TKm Pitanja - Ispravke _ 3 Nova

  • Upload
    donmex

  • View
    648

  • Download
    5

Embed Size (px)

Citation preview

1.Definisati i objasniti sledee pojmove: a) Telekomunikaciona mrea. Skicirati fiziku strukturu telekomunikacione mree i objasniti funkcije pojedinih delova i komponenata. Tk mreza je skup telekomunikacionih sistema i sredstava koje omogucavaju prenos poruka saglasno zahtevima korisnika. Primarna svrha tk mreza je komunikacija i razmena informacija izmedju korisnika. Telekomunikacioni servis predstavlja servis koji se u potpunosti ili delimicno sastoji od prenosa i usmeravanja signala kroz tk mreze u skladu sa zahtevima korisnika i tk prenosa. Korisnik predstavlja fizicko ili pravno lice koje koristi ili zeli da koristi telekomunikacione usluge po osnovu zakljucenog pretplatnickog ugovora ili na neki drugi predvidjen nacin. Tk mreze sacinjavaju: cvorovi mreze, prenosni (spojni) putevi, oprema za pristup mrezi, krajni sistemi, sistem za nadzor i upravljanje, okosnica mreze.

Mreza za pristup obezbedjuje prenos tk signala izmedju utvrdjenih lokacija na kojima se pruzaju tk usluge krajnjim korisnicima i terminalnih tacaka mreze na lokacijama krajnjih korisnika. Ostvaruje se pomocu bakarnih parica, optickih i koaksijalnijh kablova ili bezicnim prenosom. b) Koji deo telekomunikacione mree tipino predstavlja usko grlo u pogledu propusnog opsega? Linkovi i ruteri predstavljaju usko grlo u tk mrezi. c) ta je topologija telekomunikacione mree? Topologija mreze predstavlja nacin na koji su cvorovi povezani. d) Koje su osnovne topologije telekomunikacionih mrea? Navesti prednosti i nedostatke svake od njih? Zato se u praksi telekomunikacione mree realizuju kao hibrid kombinacija bazinih topologija? Osnovne topologije mree su: 1.Zvezda - sastoji se od jednog centralnog cvora i vise ostalih koji su medjusobno povezani preko centralnog cvora. Prednosti: lako dodavanje novih cvorova i ispad ne centralnog cvora ne utice na rad cele mreze. Mane: u slucaju pada centralnog cvora cela mreza pada. 2.Prsten cvorovi su tako namesteni da cine prsten. Prednosti: manja kompleksnost jer su putevi odredjeni konfiguracijom. Mane: tesko dodavanje novih cvorova i ako jedan cvor pukne cela mreza pada. 3.Kaskada (magistrala) kaskadu cini najmanje jedan cvor, a najvise beskonacno mnogo cvorova, vezanih u red. Prednosti: jeftinije su i lako se prosiruju. Mane: tesko se odrzavaju, ako se javi problem na magistrali cela mreza pada, niska sigurnost, dodavanjem novih elemenata preformanse opadaju. 4.Stablo sastoji se iz korena i dalje se razgranava. Prednosti: mreza se lako prosiruje. Mane: ako koren (rut) postane neispravan cela mreza pada. Pristup postaje problem, ako je uredjenje veliko usled pada nekog cvora svi cvorovi koji idu preko njega postaju neispravni. 5.Mesh potpuno povezana mreza, svaki sa svakim. Mane: posto je mreza potpuno povezana svaki cvor je povezan sa svim ostalim cvorovima, a to je potpuno neisplativo. U praksi se tk mreze realizuju kao hibrid kombinacija bazicnih topologija. 1

2.Definisati i objasniti sledee pojmove: a) Analogni i digitalni izvor informacija. Analogni izvor informacija stvara neprestano saopstenje kao sto su muzika i govor. Digitalni izvor informacija daje signale koji nisu kontinualni u vremenu vec su dati u vidu impulsa. b) Analogni i digitalni signal. Analogni ili kontinualni signali su kontinualne funkcije vremena pri cemu njohove vrednosti pripadaju kontinualnom skupu. Digitalni signal spada u kategoriju diskretnih signala. Postoje samo u odredjenim vremenskim intervalima i njihova trenutna vrednost moze da ima samo neku od vrednosti iz konacnog skupa. c) Analogni i digitalni prenos. Analogni prenos: analogni signal moze biti modulisan pa se prenosi pomocu pojacavaca. Digitalno prenos: predstavlja prenos digitalnih signala bez obzira da li je izvor digitalan ili kontinualan kroz medijum ce se prenositi digitalni elektricni reprezent izvornog signala. d) Kada sa PC raunara dial-up modemom (preko javne komutirane telefonske mree) pristupamo nekom Web sajtu na Internetu, kakav je tip izvor informacija, kakav je tip signala koji generie modem i o kakvom prenosu je re? Tip izvora informacija je digitalni, tip signala koji generie modem je analogni, i radi se o analognom prenosu signala.

3. Komutacija (switching) je jedna od osnovnih funkcija koje se ostvaruju u telekomunikacionoj mrei. a) ta je komutirana telekomunikaciona mrea. 2

Komutirana tk mrea (switched network) je mrea u kojoj se veze izmeu korisnika uspostavljaju povremeno (po njihovoj elji i na njihovu komandu) bilateralno.U takvim mreama vorovi su komutacioni centri koji interpretiraju i izvravaju naredbe za uspostavljanje, odravanje i raskid veze. b) ta je komutacija kola, a ta komutacija paketa. Navesti primere telekomunikacionih mrea sa komutacijom kola i komutacijom paketa. U mrei sa komutacijom kola (Circuit switched network) tokom komunikacije izmeu izvora i odredita uspostavlja se fiksno kolo (vod). To znai da su, privremeno, fizike linije dodeljene komunikacionoj sesiji. Kada se sesija zavri, kolo se raskida i postaje raspoloivo za neku drugu sesiju (za druge korisnike). Vazna osobina komutacije mreze sa komutacijom kola je da se putanja (veza) uspostavi izmedju dva korisnika pre nego sto se posalju bilo kakvi podaci. Svi paketi koji se salju, salju se istom putanjom jednim za drugim, tako da tim redosledom i stizu. Primeri mrea sa komutacijom kola: Telefonska mrea; ISDN (Integrated Services Digital Network); U mrei sa komutacijom paketa (Packet switched network) tokom komunikacione sesije izmeu izvora i odredita, podaci se dele u pakete, koji se usmeravaju kroz mreu (najee na osnovu adrese odredita). Prema tome, uspostavlja se logika veza izmeu izvora i odredita, koja se moe realizovati po razliitim fizikim vezama. Mreza koje rade sa komutacijom paketa strogo ogranicavaju velicinu bloka koji se salje, takodje omogucavaju interaktivan saobracaj. Za razliku od komutacije kola, podaci se mogu poslati odmah po zahtevu. Posto se paketi salju razlicim putevima, koji nisu unapred odredjeni, za razliku od komutacije kola, paketi stizu razlicitim redosledom na odrediste, u zavisnosti od putanja paketa i gustine saobracaja. Mreza sa komutacijom paketa je otpornija na greske od mreze sa komutacijom kola. Raunarske mree su mree sa komutacijom paketa: Internet; Lokalne raunarske mree; Metro mree; c) ta je virtuelna (logika) veza i u kom tipu telekomunikacionih mrea ona postoji? Virtuelna (logicka) veza je veza koja moze biti realizovana po razlicitim fizickim putevima izmedju izvora informacija i odredista. Postoji kod komutacije paketa. Kada se poslati paket probija kroz podmrezu svi usmerivaci na njegovom putu beleze u svoje interne table uspostavljenu virtuelnu (logicku) mrezu. d) ta je komutacija kao funkcija vora telekomunikacione mree? Komutacija kao funkcija vora je izbor izlaznog porta na koji e biti prosleen ulazni signal. 4. Upredene (simetrine) parice su jedan od medijuma prenosa koji se koristi u telekomunikacionom mreama. a) Navesti osnovne karakteristike upredene parice. Zato se vri upredanje? ine ih dva provodnika od kojih svaki preko bakarne ice ima prevuen sloj od izolatora i meusobno se upredaju kako bi se smanjilo zraenje jer se talasi generisani u razliitim navojima ponitavaju (dva paralelna provodnika predstavljaju odlinu antenu). Unutar kabla se moe upresti veliki broj parica za bolje preformanse, ali i zahteva vie prostora. Uporednom paricom se mogu prenositi i analogni i digitalni signali. Brzina prenosa zavisi od debljine ice i rastojanja. Mana je to imaju ogranien domet, ogranien propusni opseg i ogranien protok. U zavisnosti od oblika uporedne parice se dele na vise kategorija sa razlicitim propusnim opsezima: 3. kategorija se sastoji od dve blago uvijene izolovane zice, Ove parice zadovoljavaju minimum zahteva za prenos podataka u eternet mrezama. Propusni opseg im je do 16 MHz; 4. kategorija uporednih parica nije u siroj primeni i ima propusni opseg do 20 MHz; 5. kategorija lici na parice 3. kategorije ali su gusce upredene cime se smanjuje prislusavanje izmedju parica i omogucava kvalitetniji signal na vecim razdaljinama. Propusni opseg je do 100 MHz; 6. kategorija ima propusni opseg do 250 MHz dok 7. kategorija ima do 600 MHz.

3

Sve ove zice spadaju u neoklopne uporedne parice UTP. Za razliku od oklopnih parica, STP, koje su oklopljene metalnom folijom radi zastite, na njih uticu el mag smetnje (susedne parcie, sumovi). b) Koje su tipine primene upredenih parica? Da li se one danas koriste u okosnici telekomunikacionih mrea? Uporedne parice se najee koriste u telefonskom sistemu jer se mogu protezati i vie kilometara bez pojaanja, jeftine su, i prihvatljivih preformansi, tako da se i dan danas masovno koriste u telekomunikacionim mreama. NE koriste se u okosnici, optika se koristi u okosnici... c) Kako se upredene parice primenjuju u lokalnim raunarskim mreama? parice su lake za instaliranje, cat 6 ispunjava 1 GB/s Ethernet standard, tako da mogu da pruze i velike performanse do 100 i kusur metara duzine. Primer, office banke sa recimo 20 racunara (uglavnom STP i FTP kablovi). 5. Definisati i objasniti sledee pojmove u OSI referentnom modelu: a) Prenos sa uspostavom veze (konektivni prenos) i prenos bez uspostave veze (nekonektivni prenos). Prenos sa uspostavom veze podrazumeva uspostavljanje i odravanje logikih veza (konekcija) radi prenosa informacija izmeu entiteta parnjaka. Krajnje take veze na sloju N se nalaze u servisnom interfejsu tog sloja. Tipovi veza su: tacka-tacka, tacka-vise tacaka, vise tacaka-vise tacaka. Prenos bez bez uspostav podrazumeva prenos informacija bez uspostavljanja logikih veza izmeu entiteta parnjaka. Svaka jedinica podataka (paket, okvir) koja se prenosi predstavlja zasebnu celinu, koja se nezavisno od ostalih prosleuje naznaenom odreditu. Za tu svrhu neophodna je kompletna adresna informacija u svakom paketu. b) Servis sa uspostavom veze (konektivni servis) i servis bez uspostave veze (nekonektivni servis). Zato je nekonektivni servis sloja linka za podatke (LLC tip 3) sa potvrivanjem prijema podataka koristan u lokalnim raunarskim mreama? Servis sa uspostavom veze podrazumeva prenos informacija na sloju N sa uspostavom veze. Predajna i prijemna strana dogovaraju se o skupu parametara kao to su maksimalna veliina jedinice podataka, kvalitet servisa i dr. Faze konektivnog servisa: Uspostava veza, prenos informacija, raskid veze. Primer konektivnog servisa je transportni servis koji pruza TCP u internetu. Korespodencija izmedju veza na slojevima N i N-1: preslikavanje 1 na 1; multipleksiranje nekoliko veza na sloju N po jednoj vezi na sloju N-1; razdvajanje jedne veze na sloju N u vise veza na sloju N-1; Servis bez uspostave veze podrazumeva prenos informacija na sloju N bez uspostave veze. Svaki poziv nekonektivnog servisa zapoinje prenos jedne jedinice podataka, nezavisno od bilo kog prethodnog ili budueg poziva tog servisa. Primer je mrezni servis koji pruza ID i transportni servis koji pruza vezu ka internetu. c) Telekomunikacioni protokol. Telekomunikacioni protokol je skup pravila po kojima se vri razmena informacija izmeu entiteta u elektronskim komunikacionim sistemima. Entitet je celina koja prima i predaje informacije, a sistem je fizicki izdvojen objekat koji sadrzi jedan ili vise entetiteta. Entiteti mogu biti: aplikacije, el. posta... Sistemi su: racunari, terminali... Kljucni elementi tk protokola su: sintaksa (nacin formiranja podataka); semantika (kontrole informacija za koordinaciju entiteta, kontrola greske); merenje vremena (brzina prenosa informacija, redosled isporuke). Pregled mehanizma protokola: adresiranje (slojevi indetifikuju predajnike i prijemnike); pravila prenosa podataka (smer prenosa, logicki kanali); kontrola gresaka (ima mnogo tehnika kontrole i korekcije gresaka, parnjaci se dogovaraju koju ce tehniku da koriste, prijemnik obavestava predajnik da li je korektno primio podatke); kontrola protoka (izbegava pojavu zagusenja u mrezi); segmentiranje i reasembliranje (omogucavaju razmenu poruka proizvolje duzine, na predajnoj strani oiruka se deli (segmentuje) u jedinice podataka 4

jednake duzine, a na prijemnoj strani se vrsi obrnuti postupak (reasembliranje)); multipleksiranje i demultipleksiranje; rutiranje (ako postoji vise putanja izmedju izvora i odredista treba izabrati rutu); Protokol ne mora da ima sve ove mehanizme, to zavisi od referentnog modela, sloja, topa prenosa... d) Jedinica podataka protokola (PDU Protocol Data Unit) i servisnu primitiva. U emu je razlika izmeu PDU i servisne primitive? Komunikacija izmeu entiteta protokola istog sloja u razliitim sistemima realizuje se pomou protokolskih jedinica podataka (PDU) tj. PDU slui za razmenu podataka izmeu udaljenih (N)entiteta.

