KINEZIOLOŠKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U SPLITU

Zavod za kineziologiju sporta

POČETAK TRENIRANJA, DOB I

TRENAŽNO ISKUSTVO U BOKSU

ANALIZA PREMA TEŽINSKIM

KATEGORIJAMA TRENDOVI 2010-2014

(MAGISTARSKI RAD)

Student: Mentor:

Krešimir Baljkas Doc. dr. sc. Hrvoje Karinčić

Split, 2014.

2

SADRŽAJ

1. Povijest boksa ………………………………………………………………. 5

1.1. Amaterski boks ……………………………………………………………… 5

1.2. Profesionalni boks…………………………………………………………… 6

1.3. Karizmatične legende boksa…………………………………………………. 7

2. Uvod…………………………………………………………………………. 11

3. Cilj rada………………………………………………………………………. 12

4. Hipoteze……………………………………………………………………... 13

5. Metode rada………………………………………………………………….. 14

5.1. Uzorak ispitanika…………………………………………………………….. 14

5.2. Uzorak varijabli………………………………………………………………. 14

5.3. Metode obrade podataka…………………………………………………….. 14

5.4. Opis eksperimentalnog postupka……………………………………………. 14

6. Rezultati………………………………………………………………………. 15

7. Rasprava………………………………………………………………………. 20

8. Zaključak ……………………………………………………………………… 23

9. Literatura………………………………………………………………………. 24

3

SAŽETAK

Kada početi trenirati boks, koliko dugo treba trenirati do prve državne medalje? Cilj ovoga

rada bio je utvrditi razlike između lakih, srednjih i teških težinskih kategorija u početku

bavljenja boksom, godinama kada se osvaja prvo odličje i iskustvu boksača u trenutku

osvajanja odličja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 50 boksača. Uzorak varijabli:

početak treniranja, starost boksača i iskustvo u momentu kada je osvojio prvu državnu

medalju. Razlike između težinskih kategorija analizirane su analizom varijance (ANOVA) za

ponovljena mjerenja uz korištenje Fisher-ovog LSD testa. Istraživanje je pokazalo da su

osvajači državnih medalja počeli boksati sa 16.0 ± 3.3 godina, prvu državnu medalju su

osvojili sa 22.4 ± 3.2, a prvu medalju su osvojili sa 6.4 ± 3.2 godine trenažnog iskustva. U

lakim težinskim kategorijama boksači statistički značajno ranije počinju sa boksom (p <

0.05). U lakim težinskim kategorijama boksači statistički značajno mlađi osvoje prvo državno

odličje u odnosu na srednje i teške težinske kategorije (p < 0.05). Boksači lakših težinskih

kategorija mogu mlađi osvojiti medalju na državnom prvenstvu zbog manje konkurencije.

Iako je manja konkurencija u teškim težinskim kategorijama oni ipak moraju biti iskusni kako

bi osvojili državno odličje.

4

ABSTRACT

When you begin to train boxing, how long should you train to the first state medal? The main

objective of this study was to determine the difference between light, medium and heavy

weight categories in boxing at the beginning of practicing boxing, and how many years it

takes to win the first medal in the senior national championship. The study was conducted on

a sample of 50 boxers. We used these variables: the beginning of training, experience and age

of the boxers at the moment when he won the first state medal. The difference between the

weight categories were analyzed by analysis of variance (ANOVA) for repeated measures

using Fisher's LSD test. Research has shown that the state medal winners started boxing with

16.0 ± 3.3 years, the first state medal they won with 22.4 ± 3.2, and the first medal they won

by 6.4 ± 3.2 years of training experience. In the light weight categories boxers significantly

earlier start with boxing (p <0.05). In the light weight categories significantly younger boxers

win first state medal in comparison to medium and heavy weight categories (p <0.05). Boxers

from lighter weight classes can win a medal at the junior national championship because of

less competition. Although it is less competition in the heavy weight categories they still need

to be experienced in order to win a state medal

5

1. POVIJEST BOKSA

Kroz povijest su borbe dvoje ljudi šakama radi dokazivanja premoći i snage poznate od samih

početaka civilizacije. Najstariji prikaz borbe potječe od Sumerana s drvoreza iz 3 tisućljeća

prije Krista. Oba su sudionika prikazane borbe goloruki. Godine 1927. arheolog dr. E. A.

Speiser pronašao je u Bagdadu, u Iraku, kamenu ploču koja prikazuje dvojicu muškaraca kako

se pripremaju za borbu. Vjeruje se kako je ploča stara čak 7 tisuća godina. Boks, odnosno

borba šakama opisuje se i u najstarijim indijskim spisima, Vedama, Mahabharati i Ramajani.

