sudjelovati. Navikao na

diktat i samogovor, Plenković je po-stupio po metodi ‘država, to sam ja!’ Njemačka lukavo misli primati samo žensku djecu koja bi trebala udajom za domicilno stanovništvo ostati jed-nog dana kao prirodni prirast. Teško, jer će se bez patrijarhalnoga nadzora vjerojatno zaraziti femino-fašizmom, no bumo živi gremo vidjeli, rekli su sliepci, vele Zagorci. Hrvatskoj ostaju, dakle, muški ‘maloljetnici’ koji će biti

smješteni u Dugavama kod Zagreba i na Brdu kod Splita. Zamislite radost okolnoga stanovništva kad im ove pridošlice sruše vrijednost nekretnina, zamislite samo radost Splićana kad se pojave horde maoljetnika kriminalaca u tijeku turističke sezone... A što tek reći za radost roditelja kad takvi budu s njihovom djecom u školama? Želi-te li vidjeti svoje dijete pokraj ratnika ljudoždera? Sigurnosne i zdravstvene

Zašto je vojska na granicama i zabrana use-ljavanja dobra za Izrael i Mađarsku, a loša za RH? To nam niti gospođa Šuica, niti ‘anemič-ni’ Plenković, niti svi žvaljavi i njonjavi izdaj-nici na Pantovčaku i Trgu svetoga Marka još nisu objasnili

‘provjere’ ne treba shvaćati ozbiljno. To su tek bajke za smirivanje stanov-ništva. Zamislimo idealnu situaci-ju koja se ne će dogoditi. Migrant je stvarno maloljetan, nije zaražen i ni-kome nije prenio zarazu... Nije krimi-nalac i nje terorist.. Teško, ali teorijski moguće. Kad napuni 18 godina, mora napustiti RH. Ženidba za lokalnu curu i ostanak? Teško, ali postoji još jedna mogućnost. Kombinacijom ‘prava’ iz Marakeša i ‘Istanbulske konvenci-je’ te izdajničke politike HDZ-SDP-a proteklih godina u RH postoji i mo-gućnost sklapanja ‘partnerstva’. Čak i ako nije protuprirodni bludnik, od-nosno homoseksualac, takav migrant sklopi ‘partnerstvo’, tj. protuvoljno se ‘opederiti’ s nekim kako bi ostao u RH. Gdje su tu onda njegova ljudska prava? Ali jasno je gdje su interesi pedofilnih homoseksualaca. Uostalom kažu Šokci: ‘Ne laje pseto zbog sela nego zbog sebe’!

Sljedeći korak izdaje je ‘zajednička politika azila’ koji EU-birokrati pripre-maju dok je pozornost javnosti okre-nuta prema korona virusu. Socijalni inženjering koji se priprema mogao bi konačno uništiti Hrvatsku za koju smo ginuli. To se ne tiče previše Plenkovi-ća ili Milanovića. Njihovu djecu čuva policija o našem poreznom trošku, njihovu djecu čekaju lijepe fo-telje u Bruxellesu, a što će biti s našom, boli ih...

HRVATSKI TJEDNIK 44 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 45 2. travnja 2020.

STAJALIŠTA

Piše: IVAN POLJAKOVIĆ

Ovaj sam tekst napisao prije izbora u HDZ-u, jer i nakon izbora ne bih ni jedno slovo promijenio (sada sam samo buduće vrijeme zamijenio

prošlim). Gledano iz katoličke perspektive sam ishod tih izbora ne bi trebao imati ni-kakvoga učinka na katolike iz jednostavnog razloga što za HDZ katolici ionako ne bi smjeli glasovati. Evo i zašto.

Na izborima za predsjednika imali smo dva kandidata, svaki od njih sa svojim timom, tako smo imali Plenkovićev tim (P-tim) i Ko-vačev tim (K-tim). Doduše, među njihovim programima ima razlike i mogli bismo o nji-ma govoriti, ali ako podvrgnemo dubljoj ana-lizi oba tima i njihove stavove, vidjet ćemo da su određeni stavovi obaju timova potpuno neprihvatljivi za vjernike te katolici na slje-dećim parlamentarnim izborima ni u kom slučaju ne bi smjeli glasovati za HDZ, bez obzira na tko predvodi tu stranku. Ako je pak tako, onda je za nas katolike apsolutno sve-jedno tko je pobijedio na unutarstranačkim

izborima ove stranke. U međustranačkom obračunu oba su se tima silno trudili prika-zati kao demokršćani, tj. kao katolici. Među-tim, oni nisu katolici, već heretici. Zakonik kanonskoga prava Crkve vrlo jasno precizira tko je krivovjernik, tj. heretik: ‹Uporno ni-jekanje, poslije primljenoga krštenja, neke istine koja se treba vjerovati božanskom i ka-toličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju› (kan. 751). U te istine u koje treba vjerovati, koje su obvezatne, spadaju svakako i istine o ćudoređu: ‹Vrhovni svećenik snagom svo-je službe nezabludiv u naučavanju onda kad kao vrhovni pastir i učitelj svih vjernika, koji ima dužnost da svoju braću utvrđuje u vjeri, konačnim činom proglašava da je neki nauk o vjeri ili ćudoređu obvezatan› (kan. 749). Dakle oni koji ne prihvaćaju bilo koji dio nauka Crkve, u biti su krivovjerci. A ‹krivo-vjernik ili raskolnik upada u izopćenje una-prijed izrečeno› (kan. 1364). Što je i logično, jer heretik ne može biti član Crkve. Doduše, on se može pretvarati kao da jest, što je i slu-čaj s većinom hadezeovaca, ali u svojoj biti heretik jednostavno nije katolik, jer nije član Crkve.