Servis sloja N se definie skupom operacija koje se nazivaju servisne primitive. Drugim reima servisne primitive su sredstvo interne meuslojne komunikacije u istom fizikom sistemu. Entitet sloja N+1 zahteva i pristupa servisima sloja N pomocu servisnih primitiva (uspostava i raskid veze, prenos informacija...). Sloj N obavestava sloj N+1 o ishodu zahteva pomocu servisnih primitiva. Imamo 4 vrste primitiva: zahtev- koji generise korisnik servisa radi poziva neke procedure; indikacija- koju generise davalac servisa radi poziva neke procedure da je korisnik servisa u udaljenoj SAP aktivirao neku proceduru; odziv- potvrdan ili negativan, koji generise korisnik servisa sa ciljem da zavrsi proceduru u odredjenoj SAP, prethdno aktiviranu primitvu tipa indikacija; potvrda- pozitivna ili negativna, koju generise davalac servisa sa ciljem da zavrsi proceduru u odredjenoj SAP prethodno aktiviranom primitivom zahtev. Nazivi primitiva sadrze tri elementa: pocetno slovo- oznacava o kom se sloju radi; naziv servisauspostava veze, prenos obicnih podataka, prenos ubrzanih podataka, raskid veze; tip primitivezahtev, indikacija, odziv, ili potvrda. Primer servisne primitive je zahtev za uspostavu transportne veze. Razlika izmedju PDU i servisne primitive jeste u tome sto jedinica podataka protokola koristi za razmenu podataka izmedju udaljenih entiteta dok servisna primitiva sluzi kao sredstvo interne medjuslojne komunikacije u istom fizickom sistemu. 6. Na slici je prikazana blok ema dela raunarske mree. Host A razmenjuje fajlove sa hostom B, posredstvom fajl transfer protokola (FTP). Deo mree se sastoji od 6 vorova (N1 N6, respektivno). Svi linkovi su dupleksni. Pretpostavljajui hibridni protokol stek koji se sastoji od fizikog sloja, sloja linka za podatke (DLL), mrenog sloja, transportnog sloja i aplikacionog sloja, objasniti funkcije svakog od slojeva na primeru prikazanom na slici. Posebno objasniti u kojim ureajima su locirani entiteti protokola svakog od navedenih slojeva protokol steka. N1-N6 su cvorovi i oni imaju 3 sloja: 1.Fizicki sloj: obuhvata mehanicke, elektricne, funkcionalne i proceduralne karakteristike koje se odnose na prenos nestruktuirane povorke bita po fizickom medijumu. 2.Sloj linka za podatke: omogucuje prenos podataka izmedju entiteta mreznog sloja. Predajni entitet formira podatke koje dobija od mreznog sloja u okvire koje prosledjuje na liniju u

5

odgovarajucem redosledu. Moze ukljuciti procedure: detekciju i ispravljanje gresaka u prenosu, upravljanje protokom, za kontrolu pristupa medijumu MAC. 3.Mrezni sloj: omogucuje prenos podataka izmedju transportnih entiteta, kontrolise rutere i linkove u mrezi, kasnjenje i drdzitere u mrezi. Obezbedjuje nezavisnost visih slojeva od tehnologija prenosa i tipa kmounikacije. Obezbedjuje interoperabilnost sa drugim mrezama. Pretpostavili smo da su cvorovi ruteri i zato imaju 3 sloja, da su switchevi ne bi imali mrezni sloj, tj imali bi 2 sloja. Host A i host B imaju 5 slojeva: Fizicki sloj; Sloj linka za podatke; Mrezni sloj; Transportni sloj: obezbedjuje nadgledanje i kontrolu prenosa podataka izmedju krajnjih korisnika. Orijentisan je ka prenosu od jednog do drugog korisnika (end-to-end). Zajedno sa nizim slojevima pruza jedinstven servis kojim se obezbedjuje jedinstven i transparentan prenos podataka izmedju entiteta. Moze ukljuciti procedure za detekciju i ispravljanje gresaka, upravljanje protokom. Aplikativni sloj: direkno pruza servis aplikaciji. Daje resurse aplikaciji za pristup OSI okruzenju. Sastavljen je od aplikacionih servisnih elemenata koji sadrze odgovarajuce protokole. Sirok spektar protokola za cuvanje i rukovanje porukama.N2 N3 Host A N1 N6 Host B

N4

N5

7. Objasniti funkcije ureaja u mreama sa komutacijom paketa: a) Hub, brid (most), ruter i gejtvej. Hub je mreni ureaj koji povezuje razliite segmente LAN-a, trenutno retransmituje dolazni signal po svim fizikim linkovima; Bridge (most) Premoava podmree i funkcionie na osnovu MAC adresa. Povezuje 2 LAN-a sa identicnim LAN protokolima ili razlicite delove LAN-a koji rade razlicitim tehnologijama. Transparentan za krajnjeg korisnika, uocava i odbacuje greske. Ponasa se kao adresni filtar. Ne modifikuje sadrzaj paketa i ne dodaje nista paketu; Ruter slui za rutiranje saobraaja na osnovu mrene adrese (IP adrese). Radi na sloju 3. Radi sa IP datogramima, koristi protokole i algoritme rutiranja. Vrsi razmenu informacija sa drugim ruterima. Povezuje mreze koje mogu biti, a i ne moraju biti, slicne; Gejtvej (gateway) je ureaj koji konvertuje jedan protokol u drugi (u sutini taka mree koja predstavlja ulaz (prolaz) u drugu mreu sa razlicitim protokolima); b) ta je paketski komutator (switch)? Sa kojim od ureaja navedenih pod takom a) je funkcionalno ekvivalentan paketski komutator sloja 2 (L2 switch), a sa kojim paketski komutator sloja 3 (L3 switch)? Paketski komutator (switch) je ureaj koji spaja tri ili vise linija prenosa. Kada podaci stignu na jednom linijom on mora da odluci kuda dalje (kojom linijom) da ih prosledi. Razdvaja domene u kojima je moguca kolizija. Izvrsava 2 operacije: komutaciju (switching) okvira sa podacima; odrzavanje operacija komutacije; Paketski komutator sloja 2 (L2 switch) je funkcionalno ekvivalentan sa bridge-om, dok je paketski komutator sloja 3 (L3 switch) funkcionalno ekvivalentan sa ruterom. c) Objasniti razliku izmeu L2 i L3 switching-a. L2 switch se koristi MAC adresama za prenos podataka sa porta na port, dok L3 koristi IP adrese. Kod L2 switching-a vrsi se hardverska komutacija okvira i povezuje hostove unutar 6

mreze. Kod L3 switching-a vrsi se hardverska komutacija paketa i povezuje razlicite mreze. L2 switching komutira okvire na sastavu MAC adrese odredista. L3 switching komutira pakete na bazi adrese odredista mreznom sloju. L2 switching ne analizira zaglavlje paketa sa informacijama mreznog sloja. L3 switching pretrazuje MAC adresu okvira i salje ga odgovarajucem interfejsu ako zna lokaciju adrese odredista. d) Koji tip ureaja (L2 ili L3 switch) predstavljaju ureaji A, B i C na slici i zato?Internet

C

LAN 1

A

LAN 2

B

LAN 3

L2 - A, B; L3-C (povezuje LAN i WAN (Internet)) 8. Izvesti izraz za najvee iskorienje linka U u sluaju protokola Stani i ekaj (Stop and Wait). Posmatramo situaciju kad stanica A salje stanici B n okvira, a stanica B potvrdjuje prijem svakog okvira. Ukupno vreme propagacije Td=n*(Tprop+Tframe+Tproc+Tprop+Tack+Tproc). Tpropvreme propagacije, Tframe-vreme prenosa okvira, Tproc-vreme procesiranja podataka u stanici, Tack-vreme prenosa potvrde. Dalje pretpostavimo da Tack i Tproc teze nuli, pa je sada: Td=n*(2Tprop+Tframe). Iskoriscenje linka se definise kao U=(n*Tframe)/Td tj. U=Tframe/(2Tprop+Tframe). Ako definisemo parametar a=Tprop/Tframe dobijamo U=1/(1+2a). Ovo je teorijski najvece moguce iskoriscenje linka, stvarno iskoriscenje je najvece. Diskutovati izraz na primeru sledeih sluajeva: a) Saobraaj po inom pristupnom linku duine 4km se generie brzinom 2Mb/s, sa okvirima prosene veliine 1000 Byte. Napomena: brzina prostiranja kroz bakarni provodnik je priblino 2 x 108 m/s. d-rastojanje linka(duzina), V-brzina propagacije(m/s), L-duzina okvira, B-brzina prenosa podataka(protok-b/s). Tprop=d/V, Tframe= L/B. d=4km, B=2Mb/s, V=2*10^8m/s, L=1000byte=8000b. U1=1/(1+2a1), a1=Tprop/Tframe=(d*B)/(L*V)=0,005, U1=0,99502=99,502% b) Saobraaj po satelitskom linku se generie brzinom 64kbit/s, sa prosenom duinom okvira 500 Byte. Vreme propagacije u direktnom i povratnom smeru (round trip) je 270ms. B=64kb/s, L=500byte=4000b, rtt=270ms, U2=Tframe/(2Tprop+Tframe), rtt=2Tprop, Tframe=L/B=1/16s, U2=0,18797=18,797% 9. Na slici je prikazano kontrolno polje informacionog HDLC okvira, u kome N(S) predstavlja redni broj poslatog okvira, a N(R) redni broj primljenog okvira. Svako od polja N(S) i N(R) koduje se sa n bita:0 N(S) P/F N(R)

7

a) Koji je opseg rednih brojeva N(S) i N(R)? Posto je dat broj bita sa kojima se koduje, u opseg brojeva za N(S) i N(R) je (2^n)-1. Obicno je numeracija primljenih i poslatih paketa: 0 7 u osnovnom formatu i 0 127 u proirenom formatu. b) Koja je najvea dozvoljena veliina kliznog prozora? Objasniti zato. Najveca dozvoljena velicina kliznog prozora je (2^n)-1 jer je dato n bita za kodovanje. Tako da redni broj tacno staje u polje sirine n bitova. Kada bi bilo 2^n, posto se ack kodira po modulu 8, za ack 8 i za prozor sirine 2^3=8, predajnik ne bi znao sta da radi, imali bi dvosmislenost - da li da salje sve posle 000 ili da salje novi blog okvira. c) Da li se mehanizam piggybacking primenjuje u tipu okvira prikazanom na slici i zato? Da, mehanizam piggybacking (slepovanje) se primenjuje zato sto se na taj nacin efikasnije koriti propusni opseg i polje za slepovanje produzava zaglavlje za samo jedan bit. N(R) je polje koje predstavlja slepovanu potvrdu umesto da kao potvrdu salju broj poslednjeg primljenog okvira slepuje se boj sledeceg okvira koji treba biti primljen. d) Koja je funkcija bita P/F (poll/final)? Bit P/F se koristi kada primarna stanica poziva grupu sekundarnih stanica. U rezimu P primarna stanica poziva sekundarnu da salje podatke. U svim okvirima koje salje primarna stanica, osim u poslednjem, bit P/F imace vrednost P. U poslednjem okviru bit P/F ima vrednost F i oznacava kraj komutacije. Ovaj bit slui da nagovesti funkciju okvira. Ukoliko je okvir komanda, jedinica ovog bita oznaava da je to poll, ukoliko je okvir odgovor, jedinica ovog bita oznaava da je taj okvir poslednji okvir. 10. Transparentan prenos korisnikih podataka u protokolima sloja linka za podatke (DLL) moe se obezbediti na tri naina: a) Objasniti sva tri naina za obezbeivanje transparentnosti. Umetanje karaktera (bajtova): Koriste se specijalni kontrolni bitovi za razgranicenje okvira i kontrolu komunikacije. Kraj i pocetak okvira se obelezava specijalnim bajtovima (najcesce u isti) FLAG. Na taj nacin ako odredisni racunar izgubi korak treba da pronadje samo flag da bi nasao kraj tekuceg okvira. Dva uzastopna bajta ili flega oznacavaju kraj jednog i pocetak drugog okvira. Problem nastaje ako se indikatorski bajt nadje u podeocima. Takva situacija ometa ispravno citanje okvira. Nacin prevazilazenja ovog problema je umetanje specijalnog bajta ESC ispred svakog indikatora bajta (FLAG-a) koji se slucajno zadesi u podacima. Primeri:

A A A A

FLAG ESC ESC ESC

B B FLAG ESC B B

A A A A ESC ESC ESC

FLAG

B B FLAG B B

ESC

Umetanje bitova: Ovo se radi na sl nacin-svaki okvir pocinje i zavrsava se specijalnom sekvencom bitova. Kada god sloj veze posiljaoca u podacima naidje na 5 uzastopnih jedinica on automatski umece 0 u ulazni tok bitova. Kada primalac u dolaznom toku bitova pronadje 5 uzastopnih jedinica iza kojih sledi nula, on iz toka automatski izbaci unetu nulu. Ova metoda omogucava cak i da okviri podataka budu razlicite duzine.

