Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije_Maslina

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E8 6Foto: Ivo Pervan

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E 8 7

tradicijske sorte i pasmine dalmacije

Specijalni dio

Donje Polje kod Zaljeva Morinje, Šibenik

Donje Polje, by Morinja Bay, Šibenik

Maslina(Olea europaea)

Foto: Roman Ozimec

Maslina oblica u Podbiokovlju

The Oblica olive in the area underneath Biokovo

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E9 0

Uvod

Maslina je voćna vrsta uz koju je usko vezana povi-jest Mediterana i Mediteranaca. Ova veza traje više tisuća godina, a svi mediteranski narodi imaju svoje priče i legende vezane uz maslinu. Zajednička pove-znica svima je maslina kao sveto drvo, slijedom čega je ona simbol mira, mudrosti, snage, pobjede, opstoj-nosti, napretka, vjernosti i čistoće, ali i simbol ljekovi-tosti i svjetlosti. Maslina je prisutna u duhovnom, kul-turnom i gospodarskom životu Mediterana od samih početaka razvoja civilizacije do današnjih dana.

Legende o maslini i povijest uzgoja

Brojne su starogrčke legende vezane uz maslinu. Po njima je prva maslina nastala kad su se Atena, božica mudrosti i inteligencije te Posejdon, bog mora, pre-pirali oko prevlasti nad gradom Atenom. Nakon sva-đe postigli su dogovor da Atena pripadne onome tko državi pokloni ljepši poklon. Posejdon je udario o tlo svojim trorogom na što se pojavio konj, a božici Ate-ni na udarac kopljem o tlo pojavila se maslina, koja

“Stablo je masline simbol mira, mudrosti i postojanosti,

a takav je i narod ovoga kraja.”(uklesano na spomeniku maslini u Slanom kod Dubrovnika)

“Masno je, maslo nije; zeleno je, žuč nije; slatko je, med nije; grko je, pelin nije.”

(anilsam)

“Loza je ka djevojka, maslina ka majka.”



je bila ljepši poklon za državu. Druga legenda kaže da su maslinu u Grčku donijeli Kreti i Daktili, sino-vi majke Zemlje, s planine Id koja se nalazi na oto-ku Kreti. Po Grcima je za širenje masline u svijetu zaslužna golubica. Naime, bogati kralj Anije s otoka Dela koji je osiguravao maslinovo ulje za grčku flotu tijekom opsade Troje (1194.–1184. pr. Kr.) imao je tri kćeri, koje je posvetio bogu Dionizu. Iz zahvalno-sti bog je kćerke obdario časnim moćima: prvu Sper-mu (sperma = sjeme) da sve što dodirne pretvori u žito, drugu Ojnu (oinos = vino) da sve što dotakne pretvori u vino, a treću Elaide (elia = maslina) da sve što do-takne pretvori u maslinovo ulje. Kralj Agamemnon zatražio je da Anijeve kćeri krenu s njim u osvajanje Troje, s čime se Anije nije složio. Agamemnon je na-redio Odiseju da ih dovede, međutim tijekom plovid-be one su uspjele pobjeći pa Agamemnon prijeti Ani-ju ratom. Kćeri su zazvale pomoć boga Dioniza koji ih je pretvorio u golubice. Elaide je maslinu s otoka Dela kao golubica prenijela na sve grčke otoke, a od tada su golubovi na otoku Delu zaštićeni.

Na glavu pobjednika olimpijskih igara, osim lovora, stavljao se i vijenac ispleten od maslinovih grančica, a kao nagrada uručivala im se amfora s maslinovim uljem. Maslinovo drvo je čvrsto i izdržljivo, čemu ide u prilog i predaja po kojoj je grčki junak Herkul no-sio toljagu od maslinovog drva, a grčki heroj i more-plovac Odisej kolcem izrađenim od maslinovog drva oslijepio Kiklopa. U znak odanosti i vjernosti, Pene-lopin i Odisejev bračni krevet bio je izrađen od panja masline. Bog poljoprivrede Aristej mediteranske je narode podučavao uzgoju masline, a njega su Nimfe naučile cijepiti pitomu na divlju maslinu. Prema Sa-lonovim zakonima (640.–560. pr. Krista), nazvanim po političaru, zakonodavcu i pjesniku stare Atene te

jednim od sedmorice grčkih mudraca, u Grčkoj je bi-lo zabranjeno rezanje stabala masline osim za svete obrede, a i tada najviše dva stabla godišnje.

Osnutak Rimskog Carstva izravno je vezan uz masli-nu. Romula i Rema, osnivače vječnog grada Rima ko-ji su u kovčegu bačeni u rijeku Tiber, voda je izbacila na obalu ispod stabla masline, gdje ih je našla vučica i othranila. Minerva, rimska božica svjetla i mudro-sti, svoje najhrabrije vojskovođe ukrašavala je zelenim grančicama masline.

Maslina je utkana u brojne biblijske legende. Adam je na samrti molio Gospodina da mu podari obeća-no ulje milosti te je poslao svoga sina Šeta rođenog poslije smrti sina Abela, kada je Adam imao 130 go-dina, kako bi u raju pronašao obećano ulje. Šetu se u snu javio anđeo te mu podario tri sjemenke da ih sta-vi Adamu na usne kada umre. Adam je živio 930 go-dina, a nakon njegovog ukopa na gori Tabor iz gro-ba su nikle tri biljke: maslina, cedar i čempres. Tako-đer, anđeo Gabriel došao je Blaženoj Djevici Mariji navijestiti začeće s grančicom masline u ruci. Kada je Isus ulazio u Jeruzalem, razdragano mnoštvo ljudi ba-calo je grančice masline pred njega. Od tog vremena sačuvan je običaj blagoslivljanja maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice (početak Velikog tjedna). Bla-goslovljene grančice se čuvaju u kući nepunih 11 mje-seci nakon čega se spaljuju, a pepeo svećenik posipa po glavi vjernika na blagdan Čiste srijede ili Pepelni-ce (početak razdoblja korizme) uz riječi: Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. Posljednje dane svog ovozemaljskog života Isus je proveo moleći se u Getsemanskom vrtu na Maslinskoj gori. Pri crkvenim se obredima maslinovo ulje koristi kod podjele sve-te Potvrde, kod obreda svećeničkog ređenja, prilikom

obreda posvete novih crkava te kod bolesničkog po-mazanja koje se kao sveti sakrament daje umirućima.

Maslina je simbol mira, što vuče korijene od biblij-skog Potopa. Naime, nakon povlačenja vode golubica je Noi u Arku donijela grančicu masline. Ovo je bio znak ulaska u novu eru, eru mira. Zbog ove je sim-bolike grančica masline ugrađena na grb Ujedinjenih naroda, a osim na zastavi UN-a, grančica masline na-lazi se i na grbu Republike Cipar.

Maslina kao kultura u uzgoju je prema procjeni više od 4 000 godina. Najstariji arheološki nalazi o kultu-ri masline datiraju iz 4. tisućljeća (3500.–3700. godi-ne) prije Krista, a pronađeni su na području Teleylhalt Gasshula, sjeverno od Mrtvog mora. S područja Sred-njeg istoka stari su je Babilonci prenijeli u Perziju. Sta-ri Egipćani su maslinu kultivirali pod imenom tat, te je proširili po cijeloj sjevernoj Africi odakle je prene-sena na Pirinejski poluotok. O porijeklu masline po-stoji više teorija. Prema starijim istraživanjima koje je krajem 19. stoljeća proveo Girolamo Caruso, maslina potječe iz unutrašnjosti Azije, a semitska su je pleme-na prva kultivirala. Nasuprot ovome stoje istraživanja koje je proveo Francesco Francolini (Francolini, 1923) koji navodi da se maslina prvi put kultivirala u područ-ju Kanana u Palestini. Utvrđena je značajna sličnost iz-među kultiviranih sorti masline i divljih maslina (Olea oleaster Hoffmanns and Link), zbog čega se divlje ma-sline mogu smatrati roditeljskom grupom kultiviranih sorti. Zahvaljujući lakom načinu vegetativnog umna-žanja, izvorne sorte masline sačuvane su do danas na pojedinim mjestima diljem svijeta.



Gospodarski potencijal masline

Maslina se uzgaja u umjereno toplom klimatskom po-jasu, između 25° i 45°sjeverne zemljopisne širine, a glavnina svjetske proizvodnje (98%) nalazi se danas u području Mediteranskog bazena, pri čemu na zemlje Europske unije (EU) otpada oko 75% svjetske proi-zvodnje. Osim na ovom području, značajne proizvod-ne površine nalaze se na obalnom dijelu Crnog mora (Bugarska, Rumunjska, Rusija i Ukrajina) te području SAD-a (Kalifornija), jugoistočne Kine i dijelovima Ja-pana. Osim na sjevernoj zemljinoj hemisferi, maslina se uzgaja i u umjereno toplom pojasu južne hemisfere, između 23° i 43° južne zemljopisne širine, na području Australije, Južnoafričke Republike, Argentine i Čilea.

Maslina se danas uzgaja na površini od oko 10 mili-juna hektara, a najveće površine su u Španjolskoj (2,3 milijuna hektara), Italiji (2,25 milijuna hektara) te u Tunisu (1,23 milijuna hektara). Na ovoj se površini uz-gaja oko 800 milijuna stabala masline (Španjolska 200 milijuna, Italija 185 milijuna, Grčka 133 milijuna, Tu-nis 52 milijuna stabala). Hrvatska ima tek oko 5,5 mi-lijuna stabala masline na površini od oko 15 500 ha.