Iz katoličke perspektive

Svejedno je tko je pobijedio u HDZ-u

Da su dr. Kovač, Penava, Stier i Tolušić iskreni katolici, ne bi ni bili članovi HDZ-a

Društvu ne mogu pri-donositi oni kandidati ili stranke koje se, bez obzira na neke vrline, protive bilo kojemu od moralnih nače-la uspostavljenim od Boga, a za dobrobit ljudskoga roda. Oba HDZ-ova tima zastu-pala su hereze, pot-puno je svejedno koji je heretik pobijedio

Nijedan HDZ-ov tim nije zavrijedio niti je-dan glas katolika. Isus je pozvao svoje sljed-benike, katolike, da budu 'svjetlo svijetu' i 'sol zemlji', a ne da glasuju za heretike. I rekao je: 'Tko nije sa mnom protiv mene je'. S kime ste vi?!

Gender virus ubija više od Covida i nitko ne brine

Da vidimo sada kakav stav imaju oba tima prema ćudoređu. Uzet ćemo samo tri primjera (iako ih ima više). Prvo, ni P-tim ni K-tim ne drže do nepovredivosti ljudskoga bića od začeća do smrti, jer inače ne bi podr-žavali legalno ubojstvo nerođenoga djeteta. Pobačaj kao i čedomorstvo užasni su zločini (usp. KKC 2271). Drugo, oba tima podrža-vaju sodomiju, teško izopačenje (usp. KKC 2357), inače ne bi imali Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Treće, P-tim izravno podržava rodnu ideologiju, K-tim također ju podržava (rodna ideologija nije samo Istanbulska konvencija). Papa Ivan Pavo II. rodnu je ideologiju nazivao kultu-rom smrti, a papa Franjo za nju je rekao da je to ‘projekt koji potkopava čovječanstvo’ (u knjizi Sveti Ivan Pavao Veliki).

Spomenuo sam tri primjera, ali bio bi dovoljan i samo jedan kako bih dokazao da su članovi obaju timova heretici. Jer kao što sam gore već spomenuo, dovoljno je da netko niječe ili čak samo uporno sumnja u neku istinu vjere da bi bio proglašen hereti-kom. Dakle možemo zaključiti da u HDZ-u trenutačno imamo dva tima, te da oba za-stupaju hereze. Stoga je meni potpuno sve-jedno koji je heretik pobijedio. Miro Kovač, Davor Stier, Ivan Penava, Tomislav Tolušić i drugi, prije svega, da su stvarno katolici, ne bi ni bili članovi HDZ-a. Za katolika je grijeh pridruživati se udruženjima ili stran-kama koje promiču kulturu smrti.

COVID-19 virus do sada je odnio 1.357 žrtava globalno (12. 3. 2020.), ako to podi-jelimo po danima, onda je u prosjeku od te bolesti umrlo 12 ljudi na dan. I o tomu se piše svakodnevno. Međutim, GENDER-19 virus samo je u prošloj godini odnio 42 mi-lijuna žrtava globalno, što je 115.000 (sto petnaest tisuća) na dan! I nitko o tomu ne piše. A u Hrvatskoj baš zahvaljujući i P- i K-timu, koji su ozakonili GENDER-19 vi-rus, pogubi se 109 (sto devetoro) nerođene djece svaki dan. Svaki dan! I sad oni pričaju o kršćanstvu?! Da, znam. Sad će mi neki reći, pa politika je mnogo više od pobačaja i sodomije. Zar obrazovanje nije važno ili rješavanje nezaposlenosti, pitanje zdrav-stvene i socijalne skrbi, vanjske politike, odnos prema Europskoj uniji, unaprjeđenje gospodarstva, poboljšanje fiskalne politi-ke, migrantska kriza, i sl.? Svakako da su i ova pitanja važna i nitko ne kaže da se o njima ne vodi računa. No ipak su to pitanja,

moralnim stavovima ne može dugoročno doprinijeti boljitku društva. Kod sekundar-nih pitanja pak, iako od velike važnosti za društvo, Crkva nema određene stavove. Zato katolik može glasovati po svom nahođenju, na primjer, za povećanje ili smanjenje pore-za. Bilo kojoj opciji se priklonio, ne će učini-ti ništa protiv Crkve. Međutim, ako svoj glas da ubojici, pa makar taj ubojica bio i najbolji gospodarstvenik, on je glasovao protiv Boga i Crkve, a u konačnici i protiv društva u cje-lini.