8

Primer: Originalni podaci: Podaci tokom prenosa:

011011111111111111110010 011011111011111011111010010

Umetnuti bitovi Podaci u memoriji primaoca posle izbacivanja bitova: 011011111111111111110010 Brojanje karaktera: Ova metoda u zaglavlju sadrzi polje u koje se upise broj znakova u okviru. Kada sloj veze na odredistu procita taj broj on zna koliko znakova sledi iza njega i tako utvrdjuje kraj okvira. Nije dobro sto broj znakova moze biti pogresno ocitan zbog greske u prenosu. Ipak iako racunar zna da je okvir ostecen jer se njegov kontrolni zbir ne slaze on ipak nece moci da pronadje pocetak sledeceg okvir Primer:

b) Koji od njih se koristi u Internet PPP (Point to Point Protocol) i zato? U internet point to point se koristi umetanje bajtova (karaktera) jer PPP protokol radi sa znakovima. Duzina okvira je celobrojni broj bajtova. 11. Kontrola greaka u telekomunikacionom protokolu obuhvata dve osnovne faze: otkrivanje (detekcija) greke i ispravljanje (korekcija) greke. a) Koje su dve osnovne klase algoritama za korekciju greke i u kojim uslovima prenosa se primenjuju? Unazad (BEC Backward Error Correction) zasniva se na retransmisijama posle detekcije greke u prijemniku; najpoznatije su tehnike automatskog zahteva za retransmisiju (ARQ Automated Repaet Request). Koristi se u prenosu sa malo gresaka, i gde je protok bitan. Unapred (FEC Forward Error Correction) svakom poslatom okviru dodaje se kod za korekciju greke, na osnovu koga prijemnik moe da detektuje i otkloni greku. Koristi se u prenosu sa velikim kanjenjem i velikim protokom (satelitiski prenos). FEC zbog dotatog okvira zahteva i veci protok od BEC-a, ali ovim algoritmom se i brze otklanjaju greske jer ima mnogo manje, ili nema retransmisija b) ta je retransmisija? Retransmisija je ponovno slanje okvira nakon neuspelog slanja okvira, tj nakon detekcije greske. c) Objasniti i skicirati principe tehnika Vrati se unazad N okvira (Go back N) i selektivnog ponavljanja (Selective Repeat), na sloju linka za podatke. Navesti prednosti i nedostatke svake od ovih tehnika. Koja se od njih vie koristi i zato? Vrati se unazad N okvira:

9

Predajnik moe da alje niz okvira ne ekajui potvrdu (broj okvira odreen tehnikama kontrole protoka). Ne mora se potvrivati svaki okvir: npr. ACK 1 znai da su ispravno primljeni okviri 0 i 1. Ako primi NAK za odreeni okvir ili ako istekne tajm-aut, mora da se vrati N okvira unazad i da ih sve poalje ponovo. Kod ovog principa predajnik pamti (baferuje) sve nepotvrene okvire, unosi se dodatno saobraajno optereenje jer se vri retransmisija N okvira (iako je najee samo jedan bio neispravan) i nema baferovanja okvira u prijemniku. Selektivno ponavljanje:

Predajnik moe da alje niz okvira ne ekajui potvrdu (broj okvira odreen tehnikama kontrole protoka). Ne mora se potvrivati svaki okvir: npr. ACK 1 znai da su ispravno primljeni okviri 0 i 1. Ako primi NAK za odreeni okvir, vri selektivnu retransmisiju, tj. ponavlja samo okvir za koji je primljen NAK. Kod ovog principa efikasno se koristi propusni opseg linka, ne unosi dodatno saobraajno optereenje jer se vri retransmisija samo neispravnog okvira i zahteva se baferovanje okvira i u predajniku i u prijemniku (da bi bili isporueni mrenom sloju redosledom kojim su generisani). U praksi se najee koristi vrati se unazad za N. 12. U lokalnim raunarskim mreama (LAN) sloj linka za podatke podeljen je u dva podsloja podsloj za kontrolu logikog linka (LLC) i podsloj za kontrolu pristupa medijumu (MAC): a) Objasniti funkcije MAC podsloja. MAC je nizi podsloj sloja linka za podatke (DLL) koristi se za kontrolu pistupa medijumu, zaduzen je za resavanje problema deljenja zajednickog medijuma izmedju vise stanica. MAC protokoli razresavaju problem kako da radna stanica salje podatke po zajednickom medijumu. Entitet MAC protokola je softver koji omogucava radnim stanicama da se menjaju u slanju podataka. Takoe dodeljuje MAC adrese svim ureajima u mrei (i podmreama). b) MAC protokoli mogu se najoptije klasifikovati na deterministike i stohastike. Navesti karakteristike svake od ovih klasa protokola i po jedan primer deterministikog odnosno stohastikog protokola. 10

Stohastiki se zasnivaju na sluajnom pristupu stanice medijumu, gde su mogui su sudari (kolizije). Primeri: ALOHA, CSMA, CSMA/CD. Kod deterministikih, stanici treba dozvola za pristup medijumu. Primeri: Token Ring, Token Bus. c) Koja klasa MAC protokola pokazuje bolje performanse (tehnike karakteristike) u uslovima vrlo velikog saobraajnog optereenja lokalne raunarske mree i zato? 13. Objasniti osnovne principe funkcionisanja i primenu i uporediti sledee protokole pristupa medijumu (MAC): ALOHA, Slotted ALOHA, CSMA (1-persistentni i ppersistentni) i CSMA/CD. ALOHA-spada u klasu stohastickih protokola MAC sloja. To je najstariji MAC protokol, originalno osmisljen za paketski radio prenos, ali je primenljiv u svim deljenim medijumima. Dva osnovna tipa protokola: 1.Bazicna ALOHA (basic ALOHA), karakteristike: Kod ovog protokola, stanice alju okvire bez ikakvog ogranienja, a potom sluaju tokom odreenog vremenskog intervala (koji je jednak najveem moguem vremenu propagacije u direktnom i povratnom smeru RTT). Ukoliko u tom periodu primi ACK prenos je uspean, dok u protivnom vri retransmisiju. U sluaju da ACK ne stigne nakon odreenog broja retransmisija, stanica odustaje. Protokol je jednostavan, ali ne i efikasan: u sluaju velikog broja kolizija, iskorienje kanala je tek oko 18%. 2.Vremenski razdeljena ALOHA (time sloted ALOHA), karakteristike: Kako bi se efikasnost ALOHA protokola poveala, uvedena je njegova modifikacija, ime je nastao slotted ALOHA protokol. Vremenska skala je podeljena na uniformne slotove, ije trajanje odgovara vremenu prenosa okvira. Potrebna je sinhronizacija svih stanica (sve su vezane na centralni takt). Stanica sme da zapone prenos okvira samo na poetku slota nema deliminog preklapanja okvira: oni su ili potpuno preklopljeni ili potpuno ispravno primljeni. Maksimalno iskorienje sistema je na ovaj nain poveano na 37%. CSMA (Carrier Sence Multiple Acces): Kod ovog protokola, stanica koja eli da poalje okvir prvo oslukuje medijum da bi utvrdila da je on slobodan ili je prenos koji potie od neke druge stanice u toku. Ako je medijum zauzet, stanica mora da saeka. Ako je medijum slobodan, stanica alje okvir. Mogue je da dve ili vie stanica istovremeno ili priblino istovremeno iniciraju prenos okvira. U tom sluaju se deava kolizija i podaci e biti oteeni, te nijedan okvir nee biti ispravno primljen. Posle predaje, stanica eka ACK (interval ekanja se definie unapred). Ako ne primi ACK, stanica pretpostavlja da se dogodila kolizija i inicira retransmisiju. Kod 1-persistentnog CSMA stanica zauzima kanal sa verovatnoom 1 kada utvrdi da je on slobodan (odmah alje podatke). Kod p-persistentnog CSMA, kanali su diskretizovani po vremenu, odnosno uvedeni su vremenski slotovi kao kod slotted ALOHA protokola. U ovom sluaju stanica zauzima kanal sa verovatnoom p kada ustanovi da je on slobodan, a sa verovatnoom 1-p odustaje i zauzima kanal u sledeem vremenskom slotu. CSMA/CD: Kod ovog protokola, kada stanica eli da poalje okvir, ona prvo oslukuje mreu. Ako niko ne alje po mrei, stanica zapoinje prenos okvira. Mogue je da dva vora istovremeno ponu slanje okvira. Prva stanica koja detektuje koliziju koja nastaje u ovom sluaju alje u mreu poseban ometajui signal (jam). Obe stanice suspenduju prenos, ekaju sluajan interval vremena i potom ponovo zapoinju prenos okvira. Najefikasniji meu ponuenima je CSMA/CD protokol, pod uslovom da su okviri dovoljno dugaki, tj. da je duina okvira dovoljna da se kolizija detektuje pre kraja prenosa okvira. U suprotnom je efikasnost ovog protokola manja nego efikasnost CSMA protokola. 14. Objasniti osnovne principe funkcionisanja i primenu i uporediti sledee protokole pristupa medijumu (MAC): CSMA/CD, Token Ring i FDDI. CSMA/CD: objasnjeno u pitanju 13.

