TRAVANJ - hps.hr · giai viszonyai«. O bazaltu kao graðevnom materi-jalu pisao je i Stjepan Marko-viæ u knjizi Hrvatske mineral-ne sirovine (Zagreb, 2002, str. 255-256), gdje navodi

TRAVANJTRAVANJ20032003

44

ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 95

ISS

N 0

35

4-0

65

0

HP 04-2003 korice.qxd 23.4.2006 16:12 Page 1

ÈASOPIS izlazi u 10 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz, te za studeni i prosinac kao dvobroj). Prvi broj iza-šao je 1. lipnja 1898. kao glasilo Hrvatskog planinarskog društva. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2003. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèunizdavaèa 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na broj« obavezno treba upisati svojpretplatnièki broj koji se nalazi na naljepnici uz adresu na omotu èasopisa. Pretplata za inozemstvo (32 eura)uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX 25731-3253236, na isti naèin.

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju se pismom, telefonom, faxom ili e-mailomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æemo im poslati uplatnicu i brojeve izašle odpoèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu primati primjerak èasopisa.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati poštom, na disketi ili putem e-maila. Krajnji rok za primitak priloga je 1. danu prethodnom mjesecu (za dvobroje dva tjedna kasnije). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljim izborom ilustracija. Slike semogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Snimke digitalnom kamerom trebaposlati kakvi jesu, a skenirane slike treba pripremiti u rezoluciji od 300 dpi. Svi primljeni materijali se na za-htjev vraæaju autorima. Za detaljnije upute obratite se uredniku.

ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER«

JOURNAL OF CROATIANMOUNTAINEERING ASSOCIATION

Travanj 2003 Broj 4 Godište 95April 2003 Number 4 Volume 95

S A D R Ž A J

Slika na naslovnici:Spomen-obilježje na Premužićevoj stazi, foto: Alan Čaplar

Vlado Božiæ . . . . . . Tragom stare fotografije u baranjsko podzemlje . 97

Aleksandar Gospiæ. . Zimski uspon na Dinaru. . . . . . . . . . . . . . . . . 101

Nataša Smoliæ . . . . . Bura nad Paklenicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

Vesna Holjevac . . . . Prekrasna je zima u Samoborskom gorju . . . 106

Milan Kauèiæ. . . . . . Na poèetku Papuka ili na kraju Krndije. . . . . 108

Karmen Branoviæ . . Zalutala jesen... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

Anðelko Hrženjak . . Prijeèenje Aconcague. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

Zdravka Èulig . . . . . Biokovo kao kolaè sa šlagom . . . . . . . . . . . . 114

Planinarske kuæe i putovi . . . . . . . . . . . . . . . . 116

Tko je što u hrv. planinarstvu: V. Kovaèiæ . . 119

Speleologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

Pisma èitatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

Zaštita prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

Planinarski tisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124

IZDAVAÈ:HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

TEL./FAX. 01/48 24 142TEL. 01/48 23 624

E-MAIL: [email protected]: hps.inet.hr

E-MAIL UREDNIŠTVA: [email protected]

UREDNIK:ALAN ÈAPLAR

SV. MATEJA 7, 10010 ZAGREB

TEL. 091/51 41 740TEL./FAX. 01/66 88 512E-MAIL: [email protected]

UREDNIÈKI ODBOR:DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK:»EKOLOŠKI GLASNIK«

DONJA LOMNICA


4, 2003 97

Kada se spomene Baranja, obièno se predoèima stvori slika beskrajne plodne ravnice bezikakvih veæih uzvi�enja. Meðutim, na njezinomkrajnjem sjeveroistoku nalazi se Banovo brdo iliBansko brdo ili Banska kosa,dvadesetak kilometara duga-èka i 4 km �iroka kosa koja seprote�e smjerom jugozapad -sjeveroistok od Belog Mana-stira do Batine. Najvi�i vrh jeKamenjak, visok 244 m, kojise uzdi�e iznad okolnog tere-na oko 150 m. Obronci brdasu blagi, pokriveni �ikarom i�umom, a s ju�ne strane i vi-nogradima.

Na na�im geolo�kim kar-tama oznaèeno je da se brdosastoji od laporastih pje�èe-njaka miocenske starosti. Ba-zalt se ne spominje. Meðutim,najvi�i je vrh kamenit (otudaime), a sastoji se od naslaga bazalta pliocenskestarosti, koje su na povr�inu dospjele nekada�-njom vulkanskom aktivno�æu. Bazalt su otkrilimaðarski geolozi jo� poèetkom pro�log stoljeæa,pa je o tome pisao Loczy Lajos u Budimpe�ti

1914. u èasopisu »A Magyar kir. Földtani IntezetEvi Jelentese, 1913 - Rol.« (str. 353-360) podnaslovom »A Bani hegyseg (Baranya vm.) geolo-giai viszonyai«. O bazaltu kao graðevnom materi-

jalu pisao je i Stjepan Marko-viæ u knjizi Hrvatske mineral-ne sirovine (Zagreb, 2002, str.255-256), gdje navodi da jenekoæ na Banovom brdu biloèak pet kamenoloma u kojimase kopao andezit-bazalt, ali sunapu�teni zbog nepovoljnihuvjeta eksploatacije (debelikrovinski pokrivaè, rudarskikopovi).

Da u Baranji ima pod-zemlja poznato je mnogimstanovnicima Batine, malogmjesta na krajnjem sjeverois-toku Banovog brda. Tu su, uglinenim naslagama brda is-kopane prostorije koje su jo�

nedavno mnogim obiteljima slu�ile za stano-vanje. Danas u tim gatorima (tako se zovu na-stambe) �ivi jo� samo poneka obitelj. Ljudi kojisu ispred brda sagradili zidane kuæe, gatore jo�koriste kao �tale za stoku ili podrume za vino.

TRAGOM STARE FOTOGRAFIJE

U BARANJSKO PODZEMLJE

VLADO BO�IÆ, Zagreb

Banovo brdo - uzvi�enje usred Baranje foto: Alan Èaplar

Stara fotografija ulaza u rudnik

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 97

4, 200398

Vinarima su dobro poznati Batinski podrumi.Neki su gatori iskopani prije vi�e stoljeæa, ali sumnogi napu�teni. Velièina gatora nije velika, pri-lagoðena je potrebama nu�nog stanovanja i èu-vanja vina, �to znaèi du�ine nekoliko desetakametara i visine najvi�e 2-3 metra.

Ali u Banovom brdu na-laze se podzemne prostorijeèije su dimenzije zaprepa�æu-juæe. Za njih su dana�nje ge-neracije spelelologa saznaletek nedavno, poèetkom 2002.godine, a zasluga je to prof.dr. Joszefa Mikuske iz Osi-jeka. Prouèavajuæi staru lite-raturu nai�ao je na fotografijuiz 1912. godine na kojoj jeprikazan ulaz u rudnik. Zaèu-dio se da u Baranji ima rud-nika, dao se u potragu i nakonvi�e posjeta selima oko Ba-novog brda u selu Popovcu,sjeverno od brda, na�ao jeljude koji se jo� sjeæaju rud-

nika, pa su mu u sijeènju 2002. i pokazali ulaz.Kako on sam, niti nitko iz njegovog okru�enja,nije bio spreman za istra�ivanje rudnika, pozvanisu struènjaci iz Zagreba (iz Prirodoslovnog mu-zeja) - speleolozi, geolozi i biolozi, koji su u�li urudnik i obavili prva istra�ivanja. O tome je bilovi�e napisa u zagrebaèkom Veèernjem listu. Orudniku se nije znalo mnogo, dok se novinarimanije obratio Milenko Moritz Kapeter, unuk neka-da�njeg vlasnika rudnika Mavra Moritza Kapeteraiz Osijeka.

Radi se zapravo o podzemnom kamenolomuu kojem se kopao bazalt za gradnju cesta u Bara-nji. Prema do sada dostupnim podacima kame-nolom je radio veæ 1906. godine. Poznato je daje kamenolom kupio Mavro Moritz Kapeter 1919.od osjeèke tvrtke Franck i da kamenolom od1940. vi�e nije radio, a 1945. je nacionaliziran.U okolnim selima jo� ima ljudi koji se sjeæajurada u kamenolomu, jer su ga kao djeca posjeæi-vali. Sada�nje vlasni�tvo kamenoloma predmet jesudske rasprave.

Postoje zapravo dva kamenoloma, a stanov-nici ih nazivaju Mali i Veliki rudnik. Oba se na-laze na sjevernoj strani Banovog brda, oko 2,5 kmju�no od sredi�ta sela Popovca, odnosno 500 mju�no od Crnog kanala koji prolazi sjevernimpodno�jem Banovog brda, na zapadnom obronkuudoline koja presijeca brdo u smjeru sjever-jug.Ulazi u rudnike nalaze se dvadesetak metara

Ulaz u rudnik danas djeluje kao �piljski ulaz foto: Vlado Bo�iæ

Polo�aj ulaza u rudnik

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 98

4, 2003 99

istoèno od kolskog puta koji prolaziudolinom. Sjevernije se nalazi Malirudnik, a stotinjak metara ju�nije Velikirudnik. Ulazi su u zaru�enim jarugamazaraslim u akaciju. Zbog zaru�enihulaza otvori rudnika doimaju se kaoulazi u prirodne �pilje, visoki oko 1 m i�iroki oko 3 m. Na topografskoj kartimjerila 1:100 000, br. 31 - Beli Manas-tir u Velikom atlasu Hrvatske (Zagreb,2002) ulaz je oznaèen topografskimznakom za kamenolom.

Mali se rudnik prote�e smjeromsjever-istok u du�ini od 112 m. Izazaru�enog ulaza dolazi se u rudarskiniskop okruglastog oblika promjera1,7-2,0 m, iskopan u laporastim pje�-èenjacima u kojima se na mnogo mjestavide okamine �koljaka, pu�eva i drugih�ivotinja nekada�njeg Panonskog mora.Na kraju niskopa do�lo je do zaru�ava-nja pa je prolaz su�en, a iza njega nalazise pro�irenje iskopano u bazaltu. Ruda-ri su do�li do bazaltnih stijena, zapoèeliih kopati u smjeru sjevera, ali su isko-pali tek desetak metara u du�inu i oko 5 m u visinu. Lijepo se vide naslagecrnog bazalta pro�arane �ilama raznih

Podzemni tuneli u Banskom brdu foto: Vlado Bo�iæ

Kameniti »most«, ostavljen kao potpora boènih stijenafoto: Vlado Bo�iæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 99

4, 2003100

minerala. Cijeli je Mali rudnik suh, bez imalovode. Za sada se ne zna je li se prije kopalo uovom Malom ili onom drugom, Velikom rudniku.

Do Velikog rudnika dolazi se sliènom jaru-gom, dugom dvadesetak metara, na èijem se kraju,u podno�ju laporaste stijene, nalazi ulaz. I on jezaru�en, pa se potrebno malo provlaèiti. Rudnikse kao niskop nastavlja u smjeru sjeveroistoka(prema sredi�tu brda) u du�ini od 130 m, sav is-kopan u laporovitom pje�èenjaku kao i Mali rud-nik, ali veæih dimenzija, �irine oko 3 m. Visinaniskopa takoðer je veæa nego u Malom rudniku.Zaru�avanjem na ulazu stvorena je prirodna branakoja spreèava otjecanje vode iz rudnika pa je go-tovo cijeli niskop ispunjen vodom i muljem. Zasvladavanje tog dijela rudnika treba imati ili èa-mac ili gumena odijela jer treba zagaziti u voduduboku jedan metar.

Na kraju ovog niskopa ulazi se u veæe pro-store iskopane u bazaltu. Okomito na ulazni nis-kop u lijevo (u smjeru sjeverozapada) pru�a sekanal dug 120 m, a u desno (u smjeru jugoistoka)kanal dug 330 m. Desni kanal poplavljen je samou du�ini od pedesetak metara.

Dimenzije tog podzemnog prostora su up-ravo zadivljujuæe. �irina je od 5-10 m, ali je vi-sina zaprepa�æujuæa: dose�e èak 17,5 m. Kad èo-

vjek uðe u taj prostor, samo svojom karbidnomlampom mo�e ga osvijetliti tek djelomièno, jer sustijene crne, pa jako upijaju svjetlost. Do�ivljajtog prostora olak�avaju �ile bijelog kalcita kojeprobijaju kroz pukotine u naslagama bazalta.Mjestimièno te kalcitne �ile prave takve �are dase èovjek zapita nije li to djelo nekog modernogumjetnika.

Po ravnom tlu kanala na nekoliko mjesta videse tragovi (utisnuæa) od pragova traènica po ko-jima su rudari u vagonetima odvozili odlomljenokamenje. Na tri je mjesta u tom visokom kanaluostavljen »most«, kao prirodna podupora boènihstijena. Su�enja kanala sa 10 na 5 m, glatkih oko-mitih stranica doimaju se kao ogromna vrata naulazu u novu dvoranu. Kanal zavr�ava gomilomotkopanog kamenja, pripremljenog za odvoz.

Lijevi kanal mnogo je manjih dimenzija i suh(bez vode).

Osim geolozima, kamenolom je zanimljiv ibiolozima, jer u njega povremeno, do vode, do-laze divlje svinje, srne, kune, puhovi i druge �ivo-tinje, a u dublje dijelove vi�e vrsta �i�mi�a koji suovdje na�li dobro obitavali�te.

Prouèavanje ovog kamenoloma nastavit æe se.

