Upload
stevie
View
219
Download
2
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Traumatske promjene čeljusti i zubi Tade Tadić. Traumatske promjene čeljusti i zubi Suvremeni, “brzi” način života ljudi znatno je povećao brojnost i vrstu traumatskih promjena orofacijalnog područja, s frakturama gornje i donje čeljusti te različitim akutnim traumatskim ozljedama zubi. - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
Traumatske promjenečeljusti i zubi
Tade TadićTade Tadić
Traumatske promjene čeljusti i zubi
Suvremeni, “brzi” način života ljudi znatno je povećao brojnost i vrstu
traumatskih promjena orofacijalnog područja, s frakturama gornje i donje
čeljusti te različitim akutnim traumatskim ozljedama zubi.
Težina i vrsta tih ozljeda je različita, ovisna o jačini, mehanizmu i smjeru
djelovanja traumatske sile.
U dijagnostici traumatskih stanja orofacijalnog područja, uz klinički
pregled radiološka je dijagnostika od bitnog značenja.
Ne samo u dijagnosticiranju traumatske promjene i praćenju rezultata
liječenja (operativnim I konzervativnim metodama liječenja), već i
zbogmedicinsko-pravnih i forenzičkih aspekata.
Traumatske promjene čeljusti i zubi
Izbor radiološke metode pregleda je individualan, ovisi o kliničkom nalazu
i anamnestičkim podacima, a u većini slučajeva (osim kod politraume
lica) započinje s konvencionalnim radiografskim tehnikama prikaza u dva
smjera (panoramska dentalna radiografija, posteroanteriorna snimka
mandibule i maksile, kose lateralne snimke, te periapikalne i okluzalne
snimke ako su traumatizirani zubi).
Radiološkim metodama pregleda može se utvrditi mjesto prijeloma, vrsta
i težina ozljede, pomaci zubi i zubnih fragmenata, stanje periapikalnih
tkiva i alveolarnog grebena, te različite posttraumatske komplikacije.
Općenito gledajući, moguć je vrlo široki raspon ozljeda: od izolirane
traume jednog ili više zubi, do ozljeda zubi i potpornih tkiva, fraktura
mandibule te više ili manje kompleksnih fraktura maksile.
Prijelomi donje čeljusti
Prijelomi (frakture) donje čeljusti mogu biti jednostrani i obostrani
(češće), tako da je jedna frakturna linija na mjestu djelovanja sile, a
druga obično na suprotnoj strani, u području zglobnog nastavka.
Moguće su multiple frakture i kominutivne frakture, kada je donja čeljust
izlomljena u više dijelova.
Prijelomi donje čeljusti
Postero-anteriorni radiogrammandibule. Fraktura stražnjegdijela trupa desne strane mandibule s razmakom između frakturiranih ulomaka(strelica) i luksacijom zuba (glava strelice).
Prijelomi donje čeljusti
Postero-anteriorni radiogram mandibule (A), CT aksijalni presjek (B), koronarna CT rekonstrukcijaslike (C) i 3D CT rekonstrukcija slike (D). Fraktura u području simfize mandibule s razmakom između koštanih ulomaka (strelice).
Prijelomi donje čeljusti
Ortopantomogram (A) i klasični tomogram (B) desnog čeljusnog zgloba. Fraktura glavice kondila (strelice).
Prijelomi donje čeljusti
Ortopantomogram pokazuje stanje nakon repozicije i fiksacije dvostruke frakture trupa mandibule (označeno strelicama).
Prijelomi donje čeljusti
Ortopantomogram. Bolesnik s posljedicama politraume. Opskrbljena fraktura u području mandibularne simfize uz gubitak određenog broja zubnih elemenata u gornjoj i donjoj čeljusti.
Prijelomi donje čeljusti
CT kostiju lica s prikazom u aksijalnom presjeku (A), koronarnoj rekonstrukciji (B), rekonstrukciji slike po zakrivljenoj liniji (C) te 3D rekonstrukciji slike (D). Višestruka fraktura mandibule prikazana u kasnoj postoperativnoj fazi, gdje se vidi sanacija prijeloma u području simfize, s urednim položajem fiksacijskog materijala. Loše srasla fraktura oba artikulacijska nastavka s luksacijom kondila.
