Tradicionalno i savremeno Bogosluenje (prvi deo)

Mnogo me alosti to to su zapostavljena pravila Otaca i to je izbaen svaki red iz crkava. Bojim se da, malo po malo, ako nebriga bude napredovala ovim putem, ne dou crkvene stvari do potpunog kraha. (Sv. Vasilije Veliki, Kan. 90)

Prije svega, elim da zahvalim Svetom arhijerejskom saboru na povjerenju s kojim me je imenovao u Komisiju za prouavanje liturgijskih pitanja. Pozdravljam ideju Visokopreosveenog Mitropolita G. Jovana da pokrene ovu vanu temu. Krajnje je vrijeme da se o ovome ozbiljno pozabavimo radi jedinstva u bogosluenju, i smirivanja strasti koje su se uzburkale zbog uvoenja nekih novina u liturgijsku praksu. Neka pitanja iz akta Mitropolita Jovana nisam obraivao, preputajui ih panji ostalih lanova Komisije. (Otvaranje i zatvaranje Carskih dveri; izostavljanje Jektenija za oglaene; oblaenje svetenikih uniformi i odedi i noenje mitri, naroito).Sa uporitem u dogmatikom uvjerenju da je zakon zajednice vaan dio Crkve, nijedan se episkop ne usamljuje, ne postaje iskljuivi vidljivi zamjenik jedine Glave, Hrista. Zato je Hristos ostavio vidljivo upravljanje Crkvom saboru Apostola, a iza njih saboru episkopa, kao naslednicima sabora Apostola (Uloga slueeg svetenstva u ouvanju jedinstva Crkve, dr Dimitrije Staniloe, Dogmatika 2, strana 165). Dogmatika Arhimandrita o. Justina Popovia obiluje slinim primjerima, pa rijeima ap. Pavla upozorava: uvajte se da vas ko ne zarobi filosofijom i praznom prevarom, po kazivanju ljudskom, po nauci sveta, a ne po Hristu (Dogmatika 3, str. 65).Nije mi namjera da drim lekcije Ocima, nego da, kao svetenosluitelj, iskaem ono to znam i osjeam. Kako bi se pravilno shvatila i vrednovala moja zapaanja, napominjem da sam u manastirima od davne 1962, a svetenosluitelj od 1971. godine. Mnogi zagovornici novog poretka se nisu bili ni rodili kada sam ja poeo da sluim, tamo gdje se uvala tradicija, ljepota srpskog bogosluenja. Tradicionalnom poretku sam se uio u Karlovakoj bogosloviji i u manastirima: Studenici, Preobraenju, Savini, Ostrogu, Tavni - pored iskusnog Vladike Longina, ali i kroz studije, prouavajui tipik, i ostale bogoslubene spise...Oni koji nastoje da popravljanje bogoslubenog poretka potkrepe naunim razlozima, optuujui druge za neznanje, nisu u pravu. Razlonost svog nastojanja neki vide u vremenima smutnim (tursko ropstvo i komunistiki period), u kojima se mislilo o preivljavanju, a sad je as da se vratimo Starom poretku. Da ovo ne moe biti nikakav razlog, govore nam primjeri u istoriji. Dok je Crkva bila gonjena, uvala je svoje predanje, dogmate i poredak. Onoga momenta kada je Crkva (Milanskim ediktom, 313) dobila slobodu, nastale su jeresi i neredi u Crkvi, te su sazivani Vaseljenski i Pomjesni sabori i ustanovljena su pravila Svetih otaca, kojih se moramo strogo pridravati. Smatramo za pravedno da se moraju sauvati do sada, od Svetih otaca, na saborima izloena pravila (kanoni) (4. V. Sabor, Kanon 1). A Sv. Apostol Pavle kae: Gdje prestaje ljubav, poinje zakon.Ovaj novi pokret vraanju na staro ja bih prije nazvao starom, nikad zavrenom borbom izmeu sholastika i mistika, u kojoj istrajavaju i sva naa nacionalna trvenja. Tome, svakako, treba dodati gordost (mati svih grijehova); elju da se postavimo iznad onih svetih koji su sluili po tom starodrevnom, slobodno recimo autentinom srpskom poretku, i koji su doveli sebe, kroz sveta bogosluenja, do cilja - oprotaja grijehova i Carstva nebeskog. Imam na umu i najnovije svetitelje: Svetog Nikolaja (ikog i ohridskog) Srpskog, Petra Sarajevskog, Platona Banjalukog, Savu Gornjokarlovakog, Avu Justina Popovia i Svetog ispovednika Varnavu Hvostanskog. Ako njima nije smetao taj i takav liturgijski poredak, koji je sve doskora bio zvanian, i opteobavezan, tipikom propisan, zato da ga mi danas ispravljamo?Zagovornici promjena e rei kako upravo ele povratak starom poretku. To je neznatno tano. Evo zato: Crkva je ivo bie, i mi znamo da je na poetku bilo lomljenje hljeba, bez ina i poretka kakav primjenjujemo danas (Dap. 2, 42-46). Hoemo li se sada vratiti i na taj, najstariji poredak? Uostalom, sve do osmog vijeka mi nemamo liturgijske rukopise - tvrdi prof. dr Jovan Fundulis (Liturgike nedoumice, str. 44).Mnogi su previe brzi i otri u osudi liturgijske prakse, prethodnih vijekova i liturgijskog ivota toga vremena, kao da u njemu Pravoslavlje nije bilo dovoljno - kae protojerej-stavrofor Dr Nedeljko Grgurevi. (Evharistija kao rtva, str. 12). Sve do 4. vijeka je bilo uobiajeno da se episkopi ene, a i akoni, posle rukopoloenja (vidi Ank. 10. kanon), pa hoe li se neko i na to sada pozivati? Mnogima se, izgleda, znanje primilo tako to su proitali pojedina miljenja, uglavnom stranih liturgiara, naroito pod uticajem Zoi pokreta u Grkoj, a