11

Token Ring: Kod ovog protokola, stanice su povezane u mrenu topologiju prsten, po kojem krui token (alje se od stanice do stanice) dok god ni jedna stanica ne eli da inicira prenos okvira. Kada stanica eli da poalje okvir, ona eka da eton doe do nje i onda ga uzima. Nakon toga stanica alje okvir, te vraa token u mreu. Stanica kojoj je poslati okvir namenjen prima okvir, a potom ako eli da poalje odgovor stanici od koje je dobila okvir, eka da do nje doe eton, i tako dalje. FDDI: Protokol FDDI je zasnovan na token ring protokolu, ali se sastoji od dva koncentrina prstena. Spoljni prsten je primarni. Unutranji prsten moe da podri prenos podataka u suprotnom smeru ili da slui kao rezervni medijum za prenos podataka. Jedan broj ureaja (tipino infrastrukturni ureaji kao to su ruteri i koncentratori) povezuje se na oba prstena. Token se pridruuje odlaznom paketu (ne eka se da krui po celom prstenu). Kao to je ve ranije reeno, deterministiki protokoli su bolji od stohastikih, te to ponavljamo i ovde. Meu deterministikim protokolima se izdvaja FDDI kao efikasniji od (obinog) token ring protokola. 15. U lokalnim raunarskim mreama (LAN) sloj linka za podatke podeljen je u dva podsloja podsloj za kontrolu logikog linka (LLC) i podsloj za kontrolu pristupa medijumu (MAC): a) Objasniti funkcije LLC podsloja. LLC je visi podsloj sloja linka za podatke (DLL) i obuhvata funkcije OSI DLL sloja, njegova funkcija je kontrola logickog linka. Nakon pristupa medijumu LLC moze ukljucivati procedure za detekciju, ispravljanje i kontrolu gresaka. Orijentisan je ka mreznom sloju, tjima vise sesija iz mreznog sloja dok MAC protokoli to ne obezbedjuju. b) Koja tri tipa protokola LLC podsloja postoje i kakve su njihove osnovne karakteristike? Tip 1: nekonektivni servis bez garancija o isporuci podataka; nema uspostavu veze; nema kontrolu gresaka; nepouzdan Tip 2: konektivni servis (protokol zasnovan na HDLC) obezbeuje: Uspostavljanje i raskid logike veze; Potvrivanje prijema jedinica podataka; Ispravljanje greaka; Kontrola protoka (Sliding Window po modulu 128). Tip 3: : Nekonektivni servis sa potvrivanjem prijema jedinica podataka (okvira). c) Da li se HDLC protokol u svom izvornom (bazinom) obliku moe koristiti u lokalnim raunarskim mreama i zato? HDLC se ne moze koristiti u LAN-u jer nema adresu izvora. 16. Adresiranje je mehanizam koji se izvrava na svakom sloju bilo kog protokol steka. U Internet (TCP/IP) steku: a) Objasniti principe adresiranja na mrenom (IP) sloju (razmatrati IPv4). Pored adrese svakog hosta/rutera, medijumima se pridruuje 32-bitna adresa, tj. adresa se sastoji od mrene adrese i adrese hosta. IP paket sadri kompletnu adresu izvora i adresu odredita. IP adresa se zapravo odnosi na mreni interfejs, npr. NIC (Network Interface Card). Zbog veoma brzog razvoja interneta, internet brzo ostaje bez slobodnih IP adresa tako da je razvijena nova verzija IP protokola a to je protokol Ipv6. b) Koja je funkcija protokola za prevoenje adresa NAT (Network Address Translation)? Omoguava raunarima u privatnoj mrei pristup internetu bez zahteva za sopstvenom javnom IP adresom. Primer: Jedna firma ima svoju IP adresu, unutar firme postoji veci broj racunara koji su umrezenni. Svaki racunar ima svoju ne javnu adresu a samo firma ima javnu adresu. Kada neki od racunara u firmi zeli da posalje paket podataka nekoj drugoj kompaniji NAT adresu tog racunara pretvara u javnu IP adresu. Kada ta druga firma salje izvestaj prvoj firmi ona zna samo javnu adresu ali ne zna sa kog racunara unutar firme joj je dosao paket tada NAT koristi dinamicke TCP i UDP portove da razlikuje jednu lokaciju od druge; tj.: Privatna mrea koristi 12

ID klase B: 192.168.0.0 192.168.0.0 i ISP joj je dodelio javnu adresu w1.x1.y1.z1 w1.x1.y1.z1, NAT preslikava sve privatne adrese iz 192.168.0.0 u IP adresu w1.x1.y1.z1 w1.x1.y1.z1, ako se vie privatnih adresa preslikava u jednu javnu adresu, NAT koristi dinamike TCP i UDP portove da razlikuje jednu lokaciju od druge. c) Koji mehanizam se koristi za adresiranje na transportnom sloju? ta je socket? Kako se jednoznano identifikuje TCP veza? Mehanizam za adresiranje na tranportnom sloju je TCP. TCP obezbedjuje skup adresa (portova) u svakom hostu sa ciljem da obezbedi razlicitim procesima u istom hostu istovremeno koriscenje TCP servisa. Socket (uticnica) cine povezani portovi sa adresama mreznog sloja (IP). Socket predstavlja krajnju tacku transporta TCP veze. TCP socket: . Par socketa jednoznacno identifikuje svaku konekciju. Jedan socket se moze istovremeno koristiti u razlicitim onekcijama. Razlikujemo klijent i server sockete. Server socket slusa i ceka dolazne zahteve od klijenta. Korisno je povezati procese koji se cesto koriste sa fixnim socketima, takvim servisima se pristupa posredstvom poznatih adresa. TCP veza se jednoznacno identifikuje preko portova i socketa. d) Koja je funkcija sistema imena domena (Domain Name System DNS) i na kom sloju se on primenjuje? DNS je mehanizam koji vrsi preslikavanje ASCi imena u mrezne adrese. Mrezne IP adrese ljudi tesko pamte, a racunar ne razume numericke oznake pa se zato koristi DNS. Aplikacionom programu potrebno je ime koje se preslikavau IP adresu. Aplikacioni program poziva proceduru koja se naziva RESOLVER. Resolver salje UDP paket lokalnom DNS serveru. DNS server pretrazuje imena; kada nadje ime vraca pridruzenu IP adresu resolveru. Izlaz procedure resolver je IP adresa. Aplikacioni program na osnovu IP adrese i poziva portova moze da aktivira odgovarajuci transportni protokol. DNS se koristi na aplikacionom loju. 17. Dinamiko unicast (taka taka) rutiranje u Internetu ostvaruje se pomou dve klase protokola: protokoli zasnovani na stanju linka (LS link state) i protokoli zasnovani na razmeni vektora rastojanja (DV distance vector). a) Uporediti ove dve klase protokola. LS (Link State) rutiranje: Svojstvo LS rutiranja je da je svaki cvor svestan topologije kompleksne mreze. Kada se formira topologija u svakom cvoru vrsi se proracun ruta. Algoritam Dijkstra kontrolise najkrace putanje do svih odredista, rezultati algoritama smestaju se u tabele rutiranja i nastavlja se normalan operativni rad mreze. LS koristi metodu plavljenja. Dakle svaki ruter mora da izvri sledee operacije: Otkrivanje suseda i njihovih mrenih adresa; Utvrivanje stanja linka (cene pridruene svakom linku); Slanje kontrolnog paketa sa prethodno navedenim informacijama, svim ruterima u mrei; Odreivanje najkrae putanje do svakog rutera u mrei, po algoritmu Dijkstra; Periodino slanje svih cena i kompletne topologije svim ruterima. DV (Distance Vector) rutiranje: Kod DV rutiranja distribuirani algoritam je bellman-ford i ARPANEK koriscen takodje u internetu (RIP protokol). Ovde svaki ruter odrzava tabelu (vektor) koji sadrzi: -najbolje poznato rastojanje do svakog odredista -tabela se azurira razmenom informacija sa susednim cvorom -ovo je decentralizovan algoritam: ruter vidi samo svoje susede i nema predstavu o topologiji mreze LS se primenjuje u domenu OSPF i IS-IS, a DV se primenjuje u domenu RIP i izmedju domena BGP (ovo je modifikovana varijanta DV) b) ta je konvergencija rutiranja? Kod koje klase protokola (LS ili DV) je vreme konvergencije kritinije i zato?

13

Konvergencija rutiranja je proces uspostavljanja stabilnog stanja mree (vreme konvergencije zavisi od algoritma rutiranja, veliine mree i dr.), usled promene logike topologije mree (pri otkaza linka ili promene cene). Svi ruteri ne auriraju svoje tabele rutiranja istovremeno. Pri konvergenciji kod LS se zahteva broadcast po voru i mogue su oscilacije, dok kod DV moe biti vie iteracija tokom konvergencije, mogue su petlje i oscilacije, ruter ne moe da prosledi informaciju koju je dobio od drugih rutera dok sam ne izrauna nove rute, pa je i vreme kod DV kritinije. c) Zato je LS rutiranje pogodnije za primenu u domenu, a DV rutiranje za primenu izmeu domena? LS rutiranje je pogodnije za primenu u domenu jer tamo ima veliki broj korisnika pa je potreban izolovan algoritam sa kratkim vremenom konverzije. DV je pogodniji za primenu domena jer je kod njega granicni gejtvej domena salje informaciju samo svojim susedima. 18. Tri poznata protokola transportnog sloja u Internetu su TCP (Transmission Control Protocol), UDP (User Datagram Protocol) i RTP (Real-time Transport Protocol). a) Uporediti ova tri protokola i navesti koje su tipine aplikacije koje koriste svaki od njih. TCP - protokol za upravljanje prenosom. To je konektivni protokol koji obezbeuje pouzdan tok bajtova (byte stream) aplikacionom sloju. Funkcije TCP su: Bazini prenos podataka; Pouzdan prenos; Kontrola protoka; Multipleksiranje; Veze (konekcije); Prioriteti i bezbednost; Sve dok TCP funkcionise korektno greske u prenosu nemaju uticaja na korektnu isporuku podataka. Vrsi oporavak gresaka nastalih u internet komunikacionom sistemu. Uspostava TCP veze podrazumeva takozvano trostruko rukovanje time se izbegava pogresna inicijalizacija veze. TCP implementacije koriste algoritme kontrole zagusenja a to su: spori pocetak; izbegavanje zagusenja; brza retransmisija; brzi oporavak UDP je nekonektivni protokol (bez uspostave veze) pomou koga aplikacije mogu da alju enkapsulirane datagrame. Prenosi segmente: zaglavlje (8 bajta) + payload, nema kontrole protoka, kontrole greaka, kao ni retransmisija. ***Obezbeuje interfejs sa IP protokolom sa dodatnim svojstvom demultipleksiranja preko odgovarajuih portova.*** Koristan u komunikaciji klijent server. Klijent alje kratak upit serveru i oekuje brz i kratak odziv. Ako odziv ne stigne, posle tajm-auta klijent ponovo alje upit. RTP transportni protokol u realnom vremenu. To je nekonektivan protokol. Namenjen je za multimedijalne aplikacije u realnom vremenu: Internet radio, VoIP, video na zahtev (VoD), video konferencije i dr. ***Osnovne funkcije: multipleksiranje vie stream-ova u realnom vremenu u jedan stream UDP paketa; alje se ka jednom ili vie odredita; ***Kod njega nema: kontrole protoka, kontrole greaka, potvrivanja prijema, retransmisija, a ima: redni broj segmenta (seqnr) i dozvoljeni razliiti formati kodiranja payload-a. b) Zato je potreban UDP odnosno zato korisnika aplikacija ne moe direktno da pristupi IP-u? Zato sto IP nema adrese prikljucka. Postoji veliki broj korisnika koji zahteva neprekidan rad na internetu. Ne postoji toliki broj adresa, tako da se vise korisnika udruzuje, dobije jednu IP adresu tj. javnu adresu, a na osnovu UDP-a znamo kom racunaru treba poslati paket tj znamo adresu prikljucka. c) Zato se vri numerisanje jedinica podataka u RTP protokolu? Numerisanje jedinica podataka u RTP-u protokolu se vrsi jer RTP protokol nema potvrdu prijema, pa ako neki paket nedostaje aproksimira se interpolacijom, tj. bi odredini host mogao da utvrdi da li neki paket nedostaje. 19. TCP (Transmission Control Protocol) se koristi da obezbedi pouzdan i transparentan prenos podataka na transportnom sloju. a) Objasniti proceduru trostrukog rukovanja pri uspostavi TCP veze.

14

Ovaj protokol ne zahteva sinhronizovanje prema globalnom vremenu. Inicijator veze je RACUNAR-1 i on bira redni broj X i salje ga RACUNARU-2 sa TPDU zahtevom. Racunar-2 odgovara TPDU potvrdom kojom prihvata X i najavljuje svoj pocetni broj Y. Na kraju RACUNAR-1 potvrdjuje pocetni redni broj RACUNARA-2 u prvom TPDU paketu koji mu salje. Zakasneli duplikat ne moze da uspostavi vezu i na taj nacin ne pravi nikakvu stetu. Ne postoji kombinacija TPDU paketa koja bi mogla da protokol dovede u skripac i da ga natera da uspostavi novu vezu koju u stvari niko ne zeli. b) Kako se obezbeuje pouzdan prenos podataka u TCP protokolu? Uporediti mehanizme sa protokolima sloja linka za podatke (HDLC)? TCP pouzdan prenos -vrsi oporavak od ostecenih, izgubljenih, dupliranih paketa ili paketa isporucenih pogresnim redosledom -ARQ mehanizam zasnovan na pozitivnim potvrdama (ACK) -svaki bajt se broji, a zatim se broj prvog bajta u segmentu koristi kao redni broj u TCP zaglavlju -prijemnik salje kumulativnu potvrdu (ACK), ne moze potvrditi vise segmenata odjednom -ako u zadatom intervalu vremena ne stigne ACK od prijemnika, predajnik inicira retransmisiju -u prijemniku redni brojevi se koriste da urede niz segmenata (jer segmenti mogu biti primljeni pogresnim redosledom ili duplirani) -detekcija ostecenja segmenta u prenosu : predajnik dodaje kontrolni zbir svakom segmentu koji salje, a prijemnik proverava kontrolni zbir i odbacuje segment ako detektuje ostecenje -sve dok TCP funkcionise korektno greske u prenosu nemaju uticaja na korektnu isporuku podataka. TCP vrsi oporavak od gresaka nastalih u internet komunikacionom sistemu. -ima mehanizama kojim prijemnik upravlja kolicinom podataka koju salje predajnik. Prozor pokazuje koliki broj okteta predajnik sme da posalje pre dobijanja sledece dozvole za slanje HDLC protokol za upravljanje povezivanjem podataka na visokom nivou. Ovaj protokol radi sa bitovima i koristi tehniku umetanja bitova. HDLC koristi FCS tj. CRC-16-CCITU detekciju greske ili preko flag-a. Potvrda se slepljuje. Numerise se svaki okvir u kontrolnom polju. Korekcije koje se koriste su : vrati se za N i selektivno ponavljanje. c) Zato se TCP ne moe koristiti za podrku aplikacija u realnom vremenu, kao to su VoIP i multimedijalne aplikacije? TCP se ne moze koristiti za podrsku aplikacija u realnom vremenu kao sto se koristi u VoIP i multimedijalnim aplikacijama, zato sto ako dodje do greske on zahteva retransmisiju a to nema smisla zbog velikog kasnjenja. 20. Aplikacioni sloj je najvii sloj bilo kog protokol-steka u raunarskoj mrei. a) Navesti funkcije aplikacionog sloja. U emu je razlika izmeu aplikacionog sloja i korisnike aplikacije? Funkcije aplikacionog sloja su: 1.kreiranje poruka, 2.prenos poruka, 3.izvestavanje, 4.prikaz, 5.rasporedjivanje poruka. Razlika izmedju aplikacionog sloja i korisnicke aplikacije je sto aplikacioni sloj podrazumeva i aplikacije na racunaru i protokole za uspostavu i raskid veze. Aplikacioni sloj prilagodjava aplikaciju koju korisnik koristi OSI modelu. Aplikacioni sloj nije aplikacija. b) ta su transakciono orjentisane aplikacije? ta karakterie aplikacione protokole koji pruaju servise transakciono orijentisanim aplikacijama? Transakciono orijentisane aplikacije su aplikacije kod kojih se neka operacija ili izvrsi ili ne. Radi po principu klijent-server. Njihove protokole karakterise to da kada dodje do greske veza se prekida, nema retransmisije, transakcija se ili izvrsi ili ne. c) Za razliku od OSI referentnog modela, u Internet protokol steku ne postoje eksplicitno definisani slojevi sesije i prezentacije. Da li su funkcije ovih slojeva ukljuene u pojedine Internet aplikacione protokole i kako (navesti po jedan primer)? 15