Prijelomi donje čeljusti
Na konvencionalnim radiogramima čeljusti s ciljanim projekcijama
moguće je prikazati različite vrste prijeloma, ali se često u hitnoj službi,
kod bolesnika koji ne surađuju ili su zbog boli nemirni, ne dobivaju slike
primjerene dijagnostičke kvalitete, te su mogući i previdi pozitivnih
traumatskih promjena.
Pri snimanju traumatskih promjena orofacijalnog područja ponekad mogu
naći i spontane frakture patološki promijenjene kosti, npr. kod tumorske
infiltracije, osteoradionekroze i osteomijelitisa.
Prijelomi donje čeljusti
CT i aksijalni presjek (A) i sagitalna rekonstrukcija slike (B) u koštanom prozoru. Vide se osteomijelitičke promjene kosti s više sekvestara i znacima fistuliranja uz prijelom trupa mandibule (strelica).
Prijelomi gornje čeljusti
zbog anatomske složenosti i brojnosti različitih koštano-hrskavičnih
struktura, predstavljaju klinički, radiološki i terminološki problem
klasifikacije u svakodnevnoj praksi.
Tu se na relativno malom i ograničenom području nalazi više anatomski i
funkcionalno složenih kompleksnih struktura kao što su: dentoalveolarno
područje, nazoetmoidalno područje, te područje orbite i zigomatičnih
kostiju.
Slijedom ovih anatomskofunkcionalnih cjelina, najprihvaćenija je podjela
ozljeda srednje trećine skeleta lica na: dentoalveolarne frakture, frakture
nazoetmoidalnog područja, frakture orbitalnih i zigomatičnih kostiju, te
frakture kostiju srednjeg dijela lica uključujući i tri osnovna tipa Le Fort
fraktura.
Prijelomi gornje čeljusti
Le Fort I tip – poprečna fraktura
alveolarnog nastavka i nepčane ploče koji
su odvojeni od ostalog dijela gornje
čeljusti. Postoji pomičnost odvojenih
struktura i smetnje zagriza
Prijelomi gornje čeljusti
Le Fort II tip – kod tog prijeloma gornja
čeljust je odvojena od lubanje, a frakturna
linija prolazi preko nosnih kostiju,
frontalnog nastavka maksile, dna očne
šupljine i zigomatično maksilarne suture.
Cijela gornja čeljust je nestabilna
Prijelomi gornje čeljusti
Le Fort III tip – linijom loma odvojene su
kosti srednjeg lica od baze lubanje.
Linija prolazi zigomatičnofrontalnim,
maksilofrontalnim i nazofrontalnim
šavovima, etmoidnim i sfenoidnim
sinusima, nerijetko frontalnim sinusima i
kroz očnu šupljinu. Prisutne su
kraniocerebralne ozljede s
karakterističnim znakovima.
Prijelomi gornje čeljusti
Konvencionalne radiografske snimke mogu prikazati sva tri tipa
prijeloma, ali u hitnoj službi takve snimke su zbog slabije suradnje
bolesnika ograničene vrijednosti te je, osobito kod klinički izraženih
kraniocerebralnih simptoma, potrebno učiniti i CT pretragu, koja je
dijagnostički neusporedivo pouzdanija za prikaz tako složenih ozljeda
Prijelomi gornje čeljusti
Koronarna CT rekonstrukcija krozmaksilu i orbite. Stanje nakon višestruke frakture lica i orbite s lijeve strane (strelice), s rekonstrukcijomdna i medijalne stijenke lijeve orbite koštanim graftom (glave strelice).
Prijelomi gornje čeljusti
CT koronarni presjeci u mekotkivnom (A) i koštanom prozoru (B). Blow-out fraktura desne orbite s hernijacijom masnog tkiva u području široke frakturne pukotine (glave strelice).
Traumatske promjene zubi
Lice i zubalo su relativno nezaštićeni dio ljudskog tijela, osobito u djece.
Prednji zubi su najizloženiji traumatskim ozljedama
Trauma zubala može se podijeliti na akutnu ili kroničnu, a može biti
uzrokovana fizičkim ili kemijskim agensima.
Traumatske promjene zubi
U akutnoj traumi zubala prvenstveno se podrazumijeva trenutno
djelovanje vanjske sile (slučajno ili namjerno), što rezultira različitom
vrstom i težinom traume zubi. Moguće su frakture, luksacije i luksacijske
frakture zubi.