Također, vrijedno je spomenuti i iskopine s područja Harappa i Mohendžo Daro (povijesni

gradovi na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu, smatraju se središtem Harappa ili Indske

kulture, jedne od tri rane visoke kulture čovječanstva u 3. tisućljeću p. n. e.). Najstariji dokazi

o borbi s rukavicama potječe od Minoanske civilizacije s otoka Krete (oko 1500 godine p.K.),

jedne od najstariji europskih civilizacija. Pravila su se pri tome bitno mijenjala, od načina i

trajanja borbe, korištenja rukavica, načina suđenja itd. Često su te borbe bile brutalne pa čak i

smrtonosne. Prva boksačka pravila novijeg doba potječu iz Londona, gdje je su u 18. stoljeću

zabilježena pravila koja su definirala prostor za borbu, zabranjivala udarce glavom te udarce

ispod pojasa i sl. Godine 1867. je IX. Markiz od Queensberrya objavio sistematizirana pravila

borbe po ugledu na ta Londonska pravila, te se danas ta 'Queensberry' pravila smatraju prvim

službenim boksačkim pravilima. Ta su pravila propisala runde trajanja tri minute, propisala

veličinu ringa, zabranila udarce ispod pojasa i druge nesportske udarce, te donijela glavninu

pravila koja vladaju i danas u boksačkom svijetu. Danas razlikujemo dva osnovna pravca

boksa: amaterski (često nazivan i olimpijski) boks koji se prakticira na olimpijskim igrama, te

profesionalni boks, kojim upravlja nekoliko različitih boksačkih federacija. Svaka federacija

postavlja svoja specifična pravila vezana uz rangiranje boksača i načine osvajanja titule

prvaka, iako su sama boksačka pravila u osnovi vrlo slična ili čak identična.

1.1. Amaterski boks

Amaterski boks se često naziva i olimpijskim boksom, zbog činjenice da se pravila te verzije

boksa koriste i na Olimpijskim igrama. Boksači obavezno nose kacige, te dresove (majice).

Rukavice su u amaterskom boksu označene bijelom trakom na prednjoj strani, a boduju se

samo udarci tim dijelom rukavice. U amaterskom boksu najveći je doseg pobjeda na

Olimpijskim igrama. Najuspješniji olimpijci svih vremena u boksu su tri boksača koji su

uspjeli osvajati zlatne medalje na trima različitim Igrama, a to je do sada pošlo za ruku trojici

boksača: Mađaru Laszlo Pappu u periodu 1948. do 1956., te Kubancima Teofilo Stevensonu u

6

periodu od 1972. do 1980. te Felix Savonu u periodu 1992. do 2000. godine. Iako nije sporno

da je profesionalni boks bitno kvalitetniji, nitko ne dvoji da su i brojni amaterski boksači

pokazali snagu i vještinu vrijednu divljenja. Čak postoje mišljenja da bi spomenuti Kubanci

Stevenson i Savon bili vrlo uspješni profesionalci, u slučaju da su se ikad odlučili na

profesionalnu karijeru. Međutim, važno je reći da bi svakako i netko od profesionalaca mogao

ponoviti njihove dosege da su ostali u amaterskom boksu, jer je veliki broj boksača koji su

kao amateri bili olimpijski pobjednici, da bi kasnije zablistali i kao profesionalci. Primjer

takvog boksača je recimo Cassius Clay (kasnije poznat kao Muhammad Ali), osvajač zlata na

Igrama u Rimu 1960 koji je nakon amaterske karijere bio i višestruki svjetski prvak u

profesionalnom boksu. Od hrvatskih boksača najviše se istaknuo Mate Parlov, koji je bio i

olimpijski pobjednik te kasnije profesionalni prvak svijeta u poluteškoj kategoriji po verziji

WBC.

1.2. Profesionalni boks

Profesionalni boks se smatra najvišim stupnjem boksačkog razvoja jednog boksača, te se

općenito prvaci u profesionalnom boksu smatraju i najboljim boksačima uopće. Glavni cilj

svakog profesionalnog boksača je kroz niz borbi s ugovorenim protivnicima ostvariti što bolju

poziciju na rang listi federacije za koju se natječe, steći tzv. status izazvača koji mu onda

omogućava borbu s aktualnim prvakom u toj federaciji. Pobjedom nad prvakom izazivač

stječe status prvaka, najčešće simboliziran zlatnim pojasom te federacije. Poraz u borbi za

prvaka najčešće znači i gubitak mjesta na rang listi, i gubitak šanse za borbu za naslov, barem

dok se boksač ponovno ne dokaže kroz druge mečeve. Veliki je broj boksača koji su ostali

upamćeni po svojim borbama, iako se karizmom kao najveći među njima često ističe već

spomenuti teškaš Muhammad Ali. Mnogi će ljubitelji boksa međutim svoje glasove dati npr.

teškašima Joe Frazieru, Mike Tysonu, Lenox Lewisu ili možda boksačima u lakšim

kategorijama kao što su bili Sugar Ray Leonard ili Oscar de la Hoya. Profiesionalnim boksom

upravljaju boksačke federacije, koje preko svojih promotora sastavljaju liste izazivača i

dogovaraju borbe za naslov. Nažalost, u šumi različitih federacija prosječni se ljubitelj teško

snalazi, i ponekad nije jasno koliko je neka titula 'svjetskog prvaka po verziji XY' zaista

relevantna. Ipak, među brojnim federacijama se ističu kao najpoznatije i jedine relevantne:

World Boxing Association (W.B.A.), World Boxing Council (W.B.C.), International Boxing

Federation (I.B.F.), World Boxing Organization (W.B.O.), World Professional Boxing

Federation (W.P.B.F.), International Boxing Organization (I.B.O.).