Podzemni prostor golemih dimenzija: visina ove dvorane je 17,5 metara foto: Vlado Bo�iæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 100

4, 2003 101

Dok veæina ljudi voli toplije vrijeme za pla-ninarske radosti, ja sam meðu onima koji nestrp-ljivo i�èekuju zimu. Kada snijeg pokrije livade ikamenjare, pretvori ih u nepregledna valovita bi-jela prostranstva, kada nestane klekovine, planineme najvi�e odu�evljavaju. Modro nebo bez obla-èka, kristalno èist zrak i bjelina koja blije�ti kudgod pogledam prizori su koji me ispunjavajuneopisivim zadovoljstvom i sreæom. Do�ivljaji sutada najljep�i.

Do�ivjev�i mnogo takvih trenutaka na momVelebitu odluèio sam se s prijateljem Ninom upu-titi i na Dinaru. Odavno �elim vidjeti Dinaruzimi. Snijega ove zime ima dosta, star je, �to zna-èi kvalitetan, a idealni dani ove se veljaèe ni�ukao na traci. Stabilna anticiklona ne popu�ta veædvadeset dana.

Kreæemo iz Zadra preko Benkovca premaKninu. Moæna silueta Dinare sve je bli�e, a lijevose u daljini, poput Alpa, bijeli Velebit. Iza Kninanastavljamo prema Kijevu. Jugozapadna stranaDinare kupa se u jutarnjem suncu, ne mogu odo-ljeti da je ne fotografiram iz automobila.

Nekad je pje�aèki uspon na Dinaru poèinjaou Mirkoviæima, no danas markacija vodi cestomkoja se uspinje blagim obroncima pod moænu ju-gozapadnu barijeru Dinare. Makadam je u do-brom stanju, osim na nekoliko mjesta. Ipak, bezte�koæa se sti�e do parkirali�ta na kraju. U�teda jejedan sat hoda.

Polazimo oko 9:30, sunce je veæ prilièno vi-soko, kao i snje�ni kuloari, tornjevi i sipari ju-gozapadne Dinarine stijene. Tek smo krenuli, aveæ sam »opalio« 50 fotografija. Na drugu stranuMjesec zalazi iza bijelog vrha Promine. Niskosmo, ali se krpe snijega veæ pojavljuju. Iznad li-vade Podiæi strm uspon vodi u prekrasne �umecrnog bora. Na�alost, prije nekoliko godina velik�umski po�ar je poharao Dinaru i progutao dobardio �uma. Uspinjemo se izmeðu crnih ikebana de-bla. Sve je kao u Sibiru poslije Tunguske eksplo-zije. Crna kora se lju�ti i opada na bijeli snijegkojeg ovdje ima vi�e od pola metra.

Nakon sat i pol uspona izlazimo na livade.Vrijeme je za stavljanje dereza, jer je snijeg ovdjetvrd kao beton. Tu markacija okreæe desno

ZIMSKI USPON NA DINARU

ALEKSANDAR GOSPIÆ, Zadar

Jugozapadna stijena Dinare foto: Aleksandar Gospiæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 101

4, 2003102

uzbrdo. Mi je ne slijedimo jer jeljep�a varijanta ravno na prijevojizmeðu kamenitog Andiæa vrha iBukovog vrha, a po markaciji senamjeravamo spustiti. Odatle jeprekrasan pogled na Duler.

Iza prijevoja ulazimo u nekipotpuno drugi svijet. Snijeg je oko-vao i prekrio sve. Proviruje samoponeki veæi kamen. Iznad nas jemodro nebo, temperatura je -10stupnjeva, nema vjetra, a snijeg jetvrd, idealan za hodanje s dereza-ma. Obilazimo Bukovi vrh u bla-gom luku, po trasi staze koja dolaziiz Knina. Iste motive snimam izsvih moguæih kutova, �elim svezabilje�iti jer s vremenom slike izglave blijede. Posebno me odu�ev-ljavaju Samar i Duler. Vraæaju mise u misli slike proljeæa, kada suposuti nepreglednim tepisima cvi-jeæa. Kakav kontrast!

Na drugoj se strani Sunce re-flektira od zaleðene snje�ne povr-�ine, a ispred nas stoji vrh Dinare.Prekrasni motivi kamo god pogle-da�. Pored monolitnog kamena iz-lazimo na prijevoj izmeðu glavnogi Bukovog vrha. Vidik se �iri na

zapad prema �ibenskom oto-èju i Promini. Kako je sezonapaljenja korova, dimovi sedi�u po cijeloj Dalmatinskojzagori. Na strminama premavrhu nasumce biramo smjerjer su markacije duboko podsnijegom. U posljednjem ku-loaru eto i tragova dvoje lju-di, koji su stari barem tjedandana. Pitam se tko ih je os-tavio, jer malo ljudi ovamodolazi zimi. Mo�da Stipe Bo-�iæ, pomi�ljamo.

Suhi vrh (1486 m) iznad Samara foto: Aleksandar Gospiæ

Duler u proljetnom i zimskom ruhufoto: Aleksandar Gospiæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 102

4, 2003 103

Bura ovdje pokazuje svo-ju umjetnièku stranu, svugdjenaokolo su prekrasne kreacijeu snijegu. Nakon 4 i pol satauspona izlazimo na vrh. Po-gled puca do mora, Biokova,Kame�nice, Cincara, Golije,�atora, Klekovaèe, LièkePlje�ivice. Sveto brdo poputpiramide str�i na obzoru, do-ima se vi�im od Dinare. Bo-sna je potpuno bijela dok je shrvatske strane Dinare dru-gaèija klima. Èeznutljivo gle-dam prema Troglavu. Izgledapoput ledene utvrde, �teta �tonije na� najvi�i vrh. Petnaestje sati, vrijeme je za povratak.Na vrhu smo veæ sat vremena.

Ne idemo istim putem, veæ grebenski prekodvije ni�e glavice. �etnja po balkonu visokom1800 metara uz nezaboravne vidike na sve strane.Dohvativ�i krajnju sjeverozapadnu glavicu strmose spu�tamo prema kri�anju putova iz Knina i Su-hog polja. Nagib od oko 50 stupnjeva tjera nakrajnji oprez.

A na samom kraju dana i izleta, Sunce obojiDinaru u jarko crvene i naranèaste tonove. Savr-�en svr�etak prekrasnog dana! Kuæi odlazimsretan i ispunjen. Tu je i 500 novih snimaka zamoju planinarsku zbirku, da ne zaboravim ni jedandetalj.

Umjetnièke kreacije bure pod vrhom foto: Aleksandar Gospiæ

Pogled s vrha Dinare foto: Aleksandar Gospiæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 103

4, 2003104

Kad samo pomislim da smo zamalo odustali...Bio je to onaj vikend u sijeènju kad je zima na-pokon izo�trila pand�e i sve okovala snijegom iledom. No, dobar osjeæaj i iznimno meðusobnopovjerenje bilo je dovoljno da se ipak odva�imona izlet i ukrcamo u na� kombi.

Veliki Alan vi�e ne dolazi u obzir jer su pri-lazi neprohodni, pa æemo do Velike Paklenice, aonda �to bude. Ljepota Paklenice jo� jednom èinisvoje i samo to �to smo stigli do nje, dovoljno jeza u�itak.

Kroz Veliku Paklenicu upuæujemo se premaplaninarskom domu. Nakon nekog vremena nizimu vi�e ne osjeæamo, a i oni nesretni ruksaci odtko zna koliko kila dobro nas griju. U planinar-skom domu se zadr�avamo kratko i �urimo daljeprema Ivinim vodicama, gdje je malo i toploskloni�te. Du� puta sve je jo� u toplim tonovimai na tren se pitamo gdje je sva ta zima o kojoj smose toliko naslu�ali. Joso je veæ odavno u kratkimrukavima, mi ostali u laganim majicama, samona� Morrison ne odustaje i dr�i se svoje toplejakne, a znoj ga oblijeva.

S visinom poèinje se postupno bijeliti i sve jeu neopisivom skladu. Ni ne primjeæuje� da je i�ta

drugaèije, a opet svako malo uèini ti se da ta silnaljepota nije stvarna. Stane�, osluhne� i shvati� dasi car i da je sve �to vidi� tvoje neizmjerno blago.

Noga pred nogu, noga pred nogu, a misli mi-ljama daleko. »Misli na ne�to lipo!«, ka�e Mate idr�i nas sve na oku. Nekoliko nas se uspuhalo, alidobro je. Uh, tek sad osjeæam kako je te�ak bioruksak, ma kako li su moja leða uopæe izdr�ala?Hvala Bogu, bar mi planinari mo�emo mnogo�topojesti: olak�at æe prtljaga.

Eto nam i kuæice. Vatrica je zatinjala, a zimaje opet negdje daleko od nas. U potkrovlju smopolijegali u vreæi do vreæe kao krumpiri. Smi�-ljamo prièe za laku noæ. Umor brzo donosi sladaksan na oèi.

Jutro nam odreðuje daljnji put. Neki bi �eljelina Sveto brdo, ali bura pojaèava. Vla�ki Grad(1380 m) nam je bli�i, pa æemo ipak do njega.Juki je prvi put u tako dubokom snijegu i stvarnogu�ta. Bura se æuti, ali jo� uvijek visoko u kro�-njama. U Vla�kom skloni�tu poèinjemo prièu oSvetom brdu, ali èim izaðemo, bura veæ dere.Kako li je tek gore... No opet, odmah iznad sklo-ni�ta stoji vrh i kao da te zove: »Ma tu sam ja,lako je, eto vas u par koraka...«. Ali i taj glas nad-jaèava bura i u trenu ga vi�e ne èujemo.

BURA NAD PAKLENICOM

NATA�A SMOLIÆ, �ibenik

Velebitski vrhovi zagrljeni burom foto: Nata�a Smoliæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 104

4, 2003 105

Upuæujemo se prema vrhu Vla�kog grada isti�emo do mjesta odakle ima jo� stotinjak metarado vrha. Dalje ne ide. U jednom sam se trenu na-�la na skliskoj stijeni i nikamo vi�e nisam mogla,samo sam osjeæala led u prstima. Nisam vi�e htje-la prkositi buri i rekla sam: »Vrati se, dala si sveod sebe.«. Tada sam jo� vi�e zavoljela svoje pri-jatelje, jer, naravno, nisam se vratila sama. I sadkad pomislim da je nedostajalo mo�da samotridesetak metara, nije mi �ao. Sve je opet biloonako kako treba.

Trojica su stigla do vrha i ugrabila peèat.Napravili su i nekoliko sni-maka; kako, ni sami to neznaju. Stipe ka�e da ga je bu-ra odnijela te da je odskaku-tao do vrha, a Vice jo� osjeæamraz u prstima.

Ni spust nije bio lagan ibez �tapova bilo bi puno te�e.Bio je ovo zaista poseban do-�ivljaj i jedan od najstvarnijihsusreta s burom. Nakon �tome pro�ao onaj tihi, ali jakistrah, jedino sam joj se mogladiviti. Dobro nam je do�laova porcija adrenalina, pasmo laganim koracima po�linatrag prema Ivinim vodicama.

Iako se nama cijeli tajdan èinio kao jedan trenutak

i jedno mjesto, kojega smo savr�en dio, Pegiju jevrijeme teklo malo sporije. On je naime ostao uskloni�tu i svo drvo uglancao, odjeæu posu�io, afa�ol... uh, �to je mirisao! I opet èudo, nas je vi�e,a kuæica umjesto da je tje�nja, sve je veæa. Sve jetako jednostavno i dobro, radost pr�ti iz nas.Osjeæa� se najbogatijim stvorenjem na svijetu, atako malo ti treba.

A tek kad je sunce granulo s jutrom, otopiloje i onu zadnju mrvicu leda �to nam je ostala ne-gdje duboko u kostima. Neven nas je odveo prekoVelikih Moèila do Jurlina.

Moæni Velebit neprestano nas je darivao. Istesu samo cipele, odjeæa, par �tapova i lagani ruk-sak, a sve okolo se mijenja. S vrhova i snijega uzelenu �umu, pa na goli kamen, pa na livadu, aonda preko nabujalog potoèiæa... Kako to ne binetko volio!

Dok odmièemo cestom, ne skidamo pogledas onih bijelih vrhova, a osmijeh nam se �iri oduha do uha. Èuje� tek poneku rijeè, svi pro�ivlja-vamo Velebit ponovno u sebi i sretni smo. Manema tih rijeèi ni slika koje potpuno mogu opisatitaj osjeæaj.

Vidimo mi i danas kri� na Svetom brdu imirni smo jer znamo da æe doæi lijep dan, a ondaæemo opet ruksak na leða, put pod noge i u pla-nine.

Na putu prema Ivinim vodicama foto: Nata�a Smoliæ

Kraj planinarskog skloni�ta »Vla�ki Grad« foto: Nata�a Smoliæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 105

4, 2003106

Prvi dan veljaèe osvanuo je pod snje�nimpokrivaèem. Jedva sam ga doèekala, jer smo zataj dan brat i ja planirali izlet u Samoborskogorje, na Japetiæ.

Hladno je, no naoru�ani smo toplim vestamai jaknama, toplim èarapama i »nepromoèivim«gojzericama, a rukavice i kape standardan su diona�e zimske opreme. Auto ostavljamo u selu Ha-moru kraj Samobora i upuæujemo se za markaci-jom prema Draganjem Selu i Slanom Dolu.Uspon nije te�ak, a u prvom dijelu puta snijegaima tek u tragovima. No, kako se udaljavamo odceste ima ga sve vi�e, a pri vrhu grebena, na ne-kim mjestima upadamo u snijeg do koljena. Stazaje sve zametenija, vidi se da nije mnogo kori�-tena. Uz nju je mnogo zatvorenih vikendica ipustih vinograda. Gro�ðe je odavno pobrano, atrud ulo�en u vinograd veæ je zaboravljen.