Recimo da je neki kandidat veoma simpa-tičan, odličan govornik, vrlo kulturan, obra-zovan, uz to još i izvrstan gospodarstvenik, ali se zalaže za pobačaj. Pobačaj je ubojstvo i smrtni grijeh, prema tome, sasvim je ne-moralno, te pred Bogom i Crkvom nedopu-stivo, glasovati za takvog čovjeka. Zar će pametan čovjek glasovati za ubojicu, koji je unatoč tome vrstan gospodarstvenik? Naravno da ne će, zato što takvoga kandi-data ubojstvo diskvalificira. Drugo, recimo da neki kandidat zagovara legalizaciju ho-moseksualnih parova, da je pored toga vrlo ljubazan, načitan, ekonomski dobro potko-van, da govori četiri strana jezika, uz to je još završio i dva fakulteta. Zar bi se takav čovjek mogao brinuti za obitelj, za prava djece i obitelji? Naravno da ne. Naprotiv, doprinio bi raspadu obiteljskih vrjednota, a u konačnici i same obitelji kao osnovne stanice ljudskoga društva. Katolik ne smije glasovati za takvoga čovjeka bez obzira na sve druge vrline koje on posjeduje. Koliko god on bio dobar gospodarstvenik ili prav-nik, sve to ne vrijedi ništa, ako će svojim nemoralnim stavovima i djelovanjem na kraju uništiti društvo. Njegov ga stav o ho-moseksualnosti diskvalificira, baš kao što ubojstvo diskvalificira ubojicu. Tako bi se moglo navesti još mnogo primjera, no svi bi oni u svojoj biti pokazali jedno, a to je, da društvu u cjelini ne mogu dati istinski doprinos oni kandidati ili stranke koje se, bez obzira na neke svoje vrline, protive bilo kojemu od moralnih načela uspostavljenim od Boga, a za dobrobit ljudskog roda.

Dakle, P-tim, ili K-tim? Nijedan HDZ-ov tim ne zavrjeđuje niti jedan jedincati glas katolika. Katolici su pozvani da svojim ži-votom i djelima pridonose općedruštvenom dobru, a ne kulturi smrti. Isus je pozvao svo-je sljedbenike, tj. katolike, da budu ‹svjetlo svijetu› i ‹sol zemlji› (Mt 5,13-15), a ne da glasuju za heretike. I još je rekao: ‹Tko nije sa mnom, protiv mene je› (Lk 11,23). S kime ste vi?!

uključujući i gospodarstvo, od sekundarne važnosti. Zar Hitler nije Njemačku uzdigao u najveću ekonomsku silu tog vremena?! Povijest svjedoči kako se ta ekonomska sila srušila kao kula od karata upravo zbog neprihvatljivih moralnih načela za koje se Hitler zalagao. I napokon, zar Isus nije re-kao ‘ne živi čovjek samo o kruhu, već i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta’ (Mt 4,4). Katolici ne smiju biti orijentirani samo na materijalno. U Svetom pismu ima i više nego dovoljno poučnih primjera kako su

prošli oni ljudi, pa i narodi, koji su marili isključivo za materijalnim i putenim.

Katolik ne može glasovati za one koji su za smrt

Na izborima katolički glasač treba na os-novi moralnih načela, koja su od primarne važnosti, eliminirati heretike, a onda ostale kandidate evaluirati prema stavovima o se-kundarnim pitanjima. Zašto su ćudoredna pi-tanja ipak od primarne važnosti? Prvo, zato što su ona Bogom određena, te stoga Crkva o njima ima isključive stavove, drugo, zato što se kod gore spomenutih izopačenja radi o ubojstvu (kod sodomije i rodne ideologije ne o izravnom, već o neizravnom ubojstvu cijeloga naroda), i treće, zato što nitko s ne-

HRVATSKI TJEDNIK 46 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 47 2. travnja 2020.

AKTUALNO

kojih je 30.000 darovano, što se doznalo tek nakon što je postavljeno pitanje o tim uskla-dištenim knjigama te podatak da je 3, 5 tone Matičinih izdanja bačeno u stari papir? Nije nevažno ni upozorenje da MH nema zapo-slenoga pravnika i ekonomista, a zapošljava-ju se ljudi drugih struka bez jasnih potreba. Osmero članova Glavnoga odbora također tvrdi da je u prošloj godini Matica hrvatska ostvarila gubitak od 104 tisuće kuna, pove-ćavši ukupni manjak na više od 3,7 miliju-na kuna, a istodobno odlukom predsjednika povećane su plaće glavnom uredniku izdanja MH i glavnom tajniku na više od 14 tisuća kuna. Nije zanemariva ni primjedba da je financijsko izvješće MH predano mjerodav-nim državnim tijelima, a da ga nije prihvatila Glavna skupština, što je zakonska obveza, te da uz to izvješće nije ni Predsjedništvu ni Glavnom odboru dostavljeno mišljenje ne-zavisnoga revizora. Samovoljno postupanje predsjednika Matice hrvatske, kako napomi-nju, ogleda se u tomu što je od Gradskoga ureda za opću upravu Zagreb tražio da po-vuče tvrdnje u zapisniku o inspekcijskom nadzoru po kojemu Financijsko izvješće za 2018. i Financijski plan MH za 2019., nisu prihvaćeni. Odgovor Ureda da je njihova tvrdnja utemeljena, po ocjeni osmero čla-nova Glavnog odbora, samo je potvrda da je Skupština MH u Zagrebu, 2019. godine, bila nezakonita. Može li se sve ovo, sadržano u odgovoru na Poziv osmero članova Glavnog odbora, smatrati ‹otežanim okolnostima u djelovanju upravnih tijela Matice hrvatske koje mogu dovesti u pitanje ostvarivanje programa, ciljeva i zadaća Središnjice i ogra-naka MH›, kako tvrdi predsjednik? Nipošto, jer tu nema riječi o ‹otežanim okolnostima u djelovanju tijela Matice hrvatske›, već du-gotrajnom djelovanju suprotiva Pravila MH i odgovornosti čelnih ljudi MH. Središnjica se obraća ograncima kad joj zatreba podrška, a istodobno jednostrano otpisuje potraživa-nja i neredovito i selektivno vraća 50 posto članarine, uslijed čega su se mnogi ogranci ugasili. Gradski ured za opću upravu Zagre-ba zatražio je od Matičine uprave da ažurira evidenciju članstva. Članovima Glavnoga odbora nije jasno je li to učinjeno jer o tomu nisu obaviješteni. Bez ažurirana članstva, na osnovi kojega se jedino može znati ko-liko je ogranaka ‹živo› kako je bilo moguće uputiti poziv ograncima da se izjasne o sa-zivanju Izvanredne skupštine Matice hrvat-ske. Opravdano je stoga upitati: u odnosu na koji broj ogranaka će se računati da je jedna trećina inicijativu podržala ili ju nije podr-