7

1.3. Karizmatične legende boksa

Zašto je boks bio toliko popularan u cijelom svijetu tijekom cijelog 20. stoljeća i zašto su za

njegove zvijezde znali svi uzrasti cijeloga svijeta? Nije tajna samo u brutalnosti i okušanoj

formuli kruha i igara, nije stvar samo u višemilijunskim ciframa potrošenima u promociju i

marketing. Najveću ulogu su ipak odigrale karizmatične zvijezde. Za razliku od većine

sportova, boks je gotovo uvijek imao onog jednoga, najjačeg, najbrutalnijeg, onoga koji je

obilježio svoje razdoblje i bio sposoban jednim udarcem protivnika izbaciti iz ringa. Još i dan

danas s nostalgijom slinimo nad Rockyem i gledamo kako je lomio divove i protivnike

nadljudske snage, ali u zlatno doba boksa, to nije bio samo produkt filmske vrpce, skoro do

kraja 20. stoljeća boksački mečevi su bili mjesta gdje su opaki i snažni dokazivali svoju

nadmoć. Kao sport, boks postoji već gotovo pet tisuća godina. Kao moderna sportska

disciplina zaživio je još početkom 18. stoljeća, a većina današnjih pravila i podjela na težinske

kategorije ustanovljena su sredinom 19. stoljeća u Engleskoj. Procvat popularnosti došao je

tek početkom 20. stoljeća i osnivanjem NBA (kasnije WBA) boksačke organizacije koja je

dala svjetske prvake teške kategorije, borce koje se pamtilo i cijelo stoljeće nakon svrgavanja

ili silaska s trona. Iako je danas najčešća slika završetka boksačkog meča slika sudaca koji

mozgaju o tome kome je pripala pobjeda, uz zvijezde koje su postojale u 20. stoljeću, sudačke

odluke su bile rijetkost. Slika koju želimo gledati je ona na kojoj jedan borac pobjedonosno

napušta ring, dok drugoga iznose iz njega. Evo i ljudi koji su tu sliku često pretvarali u

realnost.

JACK DEMPSEY - Prvi pravi priznati svjetski prvak teške kategorije. Još kao klinac je

pobjegao od kuće i počeo se čeličiti na ulici, da bi s tek napunjenih 26 godina postao svjetski

prvak.Bio je prvi poznati knock-out artist, a slavu mu je donio njegov prepoznatljivi knock-

out u prvoj rundi – tako je završavala većina njegovih borbi. Popularan je bio zbog

svoje agresivnosti i kiše udaraca kojom je znao zasuti protivnika. Svjetsku titulu je osvojio

upravo tako što je protivniku polomio vilicu, jagodične kosti, rebara i izazvao gubitak sluha

na jednom uhu. Titulu je izgubio 1926. (nakon sedam godina uspješnih obrana) od Gene

Tunneya.

PRIMO CARNERA - S dva metra visine i preko 120 kilograma, Primo Carnera je sve do

danas jedan od najvećih boksača koji su kročili u ring. Ovaj talijanski gorostas osvojio je

naslov svjetskog prvaka 1933. i držao ga samo godinu dana, ali je za to vrijeme potukao

gotovo sve relevantne boksače svoga vremena. Nije imao brzinu, niti tehniku, ali njegovo

8

ogromno tijelo mu je davalo nadljudsku snagu, tako da mu je vrlo često bio dovoljan samo

jedan udarac da potpuno demolira protivnika. Gubitku titule najviše su kumovale ozljede i

uznapredovali dijabetes, tako da je titulu 1934. preuzeo Max Baer.

JOE LOUIS - Svjetski teškaški prvak s najdužim stažem i najviše obrana titule. Pojas

svjetskog prvaka osvojio je 1937. i držao ga 12 godina, a da bi došao do njega redom je

nokautirao četiri prethodna svjetska prvaka. Snaga kojom je rušio svoje protivnike priskrbila

mu je nadimak Brown Bomber, a osim po 50-ak protivnika koji su ležali u nesvijesti dok je on

izlazio iz ringa, ostao je zapamćen i po uzrečici “He can run, but he can’t hide.” koju je

običavao upućivati svojim protivnicima. Joe Louis se povukao iz profesionalnog boksa 1949.

kao neporaženi svjetski prvak s 25 uspješnih obrana naslova (čime do danas drži svjetski

rekord).

ROCKY MARCIANO - Rocky Marciano je bio pravi živući Italian Stallion. Jedini boksač u

povijesti koji u profesionalnoj karijeri nije imao niti jedan poraz i niti jednu neriješenu borbu,

potukao je sve koji su od 1948. do 1956. ušli u ring, a od toga 90 posto njih knock-outom. U

49 susreta pobijedio je 49 puta, od toga čak 43 puta (87.8%) nokautom. Karijeru je završio s

nedostižnim rezultatom 49-0-0. Niti jedna od njegovih prvih 16 borbi nije otišla dalje od pete

runde, 9 pobjedio u prvoj, pa stoga i ne čudi da samo šest borbi nije završio nokautom

suparnika. Stil mu je bio upravo kao u filmskoga Rockya, nije bio najbolji tehničar, nije bio

najbolji udarač, ali je imao takvu srčanost zbog koje je mogao primiti opake batine i još na

kraju nokautirati protivnika. Pojas svjetskog prvaka uzeo je 1952. i držao ga četiri godine dok

se nije povukao iz svijeta profesionalnog boksa. Marciano je s 18 mjeseci prebolio upalu

pluća što ga je dodatno osnažilo. Dvaput je s neuspjehom polagao vozački ispit za vozača

kamiona, a nakon 'treće sreće' zaposlio se u tvrtki Brockton Ice and Coal. Nijedan posao nije

uspio zadržati dulje vrijeme i poznat je po tome da je radije zavodio djevojke ili kockao u

Brocktonu nego radio. Poginuo je u nesreći malog aviona 31. kolovoza 1969. godine u 45

godini života.