Funkcije slojeva sesije i prezentacije su ukljucene u pojedine internet aplikacione protokole tj. uklucene su u sloj aplikacije. Sloj sesije omogucava da korisnici na razlicitim racunarima medjusobno uspostave sesiju. Da bi racunari koji podatke predstavljaju na razlicite nacine mogli da komuniciraju postoji u OSI sloju prezentacije protokol koji to omogucava. Primer internet aplikacije u kojoj su ukljucene sve funkcije je FTP (protokol za prenos podataka). 21. Javna komutirana telefonska mrea (PSTN) je organizovana hijerarhijski. a) Skicirati i objasniti princip hijerarhijske organizacije komutacionih vorova u PSTN (sa tri nivoa). Koje su funkcije komutacionih vorova (centrala) na svakom od ovih nivoa? Primer hijerarhije (od najnieg ka najviem): Krajnja centrala (mesna centrala); vorna centrala ili vorni komutacioni centar; Glavna centrala ili glavni komutacioni centar; Tranzitna centrala ili tranzitni komutacioni centar; Meunarodna centrala ili meunarodni komutacioni centar;

U digitalnoj telefonskoj mrezi Srbije primenjuje se nova hijerarhija digitalnih komutacionih sistema: 1.lokalni nivo (obuhvata glavne, cvorne i krajnje centrale), 2.tranzitni nivo, 3.medjunarodni nivo. Povezivanje komutacionih cvorova (centrala) je u osnovi zvezdasto. Sve centrale nizeg ranga u nekom podruciju su direktno povezane sa centralom viseg ranga u tom podruciju. Povezivanje tranzitnih centrala je petljasto sto znaci da su tranzitne centrale medjusobno povezane po principu svaka sa svakom. Medjunarodne centrale povezane su zvezdasto sa glavnom medjunarodnom centralom ali mogu imati i direktne medjusobne veze. b) ta su direktne, a ta normalne veze izmeu komutacionih vorova (objasniti i skicirati)? Normalne veze su veze koje se realizuju preko niza hijerarhijski rangiranih centrala. Direktne veze su neposredne veze izmeu dve centrale koje nisu susedne u normalnoj vezi.

16

c) Skicirati i objasniti strukturu javnog meunarodnog telefonskog broja prema ITU-T preporuci E.164. Navesti jedan realan primer javnog meunarodnog telefonskog broja. Koji je mehanizam u mreama sa komutacijom paketa ekvivalentan numeraciji? Struktura meunarodnog javnog telefonskog broja (E.164): CC (Country Code) kod drave 3 cifre (za Srbiju: 381); NDC (National Destination Code) identifikacija geografskog podruja unutar jedne drave (mrene grupe) proizvoljan broj cifara; SN (Subscriber Number) pretplatniki broj u okviru odreene mrene grupe proizvoljan broj cifara;

Numeracijaadresiranje Ogranicen resurs: kontrola dodeljivanja brojeva, definise se medjunarodnim planom: ITU-T preporuka, svaki korisnik ima globalno jedinstven telefonski broj, jednostavnije rutiranje saobracaja u mrezi, jednostavnije dodeljivanje brojeva novim korisnicima. 22. Rutiranje (usmeravanje) saobraaja u javnoj komutiranoj telefonskoj mrei (PSTN) moe se vriti na osnovu statikih ili dinamikih algoritama. a) ta karakterie statike, a ta dinamike algoritme rutiranja u PSTN? Algoritam rutiranja definise kako se odredjuje skup ruta za pozive izmedju dva cvora. Kod statickog (fiksnog) algoritma vrsi se rucno definisanje ruta za svaku mrezu. Statiki (fiksni) algoritmi ne zavise ni od ega, tj. ne menjaju se. Kod dinamickog rutiranja tabela rutiranja se sama organizuje po definisanom algoritmu. b) Kako se klasifikuju dinamiki algoritmi rutiranja? Objasniti princip svake klase algoritama. Dinamiki algoritmi zavise od: vremena (time dependent), stanja (state dependent) i dogaaja (event dependent). 17

Rutiranje zavisno od vremena: rute se menjaju u unapred definisanim periodima tokom dana ili nedelje. Cilj je prilagoenje promenama saobraajnih zahteva u vremenu. Planira se i implementira dugorono. Rutiranje zavisno od stanja: koristi se adaptivnim algoritmima koji dinamiki odreuju rute u zavisnosti od stanja mree, a preduslov je da se obezbedi prikupljanje aurnih informacija o stanju mree (zapisi o broju uspenih odlaznih poziva u svakoj centrali, zapisi o zauzeu odlaznih linkova...). Distribucija informacija o stanju je ka centralnoj bazi podataka ili ka drugim centralama, kroz mreu, a odluivanje centralizovano ili u svakoj centrali zasebno. Izbegava se zauzece grupa vodova i koriscenje preopterecenih centrala za tranzitni saobracaj. Rutiranje zavisno od dogaaja: rutiranje saobraaja realizuje se na osnovu lokalne odluke (u telefonskoj centrali) o izboru jedne od ruta iz unapred definisanog skupa, zasnovane na statistikim podacima o uspenosti realizacije poziva po svim rutama iz datog skupa. c) U emu je razlika izmeu automatskog alternativnog rutiranja i automatskog preusmeravanja saobraaja u PSTN? AAR (Automatic Alternative Routing) se koristi kada postoji mogunost da centrala koristi vie od jedne rute do druge centrale. Postoje dva sluaja AAR: 1.Kada postoji izbor izmeu grupa vodova koji direktno povezuju dve centrale, 2.Kada postoji izbor izmeu direktnih i indirektnih ruta izmeu dve centrale; Alternativna ruta se aktivira ako su svi vodovi primarne rute zauzeti. ARR (Automated Rerouting) podrazumeva sposobnost indikacije zaguenja u mrei odgovarajuim signalom. Kada izvorna centrala primi indikaciju zaguenja vri automatsko preusmeravanje odlaznog poziva. Performanse se dodatno mogu poboljati ako se koriste razliiti signali za indikaciju zaguenja u razliitim delovima mree. d) Kako se vri raspodela saobraajnog optereenja (odlaznog saobraaja) u komutacionom voru PSTN? Odlazni vodovi zauzimaju se sa podelom optereenja (tipino se planira unapred).

A, B, C, D mogu obuhvatati alternativno rutiranje. 23. Kako glasi Erlangova B formula i pod kojim pretpostavkama ona vai? Koristei Erlangovu B formulu i priloenu tabelu odrediti broj vodova n od centrale M do centrale N, ako se zna da je srednja vrednost ponuenog saobraaja A=xxx erlanga, a zahtevani nivo servisa EB = 0,yyy.

Pri cemu je Eb nivo energije=verovatnoca blokova, A srednja vrednost ponudjenog saobracaja, n broj vodova. Pretpostavke: Saobraaj potie od beskonanog broja izvora; Izgubljeni pozivi se briu (vreme dranja = 0); Broj vodova je ogranien; Postoji potpuna raspoloivost; 24. Metod centra gravitacije esto se koristi za odreivanje lokacije lokalne telefonske centrale. a) Koliki broj pretplatnika je tipino obuhvaen lokalnom centralom? Kako se odreuje optimalna lokacija lokalne telefonske centrale primenom metoda centra gravitacije? Skicirati princip na proizvoljnom primeru. 18

Tipian broj pretplatnika je oko 10000. Polazi od geografske karte podruja. Geografska karta podruja se deli na blokove (kvadrate) stranice 100-500m, zatim se za svaki blok odreuje broj pretplatnika (postojei + lista ekanja + planirani). Preko tako dobijene mape treba povui dve linije, horizontalnu i vertikalnu. Horizontalna linija definie se tako da iznad i ispod nje bude priblino jednak broj pretplatnika. Vertikalna linja definie se tako da levo i desno od nje bude priblino jednak broj pretplatnika. Centar gravitacije je presek horizontalne i vertikalne linije.

b) ta teorijski predstavlja centar gravitacije? Koji su sekundarni parametri bitni za odreivanje lokacije centrale? ta je koncentracija meumesnih vodova odnosno tzv. trunk pool? Centar gravitacije teorijski predstavlja optimalnu lokaciju telefonske centrale. Sekundarni parametri za odreivanje lokacije su: Raspored zgrada, ulica, puteva; Postojea i planirana kablovska infrastruktura; Procena ulaganja u graevinsko-energetsku infrastrukturu; U veim gradovima postoji tendencija da se formira tzv. trunk pool lociranje nove centrale u blizini jedne ili vie postojeih centrala koje su meusobno povezane.

19

II1. Koje su osnovne karakteristike frekvencijskog multipleksa (FDM) navesti tip modulacije i princip multipleksiranja n kanala. Zato se pri formiranju FDM-a pribegava postupku viestruke modulacije? Objasniti formiranje osnovne grupe od 12 kanala u FDM postupkom predgrupne modulacije? FDM (Frequency Division Multiplexing) koristi amplitudsku modulaciju (AM) sa izdvajanjem jednog bonog opsega (SSB Single Side Band). Radi tako to svaki od n kanala modulie nosioce na razliitim frekvencijama koje su meusobno pomerene za irinu kanala, tako da nema preklapanja njihovih spektara, a na prijemu se svaki kanal izdvaja odgovarajuim filtrom i vodi na demodulator. Na taj nain se kroz isti provodnik moe prenositi n signala, jer se njihovi spektri ne preklapaju (npr. vie signala govora kroz isti provodnik izmeu telefonskih centrala).

Kod postupka predgrupne modulacije 12 kanala se grupie u 4 podgrupe, svaka sa po 3 kanala. U svakoj podgrupi se 3 kanala moduliu identino na 3 frekvencije nosioca, od 12, 16 i 20kHz. Posle filtriranja dobijaju se etiri podgrupe, svaka sa po tri kanala, koje lee u istom frekventnom podruju od 12 do 24kHz. Svaka podgrupa se modulie na nove 4 frekvencije: 84, 96, 108 i 120 kHz. Filtrima se odvajaju donji boni opsezi, tako da su na kraju svih 12 kanala u opsegu od 60 do 108kHz. 2. Skicirati i objasniti princip viekanalnog prenosa sa vremenskom raspodelom kanala (TDM).

Na predajnom delu sistema postoje 4 nezavisna izvora. Signal iz svakog izvora odabira se sa istom frekvencijom odabiranja f=1/. Odbirci se potom koduju u koderu. Svaki kanal ima ugraenu liniju za kanjenje koja slui da pomeri (iftuje) signal u vremenu. Kanjenje prvog kanala je 1=0, drugog 2=/4, treeg 3=2*/4, i poslednjeg etvrtog 4=3*/4. Posle toga se signali iz sva 4 kanal sabiraju tako da se dobija novi signal koji se prosleuje na predajnik.