S visinom se otvaraju sve ljep�i i �iri vidici.Ostaci samoborskog starog grada lijepo se ocrta-vaju na tamnoj pozadini golih kro�nji. Po�elim gasnimiti i zauvijek saèuvati u njegovom zimskomsnu, ali predaleko sam za dobru fotografiju. Ne-sretna sam zbog toga, ali brzo taj osjeæaj potisku-jem sreæom �to sam ipak vidjela tu ljepotu. Iakoæe mo�da s vremenom slika izblijedjeti, bit æusretna �to je bar neko vrijeme boravila u meni.

Ulazimo u Draganje Selo. Nikoga ne vidimo,selo djeluje napu�teno. U susret nam dolaze samoseoski psi. Ispraæaju nas, uz lave�, sve do krajasela. Ponovno je oko nas ti�ina, èuje se samo �kri-panje snijega pod nogama. Te�ko je prtiti netak-nuti snijeg, ali na�a volja jaèa je od njega.

Izlazimo na malu èistinu. �uma oko nas svelase na dvije boje: bijelu i smeðu. Tek povremenosunce se probije kroz oblaèni sloj i obasja Samo-borsko gorje.

I Slani Dol djeluje pusto. Skupina mje�tanapoku�ava izvuæi auto iz dubokog snijega. Po-zdravljamo ih i nastavljamo dalje prema Japetiæu.

Opet su nam psi jedini pratioci, kao da su za�titniznak svakog sela i zaselka u Samoborskom gorju.Na kraju Slanog Dola zastajemo da prezaloga-jimo. Snijeg nas je dobro izmorio i tijelo nas pri-morava da mu vratimo malo snage. Sendvièispremljeni jutros na brzinu prijaju nam vi�e odnajboljeg ruèka kod kuæe.

Misli mi se vraæaju na kuæe i sela Samobor-skog gorja, utonula u zimsku letargiju. Iako smood Zagreba udaljeni tek dvadesetak kilometara,osjeæam se kao da sam u bespuæima Gorskog ko-tara, stotinama kilometara od prvog veæeg na-selja. Zami�ljam si �ivot u tim naseljima odsje-èenim od vanjskog svijeta. Te�ko je �ivjeti sprirodom, jer priroda zna biti i surova. Ipak, uovakvim trenucima ona nam uzvraæa neprocje-njivim darovima: nezaboravnim trenucima i os-

PREKRASNA JE ZIMA

U SAMOBORSKOM GORJU

VESNA HOLJEVAC, Zagreb

�uma, sunce i snijeg foto: Franjo Novosel

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 106

4, 2003 107

jeæajem da zajedno èinimo neraskidivo jedinstvou velikom mozaiku �ivota.

Ruèak je gotov i moramo dalje. Put nas vodihrptom Malog Lovnika. Spokoj snje�nog krajo-lika ponovno je oko nas. Snijeg u �umi nije ni�tamanji nego izvan nje. Na jednom mjestu gubimomarkacije. Logikom poku�avamo otkriti put pre-ma Dragono�u, jer su se markacije sakrile negdjeu snijegu. Nalazimo se usred nièega. Dok èekambrata da se vrati iz potrage za pravim putem, sto-jim u snijegu do koljena, jedem kekse i oslu�ku-jem ti�inu. Brat me zove, dobro je, prona�ao je put.

Put nam se ipak èini nepoznatim. Snijeg jepotpuno izmijenio inaèe poznat krajolik. Graneote�ale od mokrog snijega savijene sve do tlatvore tunele, a mi se provlaèimo ispod njih na-stojeæi da ne zapinjemo za njih. Hladan snijeg zavratom nije ba� ugodna stvar.

Dom svetog Bernarda spava ispod snje�nogpokrivaèa. Ne �elimo prekidati mir koji vlada okonjega te brzo nastavljamo dalje. Napredujemovrlo sporo, snijeg je neumoljiv. I hladnoæa se po-lako uvlaèi u mene. Ne znam koliko je jo� hodapred nama i poèinjem sumnjati da æemo stiæi doJapetiæa. Sve èe�æe mi kroz glavu prolazi pitanjeza�to smo po tolikom snijegu krenuli na izlet.

Zaustavljamo se u selu Dragono�u. Na sivojpozadini neba, u daljini se ocrtava taman obrisSvete Gere. Èitam s putokaza: Sveta Gera - 8 sati. Stojimo tako i razmi�ljamo kamo dalje: dovle

nam je trebalo preko pet sati napornog hoda, a Ja-petiæ je udaljen jo� barem sat hoda. Sunce je veæopasno blizu obzora i donosi odluku umjesto nas:moramo se vratiti do auta. Ne biramo put, �urimonajkraæom varijantom preko �ipaèkog Brega doSmerovi�æa.

Snijeg koji se preko dana otopio na cestistvorio je ledenu koru i to ote�ava spu�tanje.Nakon nekoliko poku�aja trèanja i mahanja ruka-ma po zraku, da odr�imo ravnote�u na ledu, sti-�emo u Smerovi�æe. Prerano, jer jo� je pola satado polaska autobusa. Ne èekamo ga, veæ nastav-ljamo cestom prema Hamoru. Do auta sti�emoba� u trenutku kada pored nas prolazi nesuðeninam autobus. Ubacujemo ruksake u prtlja�nik ispremamo se za povratak kuæi.

Donji dio hlaèa posve nam je zaleðen. Ski-damo »nepromoèive« gojzerice i mokre èarape.Preostaje mi jedino da ih zamijenim suhim iz ruk-saka. Rezervne hlaèe na�alost nemam. Jo� jednanauèena lekcija o zimskom planinarenju. Mora�misliti na sve.

Dok se vozimo prema Zagrebu, u mislimasreðujem do�ivljaje s dana�njeg izleta. Sedam ipol sati hoda kroz pola metra snijega. Jesmo lipretjerali...? Toliko o ljudskoj prirodi. Sla�em ses bratom: èovjek ne treba iæi u daleke krajeve dabi do�ivio pustolovinu. Mo�emo je do�ivjeti svu-gdje, èak i nadomak svojih domova.

Dom na �itnici zimi foto: Franjo Novosel

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 107

4, 2003108

Iza uspona, dugih i nepreglednih putova, na-kon svih otkucaja planine �to zatitraju u strunamasrca, u oèima kad se zaplave beskraji ili ugleda naprostirkama zelene doline neobièna bjelina dana,naleti u èovjeka neko slavlje i ugnijezdi se poputmale sreæe. Zrake s nebesa raspu nam kroz za-magljeno drveæe po licu svoju sunèanu mekoæu,oslape trave, a na vlatima im se objesi rosa kaobijele ðurðice na ki�i...

Ukazanje se zavuèe pod ko�u i prelije u du�u.Toplina boja nestaje u èudesnim porukama i utro-bu natapa bregovima, proplancima i �umarcima.Ako èaroliju strese, povjetarac æe nestati u �umi,na èistinu æe odnijeti �uti brezin list, a lice oblitisvje�inom... Kada èovjek sretne planinu, poklonijoj svoju samoæu i nudi prijateljstvo. Osim nje, onne �eli vi�e ni�ta. Zna da æe biti bogatiji za �uborzdenca, male krstionice iz koje voda u procesijizalijeva ravnicu i onako usput, ne mareæi za sve,osluhnut æe kako u lahoru �u�ti list. Opazit æemo�da u ljeskanju �ive vode, promrzle u dodirusa �ednim ustima, kako neki, u jo� jednoj avanturidi�e svoje sidro....

Kad pripada� bregovima, boji� se pomaæi,izgubiti dar planine. Strahuje� za �umska plan-di�ta �to æe osamljena pod �arkim suncem o po-dne, dok ono titra u dalekom zenitu, èuvati svojugustu hladovinu. Ako te nema, ostat æe èetinarimeðu orija�kim bukvama jo� zeleniji, tamniji igu�æi. Ode� li, hoæe� li na drugom mjestu, kadveèernjaèa zapali svoje baklje, ugledati na zapadusmiraje �to su cijeli bogovetni dan od istoka mililipo plavom nebu. Doèeka� li da se iza sutona ru-menog kao usta mlade djevojke crnilo svemirazaroji zvijezdama, èut æe� tihu vrisku zrikavacau travi i na samom kraju otiæi do svog ovozemalj-skog sna.

U ranu zoru, prije nego svjetlost zalepr�akroz obzore, vidjet æe� kako na dronjcima mrakazadnje noæne grabljivice odvlaèe plijen u svojesmoènice i odlaze na poèinak... Jutarnje bljedilopolako se prelijeva rumenim bojama. Svanuæe jepogasilo sve zvijezde na nebu. Plavetnilo je èisto,na obzoru nema oblaka, jo� je jedan divan danpoèeo ljudskoj èeljadi ispunjavati �elje.

NA POÈETKU PAPUKA ILI NA KRAJU KRNDIJE

MILAN KAUÈIÆ, Po�ega

Pogled prema Kapovcu sa ceste Kutjevo - Orahovica foto: Ivo Kramariæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 108

4, 2003 109

U nekoj mekoj sivkastoj izmaglici gubi se udaljini slavonska ravnièarska �uma. Dubokomeðu kro�njama zakukala je kukavica. Kadakrikne usamljenik visina, sav mali ptièji svijetprotrne i sakrije se jastrebovom o�trom kljunu.Leptirovo krilo izroni iz trave i nad planinskomlivadom jurne u svoj �areni ples. Trpeza obiljasmilja i jutra nadohvat je ruke. Na gozbi æemo uzgu�taru tra�iti jo� jednu znati�elju �to se skrila unjenom �ilavom �iblju.

Zatekoh se nakon toga na Krndiji na njenomzapadu. U srazu s Papukom ona tu uranja sa svo-jim pragorjem u jedinstveno bilo protkano nizombjelogoriènih i crnogoriènih �uma. Uz strme liti-ce, �to sa �umskim kosama prema sjeveru i juguskladaju u gorske lance, ovaj planinski par nekomsvojom tajnom vezom poklanja planinaru u nje-govu kroæenju ka zapadu nekoliko blagih vrhu-naca: Tromeðu (772 m), Javor (710 m), Kloko-èicu (743 m) i Bazovu glavu (772 m). Ne�to uda-ljeniji je Èe�ljakovaèki vis (820 m).... Ispod Ka-povca (792 m), najvi�eg vrha na samom zapaduKrndije s gorostasnim TV-tornjem koji se tusna�no dodiruje s Papukom, hladne vode iz gor-skih izvora teku uokolo na sve èetiri strane.

Ovdje visoko meðu bregovima, pod sjenamabo�ikovine, nedaleko od usnulih ostataka tajan-stvenoga Starog grada, mir rasut u br�ljanu raspu-zanom po kori drveta silazi niz lijane iz èupavihkro�anja stabala do samog puteljka.

Ti�ine su pune samoæe; svete i dublje odvjere �to lepr�a sa svojih �rtvenika. U njihovojpustinji priroda nam sklapa ruke i podi�e oltare za

upla�en dah srne i mu�ki miris usamljenog vepra,za �iroko nebesko gavranovo graktanje. Kao namodnoj reviji drveæe je uz stazu obuklo svojekore i zagrnulo ki�ne li�ajeve. Na�minkani list nagrani tamnim zelenilom bri�e planinaru umor slica. Na puteljku, usred bijela dana, èini se da jepod gustim kro�njama upravo pukla zora. Svita-nje, za vedrine, ostaje u �umi cijeli dan. Podoblacima se smraèi, pejza� prelije mrkoæa zaga-sitija od natrulog bukovog stabla. Bjelina je neda-leko, na prvoj èistini, otkrila sivo kameno igra-li�te.

Razgranata paprat, èim se odvuèe na maliproplanak, obraste stazu i sakrije ispod sebe �um-sku lje�tarsku i ra�iri vonj vla�ne zemlje. Kroznju �ara riðovka za ptièjim gnijezdom i sakriva seu podzemlju �umska voluharica.

U zavjetrini nièu �ute lisièarke, sklanjaju seda�devnjaci, a usamljene krtice èekaju svoju noæ-nu smjenu. Dogaðaji jure jedan za drugim. U lije-pim brigama roje se dobre misli, svojataju se nji-hovi trajniji sadr�aji, a samo malo dalje, u tajna-ma �ume raða se nova zagonetna radost.

Mo�da æe tamo, u strahu od divlje maèke,�umska grlica odletjeti u plavo nebo i pod suncemna vranom kamenu zelena gu�terica grijati svojhladni trbuh. Uz put æe� naiæi na visoki mravi-njak. U nekom radnom bunilu njegovi stanari vr�-ljaju u svojim dvorima noseæi po njima na svestrane smeði �umski treset.

Harmonija prirode jo� popravlja sva nasilja�to u nju dolaze kao nezvani gosti. U velikim imalim �ivotima biolo�ke urice jo� su dobro navi-

Kapovac foto: Ivo Kramariæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 109

4, 2003110

jene. Dokle æe ih planina jo�moæi sklanjati u svoja gni-jezda?

Davno prije, u nezaobi-laznim »Skitnjama« (1967.)Matko Peiæ prikrao se ovimprostorima i u stresu nemira,lomeæi usput sva blijeda po-imanja nekih putnih rukopisa,kroz monumentalnu vrevuobjelodanjuje u spre�anomtekstu, s lirikom poput �um-ske bujadi, ljepote Po�e�tine injenih bregova:

»Papuk, kad èuje�, ondamisli�: neko brda�ce pro�a-rano potoèiæem, onako ne�to,meko kao papuèa KozarèeveTene... Sve je drugaèije, hrvatski sjever nije savneka nje�na, premeka bara... Ovo je kraj najtvr-ðeg na�eg kamena... ne razglednièka nego vul-kanska ljepota. Ove su arhajske formacije iz pra-doba zemlje, gromade pragorja... Svagdje gdjestane� uvijek si u kristalu - koraèa� zdrav od igrevode u kristalima...