zapravo nisu zaivjeli u bogosluenju. Ima svetenika, naalost i vladika, koji ne znaju da slue bdenije, veernje, jutrenje; malo ko od njih, poev od studenata teologije pa do zagovornika vraanja starodrevnoj praksi, prisustvuje bogosluenjima. Oni, mahom, nisu zavrili bogosloviju, nisu jeli, kako se kae, bogoslovski pasulj, pa se nisu uhodali u bogoslubenom ciklusu. Potpuno su neskloni da priznaju sopstveno neznanje, a skloni da za neznanje druge optuuju. Bojim se da je to glavni razlog tolike arolikosti u bogosluenju.Bacajui u prezir nae uitelje i duhovnike, profesore i velike igumane - protojereja dr Lazara Mirkovia, igumana studenikog Julijana, tronokog Antonija, ili ikog Dositeja, te starca Damaskina, naeg Svjatjejeg Patrijarha Pavla, blaenopoiveg episkopa Savu, velikog poznavaoca tipika i bogoslubenog poretka, i sve prethodne patrijarhe, potom Svetogorce redom - stvaraju razornu mogunost da jednoga dana i nas i njih neko prezre i odbaci. Dokle sve to vodi? Do beskonanog ruenja autoriteta?Ne zaboravimo ni istorijski razlog. Dok je Pravoslavna crkva bila jedinstvena, sa jednim kalendarom, nije bilo ni raskola ni raznoglasja u bogosluenju, samo je svaka pomjesna Crkva imala poneto specifino - na pr. Krsna slava, Boi... Uzmimo, na primjer, Evhologione, sluebnike i inovnike toga vremena, i uvjeriemo se da je tako. Eto kako naizgled male stvari mogu dovesti do velikih problema.Iako se novi teolozi (uslovno reeno, jer mnogi od njih imaju oskudno praktino znanje, ili su to znanje stekli izvan srpske tradicije) pozivaju na vraanje staroj tradiciji, nemaju za to nikakvo opravdanje. Zar Jerusalimska Patrijarija, Sveta Gora, Ruska Patrijarija, i gotovo svi nai manastiri srpski, ne uvaju tu tradiciju? Zar se danas ne priznaje i nipodatava to predanje, na ijim izvorima smo se svi mi uili? U bogosluenje su uveli novine samo oni kojima je i kalendar nevaan, a ti su, manje-vie, i zagovornici bezuslovnog ekumenizma. Koliko god prigovarali nama da smo od Petra Mogile (1646) poprimili neke nepravoslavne stvari, oigledno je da se ovi novi reformatori sve vie primiu zapadnoj, rimokatolikoj tradiciji. Previa se da smo mi, Srbi, i pre Petra Mogile imali tampana izdanja trebnika (ora Crnojevia, 1495. i 1523, i Boidara Vukovia, u Mlecima, 1519, i u Goradu, 1540). Oni su koristili grke izvore i stare slovenske trebnike i prirunike, i ouvali bogoslubeni poredak onakav kakav smo mi naslijedili. Pa kome se to danas eli dati prednost, bez provjere? Nekima koji nam hipotetiki predstavljaju bogoslubeni poredak (vidi: Liturgike nedoumice, str. 28 i 35), ili onima koji su to kroz svetotajinski ivot proivjeli?Uostalom, te novine stvaraju nered, a meu sluiteljima - ljudske gorine i nesporazume. Na narod nee popustiti pred najezdom savremenih reformatora. Iako je na napaeni srpski narod bio porobljen mnogo puta, pogaen, sramoen, ubijan, rastjerivan, duhovno i moralno satiran, ekonomski i politiki unitavan, on se nikada nije odrekao svoje vjere i svog srpskog identiteta. On je ostao vjeran svojim obiajima i pravoslavnoj tradiciji. Vijekovima je na narod odolijevao i pritiscima grkih vladika, fanariota. Takav narod nee lako prihvatiti primjese stranih bogosluenja ni danas. Znao je i Sveti Sava koliko je znaajno biti samosvoj; napisao je Zakonopravilo, Krmiju, dao tipike: Studeniki, Karejski i Hilandarski - da bi se po njima svi jednoobrazno upravljali. Koristio je Jerusalimski tipik iz manastira Sv. Save Osvetanog, koji je kao uzor sv. Arhiepiskop srpski Nikodim uveo kao liturgijsko pravilo u SPC; isto tako i Sinajski uzor. Vjerujem da je Sveti Sava znao i sve druge tipike, a nadasve praksu! Novi pokuaj raznoobrazija nije nita drugo do nova izma, koja za nas pravoslavne Srbe, naroito, moe biti pogubnija nego ona rimska za cijelo hrianstvo. Primjer nam je raskol u Americi, od ega i danas nosimo posledice. Uostalom, ve smo napravili razdor, i ve je Srbiju preplavio takozvani pokret starokalendaraca, koji stvaraju podjele i svae po naim manastirima. Starokalendarcima mi dajemo materijal za djelovanje. Ponavljaju se, dakle, razlozi samovolje, samoljublja i prelesti, isti oni koji su doveli do anateme 1054. godine. To je bila samo kulminacija neeg to je poelo mnogo ranije, stavom o papskoj prevlasti - nepogreivosti. A kod nas kao da se sada zagovara pravilo da je svaki episkop Hristos, odnosno da je svaki episkop papa, bez koga nema spasenja!Usredsredimo se samo na sopstveno ponaanje. Pogledajmo nastupe nas, brae jednog Sabora: koliko je tu meusobnog nipodatavanja i omalovaavanja, ignorancije! Sutra treba da budemo jedno srce i jedna dua, to od nas Hristos zahtijeva (Dap 4,32). Zdrueni u jedno telo (1Kor. 12,13). Jesmo li zaista u stanju da to budemo? Ovakvo nae dranje doprinosi rasulu i raskolu u Crkvi.