20

Na prijemnom delu signal se prvo deli na 4 kanala tako to se po 1/4 periode T signal alje u svaki od kanala. Signal se zatim dekoduje u dekoderu i na kraju se rekonstruie polazni signal. Rekonstrukcija signala se vri pomou pojaavaa i NF filtra. Bitno je ostvariti sinhronizaciju izmeu predaje i prijema, jer se na prijemu mora prepoznati gde je poetak zbirnog signala. 3. Skicirati i objasniti princip formiranja evropskog primarnog digitalnog sistema (PCM30). Formira se tako to odlazni signal prvo prolazi kroz NF filtar ija je granina frekvencija 3400 Hz. Zatim se vri odabiranje, frekvencijom f=8000 Hz. Taj multipleksni PAM signal dovodi se zajednikim vodom na nelinearni koder. U koderu, svaki odbirak prolazi kroz kompresor, a zatim se vri kvantizacija i kodovanje sa 8 bita. U multiplekseru (MUX) se formira PCM ram, pri emu se signalizacioni i drugi podaci dovode posebnom linijom.

Blok ALARM nadgleda rad vitalnih organa u terminalu. U prijemnom delu PCM terminala, prijem poinje tek poto se ostvari sinhronizacija. Tada se u demultiplekseru i nelinearnom dekoderu ostvaruju funkcije inverzne onima u predajnom delu.

21

4. Objasniti pojam multipleksne planine u PDH tehnologiji. Skicirati princip distribucije referentnog takta 2048kHz izmeu digitalnih telefonskih centrala povezanih PDH sistemom prenosa. 5. Objasniti princip formiranja STM-N signala u evropskoj (ETSI) strukturi SDH multipleksiranja, prikazanoj na slici.140 Mb/s

C-4

VC-4 x3

AU-4

xN

STM-N

34 Mb/s (45 Mb/s)

C-3

VC-3

TU-3

x1

TUG-3

x7

C kontejner VC virtuelni kontejner TU pritona jedinica TUG grupa pritonih jedinica AU administrativna jedinica STM sinhroni transportni modul N=1, 4, 16, 64

*2 Mb/s

C-2

VC-2

TU-2

x1 x3

TUG-2

Procesiranje pointera Multipleksiranje Fazno izravnavanje Mapiranje

C-12

VC-12

TU-12

(1,5 Mb/s)

C-11

VC-11

*

VC-2 (6 Mbit/s) se u ETSI strukturi multipleksiranja koristi samo u procesu ulanavanja

Prvo se u odgovarajui kontejner (C) smetaju sve PDH pritoke pre nego to se pojave u procesu sinhronog multipleksiranja kao deo STM-N. Sadraj kontejnera se potom prebacuje u virtuelni kontejner (VC). Postupak smetaja pritoka se naziva mapiranje. Mapiranje se vri na granici izmeu PDH i SDH mree. Kada se pritoka mapira u kontejner dodaje se zaglavlje puta (POH) i nastaje VC iji se sadraj vie nee menjati sve do mesta na kome pritoka naputa SDH mreu. To su VC nieg reda, koji slue samo za direktno smetanje pritoka. Potom se u VC vieg reda (VC-4) smetaju VC-i nieg reda. Da bi se obezbedio efikasan pristup VC-u kao signalu nije dovoljno imati samo informaciju u kom delu STM-N rama se on prenosi, ve i informaciju o tome gde je poetak i kraj svakog VC rama. Dovoljno je znati poziciju poetka rama, a kraj je jednoznano definisan njegovom duinom, ali i poetkom sledeeg VC rama Potom se u VC vieg reda (VC-4) smetaju VC-i nieg reda. Ovaj postupak se naziva fazno izravnavanje. Administrativna jedinica (Administrative Unit) prilagoava virtuelni kontejner vieg reda na STM-N ram. Sastoji se od korisnog segmenta u koji se smeta korisni deo VC vieg reda i AU pointera. U evropskoj (ETSI) strukturi multipleksiranja postoji samo AU-4 i ona je istovremeno AUG (grupa administravnih jedinica). 6. ta je virtuelni kontejner u SDH strukturi multipleksiranja? Objasniti razliku izmeu virtuelnih kontejnera nieg i vieg reda. Sadraj kontejnera se prebacuje u virtuelni kontejner (VC). Postoje etiri vrste virtuelnih kontejnera VC-1, VC-2, VC-3 i VC-4. VC-1 se razvrstava na VC-11 i VC-12. Pritoka se mapira u kontejner, dodaje se zaglavlje puta (POH) i nastaje virtuelni kontejner (VC) iji se sadraj vie nee menjati sve do mesta na kome pritoka naputa SDH mreu. Virtuelni kontejner koji nosi pritoku predstavlja kvant, tj. nedeljivu informacionu strukturu koja na svom putu kroz mreu moe prelaziti iz jednog u drugi STM-N signal, a da joj se pri tome sadraj ne promeni sve do odredinog vora (pod uslovom da je prenos ispravan). U korisni deo virtuelnog kontejnera vieg reda (VC-3 ili VC-4) smetaju se virtuelni kontejneri nieg reda, dok su virtuelni kontejneri nieg reda namenjeni samo za direktno smetanje pritoka. 7. ta je fazno izravnavanje u SDH strukturi multpleksiranja? Na koji nain se vri fazno izravnavanje? ta se postie faznim izravnavanjem? Da bi se obezbedio efikasan pristup VC-u kao signalu nije dovoljno imati samo informaciju u kom delu STM-N rama se on prenosi, ve i informaciju o tome gde je potak i kraj svakog VC 22

rama. Dovoljno je znati poziciju poetka rama, a kraj je jednoznano definisan njegovom duinom, ali i poetkom sledeeg VC rama. Pritonoj jedinici VC nieg reda se dodaje odgovarajui TU pointer koji pokazuje poloaj prvog bajta VC u odnosu na neku referentnu vremensku koordinatu VC vieg reda. Informacija o tome koliko je posmatrani VC pomeren u odnosu na neku referentnu poziciju uva se u TU pointeru i dalje prenosi sve do STM-N ramova. Tako se zna poetak svakog VC rama, a njegov kraj je odreen duinom rama i poetkom sledeeg VC rama. Ovim se reava problem identifikacije ("vidljivosti") pritonih signala u zbirnom signalu, odnosno omoguava jednostavno odgranjavanje, rutiranje i nadgledanje pritonih signala. 8. ta je prospajanje ili kros-konekcija (cross conection) u digitalnim sistema prenosa? Koja je osnovna razlika izmeu funkcije kros-konekcije u PDH i SDH tehnici? Navesti i objasniti etiri osnovne funkcije ureaja za kros-konekciju (SXC) u SDH transportnoj mrei. Kros-konekcija ili prospajanje (cross-connection) u sinhronoj mrei znai ostvarivanje polupermanentnih veza izmeu ulaznih i izlaznih portova (pristupa) na nivou virtuelnih kontejnera. Razlika izmeu funkcije kros-konekcije u PDH i SDH tehnici: kod PDH svi multipleksni signali na ulazu u ureaj moraju imati isti protok, dok kod SDH na portovima ureaja za kros-konekciju mogu se nai PDH i SDH signali i nije ih potrebno prethodno demultipleksirati. Osnovne funkcije su: Fleksibilno rutiranje saobraaja; Koncentracija saobraaja; Sortiranje saobraaja (grooming) - sortiranje saobraaja tako da se zbirni saobraaj koji stie na port iz jednog pravca distribuira ka portovima koji pripadaju razliitim tipovima mrea (javna telefonska mrea, privatna mrea, Internet i dr.); Drop/insert (add/drop) grananje sa mogunou ponovnog zauzimanja; 9. Koja dva pristupa (mehanizma) se koriste za poveanje raspoloivosti SDH mree? U emu je razlika izmeu ta dva mehanizma? Zatita (protection) podrazumeva postojanje fiksnih rezervnih (redundantnih) kapaciteta koji imaju unapred definisanu zatitnu ulogu. Restauracija ili obnova (restoration) u sluaju ispada nekog radnog kapaciteta mogu se koristiti bilo koji dostupni slobodni kapaciteti u mrei. Razlika je to rezervni kapacitet nije unapred definisan ve ga mora otkriti neka inteligencija ugraena u mreu. 10. Definisati i objasniti sledee pojmove u zatiti SDH struktura: a) Premoavanje i prebacivanje; To su mehanizmi zatite u SDH mreama. Premoavanje (bridging) je akcija posle koje se identian saobraaj alje po radnim i rezervnim kanalima nekog transportnog entiteta. Prebacivanje je akcija posle koje se saobraaj alje preko rezervnih kanala, usled ispada radnog kanala, i deava se nakon premoavanja (bridging) na predajnoj strani. b) Povratno i nepovrato zatitno prebacivanje; Kod povratnog (revertive) prebacivanja, odmah po otklanjaju otkaza na radnim kanalima saobraaj se sa rezervnih ponovo vraa na radne kanale. Kod nepovratnog (non-revertive) prebacivanja saobraaj se prenosi po rezervnim kanalima i posle otklanjanja otkaza na radnim kanalima. c) Zatita tipa 1+1 i 1:1. To su rezervisane zatite (dedicated protection). Svakom radnom kapacitetu unapred je dodeljen

23

odreeni zatitni kapacitet. Odnos radnog i rezervnog kapaciteta je uvek 1. Kod zatitite 1+1 izvreno permanentno premoavanje na predajnoj krajnjoj taki veze, dok kod zatite 1:1 nema permanentnog premoavanja, pa se rezervni kapacitet moe koristiti za transport dodatnog saobraaja. 11. Definisati i objasniti sledee pojmove u zatiti SDH struktura: a) Rezervisana i zajednika zatita; Kod rezervisane zatite (dedicated protection) svakom radnom kapacitetu unapred je dodeljen odreeni zatitni kapacitet. Zajednika zatita (shared protection) podrazumeva da n radnih kapaciteta koristi m zatitnih kapaciteta (n>1 i m n). Oznaava se kao m:n (m na n ili m za n). U normalnom stanju, kada nema potrebe za zatitnim prebacivanjem, zatitni kapaciteti se mogu koristiti za transport dodatnog saobraaja. b) Zatita u sloju multipleksne sekcije i zatita u sloju puta. Odnosi se na sloj u kome je ustanovljen prekid odnosno degradacija kvaliteta. Zatita u sloju puta moe biti: Zatita u sloju puta vieg reda; Zatita u sloju puta nieg reda; Oba mehanizma koegzistiraju u SDH mreama. 12. ta je samoizleivi SDH prsten (self-healing ring)? Koja je osnovna klasifikacija samoizleivih SDH prstenova, po nainu rutiranja radnog saobraaja? Samoizleivi prsten (self-healing ring) je prstenasta struktura koja ima mogunost automatske obnove telekomunikacionih servisa u sluaju ispada (kvara) bilo kog njenog dela. Prsten moe biti: unidirekcionalni kod koga se u normalnom stanju sav radni saobraaj rutira tako da se oba smera svake veze prenose u jednom smeru oko prstena (npr. u smeru kazaljke na satu), ili bidirekcionalni kod koga se u normalnom stanju radni saobraaj rutira tako da se oba smera svake veze prenose kroz iste usputne vorove ali u suprotnim smerovima. 13. Na slici je prikazan samoizleivi SDH prsten. Pod pretpostavkom da je prsten unidirekcionalni i da se primenjuje zatita na sloju multipleksne sekcije, skicirati tok saobraaja u radnom reimu (sl a.) i u uslovima ispada (sl. b.). Obrazloiti reenje.Radni saobraaj Komutaciona matrica Radni kanali Radni saobraaj Komutaciona matrica Radni kanali

Zatitni kanali

Zatitni kanali

a. Normalni radni reim b. Stanje prekida kabla Kod unidirekcionalnog prstena u sluaju prekida fizike veze izmeu dva vora (npr. prekid kabla), prekida se jedan smer saobraaja svih veza u prstenu. Zbog toga, broj zatitnih kanala mora biti jednak broju radnih kanala, pa su unidirekcionalni prstenovi uvek sa rezervisanom zatitom (dedicated protection). Saobraaj izmeu svaka dva susedna vora jednak je zbiru celokupnog saobraaja u prstenu.