Ovo je put u smaragdne brzace, u pastrvin ru-bin, u zrak sjajniji od topaza.... Samo onaj koji sije za�elio zraka jasnijeg od lazurita i celestina,vode zdenèanice... a najvi�e neba, jutrom plavog

kao mokar zumbul, koji u suton gine dugom faza-novom �arom i u mu�icama tankim i drhtavimkao perzijski rukopis - samo taj æe doæi u Ve-liku... Cijela Velika je radost vode.«

Kroz pjesnièki opis Krndije pojavljuju sebrkati hrastovi i u rosopasom zaraslim prozorimarazvalina Bedem-grada krijepi� �ivce, da mo�e�nekada�njim dnom mora stiæi na Dilj do Sovskogjezera - slavonskog Balatona, s okamenjenimostacima �koljaka mrtvoga Panonskog mora.

Pogled s TV-tornja na Kapovcu prema Podravini foto: Ivo Kramariæ

Èini mi se, jo� juèer na ovim je stazama bo-ravila jesen. Uvukla se neprimjetno, prekrila po-tok �arenim velom i ostavila za sobom tepih,mekan i �u�kav. Magla, nepoznat prijatelj �to jeu Pjesmi stih tra�io, dugo je �etala tu i nije se dalaistjerati.

Potom je do�la zima: Pjesma je oti�la, Maglaje nestala. Mir i spokoj se uvukao u smrznute pore.Ali to je samo �ivot na tren zaspao.

Probudila ga je budilica proljeæa; pjesma sje-nica i crvendaæa, �tigleca i kosa� O�ivio je i po-tok i svojim �uborenjem dopunio harmoniju togarazigranog proljetnog orkestra. U radosti novogjutra sve je iznova �ivnulo: bukove grane prote-�uæi se put neba, oronuli hrast sagibajuæi umornodeblo na odlasku, mladica �to je ove godine prviput obukla zelenu haljinu... Nebo su prekrileovèice u èijoj se pozadini plavilo proljeæe dok se

ZALUTALA JESEN...Travanjski izlet na Medvedgrad i Kraljièin zdenac

dr. KARMEN BRANOVIÆ, Vara�din

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 110

4, 2003 111

u bistrim potoènicama ocrtavao djeliæ tog neba.Kud pogled se�e i uho oslu�kuje - sve, ba� sve,bilo je simbol radosti i Novog �ivota. I na�e jesrce osjetilo tu radost i vuklo nas tamo gdjesavr�enstvo nema kraja, a èarolija prirode gradisvoje proljetno carstvo.

Svaki sam dan sretala nova lica, oznojena inasmije�ena na putu prema vrhu Medvednice;svatko od nas na svoj je naèin u�ivao u dijelu togzaèaranog kruga �to ga snaga �ivota svake godinetako znalaèki vrti. Poput vje�te modulacije barok-nog majstora fuge, prelijeva se �ivotna melodijaiz osnovnoga durskog u neki srodni molski tona-litet, iz ljeta u jesen, pa u proljeæe. Tako je i s na-�im �ivotnim melodijama, satkanim od prijelazaiz dura u mol i obrnuto. Iako, mo�da nam se èinida je ponekad previ�e jesenjeg mola. No, to jesamo privid, jer modulacija se uvijek vraæa u os-novni tonalitet. A �to se proljeæa tièe, to je uvi-jek dur.

Molska modulacija odvodi nas u svijet nje�-nih i blagih harmonija samo da bi nam pojaèaladojam nastupajuæeg dura �to se u granama pro-ljeæa zaplitao kao o�tra mikstura gromoglasnihorgulja u vitrajima katedrale�. I proljeæe se nas-tavlja u prepoznatljivoj melodijskoj liniji èija ka-denca uvijek i iskljuèivo zavr�ava velikom tercom- dur tonalitetom.

Ali danas nema ni poznatih ni nekih novihlica na Medvednici; samo kapljice ki�e nesme-

tano �eæu stazom umjesto njih. Suha zemlja èez-nutljivo upija njihov korak za neki novi �ivot. I ki�a je èarolija, jer svaka je kap poèetak ili krajnekog kruga. Razmi�ljam o tome dok kapi �ure,sudaraju se na putu i jednoliènim ritmom uspav-ljuju �umu. Èak se i potok pritajio; ne èuje se �u-borenje i preskakivanje malih slapiæa; utihnula jeigra proljeæa. I ptice su u�utjele na tren; a malimi�evi �to su neopreznim trkom svako malo pre-lazili stazu, sada miruju negdje u strahu od suvi�-ka kapi u njihovim rupama. Da to nije ona molskaharmonija preuzela melodijsku liniju �ivota? Ilise tjeskoba srca uvukla pod prividom ki�e. Nijeli se jednostavno jesen zabunila i posjetila svojeomiljeno stani�te u krivo doba? Nema odgovora;ili mo�da ipak...

Nebo se poèelo otvarati, a sivi su oblaci pri-znali poraz; sunce je prona�lo put izmeðu zelenihlistova, a kapi su postale sve rjeðe. I potok jeshvatio igru i obogaæen novim �ivotom jaèe za-�uborio; otvorio registre svojih slapova i probu-dio zaspale ptice. Korak je postao br�i, a zvukdrvenog mostiæa nad proljetnim tokom, u trku jesamo za�kripao. Ne, nije to tjeskoba pobjegla izsrca, niti je majstor fuge zaboravio vratiti sekadencom u dur. Bila je to jesen, usamljena i tiha;samo je potra�ila malo �ivota u proljeæu. Dazaboravi na Maglu poslala je ki�u; da pozovePjesmu utihnula je potok; da lak�e doèeka svojumodulaciju zalutala je u proljeæe...

Oblaci nad kro�njama (Medvednica)

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 111

4, 2003112

PRIJEÈENJE ACONCAGUE

foto: ANÐELKO HR�ENJAK, Graz, Austrija

1

2

3

4

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 112

4, 2003 113

1. Posljednjih 20 km pristupa dolinom Vacasdo baznog logora »Plaza Argentina«. U daljiniAconcagua (lijevo) i Ameghino (desno)

2. Pogled na Aconcaguu iz kampa Casa de Piedra3. Bez kori�tenja mula i sa 35 kg na leðima

prelasci preko pritoka rijeke Vacas predstav-ljaju naporne i opasne pothvate

4. Prijenos opreme u drugi visinski kamp5. Kamp 2 na 6000 m za mnoge je posljednja

stanica zbog visinske bolesti i veoma niskihtemperatura (-30°C noæu)

6. Aconcagua, najvi�i vrh amerièkog kontinentai zapadne zemljine hemisfere.

7. Veselje na vrhu Aconcague nakon usponarutom »Falso Polacos«

8. i 9. Izuzetno oskudna, ali zanimljiva flora ifauna u nacionalnom parku Aconcagua

10. Izlaz iz nacionalnog parka nakon silaskarutom Horcones

9

7

8

9

10

6

5

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 113

4, 2003114

Kratak telefonski razgo-vor izmeðu Zagreba i Stobre-èa i dogovor je sklopljen: ide-mo na Biokovo! Vozi Alen,sreæom �eli iæi autom na tajprilièno dalek put, a treba sei vratiti umoran u nedjelju.

Polazimo u petak naveèerposlije posla, veæ po mraku.Koristimo se preèicom kodKnina preko Otavica, za kojudosad nisam znala, a kojadosta skraæuje put. Pogled sKlisa na noæni Split i veæ smou Stobreèu, gdje spavamo.

Ujutro kreæemo za Ma-karsku, sad s dva auta. PredMakarskom poèinje ki�ica,sve jaèa, i to s vjetrom, tako da ba� i nismo voljniizaæi iz auta. Heæ odmah kreæe, »pa on mora,sprema se za Aconcaguu«. Mi se pak tje�imo, jermislimo »markirati«, tj. u kafiæu prièekati da ki�abar malo jenja. A èim je ki�a prestala, evo nasèetvero opet u Makru, odakle poèinjemo usponna Biokovo.

Uvijek me iznova odu�evljavaju vidici s pri-morskih planina. Pogled kao iz aviona, kao dagleda� makete, ne mo�e� povjerovati da je krajo-lik koji vidi� tako blizu i tako stvaran. Vidik namse �iri preko Omi�ke Dinare sve do Mosora, a najug preko Hvara, Korèule, Pelje�ca do Mljeta iLastova.

Na prijevoju vjetar u�asno pu�etako da nas skoro ru�i, moramo sesakriti iza stijene dok èekamo da se svisakupimo. Najednom netko zove. To svrha ma�e Heæ, koji nas nestrpljivoèeka. Predstoji nam jo� uspon na samvrh Vo�ca i do skloni�ta. Tu je biv�ivojni objekt, danas oronuo, ali na ide-alnom mjestu. Od tuda se vidi cijelaDalmacija, a i na� cilj, Sveti Jure. Vidise kako vjetar di�e snijeg oko tornja udaljini.

Ulazimo se zgrijati, pojesti juhu,tijesto i popiti kuhano vino. To godi,ali ne i vlaga koja se navukla jer zbogzime nismo ni�ta otvarali. Bili smositi, ali smo morali spavati na vla�nimkrevetima.

BIOKOVO KAO KOLAÈ SA �LAGOM

ZDRAVKA ÈULIG, Samobor

Od Vo�ca prema Svetom Juri foto: Zdravka Èulig

Skloni�te Vo�ac foto: Zdravka Èulig

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 114

4, 2003 115

Sutradan poslije doruèka kreæemo pre-ma vrhu. Vrh Biokovo prekrasno izgledaobasjan prvim zrakama sunca. Tek tu imane�to vi�e snijega, jer ga stalno nanosi vje-tar. Snijeg je poseban, jer se po danu topi,a noæu smrzava, pa izgleda poput �laga nakolaèu (kolaè je Biokovo). Svi u�ivamo:sunce sja, pogled puca na more i otoke, apred nama je vrh oko kojeg se pra�i snijeg.Prekrasno.

Na raskri�ju ostavljamo ruksake i kre-æemo dalje. Markacije se slabo vide na ka-menju ispod snijega, pa na jednom mjestuodlazimo previ�e desno na jug (na�alost,mojom krivnjom!). Dalje tra�imo put preko zale-ðenih i strmih padina. Na jednom strmom usponudo�ivljavamo i prosklizavanje, ali ne predaleko, ujednu vrtaèu. Sreæom bez posljedica.

Prvi poku�aj izlaska na cestu kod skloni�ta neuspijeva zbog stijene koja se isprijeèila pred na-ma, pa idemo jo� malo dalje po izohipsi, pa kroz�umicu, pa gore... pa dolje... Eto nas napokon nacesti ispod u�eta. Jo� samo uz u�e i gore smo! Notih »jo� samo malo« se odu�ilo zbog skliskogputa, a i na�eg umora. Na svu sreæu ledeni komadis tornja, no�eni vjetrom, nisu pali na nas.

Kod kapelice se kratko zadr�avamo i kreæe-mo natrag, jer veæ kasnimo, ali ovaj put po cesti.Odu�evljava nas pogled na male ponikve s oaza-

ma �umica i prekrasan snijeg - to je na�e Bio-kovo, jedino na svijetu.

I cesta sa zapusima je zanimljiva. Heæ ovajput pronalazi pravu stazu i na mjestima gdje mar-kacije nema (trebalo bi postaviti nekoliko �tapovaza zimske uvjete) i uskoro smo kod svojih ruk-saka, a jo� malo i kod kuæe na Lokvi. Izgleda kaoda smo obavili sve, ali jo� je pred nama dug spust,mjestimièno po zahtjevnom siparu. Do VelogBrda sti�emo veæ prilièno umorni. Deèki spojnimputem odlaze po aute i doèekuju nas u Makar-skoj.

Opet Otavice, Knin, magla kod Plitvica i Za-greb kasno naveèer. Umorni, ali sretni pozdrav-ljamo se u oèekivanju novih uspona.

Sveti Jure u jutarnjem rumenilu foto: Zdravka Èulig

Pogled s Biokova na Makarsku foto: Zdravka Èulig

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 115

4, 2003116

OLAK�ANO PLANINARENJEBIOKOVOM

Jedno od osnovnih planinarskih pravila je da prijeodlaska na udaljenu planinu treba prouèiti planinarskevodièe, dnevnike obilaznica, sveputove pronaæi na zemljovidu iosmisliti turu u raspolo�ivomvremenu. Kod upravljaèa plani-narskih kuæa treba se obavijestitio uvjetima boravka i noæenja, auputno je raspitati se kod zna-naca koji su planinarili tom pla-ninom o stanju putova, jer prak-tièni savjeti su zlata vrijedni.

Za razliku od Mosora i Koz-jaka, Biokovo je du�e vrijemepratio glas o slabo markiranimputovima. Nakon obnove Hrvat-ske planinarske obilaznice onikoji su planinarili Biokovom odplaninarske kuæe pod Sv. Jurompreko Lokve do vrha �ibenikaprièali su o blijedim markacijamakoje su im znatno ote�ale snala-�enje. Isto je stanje bilo i na stazipo vr�nom grebenu od Motikeprema vrhu Sv. Ilije i dalje do�æirovca. Te markacije nisu bileobnovljene najmanje deset godina.Ne�to je lak�e bilo snala�enje na pristupnim putovimaod mora, buduæi da su graðene staze, na kojima je te�ezalutati.

Vrh Sv. Jure i �ibenik obi�ao sam u svibnju 2001.godine. Krenuli smo iz Makarske preko Vo�ca i si�lipreko Borovika u Ba�koviæe i Veliko Brdo. Dionica odplaninarske kuæe pod Sv. Jurom preko planinarskekuæe na Lokvi i Motike do �ibenika bila je svje�e mar-kirana. Godinu dana poslije obnovljen je kraæi put odLokve do �ibenika.