PRAKSAIako e o ovome biti rijei kasnije, samo da upitam: zar ljepotu i harmoniju uestvovanja vjernika u bogosluenju kroz pojanje ne naruavaju oni koji itaju naglas molitve? Lijepo i dugo njegovano srpsko narodno pojanje se ignorie, izoptavaju se oni koji bi se pjesmom ukljuivali u aktivni tok liturgije. Uostalom, Sveti Simeon Solunski svjedoi da molitve koje govori Arhijerej, govori tajno, ak i onu zaamvonu (Liturgijske nedoumice, tr. 38 i 39). Na kraju, zar je malo onih koji mogu pratiti i sasvim razumjeti molitve dok ih svetenik, okrenut leima, ita?(Za profesora crkvenog pojanja na Bogoslovskom fakultetu ne moe biti biran onaj ko nema kvalifikacije, doktorsku titulu iz muzike, a bivi dekan tog istog fakulteta nija imao ni bogosloviju ni teoloki fakultet!)No, vratimo se temi. Vjerniku je, dakle, ljepe da prisustvuje bogosluenju ako poneto pjeva; ueem, on doivljava liturgiju kao da je dio nje. Uvodei novine, iskljuujemo narod iz blagoljepija, premda se za njega molimo rijeima: Blagoslovi one koji vole ljepotu doma Tvojega (molitva drugog antifona i zaamvona molitva). A ta da kaemo za molitvu u jekteniji: ...za one koji se trude, poju, i za prisutni narod, koji oekuje od Tebe veliku i bogatu milost. Valjda su stoga neki i zaamvonu molitvu zamijenili, i itaju druge molitve (Protestanti su, kako bi ostvarili svoj cilj, osporavali autentinost svega onoga to im nije odgovaralo, ak i poslanice Apostola Jakova. Zamislimo se nad sobom!).Protojerej Sergije Bulgakov, bivi profesor na Svetosergejevskoj Akademiji, smatrao je: Zarad ekumenskih kontakata, pravoslavna bogosluenja se moraju preraditi. U svom lanku Na bunaru Jakova (1933. godine), Bulgakov pie da se, zarad molitvenog zbliavanja s protestantima, u zajednikoj molitvi treba odrei pominjanja Bogorodice i svetih. Eto, danas su on, Bulgakov, Mitropolit (titularno) Pergamski, i liturgiar Joanis Fundulis, postali najvei umovi i pravilo koje treba potovati? Sveti Jovan Zlatousti, u razdoblju od samo trideset godina, skratio je Liturgiju Svetog Vasilija Velikog, da narod ne bi predugo stajao na molitvi. Da li je bezobzirnost razlog to mi sada produavamo liturgiju, uvodei u nju krtenje ili vjenanje? ta emo sa narodom koji je doao u crkvu zbog Liturgije, a ne zbog neijeg krtenja, vjenanja, ili ak parastosa?Ovako raznoobrazni, ne moemo da sluimo zajedno. A sramota je, to sam ve jednom rekao, da - ili ne znam poredak dotinog brata, ili ostajem uz tradicionalni poredak, uprkos skoranjoj novini domaina. Zato, vratimo se staroj, Crkvom osvetanoj i u tipiku zapisanoj, Srpskoj praksi, i svi emo skupa Bogu da se molimo, poput onih koji su svojom vjerom sebe i druge Hristu priveli.Nerijetko se uje da odstupanje od ranije tradicije ne znai jeres, jer Crkva ivi, nije statina. Odlika nas Pravoslavnih, koji postojano stojimo u vjeri predaka od kojih smo primili predanje, i za ta smo, uostalom, i Zakletvu poloili, jeste da se drimo tog Predanja, a na to nas obavezuje i Zakletva (vidi Arhijerejsko ispovedanje).to nam je potrebna nova liturgika praksa, kada smo imali onu kojoj nije bilo zamjerke? Zato da nam neki, koji nisu zavrili bogosloviju, ili na Bogoslovski fakultet, budu uzori? Ne treba dozvoliti da oni stvaraju nove hibride u naim bogoslovskim ustanovama. Zar mi nemamo svoje uzore, poput protojereja Lazara Mirkovia, od koga smo gotovo svi nauili sluenje? Danas liturgiku predaju neki koji nikada nisu bogosluili, civili, ili pak oni koji ljuljaju i kandila na polijeleju, i uvode svoj bogoslubeni poredak, naroito u osvetani in svete Liturgije! Nekada je bila praksa i Saborska odluka da bogoslovske predmete predaju, liturgiku naroito, svetena lica kako bi i primjerom mogli pokazati ono o em predaju. Danas na Svetovladimirskoj akademiji liturgiku predaje sin uvenog profesora Dona Majendorfa, Pol. On je bio akon, i zarad drugog braka napustio akonski in, ali ne i katerdru.Ocu Justinu i Svetom Vladiki Nikolaju divi se i priznanje odaje cijeli svijet, i ne samo pravoslavni, pa zar nam trebaju bolji uzori?! Svetost Patrijarha naeg Pavla je valjda najbolji primjer svetenosluitelja i revnitelja u liturgiji i bogoslovskom poretku, i ne treba nam boljih uzora.A sada, proimo malo kroz poredak, iz ugla naih i grkih liturgiara.