24

14. Na slici je prikazan bidirekcionalni samoizleivi SDH prsten sa dva vlakna. Primenjuje se zatita na sloju multpleksne sekcije. U normalnom reimu rada (kada nema ispada) u takvom prstenu mogue je prenositi i odreenu koliinu dodatnog saobraaja. Skicirati tokove radnog i dodatnog saobraaja u radnom reimu (sl a.). Skicirati tok saobraaja u uslovima ispada (sl. b.). ta se deava sa dodatnim saobraajem u uslovima ispada? Obrazloiti reenje.Komutaciona matrica Radni kanali Komutaciona matrica Radni kanali

Zatitni kanali

Zatitni kanali

Radni saobraaj

Dodatni saobraaj

25

a. Normalni radni reim

b. Stanje prekida kabla

Kod bidirekcionog prstena, u sluaju prekida fizike veze izmeu dva vora (npr. prekid kabla), ne dolazi do prekida svih veza u prstenu pa se zatitni kanali angauju samo za prenos prekinutog radnog saobraaja. To znai da celokupni radni saobraaj koristi zajednike zatitne kanale, pa su bidirekcionalni prstenovi uvek sa zajednikom zatitom (shared shared). Saobraaj izmeu svaka dva susedna vora ne mora biti jednak za svaki par susednih vorova, ve zavisi od raspodele saobraajnog optereenja (tzv. matrice saobraaja). Svako vlakno prenosi radne i rezervne kanale. U svakom vlaknu je prva polovina kanala (prvih N/2 AUG) dodeljena radnim kanalima, dok je druga polovina (drugih N/2 AUG) dodeljena zatitnim kanalima. Ova struktura podrava samo mehanizam zatitnog prebacivanja na nivou celog prstena (ring switching). Radni saobraaj sa spana koji je zahvaen otkazom prenosi se zatitnim kanalima po suprotnoj strani prstena. 15. U bidirekcionalnom prstenu sa 4 vlakna radni i zatitni kanali prenose se razliitim vlaknima. Koja dva tipa zatitnog prebacivanja podrava ova struktura? Objasniti princip svakog od njih. 26

Podrava zatitno prebacivanje na nivou prstena (radni saobraaj sa spana koji je zahvaen otkazom prenosi se zatitnim kanalima po suprotnoj strani prstena) i zatitno prebacivanje na nivou spana (saobraaj iz vlakna koje prenosi radne kanale i koje je u prekidu prebacuje se na neoteeno vlakno koje prenosi zatitne kanale i koje koristi isti span). 16. ta karakterie nestandardne oblike zatite u SDH mrei? Skicirati i objasniti princip dva najpoznatija nestandardna mehanizma zatite u SDH mrei. U kakvim fizikim strukturama (topologijama) SDH mree se moe izvriti celokupna zatita saobraaja od mesta formiranja do mesta rasformiranja virtuelnog kontejnera (VC)? Definiu ih operatori mrea zavise od topologije konkretne mree i kombinuju se sa standardnim mehanizmima zatite. Dva najpoznatija su podela (balansiranje) saobraaja i dual homing. Podela saobraaja (traffic splitting) moe se primenjivati u svim fizikim strukturama koje mogu da obezbede postojanje dva razliita puta od izvornog do odredinog vora. To su prstenaste, petljaste i kombinovane strukture.

Dual homing je postupak kojim se isti saobraaj alje ka dva razliita vora. Primenjuje se kada je potrebno ostvariti vezu jednog izolovanog vora ka vioj hijerahijskoj ravni transportne mree (koja je zatiena i izvedena u prstenastoj ili petljastojkonfiguraciji).

Celokupna zatita se moe izvriti samo u prstenastim, petljastin i kombinovanim strukturama. 17. Kako se hijerarhijski organizuje nacionalna SDH transportna mrea telekomunikacionog operatora? Skicirati topologiju mree (sa primerima konkretnih SDH ureaja) u svakoj hijerarhijskoj ravni.

27

18. ta karakterie ISDN servise nosioca (bearer), a ta teleservise? ta su dodatni servisi (supplementary) navesti primer. Servisi nosioca imaju sposobnost prenosa informacija izmeu ISDN referentnih taaka S/T (od jednog do drugog kraja mree). To su: Servisi sa komutacijom kola (circuit mode services); Servisi sa komutacijom paketa (packet mode services); Servisi sa prenosom okvira (frame mode services). Teleservisi obezbeuju komunikaciju izmeu terminala. Obuhvataju funkcije mree i funkcije viih slojeva koje obezbeuju posebni centri. Primeri: telefonski servis, faks i dr. Dodatni servisi dopunjuju/modifikuju servise nosioca i teleservise. 19. Fiziki model digitalne mree sa integrisanim servisima (ISDN) opisuje se pomou funkcionalnih grupa i referentnih taaka. ta fiziki predstavlja funkcionalna grupa, a ta referentna taka? Koje referentne take predstavljaju ISDN interfejse i ta ih karakterie? Kakva je funkcija ISDN terminal adaptera (TA)? ISDN funkcionalne grupe: TE1 (Terminal Equipment 1) ISDN terminal; TE2 (Terminal Equipment 2) terminal koji nije ISDN (na primer, klasian telefonski aparat); TA (Terminal Adapter) ureaj koji omoguava adaptaciju TE2 na ISDN; NT1 (Network Termination 1) mreni zavretak koji obezbeuje prelaz sa 4-inog na 2-ini rad; NT2 (Network Termination 2) inteligentni mreni zavretak koji moe obuhvatati protokole slojeva 2 i 3 (npr. digitalna PBX, multiplekser i sl.); LT (Line Termination) linijski zavretak je zapravo NT1 na strani operatora (provajdera servisa); ET (Exchange Termination) veza izmeu pretplatnike petlje i ISDN mree operatora (tipino, linijska kartica u ISDN centrali operatora). ISDN referentne take: R interfejs izmeu TE2 i TA, nije ISDN (EIA-232, V.35 i dr.); S etvoroini interfejs izmeu ISDN ureaja (TE1 ili TA) i NT1, jeste ISDN interfejs; T etvoroini interfejs izmeu NT2 i NT1, elektrino ekvivalentan sa S interfejsom, jeste ISDN interfejs; U dvoini interfejs izmeu NT1 i LT. 20. Fiziki model digitalne mree sa integrisanim servisima (ISDN) opisuje se pomou funkcionalnih grupa i referentnih taaka. ta fiziki predstavlja funkcionalna grupa, a ta referentna taka? Koja je funkcija ISDN mrenog zavretka (Network Termination, NT)? Koje vrste NT funkcionalnih grupa razlikujemo? Navesti karakteristike svake od njih. Koja NT funkcionalna grupa je obavezna, a koja opciona? 28

ISDN funkcionalne grupe: TE1 (Terminal Equipment 1) ISDN terminal; TE2 (Terminal Equipment 2) terminal koji nije ISDN (na primer, klasian telefonski aparat); TA (Terminal Adapter) ureaj koji omoguava adaptaciju TE2 na ISDN; NT1 (Network Termination 1) mreni zavretak koji obezbeuje prelaz sa 4-inog na 2-ini rad; NT2 (Network Termination 2) inteligentni mreni zavretak koji moe obuhvatati protokole slojeva 2 i 3 (npr. digitalna PBX, multiplekser i sl.); LT (Line Termination) linijski zavretak je zapravo NT1 na strani operatora (provajdera servisa); ET (Exchange Termination) veza izmeu pretplatnike petlje i ISDN mree operatora (tipino, linijska kartica u ISDN centrali operatora). ISDN referentne take: R interfejs izmeu TE2 i TA, nije ISDN (EIA-232, V.35 i dr.); S etvoroini interfejs izmeu ISDN ureaja (TE1 ili TA) i NT1, jeste ISDN interfejs; T etvoroini interfejs izmeu NT2 i NT1, elektrino ekvivalentan sa S interfejsom, jeste ISDN interfejs; U dvoini interfejs izmeu NT1 i LT. Obavezna je NT1 funkcionalna grupa. 21. Koje su osnovne karakteristike ISDN baznog pristupa (BRI) i primarnog pristupa (PRI)? BRI: Protok: 192kb/s; Struktura: 2B kanala + D kanal + sinhronizacija i framing; B kanal: 64 kb/s (nosi informacije: podacim, govor...); D kanal: 16kb/s (slui za signalizaciju, telemetriju, nosi pakete...); PRI: Protok: 2048 kb/s (1544 kb/s); Struktura: 30 (23) B kanala + D kanal + sinhronizacija i framing; B kanal: 64 kb/s (PCM kanali za prenos govora); D kanal: 64 kb/s (slui za signalizaciju); 22. Objasniti razliku izmeu ISDN numeracije i adresiranja. Numeracija mora da bude u potpunosti u skladu sa ITU-T preporukom E.164 (CC (Country Code), kod drave, su 3 cifre (za Srbiju: 381); NDC (National Destination Code), identifikacija geografskog podruja, unutar jedne drave (mrene grupe), je proizvoljan broj cifara; SN (Subscriber Number) je pretplatniki broj u okviru odreene mrene grupe, takoe proizvoljan broj cifara. Na jedinstveni broj dodaje se tzv. podadresa. Taj proces se naziva adresiranje. Podadresa sadri dodatne informacije, koje se ne koriste za rutiranje poziva kroz mreu, ve lokalno, meu korisnicima, da bi se poziv prosledio do odgovarajueg terminala (referentna taka S). 23. Objasniti razliku izmeu signalizacije po pridruenom i po zajednikom kanalu? Kom tipu signalizacije pripada sistem SS7 i zato? Zato je mrea za signalizaciju sa sistemom SS7 virtuelna mrea sa komutacijom paketa? Kod signalizacije po pridruenom kanalu, signali se prenose izmeu centrala po pridruenom kanalu van govornog opsega, ukidanjem i uspostavljanjem naizmenine struje frekvencije 3825Hz u odgovarajuem ritmu, dok se kod signalizacije po zajednikom kanalu signali prenose po zajednikom kanalu, odvojeno od prenosa korisnikih informacija. SS7 pripada signalizaciji po zajednikom kanalu. 24. Koja je funkcija dela za prenos poruka (Message Transfer Part, MTP) u sistemu signalizacije SS7? U koliko slojeva je organizovan MTP i kakva je funkcija svakog od njih (prema OSI referentnom modelu)? Da obezbedi pouzdan prenos i isporuku signalizacionih informacija u mrei. Organizovan je u tri sloja (MTP-1, MTP-2, MTP-3). MTP-1 se sastoji od dva kanala istog protokoa, koji operiu u suprotnim smerovima, korz koje se prenose signalizacione informacije. MTP-2 obezbeuje pouzdan prenos signalizacionih informacija izmeu dve direktno povezane signalizacione take. MTP-3 obezbeuje finkcije i procedure za prenos poruka izmeu vorova signalizacione mree. 25. Navesti modove signalizacije u sistemu signalizacije SS7 i njihove osnovne osobine. 29

Asocijativni (pridrueni) mod: Signalizaciona poruka izmeu dve signalizacione take prenosi se preko skupa linkova koji direktno povezuju te dve take. Neasocijativni mod: Signalizaciona poruka izmeu dve signalizacione take prenosi se preko dva ili vie skupova linkova koji prolaze kroz jednu ili vie tranzitnih tranzitnih signalizacionih taaka. Kvaziasocijativni mod: U osnovi je neasocijativni mod u kome su putanje signalizacionih poruka u mrei unapred odreene i fiksne unapred odreene i fiksne, osim u sluaju otkaza (tada se vri preusmeravanje). 26. Koja je funkcija Q.931 i ISDN UP (ISUP) protokola? U kojim ureajima u mrei se implementira funkcija preslikavanja Q.931 u ISUP poruke i obrnuto? ISDN User Part (ISUP) obezbeuje signalizacione funkcije koje su neophodne za podrku osnovnih servisa nosioca (bearer) i dodatnih (supplementary) servisa za komutirane govorne i negovorne aplikacije u ISDN okruenju. Koristi servise MTP za pouzdan prenos poruka eljenim redosledom. Moe koristiti servise SCCP kao jedan od metoda za end-to-end signalizaciju. Preslikavanje Q.931 u ISUP poruke vri se u izvornoj centrali, a obrnuto u odredinoj centrali. 27. Koje su funkcije take komutacije servisa (Service Switching Point, SSP) u SS7 mrei za signalizaciju? U kojim ureajima se implementira SSP? Koje delove SS7 protokol steka implementira SSP? U sluaju ISDN pretplatnika, kakva konverzija (prevoenje) signalizacionih protokola se vri u SSP? SSP (Service Switching Point) je taka komutacije servisa, na koju su povezane pretplatnike linije. Vri obradu poziva i slui kao izvpr o odredite SS7 signalizacionih poruka. SSP je tipino deo lokalne centrale iji se softver za kontrolu poziva restruktuira tako da razdvoji osnovne funkcije kontrole poziva od naprednijih funkcija koje su neophodne za IN servise. 28. Koje su funkcije take prenosa signalizacije (Signaling Transfer Point, STP) u SS7 mrei za signalizaciju? U kojim ureajima se implementira STP? STP (Signaling Transfer Point), taka prenosa signalizacije, zaduena je za prevoenje signalizacionih poruka i rutiranje izmeu vorova mree i baze podataka. Implementira sva tri nivoa MTP, moe implementirati SCCP, a u nekim sluajevima i ISUP. 29. Koje su funkcije take kontrole servisa (Service Control Point, SCP) u SS7 mrei za signalizaciju? Kako se tipino implementira SCP (ta ona fiziki predstavlja)? Za koje servise je bitna SCP? SCP (Service Control Point) je taka kontrole servisa (signalizacije), koja sadri softver i baze podataka potrebne za upravljanje pozivom. Implementira TCAP, OMAP i dr. SCP je bitan za IN servise, jer pored SSP ini glavni gradivni blok IN servisa. 30. ta je inteligentna mrea (IN)? Koji su glavni gradivni blokovi IN? Skicirati princip funkcionisanja IN servisa. IN (Inteligent Network), inteligentna mrea, je telekomunikaciona mrea koja je nezavisna od servisa (service-independent). To znai, da je inteligencija izmetena iz komutacionih sistema i smetena u raunarske vorove koji su distribuirani po celoj mrei. Glavni gradivni blokovi IN su: taka kontrole servisa (SCP) i taka komutacije servisa (SSP).