Županijskog suda, u mirovini. Ako se to zna, tko će povjerovati u vjerodostojnost konfa-bulacija u Pozivu, koji bi se moglo nazvati predsjednikovom prijetvornom poslanicom. Predsjednika MH u akademskim krugovima prati glas nevjerodostojna čovjeka, spremna navečer opovrgnuti da je ujutro pozdravio s dobro jutro! Zašto je izostala prijava protiv predsjednika Matice hrvatske za propuste u vođenju zagrebačke Godišnje skupštine nije baš jasno. Poziv u kojemu predlaže sazivanje Izvanredne izborne skupštine Matice hrvat-ske treba razumjeti kao pokušaj oduzimanja legitimiteta i razračuna s članovima Časnoga suda te s osmero članova Glavnog odbora. Svih njih poimence je prozvao u poslanici ograncima zbog toga što otvoreno kritiziraju i ne podržavaju predsjednikovo nedemokrat-sko vođenje Matice hrvatske, koje opisuju kao samovoljno, neodgovorno i autokratsko. Željeli bi striktno poštivanje Pravila MH i pozitivnih propisa te transparentno vođenje Matice hrvatske. Hoće li to doživjeti, ako znamo da su u hrvatskom društvu na većoj cijeni lukavštine i smicalice, nego zviždači?

Interesni krug u vodstvu Matice hrvatske

Članovi Matice hrvatske već se dulje pitaju što je ostalo od nekada časne kulturne ustano-ve čije je vodstvo krasila moralnost bez obzi-ra na cijenu. Sudeći po onomu što je do sada izišlo u javnost, MH je s aktualnim vodstvom već poprilično toga izgubila, što je gradila go-tovo dva stoljeća svoga postojanja. Upućeniji članovi upravnih tijela MH kažu kako nikada nije tako nisko pala, da srozavanje traje prak-tično od 2002. godine, kada je današnji glavni tajnik preuzeo ovlasti koje mu nitko još nije uspio oduzeti. Mijenjali su se predsjednici, ali je glavni tajnik ostajao i miješao karte. Mnogi su se pitali čime je zapravo ‹zadužio› većinu predsjednika MH? Nije rijedak odgovor, koji se može čuti: držao ih je u šaci raznim pogo-dovanjima! Posljednja zaštita koju mu pruža aktualni predsjednik MH svima je očita. Kako je već rečeno, pokazalo se to kad je na inici-jativu predsjednika MH preinačena argumen-tirana odluka Časnoga suda o isključenju iz članstva glavnoga tajnika. Glavni odbor MH nije doveo u pitanje ni jednu kvalifikaciju Ča-snoga suda, ali je svejedno odluku o isklju-čenju ‹pretopio› u opomenu. Time je omogu-ćeno glavnome tajniku nastavak obavljanja posla i organiziranja Matičinih aktivnosti kao da se ništa nije dogodilo. Dugogodišnji čla-novi MH smatraju da Predsjedništvo, ostatak

žala? Neovisno o tomu ovih se dana može neslužbeno čuti da predsjednik svakodnev-no telefonski naziva predsjednike ogranaka i pokušava ih nagovoriti da podrže njegovu inicijativu koja je pokrenuta bez znanja čla-nova Glavnoga odbora i nakon što na dvije sjednice Glavnoga odbora nije uspio dobiti podršku za sazivanje Izvanredne izborne skupštine MH.

Nečasno postupanje prema Časnom sudu

Predsjednik Matice hrvatske u Pozivu se obrušio na osmero članova Glavnog odbo-ra, napose prema pet članova Časnoga suda. Kao trn u oko palo mu je njihovo pismo premijeru i ministrici kulture. Za to pismo tvrdi da je ‘prepuno destruktivnih kritika na vodstvo MH’ te da je u njemu ‘izneseno niz neistina’. Koje su to neistine, u čemu se ogleda ‘destruktivna kritika’, ni jednom ri-ječju nije objasnio. Časni sud optužuje da je ‘ignorirao hijerarhiju’ između Matičinih upravnih tijela te samoinicijativno istupio u javnost i tako sebe predstavio ‘kao najviše tijelo Matice hrvatske’, koje u ime Matice hrvatske komunicira s najvišim državnim dužnosnicima, a da prethodno o svojim na-kanama nije obavijestio ni Predsjedništvo ni Glavni obor. I površni poznavatelji stanja u Matici hrvatskoj znaju da je ovo obična po-tvora. Naime, na sve nepravilnosti Časni sud upozoravao je predsjednika, Predsjedništvo i Glavni odbor, ali kako se problemi nisu rje-šavali unutar Matice hrvatske, jedino što mu je ostalo o nagomilanim problemima obavi-jestiti premijera i ministricu kulture. Časni sud doživio je ipak najveće poniženje kad je predsjednik sa svojim najbližim suradnicima na Glavnom odboru odbacio utemeljenu od-luku o isključenju iz članstva MH glavnoga tajnika Zorislava Lukića zbog niza bitnih propusta pa čak i kaznenih radnja u organi-ziranju, tijekom i poslije riječke skupštine za koje ga je prijavio predsjednik čitlučkoga Ogranka Matice hrvatske. Ne treba zaboravi-ti da je prof. em. Stipe Botica na razne načine u tom postupku opstruirao rad Časnoga suda, čak jasno davši do znanja kako će se anga-žirati u poništavanju odluke Časnoga suda. Rušenjem odluke o isključenju glavnoga tajnika ponizio je Matičino radno tijelo koje je u svakoj udruzi glavni moralni autoritet. Ali, ne samo to, ponizio je i predsjednicu dipl. iur. Miru Tecilazić-Bašić, dugogodiš-nju predsjednicu Časnoga suda, poznatu i priznatu pravnu stručnjakinju zagrebačkoga