LITURGIJAU staroj, doskoranjoj praksi, sveta Liturgija je poinjala ovako: Obojica se (svetenik i akon) klanjaju triput, podiui ruke, molei se u sebi, i govorei: Care nebeski...Ova molitva se izgovarala tri puta, a odgovaralo se, dvaput sa Slava na visini Bogu, i jedanput sa Gospode, usne moje otvori. Tako stoji u Sluebniku, u izdanju Svetog sinoda 1962. i izdanju SAS 1983. godine. Tako svjedoe i svi inovnici do sada, pa ak i najnoviji (izdanje Episkopa ikog, 2006). To pie i u Jeratikonu (izdanja iz 1962, 1977. i 1987; tekst koji smo koristili prilikom izrade Liturgikona, 2000. godine).Prvi put je u izdanju Sluebnika iz 1986. godine neko dopisao: Carju nebeski... (jedanput). Na moje pitanje zato tako pie, sada blaenopoivi Patrijarh German je rekao: To je greka. Treba triput, kao to se i klanjamo, i triput ruke da podiemo, tri stiha izgovaramo, i triput da govorimo Care nebeski.Za one koji tvrde da nije dogmatski ispravno triput se obraati Bogu u Treem licu, odgovor glasi: zar triput ne izgovaramo i Hristos Vaskrse, Sveti Boe, Gospode koji si u trei as i, na kraju, Gospodi pomiluj, na suguboj jekteniji?Veliki tipik i Pentikostar jasno kau: ...podiu ruke svoje uvis k nebu i govore: Care nebeski... (osim Pashe, i sve do Vaznesenja; vidi Vaskrsenije). A tamo pie: Pred poetak liturgije svetenik ne govori Care nebeski, ve Hristos Voskrese, tri puta, a zatim Slava vo vinjih Bogu i Gospodi, usne moje...Analogija: Ako se na Vaskrs triput izgovara Hristos vaskrse, pa se ispred Velikog vhoda triput, posle molitve, Niko od vezanih telesnim pohotama... , govori triput Mi, koji Heruvime tajanstveno izobraavamo... , uz odgovor akona Kao oni koji e primiti cara... ; ili ako se, pri molitvi Treega asa, Gospode, koji si u trei as... izgovara triput, a akon dvaput odgovara Srce mi isto sazdaj... i jedanput Ne odbaci me od lica Tvoga... - analogno tome treba de se vratimo osvetaloj tradiciji i ostanemo pri podizanju ruku, uz rei Care nebeski... triput. Kod pitanja otvaranja i zatvaranja Carskih dveri, treba potovati Tipik, koji naglaava da se Carske dveri otvaraju samo kada slui Arhijerej (Pojedini u svojim novotarijama idu dotle da su skinuli Carske dveri, zajedno sa ikonom Blagovijesti! Primjer je Bogoslovija u Kragujevcu).Kad govorimo o grekama, osvrnuu se i na srpski prevod Molitve prvog antifona: Gospode Boe na, ija je mo nedosena i slava neshvatljiva... Crkvenoslovenskom nepostiimaja primerenije je srpsko neizmjeriva ili nedokuiva. Ova molitva, koju nisam ispravljao u Liturgikonu, trebalo bi da glasi: Gospode Boe na, Tvoja je mo neiskazana a slava nedokuiva, milost neizmjerna a ovekoljublje neizrecivo... Ovako stoji u prevodu Episkopa Irineja (Nedelja svete Pedesetnice, ep. Irinej, Ujvidek (Novi Sad), 1942)

BLAENAU posljednje vrijeme, naroito ispred redovnih blaenih 6. ili 8, neki itaju: U carstvu Tvome..., sve do Blaeni milostivi, koje nastavljaju da pjevaju sa troparom.Nema razloga da se i tu uvodi neto to nijednim tipikom nije predvieno. Ako tipik odreuje pjevanje blaenih prema veliini i znaaju svetih: praznika i nedjelje (velikim praznicima su antifoni), zato je onda potrebno dodavati i ostala blaenstva? Neko je s pravom rekao da je mnogo vie blaenstava nego ih je pobrojano u Mt 5. Na primjer: Blago onima koji se dre puteva Gospodnjih (Ps. 8,32); Blago onome koji se ne sablazni o mene (Mt 11,6); Blago onome koji bdi i koji uva haljine svoje (Otk. 16,15). Rije blago pomenuta je u Novom zavjetu 23, a u Starom ak 125 puta.Dakle, kako Minej, ili Oktoih (Triod ili Pentikostar) propisuje, blaeni su na 8, i poinju od Blago milostivima, a ako nema Blaena iz Mineja, onda na 6, i poinju sa Blago mirotvorcima. Ostala blaenstva predviena su na Izobraziteljnoj, koja prethodi Liturgiji.TRISVETA PESMADok se pjeva Sveti Boe, svetenik govori molitvu, tiho: Boe sveti, koji u svetima poiva... Ova molitva oigledno opredjeljuje nas na molitvu, dok narod pjeva. ...Ti sam, Vladiko, primi Trisvetu pesmu