30

31. Objasniti princip uspostave poziva u sluaju besplatnog poziva jedne od taksi slubi u Beogradu, kao to je prikazano na slici. Kome pripada telefonski prikljuak sa brojem 011abcdef? Za koga je poziv besplatan? Ko plaa poziv telefonskoj kompaniji (Telekomu) i kako se prenosi informacija o tarifiranju?SCP - taka kontrole servisa Odlazna centrala Tranzitna centrala Dolazna centrala

N T EPozivajui uesnik bira broj 0800 11 980x

SSP

STP

SSP

N T ETelefonski broj 011 abcdef

Taka komutacije servisa

SS No. 7

Taka prenosa signalizacije

Recimo da je broj taxi slube 0900. Kada korisnik unese broj 0900, lokalna centrala suspenduje procesiranje poziva kada primi taj broj. Prosleuje birani broj taki kontrole servisa (SCP). Tamo se aktivira programska logika servisa besplatnog poziva 0900 i pretrauje odgovarajua baza podataka. SCP prosleuje odredini broj (011abcdef koji pripada taxi slubi) i informaciju o tarifiranju (poziv plaa taksi sluba) odlaznoj centrali (SSP). Lokalna centrala nastavlja procesiranje poziva kada primi informaciju od SCP i usmerava poziv na 011abcdef. 32. Objasniti i uporediti principe adresiranja u protokolima LAPB, LAPD i LAPF.LAP B F LAP D SAPI F C/R EA TEI EA Informaciono polje FCS FSAPI Service Access Point Identifier TEI terminal Endpoint Identifier C/R Command/Response EA Extended Address FECN Forward Explicit Congestion Notification BECN Backward Explicit Congestion Notification DE Discard Eligibility FCS Frame Check Sequence

Adresa

Kontrola

Informaciono polje

FCS

F

Adresa

Kontrola

LAP F (jezgro) DLCI C/R EA DLCI FECN BECN DE EA F Adresa Informaciono polje FCS F

31

33. Objasniti i uporediti principe kontrole protoka (zaguenja) u protokolima LAPB (HDLC) i LAPF. Zato se u LAPF protokolu ne mogu primenjivati mehanizmi kontrole protoka koji se primenjuju u HDLC?LAP B (informacioni okvir) 0 F N(S) TEI P/F Kontrola N(R) Informaciono polje FCS FP/F Poll/Final DLCI Data Link Connection Identifier C/R Command /Response EA Extended Address FECN Forward Explicit Congestion Notification BECN Backward Explicit Congestion Notification DE Discard Eligibility FCS Frame Check Sequence

Adresa

LAP F (jezgro) DLCI C/R EA DLCI FECN BECN DE EA F Adresa Informaciono polje FCS F

34. ta je komutirani, a ta integrisani pristup Frame Relay (FR) mrei? Kakva je funkcija FR pristupnog ureaja FRAD (Frame Relay Access Device)? Kakav je tip pristupa FR mrei pomou FRAD ureaja? Kod komutiranog pristupa korisnik je povezan na komutiranu mreu kao to je ISDN, a lokalna centrala ne poseduje mogunost procesiranja okvira (funkcionalnost FR). Komutirani pristup ostvaruje se sa korisnikovog terminalnog ureaja ka FR mrenom ureaju. FR servis se obezbeuje preko B ili H kanala. Kod integrisanog pristupa korisnik je povezan na FR mreu ili komutiranu mreu ija lokalna centrala poseduje funkcionalnost FR. Korisnik ima direktan logiki pristup FR mrenom ureaju. FRAD (Frame Relay Assembler/ Disassembler ili Frame Relay Access Device) formatira korisnike poruke koje se prenose kroz mreu u FR okvire i obrnuto. Tipian pristupni protok se kree od 64 kb/s do 2 Mb/s. 35. Koju funkciju omoguava identifikator Frame Relay (FR) virtuelne veze DLCI (Data Link Connection Identifier)? Kakvo znaenje ima DLCI lokalno za pojedine delove mree ili globalno za celu mreu i zato? Omoguava multipleksiranje vie logikih FR veza po istom kanalu. Ima lokalno znaenje, na svakom kraju logike veze DLCI se dodeljuje iz skupa lokalno raspoloivih brojeva, a mrea je zaduena za preslikavanje lokalnih brojeva. 36. Objasniti znaenja parametara Frame Relay (FR) saobraaja AR, CIR, Bc, Be i T, prikazanih na slici. Za primer prikazan na slici odrediti kako se vri upravljanje svakim okvirom: DE (Discard Eligibility) bit=0, DE bit=1 ili odbacivanje okvira. Obrazloiti reenje.biti Bc+Be BcCIR T FR okviri Okvir 1 Okvir 2 Okvir 3 Okvir 4 Ostvareni protok AR

vreme

AR (Access Rate) pristupni protok CIR (Committed Information Rate) obavezni protok Bc (Committed Burst Size) obavezna veliina eksplozivnosti Be (Excess Burst Size) prekomerna veliina eksplozivnosti

32

37. Koji su standardizovani tipovi generatora takta i kako se oni fiziki implementiraju? Kakva je arhitektura mree za sinhronizaciju u telekomunikacionoj mrei sa SDH sistemima prenosa? ta je vor mree za sinhronizaciju? Skicirati princip distribucije referentnog takta izmeu vorova mree za sinhronizaciju? Tri osnovna tipa generatora takta: Primarni referentni takt (Primary Reference Clock, PRC PRC). Fizika implementacija podrazumeva zaseban ureaj za generisanje takta. Jedinica za sinhronizaciju (Synchronization Supply Unit, SSU). Fizika implementacija podrazumeva samostalni ureaj ili integracija sa elementom SDH mree ili sa digitalnom telefonskom centralom. Generator takta u SDH opremi (SDH Equipment Clock, SEC). Ugrauje se iskljuivo u elemente SDH mree. Arhitektura je organizovana, u etiri nivoa: Nulti (najvii nivo) nivo, koji koristi master sa cezijumskim (Cs) generatorom takta sa tanou frekvencija koja iznosi najmanje 1 x 1011; Prvi nivo, kome pripadaju tranzitne jedinice za sinhronizaciju, SSU-T (SSU-Transit); Drugi nivo, kome pripadaju lokalne jedinice za sinhronizaciju, SSU-L (SSU-Local); Trei nivo, kome pripadaju interni generatori takta u SDH ureajima (SEC); vor mree za sinhronizaciju je svaka stanica u kojoj se nalazi generator takta SSU (tranzitni ili lokalni). Treba razlikovati vor mree za sinhronizaciju od vora SDH mree koji predstavlja mesto na kome se vri terminiranje bar jedne multipleksne sekcije.

38. ta je SEC (SDH Equipment Clock) i kako se fiziki implementira? Skicirati principe i objasniti na koje naine SEC moe dobiti referentnu frekvenciju 2048 kHz. ta je holdover reim rada? SEC je generator takta koji se ugrauje iskljuivo u elemente SDH mree. Funkcije SEC-a su da: Prihvata na ulazu sinhronizaciju iz eksternih izvora i selektuje jedan od njih; Filtrira takt izveden iz selektovanog izvora; Moe koristiti interni generator takta u sluaju da spoljni izvori referentnog takta otkau ili im kvalitet bude znaajno degradiran; SEC moe dobiti referentnu frekvenciju 2048 kHz na tri naina: Izdvajanjem iz dolaznog STMN signala; Izdvajanjem iz pritonog primarnog signala 2Mb/s; Direktno preko spoljanjeg sinhronizacionog interfejsa;

33

Kada su do nekog podreenog generatora takta u prekidu svi sinhronizacioni putevi, on se nalazi u slobodnom (holdover) reimu rada (pleziohroni reim rada). 39. Navesti i objasniti etiri sinhronizaciona reima rada u SDH mrei. Sinhronizacioni reimi rada u SDH mrei su: Sinhroni reim rada. Kada su svi generatori takta sinhronizacionim putevima povezani sa jedinstvenim primarnim izvorom referentnog takta. Izravnanja pointera su vrlo retka, kao posledica sluajnog faznog uma. To je normalan reim rada za mreu u domenu jednog operatora. Pseudo-sinhroni reim rada. Kada ima vie podmrea, od kojih je svaka u sinhronom reimu rada. Podmree su u pseudo-sinhronom reimu jedna u odnosu na drugu. Izravnanja pointera su u vezama koje prelaze granice podmrea (u graninim elementima). To je normalan reim rada za meuoperatorske mree (npr. meunarodne). Pleziohroni reim rada. Kada su do nekog podreenog generatora takta u prekidu svi sinhronizacioni putevi, on se nalazi u slobodnom (holdover) reimu rada.Ako je takav generator takta nadreen za odreeni broj generatora takta pojavljuje se tzv. sinhronizaciono ostrvo. Sinhronizaciono ostrvo je u pleziohronom reimu rada u odnosu na ostatak mree. Pointerska izravnavanja su na svim vezama koje prelaze granicu sinhronizacionog ostrva. Asinhroni reim rada. U ovom reimu rada nalaze se oni elementi SDH mree u kojima se generie takt sa velikim frekvencijskim odstupanjem. Ako tanost generatora takta padne ispod odreene definisane vrednosti, od posmatranog elementa mree se vie ne zahteva da odrava saobraaj. AIS signali (alarmi) postoje na svim izlazima na kojima je postojao saobraaj. 40. ta je sinhronizacioni marker i kakvu prednost SDH u odnosu na PDH on obezbeuje u sluaju ispada sinhronizacionih puteva ka jednom voru? Sinhronizacioni marker je deo zaglavlja multipleksne sekcije (MSOH) od 4 bita koji prenosi informaciju o sinhronizacionom kvalitetu referentnog takta. Prednost je to kod SDH zona mree u kojoj ureaji rade sa frekvencijskim ofsetom u sjuaju ispada sinhronizacionih puteva sve dena je samo na jedan vor. 41. Objasniti slojevitu TMN (Telecommunication Management Network) arhitekturu upravljanja. Kom sloju TMN pripada SNMP (Simple Network Management Protocol) koji se koristi u IP mreama? Kako su grupisane TMN funkcije upravljanja? Navesti osnovne karakteristike svake grupe upravljakih funkcija. Slojevi upravljanja: Sloj upravljanja elementom mree (Element Management Layer EML); Sloj upravljanja mreom (Network Management Layer NML); Sloj upravljanja servisom (Service Management Layer SML); Sloj upravljanja poslom (Business Management Layer BML); SNMP je protokol aplikacionog sloja koji se koristi za nadzor i upravljanje u Internetu i IP baziranim mreama. TMN funkcije upravljanja: Fault management (upravljanje grekama, 34

otkazima); Configuration management (upravljanje konfiguracijom); Accounting management (upravljanje tarifiranjem); Performance management (upravljanje performansama); Security management (upravljanje zatitom); 42. SNMP (Simple Network Management Protocol) je iroko rasprostranjena IP arhitektura upravljanja. a) Koje komponente obuhvata SNMP? Obuhvata: Upravljaku stanicu; Upravljivi agent; Protokol za razmenu informacija izmeu ta dva elementa; b) Kako se odvija komunikacija upravljaa i agenta u SNMP protokolu? Upravljanje IP mreama zasniva se na paradigmi upravlja-agent i korienju upravljakih platformi i otvorenih standardizovanih eksternih interfejsa. c) Zato SNMP koristi UDP transportni protokol (a ne TCP)? d) ta je MIB (Management Information Base)? Na koji nain je funkcija OSI sloja prezentacije inkorporirana u SNMP? Management Information Base (MIB), baza upravljakih informacija, je skup svih definisanih objekata. Objekti su organizovani hijerarhijski tako da formiraju MIB stablo. Structure of Management Information (SMI), struktura upravljake informacije, je prilagoeni podskup apstraktne sintaksne notacije. ASN.1 koji SNMP koristi da definie skupove (module) relacionih upravljivih objekata u MIB. To je tipina funkcija OSI sloja prezentacije inkorporirana u SNMP.

35