U listopadu 2002. pro�li smo grebensku turu:planinarska kuæa pod Sv. Jurom - Lokva - Motika - vrhSv. Ilija - vrh �æirovac - Gornja Brela (12 sati hoda).Put je markiran tijekom ljetne sezone, pa je snala�enjebilo lako unatoè mjestimiènoj magli, soliki i ki�i.

Vi�egodi�nje usklaðeno djelovanje Planinarskog dru-�tva »Biokovo« i Javne ustanove Park prirode »Bio-kovo« iz Makarske olak�alo je planinarenje Biokovom.Tri su glavna pobolj�anja: obnovljene markacije, novizemljovid i putokazi.

Planinarsko-turistièki zem-ljovid Biokovo izdan je 2002. unakladi SMAND-a, a suizdavaèje Javna ustanova »Park prirodeBiokovo«. Mjerilo je 1:25.000, aobuhvaæa podruèje od mora doZagvozda i od Gornjih Brela doPodgore i Gornjih Igrana. Dipl.ing. Zlatko Smerke je struènoobradio teren i izradio zemljovid.Ucrtano je oko 50 planinarskihputova. Kod tiskanja nisu oda-brane odgovarajuæe nijanse boja,tako da tamno smeðe slojnice istjenovita podruèja zagu�ujuzemljovid i ote�avaju èitanje tek-stova u crnoj i crvenoj boji.

Osim popisa planinarskihstaza na poleðini zemljovida jetekst o parku prirode na vi�e je-zika, podaci o Pouènom ekolo�-kom putu dr. fra Jure Radiæ, Bio-kovskoj planinarskoj stazi i osta-le obavijesti. Ovaj zemljovid jeneophodan za planinarenje po

Biokovu. O stanju planinarskih putova uputno je jo� seraspitati u PD »Biokovo«.

Na inicijativu Planinarskog dru�tva »Biokovo«Park prirode Biokovo dao je izraditi 63 metalna puto-kaza. Kod planinarskih kuæa oni su veæ postavljeni. Odplaninarske kuæe na Lokvi mo�e se na pet strana, pa jepostavljeno vi�e putokaza kod planinarske kuæe. Osta-li æe biti postavljeni na kri�anja planinarskih putovaovoga proljeæa.

Dom pod Vo�cem i dalje ne radi zbog spora o vlas-ni�tvu, pa se mo�e noæiti u planinarskoj kuæi »Pod Sv.Jurom« ili u planinarskoj kuæi »Slobodan Ravliæ« naLokvi. Zbog malih kapaciteta noæenje treba rezerviratitelefonski barem dva tjedna unaprijed, a za vi�ednevne

Putokaz kod kuæe »Slobodan Ravliæ«foto: Zdenko Kristijan

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 116

4, 2003 117

praznike i prije. U planinarskoj kuæi »Pod Sv. Jurom«mo�e se dobiti toplo jelo, ako ga unaprijed naruèite snoæenjem, jer se dovozi iz Makarske. Spremate li sena Biokovo, ne zaboravite na to da je na Biokovu vodava�nija od hrane. Za dnevnu ljetnu turu treba ponijetibar 3-5 litara tekuæine. Ostale podatke o Biokovuproèitajte u vodièima »Hrvatske planine« ili »DinarskaHrvatska«.

Zdenko Kristijan

DEPANDANSA NA VRHUIVAN�ÈICE

HPD »Ivanèica« iz Ivanca izgradilo je na vrhuIvan�èice depadansu planinarskog doma, na temeljimapostojeæeg podruma koji je poèeo propadati. Sada je uzpodrum spremi�te i vrlo kvalitetno rije�en sanitarnièvor, a u gornjem dijelu je prostorija u kojoj se mo�e

smjestiti do 20 ljudi, kupaonica i oveæa terasa. Objektje nakon dvije godine rada potpuno zavr�en i oprem-ljen, a vrlo je pogodan za vi�ednevni obiteljski boravakna Ivan�èici. Vrijednost objekta i opreme je oko 160tisuæa kuna, a gradnju su omoguæili brojni sponzori umaterijalu i novcu dok su radove izvodili sami plani-nari.

Poèetkom proljeæa bit æe ureðen okoli�, postav-ljene nove klupe i stolovi i na nekim mjestima posaðenacrnogorica. Veæ su postavljeni smjerokazi planinarskihputova i natpis dobrodo�lice, a u okoli�u planinarskihobjekata je zabranjen promet za vozila.

Cvjetko �o�tariæ

DILJSKA LJEPOTICADOBILA PRINOVU

Planinari PD »Dilj-gora« nisu stali s graditeljskimradovima nakon dovr�enja planinarske kuæe na Pljus-kari. Trudom i znanjem veæ poznatog planinarskogneimara Davorina Molnara, diljska kuæa ljepotica do-bila je prinovu. Na njenoj zapadnoj strani dograðenaje terasa o kojoj su takoðer sanjale generacije brodskihplaninara i ljubitelji bele.

Kako smo je uspjeli izgraditi? Lijepo. Opet jeDavorin bio na potezu. Nabijen velikim iskustvom odizgradnje kuæe, izradio je nekoliko idejnih skica, utvrdiopotrebnu kolièinu materijala i novca te krenuo s o�te-æenom kralje�nicom u nove izazove.

Nije i�lo ni malo lako ni podmazano. Kako se nebi do�ivljavali financijski �okovi, prvo je predlo�io dasvaka planinarska glava, pet mjeseci, iz kuænog bud�e-ta izdvaja po 10 kuna. Veæina je uredno ispunjavalapredlo�eno. Po dovr�etku rabote prikupljanja, s plani-narima i darovateljima, krenuo je dalje. U obli�njim pi-lanama ugovorio je rezanje i dovoz graðe u Glogovicu,

a potom je kod glogovaèkog planinara TunjeSekuliæa pospremao, su�io i s nekolicinomnajupornijih po nekoliko puta premazivao ipreslagao drvenu graðu.

Izgraðena, ali nikada sveèano otvorena,poèela je svoj �ivot terasa kao i sve slièno �topoèima �ivjeti. Èak su napravljeni i stolovi,klupe i stolice. Davorin se potrudio, a da se nezaboravi, sve dogaðaje dao opisati u »Brod-skom planinaru«. Neka ostane zapisano, zabuduæe generacije, tko je bio glavni krivac �topostoji Davorinova planinarska kuæa na Pljus-kari i njena terasa.

Kuæa s terasom danas je na� ponos. Onaprima lovce, �umare, izletnike i gljivare. Jasno,u nju najèe�æe dolazimo mi, planinari. Dola-zimo u ovo na�e sveti�te na odmor, ali èesto iDepandansa doma na Ivan�èici foto: Cvjetko �o�tariæ

Detalj Smandovog zemljovida oko vrha Svetog Jure

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 117

na konak. Ove zime bilo je i sanjkanja i skijanja na»bob stazi«, koja je bila trasirana od vrha �ume sve doruba kamenoloma. Kuæa s terasom postala je sastaja-li�te ptica, divljih �ivotinja, raznovrsnih kukaca. Èaksu svoj dvorac izgradili i str�ljenovi u potkrovlju i po-malo sijali strah meðu izletnike. Uspjeli smo ih zamo-liti, nakon ru�enja dvorca, da odu. Jer, nikad se ne zna.

Obavijest o terasi nije do sada stigla na stranice»Hrvatskog planinara«, jer smo malo zakazali u pisa-nju. Neka ovo bude ujedno i poziv planinarima drugihdru�tava da posjete na�u Dilj goru i u njenim njedrimana�u ljepoticu.

Josip Èinkl

Planinarima i drugim ljubiteljima �umberkaupuæujem nekoliko apela i poziva:

- Oèistimo �umberak od glomaznog i malog smeæa.Uèinjeno je poprilièno u za�titi �umberaèke pri-rode, posebno u gornjem toku rjeèice Kupèine,ali jo� ima posla. To znaèi, dosadnom uporno�æui ustrajno�æu, neprestano voditi brigu o èistoæi�umberaèke prirode (i ne samo �umberaèke).

- Sve je manje tradicionalnih kuæa po �umberaè-kim selima. Za�titimo ih na vrijeme da ne do�ivesudbinu kao jedna od najstarijih �umberaèkihkuæa u zaselku Grmkima (vidi slike: nekad isad).

- Gotovo tijekom ci-jele godine, nedje-ljom i blagdanima,kod kapele sv. Ilijena vrhu Sv. Gere de-�ura »na�a Marija«sa svojim skromnim,ali za nas korisnimpriruènim buffetom.Mnoge je planinareova So�ièanka ugrijala èajem ili kuhanim vinomna zimskom hodoèasnièko-planinarskom po-hodu na Sv. Geru.

- Nema planinara koji posjeæuje �umberak, a danije èuo ili upoznao stojdra�kog �upnika vlè.Milu Vrane�iæa, èuvara sveti�ta sv. Ilije na vrhuSv. Gere. Njegov dvor odi�e mirom i sveto�æu,ugodno je s njime porazgovoriti u gostinjskojsobi podrumskog dijela dvora. Doðite i uvjeritese! Usput pogledajte ispred crkve sv. Jurja spo-men-obilje�je posveæeno Marku Vukasoviæu, sa-moborsko-�umberaèkom pjesniku, planinaru iboemu.

- Planinari koji na svom povratku iz �umberkasvrate u Kra�iæ, mogu pogledati, osim spomen-sobe bla�enog Alojzija Stepinca, i zavièajnu

etnografsku zbirku smje�tenu u»Hi�i Mrzljak« (kuæa br. 142).

- Ove godine »Proljetni pohod na�umberak« odr�at æe se u subotu 21.lipnja. Obavijesti se mogu dobiti natelefon 01/66-22-984 ili mobitel098/901-55-88. Organizator pohodaje PK »Tre�njevka-Monter« iz Za-greba, a cilj je njihov ugodni plani-narski dom »Boris Farka�« u seluSekuliæima.

Vladimir Jagariæ

4, 2003118

Jedna od najstarijih �umberaèkihkuæa nekad i sad (zaselak Grmki)

�UMBERAÈKA KRONIKA

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 118

broj 119

Vladimir Kovaèiæ roðen je u Zagrebu 5. veljaèe1933. Tu je pohaðao gimnaziju, zavr�io Srednju teh-nièku �kolu, diplomirao na VT� »Rade Konèar« istekao zvanje in�enjera elektrostrojarstva, tehnolo�kogsmjera. Radni vijek proveo je u poduzeæu »INA-Trgo-vina u Zagrebu«, gdje je radio na izgradnji naftnihinstalacija i mjernih ureðaja.

Planinari od 1950. godine, aèlan je PD »Zagreb-Matica« od1952. godine. Od 1956. vodi izlete uSekciji vodièa, a poslije postaje èlangrupe »Goranin« u istom planinar-skom dru�tvu. Meðu prvima jeobi�ao Slovensku planinarsku trans-verzalu, te je veæ 1957. dobio znaè-ku s rednim brojem 46. Popeo se nasve znaèajnije planine biv�e Jugo-slavije, bio je na Dolomitima, Ro-dopima i Tatrama. Planinario je pogrèkim, austrijskim i njemaèkimplaninama.

Jedan je od osnivaèa PD »INA Trgovina Bjelola-sica«, èiji je dopredsjednik bio deset godina. Bio jevodiè i suorganizator u Koordinaciji planinarskih dru�-tava nafta�a, te vodio brojne izlete, a najèe�æe u Gorskikotar. Sudjelovao je u izgradnji planinarskih domova»Ivan Paèkovski« na Medvednici, na Lipi i drugdje.Prati planinarsku literaturu i smatra da nema ozbiljnogplaninarenja bez dobre literature. Posjeduje bogatuplaninarsku knji�nicu, gdje se mogu naæi »Hrvatskiplaninar« od 1898. godine, »Na�e planine« od 1949.,Gu�iæev vodiè po Medvednici iz 1924. godine, Plani-narski vodiè po Velebitu Josipa Poljaka iz 1929. itd.

Iako je tehnièkog obrazovanja, velik je ljubiteljcvijeæa i planinske flore te strastveni fotograf. Posje-duje bogatu botanièku literaturu (160 naslova), kojamu je omoguæila da upozna hrvatske i latinske nazive

biljaka. Kroz 40 godina odr�ao je na stotine predavanjas dijapozitivima (u svojoj zbirci ima 18500 dijapozitivau 120 tema) u mnogim planinarskim dru�tvima, �ko-lama i drugdje. Samo u PD »INA OKI« odr�ao je dosada 63 predavanja. U svojim predavanjima propagiraprirodne ljepote i zauzima se za za�titu planinske flore,

o èemu najbolje govore naslovi:»Èuvajmo planinsko cvijeæe«, »Or-hideje zagrebaèke okolice«, »Ugled-no cvijeæe Medvednice, �umber-ka...«, »Otrovno bilje i �ivotinje«,»Dolomiti u cvijeæu« i drugi.

Predavanja »Rangerov lepo-glavski put« i »Bavarski dvorci« do-kaz su da njegovu pa�nju osim pri-rode zaokupljaju arhitektura, sli-karstvo i kiparstvo. Fotografskimaparatom ovjekovjeèio je, osim pri-rodnih ljepota, i ljepote �to su ihumjetnici stvarali vjekovima. Sve to

bogatstvo nesebièno prenosi na svojim predavanjimazahvalnoj publici. Njegove fotografije ukra�avajumnoge publikacije.

Vjeran i po�rtvovan pratilac na planinama i puto-vanjima veæ 45 godina njegova je supruga Zlata, s èi-jom pomoæi ostvaruje svoje fotografske uspjehe.