Frakture zubi se dijele na frakture krune, koje zahvaćaju samo caklinu,
frakture koje zahvaćaju caklinu i dentin, frakture koje zahvaćaju caklinu,
dentin i pulpu, te frakture korijena (s i bez frakture krune).
Mogu biti horizontalne, vertikalne i kose, kompletne ili nekompletne.
Frakture korijena također mogu biti horizontalne, vertikalne i kose,
smještene u gornjem dijelu zubi, te srednjem ili u apikalnom dijelu
korijena zuba.
Traumatske promjene zubi
Intraoralna snimka dvostruke frakturezuba (glave strelice) sa subluksacijom zuba (S).
Traumatske promjene zubi
Intraoralna snimka donjih sjekutića.Fraktura grebena i apeksa zuba (glava strelice).
Traumatske promjene zubi
CT sagitalni (A) i koronarni (B) presjek kroz maksilu, te kroz desni čeljusni zglob (C i D) u koštanom prozoru. Fraktura artikulacijskog nastavka mandibule s desne strane sa subluksacijom (glave strelice). U presjecima kroz maksilu vidi se uzdužna fraktura i odvajanje korjenova karioznog zuba (strelica) uz periapikalnu cistu koja ima vapnenu stijenku i ispupčuje se u lijevi maksilarni sinus (C) .
Traumatske promjene zubi
Intraoralne snimke zubi s prikazom frakture dentina bez otvorene pulpe (A, strelice) i frakture dentina s otvorenompulpom (B, strelica).
Traumatske promjene zubi - luksacije
mogu se podijeliti na: prave luksacije, subluksacije, impakcije i otkidanje
zubi.
Mogu biti potpune ili djelomične, a obično se javljaju na prednjim zubima
gornje čeljusti.
Najčešće su u djece na gornjim zubima, zbog padova i ozljeda u
području čeljusti.
Radiografski se na intraoralnim snimkama utvrđuje položaj iščašenog
zuba prije i poslije repozicije.
Traumatske promjene zubi - luksacije
Luksacije stalnih zubi nastaju kod jakih trauma, a na konvencionalnim
intraoralnim snimkama utvrđuje se položaj zuba i stanje alveola
Intraoralna snimka zubi s prikazom luksacije(intruzije) zuba (strelica).
Traumatske promjene zubi - luksacije
Intraoralna snimka zubi s prikazom luksacije (L) zuba i izbijenog zuba (I).
Traumatske promjene zubi - luksacije
Kronične traumatske ozljede zuba uključuju trošenje, abraziju te kronično
djelovanje prekomjernih sila zagriza.
Svaki pritisak na integritet zuba rezultirat će reakcijom od strane vitalne
pulpe, što se iskazuje kao sekundarno deponiranje dentina. Nakon
određenog vremena pulpa se više nije u mogućnosti zaštititi, što dovodi
do gubitka njene vitalnosti i moguće sklerozacije. Ovakvo trošenje zuba
daje karakterističan radiološki izgled.
Traumu zubi, osim fizičkih sila, mogu uzrokovati još i različiti jatrogeni
fizički i/ili kemijski uzroci.
Kemijski štetni učinci na zube nastaju erozivnim djelovanjem gaziranih
pića, ispijanjem kiselih sokova u većim količinama, gastroezofagealnim
refluksom, te učestalim povraćanjem (bulimija).
Traumatske promjene zubi
Intraoralna snimka. Abrazivne promjene i karijes zuba.
Ozljede ostalih dijelova orofacijalnog područja
Pored ozljeda donje i gornje čeljusti, zubi te skeleta srednjeg dijela lica
(ukljuičivo orbite i zigomatčne nastavke), moguće su i traumatske
promjene svih drugih dijelova orofacijalnog područja i glave.
To se odnosi kako na meke česti, tako i na koštane te neurogene
strukture (cervikalna kralježnica i kralježnička moždina, koštane strukture
na bazi mozga i mozak, npr.).
Ovisno o kliničkoj slici i anamnestičkim podacima ovisi i izbor radioloških
i drugih metoda pregleda.
U stomatološkoj praksi ne smiju se zaboraviti ni ozljede koje mogu
nastati pri izvođenju različitih konzervativnih ili ortodontskih zahvata na
čeljusti (jatrogene ozljede), te ekstrakcije zubi (oštećenja i frakture
susjednih zubi /ili alveolarne kosti).