i iz usta nas grenih.KAENjEKaenje je objanjeno u svakoj od pomenutih knjiga na isti nain: dok se pjeva Aliluja, ili prije, dok se jo ita Apostol, akon uzima kadionicu s tamjanom... i kadi. Svakako, bolje je da se kadi dok se pjeva Aliluja, naroito ukoliko hor (ili pojci) znaju to da pjevaju dugo (kosno). A ako ne znaju, bez mnogo buke, kako je i predvieno, moe se kaditi i dok se ita Apostol. Na Svetoj Gori se samo na prazninim liturgijama pjeva sveano Aliluja, i tada se kadi. U druge dane kadi se za vrijeme itanja Apostola (Lit. nedoumice, str. 55).PROPOVJEDPosle itanja Evanelja dri se propovjed. Propovjed bi trebalo da je na ovom mjestu, ali ona izostaje iz nekih, rekao bih praktinih razloga. Propovjed prvenstveno treba da bude Omilija na Jevanelje, da objasni proitani odjeljak Jevanelja. Gospod je prvo proitao zaalo od Isaije ... nakon toga poe im govoriti... (Lk. 4,16-27). Ovo je princip, a i smisleno je da svetenik, propovjednik, sebe rastereti posle izgovorene propovjedi, i potom se usredsredi samo na molitvu. Meutim, nae propovjedi ponajee nisu u tijesnoj vezi sa Evaneljem, nego se odnose na gorue probleme i slue kao pouka hrianima. Ostaje, dakle, da se propovijed odloi za kraj Liturgije. Ovo ima i drugu, praktinu stranu: propovjed e uti i oni koji su zakasnili na bogosluenje. Smatram da nije pogreno da se propovjed sa poukom narodu izgovori na kraju svete Liturgije, kako se uglavnom i deava. To misli i Svjatjeji Patrijarh Pavle, na osnovu sopstvene prakse (Da nam budu jasnija neka pitanja nae vere, knj. 1).USRDNA JEKTANIJARecimo svi iz sve due... Tu se molimo da nas ...Bog uslii i pomiluje. Kad se stigne do: Jo se molimo za blagoverni i hristoljubivi rod na..., ita se molitva Usrdnog moljenja: Gospode Boe na, primi ovo usrdno moljenje od slugu Tvojih... i nisposli milosre svoje na nas i na sav narod Tvoj koji oekuje od Tebe bogatu milost. Molei se za one koji oekuju od Boga veliku milost, dokazujemo da nije rije o zajednikoj, ve o linoj molitvi svetenika, koju on izgovara tiho. To svjedoe svi pomenuti zbornici.Nejasan je razlog zato se ova molitva prenosi na kraj jektenije, jer se u nastavku molimo za Episkopa; za sluge Boije, brau ovog svetog hrama...; za blaene i nezaboravne svete patrijarhe... ; za osnivae hrama, i za sve do sada preminule...; za one koji plodove donose, pa tek za prisutni narod, koji od Tebe oekuje milost - dakle za sve za ta se svetenik ve tajno molio. (Prilikom parastosa - o usopih prinoenija, govori se Jektenija za upokojene. Ovde se takoe itaju i molebstvija za bolesne.)Tipik upozorava: O Hristovim praznicima i nedjeljom ne ini se pomen mrtvima. Ovu pogrenu praksu svakako treba izobiajiti, a zaupokojene liturgije prenijeti u subotu, kako je predvieno ustavom. Tu se ne pokaza revnost revnitelja poretka, ve se u mnogim naim gradskim, a seoskim crkvama naroito, odravaju parastosi nedeljom.JEKTANIJE ZA OGLAENEMnogi danas proizvoljno izbacuju jektenija za oglaene. No, iako nemamo katihumene i oglaene starog vremena, imamo one koji su nekrteni, pa nam je dunost da se za njih molimo, molitvom: Gospode Boe na... pogledaj na sluge svoje oglaene... i u pogodno vreme udostoj ih banje pakibitija... Ovo se zavrava vozglasom: Da i oni sa nama slave... Zatim pozivamo nekrtene da izau. Dakle, sve znane i neznane. Naa je dunost da ih opomenemo, izali oni ili ne. (Ne smijemo olako davati priee, bez provjere. Ko moe biti siguran da neko od oglaenih /nekrtenih, nevjerujuih/ nije u redu za priee?) Odmah posle ...a vi koji ste verni, opet i opet, u miru Gospodu se pomolimo, ita se molitva Prva vernih: Blagodarimo Ti, Gospode... koji si nas udostojio da i sada stanemo pred Tvoj sveti rtvenik i pripadnemo Tvome milosru za grehe nae i neznanja narodna. Potpuno je anahrono ovu molitvu itati posle Premudrost, a ispred samog vozglasa. Jer Tebi prilii svaka slava. I te kako ima smisla da ovu molitvu tiho ita svetenik dok se izgovaraju prozbe, na uzglaenje akona Premudrost: Jer Tebi prilii svaka ast...Na jekteniji koja sledi, Opet i opet..., kad akon slui, produava ovu jekteniju, dok se svetenik moli: Opet i mnogo puta Tebi pripadamo... da pogleda na nau molitvu... i daj nam da nevino i neosueno stojimo pred svetim rtvenikom Tvojim... Tu se svetenik moli i za: ...ovima koji se mole s nama, napredak u ivotu, i veri i razumu duhovnom... Oigledno je to molitva svetenika, lina, za sve koji su u hramu, da ih: udostoji Nebeskog carstva Tvoga... Dok se tako svetenik moli, narod se moli Gospode, pomiluj. Smisao je u tome da predstojnik uznosi molitve, a ne da se svi skupa molimo naglas Gospode, pomiluj, zanemarivi svoju linu molitvu. Posle vozglasa Da svagda uvani vlau Tvojom..., svetenik se moli: Niko od vezanih telesnim pohotama i slastima nije dostojan... da slui Liturgiju Tebi... Pa se dalje molimo: ...pogledaj na mene grenoga i nepotrebnog slugu Tvog, ...ne okreni lice Tvoje od mene... Dakle, cijela molitva je iskljuivo molba svetenika za sebe. Ako bi je ko i razumio, njeno glasno itanje naudilo bi kolebljivima u vjeri. Ne bi mogli da shvate kako je to svetenik nepotreban i nedostojan... Za to vrijeme narod horski pjeva (ako zna, a trebalo bi da zna): Mi, koji Heruvime tajanstveno izobraavamo, i ivotvornoj trojici Trisvetu pesmu pevamo, svaku sada ivotnu brigu odbacimo... Smisao ovoga je da se ne uti, i da narod popunjava praznine dok svetenik (akon) kadi, odlazi do mjesta predloenja, i uzima svete Darove i iznosi ih na vhod. Ne postoji razlog da se ovdje ne pjeva Heruvimska pesma dok se molitva ita glasno. Zato da vjernici samo ute i sluaju, kao na pozorinoj predstavi, kad mogu da ostvare ivo uee u Liturgiji kroz pjevanje? O ovome je podrobno pisao svjatjeji Patrijarh Pavle, u djelu Da nam budu jasnija neka pitanja nae vere (knj. 1, str. 126 - 138). Izdvajamo samo dvije reenice iz ovog iscrpnog teksta: Ako pastirski razlozi ukau da verne treba upoznati sa sadrinom molitve koju svetenik ita tajno, smatram da je bolje da se oni sa njom upoznaju izvan Liturgije i ...da se pri dugom itanju panja slualaca zamara, odreeno je da se posle nekoliko psalama itanje prekine, da bi se panja osveila pevanjem pojedinih stihova...Uoeno je i to da poneko na Velikom vhodu samo naini vhod sa Blagoestivi i hristoljubivi rod na, da pomene Gospod Bog u carstvu svome. Ovdje se izostavlja i Arhijerej, sveteniki i monaki red; Nastojatelj hrama, Blagoverni i hristoljubivi rod na i, na kraju, Sve vas pravoslavne hriane... I u grkom Jeratikonu se ovdje moli za blaene ktitore, prilonike hrama, sveteniki red, akonstvo u Hristu. Po kojem tipiku, liturgici ili pravilu se ovo izostavlja na naem Bogoslovskom fakultetu?Na kraju Velikog vhoda, Dopunimo molitvu svoju Gospodu... Molimo se za Predloene asne darove; za ovaj sveti hram, za one koji sa verom, pobonou i strahom Boijim ulaze... Da nas izbavi od svjakija skorbi, gnjeva i nudi (svake nevolje, gneva i nunosti - opasnosti). Izlian je dodatak potrebe - nude, i slini. Treba naglasiti da se posle ove prozbe (ma kako je izgovorili), svetenik moli tajno: Gospode Boe Svedritelju... koji prima rtvu hvale od onih koji Te svim srcem prizivaju, primi molitvu i nas grenih... i osposobi nas da Ti za grehe svoje i za neznanja narodna prinosimo... i da Blagi Duh blagodati Tvoje sie na nas, i na ove predloene Darove, i za sav narod Tvoj. Jasno je da je ovo molitva svetenika koji se moli za one koji Boga srcem prizivaju. Zato je onda itati glasno? Da porazi narod: za neznanja narodna i svoje grehe? Bolje da se za to vrijeme narod smjerno moli: Gospode, pomiluj. Pogotovu ova molitva, prenijeta na kraj ispred vozglasa, nema smisla, jer se ne odnosi na Presvetu, preistu, preblagoslovenu... Bogorodicu, kojom se zavrava ova jektenija. Na Simvolu vere svetenici dre nad Svetim darovima darak, maui. Potom akon uzme ripidu ili jedan darak, i vije nad svetim darovima. Ovo ima smisla - da neto ne upadne u sveti putir (naroito u tropskim krajevima). Za