AKTUALNO

Piše: MARKO CURAĆ

Da je trećina članova Glavnog odbora Matice hrvatske u bilo kojem razdoblju njezine povi-jesti javno zatražila od pred-sjednika da podnese ostavku,

svaki bi to učinio u najkraćem mogućem roku. Aktualnom predsjedniku prof. em. Stipi Botici tako nešto, međutim, ne pada ni na kraj pameti, iako je to od njega pismeno zatražila 17. ožujka 2020. godine, jedna tre-ćina, odnosno osmero poznatih i uglednih članova Glavnog odbora, nakon što je 12. ožujka 2020. jednostrano uputio predsjedni-cima ogranaka i odbornicima Matice hrvat-ske Poziv na sazivanje Izvanredne izborne skupštine bez suglasnosti članova Glavnoga odbora i bez obzira na to što je toga dana proglašena pandemija od korona virusa, koja je zaprijetila tragičnim posljedicama ne samo u Hrvatskoj nego i čitavom svijetu. Na odgovor na Poziv osmero članova Glavno-ga odbora, predsjednik MH s visoka je 18.

ožujka, uzvratio kako mu ne pada na pamet ‘polemizirati s brojnim odredbama što ih donosi pismo (članova Glavnog odbora, op. a.) premda bi većinu navoda bilo lako opovr-gnuti’. Treba biti odmah na čistu – nije riječ ni o kakvim ‘odredbama’, nego o ozbiljnim primjedbama na rad i postupanje aktualnoga predsjednika. Nabrojio je ‘ni više ni manje nego 21 razlog’. Što bi se od svega toga mo-glo ‘lako opovrgnuti’?

Ukupni manjak Matice hrvatske više od 3,7

milijuna kunaAko se ostave po strani propusti koji su

se dogodili prilikom dviju glavnih skupština u Rijeci, 2018. i Zagrebu, 2019., o čemu su pisali mediji, posebno na riječkoj skupštini, zbog kojih je Časni sud iz članstva isključio glavnoga tajnika Zorislava Lukića, ostaje desetak vrlo krupnih propusta na koje obra-zloženo upozorava osmero članova Glavnog odbora. Sve te primjedbe ne samo što ne bi smio ignorirati aktualni predsjednik Matice

hrvatske, već ne bi smjelo ni Predsjedništvo, ni Nadzorni odbor, a ni Glavni odbor, u pu-nom sastavu. Ako članovi Glavnoga odbora upozoravaju da Središnjica MH želi dubro-vačkom Ogranku MH oteti ‘izvanknjižno vlasništvo’ poslovnoga prostora u Dubrov-niku, to bi se trebalo ozbiljno razmotriti, jednako kao i podatak da je Središnjica ot-pisala svoje dugove ograncima, a da ogranci o tomu nemaju nikakvu obavijest, dok se u tišini gase zbog nedostatka novca i otežanih uvjeta rada. Nimalo nije nevažna primjedba da se odluke Glavnoga odbora ne provode (okrugli stol o stanju u Matici hrvatskoj i nje-zinoj budućnosti), a posebno da se Nadzorni odbor MH u posljednjih 25 mjeseci, a sada skoro 27 mjeseci, sastao samo četiri puta, u tako ozbiljnoj situaciji kakva nije postojala u povijesti Matice hrvatske. Kako zanema-riti primjedbu da unatoč inzistiranju nekih članova Glavnoga odbora još nije predočeno usustavljivanje ni opis poslova 31 stalnoga zaposlenika, kao i činjenicu da je na skladi-štu MH donedavno bilo 180.000 knjiga, od

MATICA HRVATSKA u doba korona virusa

BOTIČINA grčevita bitka za povjerenje članstva nakon kontroverznoga vođenja Matice hrvatske

Sve upućuje da se Stipe Botica kani što prije riješiti svih koji upozoravaju na nepravilnosti u MH

HRVATSKI TJEDNIK 48 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 49 2. travnja 2020.