Maslina se uzgaja radi proizvodnje ulja koja se danas kreće na razini od oko 2,5 milijuna tona. Kao i kod po-vršina i broja stabala, glavni proizvođači maslinovog ulja su: Španjolska, Italija, Grčka, Portugal, Tunis, Australi-ja i drugi. Osim proizvodnje ulja, maslina se uzgaja i ra-di proizvodnje stolnih maslina, bilo kao crne ili zelene masline. Svjetska proizvodnja stolnih maslina kreće se na razini od oko milijun tona. Prema podacima IOC-a (International Olive Council, Madrid), maslinovo ulje predstavlja svega oko 3% svjetske trgovine jestivim

uljima, a godišnja potrošnja maslinovog ulja kreće se na razini od oko 2,5 milijuna tona, dok je najveći svjetski potrošač ulja Europska unija s oko 1,8 milijuna tona ili oko 72% svjetske potrošnje maslinovog ulja. Prosječna potrošnja maslinovog ulja po glavi stanovnika zemalja EU-a 2011. godine bila je 1,8 kg u Francuskoj, 6,95 kg u Portugalu, 11,9 kg Italija, 13.0 kg u Španjolskoj i 20,7 kg u Grčkoj ( za usporedbu, u Hrvatskoj je tek 1,4 kg).

Maslinarstvo u Dalmaciji

Porijeklo masline u našim područjima nije dovoljno razjašnjeno. Prema većem broju autora, maslinu su u Dalmaciju donijeli stari Grci. Tijekom arheoloških iskapanja koja su obavljena u području Vranjica kod Splita pronađene su koštice masline. Uz koštice su pronađeni ostaci školjaka, kosti raznih životinja, ko-štice drugih plodova, a što nam svjedoči o bogatoj ga-stronomskoj ponudi stanovnika toga područja. Odre-đivanje starosti koštica (obavljeno u laboratoriju Sve-učilišta Branch, Miami, SAD) analizom ugljika-14 pokazalo je da su koštice stare oko 2 880 godina, da-kle datiraju iz 9. stoljeća prije Krista. Ova činjenica je promijenila mišljenje o porijeklu masline na našoj obali. Iako ovi nalazi dokazuju da je maslina prisutna i prije dolaska Grka, oni su zaslužni za boljitak masli-narstva kod nas. Stari Rimljani su jako cijenili masli-novo ulje iz naših krajeva. O tradiciji uzgoja masline u rimsko doba svjedoče ville rustice od kojih su neke dobro sačuvane i danas ih možemo vidjeti u Mulina-ma na otoku Ugljanu, Bijaćima kod Solina, Pirama-tovcima i Gračacu kod Skradina te u naselju Mogor-jelo kod Čapljine u susjednoj Bosni i Hercegovini. U njima se obavljala prerada maslina, grožđa, pšenice i drugih poljoprivrednih kultura koje su bile neophod-ne za svakodnevni život.

Od dolaska Hrvata, o uzgoju masline nema materijal-nih dokaza sve od trinaestog stoljeća. Hrvati su se ve-ćinom bavili ratarstvom i stočarstvom te u samom po-četku nisu prihvatili kulturu masline. Kroz povijest je maslina bila važan čimbenik gospodarskih, kulturnih, vjerskih, tradicijskih i demografskih kretanja. Služila je kao hrana, lijek i izvor svjetla stanovnicima Dalma-cije. O važnosti maslinarstva govori i činjenica da je uzgoj maslina naveden u statutima nekih primorskih gradova kao što su: Korčulanski statut (1214.), Sta-tut grada Splita (1335.), Poljički statut (1482.) i drugi. Statutima se propisivala i obveza sadnje određenog broja sadnica masline. Tako u Statutu grada Splita pi-še da svaki težak koji sadi vinograd u splitskom polju, na području splitskog distrikta ili na otoku Šolti mora posaditi i četiri sadnice maslina na svakom vritu (vrit je 853,24 m2 površine).

Zanimljivo je kako se maslina u 16. stoljeću nije uz-gajala na otoku Braču već se maslinovo ulje uvozilo iz pokrajine Puglia u Italiji, o čemu svjedoči izvješće mle-tačkog senatora Ivana Krstitelja Giustiniania iz sredine 16. stoljeća. Na osnovi ovog je izvješća mletački dužd Jeronim Priolus 27. rujna 1565. bračkom knezu Fra-ni Dandoli uputio dukal (duždevo pismo) u kojem mu između ostaloga nalaže da svu neobrađenu zemlju na otoku dodijeli razumnim težacima koji se obvežu po-saditi masline, a divlje masline kalemiti (prenavrnuti).

„Maslina je odavna. Otkada se pozna na svijetu čovjek, pozna se i ona“, piše Marko Vrsalović 1901. godine u djelu Maslinarstvo i uljarstvo za puk. Prema saznanjima struke, najstarija maslina u Hrvatskoj, procijenjena na 1 700 godina starosti, nalazi se u Kaštel Novom pored Splita, dok je maslina na Velikom Brijunu procijenje-na na 1 600 godina starosti. O povijesti uzgoja masline


govore mnogi napisi: Pogodba između samostana Sv. Marije u Zadru i Vukuše žene Dragutina iz 11. stolje-ća; Ugovor između kmeta i feudalca u Zadru iz 1278. godine; Statut grada Splita, 1335. i drugi dokumenti.

Maslinarstvo je u Dalmaciji imalo svoje uspone i pa-dove. Kako 1955. navodi S. Ožanić, krajem 18. i počet-kom 19. stoljeća u području Dalmacije uzgajalo se i do 30 milijuna stabala masline s isto tolikom godišnjom proizvodnjom litara ulja. Prema istom autoru, na oto-ku Braču proizvodilo se 8 milijuna kg ulja, a u područ-ju Kaštela milijun. Nagli pad brojnosti dogodio se za-hvaljujući pojavi trsovog ušenca ili filoksere, Viteus vi-tifoliae (Fitch, 1855) koja je uništila vinograde u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Nastala je velika potražnja za vinima iz naših krajeva koja je rezultirala sječom masli-nika i sadnjom vinograda. Početkom 20. stoljeća filok-sera je stigla i u naše krajeve te uništila vinograde. Tako je dalmatinski težak ostao bez vinograda i bez maslini-ka, što je značilo potpuno siromaštvo. Uslijedila su ise-ljavanja stanovništva Dalmacije u druge dijelove svijeta, a najviše u prekooceanske zemlje: Čile, Argentinu, Au-straliju i SAD. Od 1945. do 1990. maslinarstvo je ne-pravedno zapostavljano, što rezultira smanjenjem broja stabala. Uspostavom hrvatske države došli su bolji da-ni za naše maslinarstvo pa Dalmacija danas broji oko 3,5 milijuna stabala masline. Danas su najvažniji štet-nici masline u Dalmaciji maslinina muha (Bactrocera (Daculus) oleae Gmelin) i maslinin moljac (Prays oleae Bernard, 1788) te gljivična oboljenja paunovo oko (Spi-locaea oleagina (Cast.) Hughes) i rak masline (Pseudo-monas savastanoi Janse).

Tijekom dugog razdoblja uzgoja nastao je i veći broj sorti pa na području Dalmacije ima preko četrdeset domaćih sorti masline i isto toliko uvezenih iz drugih

zemalja. Neke od domaćih sorti kao što su oblica, la-stovka, levantinka, drobnica i bjelica, vodeće su u gos-podarskom smislu. Neke kao karbunčela, krvavica, paštrica, crnica, želudarica, mezanica i uljarica su pak lokalnog značenja. Uz ove dvije postoji i treća skupi-na sorti koje su zastupljene u veoma malom broju i na pragu izumiranja, kao što su brindićanka, jeruzalem-ka, kamasa, krivulja i druge.

Maslina je glavna uljarica koja se koristi u dalmatin-skoj kuhinji, a poznata je stara izreka dalmatinskih ribara: Riba pliva tri puta: prvi put u moru, drugi put u maslininom ulju, a treći put u vinu. Važnost masline vidljiva je i u njenoj kompatibilnosti s turizmom, a iz-među ostaloga ima i svoju krajobraznu vrijednost, o čemu piše naš književnik Vladimir Nazor (Vinograd moga oca ovjenčan je vijencem zlatnih maslina). Osim gospodarske, maslina u ovim prostorima ima i svoju duhovnu vrijednost. Kao i kod svih drugih medite-ranskih naroda, i u hrvatskom narodu maslina pred-stavlja simbol mira, mudrosti i čistoće. Duhovna vri-jednost masline vidljiva je u korištenju masline i ma-slinovog ulja u većem broju crkvenih obreda, a izme-đu ostalih najvažniji je blagoslov maslinovih grančica na blagdan Cvjetnice koje se poslije blagoslova po-stavljaju u polja za uspješan urod u tekućoj godini.

Danas se maslina uzgaja radi proizvodnje maslino-vog ulja koje je veoma cijenjen proizvod u kulinarstvu, prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Prema dostupnim podacima, u 2009. godini u Hrvat-skoj se proizvelo 32 592 t ploda od čega je proizvedeno 4 917 t maslinovog ulja. Suvremena mediteranska pre-hrana nezamisliva je bez maslinovog ulja. Drugi važan proizvod od masline je konzervirana (crna ili zelena) maslina, vrlo cijenjen prilog mnogim delicijama, a u

posljednje su vrijeme vrlo cijenjene i punjene masline (pune se povrćem, sirom, mesom i dr.). Zbog visokog sadržaja vitamina E, maslinovo je ulje iznimno pogod-no za zaštitu i obnovu površinskog sloja kože te se sto-ga ekstra djevičansko maslinovo ulje koristi u kozme-tičkoj industriji kao osnova za proizvodnju raznih mi-risnih sapuna i kozmetičkih pripravaka (primjerice ulja i mlijeka za zaštitu kože i krema za sunčanje).