MUHAMMAD ALI - Jedini trostruki svjetski prvak, osim što je vjerojatno najpoznatija osoba

u boksu, 1999. proglašen je i sportašem stoljeća. Naslov svjetskog prvaka prvi put je osvojio

1964. nakon čega je prešao na islam i promijenio ime u Muhammad Ali. Zbog neslaganja s

odlaskom u vijetnamski rat titula mu je oduzeta 1965. a ponovno ju je osvojio dvije godine

kasnije od Ernie Terrella u borbi koja je poznata kao najbrutalnija u povijesti boksa. Naime,

Ali nije nokautirao Terrela kad je imao prilike, već ga je ostavljao na nogama 15 rundi kako

9

bi ga mogao što više tući. 1968. oduzeta mu je dozvola za borbe, pa je ponovno izgubio titulu.

Tri godine kasnije ponovno dobiva dozvolu za borbu, ali ne uspijeva osvojiti i titulu od Joe

Fraziera, nego mu to polazi za rukom tek 1974. kada je nokautirao tadašnjeg svjetskog

prvaka Georgea Foremana. Titulu je prvi put izgubio u borbi tek 1978. ali ju je već iste godine

vratio i povukao se u mirovinu kao svjetski prvak.

JOE FRAZIER - Joseph William "Joe" Frazier (12. januar, 1944. – 7. novembar, 2011.),

također poznat i kao Smokin' Joe, je bivši Olimpijski i neosporni Svjetski boksački prvak u

teškoj kategoriji, čija je profesionalna karijera trajala od 1965. do 1976., sa kratkim

povratkom 1981. Frazier se pojavio kao glavni kandidat u kasnim 1960-tim, pobjeđujući

protivnike: Jerry Quarry-ja, Oscar Bonavena, Buster Mathis-a, Eddie Machen-a, Doug Jones-

a, George Chuvalo-a i Jimmy Ellis-a i na tom putu je postao neosporni prvak teške kategorije.

Vrhunac Frazierove karijere dogodio se u drugoj polovici 1968. kada je dobio priliku boriti se

za ispražnjeno mjesto svjetskog prvaka. Borbu je dobio, ali mu titula nije priznata sve do

1970. Kako su mu mnogi osporavali titulu, jer ju je osvojio bez da je pobijedio Muhammad

Alija, Frasier je iskoristio priliku da se sukobi s njim već 1971. čim je Ali dobio dozvolu za

borbu. Nakon borbe, koju mnogi proglašavaju borbom stoljeća, obojica su završila u bolnici

na nekoliko tjedana, a Fraizer je ostao prvak. Titulu je držao sve do 1973. kada ju je izgubio

od Georgea Foremana. Frazier se pokušao vratiti na tron 1974. i 1975. oba puta protiv Alija,

ali u oba pokušaja Ali je izašao kao pobjednik, a oba borca su završila u bolnici. Po

istraživanju The International Boxing Research Organization (IBRO), Frazier je jedan od 10

najboljih u teškoj kategoriji, svih vremena. Odata mu je počast tako što je uvršten i u

International Boxing Hall of Fame, i u World Boxing Hall of Fame.

GEORGE FOREMAN - George Edward Foreman nadimakom "Big George" rođen 10

siječnja 1949. godine je umirovljeni američki profesionalni boksač, dva puta svjetski prvak u

teškoj kategoriji, osvajač zlatne olimpijske medalje, autor i poduzetnik. Nakon

problematičnog djetinjstva, okreće se sportu - boksu te stvara povijest. George Foreman

zaokružuje veliku trojku koja je vladala boksom 70-ih godina. Titulu svjetskog prvaka prvi

put je osvojio 1973. nokautiravši Joea Fraziera i nakon te borbe je ušao u povijest kao jedan

od najbrutalnijih udarača. Jačina udaraca mu je bila tolika da je neke protivnike znao udarcem

odići s poda. Titulu je držao manje od dvije godine, kada ju je na velikom spektaklu Rumble

in the Jungle morao predati Muhammad Aliju. Foreman se 1977. umirovio, ali se početkom

10

90-ih vraća u ring kao 40-godišnjak. Da nije samo stari boksač, dokazao je 1994. kad je

nokautirao Michael Moorera i s 45 godina postao najstariji svjetski prvak.

