Nar. umjet. 27,1990, str. 247-331, PRIKAZI

Razvoj plesne umjetnosti u svijetu u drugojpoloviei ovog sloljeca, a posebno sve veCibroj ljudi koji se aktivno, profesionalno iiivolonterski, njime bavi, iznio je u prvi planpotrebu speeijalizirane medicinske preventivei za~tile. Dok se uz drugu vrstu fizickeaktivnosti - sport - odavno vec pojavila irazvila specijalizirana grana medicine, plesacisu bili usmjereni prema "civilnoj" medicini,iIi dijelom prema sportskoj.

Populamost plesa kao fizicke i umjetniCke aktivnosti nije mimoisla ni naSe krajeve. DHrvatskoj od profesionalnih plesnih ansambala imamo dva baletna, dva folkloma i dvijegrope suvremenog plesa. Registrirano je i oko 680 amaterskih grupa folklornog plesa,baiera, suvremenog, dru~tvenog i sportskog plesa. Ovim brojem nisu obuhvacene djecje,omladinske, skolske i druge slicne grupe. Ako uzmemo da je prosjecno 30 plesaca popojedinoj grupi, vidimo da se uz eca 200 profesionalaca u Hrvatskoj plesom aktivno bavii prava mala vojska od 20.000 plesaca.

Od ovih 20.000 plesaca najveei dio bavi se folklornim plesom (cca 18.000) i upravokod njih prisutna je najveca mogucnost ozljeda. Dok balet i suvremeni pIes imajurazraden trening, cija funkcija nije samo tehnicka nego i fizicka priprema plesaca zakarakteristicna opterecenja, folklorni plesaci ne samo da nemaju svoj speeificni Irening,nego najce~ce svom plesu pristupaju bez nuznih lehnickih i kondieijskih priprema.Nestrocna iii neadekvatna fizicka priprema prisutna je i u profesionalnim folklomimansamblima. Potpuni nedostatak stTucnog i znanstvenog pristupa prakticiranju folklomogplesa reflektira se i nedostatkom specijalizirane zdravstvene za~tite plesaca, i lek unajnovije vrijeme pokrenuta su neka istrazivanja na zagrebackom Fakultetu za fizickukulturu, a za potrebe profesionalnog folklomog ansambla "Lado".

Posljednja dva deeenija provedena su u svijetu mnogobrojna istrazivanja, koja suobuhvatila medicinske i biomehanicke aspekle plesnog pokreta, tako da s pravommozemo govoriti 0 nastanku nove grane medicine - 0 plesnoj medicini. U tom smislu vrloje instruktivan zbornik radova internacionalnog plesnog simpozija "Plesac kao atleta -slicnosli i razlike" (The Dancer as Athlete - Similarilies and Differences). Simpozij jeodrzan u okviru Olimpijskog znanstvenog kongresa 1984. na University of Oregon uEugenu, Oregon, a povodom Olimpijskih ljetnih igara u Los Angelesu 1984. godine.Znacajni rezultali plesne medicine i mnogo dodimih locaka uslovili su da u raduSimpozija zajednicki ucestvuju prakticari i istrazivaci plesne i sportske medicine.

D zbomik je uvr~teno ukupno 23 priloga. Svatko tko se prakticno bavi bilo kojomvrstom plesa pronaCi ce nesto korisno, bilo za svoju uzu specijalnost, bilo ne~lo oduniverzalne vaznosti, iIi zbog nuznog informiranja 0 trendovima u plesnoj medieini iplesnoj znanosti opcenito. Najveci broj radova posvecen je prevenciji od ozljeda ipripremi za pIes, a upravo je to podrucje gdje je nasa plcsna pedagogija najmanjenapredovala.

The Dancer as Athlete, The1984 Olimpic Scientific CongressProceedings, Editor Caroline G.Shell, Human Kinetics Publishers,Inc. Champaign, Illinois 1986.(The 1984 Olimpic ScientificCongress Proceedings, vol. 8)

Ethnomusicology and theHistorical Dimension, PapersPresented at the EuropeanSeminar in Ethnomusicology,London, May 20-23, 1986, editedby MargoL Lieth Philipp, PhilippVerlag, Bauzlcn 1989, 144 str.

Stjepan SREMAC

Historijska dimenzija kao svijest 0 stvamostikoja se kauzalno mijenja u vremenu - i kaoznanstvena rekonstrukcija povijesnih pojava iprocesa na lemelju povijesnih izvora - nijebez znacaja za etnomuzikolo~ka istrazivanja.Ona je tim znacajnija ukoliko znanje 0pro~losti uvjetuje i suvremenu (glazbenu)praksu te, dakako, ukoliko rezultalihistorijskih istrazivanja u etnomuzikologijicine nuZan iIi bilan izvor za razumijevanje

cjelovitosti neke suvremene glazbenofolklome pojave. Medulim, medu znanstvenicima(historicarima, etnomuzikolozima, antropolozima) ne posLOjisuglasnost oko tih pitanja.

Mozda upravo stoga u radovima objavljenim u zbomiku Etnomuzikologija ihistorijska dimenzija aUlori nisu tdili ka sveobuhvatnom sagledavanju mjesta i funkeije

328

Nar. umjet. 27,1990, str. 247-331, PRIKAZI

historijske dimenzije u etnomuzikologiji, nego su se ogranicili na konkretne probleme ipokusali osvijetliti neke mogucnosti plodonosnog isprepletanja historijskog iantropolo~og pristupa problematici folklome glazbe.