DOGAĐAJI

Biste SEDAM HRVATSKIH VELIKANA mogu ukloniti s Pantovčaka, ali nitko

nikada iz srca hrvatskoga naroda

Piše: TIN KOLUMBIĆ, književnik

Kad bismo htjeli prosuditi čin uklanjanja hr-vatskih velikana iz Predsjedničkih dvora, moglo bi se sve reći u tri riječi: neshvatljivo, neprihvatljivo, neodgovorno. Od navedenih riječi najveću težinu ima riječ – neodgovor-

no. Naime, jedna od najvažnijih vrlina predsjednika dr-žave trebala bi biti odgovornost. Pri tom treba imati na umu bitnu činjenicu da je predsjednik izabran od naroda. Stoga svi značajniji postupci vezani uz obnašanje dužnosti predsjednika moraju biti u duhu istinskoga predstavljanja naroda, koji je izborom posvjedočio da želi upravo tog i takvog predsjednika. Naravno da osoba koja je izabrana za predsjednika države ne mora, a zapravo i ne može, odjed-nom postati drugi čovjek, odnosno drukčija osobnost nego što je bio prije izbora. Međutim, ne može predsjednik određene značajke svojega „osebujnog stila“ ili pak svoga „karaktera“, o kojemu se novoizabrani predsjednik često rado očituje, izražavati postupcima koji nisu u duhu bila

naroda koji ga je izabrao. Upravo je bl. Alojzije Stepinac, jedan od velikana čija je bista uklonjena iz Predsjedničkih dvora, naglašavao da bi bio „ništarija kad ne bi osjećao bilo naroda“. No smatramo da o samome činu uklanjanja poprsja hrvatskih velikana iz prostora Pantovčaka ne treba trošiti mnogo riječi jer smo uvjereni da većina hrvatskih građana ne opravdava spomenuti postupak predsjednika države.

Mislimo da je potrebno upozoriti na razmišljanja po-jedinih političara, novinara i analitičara koji odobravaju uklanjanje hrvatskih velikana iz prostora Pantovčaka i pri tom navode razloge koji u potpunosti nisu utemeljeni. Pri-mjerice, komunikacijska stručnjakinja tvrdi: „Predsjedni-kov je potez dobar jer te biste nisu služile kao umjetnički postav već da nas dijele, ovisno o tomu što je čija politika. „Stručnjakinja“ ili nije u potpunosti svjesna što je izjavila, ili je pak svjesna i upravo je stoga to izjavila. Na njezinu žalost tvrdnja da nas biste hrvatskih velikana „dijele ovi-sno o tomu što je čija politika“ ne može se opravdati niti jednim valjanim argumentom jer vrline spomenutih veli-

Nadzornoga odbora, kao i dio Glavnoga od-bora spašavaju Lukića, na račun poslušnosti i odanosti aktualnom predsjedniku MH koji su se razvili na osnovi dugogodišnjega prijatelj-stva i konformizma. Ima i onih, kako se može čuti, koji se boje da bi se kompromitacija vod-stva MH mogla preliti na njih i time ostaviti mrlju na njihovim karijerama ili ugroziti nji-hove očekivane društvene probitke.

Nova praksa vođenja sjednica Glavnoga odbora

Najužem vodstvu Matice hrvatske ne ide od ruke upravljanje i vođenje te najstarije hrvat-ske kulturne ustanove koja većini hrvatskoga puka još predstavlja moralnu vertikalu u borbi za očuvanje nacionalne kulture, identiteta, je-zika, ono što se naziva matičarski duh. Sjedni-ca Glavnoga odbora od 27. veljače prekinuta je jer su mnogi napustili sjednicu zbog njezina maratonskoga trajanja. Kvorum se jednostav-no raspao. Zašto sjednice traju tako dugo? Mnogi drže da predsjednik manipulira i želi svoje odluke provesti što prije. Na dnevni red stavlja mnoštvo točaka, računajući na njihovo formalno prihvaćanje, iako neke zahtijevaju ozbiljnu i argumentiranu raspravu pa prirodno moraju dugo trajati. Kad zamor ovlada člano-vima Glavnog odbora, počnu napuštati sjedni-cu. Ranije je bio običaj takve sjednice nastavi-ti. Ali predsjedniku se ovoga puta toliko žurilo da je sazvao elektroničku sjednicu, pozivajući se na članak 3. neprihvaćenoga Poslovnika o radu Glavnoga odbora MH. Po tom nevaže-ćem članku ‘pojedina pitanja iz nadležnosti Glavnog odbora, osobito kada se radi o žur-nim stvarima iz djelokruga rada i nadležno-sti Glavnoga odbora, predsjednik MH može uputiti na usuglašavanje i odlučivanje elektro-ničkim putem na tzv. dopisnim sjednicama, pri čemu se vodi evidencija o sudjelovanju svakoga pojedinog člana Glavnog odbora. Pri izjašnjavanju elektroničkim putem člano-vi Glavnoga odbora imaju rok od 48 sati za odgovor’. Sazvana elektronička sjednica nije bila nastavak prekinute 10. sjednice, nego je označena kao 11. sjednica bez dnevnoga reda. Na njoj je trebalo odraditi nekoliko preostalih točaka o kojima se nije raspravljalo. Telefon-ske i slične elektroničke sjednice, kao što je poznato, hrvatska Vlada održava u izuzetnim prilikama, kad treba donijeti žurnu odluku, najčešće o jednoj točki dnevnoga reda koja je već raspravljena. Na elektroničkoj sjednici Glavnoga odbora, od 12. do 14. ožujka, kako se doznaje, mejlom se izjasnilo deset članova, što odluke čini nelegalnim, jer nije ostvaren