Kvaliteta maslinovog ulja pod djelovanjem je dva od-vojena čimbenika, genetskog potencijala sorte i utje-caja okolišnih čimbenika uzgoja. Kvalitetu i kategori-zaciju maslinovog ulja definiraju Zakon o hrani (NN 46/07) i Pravilnik o uljima od ploda i komine masli-ne (NN 7/09). Prema ovom Pravilniku u Hrvatskoj postoji više kategorija maslinovog ulja: djevičansko maslinovo ulje, rafinirano maslinovo ulje, maslinovo ulje sastavljeno od rafiniranih maslinovih ulja i dje-vičanskih maslinovih ulja, sirovo ulje komine maslina, rafinirano ulje komine maslina i ulje komine masli-na. Najznačajnija kategorija je djevičansko maslinovo ulje koje ima tri kategorije: ekstra djevičansko masli-novo ulje, djevičansko maslinovo ulje i maslinovo ulje lampante. Osim kategorizacije, Pravilnik je propisao i norme kvalitete, odnosno kemijske parametre kva-litete i senzorska svojstva maslinovog ulja. Osnovni kemijski parametri kvalitete su slobodne masne ki-seline (SMK), peroksidni broj (PB) i spektrofotome-trijsko određivanje u ultraljubičastom spektru (K232 i K270). Pravilnik propisuje i senzorska svojstva masli-novog ulja koja se dijele u poželjna ili pozitivna: okus, miris po plodu masline, pikantnost, gorčina, voćna aroma i druga, te nepoželjna: pljesnivost, upaljenost, octikavost, metalni okus, užeglost i slično. Suvremeni proizvođači maslinovog ulja danas u Hrvatskoj paki-raju ulja u standardnu ambalažu, tamne staklene boce


i samostalno izrađuju etiketu prepoznatljivu potro-šačima visokokvalitetnog ulja. Naša maslinova ulja plasiraju se na tržnicama, u ugostiteljskim i agrotu-rističkim objektima te suvenirnicama. Poseban vid trženja i promocije maslinovog ulja jesu staze ma-slinovog ulja koje se najčešće vežu uz agroturističke objekte. U brojnim ugostiteljskim objektima nude se različita tradicionalna jela koja se pripremaju s masli-novom uljem. Predstavljanje mediteranske prehrane kao najzdravije pridonijelo je i promidžbi maslinovog ulja. Maslinovo se ulje najčešće koristi kod priprema-nja raznovrsnih jela od morske ribe, priloga s blitvom ili špinatom, zelenih salata te raznih kolača kojima je osnovni sastojak maslinovo ulje, kao što je “Dikleci-janov vijenac”, nadaleko poznat proizvod Cvite Vuk-šić iz Solina. Svake se godine na području Dalmaci-je organizira veći broj natjecateljsko-stručnih manife-stacija vezanih uz maslinovo ulje, a najznačajnije su Noćnjak, Maslina Split, Dani masline Zadar, Maslina Brač, Maslina koja život znači Preko, Maslinova ulja hrvatskog juga, Gradovi maslinovog ulja i mnoge dru-ge. Ovdje je potrebno istaknuti grad Split kao Grad maslinovog ulja Mediterana. Inicijativu o mediteran-skim gradovima ulja pokrenuta je od strane Međuna-rodnog vijeća za maslinu iz Madrida. Osim Splita, na-slov Grad maslinovog ulja Mediterana nose i gradovi Moura iz Portugala, Jaen iz Španjolske, Kalamata iz Grčke, Nyons iz Francuske, Taounate iz Maroka i niz drugih gradova ulja iz Italije.

Valja naglasiti i značaj razvoja ekološkog maslinarstva u Dalmaciji. Površine pod ekološkim maslinicima u svijetu neprestano rastu kao i potražnja za vrhunskim ekološkim maslinovim uljem. Zbog slabe industri-jalizacije, a naročito na područjima jadranskih oto-ka, naše maslinarsko područje izuzetno je pogodno

za razvoj ekološke proizvodnje. Krajem 2012. godine Hrvatska je brojila oko 800 ha pod ekološkim masli-nicima – što je velik skok u odnosu na početnih 2,96 ha iz 2003. – ali još uvijek preskroman doprinos lo-kalnom i globalnom ekološkom maslinarstvu.

Specifičnost uzgoja masline na području ne samo Dalmacije nego cijele naše obale jest uzgoj u zajednici s nekim drugim biljnim i životinjskim vrstama. Zbog pomanjkanja zemljišta, poljoprivrednici su po rubovi-ma parcela sadili stabla masline s visokom krošnjom, a u sredini neku drugu kulturu te su na taj način ima-li dvije žetve godišnje. Tako je najčešća konsocijacija (zajednica) ona između masline i vinove loze. Uobi-čajeno je bilo da se vinograd sadi na oraničnim povr-šinama, dok se uz rubne dijelove, gomile kamenja ili zidove sadila maslina. Radi nesmetanog uzgoja vino-ve loze, stabla masline bila su dosta visoka, što je ote-žavalo provedbu agrotehničkih mjera u maslinarstvu.

Druga isto tako česta zajednica jest maslina i smokva ili maslina i bajam. Ova zajednica posebno je dosta raširena u području Marinskog zaleđa. U tom je po-dručju, osim ove zajednice, poznata i zajednica ma-sline, smokve, ječma ili pšenice i bajama. Posebno je zanimljiva zajednica nastala na području otoka Cre-sa, a radi se o uzgoju masline i ovce. Ova zajednica se dosta raširila i na druge otoke, a sada je najviše u ek-sploataciji na području otoka Brača. I u ovoj zajedni-ci maslina ima visoko deblo, a ovca u nasadu održa-va zemljište bez korova i obavlja gnojidbu maslinika.

Okolišni uvjeti i regionalizacija uzgoja masline u Dalmaciji

Hrvatska maslinarska regija podijeljena je u šest po-dregija uzgoja: Istra, Hrvatsko primorje i Kvarnerski otoci, Sjeverna Dalmacija, Srednja Dalmacija, Južna Dalmacija i Unutrašnjost Dalmacije. Podregije su iz-dvojene na temelju specifičnih pedoloških i klimat-skih uvjeta koji su rezultirali i različitim sortnim sa-stavom u pojedinim podregijama. U svakoj podregiji uzgajaju se različite sorte masline. Prema Zecu (po-daci iz 1951.), u sjevernoj su Dalmaciji vodeće sorte u uzgoju bile oblica (70%) i drobnica (24%); u srednjoj Dalmaciji vodeće su bile sorte oblica (85%), drobni-ca (4,9%), lastovka (2,0%) i piculja (0,85%); na po-dručju južne Dalmacije glavna sorta u uzgoju je bila oblica (66%), a na području unutrašnjosti Dalmaci-je oblica (75%) i drobnica (25%). Od tada do danas stanje se značajno promijenilo te su prema Bakari-ću (1992.) na području Dubrovačkog primorja glav-ne sorte: oblica (53%), bjelica (18%), mezanica (4%) i uljarica (12%). Miljković i suradnici godine 2011. navode kako je na području južne Dalmacije glavna domaća sorta u uzgoju oblica, zatim slijede lastovka, bjelica, drobnica, murgulja, sitnica i više manje važ-nih sorti. Na području srednje Dalmacije glavne sor-te u uzgoju su: oblica, levantinka, drobnica, lastovka i sitnica. U sjevernoj Dalmaciji glavne sorte su oblica, karbunčela, drobnica i oštrica, dok su u unutrašnjosti Dalmacije kao i ranije najzastupljenije sorte oblica i istarska bjelica.


1. Bjelica

2. Brindićanka

3. Buharica

4. Crnica

5. Česvinka

6. Divljaka

7. Drobnica

8. Dubravka

9. Dužica

10. Grozdača

11. Jeruzalemka

12. Kalamata

13. Kamasa

14. Karbunčela

15. Kosmača

16. Krivulja

17. Krvavica

18. Lastovka

19. Levantinka

20. Lituša

21. Lumbardeška

22. Mezanica šipanska

23. Mezanica

24. Mrčakinja

25. Murgulja

26. Oblica

27. Oštrica

28. Paićuša

29. Paštrica

30. Piculja

31. Pujizica

32. Puljka

33. Puntoguza

34. Resulja

35. Sitnica

36. Sitnjaka velika

37. Šljivača

38. Uljarica

39. Velika lastovka

40. Zuzorka

41. Žabarka

42. Želudarica

Popis tradicijskih sorti maslina u Dalmaciji

napomena: Masno su otisnute detaljnije obrađene sorte.