nas je dovoljno to mi maemo iznad Svetih darova dok se ispovijeda vjera, izobraavajui tako huku i talasanje vazduha kada je Duh Sveti u dan Pedesetnice siao na Apostole.Dok svetenik govori Blagodarimo Gospodu, narod pjeva: Dostojno je i pravedno klanjati se Ocu i Sinu i Svetome Duhu, Trojici jednodunoj i nerazdeljivoj.Za to vrijeme svetenik se tiho moli: Dostojno je i pravedno Tebe pevati, Tebe blagosiljati, Tebe hvaliti... Ovo je jedna od, moda najvanijih i najsadrajnijih molitava, i to, ponovo istiem, lina molitva svetenika Bogu: Blagodarimo Ti i za ovu slubu koju si izvoleo da primi iz naih ruku, iako pred Tobom stoje hiljade Arhanela i bezbroj anela... koji lebde. Tu se moljenje prekida vozglasom: Pobedniku pesmu pojui, kliui, uzvikujui i govorei...Dok narod pjeva pjesmu anela Svet, Svet, Svet Gospod Savaot, svetenik se moli tiho i sa strahopotovanjem: Sa ovim blaenim silama, ovekoljubivi Vladiko, i mi kliemo i govorimo: Svet jesi, i presvet, Ti i Jedinorodni Tvoj Sin i Duh Tvoj Sveti... Ovo je molitva izuzetne sadrine, koju svetenik sa strahopotovanjem izgovara. Tako je nekada narod na Horivu, dok je Mojsije razgovarao sa Bogom, kleao, i nije smio pogledati u nebo. Molitva se zavrava rijeima: Uzevi u svoje preiste i neporone ruke, zablagodari i blagoslovi, osveti, prelomi i dade svojim svetim uenicima i Apostolima, rekavi (ovdje poinje glasno): Primite, jedite... Zar sama sadrina ove molitve ne govori da treba bar pokazati rukom na Svete darove? ak i na grkom Na to upuuje i pojanjenje na Liturgiji Svetog Vasilija Velikog: ...uze hleb u svoje svete i preiste ruke i pokaza ga Tebi Bogu i Ocu... U starim grkim i naim rukopisima nalazimo direktne potvrde za gest pokazivanja darova svetenika i akona. Tako i Ava Justin, u svom prevodu Liturgije Zlatoustove kae: Kad ovo govori, akon drei orar trima prstima, ukazuje sveteniku na Sveti diskos; tako isto ukazuje i on kad svetenik govori; pijte iz nje... Tako isto misli i Ep. Irinej (iri), naglasivi da tako Grci ne rade.Ne postoji nijedan razlog protiv pokazivanja na Darove prilikom uzglaenja: Primite, jedite, ovo je Telo moje... i Pijte iz nje svi: ovo je krv moja... Nakon ovih rijei, na Liturgiji Svetog Vasilija Velikoga slijedi: Ovo inite u moj spomen... Pri uznoenju se izgovara: Tvoje od Tvojih Tebi prinosimo od svih i za sve. Podiu se putir i diskos, uzeti rukama unakrsno. O ovome takoe podrobno govori i Patrijarh Pavle. (Neka pitanja... knj. 3, str. 175-187).Zapazio sam da je, u ovoj posljednjoj molitvi uznoenja, pogreno na srpski prevedeno Tebi prinosimo zbog svega i za sve. U svim jezicima, grkom, crkvenoslovenskom, i engleskom, stoji pravilno, Tebi prinosei od svih i za sve (.. ; ...nje offer unto Thee in behalf of all and for all). Ovu greku pretampavali su svi potonji sluebnici, ak i inovnik Episkopa Hrizostoma. Treba, dakle, to ispraviti u sledeem izdanju. Kod Ep. Irineja stoji: ...za sve i svega radi (Nedelja svete Pedesetnice, str. 320).Molitva treega asa: Gospode, koji si u trei as Apostolima svojim nisposlao Duha svog, Njega, blagi, ne oduzmi od nas, no obnovi nas, koji Ti se molimo. Ovo je molitva velike duhovne sadrine i potkrepe - jaeg naglaavanja epikleze. Ne vidim razlog da se izbacuje zato to je nema u savremenim grkim sluebnicima. Mi znamo (postoje i snimci) kako je Ava Justin sluio, kako je Sveti Vladika Nikolaj sluio. Ako njima nije smetala ova molitva, zato bi nama smetala?