MIKE TYSON - Iako je zlatno doba boksa bilo 70-ih, najopakiji, najbrutalniji i najkrvožedniji

borac pojavio se krajem 80-ih. Mike Tyson zadnji je boksač koji je uspio osvojiti naslov

svjetskog prvaka u svim boksačkim organizacijama, a budući da je to napravio s 20 godina,

postao je i najmlađi boksački prvak teške kategorije. Ne postoji pravi opis Tysonove borbe,

on je samo dolazio i tukao sve koji mu se nađu na putu, bili to protivnici ili suci u ringu i u to

vrijeme bio najopasniji živući čovjek. Pojas je držao od 1987. do 1990. kada je počeo njegov

put prema dnu. Prvo je izgubio titulu, zatim je osuđen jer je tukao i ženu, a priliku za povratak

na tron nije imao sve do 1995. jer je završio u zatvoru zbog silovanja.

11

2. UVOD

Kada je pravo vrijeme za početak bavljenja boksom? Pregledom literature vidimo da je teško

precizno odgovoriti na to pitanje. Iako se većina autora slaže da bi trebalo početi do 16-te

godine života (Sugden, 1996), Tudor Bompa ističe taj podatak preciznije između 13 i 15

godina (Bompa, 2000) . A neki autori navode pojedinačne slučajeve poznatih boksača koji su

počeli boksati sa 5, 6 ili 7 godina (Heiskanen, 2012).

Kada se ostvaruju vrhunski rezultati u boksu i koliko je godina potrebno trenirati do

ostvarenja značajnih rezultata u boksu, vrlo su važna pitanja na koje nemamo precizan

odgovor. Tudor Bompa tvrdi da se sa boksom počinje između 13 i 15 godina, da bi

specijalizacija trebala početi sa 16-17 godina a do vrhunske izvedbe bi trebalo doći između 22

i 26 godina (Bompa, 2000). U drugim borilačkim sportovima je slična situacija, hrvači

naprimjer postižu najbolje rezultate u „zrelim“ godinama. Hrvači iznad 25 godina koji imaju

bogato iskustvo borenja na međunarodnim natjecanjima imaju mentalnu zrelost, mentalna

prednost u odnosu na protivnika može biti važan faktor uspjeha hrvača (Lopez-Gullon et al.,

2011; Pettersson, Ekstrom, & Berg, 2013). U borilačkim sportovima elitni borci značajno su

stariji od ostalih (Lopez-Gullon et al., 2011; Starczewska-Czapowska, Faff, & Borkowski,

1999). Godine kada se postižu rezultati su jako bitne u sportu jer temeljem tog podatka i

podatka kada se počinje sa nekim sportom možemo odrediti koliko je potrebno marljivo

trenirati da bi se postigao sportski rezultat. U sportu je važno dugoročno planiranje kako bi

ispravno vodili sportsku karijeru pojedinog sportaša. Ove informacije kada početi, koliko

dugo trenirati kada očekivati rezultate neophodne su za vođenje karijere boksača. Kako ne

postoje znanstvene studije sa takvim podatcima u ovom radu će se utvrditi trend početka

bavljenja boksom, godine kada se osvaja prvo odličje na uzorku hrvatskih boksača koji su

osvajali državna odličja u zadnjih četiri godine.

12

3. CILJ RADA

Cilj ovoga rada je utvrditi razlike između lakih, srednjih i teških težinskih kategorija u

početku bavljenja boksom, godinama kada se osvaja prvo odličje i iskustvu pri osvajanju

prvog odličja.

13

4. HIPOTEZE

H1 – Postoje statistički značajne razlike u dobi početka bavljenja boksom osvajača državnih

odličja između lakih, srednjih i teških težinskih kategorija

H2 - Postoje statistički značajne razlike u dobi osvajanja prvog odličja na državnom prvenstvu

u boksu između lakih, srednjih i teških težinskih kategorija

H3 - Postoje statistički značajne razlike u iskustvu pri osvajanju prvog odličja na državnom

prvenstvu u boksu između lakih, srednjih i teških težinskih kategorija

14

5. METODE RADA

5.1.Uzorak ispitanika

Uzorak ispitanika sačinjava grupa od 50 boksača koji su u periodu od 2010 do 2014 osvojili

svoje prvo državno odličje. Grupa je podijeljena u tri podgrupe i to lake težinske kategorije n

= 18 (težinske kategorije do 60 i do 64 kg), srednje težinske kategorije n = 21 (težinske

kategorije do 69, do 75 i do 81 kg), teške težinske kategorije n = 11 (težinske kategorije do 91

i preko 91).

5.2.Uzorak varijabli

Uzorak varijabli sačinjavaju dvije varijable:

1. Dob početka bavljenja boksom osvajača medalja na državnom prvenstvu

2. Dob u vrijeme osvajanja prve medalje na državnom prvenstvu

3. Godine treniranja do osvajanja prvog odličja na prvenstvu države

5.3.Metode obrade podataka

Svi podatci su obrađeni korištenjem statističkog paketa Statistics 11 (Statsoft, USA). sve

varijable su obrađene deskriptivnom statistikom, izračunate su aritmetičke sredine, standardne

devijacije te minimalni i maksimalni rezultat. Kolmogorov-Smirnovljev test je korišten kako

bi se utvrdio normalitet distribucije za sve primijenjene varijable. Razlike između promatranih

težinskih kategorija analizirane su analizom varijance (ANOVA) za ponovljena mjerenja uz

korištenje Fisher-ovog LSD testa. Razina značajnosti je određena na p < 0.05.