Foto

: Fra

ne S

trik

ić

Foto

: Fra

ne S

trik

ićFo

to: I

vo P

erva

n

Foto

: Ivo

Per

van

Prikaz najvažnijih sorti Dalmacije

Foto

: Ro

man

Ozi

mec

Foto

: Ro

man

Ozi

mec

Foto

: Ivo

Per

van

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E9 8 Foto

: Fra

ne S

trik

ić


BjelicaOstali narodni nazivičesvinka, krvavica ( Janjina); paštrica (Orebić, Trpanj, Janjina, Kuna, Potomje, Trstenik, Metković, Ston); mesnica (Brsečine); vrtunščica, vrtušnica (Vela Luka i Blato na Korčuli); bijela maslina (Karlobag); žutica (Crnogorsko primorje, Mihanići, Koločep)

Sažeti opis

Drvenasta trajnica, snažnog debla i bujne kuglaste krošnje. Grane (sekundarni ogranci) imaju mali kut grananja s obzirom na glavnu os izdanka, deblo. Deblo je visoko, čvrsto s jako izraženom ornamentikom kore. Naime na mjestima grananja stvaraju se udubljenja u deblu i ograncima po kojima je ovu sortu relativno lako ra-zlikovati od drugih. List je dug i uzak, lancetast, sivomaslinaste boje lica i bjeliča-stog naličja. Bjelica razvija velik broj listova na ograncima. Cvat je prosječne duljine od oko 18 mm i sadrži oko 9 cvjetova. Cvjetovi su tetramerni, s razlučenom čaškom i vjenčićem, sadrže 2 prašnika prirasla uz vjenčić te tučak od dva srasla plodna lista. Plod je srednje krupna koštunica, prosječne mase 3,0 g, eliptičnog oblika, svijetlo zelene boje u početku zrenja koja postupno prelazi u žuto zelenu da bi u fazi pune zrelosti dobila ljubičastu boju kožice (egzokarp). Koštica (endokarp sa sjemenkom) je prosječne mase 0,5 g. Iako ima visok udio samooprašivanja i potom samooplod-nje, bjelica sadrži i dio stranooprašenih cvjetova. Sorta je dobila ime po bjelkastoj boji naličja lista. Kada puše vjetar, lišće se njiše i stvara privid bijele boje lista. Ime mesnica dobila je radi velikog udjela sočnog dijela ploda (mezokarp) u odnosu na košticu, dok je ime žutica dobila zbog blijedo žute boje nedozrelog ploda.

Rasprostranjenost i status populacije

Sorta je osjetljiva na niske temperature radi čega je uzgoj ograničen na južnu Dalmaci-ju. Najviše je raširena u području Dubrovačkog primorja, Konavala, poluotoka Pelješ-ca, Elafitskih otoka, Koločepa i Korčule. Pored uzgoja u Hrvatskoj, ovo je vodeća sor-ta masline u Crnoj Gori. U ukupnom broju stabala masline u Dubrovačkom primor-ju bjelica zauzima oko 18%. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u

Splitu i Dubrovniku. Osim u domaćim kolekcijama, sorta se čuva i u kolekcijskom na-sadu Instituta National, Marrakech u Maroku. U Hrvatskoj je registrirano 12 matičnih stabala, a godišnja proizvodnja sadnog materijala je nekoliko tisuća sadnica.

Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Bjelica je autohtona sorta južne Dalmacije čije porijeklo nije razjašnjeno. Smatra se jednom od najstarijih maslina južne Dalmacije, a prvi se put spominje prilikom popisa stabala maslina 10. kolovoza 1842. godine u mjestu Slano, gdje je zauzima-la oko trećinu ukupnog broja stabala. Osim bjelice u ovom se popisu spominju i druge sorte. Plod se isključivo koristi za preradu u ulje, pri čemu sadržaj ulja u plo-du iznosi oko 23%. Gospodarski je vrijedna sorta zbog dobrog sadržaja ulja u plo-du. Sorta je značajno otporna na napad maslinine muhe, trulež ploda i rak masli-ne. Osjetljiva je na napad bolesti paunovo oko. Srednje je otporna na niske zimske temperature, a neotporna je na sušu. Bjelica ima veoma fino ulje koje sadrži 80,57 mg/kg oleinske kiseline kao jedne od glavnih masnih kiselina s velikim brojem C atoma. Ova se sorta, s obzirom na svoju brojnost populacije, može koristiti i za pro-izvodnju sortnog ulja.

Slične sorte

Buharica ima sličan plod, ali značajno krupniji, s manjim udjelom ulja u plodu te se osim za ulje može koristiti i za konzerviranje zelenog i zrelog ploda.

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E1 0 0 Foto

: Fra

ne S

trik

ić

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E 1 0 1

Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo sa sekundarnim ograncima izraženog kuta grananja s obzirom na glavnu os. List je srednje dug i širok, lancetast. Cvjetovi grade srednje dugi cvat u kojem prosječno ima 16 cvjetova. Plod je krupan, prosječne težine 4,5 g, okruglastog oblika, u fazi pune zrelosti potpuno crne boje.


Sorta se uzgaja samo na istočnom dijelu otoka Brača. U Dubrovačkom primorju sortu murgulja nazivaju i buhurom, ali nije dokazana istovjetnost buharice s otoka Brača i buhure iz Dubrovačkog primorja. Buharica nije uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske niti postoje registrirana matična stabla ove sorte. Također ne postoji ni proizvodnja sadnog materijala. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića.


Uzgoj buharice ima veoma dugu tradiciju na istočnom dijelu otoka Brača, dok drugdje nije registriran. Sorta ima dobar gospodarski potencijal zbog visokog udje-la ulja u plodu uz randman oko 18% i dobru kvalitetu ulja. Osim za preradu u ulje, može se dobro konzervirati bilo kao zelena ili crna maslina, što joj daje dodatnu gospodarsku vrijednost. Sorta ima dobru otpornost na bolesti (paunovo oko), a po-sebno je tolerantna na sušu, radi čega nije neophodna izgradnja sustava za navod-njavanje u maslinicima. Buharica je sorta dvojake namjene, za konzerviranje ploda i preradu u ulje te rađa redovito i obilno.

Slične sorte

Bjelica je sorta Dubrovačkog primorja koja za razliku od buharice ima značajno sitniji plod i značajno veći sadržaj ulja u plodu te se isključivo koristi za preradu u ulje. Prema krupnoći ploda paštrica je između buharice i bjelice te za razliku od njih rađa u grozdovima.

BuharicaOstali narodni nazivibuvarica, buhavica, bukarica, vrhbračka


: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Crnica razvija bujno stablo okrugle krošnje s granama koje imaju uspravan rast u odnosu na os stabla. List je srednje krupan, dug i uzak, tamnozelene boje. Cvat je srednje dug s prosječno 16 cvjetova. Plod je srednje krupan, prosječne težine 4 g, eliptičnog oblika, potpuno crne boje u fazi pune zrelosti. Sorta je sklona alternativ-noj rodnosti i ima nizak stupanj samooplodnje.


Najviše se uzgaja u području Konavala, gdje predstavlja vodeću sortu za proizvodnju ulja. Osim u Hrvatskoj, u značajnoj se mjeri uzgaja i u Crnoj Gori. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske, a ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadi-ma maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Do sada nije registri-rano niti jedno matično stablo ove sorte niti postoji proizvodnja sadnog materijala.


Iako sorta ima dugu tradiciju uzgoja, nije zabilježen njen uzgoj izvan područja Ko-navala. U Istri se također uzgaja sorta pod imenom crnica, ali koja po svojim mor-fološkim svojstvima nije identična opisanoj sorti. Plod se koristi za preradu u ulje, a može se konzervirati bilo kao crna ili zelena maslina. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 15% i ulje je srednje kvalitete. U gospodarskom smislu, iako je sorta lokalnog značenja, mogla bi se dobro iskoristiti za konzerviranje kao crna ili zelena masli-na. Nizak sadržaj ulja (oko 15%) i ulje srednje kvalitete je jedan od razloga njenog sporog širenja u druga uzgojna područja. Usto, sorta je osjetljiva na napad gljivice paunovo oko te za sadnju treba birati položaje na kojima je osigurana dobra zračna drenaža. Dobro svojstvo sorte je visoka otpornost na napad raka masline.

CrnicaOstali narodni nazivicrnjaka, crnka, česvinka


: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo s granama uspravnog rasta u odnosu na os stabla. List je sitan, kratak i uzak te na vrhu zašiljen, tamnozelene boje lica. Cvat je kratak, du-žine oko 12 mm s prosječno 12 cvjetova u cvatu. Ova sorta ima veliku produkci-ju polena koji je dobre vijabilnosti radi čega se može koristiti kao dobar oprašivač. Plod je sitan, prosječne mase 2,5 g, eliptičnog oblika. Uoči zrenja je zelene boje ko-ja postupno prelazi u ljubičastu i na kraju u crnu boju. Plod ima tanku kožicu koja se teško odvaja od mesa ploda. Drobnica ima visok postotak samooplodnih cvje-tova i redovito rodi.


Uzgaja se na cijelom uzgojnom području masline u Hrvatskoj, a posebno na području Zadra, otoka Korčule i poluotoka Pelješca. Uzgoj ove sorte nije zabilježen na području Župe dubrovačke i Konavala. Osim u Hrvatskoj, drobnica se dosta uzgaja na cijelom maslinarskom području Crne Gore. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Met-kovića, Dubrovniku i Splitu. Registrirana su 34 matična stabla ove sorte i godišnje se proizvede do 5 000 sadnica.