Za planinarsku i propagandnu aktivnost nagraðenje srebrnim i zlatnim znakom HPS, PS Zagreba te pla-ketama, priznanjima i diplomama raznih planinarskihdru�tava. Nakon umirovljenja i dalje je aktivan plani-nar te organizira s prijateljima vi�ednevne izlete ponjemu dragom Velebitu, Gorskom kotaru, istarskimplaninama i otoèkim vrhovima. Vrlo je cijenjen i radoviðen u mnogim planinarskim dru�tvima, gdje jo� uvi-jek dr�i predavanja.

dr. Zvonimir Sliepèeviæ

VLADIMIR KOVAÈIÆ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 119

4, 2003120

ÈETVRTI SKUPHRVATSKIH SPELEOLOGA

Za vikenda 15.-17. studenoga 2002. odr�an je èe-tvrti Skup hrvatskih speleologa. Po treæi puta Skup jeodr�an u starom gradu Ozlju (samo je prvi odr�an uplaninarskoj kuæi »Vodice« 1999.), u organizaciji Spe-leolo�kog dru�tva »Karlovac«, dok su pokrovitelji biliKomisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog sa-veza i Hrvatski speleolo�ki savez.

Tijekom veèeri u petak bilo je okupljanje i postav-ljanje izlo�bi. U subotu je cijeli dan bio ispunjen prika-zivanjem dijapozitiva i filmova, �to je potrajalo do ka-sno u noæ, jer su svi htjeli pokazati �to su tijekom go-dine postigli. Bio je to u neku ruku vizualni pregleddostignuæa hrvatske speleologije u 2002. godini. Jer,jedan je hrvatski speleolog sudjelovao u speleolo�kojekspediciji u Laosu; karlovaèki i zagrebaèki speleoloziposjetili su u Francuskoj jamu Jean Bernard (do 950 mdubine); splitski su speleolozi, s dvojicom iz BiH,organizirali ekspediciju u Argentinu; dva su zagrebaè-ka speleologa posjetila meðunarodnu speleolo�ku iz-lo�bu u Koreji i vi�e �pilja; zagrebaèki su speleolozi skolegama iz BiH istra�ivali �pilju Vjetrenicu; zagre-

baèki su speleolozi organizirali meðunarodnu spele-oronilaèku ekspediciju u okolici Rakovice; KS HPS jeorganizirala meðunarodnu ekspediciju u Slovaèkujamu (istra�ena je do dubine od 1320 m); a pojedinesu udruge provele mnogo dana u istra�ivanju Istre,Kastav�tine, otoka Braèa, ju�nog i srednjeg Velebita,Biokova, Pelje�ca, Paklenice i Risnjaka.

Osim �to je postavljena izlo�ba fotografija u ko-joj su sudjelovale gotovo sve prisutne udruge, SO HPD»�eljeznièar« izlo�io je zbirku karbidnih lampi, koja jedesetak dana prije bila izlo�ena na meðunarodnomspeleolo�kom skupu u Italiji.

Dru�enje uz glazbu i ples potrajalo je gotovo dozore. U nedjelju je dru�enje nastavljeno sve do odlaskakuæi. Stari se grad Ozalj pokazao kao idealno mjesto zaokupljanje speleologa. Brojne, jo� neureðene, prosto-rije starog grada dobro su poslu�ile speleolozima zasmje�taj (spavanje na prostirkama u spavaæim vreæa-ma), a ureðena gostinjska dvorana i predavaonica zadru�enje i projekcije. Park oko dvorca neki su iskoris-tili za postavljanje �atora, a svi za dru�enje na svje�emzraku izmeðu projekcija.

Skup je svima ostao u lijepom sjeæanju i pobudio�elju za ponovnim susretom na istom mjestu.

Vlado Bo�iæ

SAVJETOVANJE O SPELEOLO�KOJDOKUMENTACIJI I KONFERENCIJASPELEOLO�KIH ODSJEKA

U �umberku, u planinarskoj kuæi »Vodice«, odr-�ano je 8. veljaèe 2003. savjetovanje o speleolo�kojdokumentaciji i konferencija SO-a. Sudjelovalo je tri-desetak sudionika iz Zagreba, Karlovca, Samobora,Ka�tela i Splita, a raspravljalo se o prijedlogu izmjenai dopuna Zapisnika speleolo�kog istra�ivanja (s tuma-èem), o dopuni podataka za Osobni speleolo�ki karton,o dopuni obrasca (podsjetnika) za pisanje godi�njegizvje�æa SO-a, te o voðenju speleolo�kog katastra po-moæu raèunala. Posebno je bilo izlaganje i rasprava ofoto, video i audio-dokumentaciji (snimanje i arhivi-ranje). Predlo�eno je da se odr�i posebno dvodnevnosavjetovanje samo o ovoj temi.U Ozlju je bila izlo�ena stara speleolo�ka oprema

iz muzeja SO HPD »�eljeznièar« foto: Vlado Bo�iæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 120

4, 2003 121

Na konferenciji speleolo�kih odsjeka iznesen je iusvojen pregled rada KS HPS s financijskim izvje�æemza 2002. godine i uruèene diplome novim speleolo�kiminstruktorima, koji su ispit polo�ili u 2002. Predlo�enaje i prihvaæena promjena èelnih ljudi Komisije zaspeleologiju HPS. Za novog proèelnika izabran je IgorJeliniæ (SO HPD »Dubovac«), a za tajnika Dalibor Paar(SO PDS »Velebit«). Takoðer je prihvaæen i plan radaKS HPS za 2003. godinu.

Vlado Bo�iæ

3. PRVENSTVO HRVATSKE USPELEOLO�KOJ ORIJENTACIJI

Od 25. do 27. listopada 2002. godine na podruèjuOsojnika kod Dubrovnika odr�ano je Prvenstvo Hrvat-ske u speleolo�koj orijentaciji. Natjecateljski dio odr�anje u Moèiljskoj �pilji. Nastupilo je 12 ekipa iz 6 udru-

ga: »Dubrovnik«, »Liburnija«, »Sveti Mihovil«, »Ba-kla«, »Velebit« i »Mosor«. Od 24 sudionika bilo je 9natjecateljica, a 14-oro ih je na prvenstvu nastupiloprvi put. Najmlaði je imao 17, a najstariji 49 godina.Ekipe su startale u razmaku od 15 minuta. Jedna kon-trolna toèka nije bila oznaèena na nacrtu �pilje. Osimtri prvoplasirane, nagraðena je i posljednje plasiranaekipa. Prvenstvo su pomogli Zajednica tehnièke kul-ture, KS HPS, »Baredine« i POK Maksimir te svi su-dionici svojim dolaskom. Organizator je bio SO HPD»Mosor«, uz pomoæ SO HPD »Dubrovnik«.

Rezultati tri prvoplasirane ekipe bili su:

1. M. Glu�eviæ i V. Hrdlièka (Mosor) 0:53:26

2. A. Kataliniæ (Velebit) i S. Drame (Bakla) 1:12:10

3. M. Èepelak i S. Boban (Velebit) 1:21:18

Ivan Marinov

HAJDOVA HI�A NIJE BEZAZLENAPo�tovani urednièe,

U broju 2/2003 »Hrvatskog planinara« objavljenje èlanak Mirte Mataije i Gorana Zaborca pod na-slovom »Hajdova hi�a - podzemna ljepotica«. Mojanamjera nije kritizirati �to se u umjetnièki nadahnutomèlanku nalazi niz gre�aka (poput starosti objekta,nepoznavanja morfologije, povijesti istra�ivanja itd.),�to, po meni, nije krivnja autora veæ urednièkog odborakoji èlanak nije dao na recenziju nekom speleologu.

Ono �to zabrinjava i �to je potaknulo moju reak-ciju, jest dojam koji èlanak ostavlja na èitatelja. Premaautorima, dovoljno par baterijskih svjetiljki i ne�toodjeæe da se mo�e upustiti u avanturu u podzemlju. A�to je s opasnostima koje su uvijek prisutne u �piljama?Za�to speleolozi stalno govore planinarima da bez nji-hove pratnje ne ulaze u �pilje? Ako na speleologe, kojisu uvijek opremljeni kacigama, kvalitetnom rasvjetomi brojnom dodatnom opremom, vreba niz objektivnih isubjektivnih opasnosti, �to je tek s neopremljenimavanturistima? U �piljama su moguæi odroni kamenja,zaru�avanja, spu�tanja dna, poskliznuæa, uglavljivanja,prodori vode, pothlaðivanje, otkazivanje baterijske

rasvjete, o�teæenje opreme, zatim subjektivno precjen-jivanje vlastitih sposobnosti i moguænosti, pojava iscr-pljenosti i na kraju panike. To su samo neki od brojnihrizika koji se detaljno prouèavaju na speleolo�kim �ko-lama i s kojima je upoznat svaki speleolog. Jesu li su stim rizicima upoznati autori teksta o Hajdovoj hi�i?

U tekstu su u detalje opisali pristup �pilji, naèinulaska u njene te�e dijelove. Upute za sve eventualneavanturiste! Da budemo jasni, ovdje se ne radi o nekojbezazlenoj �pilji. Jesu li su autori upoznati da je 1974.poskliznuv�i se niz sipar na prilazu �pilji poginula po-laznica speleolo�ke �kole Gordana Keba?

Mo�emo se samo nadati da ovaj èlanak neæe doæido mladih i znati�eljnih ljudi, a ako doðe da æe im ipaknetko objasniti kakvi su rizici ulaska u �pilje bez prat-nje speleologa. Za savjete o posjeti �piljama koje nisuturistièki ureðene, zainteresirani se uvijek mogu javitiu neki od speleolo�kih odsjeka i klubova u Hrvatskoj,a ako nekog �pilje jako privlaèe, mo�e se upisati uspeleolo�ku �kolu.

Srdaèan pozdrav,mr. Dalibor Paar,

tajnik Komisije za speleologiju HPS

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 121

4, 2003122

PROLJETNO ÈI�ÆENJE RIJEKEKUPÈINE U �UMBERKU

Tjedan dana uoèi Svjetskog dana voda, u subotu15. o�ujka Ekolo�ko dru�tvo »�umberak« organiziraloje èi�æenje slivnog podruèja rijeke Kupèine u �um-berku od izvora na Vodicama ispod brda Plije�a do Pri-biæa. Akcija se odr�avala pod geslom »Uljep�ajmo svojzavièaj - od izvora do doma«. Akcija èi�æenja organi-zirana je u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode�umberak-Samoborsko gorje, opæinama �umberak iKra�iæ, �umarijom Kra�iæ, Hrvatskim vodama i Hrvat-skim cestama iz Karlovca.

U èi�æenju je sudjelovalo vi�e od 150 predstavnikaspomenutih institucija, domaæe stanovni�tvo, èlanoviED »�umberak« i planinarskih dru�tava »Kapela«,»Vihor«, »Grafièar«, »Tre�njevka-Monter« i »Zagreb-Matica«, te »Sisak«. Akciji su se pridru�ili i èlanoviPokreta prijatelja prirode »Lijepa Na�a« te èlanoviKUD »�umberèani«. Svoj doprinos dalo je i Lovaèkodru�tvo »Jastreb« iz Kostanjevca izvrsnom lovaèkomzakuskom po zavr�etku èi�æenja, »Ribnjaci Vrabac« izStupa darivanjem pastrva, a osobito domaæin »Ribar-stvo i ugostiteljstvo »Ja�evnica«.

Osim planiranog podruèja, oèi�æeni su i divlji de-poniji otpada ispod jame Jazovke. Prikupljeno je oko30 tona raznovrsnog otpada, oko 120 automobilskiholupina, stotine odbaèenih �tednjaka,perilica, hladnjaka i raznih odbaèenihpredmeta te ostalog sitnog i krupnog ot-pada. Bio je organiziran i odvoz prikup-ljenoga otpada traktorima i kamionima.Od sudionika odvoza posebno istièemopreèasnog g. Andriju Kekiæa, gkt. �up-nika i dekana te voditelja Caritasa Kri-�evaèke biskupije za �umberaèke �upe,koji je osobno utovarivao krupni otpadi odvozio ga u deponij.

Ovo je prva ovako velika akcija èi�-æenja za�tiæene prirode. Pripreme za njutrajale su vi�e mjeseci. Zahvaljujemosvim sudionicima akcije èi�æenja rijekeKupèine!

Josip �intiæ

ÈI�ÆENJE U PARK-�UMI MARJANOvogodi�nji program Planinarskog kluba Split,

ponovno je obuhvatio mjeseène planinarske akcije uPark-�umi Marjan. Akcije se sastoje od nasipavanjatrim staze, izvlaèenja grana nakon sjeèe, kako bi ih»Parkovi i nasadi« mogli odvesti, te drugih lak�ih po-slova. Na taj naèin, èlanovi PK »Split« pokazuju svojuljubav prema Marjanu i svome gradu. Svi ponekad �e-tamo, trèimo ili vozimo bicikl po Marjanu, a najmanje�to mo�emo uèiniti za nj jest da ga èuvamo i pazimo.

Prva radna akcija ove godine bila je ne�to dru-gaèija nego ranije. Ovaj put skupljali smo drva za na�uplaninarsku kuæu »Èesmina«. Na Benama, u subotuujutro sakupili smo se u velikom broju. Djeèji �amor,vika i galama dolazili su od uèenika koji su nam sepridru�ili. Ðaci 5. razreda O� »Meja�i« bili su vrijedni.Predvoðena svojom nastavnicom Brunom Vuèemilo-viæ, prikljuèila nam se skupina od 42 uèenika.