U prvom dijelu Zbornika okupljeni su radovi jedanaestoro evropskih autora. AnnaCzekanowska u clanku Iznova komparativni pristup: dijakronijska perspektiva nasuprotsinkronijskoj kriticki se osvrce na tradicionalnu komparativnu metodu. Smatra daje netreba odbaciti, nego upotpuniti antropolo~kim metodama u istrazivanju folklome glazbe,prije svega komparacijom teksta i konteksta odredene pojave. IsticuCi prednosti i dosegesvake od znanstvenih metoda, autorica zakljucuje da siroko postavljene suvremenekomparativne studije, koje ukljucuju nekoliko razliCitih pristupa, ne pridonose samorekonstrukciji proslosti, objasnjenju geografskih razlicitosti i slojevitosti glazbenihpojava, nego i otkrivanju temeljnih koncepata i ideja kulture, umjetnosti i glazbe kaodijalektiCkog izbora tradicionalnih elemenatajos uvijek potrebnih suvremenom covjeku.

Za ~iri se pristup zalaze i Ghisela Suliteanu u prilogu Etnomuzikologija i historija:interdisciplinarno istrativanje primijenjeno na rumunjski glazbeni Jolklor. Ona isticepotrebu tje~nje suradnje etnomuzikologa i historicara s ciljem prociScavanja nekihetnomuzikoloskih problema, osobito onih koji se ticu starijih razdoblja povijesti,razgranicenja razlicitih stilskih slojeva od starine do danas i iznalazenja osnovnih,morfolo~kih znacajki nekog glazbenog fenomena. Interdisciplinamo istrazivanje, premaautorici, omogucuje i rigoroznu provjeru vjerodostojnosti folklomog materijala koji se, zarazliku od pisanih izvora, na odredeni povijesni dogadaj uvijek odnosi kao umjetnickarefleksija tog dogadaja. U radu Elementi za povijest aJricke glazbe. Praetoriusova harfa igabonska glazba Pierre Sallee takoder upozorava na nuznost interdisciplinarnog pristupaslozenim etnomuzikolo~im problemirna.

Prema Richardu Widdessu (Seeer, sirup i bomboni: Povijest i koncept raga uindijskoj glazbi) historijska je dimenzija esencijalni dio svakog istrazivanja indijskeglazbe. Ona omogucuje utvrduje kontinuiteta i promj'ene odredenog oblika u dugomvremenskom razdoblju, ~to se na primjeru raga ocituje kao kontinuitet osnovnogkoncepta i promjenljivost u detaljima strukture pojedinih raga; osim toga, historijskoistraiivanje pridonosi jasnijem sagledavanju vaznosti estetskog aspekta svake rage, ~tojepreduvjet razumijevanju sustava raga u njegovoj ejelovitosti.

Jerko Bezic u clanku Historijska dimenzijaJolklornih gradskih pjesama u Hrvatskoj,Jugoslavija istiee da se sintagma "historijska dimenzija" moze tumaciti dvojako: u uzemsmislu, ona se odnosi na pouzdanu dokumentaciju iii mogucnost potvrde postojanja nekepojave u vremenu koje se s dana~nje tocke gledista prepoznaje kao pro~lost, dok u siremsmislu oznacava tocno utvrdenu vremensku odrednicu odredene pojave u pro~losti.

Rudolf M. Brandl (Kontinuitet i promjena u usmenoj glazbenoj povijesti grckogotoka Karpathos od 19. stoljeea do 1981) relativizira objektivnost bilo kojeg povijesnogizvora. Relevantnost podataka 0 nekoj povijesnoj pojavi, dobivenih putem usmenepredaje (ukljucujuCi i glazbene snimke); ali i pisanih izvora, osobito onih koji sadrz.einformaeije 0 neverbalnom dijelu odredene kulture, prema Brandlu, moze se provjeritisamo komparacijom sa suvremenom praksom i usporedbom verbalnih objaSnjenja onihljudi koji pripadaju toj kulturi. Na slican se problem osvrcu jos dvije autorice - RuthDavis (Povezanost izmedu barona Rodolphea D'Erlangera i zapisa tuniske umjetnickeglazbe) i Carol Tingey (Terenski rad Dr. Arnolda Adriaana Bakea u Nepalu).

Paula M. T. Scothem u referatu Paleoorganologija, etnomuzikologija i historijskadimenzija daje pregled paleolitskih glazbala i upozorava na stanje istraiivanja porijeklaglazbe, a Margot Leith Philipp, urednica zbornika, u clanku Bamboula: povijesni,etnoloski i lingvisticki podaci 0 zaboravljenoj karipskoj glazbi komparalivnom metodompoku~ava rekonstruirati znacajke glazbenog oblika koji viSe nije ukljucen u glazbenupraksu.

Svojom se tematikom izdvaja prilog Davida W. HugQesa Povijesna upotreba"besmislica": solfeggio prema tonskoj visini samoglasnika od Skotske do Japana.

U drug om dijelu Zbornika, medu sazecima radova s istog znanstvenog skupaizdvajamo kao osobito poticajan za razmisljanje prilog Johna Blackinga Etnomuzikoloskiterenski rad, teorija izvedbe iproblemi povijesnih dokaza.

Naila CERIBAsIC

329