skupštinom; saziva sjednice; zastupa Maticu hrvatsku u odnosu prema javnosti; usklađuje rad upravnih tijela Matice hrvatske, dužno-snika i odbornika; brine se o provođenju od-luka upravnih tijela; potpisuje odluke i akte upravnih tijela; dodjeljuje nagrade i priznanja prema prijedlogu i odlukama Glavnoga od-bora i Predsjedništva te ima pravo odlučiva-nja o pojedinim pitanjima, s tim da o tomu mora izvijestiti upravno tijelo koje o njima odlučuje. Iz navedenoga razvidno je kako je Poziv ograncima uputio mimo ovlasti i Pravi-la. Časni sud, kako stoji u članku 21. Pravila, odlučuje o sporovima koji se ne mogu riješiti mirnim putem te o pitanjima sukoba intere-sa unutar Matice hrvatske. Je li predsjednik MH suspendirao Pravila, kad odlučuje kako riješiti sporove unutar Matice hrvatske? Je li time, da tako kažemo, izvršio unutarnji puč, preuzevši ovlasti Časnoga suda? Jer to bi radno tijelo trebao biti vrhovni arbitar u ‹od-lučivanju o sporovima› u Matici hrvatskoj, koji se ne mogu riješiti mirnim putem. Dakle kad je riječ o ‹sporovima› i ‹sukobima intere-sa› unutar Matice hrvatske, glavnu riječ ima Časni sud, koji je dužan rasvijetliti prijepore, napose upravljanje Maticom hrvatskom, ako je ono suprotno Pravilima, te o tomu izreći svoj sud. Svako odlaganje samo daje veći prostor za kršenje Pravila MH i manipulaci-ju. Časni sud se u tom pogledu ne bi trebao libiti ispitati i predsjednika MH te odlučiti o njegovoj eventualnoj odgovornosti za ‹spo-rove i sukobe unutar Matice hrvatske›, kad ih se već ne može riješiti mirnim putem. Takva uloga precizno je određena postojećim Pravi-lima. Po rokovima koje je predsjednik zadao ograncima trebaju se do 27. ožujka izjasniti podržavaju li sazivanje Izvanredne izborne skupštine. Poziv nije uopće obrazložen. Iz njega se može zaključiti kako želi sazvati Izvanrednu skupštinu MH zbog pisma Ča-snoga suda premijeru i ministrici te zbog toga što je osmero članova Glavnog odbora tražilo dopunu dnevnoga reda na Godišnjoj skupšti-ni 2019. u Zagrebu, odnosno da se rasprave sve dubioze i nezakonitosti u radu MH. Sve upućuje na namjeru da se najkraćim putem kani apsolutistički riješiti svih koji upozora-vaju na nepravilnosti u MH. Uglavnom, sve što je poduzeto mimo je procedure predvi-đene Pravilima. Ali i u slučaju da dobije po-dršku trećine ogranaka, u vrijeme pandemije korona virusa, morat će obrazloženu odluku podastrijeti Glavnom od-boru koji će odlučiti o sazivanju Izvanredne izborne skupštine MH.

kvorum, ali ipak u izvješću od 18. ožujka stoji kako je sjednici pristupilo 16 članova. Člano-vi Glavnoga odbora pitaju se ima li dokaza za to? Osim toga dvije točke s 10. sjednice nisu čak ni elektroničkim putem apsolvirane, što znači da se 11. sjednica održala, a prethodna nije završila niti postoji zapisnik s te sjedni-ce. Zar to nije vrlo neobična situacija? Tako se u MH prije nikada nije radilo. Elektroničke sjednice Glavnoga odbora izvrsna su prilika,

Dana 17. ožujka 2020. osmero poznatih i ugled-nih članova Glavnoga odbora MH zatražilo je ostavku predsjednika Stipe Botice nakon što je jednostrano uputio predsjednicima ograna-ka i odbornicima MH Po-ziv na sazivanje Izvan-redne izborne skupštine bez suglasnosti članova Glavnoga odbora i bez obzira na to što je toga dana proglašena pan-demija korona virusa

kako se drži, za manipulacije, kojih inače, kažu upućeni, ne manjka u MH.

Časni bi sud trebao preuzeti inicijativu

razrješavanja nagomilanih problema u MH

Predsjednik Matice hrvatske prof. em. Sti-pe Botica drži čvrsto u svojim rukama ‘škare i sukno› kad je riječ o Matici hrvatskoj. No ima li na to pravo po Matičinim Pravilima? Na osnovi članka 73. Pravila predsjednik pred-sjeda Maticom hrvatskom, njezinim Pred-sjedništvom, Glavnim odborom i Glavnom

HRVATSKI TJEDNIK 50 VERITAS VINCIT hrvatski.list@hi.t-com.hr 51 2. travnja 2020.

DOGAĐAJI

kana, koje su ujedno i univerzalne vrjednote, ljude mogu samo zbližavati. Također tvrdnja da „biste nisu služile kao umjetnički postav“ besmislena je jer ih nitko nije ni zami-slio u tome prostoru kao umjetnički postav, niti ih je itko tako doživljavao. Doista se nitko razuman i dobronamje-ran nije mogao nadati da će trebati objašnjavati i dokazi-vati zašto su sedmorica hrvatskih velikana izloženi upravo u Predsjedničkim dvorima. Stoga se pitamo zar je potreb-no nekome dokazivati da spomenute biste nisu postavlje-ne radi njihove umjetničke vrijednosti, već zbog moral-nih, duhovnih, političkih, kulturnih i ljudskih vrjednota, koje su svojim životom i djelom posvjedočile osobe koje te biste predstavljaju. Ako netko misli da nas spomenute vrjednote mogu dijeliti, treba istaknuti upravo suprotno, odnosno da njegovo razmišljanje i zaključivanje, u stvari, može itekako biti uzrok podjelama u društvu.