Na poèetku smo se razdvojili: ðaci su oti�li nabli�u lokaciju izvlaèiti tanje grane, a nama planinarimabili su zanimljivi borovi trupci, od kojih se dobivajuveæe kolièine ogrjeva. Zdu�no smo zasukali rukave, dokolica smo donosili trupce, mu�ki su ih nosili, a �enesu ih u nedostatku snage valjale, malo gore, malo dolje,pa do kolica. Tanje grane smo takoðer skupljali, pa seza èas nakupila oveæa hrpa. U 12 sati do�ao je kamion,

Nakon obavljenog posla na Marjanu foto: Mirjana Beram

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 122

4, 2003 123

sve je ubaèeno i odvezeno na odredi�te, a u nedjelju jena Malaèki iscijepano i spremljeno.

Na odlasku, pro�li smo uz dvije velike hrpe suhoggranja koje su skupili ðaci, pa æe i to biti uklonjeno.Tako æe park-�uma Marjan biti osloboðena zapaljivogotpada, bolje proèi�æena i ljep�a za sve nas.

Gordana Burica

KAMAÈNIK - UNIKAT PRIRODEIako veæ desetljeæima posjeæujem razne

predjele Gorskog kotara, tek sam nedavno otkriojedan od mnogobrojnih njegovih dragulja - rjeèicui kanjon Kamaènik. Moram priznati da sam pri-likom prvog obilaska ovog za�tiæenog krajolika,sasvim blizu Vrbovskog, uz neopisivo odu�ev-ljenje osjetio i krivnju za�to ranije nisam navra-tio u ovaj velièanstveni unikat prirode. Odmahsam se zapitao koliko jo� planinara i ostalih lju-bitelja prirode ne zna ili nije obi�lo Kamaènik,koji je svega nekoliko kilometara udaljen odsada�nje ceste Karlovac - Rijeka.

U razgovoru s prijateljima i poznanicima otom mojem planinarskom otkriæu doznao sam dasu rijetki Kamaènik vidjeli, a veæina nije niti èulaza nj. To je neposredan povod moje poruke oni-ma koji znaju i �ele u�ivati u nestvarnoj ljepotinetaknute prirode: Obiðite Kamaènik �to prije.

Obila�enje nije zahtjevno i dostupno je gotovosvakom namjerniku. Od u�æa Kamaènika u Dobru doizvora rjeèice hoda se oko jedan sat te se istim putemvraæa prema ugodnoj gostionici od koje smo i krenuli.

Oni koji æe se odazvati mojem apelu sigurno æebiti opèinjeni beskrajnom ljepotom vode, zelenila, mirai spokoja, a èut æe i kako ih Kamaènik zove. Ovomzovu ne mo�e nitko odoljeti, u to sam se i sam uvjerio.

Milivoj Turk

U kanjonu Kamaènika foto: Milivoj Turk

IZDAN JE NOVI DNEVNIKZAGORSKOG PLANINARSKOG PUTA

Meðudru�tveni savjet ZPP-a izdao je novi Dnevnik Zagorskog plani-narskog puta u nakladi od tisuæu primjeraka, koji se po 25 kuna mo�e nabav-iti u Sredi�njici ZPP-a u Ivancu ili u planinarskim dru�tvima koje brinu o kon-trolnim toèkama ZPP-a. Uz osobne podatke u dnevniku je Pravilnik ZPP-a,popis 25 kontrolnih toèaka i adrese dru�tava koja brinu o njima, prostor za�igove, kratke obavijesti i popis udru�enih dru�tava u Meðudru�tveni savjetZPP-a s toènim adresama, kontakt osobama i brojevima telefona. Korice suu koloru sa snimkama dvorca Trako�æan i baroknog oltara iz zavjetne crkvehrvatskog plemstva sv. Marije Snje�ne u Belcu.


HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 123

4, 2003124

UMJETNA STIJENA U SLAVONIJIHPD »Beli�æe« osnovano je 1994. godine. Danas

dru�tvo okuplja 70 èlanova koji su pravi zaljubljenici uprirodu i planinarenje, ali i u zahtjevnije alpske uspone.Planinari iz Beli�æa pohodili su i osvojili velik brojvrhova u domovini, ali i u Europi (gotovo polovicusvih europskih èetiritisuænjaka meðu kojima su naj-znaèajniji Mont Blanc, Matterhorn, Dufourspitze,Jungfrau itd.). Stoga ne èudi da je upravo u Beli�æupokrenuta inicijativa za postavljanjem prve umjetnestijene u Slavoniji. Uz trud i zalaganje predsjednikadru�tva Stjepana Saviæa i tajnika Slobodana Solde sti-jena je postavljena u O� Ivana Kukuljeviæa. Tako suèlanovi dru�tva, a i svi zainteresirani dobili prostorgdje mogu vje�bati penjanje tijekom cijele godine.

Od ideje do sveèanog otvaranja trebalo nam je go-tovo dvije godine. Investicija je iznosila 12.500 eura,a sredstva su skupljena uz pomoæ sponzora. Sveèanoprvo penjanje imali smo 1. prosinca pro�le godine. Na4 m �iroku i 9 m visoku stijenu prvi se ispenjao trinaes-togodi�nji Luka Soldo. Za njim je, vrlo elegantno,svoje vje�tine demonstrirala Irena Palo�ek-Vrsaloviæ,prvakinja Hrvatske u �portskom penjanju.

U dru�tvu se planira osnivanje sekcije za sportskopenjanje i uvoðenje sportskog penjanja kao slobodneaktivnosti u Osnovnoj �koli u Beli�æu. Nadamo se daæemo uspjeti u afirmaciji ovog sporta te da æe u Beli�æustasati velik broj planinara i penjaèa.

Slobodan Soldo

GOSPIÆKI �ELJEZNIÈARI SVE JAÈIU tridesetu godinu djelovanja, PD »�eljeznièar«

iz Gospiæa u�lo je jaèe nego ikad, mo�e se zakljuèitiiz izvje�æa predsjednika dru�tva Tomislava Èaniæa nanedavnoj godi�njoj skup�tini dru�tva. Èlanstvo iz go-dine u godinu raste i sada veæ sada prelazi 200 èlanova.Najvi�e ohrabruje pojaèano zanimanje mladih za ovunadasve korisnu djelatnost, naglasio je Èaniæ, tako danas posebno vesele komplimenti drugih dru�tava naizletima gdje se pojavljuju gospiæki �eljeznièari, prete-�ito mladi.

Programi rada izvr�eni su uglavnom po planu,osim �to je podbacila markacistièka sekcija, reèeno jesamokritièki u izvje�æu. Istaknule su se izletnièka ivisokogorska sekcija, a ova posljednja je posebnoznaèajna zato �to se stvara nova generacija mladih kojaæe upotpunjavati Stanicu GSS-a i speleologe koji su os-novali posebnu udrugu.

Zanimljivo je da gospiæki planinari postaju i orga-nizatori kulturno-zabavnog �ivota u gradu, koji jo� uvi-jek osjeæa posljedice rata. Tako je pro�le jeseni orga-nizirana vrlo uspjela gradska zabava, a u veljaèi gos-piæki planinari organiziraju i bal pod maskama. Osim�to gospiæki planinari u�ivaju potporu sve veæeg brojagraðana i gradska vlast im je naklonjena te im poma�eu rje�avanju materijalnih i financijskih problema. Pre-poznavanje vrijednosti i aktivnosti HPD »�eljezni-èara« rezultiralo je i dodjelom Priznanja Grada Gos-piæa za 2002. godinu.

Ove godine gospiæke �eljeznièare oèekuju znaèaj-ne i velike aktivnosti. Osim odr�avanja Kugine kuæe,Gospiæani æe dobiti na skrb jo� jednu planinarsku kuæuna vrlo atraktivnom mjestu na Ba�kim O�tarijama. Odznaèajnijih akcija posebno treba naglasiti da su ove go-dine u lipnju gospiæki planinari domaæini Dana hrvat-skih planinara. Tim povodom odr�at æe se i proslava30. obljetnice postojanja dru�tva, a predviðeno je iotvaranje planinarske obilaznice pod nazivom »Lièkigorski biseri«.

Gospiæani æe i ove godine samostalno organiziratijednu ekspediciju na svjetske vrhove. Bit æe to usponna Kilimanjaro (5895 m), a u dugoroènom planu jesvake godine po jedan uspon na svjetske vrhove.

Na kraju ovogodi�nje skup�tine izabrani su noviUpravni odbor, Nadzorni odbor, Sud èasti, te proèelniciUmjetna stijena u Beli�æu foto: Slobodan Soldo

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 124

4, 2003 125

sekcija i predsjednici komisija. Skup�tina je i u iduæemrazdoblju dala povjerenje dosada�njem predsjednikudru�tva Tomislavu Èaniæu, za dopredsjednika je iza-bran Milan Maras, dugogodi�nji aktivni �eljeznièarskiaktivist i planinar, prof. Andrija Benkoviæ je izabran zatajnika, dok je riznièar dru�tva mladi Josip Brozièeviæ.Predsjednica Nadzornog odbora je Stipanija Babiæ, apredsjednik Suda èasti Vlado Svetiæ. Na kraju Skup-�tine podijeljene su pohvalnice zaslu�nim èlanovima, asponzorima priznanja.

Zvonko �imuniæ

HPD »�ELJEZNIÈAR«ODR�ALO SKUP�TINU

U utorak 18. veljaèe HPD »�eljeznièar« iz Za-greba odr�alo je svoju skup�tinu. Tom su prilikom iza-brana nova tijela i du�nosnici dru�tva, te zacrtanezadaæe koje treba ostvariti u iduæoj godini. Na èeludru�tva dosada�njeg predsjednika Vjenceslava Juriæazamijenio je Damir Bajs, za dopredsjednika izabran jeZvonimir Brka�iæ, a za tajnika Bernard Margitiæ.

U pro�loj je godini, HPD »�eljeznièar« nizom ak-cija obilje�ilo Meðunarodnu godinu planina. Posebnase briga, �to je usaðeno u tradiciju ovoga dru�tva, pola-gala na planinarske obilaznice. Dru�tvo danas vodibrigu o obilaznici »Hrvatske planinarske kuæe« i natje-canje »Gojzerica«. Ove je zime rije�eno pitanje gri-janja u dru�tvenim prostorijama, te su organiziranealpinistièka i visokogorska �kola. U ovoj godini plani-raju se razni radovi oko planinarskog doma na O�trcu,ureðenje dru�tvenih prostorija te raznovrsne promid�-bene aktivnosti.

Alan Èaplar

183. SAVJETOVANJE ZPP-aU nedjelju 2. o�ujka 2003. u planinarskom domu

»Ivan Paèkovski« na Medvednici - Puntijarka, odr�anoje 183. savjetovanje Meðudru�tvenog savjeta ZPP-a.Domaæin je bilo HPD »Zagreb-Matica«. Predstavniciiz 22 planinarska dru�tva i planinarskih saveza Krapin-sko-zagorske i Meðimurske �upanije usvojili su tomprilikom zapisnik s prethodnog savjetovanja i u planovogodi�njih akcija uvrstili jo� proslavu 120. obljet-nice planinarstva u Krapini koja æe se prigodno obilje-

�iti 31. svibnja. U Meðudru�tveni savjetZPP-a primljena su dva planinarska dru-�tva, »Pusti duh« iz Lepoglave i »Gro-hot« iz Marije Bistrice, a PD »Strahinj-èica« iz Krapine opet se ukljuèilo u ak-tivan rad. Tako sada u Meðudru�tvenomsavjetu ZPP-a djeluje 26 planinarskihdru�tava, 3 �upanijska saveza, PS Za-greba i HPS, �to je najveæi broj èlanica u45 godina postojanja. Dogovoreno je dau radu predstavnici saveza mogu ravno-pravno sudjelovati time da savezi ne-maju obveza, koje imaju planinarskadru�tva uèlanjena u ZPP. Po�to su pri-hvatili zavr�ni raèun za 2002. godinu iutvrdili da su predviðene akcije izmeðudva savjetovanja odr�ane, a to su bileplaninarska noæ u Meðimurju, dru�enjeplaninara u Vara�dinu i na Belecgradute pohod stazama Matije Gupca u stu-bièkom kraju, predstavnici su posebno

istaknuli da su sve kontrolne toèke Zagorskog plani-narskog puta opskrbljene novim �igovima i oznakamaKT, a sa savjetovanja su ponijeli i nove dnevnike ZPP-akoji æe se moæi nabaviti, osim u Sredi�njici ZPP-a uIvancu, u dru�tvima koja brinu o kontrolnim toèkama.

Najboljim dru�tvom u 2002. godini progla�eno jeHPD »Gradina« iz Konj�èine koje je uz svoje znaèaj-ne redovne aktivnosti lani uspje�no proslavilo 20.obljetnicu i priredilo Drugi slet planinara Krapinsko-zagorske �upanije i Slet planinara ZPP-a. Prijelazni pe-har HPD »Gradina« æe dobiti na ovogodi�njem sletuplaninara ZPP-a. Sljedeæe savjetovanje bit æe 1. lipnjana Kuna gori.


DESET GODINA KRU�NOG PUTAPO MOSLAVAÈKOJ GORI

Kru�ni planinarski put po Moslavaèkoj gori otvo-ren je 7. o�ujka, sada veæ davne 1993. godine. Na otvo-renju puta bilo je stotinjak planinara iz raznih krajevaHrvatske. Do sada je u knjigu obilaznika upisano 957planinara, ali je na�u stazu obi�lo nekoliko tisuæa ljudi.