Uzgaja se od samih početaka gajenja masline, isključivo za preradu u ulje. Njeno gospodarsko značenje vidljivo je u izuzetno kvalitetnom ulju s dobro izraženim pi-kantnim okusom i finom gorčinom. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 23%. Nada-lje, drobnica je cijenjena i zbog velike produkcije polena, radi čega služi kao veoma dobar oprašivač za veći broj drugih sorti masline. Značajna je njena dobra toleran-tnost na sušu i snažne vjetrove, što je jedan od razloga velikog areala rasprostra-njenosti drobnice. Potrebno je istaknuti dobru otpornost na napad paunovog oka i raka masline. Nedostatak ove sorte je sitan plod radi kojeg je otežana berba, što se danas može jednostavno riješiti primjenom suvremenih pomagala za berbu ma-sline. Zbog velike brojnosti populacije moguća je proizvodnja sortnog maslinovog ulja iz pojedinih podregija uzgoja.

DrobnicaOstali narodni nazividrobnica (Benkovac, Biograd, Zadar, Preko, Šibenik, Murter, Rab, Krk, Senj, Crikvenica, Korčula, Dubrovnik); drobinka (Krk, Biograd); drobnjača (Zadar, Preko); sitnica (Zadar, Preko, Biograd, Benkovac, Rab, Trpanj, Crikvenica, Kaštel Lukšić); sitna (Hrvatsko primorje); jadrnjača i uljarica (Iž); mastrinka (Brač i Kaštela); perišićeva mastrinka (Kaštela); orkulica (Primošten); piculja (Krk, Senj, Rab); žutka (Tisno, Knin); naša maslina ili domaća ili modrulja (Krk); ciculja (Krk i Pag)

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E1 0 6

Foto

: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Karbunčela razvija veoma bujna stabla s granama kosog rasta. List je krupan, dug i širok, tamnozelenog lica. Cvat je srednje dug s prosječno 18 cvjetova u cvatu. Plod je sitan, prosječne mase 2,6 g, eliptičnog oblika i potpuno crne boje u fazi pune zre-losti. Sorta je sklona alternativnoj rodnosti.


Uzgoj karbunčele je ograničen na širu okolicu Zadra uključivši cijele Ravne kotare i otočje zadarskog arhipelaga. Sorta nije uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvat-ske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Splitu. Do sada nije registrirano niti jedno matično stablo ove sorte niti postoji proizvodnja sadnog materijala.


Uzgoj sorte u izvornom području poznat je odavna. Plodovi se koriste za preradu u ulje, a sadržaj ulja u plodu kreće se oko 18% i ulje je dobre kvalitete. Gospodar-ska vrijednost karbunčele vidljiva je iz njenog dobrog sadržaja ulja u plodu i dobre kvalitete ulja. Također, karbunčela ima dobru otpornost na napad maslinine muhe, što smanjuje troškove proizvodnje glede zaštite maslinika.

KarbunčelaOstali narodni nazivigrambučela (Zadar, Preko, Biograd i Benkovac), žutica (otok Iž)


: Go

rdan

a Ko

žari

ć Si

lov


Sažeti opis

Razvija visoka stabla okruglaste krošnje, bujnog rasta s velikim brojem uspravnih dugih grana. List je eliptično-kopljast, izdužen, lagano asimetričan, čvrst, zašiljen na vrhu. Lice lista je tamnozelene boje, a naličje bljedozeleno do srebrnosivo. Li-stovi na mladim izbojima su okrugli i sitni. Plod je okruglast, lagano asimetričan, prosječne mase 3–3,5 g, baza ploda je zaobljena, vrh lagano zašiljen. Boja ploda u punoj zrelosti je ljubičasto crna do crna. Plod je obavijen maškom, a na površini su prisutne malene guste lanticele. Krvavica rađa redovito i obilno. Sadržaj ulja u plo-du je od 9–16 % te daje ulje dobre kvalitete. Samooplodna je sorta te na području rasprostiranja najčešće dolazi u kombinaciji s oblicom.


Krvavica se najviše uzgaja na području Skradina, Miljevaca i rubnim područjima Za-darske županije (Ravni kotari). Sortu murgulju nazivaju krvavica na području Du-brovačkog primorja. Genetskom je identifikacijom potvrđeno kako se ne radi o istoj sorti koja se uzgaja na području Skradina. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hr-vatske. Matična stabla ove sorte do sada nisu registrirana, niti ima registrirane proi-zvodnje sadnog materijala.


Uzgoj sorte u izvornom području poznat je odavna i predstavlja glavnu sortu u uzgoju, dok izvan ovog područja nije zabilježen. Sorta rađa obilno i redovito pa je usprkos nižem randmanu zanimljiva i kao dobar oprašivač oblici. Plod je na-mijenjen za preradu u ulje. Ulje ove sorte je visoke kakvoće, harmoničnog svježeg

voćnog mirisa, izražene pikantnosti i gorčine te visoke fluidnosti. Sorta je otporni-ja na niske zimske temperature, radi čega je veoma pogodna za širenje, naročito u unutrašnjost Dalmacije. Krvavica je manje osjetljiva na paunovo oko te na napad maslininog moljca i masline muhe, što smanjuje troškove zaštite nasada. Prepo-znavši vrijednost ove autohtone sorte masline, Grad Skradin pokrenuo je projekt Revitalizacija sorte krvavice. Kao dio ovoga projekta u suradnji s Agronomskim fa-kultetom u Zagrebu provodi se projekt Genetska identifikacija sorte maslina krvavica koji je pokazao da krvavica sa skradinskog područja nije ista kao istoimena sorta s dubrovačkog područja, odnosno otoka Mljeta, te da to nije sorta murgulja koja se u literaturi često koristi kao sinonim za krvavicu, ali isto tako da ne pripada ni popu-laciji sorte oblica. Pomoću potpore Programa poticanja zelenog poduzetništva, kojeg je pokrenuo Program UN-a za razvoj u suradnji sa županijskim razvojnim agenci-jama, provodi se projekt oglednog integriranog maslinika autohtone sorte krvavice u Šibensko-kninskoj županiji.

Slične sorte

U odnosu na oblicu, plod krvavice je značajno manji, lagano asimetričan i lagano zašiljen na vrhu.

KrvavicaOstali narodni nazivinisu poznati


: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Lastovka razvija srednje bujno stablo s piramidalnom krošnjom koja je posljedica uspravnog rasta grana. U prirodnim formama kut grananja je oštar, a mladi izbojci su uspravnog i bujnog rasta te kratkih internodija zbog čega krošnja izgleda veoma gusto. List je sitan, uzak i kratak, kopljastog izgleda, tamnozelene boje lica. Cvate obilno, a u jednom cvatu ima od 20–25 cvjetova. Plod lastovke je eliptično izdužen, a neki ga autori nazivaju bačvastim. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,0 g, a ako je manji rod plod postiže masu i 5,5 g. Intenzivno je zelene boje, a što je bliže puna zrioba poprima bljedozelenu boju koja u konačnici prelazi u crnu. Lastovka je izrazito samooplodna sorta, radi čega rađa redovito i obilno.


Uzgoj lastovke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća po-pulacija sorte je na otoku Korčuli, a posebno na području mjesta Vela Luka, gdje predstavlja čak 80% ukupne populacije masline. Areal rasprostranjena sorte ogra-ničen je južno od Trogira, a najsjevernija točka uzgoja je područje mjesta Otrić kod Vrgorca, gdje ima jedna manja populacija lastovke. Osim uzgoja u Hrvatskoj, la-stovka se u značajnom broju uzgaja i na području Crne Gore. Uvrštena je na Sor-tnu listu Republike Hrvatske. Registrirano je 230 matičnih stabala, a ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Splitu i Dubrovniku te u svjetskim kolekcijama “Alameda del Obispo” Cordoba, Španjolska i Institute National Marrakech, Maroko. Godišnja proizvodnja sadnog materijala je na razini 50 000–70 000 sadnica.


Lastovka je autohtona sorta masline koja potječe s otoka Korčule. Postoji više te-orija o porijeklu lastovke, a prema jednoj od njih ona je prirodni križanac između sorti oblice i drobnice, dok druga teorija kaže da je prirodni križanac između neke pitome i divlje masline, radi čega se naziva i pitomi olivaster. Ime lastovka dobila je po izgledu grančice i ploda koji podsjećaju na krila lastavice. Iako ime sorte asocira na otok Lastovo, sorta se uopće ne uzgaja na njemu. Prema autorovu istraživanju, najstarija stabla ove sorte imaju 250-300 godina. Gospodarski je veoma vrijedna sorta zbog visokog udjela i odlične kvalitete ulja. Udjel ulja u plodu kreće se oko 24% te se smatra domaćom sortom masline s najvećim udjelom ulja. Ulje je izrazito zelene boje i pikantnog okusa, izuzetne kvalitete. Lastovka je od svih sorti najot-pornija na sušu, ali je osjetljiva na niske zimske temperature i napad raka masline. Kupažirano ulje sorti lastovke, oblice i drobnice jedan je od prepoznatljivih proi-zvoda otoka Korčule, a posebno mjesta Blata gdje se ove tri sorte uzgajaju u kon-socijaciji. Ulje je prepoznatljivo po osebujnoj boji, mirisu i okusu.

Slične sorte

Sorta velika lastovka u odnosu na lastovku ima duži i širi list te dulje internodije.