5.4.Opis eksperimentalnog postupka

Svi podatci osvajačima medalja prikupljeni su na stranicama saveza ili su dobiveni putam e-

maila od strane tajnika saveza. Podatci kada su ispitanici počeli trenirati boks prikupljeni su

putem društvenih mreža (facebook), telefonski ili putem e-maila u direktnom kontaktu se

ispitanicima.

15

6. REZULTATI

Tablica 1 deskriptivni statistički parametri (aritmetička sredina i standardna devijacija AS ±

SD, minimalni i maksimalni rezultat MIN / MAX) za sve primijenjene varijable na ukupnom

uzorku boksača n = 50.

Varijable AS ± SD MIN / MAX

Dob početka 16.0 ± 3.3 10.0/ 30.0

Dob osvajanja 22.4 ± 3.2 18.0 / 31.0

Iskustvo 6.4 ± 3.2 1.0 / 14.0

Tablica 2 deskriptivni statistički parametri (aritmetička sredina i standardna devijacija AS ±

SD, minimalni i maksimalni rezultat MIN / MAX) i vrijednost p Kolmogorov-Smirnovljevog

testa za sve primijenjene varijable

AS ± SD MIN / MAX KS

Lake težinske kategorije (n = 18)

Dob početka 14.9 ± 2.1 10.0 / 19.0 p > .20

Dob osvajanja 20.7 ± 2.2 18.0 / 25.0 p < ,15

Godine treninga do prvog odličja 5.8 ± 3.2 1.0 / 13.0 p > .20

Srednje težinske kategorije (n = 21)

Dob početka 17.0 ± 3.0 13.0 / 24.0 p > .20

Dob osvajanja 23.5 ± 2.8 18.0 / 29.0 p > .20

Godine treninga do prvog odličja 6.6 ± 3.4 2.0 / 14.0 p > .20

Teške težinske kategorije (n = 11)

Dob početka 16.1 ± 4.9 12.0 / 30.0 p < ,15

Dob osvajanja 23.3 ± 4.0 18.0 / 31.0 p > .20

Godine treninga do prvog odličja 7.2 ± 2.8 1.0 / 11.0 p > .20

16

Iz tablice 2 vidimo da sve varijable imaju normalnu distribuciju podataka, veliki raspon

između minimalnog i maksimalnog rezultata zabilježen je u varijabli trenažno iskustvo.

Graf 1 prikazuje prosječne vrijednosti i standardne devijacije početka bavljenja boksom

težinske kategorije; LS Means

Current effect: F(2, 47)=1,9522, p=,15330

Effective hypothesis decomposition

Vertical bars denote 0,95 confidence intervals

laki srednji teški

težinske kategorije

12

13

14

15

16

17

18

19

Dob p

očetk

a

17

Graf 2 prikazuje prosječne vrijednosti i standardne devijacije dobi osvajanja prvog seniorskog

odličja na prvenstvu Hrvatske.

težinske kategorije; LS Means

Current effect: F(2, 47)=5,2568, p=,00870

Effective hypothesis decomposition

Vertical bars denote 0,95 confidence intervals

laki srednji teški

težinske kategorije

18

19

20

21

22

23

24

25

26

dob o

svaja

nja

18

Graf 3 prikazuje prosječne vrijednosti i standardne devijacije trenažno iskustvo osvajača

prvog seniorskog odličja na prvenstvu Hrvatske.

težinske kategorije; LS Means

Current effect: F(2, 47)=,68547, p=,50882

Effective hypothesis decomposition

Vertical bars denote 0,95 confidence intervals

laki srednji teški

težinske kategorije

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

7,5

8,0

8,5

9,0

9,5

10,0

iskustv

o

19

Tablica 3 prikazuje razlike među težinskim kategorijama u svim primijenjenim varijablama

Fisherov LSD test

početak

srednji

dob

osvajanja

srednji

iskustvo

srednji

početak

teški

dob

osvajanja

teški

iskustvo

teški

početak laki 0,04

0,32

dob osvajanja laki

0,01

0,03

iskustvo laki

0,43

0,24

početak srednji

0,46

dob osvajanja srednji

0,83

iskustvo srednji

0,60

Iz tablice 3 vidimo da postoje statistički značajne razlike u početku bavljenja boksom između

lakih i srednjih težinskih kategorija (laki < srednji), postoje statistički značajne razlike u dobi

osvajanja prvog odličja između lakih i srednjih te lakih i teških (laki < srednji, laki < teški)

20

RASPRAVA

Dob u kojoj su počeli trenirati boksači koji su osvojili prvu državnu medalju u periodu 2010 –

2014 je 16.0 ± 3.3 godina. Baić i suradnici proveli su slično istraživanje na hrvačima koji su

osvojili medalju na evropskom prvenstvu 2002-2012 i dob osvajača odličja je 10.27 ± 2.79

godina (Baić et al., 2014). U literaturi se može naći da je to preporučena dob za početi

trenirati boks to je ispod 16 godina (Sugden, 1996), ili 13 i 15 godina (Bompa, 2000). Rezultat

ovog istraživanja na uzorku Hrvatskih boksača je sličan preporukama stranih eksperata a

razlika u strukturi hrvačkih i udaračkih sportova sugerira da sa hrvanjem treba početi ranije

zbog veće tehničke složenosti tog sporta. spor Rana selekcija u pojedinim sportovima poput

sportske gimnastike i umjetničkog klizanja, stvara medijski popularne sportaše još u dječjem

uzrastu, ali krije brojne mentalne i fizičke probleme od poremećaja prehrane do različitih

fizioloških trauma (Anderson et al., 2000; Capranica & Millard-Stafford, 2011; Malina,