Na skup�tini PD »�eljeznièar« u Gospiæu foto: Tomislav Èaniæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 125

4, 2003126

Pro�le, 2002. godine HPD »Yeti« imalo je mnogoradnih akcija na na�em putu kako bi obilaznicima putabilo �to ljep�e i sigurnije hodati. Obnovljena je marka-cija, postavljeno je 25 velikih putokaznih ploèa s da-ljinarima, zabetonirana su èetiri metalna �iga na kon-trolnim toèkama Gariæ-grad, Bela crkva, Kolèenica tena vrhu Visu, pokraj kojeg je i postavljen metalni tuljacs upisnom knjigom. Nadamo se da smo tom obnovomispunili �elje brojnih planinara koji su zvali i pitali naj-vi�e za �ig na Visu, a i onih koji dolaze na Moslavaèkugoru samo u�ivati u njenim skrivenim ljepotama.

Slavko Lupoglavac

JASLICE KRAJ PLANINARSKE KUÆE»POD KOLUDROM«

Prigodom 10. obljetnice obilaznice »Kolijevkomhrvatske dr�avnosti Bijaæi - Klis« i 10. Planinarskogmaratona po Mosoru, Hrvatski planinarski savez od-likovao je pro�le godine zlatnim znakom HPD »AnteBedalov« iz Ka�tel Kambelovca. Tom je prilikomtakoðer zaslu�nim èlanovima dodijeljeno 5 zlatnih, 5srebrnih i 6 bronèanih znakova HPS. Gradsko vijeæeKa�tela 1996. godine dodijelilo je »Anti Bedalovu« na-gradu grada Ka�tela. U obrazlo�enju te odluke, izmeðuostalog stoji da je dru�tvo dobrovoljnim radom sagra-dilo planinarsku kuæu »Pod Koludrom« i kapelu sv.Roka.

Ove godine, kada slavi 10. obljetnicu izgradnjekuæe, dru�tvo je odluèilo »pokloniti« svome gradu stal-nu postavu jaslica, jedinstvenu u Hrvatskoj. U pri-rodnoj �pilji u blizini kuæe »Pod Koludrom« izlo�enoje 10 kamenih figura (skulptura) na kojima nije bilo

nikakvih intervencija, veæ su takve bile pronaðene naKozjaku.

Poèetkom 2002. godine, ureðujuæi okoli� kuæe,Tonèi Jura�in je prona�ao �piljicu �iroku 1 m i 70 cm,visoku 90 cm i dugu 1 m. Kada mi je pokazao �piljicui zanimljive kamene strukture, odmah sam pomislio:Eto Betlehema! Cijele smo godine po Kozjaku MilanMartinac, Ivan Livaja i ja tra�ili kamenite figure visokepedesetak centimetara koje nalikuju figurama izJaslica. Prisjeæajuæi se djetinjstva i Bo�iæa, pronaðemfiguru malog Isusa u kr�u Kozjaka, naðem sebe kao isvoj mir. Mislio sam da je to nemoguæe naæi bezobrade kamena i, kao nekim èudom, kroz godinu dananaðem i ostale skulpture: svetog Josipa i Mariju, pastir-icu s 3 ovce i sveta Tri kralja. Uredili smo pristupnukru�nu stazu i pro�irili prostor ispred �piljice, tepostavili figurice, i jaslice su bile pripremljene zaBo�iæ.

Josip Pej�a

DEVETI MEMORIJALGOSPIÆKIM PLANINARIMA

U organizaciji Komisije za putove Hrvatskogplaninarskog saveza i HPD »�eljeznièar« iz Gospiæapoèetkom veljaèe odr�an je tradicionalni memorijalpreminulim i poginulim gospiækim planinarima. Zbogvisine snijega i ote�anih vremenskih uvjeta, ove su go-dine organizatori odabrali ne�to bla�u planinarsku turu,pa je tako �ezdesetak planinara iz desetak dru�tava izcijele Hrvatske pohodilo lièku stranu stare Terezijan-ske ceste od Bru�ana do Ba�kih O�tarija. Uspon je tra-jao oko tri sata, a dalje se planinarilo po Ba�kim

O�tarijama po snje�noj meæavi ijakoj buri.

Drugog dana gosti su ranoujutro prisustvovali prigodnojmisi za gospiæke planinare, na-kon èega su posjetili Muzej Like,a potom spomen-dom dr. AnteStarèeviæa u njegovom rodnom�itniku. Susret je zavr�io zajed-nièkim dru�enjem i ruèkom uzdegustaciju lièkog piva u Pivo-vari »Lièanka« u Donjem Paza-ri�tu.

Da se prisjetimo. Prvi mem-orijal odr�an je 1995. godine,godinu dana nakon smrti pozna-tog lièkog planinara i planinar-skog publicista dr. Ante Ruka-vine, na poticaj planinara HPD»Stanko Kempny« iz Zagreba.Jaslice kraj planinarske kuæe »Pod Koludrom« foto: Josip Pej�a

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 126

4, 2003 127

Godine 1996. nesretnim sluèajem preminuo je i drugivrlo aktivan lièki planinar Ante Vujnoviæ, a potom i os-tali gospiæki planinari Lovro Vrkljan, Ivan Popoviæ,Darko Vukeliæ i Marija Nik�iæ. Ova zaista hvalevri-jedna akcija u znak sjeæanja na gospiæke planinare ovese godine odr�ala po deveti put.

Tomislav Èaniæ

NA PLATKU ODR�AN ZIMSKI TEÈAJ ZA VODIÈE

Komisija za vodièe HPS odr�ala je zimski teèaj zavodièe na Platku u vremenu od 22. veljaèe do 1. o�ujka2003. godine. Prema programu odr�ane su praktiènevje�be na terenu Platka i Snje�nika, a predavanja upopodnevnim i veèernjim satima u planinarskom domuna Platku. Koristeæi izuzetno dobre vremenske prilike,sunèano vrijeme i visinu snijega, te posebno zalaganjepolaznika teèaja i instruktora, teèaj je uspje�no ostvaren,te je svakom polazniku dodijeljeno uvjerenje o uspje-�no zavr�enom teèaju. Instruktori na teèaju bili su: Dra-gutin Kralj, Goran Gabriæ i Darko Lu�. Polaznici teèaja

bili su: Dijana Tudoriæ, Mladen Japirko, Nikola Jeliniæ,Zoran Knezoviæ, Dragana Oreb, Sofija Nikolin (Stani-ca vodièa Split); Predrag Kurtin i Jana Mijailoviæ (SVZadar); �eljko �kalec (SV Zagreb); Hrvoje Vukaloviæ(SV Vara�din); Dra�en Lovreèek (SV Karlovac) i IvoKvestiæ (SV Split - Dubrovnik).

Darko Lu�

PROLJEÆE NA BILOGORIHPD »Bilogora« iz Bjelovara i ove godine orga-

nizira veæ tradicionalan susret planinara »Proljeæe naBilogori«. Pozivamo vas da nam se pridru�ite na sus-retu 27. travnja ove godine. U 10 sati poæi æe se na obi-lazak kru�ne staze po Bilogori (4 sata, kraæa varijanta2 sata), a od 15 sati æe u planinarskom domu »Kameni-tovac« nastupiti folklorna skupina iz Velikog Trojstvai Golubiæi (mali pjevaèi) iz Bjelovara.

Do Kamenitovca mo�ete doæi vozilom i pje�ice.Autom treba od Bjelovara prema Ðurðevcu oko 2 km,pa odmah iza benzinske postaje desno oko 3 km u za-vojima. Na kri�anju gdje glavna cesta skreæe lijevoidite sporednom asfaltnom desno, pa poslije 100 mpreko pruge i dalje oko 1,5 km do odvojka za dom. Tudesno preko mosta, pa uzbrdo oko 1 km. Tko dolazipje�ice, treba poæi od kolodvora pored trgovaèkogsuda, starog groblja (Sv. Andrije), preko mosta ravnojo� oko 1 km, tu desno preko ceste u ulicu Put �rtvamau Lugu. Ondje preko mosta i poslije 100 m lijevo u�umu, pa dalje za markacijama. Pje�aci, javite se, doèe-kat æemo vas. Informacije se mogu dobiti na telefone043/245-202 i 043/231-521.

Imre Nagy

DOGAÐANJA U RAVNOJ GORITIJEKOM 2003. GODINE

Iako je PD »Vi�njevica« zadnjihgodina dru�tvo s vrlo malim brojem èla-nova, pa je malo ruku za rad i odr�a-vanje onoga �to smo naslijedili, a to jeRavnogorski planinarski put i planinar-ska kuæica na Javorovoj kosi, ipak ne-kako uspijevamo ne samo odr�avati pos-tojeæe veæ i gradimo novo. U zadnjedvije godine napravili smo novo sklo-ni�te s drvarnicom pored planinarskekuæe »Javorova kosa«, a ove je godineu planu potpuno ureðenje izleti�ta Ja-vorova kosa s novim klupama.

Razvijena je dobra suradnja s Tu-ristièkom zajednicom opæine Ravna Gorakoja zadnjih godina organizira turistièkemanifestacije od proljeæa do jeseni pod

Na poèetku Terezijane foto: Zdenko Galiæ

Vje�be na vodièkom teèaju foto: Goran Gabriæ

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 127

4, 2003128

nazivom »Ravnogorski plodovi gorja«. Na�e dru�tvoovom projektu daje veliku podr�ku i sudjeluje u orga-nizaciji prema moguænostima. Ove se godine navr�ava70. obljetnica organiziranog planinarstva u RavnojGori. Taj æe jubilej biti obilje�en 17. kolovoza povo-dom hodoèa�æa na Bo�ji studenac, na�eg tradicional-nog dru�enja na Javorovoj kosi. Tijekom godine, pozi-vamo vas i na ove akcije: Dani ðurðica 31. svibnja i 1.lipnja (obilazak 1. dijela RGPP-a), Dan bazge 22. lip-nja (obilazak 2. dijela RGPP-a), Dan borovnica 12. srp-nja (branje borovnica i dru�enje kraj planinarske kuæena Javorovoj kosi). Sve informacije mogu se dobiti uTuristièkom uredu Ravna Gora, e-mail: [email protected], tel. i fax. 051/818-351, mob.098/260-209.

Bla�ica Sveticki

ISPRAVKEU pro�lom broju, u tekstu o vraæanju zgrade na

Vrbanju pod Orjenom dubrovaèkim planinarima, pot-krala se pogre�ka uz imena g. Rastka Barbiæa i MirjaneKaraman. Njih oboje èlanovi su HPD »Dubrovnik«, anisu predsjednici PD »Subra« i PD »Dubrovnik«, kakoje pogre�no bilo navedeno. Isprièavamo se ovim vri-jednim planinarima, uz najbolje �elje da ustraju u svo-jim akcijama oko doma, a èitatelje molimo da uva�eovaj ispravak.

U istom broju, pod slikom nadstre�nice na Vinici,pod sliku treba biti potpisan Zoran Medvedoviæ, ko-jemu se takoðer isprièavamo na pogre�ci.

Alan Èaplar

Ove godine tradicionalni susret hrvatskih plani-nara odr�at æe se 14. i 15. lipnja na Ba�kim O�tari-jama u organizaciji Hrvatskog planinarskog saveza iPD »�eljeznièar« iz Gospiæa. Tim povodomgospiæki planinari æe gostima iz cijele Hrvatskeponuditi zanimljive sadr�aje, kako one zabavnogkaraktera, tako i planinarske ture za koje æe osigurativodièe. Ako neko dru�tvo �eli doæi jo� u petak 13.lipnja, domaæini æe osigurati smje�taj ili pod �a-torima ili u zatvorenim prostorima (planinarskekuæe, �portske dvorane). Glavno mjesto okupljanja,smje�taja, prehrane i programa, bit æe kod hotela»Velebno«. Predviðeno je slu�beno okupljanje do 10sati. Natjecanje u nogometu i pikadu bit æe od 11 do13 sati. Od 13 do 14 sati je ruèak, a potom plani-narska tura starom terezijanskom cestom od Ba�kihO�tarija do Karlobaga, koja æe trajati oko tri sata.Od 18 do 20 sati bit æe finale nogometnog turnira,

natjecanje u navlaèenju konopa i razbijanju lonca.Od 20 do 21 sat veèera, a nakon toga paljenje lo-gorske vatre i ples do 24 sata.

U nedjelju 15. lipnja organizatori nude dvijeplaninarske ture i to nakon ustajanja u pet sati idoruèka: 1. tura: Logori�te - Sladovaèa - Piskovitakosica -Rudeliæ draga na Jadranskoj magistrali (oko6 h hoda), gdje èeka autobus i vozi do Ba�kih O�-tarija na ruèak. 2. tura: Logori�te - Ljubièko brdo -Medvjeði kuk-Kiza - Stupaèinovo - Logori�te(takoðer oko 6 h hoda). Nakon ruèka slijedi sveèanozatvaranje Dana hrvatskih planinara uz prigodanprogram i podjelu priznanja i zahvalnica.

Prijavljivanje dru�tava s naznakom broja sudio-nika, �elja za osiguranu prehranu (dva ruèka, doru-èak i veèera za 70 kn) i sudjelovanje u igrama, vr�ise na fax: 053/574-065.

Tomislav Èaniæ

DAN HRVATSKIH PLANINARA NA BA�KIM O�TARIJAMA

HP 04-2003.qxd 20. 03. 03 Page 128

Pogled prema Crikveni u Rožanskim kukovima


TIKKA

light

DISTRIBUTER ZA HRVATSKU: »HIMALAYA SPORT« d.o.o.Vrazova 8c, 42000 Varaždin, Tel./fax: 042/313-701

e-mail: [email protected]

PostScript Picture(Lrgpetzlwhite.eps)


Documents

TRAVANJ - hps.hr · giai viszonyai«. O bazaltu kao graðevnom materi-jalu pisao je i Stjepan Marko-viæ u knjizi Hrvatske mineral-ne sirovine (Zagreb, 2002, str. 255-256), gdje navodi