LastovkaOstali narodni nazivinisu poznati


: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Levantinka razvija veoma bujno stablo s okruglastom krošnjom. Izbojci su veoma bujni, dugih internodija. List velik, širok i dug, po dužini blago uvijen, tamnozelene boje lica, dok je naličje bjelkaste boje. Cvat je dug u prosjeku 25 mm s prosječno 20 cvjetova u cvatu. Cvatnja je obilna, udio dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova do-sta velik te je u velikom dijelu samooplodna sorta. Plod je srednje krupan, eliptično izdužen i blago uvijen prema vrhu. Prosječna masa ploda je 4,5 g. Ova sorta rađa u grozdovima, a u jednom grozdu ima između tri i pet plodova. Pred početak zrenja plod je zelene boje koja postupno prelazi u crvenoljubičastu i na kraju je crne boje. Levantinka rađa redovito i obilno, nema pojave alternativnosti.


Uzgoj levantinke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća popu-lacija sorte je na području otoka Šolte. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvat-ske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Splitu i Dubrovniku. Osim u domaćim kolekcijama, čuva se u kolekciji “Alameda del Obispo ” Cordoba, Španjolska i Institute National, Marrakech, Maro-ko. U Hrvatskoj je registrirano 176 matičnih stabala ove sorte, a godišnja proizvodnja sadnog materijala je na razini od nekoliko tisuća sadnica.


Porijeklo levantinke nije razjašnjeno, a smatra se domaćom sortom masline. Ime levantinka podsjeća na njeno porijeklo s Levanta, kako se nekada nazivalo pod-ručje Bliskog istoka. U uzgoju je odavna, ali do posljednjih dvadesetak godina nije se značajnije širila izvan ishodnog područja. Prema brojnosti u ukupnoj populaciji masline u našoj zemlji ova sorta je na četvrtom mjestu. Gospodarski je veoma vri-jedna u prvom redu zbog redovite i obilne rodnosti te dobre otpornosti na rak ma-sline. Za svoj uzgoj zahtijeva tla bolje bonitetne klase. Slabo je otporna na sušu, a dobro je otporna na jake vjetrove. Sadržaj ulja u plodu levantinke kreće se oko 20%, a ulje je dobre kvalitete.

Slične sorte

Sorta kalamon koja je inače porijeklom iz Grčke. Najznačajnija razlika je u tome što je sorta kalamon odlična za crno konzerviranje za koje levantinka nije pogodna zbog mekanog mesa ploda.

LevantinkaOstali narodni nazivišoltanka


: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Lumbardeška razvija srednje bujna stabla s kuglastom krošnjom. List je sitan, dug i širok, eliptičnog oblika tamnozelene boje lica. Cvat je srednje dug s prosječno 14 cvjetova. Lumbardeška razvija krupan plod, prosječne mase 4,6 g, blago eliptičan, potpuno crne boje u fazi pune zrelosti. Sadržaj ulja u plodu se kreće oko 16% i ulje je dobre kvalitete. Ovo je stranooplodna sorta s niskim indeksom alternativnosti.


Najviše se uzgaja u području južne Dalmacije i to posebno u području Konavala, a najviše u okolici mjesta Vitaljina, najjužnijeg naselja u Hrvatskoj. Osim u Konavli-ma sorta se uzgaja u području Boke kotorske u Crnoj Gori, gdje je veoma cijenjena. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcij-skom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Matična stabla ove sorte nisu registrirana, a ne postoji ni proizvodnja sadnog materijala.


Porijeklo lumbardeške nije poznato, a u uzgoju je odavna, te nije zabilježen njen uzgoj izvan ishodnog područja. Ime sorte nije povezano s istoimenim naseljem Lumbarda koje je smješteno na istočnoj obali otoka Korčule; na području Korčule ova se sorta uopće ne uzgaja. Prikladna je za crno konzerviranje, a može se prera-đivati u ulje te bi se mogla gospodarski bolje iskoristiti, naročito na terenima gdje postoji mogućnost navodnjavanja. Usto posjeduje dobru otpornost na napad pau-novog oka i raka masline.

Lumbardeška Ostali narodni nazivisolarica


: Fra

ne S

trik

ić


Sažeti opis

Oblica razvija srednje bujno stablo, prirodno stvara krošnju okruglog oblika, tipa kišobrana. Sekundarni ogranci rastu pod malim kutom u odnosu na stablo, a mla-di izbojci su uspravnog rasta te dugih internodija. List je srednje krupan, dug i ši-rok, eliptičnog oblika s valovitom površinom, sivomaslinaste boje lica. U doba suše list je spiralno uvijen radi smanjivanja gubitka vode uslijed transpiracije. Prosječna dužina osi cvata je oko 3,5 cm i na njoj se može naći od 10 do 35 cvjetova. Plod oblice je krupan i okrugao. Masa ploda varira od 2,5 do 14,5 grama, uz prosječnu masu oko 5 grama. Zbog krupnoće, sorta se koristi za zeleno i crno konzerviranje te prerađuje u ulje. Oblica neujednačeno dozrijeva pa na stablu nalazimo plodo-ve različite obojenosti od zelene, žute, zlatnožute, ljubičaste do potpuno crne boje. Djelomično je samooplodna sorta, sklona alternativnoj rodnosti.


Uzgaja se na cijelom uzgojnom području masline u Hrvatskoj te u Bosni i Hercego-vini i Crnoj Gori. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se mate-rijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Splitu i Dubrovniku. Osim u ovim kolekcijama, sorta se čuva u svjetskoj kolekciji sorta “Ala-medo del Obispo ” Cordoba, u Španjolskoj te u svjetskoj kolekciji maslina u Institute National, Marrakechu u Maroku. Registrirano je 645 matičnih stabala ove sorte na cijelom uzgojnom području u Hrvatskoj. Proizvodnja sadnog materijala ove sorte je na razini od 150–200 000 sadnica godišnje.

Oblica Ostali narodni nazivibalunjača (Cavtat i Mihanići); bračka (Postire, otok Brač); velika (otok Brač, područje Benkovca); debela maslina (Istra); debeljuša ili lušinjka (otok Krk); krupnica (Makarska, Igrane, Podgora, Pučišće na Braču); krupnica trka (okolica Bara u Crnoj Gori); lumbardeška ili grumača (Boka kotorska); maslina ili maslina obična ili maslina domaća (Brač, Kaštela, Brusje na Hvaru, Trogir, Klis, Split i Šibenik); makura ili mekura (Ston); naša (Šibenik, Split, Postire na Braču, Hvar i Makarska); našinka (Igrane, Podgora, Makarska, Pučišće na Braču); sladunica (Skradin); orgula ili orbula (polutok Pelješac i otok Korčula); orbulača (Kuna na Pelješcu); orkula (Šibenik, Murter, Preko, Biograd, Zadar, Iž, Pag, Rab, Skradin, Makarska, Benkovac, Knin i Imotski); trgonja ili trgulja (otok Mljet, Ston i Slano); torkuljica, torkula debela ili debela (otok Krk i Crikvenica); srkulača ( Janjina na Pelješcu); sorbulača (Brijest); puljka ili puljiška (Budva u Crnoj Gori).



Oblica se u našem uzgojnom području uzgaja više od 2 000 godina i predstavlja našu najbrojniju i gospodarski najvrjedniju sortu masline. Prema procjeni struke, u Hrvatskoj se danas uzgaja oko 3 milijuna stabala oblice. Sadržaj ulja u plodu varira od 18–21%, ovisno o uzgojnom području i uvjetima uzgoja. Osim krupnog ploda, sorta ima visoku toleranciju na sušu, dobro uspijeva na siromašnim i škrtim tlima te podnosi jače udare vjetra – što su sve razlozi njenog uspješnog uzgoja u našem području. Oblica ima vrlo dobru otpornost na napad raka masline, ali je osjetlji-va na napad paunovog oka i maslinine muhe. Oblica je djelomično samooplodna sorta i sklona je alternativnoj rodnosti, što smanjuje njenu gospodarsku vrijednost. Dobri oprašivači ove sorte su drobnica, lastovka i levantinka te više uvezenih sorta. Veoma je adaptabilna sorta i može se uzgajati na različitim položajima, nagibima i nadmorskim visinama. S obzirom na njenu brojnost, oblica je gospodarski najvaž-nija sorta masline koja zavrjeđuje proizvodnju sortnog maslinovog ulja te ulja koje može dobiti jednu od oznaka zaštite proizvoda: izvornost, zemljopisno porijeklo ili tradicionalni ugled. Potencijal oblice posebno se vidi na škrtim terenima, gdje nije moguć uzgoj drugih sorta masline, ali daje izuzetne rezultate i uz natapanje. Poseban potencijal sorte krije se u dobroj otpornosti na niske zimske temperature što omogućuje njen uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije ili nekim hladnijim položaji-ma obalnog dijela.

Slične sorte

Plod krvavice značajno je manji te ima malo ispupčenje pri vrhu, po čemu se ra-zlikuje od ploda oblice, a koristi se isključivo za preradu u ulje. Sorta toffahi, po-rijeklom iz Egipta, po svojim je svojstvima gotovo identična oblici. Sorta kadesh porijeklom je iz Izraela i uz preradu u ulje koristi se za zeleno konzerviranje. Sorta gerboui porijeklom iz Tunisa, nešto sitnijih plodova od oblice.

T R A D I C I J S K E S O R T E I P A S M I N E D A L M A C I J E 1 1 9 Foto

: Ro

man

Ozi

mec


Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo s granama obješenog ra-sta. List je sitan, dug i uzak, svjetlozelene boje lica. Plod je vrlo velik, prosječne mase 8,5 g, eliptičan i za-krivljen prema vrhu, tamnoljubičaste boje u fazi pune zrelosti. Dužica rađa redovito i obilno, djelomično je samooplodna, a dobri oprašivači su drobnica, levan-tinka i uljarica.