2010). Boks je sport u kojem se vrhunski rezultat može postići ako se počne sa 15-16 godina

bez obzira na pojedinačne primjere u povjesti vrhunskog boksa gdje su pojedinci počeli sa

treninzima u vrlo ranoj dobi od 5, 6 ili 7 godina (Heiskanen, 2012). Sa svakim sportom se

može početi i u ranijoj dobi ali se ne smije žuriti sa specijalizacijom te treba poštovati faze

ubrzanog razvoja pojedinih sposobnosti.

Hrvači ostvaruju najbolje rezultate između 24 i 27 godine (Bompa, 1999). Hrvači danas u

prosjeku osvajaju odličja sa 24.8 godina ali i taj trend je u značajnom opadanju (Baić et al.,

2014). U Hrvatskoj boksači osvajaju prva odličja sa 22.4 ± 3.2 godina prema ovom

istraživanju. I ova se razlika može objasniti većim tehničkim zahtjevima hrvanja ali ne postoji

studija na uzorku osvajača europskih medalja kako bi se podatci mogli kvalitetnije

komparirati. Što se tiče analize prema težinskim kategorijama i u hrvanju i u boksu dob

osvajača odličja pada na ekstremima. Na težinskim ekstremima najniža konkurencija te je

potrebno manje godina treniranja da bi se osvojilo europsko odličje, prosječna težina

stanovnika Europe je 70,8 kg (Walpole et al., 2012). a muškarca 82 kg, za očekivati je da je

veći dio populacije blizu tog prosjeka odnosno u srednjim težinskim kategorijama gdje je i

konkurencija najbrojnija. Trend je da sve mlađi sportaši osvajaju odličja u borilačkim

sportovima (Baić et al., 2014). Uzrok tome može se tražiti u unapređenju trenažnih procesa i

kvalitetnijoj periodizaciji bez obzira što nema kvalitetnih znanstvenih potvrda za takvu

tvrdnju (Cissik, Hedrick, & Barnes, 2008). Razlog može biti i u razvoju sportske dijagnostike

i sportske farmakološke industrije. Raširena je upotreba dozvoljenih ali i nedozvoljenih

21

supstanci među sportašima danas, što može utjecati na pad trenda iskustva. Ta je pojava sve

prisutnija među olimpijskim sportovima (Prendergast, Bannen, Erickson, & Honore, 2003).

Iako u iskustvu nema značajnih razlika među boksačima ali je primjetan kontinuiran rast od

lakših prema teškim kategorijama u toj varijabli (Graf 3). U težim težinskim kategorijama je

iskustvo neophodno da bi se osvojilo odličje. Interesantno je da u hrvanju trend iskustva pada

u superteškoj kategoriji (Baić et al., 2014). Činjenica je da u boksu sa kategorijom

proporcionalno raste i snaga udarca te jedan precizan udarac u superteškoj kategoriji može

riješiti pitanje pobjednika. Možemo pretpostaviti da iskusni boksači preciznije pogađaju ili

bolje eskiviraju, predviđajući protivnikove udarce te je to razlog zbog čega teškaši u boksu

moraju biti iskusni. U borilačkim sportovima mlađi borci imaju manje nemasnog tkiva ili

manju mišićnu masu, što se odražava negativno na razne parametre snage (Terbizan &

Seljevold, 1996). Što je težina borca veća to su ove razlike sve izraženije, što može biti još

jedan od razloga zašto u težim kategorija u boksu trend iskustva raste. U somatotipiji boraca u

borilačkim sportovima nema razlika između boraca različite težinske kategorije ili različitog

razreda kvalitete ali trenažno iskustvo dovodi do smanjenja udjela endomorfa i porast udjela

mezomorfa (Charzewski, Glaz, & Kuzmicki, 1991; Sterkowicz-Przybycien, Sterkowicz, &

Zarow, 2011; Yoon, 2002). Te razlike izraženije su u boraca veće mase te je logično da porast

godina osvajača medalja linearno prati porast težinske kategorije kod boraca.

Ovo istraživanje je provedeno sa ciljem da se utvrdide razlike između lakih, srednjih i teških

težinskih kategorija u početku bavljenja boksom i godinama kada se osvaja prvo odličje i

iskustvu osvajača odličja. Rezultati istraživanja pokazali su da se uspješni Europski hrvači

počeli baviti hrvanjem sa 10.27 godina, te možemo sugerirati da je to dob kada treba početi

trenirati hrvanje. Do prve medalje bilo je potrebno 14.61 godina iskustva ali trendovi

pokazuju da je hrvačima potrebno sve manje trenažnog iskustva. Hrvači u prosjeku osvajaju

odličja sa 24.86 godina ali i taj trend je u značajnom opadanju. Analiza po kategorijama je

pokazala da do značajnih razlika dolazi na ekstremima odnosno u najlakšim i najtežim

težinskim kategorijama, gdje se sa hrvanjem počinje kasnije a do prve medalje trenira kraće,

ali u teškim kategorijama ipak je potrebno doseći zrele hrvačke godine kako bi se osvojilo

Europsko odličje, jer taj trend raste od lakših prema težim kategorijama.