Za one koji nisu upućeni pokušat ćemo ukratko navesti značajke i vrline uklonjenih hrvatskih velikana iz Predsjed-ničkih dvora da se i nevjerni uvjere kako su uklonjeni ve-likani s više nego utemelje-nim razlogom bili izloženi u prostoru Pantovčaka. Zapo-čet ćemo s ocem domovine Antom Starčevićem koji se svojim djelovanjem zalagao za slobodu svih naroda, jed-nakost svih građana, bratstvo svih ljudi i socijalnu pravdu. Njegova politička uvjerenja bila su utemeljena na princi-pima etičnosti. A. Starčević je tvrdio da o moralu ljudi ovisi opstanak i vlade, i države i na-roda. Josip Juraj Strossmayer bio je jedinstvena osoba u hr-vatskoj povijesti i kulturi, što je posvjedočio kao biskup, političar, saborski zastupnik, veliki župan, teolog, skupljač umjetnina, mecena, erudit, poliglot, vrhunski govornik. Velike su njegove zasluge u formiranju moderne hrvatske nacije i građanskog društva. Osim toga osnovao je JAZU, koja danas postoji i djeluje kao Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Stjepan Ra-dić je 1904. sa suradnicima osnovao Hrvatsku pučku se-ljačku stranku u čijemu je programu bio istaknut kao glavni cilj gospodarsko i kulturno prosvjećivanje seljaka i borba za temeljne građanske slobode. Spomenuta stranka kojoj je bio na čelu je nakon dva desetljeća bila najuglednija seljač-ka stranka u Europi. Zbog svojih naprednih načela i izni-mnoga poštenja u političkom djelovanju za dobrobit hrvat-skoga naroda doživio je nasilnu smrt u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije 1928. godine, što ga je pretvorilo u političku ikonu u borbi za prava seljaka i radnika te za slobodu hrvatskog naroda. Ivan Mažuranić bijaše čovjek europskih nazora, sjajnoga renesansnog obrazovanja i duboke kršćanske orijentacije, govorio je desetak europ-

skih jezika, isticao se poštenjem i postojanošću značaja te pravničkim, državničkim i literarnim djelovanjem. Za bl. Alojzija Stepinca dovoljno je reći da je u najmračnijem razdoblju europske povijesti hrabro i neustrašivo i riječju i djelom svjedočio ljudskost i ljubav prema bližnjima, i to svima bez obzira na nacionalnost, vjeru i rasu. Katoličku je vjeru živio više djelom nego riječima, a u ljubavi pre-ma hrvatskom narodu „ni od koga se nije dao natkriliti“. Nedvojbeno možemo ustvrditi da je u mračnom vremenu bio svjetionik ljudskosti i duhovnosti, a to je ostao i nakon svoje mučeničke smrti. Za kraj ovog osvrta ostavili smo dvojicu hrvatskih velikana koji su, uz ostalo, poznati što su u hrvatskoj povijesti u nečemu „prvi“. O prvom hrvat-skom kralju Tomislavu ima vrlo malo pisanih povijesnih dokumenata, ali je unatoč tomu njegovo mjesto u našoj povijesti iznimno značajno. Više od tisuću godina Tomi-slav „živi“ u povijesnome sjećanju hrvatskoga naroda i ta je činjenica zacijelo pridonijela neprekidnoj svijesti o hr-

vatskoj državotvornosti bez koje bi nakon mnogih stolje-ća, u kojima je hrvatski narod bio izložen mnoštvu ugroza s raznih strana, bilo gotovo nemoguće ostvariti višesto-ljetni san o hrvatskoj držav-nosti. Za ostvarenje toga sna nedvojbeno je najzaslužniji prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, čiju veličinu i značaj teško mogu shvatiti oni koji ne znaju koje su sve političke „nepogode“ stajale na putu ostvarenja neovisne hrvatske države. Dovoljno je samo reći da u presudnom trenutku početkom 1990-ih kada je Franjo Tuđman s hr-vatskim narodom započeo vizionarski povijesni hod k stvaranju države Hrvatske, nitko od značajnih svjetskih

čimbenika nije bio na njegovoj strani, a on je unatoč svemu ipak uspio. Upravo je to dokaz njegove veličine i mudrosti kao političara i vojnoga stratega.

Nakon svega navedenoga o ljudskim, moralnim i poli-tičkim vrjednotama hrvatskih velikana što reći o onima koji tvrde kako su takvi velikani uzrok podjela u našemu društvu? Ništa jer oni koji to tvrde svojim neznanjem i beznačajnošću ne zavrjeđuju našu pozornost. Također, što na kraju reći o izjavi novoizabranoga hrvatskog pred-sjednika da je spomenutim hrvatskim velikanima mjesto u muzeju? Također ništa, jer ima li smisla nešto reći o be-smislenoj izjavi i može li se nešto suvislo odgovoriti na neodgovornu izjavu? Ipak ćemo dobronamjerno novoiza-branoga predsjednika države upozoriti da se biste hrvatskih velikana mogu uklanjati iz određenoga prostora, ali ih nitko ne može ukloniti iz srca hr-vatskoga naroda.

Što reći o onima koji tvrde da su Ante Starčević, kralj Tomislav, Stjepan Radić, bl. Alojzije Stepinac, Ivan Mažuranić, Josip Juraj Stro-ssmayer i Franjo Tuđman uzrok podjela u našem društvu? Ništa jer oni koji to tvrde, svojim neznanjem i beznačajnošću ne zavrje-đuju našu pozornost

HRVATSKI TJEDNIK 52 VERITAS VINCIT

AKTUALNO