Uzgaja se na cijelom uzgojnom području masline u Dalmaciji, ali uglavnom kao pojedinačno stablo jer nema većih nasada ove sorte. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića, u Dubrovniku i Splitu. Registrirano je i jedno matično stablo ove sorte od kojeg se godišnje proizvede nekoliko desetaka sadnica.


Sorta je zasigurno uvezena u naše uzgojno područje iz Italije (prema nekim autorima tijekom Dubrovačke Republike iz talijanske regije Puglia), a potječe iz Špa-njolske gdje se naziva grossa di spagna. Razvija ujedna-čen plod po dužini i veličini, što je čini sortom poseb-no prikladnom za industrijsku preradu. Međutim sorta se slabije širi jer se za konzerviranje tradicionalno više upotrebljava sorta oblica, koja uz visok sadržaj ulja ima i relativno krupniji plod. Plod dužice upotrebljava se za zeleno i crno konzerviranje. Dužica je slabo otporna na niske temperature te se ne preporuča za uzgoj u hlad-nijim područjima. Stranooplodna je sorta, a dobri opra-šivači su joj drobnica, levantinka, uljarica i piculja. Ima dobru otpornost na napad maslininog moljca i muhe, ali je osjetljiva na napad paunovog oka i raka masline.

Slične sorte

Oliva di cerignola i grossa di spagna.

Dužica Ostali narodni nazivivelika lastovka, orgula, samorest, krivaja, krivulja, mašjun, barkinja, puljiška, barakokula, španjolka, talijanka, duška, krfkinja, lastovka, španjolica, kaprijeska, ladrunka, murgača, grossa di spagna, mudara

Foto: Frane Strikić


Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo s bočnim granama malog kuta grananja u odnosu na os stabla. List je sitan, kra-tak i uzak, svijetlo zelenog lica. Plod je srednje kru-pan, prosječne mase 3,5 g, eliptičnog oblika, crne boje u fazi pune zrelosti. Rađa u grozdovima, a djelomično je samooplodna.


Uzgaja se na području Dubrovačkog primorja i polu-otoka Pelješca, a najviše u okolici mjesta Slanog. Uvr-štena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishod-ni se materijal čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Matična stabla i pro-izvodnja sadnog materijala nisu registrirani.


Procjenjuje se da je oko 200 godina u uzgoju na na-šim prostorima, iako joj porijeklo nije poznato. Plod se koristi za preradu u ulje, a sadržaj ulja kreće se oko 20% i ulje je dobre kvalitete. U godinama manjeg ro-da i na tlima dubljeg profila plodovi se mogu kon-zervirati jer ova sorta ima veoma čvrsto meso. Sorta je otporna na napad paunovog oka i raka masline, a osjetljiva na napad maslinine muhe.

Grozdača Ostali narodni nazivigrozdulja, grozdenjača, paštrica, mezanica



Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo s granama kosog rasta i okruglastom krošnjom. List je sitan, kratak i uzak, svjetlozelene boje lica. Plod je sitan, prosječne mase oko 3 g, eliptičnog oblika, crne boje kožice u fazi pune zrelosti. Ovo je djelomično samooplodna sorta.


Uzgaja se samo u području Dubrovačkog primorja, a posebno u okolici mjesta Zaton Veliki. Nije upisana na Sortnu listu Republike Hrvatske, niti postoje re-gistrirana matična stabla ove sorte, kao ni proizvodnja sadnog materijala. Ishodni materijal se čuva u kolek-cijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Met-kovića i u Dubrovniku.


Jeruzalemka je odavna poznata sorta u izvornom po-dručju. Prema imenu dalo bi se zaključiti da je done-sena iz Izraela ( Jeruzalem). Plodovi se koriste isključi-vo za preradu u ulje, a sadržaj ulja u plodu kreće se oko 18%. Ipak, sorta nema veći gospodarski značaj zbog sit-nog ploda, što ujedno dosta otežava berbu. Jeruzalemka je otporna na napad paunovog oka, raka masline i ma-slininog moljca.

JeruzalemkaOstali narodni nazivinisu poznati



Sažeti opis

Razvija veoma bujno stablo, obješenih grana i pirami-dalne krošnje. List je velik, dug i širok, svjetlozelene boje lica. Plod je sitan, blago izdužen, prosječne mase oko 2.8 g. Kosmača je djelomično samooplodna sorta.


Najviše se uzgaja u području Dubrovačkog primor-ja i to posebno u okolici mjesta Slano. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu De-sne kod Metkovića i u Dubrovniku. Nije registrirano niti jedno matično stablo ove sorte niti postoji proi-zvodnja sadnog materijala.


U uzgoju je odavna, ali se nije proširila izvan izvor-nog područja. Koristi se isključivo za preradu u ulje, uz sadržaj ulja u plodu oko 18%. Uz sitan plod, stablo je veoma bujno, što značajno otežava berbu te može biti razlog slabog širenja sorte. S obzirom na formu rasta, kosmača se može koristiti za podizanje najin-tenzivnijih maslinika. Ima dobru otpornost na napad raka masline i maslininog moljca, dok je osjetljiva na napad paunovog oka.

Slične sorte

Za razliku od talijanske sorte pendolino, kosmača ima blago ispupčenje na vrhu ploda.

Kosmača Ostali narodni nazivikosmura, šljivarica, šljivača



Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo, s rijetkim granama uspravnog rasta. List je sitan, dug i uzak, tamnoze-lene boje lica. Plod je krupan, prosječne mase 5,5 g, okruglog oblika, crne boje u punoj zrelosti.


Uzgaja se na cijelom području Dubrovačkog primorja te na otoku Mljetu i Elafitskim otocima. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu De-sne kod Metkovića i u Dubrovniku. Matična stabla i proizvodnja sadnog materijala nisu registrirani.


Ovo je jedna od mlađih sorti masline u uzgoju na po-dručju Dubrovačkog primorja. Plod se koristi za prera-du u ulje ili za konzerviranje. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 18% i ulje je srednje kvalitete. Plodovi ove sorte dosta se koriste za crno konzerviranje jer imaju prilično čvrsto meso. Kada bi se sadila u dublja tla, uz navodnja-vanje bila bi veoma perspektivna sorta masline. Murgu-lja ima dobu otpornost na niske zimske temperature te na napad maslinine muhe, paunovog oka i raka masli-ne, dok je srednje otporna na napad maslininog moljca.

MurguljaOstali narodni nazivibuhura, krvavica, balunjača, orbula, limbulica, bokunjača, puljiška



Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo s granama obješenog ra-sta. List je sitan, dug i uzak, svjetlozelene boje lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3 g, okruglog oblika, crne boje u fazi pune zrelosti. Ova sorta rađa u grozdovima.


Uzgaja se gotovo isključivo na sjevernoj strani poluo-toka Pelješca. Najveće populacije ove sorte su u okoli-ci naselja Brijest, Ston, Janjina, Trpanj, Oskorušno, Tr-panjska Duba te nešto manje u okolici mjesta Žuljana i Trstenik na južnoj strani poluotoka. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Nema registriranih matičnih stabala niti proizvodnje sadnog materijala.


Uzgaja se odavna, a njen gospodarski značaj je u veli-koj produkciji polena te se kroz povijest koristila kao dobar oprašivač za sortu oblicu. Plod se koristi za pre-radu u ulje, a sadržaj ulja u plodu kreće se oko 19% i ulje je dobre kvalitete. Zbog blago trpkog okusa, ulje se koristilo u vlastitom domaćinstvu, dok se prodavalo ulje drugih sorti. Zasigurno je najstarija sorta masli-ne koja se uzgaja na poluotoku Pelješcu. Paštrica ima dobru otpornost na napad raka masline, dok je sred-nje otporna na napad maslinine muhe, paunovog oka i maslininog moljca.

PaštricaOstali narodni nazivipastrica, grozdanka, grozdenjača, grozdača, bjelica, česvinka



Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo, s granama obješenog rasta. List je sitan, kratak i uzak, svjetlozelenog lica. Plod je sitan, prosječne mase 1,25 g, blago eliptičnog oblika, crne boje u fazi pune zrelosti. Piculja je sklona alternativnoj rodnosti, a rod je obilan.


Uzgaja se samo u južnoj Dalmaciji, a najbrojnije po-pulacije nalaze se u Dubrovačkom primorju te na otoku Šipanu i Lastovu. Upisana je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u ko-lekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Met-kovića, a matična stabla i proizvodnja sadnog materi-jala nisu registrirani.


Smatra se da je sorta nastala u davnoj prošlosti na otoku Šipanu. Plod se isključivo koristi za preradu u ulje koje je dobre kvalitete, a sadržaj ulja kreće se oko 19%. Njena velika važnost je u tome što se smatra dobrim oprašiva-čem za druge uzgajane sorte. Piculja ima bujno stablo, sitan plod koji je čvrsto vezan za peteljku. Iz tog razloga plodovi nisu brani nego su se držali na stablu jako du-go, čak do travnja sljedeće godine, kada bi ipak otpa-li te se sakupljali. Zbog toga je uzgoj ove sorte oličenje ekstenzivnog maslinarstva. Piculja ima dobru otpornost na napad raka masline, maslininog moljca i paunovog oka, dok je srednje otporna na napad maslinine muhe.

Slične sorte

Slične su mrčakinja i pizzuta, iako mrčakinja ima značajno manji plod (cca 1,0 g) od piculje.