Temeljem ovog istraživanja možemo djelomično prihvatiti hipotezu H1 – Postoje statistički

značajne razlike u dobi početka bavljenja boksom osvajača državnih odličja između lakih,

srednjih i teških težinskih kategorija

22

Temeljem ovog istraživanja možemo djelomično prihvatiti hipotezu H2 - Postoje statistički

značajne razlike u dobi osvajanja prvog odličja na državnom prvenstvu u boksu između lakih,

srednjih i teških težinskih kategorija

Temeljem ovog istraživanja možemo odbaciti hipotezu H3 - Postoje statistički značajne

razlike u iskustvu pri osvajanju prvog odličja na državnom prvenstvu u boksu između lakih,

srednjih i teških težinskih kategorija

23

ZAKLJUČAK

Ovo istraživanje je provedeno sa ciljem da se utvrde razlike između lakih, srednjih i teških

težinskih kategorija u početku bavljenja boksom, godinama kada se osvaja prvo odličje i

iskustvu boksača u trenutku osvajanja odličja. Istraživanje je pokazalo da su osvajači državnih

medalja počeli boksati sa 16.0 ± 3.3 godina, prvu državnu medalju su osvojili sa 22.4 ± 3.2, a

prvu medalju su osvojili sa 6.4 ± 3.2 godine trenažnog iskustva. U lakim težinskim

kategorijama boksači statistički značajno ranije počinju sa boksom (p < 0.05). U lakim

težinskim kategorijama boksači statistički značajno mlađi osvoje prvo državno odličje u

odnosu na srednje i teške težinske kategorije (p < 0.05). Boksači lakših težinskih kategorija

mogu mlađi osvojiti medalju na državnom prvenstvu zbog manje konkurencije. Iako je manja

konkurencija u teškim težinskim kategorijama oni ipak moraju biti iskusni kako bi osvojili

državno odličje.

24

LITERATURA

1. Baić, M. Karninčić, H. Šprem, D. (2014). Begining withwrestling, wrestling experience

and wrestling maturity - trends in 2022-2012. Milanović and G. Sporiš, Proceedings

book; "Fundamental and Applied Kinesiology - Steps Forward" 7th international

Scientific Conference on Kinesiology (p.p. 425), Opatija, Croatia: Opatija, Faculty of

Kinesiology, University of Zagreb.

2. Bompa, T.O. (1999). Periodization Training: Theory and Methodology-4th: Theory and

Methodology-4th: Human Kinetics.

3. Bompa, T.O. (2000). Total Training for Young Champions: Human Kinetics.

4. Capranica, L., & Millard-Stafford, M. L. (2011). Youth Sport Specialization: How to

Manage Competition and Training? International Journal of Sports Physiology and

Performance, 6(4), 572-579.

5. Charzewski, J., Glaz, A., & Kuzmicki, S. (1991). Somatotype characteristics of elite

European wrestlers. Biology of sport, 8(4), 213-221.

6. Cissik, J., Hedrick, A., & Barnes, M. (2008). Challenges applying the research on

periodization. Strength and Conditioning Journal, 30(1), 45-51. doi:

10.1519/SSC.0b013e3181637f83

7. Heiskanen, B. (2012). The Urban Geography of Boxing: Race, Class, and Gender in the

Ring: Routledge.

8. Malina, R. M. (2010). Early Sport Specialization: Roots, Effectiveness, Risks. Current

Sports Medicine Reports, 9(6), 364-371. doi: 10.1249/JSR.0b013e3181fe3166

9. Pettersson, S., Ekstrom, M. P., & Berg, C. M. (2013). Practices of Weight Regulation

Among Elite Athletes in Combat Sports: A Matter of Mental Advantage? Journal of

Athletic Training, 48(1), 99-108. doi: 10.4085/1062-6050-48.1.04

10. Prendergast, H. M., Bannen, T., Erickson, T. B., & Honore, K. R. (2003). The toxic torch

of the modern Olympic Games. Veterinary and Human Toxicology, 45(2), 97-102.

25

11. Starczewska-Czapowska, J., Faff, J., & Borkowski, L. (1999). Comparison of the physical

fitness of the successful and less successful elite wrestlers. Biology of Sport, 16(4), 225-

232.

12. Sterkowicz-Przybycien, K. L., Sterkowicz, S., & Zarow, R. T. (2011). Somatotype, Body

Composition and Proportionality in Polish Top Greco-Roman Wrestlers. Journal of

Human Kinetics, 28, 141-154.

13. Sugden, J. (1996). Boxing and Society: An International Analysis: Manchester University

Press.

14. Walpole, S. C., Prieto-Merino, D., Edwards, P., Cleland, J., Stevens, G., & Roberts, I.

(2012). The weight of nations: an estimation of adult human biomass. Bmc Public Health,

12. doi: 10.1186/1471-2458-12-439

15. Yoon, J. (2002). Physiological profiles of elite senior wrestlers (vol 32, pg 225, 2002).

Sports Medicine, 32(12), 808-808.