(Kod Grka zaista nema Molitve treega asa. Nju je Carigradska patrijarija izbacila iz svog izdanja Sluebnika, a to su uinili i ukrajinski unijati). Ja sam za svoj Liturgikon pronaao ovu molitvu na grkom, blagodarei Mitropolitu Sotiriosu, i na njegov predlog je objavio i na grkom tekstu Liturgikona. Na moje pitanje da li je potrebna, Mitropolit Sotirios je odgovorio: Postojala je u naim starim Jeratikonima (Evhologionima). Sada je ne koristimo. No, u toku zajednike, svepravoslavne liturgije (juna 2000) u Manastiru Miltonu, i on sam je podizao ruke, i tu molitvu izgovarao.)Molitva: Da ove Svete tajne budu onima koji se prieuju na trezvenost due, takoe je molitva svetenika Bogu. Ona svedoi starinu, dok se jo nije bilo raistilo za koga se molimo, a kome se molimo: Jo Ti prinosimo ovu slovesnu slubu za preminule u veri Praoce, Oce, Patrijarhe, Proroke, Apostole, Propovednike, Evaneliste, Muenike, Ispovednike, Podvinike, i za svaki duh pravednika preminulog u veri.PRIEESvetenici se prieuju u oltaru, sa epitrahiljem i pod felonom, esticama agneca HS. To nam govore Liturgika, Tipik i svi sluebnici. Uprkos tome, poneki praktikuju da svetenike prieuju bilo kojim delom agneca, a narod ak i esticama koje su prinete za zdravlje ili za pokoj i oprotenje grehova. Ne treba, dakle, prieivati svetenike van oltara (pred dverima), niti drugim deliima agneca osim HS. Vernike treba prieivati sa ostala dva dela - NI, KA. Tek posle priea treba spustiti preostale estice (mrvice) u sveti putir, uz rei: Omij, Gospode, Svetom Krvlju Tvojom, grehe svih ovde pomenutih, molitvama Svetih Tvojih. O prieu je dosta pisano. Svjatjeji Patrijarh Pavle je dao najbolje reenje u knjizi Da nam budu jasnija neka pitanja nae vere (knj. 3, str. 361). Pomenimo i Sv. Jovana Zlatousta: Oni koji namjeravaju da pristupe stranoj i Boanskoj Trpezi, i Svetenoj Mistagogiji, neka to ine sa strahom i trepetom, iste savjesti, s postom i molitvom (Besjeda na Boi). Tako isto misli i Ava Justin, i kae: Priprema se vri postom i molitvom, jer post i molitva oiavaju duu od svakog greha i neistote... Pristupi li svetom prieu nepripremljen, ovek navlai na sebe strahovitu osudu (Dogmatika, O. Justin, 3 deo, str. 569).Moje je miljenje da samo svetenik zna svaiji duhovni uzrast, i ko je dostojan da se redovno prieuje. Da nije tako, ne bismo itali u molitvi pred priee: Neka mi prieivanje Svetim tajnama Tvojim, Gospode, ne bude na sud ili na osudu... Bez pripreme se niko ne moe priestiti, osim u sluaju teke bolesti, i opet uz izraze pokajanja. Ako bi se ova praksa napustila, na priee bi dolazili i neki koji su toga jutra puili, jeli, i ko zna ta inili; primajui Sveti oganj u sebe, grenik se dovodi u opasnost da, namjesto grijehova, bude spaljen i sam.(I ovim povodom istiem da treba pridati vei znaaj Molitvi za oglaene. Znam da danas nema oglaenih u nekadanjem smislu rijei, ali i te kako ima - nekrtenih, nevjernih, sujevjernih, onih koji gataju, vraaju, i koji su okieni kojekakvim amajlijama nasuprot hrianskoj vjeri i obiajima. Stoga je neophodan vei oprez prema svima koji pristupaju Svetom prieu.)Izvjesno je da nema svako potrebu za duhovnom terapijom, i ne uzima svako lijek ako za to ne osjeti potrebu. Tako je i sa Svetim prieem. Uostalom, Blagodat svetog priea nije automatski provodnik ili kanal kroz koji se bez linog uea zadobija blagodat (Veronauka u kui, Beograd, 1996, str. 144).Poslije priea, kako je i pisalo u ranijim sluebnicima, odmah poto se sakupe sve estice u putir, a prije Spasi, Boe, ita se Molitva blagodarenja: Blagodarim Ti, ovekoljubivi Gospode... Potom, rukom blagosiljajui, svetenik kae: Spasi, Boe, narod svoj... Ne znamo zato je u savremenim sluebnicima ova molitva preneta na kraj jektenije, a ispred samog vozglasa: Jer si ti osveenje nae...Ne treba smetnuti s uma da je crkveno pojanje ukras i muziko odjejanje svetenih himni, i da je u slubi bogosluenja, i da se uklapa u celu liturgijsku klimu (Liturgike nedoumice, str. 151).Jo jednom naglaavamo rijei molitve: ...za one koji se trude, poju i oekuju od Tebe veliku i obilnu milost. Zar zaista ima smisla uskraivati narodu pojanje zarad, navodno, boljeg razumijevanja sadrajnih molitava? Pridravajmo se Svetog Apostola Pavla: Molimo vas, pak, brao, odajite priznanje onima koji se trude meu vama i vaim pretpostavljenima u Gospodu, i onima koji vas pouavaju (1Sol. 5,12). Potujmo, dakle, poglavara naeg, Svjatjejeg Patrijarha, i svete pretke nae, da bi Blagodat, milost i mir od Boga Oca bili sa svima nama.