PiculjaOstali narodni nazivišipanjka, lastovka, mrčakinja



Sažeti opis

Razvija srednje bujno stablo rastresite krošnje. List je srednje veličine, kratak i širok, svjetlozelene boje lica. Plod je sitan, prosječne mase 1,7 g, eliptičnog oblika, crne boje kožice u fazi pune zrelosti. Sitnica je redo-vita u rodu.


Najviše se uzgaja u okolici Stona na poluotoku Pelješ-cu, a na preostalom dijelu poluotoka mogu se pronaći pojedinačna stabla. Uvrštena je na Sortnu listu Re-publike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolek-cijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metko-vića. Matična stabla i proizvodnja sadnog materijala nisu registrirani.


Prema nekim autorima ova sorta je nastala prije nekih 350 godina na području poluotoka Pelješca. Ima velik postotak nerazvijenih cvjetova, a plodovi kasno i ne-ujednačeno zriju. Plod se koristi isključivo za preradu u ulje, a sadržaj ulja kreće se oko 17%. Sorta je srednje otporna na napad maslinine muhe i moljca.

SitnicaOstali narodni nazivisitnjaka



Sažeti opis

Razvija veoma bujna stabla s granama kosog rasta i guste krošnje. List je sitan, kratak i širok, tamnozele-ne boje lica. Plod je sitan, prosječne mase 2,7 g, okru-glog oblika, svjetloljubičaste boje u fazi pune zrelosti. Uljarica ima visok stupanj samooplodnje radi čega ra-đa redovito i obilno.


Uzgaja se u južnoj Dalmaciji, najviše u Dubrovačkom primorju posebno u okolici mjesta Brsečine, gdje je glavna sorta u uzgoju. Uvrštena je na Sortnu listu Re-publike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolek-cijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Met-kovića i u Dubrovniku, a registrirano je sedam ma-tičnih stabala ove sorte. Godišnja proizvodnja sadnog materijala je na razini od nekoliko stotina sadnica.


Prema procjeni struke ova sorta je nastala u području mjesta Brsečine otprilike prije 400 godina. Plod čiji je sadržaj ulja oko 25% koristi se za preradu u vrlo kvali-tetno ulje – po čemu se uljarica ističe kao sorta s najkva-litetnijim uljem na području Dubrovnika te zaslužuje posebnu pažnju u novim maslinicima. Sorta ima dobru otpornost na napad paunovog oka i raka masline, dok je srednje otporna na napad maslininog moljca i masli-nine muhe.

UljaricaOstali narodni nazivibrsečka, zuzorka, puljizica, sitnica, uljanica, dračevica, modrulja, pačica



Sažeti opis

Razvija veoma bujno stablo, kosih grana, guste okru-gle krošnje. List je velik, dug i širok, svjetlozelene bo-je lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,1 g, eliptičnog oblika, tamnoplave boje u fazi pune zrelo-sti. Rađa redovito, a rodnost nije velika.


Uzgaja se u Dubrovačkom primorju, a najviše na po-dručju mjesta Banići, Slano, Brsečine i Orašac te na istočnoj strani otoka Korčule. Upisana je na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni se materijal čuva u kolekcijskim nasadima maslina u mjestu Desne kod Metkovića i u Dubrovniku. Nema registriranih ma-tičnih stabala niti proizvodnje sadnog materijala.


Sorta je zasigurno nastala na području otoka Korču-le i odatle se proširila u Dubrovačko primorje. Plod se koristi za preradu u ulje, a visok sadržaj ulja (oko 21%) daje joj veliku gospodarsku vrijednost. Sorta je veoma osjetljiva na napad paunovog oka i maslinine muhe, dok je srednje otporna na napad raka masline i maslininog moljca.

Velika lastovkaOstali narodni nazivinisu poznati



Sažeti opis

Brindićanka razvija veoma bujno stablo s granama uspravnog rasta. List je krupan, širok i dug, tamnozelene boje lica. Plod je srednje krupan, prosječne mase 3,5 g, elip-tičnog oblika. U fazi pune zrelosti tamnoplave boje kožice. Redovito i obilno rađa.


Uzgaja se samo na području Dubrovačkog primorja, a danas u uzgoju postoji samo nekoliko stabala ove sorte. Nije upisana na Sortnu listu Republike Hrvatske, nema registriranih matičnih stabala niti postoji proizvodnja sadnog materijala ove sorte.


Iako je uzgoj ove sorte poznat odavna, nikada nije imala neko značajnije mjesto u uzgoju niti je predstavljala gospodarski vrijednu sortu. Plod se koristi za preradu u ulje ili za konzerviranje.

Sažeti opis

Razvija srednje bujna stabla sa sekundarnim granama manjeg kuta granjanja u od-nosu na stablo. List je sitan, kratak i širok, tamnozelene boje lica. Plod je vrlo sitan, prosječne mase 0,70 g, okruglog oblika, tamnoljubičaste boje u fazi pune zrelosti. Divljaka je djelomično samooplodna sorta, redovite i obilne rodnosti.


Proširena je na cijelom uzgojnom području masline u Dalmaciji. Nije upisana na Sortnu listu Republike Hrvatske. Ishodni materijal se čuva u kolekcijskom nasadu maslina u mjestu Desne kod Metkovića. Nema registriranih matičnih stabala kao ni proizvodnje sadnog materijala ove sorte.


Uzgoj sorte poznat je odavna, a kroz povijest se koristila uglavnom kao podloga pri-likom cijepljenja kulturnih sorti. Plod se koristi isključivo za preradu u ulje, a sadr-žaj ulja se kreće oko 12,5% te daje ulje osrednje kvalitete. Divljaka služi i kao veoma dobar oprašivač za većinu drugih sorti masline. Sorta je veoma otporna na napad ra-znih bolesti masline te na sušu, dok je veoma osjetljiva na niske zimske temperature.

Slične sorte

Slična mrčakinja ima sitnije plodove i listove, a piculja nešto krupnije plodove.

Brindićanka Divljaka Ostali narodni nazivinisu poznati

Ostali narodni nazivimrčakinja, mastrinka


International Olive Council, http://www.internati-onaloliveoil.org, posjet 23. listopada 2012.

Kovačević I., Perica S., 1994, Suvremeno maslinar-stvo, Avium, Split.

Miljković, I. i sur. 2011, Maslina i maslinovo ulje Božji dar u Hrvata, Mavi d.o.o. Zagreb.

Modun E., 1956, Stanje maslinarstva i uljarstva na području FNRJ, Maslinarstvo 1:5-10.

Modun E., 1957, Maslinarstvo u starim zapisima, Maslinarstvo 6: 13-14.

Ožanić, S., 1955, Poljoprivreda Dalmacije u prošlo-sti. Društvo agronoma NRH-Podružnica Split, Split.

Perica S., Strikić F., Rošin J., 2003, Istraživanje ge-netskih resursa masline u Hrvatskoj, Zbornik Priopće-nja 38. znanstveni skup Hrvatskih agronoma, Opatija.

Perica S., Strikić F., Rošin J., 2003, Agronomski programi i trenutačna situacija maslinarstva u Hrvat-skoj, Izlaganje na međunarodnom seminaru “Pobolj-šanje kvalitete maslinovog ulja ”, Split.

Slaus-Kantshieder G., 1914, Olivecultura e Produ-zione dòlio dòliva Nelle Provincie Meridionali Au-striache, Tipografia Sociale Spalatina, Spalato.

Strikić, F., Klepo, T., Rošin, J., Radunić, M., 2010, Udomaćene sorte maslina u Republici Hrvatskoj, In-stitut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split.

Bakarić, P., 2002, Sorte maslina Dubrovačkog pri-morja, Alfa 2, Dubrovnik.

Bakarić, P., 2005, Autohtone sorte masline poluoto-ka Pelješca, Alfa 2, Dubrovnik.

Bulić, S., 1921, Građa za Dalmatinsku elajografiju, Odl. Tisk. Lit. Zavod E. Vitaliani, Šibenik.

Caruso G., 1883, Monografia dellÒlivo, Unione Ti-pografico-Editorice, Torino.

Elezović D., 1981, Praktično maslinarstvo, Slobodna Dalmacija, Split.

Francolini F., 1923, Olivecultura per il. Tipografia Sociale Torinese, Torino.

Gugić, J., Tratnik, M., Strikić, F., Gugić, M., Kursan, P., 2010, Pregled stanja i perspektive razvoja hrvatrskog maslinarstva, Pomologia Croatica 16 (3-4): 121-146.

Literatura Trujillo I., Barranco D., 1999, Genetic identificati-on in Olive, Genetic Resources, IOOC, Florence.

Vlašić A., 1958, Praktična vrijednost nekih bioloških saznanja o maslini, Maslinarstvo 3:9-18, Split.

Vlašić A., 1964, Proučavanje gospodarskih vrijedno-sti sorata i ekotipova masline-Izvještaj za 1963. godi-nu-rukopis, Institut za jadranske kulture, Split.

Vrsalović, M., 1901, Maslinarstvo i uljarstvo za puk, Nagragjena tiskarnica Vitalijani, Zadar.

Zec, J., 1951, Sortiment maslina u Dalmaciji, Biljna proizvodnja 1: 1-20.

Zohary D., Hoff M. Y., 1988, Domestication of plants in the old world, Oxford.

Zohary D., Spiegel-Roy P., 1975, Beginnings of fru-it growing in the old word, Science 187: 319-327.

Documents

Tradicijske sorte i pasmine Dalmacije_Maslina