TVZ seminar arhitekti

P R O G R A M S T R U Č N O G

U S A V R Š A V A N J A O V L A Š T E N I H

A R H I T E K A T A I O V L A Š T E N I H

I N Ž E N J E R A

- za razdoblje od 2006. do 2011. godine -

TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U

T E H N I Č K O V E L E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U G R A D I T E L J S K I O D J E L E L E K T R O T E H N I Č K I O D J E L

I. TEČAJ : 10. I 11. STUDENI 2006.

STRUČNI SMJER:

ARHITEKTURA

ZAGREB 2006.

Stručni materijali uz seminar

i

1998

T E H N I Č K O V E L E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U G R A D I T E L J S K I O D J E L E L E K T R O T E H N I Č K I O D J E L P R O G R A M S T R U Č N O G U S A V R Š A V A N J A O V L A Š T E N I H A R H I T E K A T A I O V L A Š T E N I H I N Ž E N J E R A

- z a r a z d o b l j e o d 2 0 0 6 . d o 2 0 1 1 . g o d i n e -

- 1 -

I. TEČAJ 10. I 11. STUDENI 2006.

Stručni materijal uz seminar

RASPORED PREDAVANJA ZA I. TEČAJ 10. I 11. STUDENI 2006............................................2 POZIV ZA SUDJELOVANJE NA II. TEČAJU 9. I 10. VELJAČE 2007. ..........................................3 RASPORED PREDAVANJA NA II. TEČAJU 9. I 10. VELJAČE 2007...........................................3 RASPORED PREDAVANJA NA II. TEČAJU 9. I 10. VELJAČE 2007...........................................4 ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH MJERA ZAŠTITE OD POŽARA - mr. sc. Ljerka Kopričanec – Matijevac................5 DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA: PRINCIPI I METODOLOGIJA PROSTORNOG PLANIRANJA - Ana Mrak-Taritaš, dipl. ing. arh................................................................................ 13 UTJECAJ ODREDBI TEHNIČKOG PROPISA O UŠTEDI TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTITI U ZGRADAMA NA PROJEKTIRANJE – mr.sc. Ranko Keindl, dipl.ing.građ. ................................................................................................................................... 25 PRORAČUN GUBITAKA TOPLINE U ZGRADAMA PREMA HRN EN 12831 –mr.sc. Ivan Cetinić, dipl.ing.stroj......................................................................................................................... 35 PRORAČUN SUSTAVA GRIJANJA PREMA EU NORMAMA – dr.sc. Igor Balen, dipl. ing.stroj. ... 51 POVRAT TOPLINE U TERMOTEHNIČKIM SUSTAVIMA - dr.sc. Igor Balen, dipl. ing.stroj. ........... 69 POTREBNA GODIŠNJA TOPLINA ZA GRIJANJE ZGRADA - dr. sc. Jasenka Bertol-Vrček, dipl.ing.arh. ..................................................................................................................................... 85 METODOLOGIJA ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA, PRAVNI I STRUČNI ASPEKTI ZAŠTITE - mr.sc. Dražen Arbutina, dipl.ing.arh................................................................ 95

Arh

itekti - Raspo

red sati za I. seminar

10. XI. 2006. (petak) A

venija Većeslava H

oljevca 15

Tema

P

redavanje

Preda

vač

Dvo

rana

S

atnica U

kupno

bodo

vi za slušače

Upravljanje pro

jektima i

dokum

entacijom

N

atječajna dokum

entacija za m

eđunarodno

ugovaranje rado

va S

kendrović

VP

15

00-1630

2

Pro

storno

planiranje i Zaštita i o

bnova kulturnih do

bara M

etodo

logija zaštite i o

bnove

kulturnih dobara, te pravne i stručne

definicije zaštite

Arbutina

P2

1645-18

15 2

Zaštita od po

žara Zako

nska regulativa kojo

m je

utvrđena obveza pro

vođenja m

jera zaštite o

d požara

Ko

pričanec-M

atijevac P

2 18

30-2000

2

11. XI. 2006. (subo

ta) Avenija V

ećeslava H

oljevca 15

Tema

P

redavanje

Preda

vač

Dvo

rana

S

atnica U

kupno

bodo

vi za slušače

Fizika zgrada S

ustavi grijanja, hlađenja ventilacije

i klimatizacije prem

a usvojenim

EU

norm

ama

Biluš

Veršić

Cetinić

Vrček

Balen

VP

8

00-915

930-10

45

2 2

Fizika zgrada U

tjecaj odredbi Teh

ničkog pro

pisa o

uštedi toplinske energije i to

plinskoj

zaštiti zgrada na projektiranje

Keindl

VP

11

00-1230

2

Pro

storno

planiranje D

okum

enti prosto

rnog ure

đenja: P

rincipi i meto

dolo

gija prosto

rnog

planiranja

Mrak-Taritaš

VP

12

45-1400

2




I N Ž E N J E R A



POZIV ZA SUDJELOVANJEM NA II. SEMINARU 9. I 10. VELJAČE

2007. GODINE

TITULA

Prijava za stručni seminar

9. i 10. veljače 2007.

9. i 10. studenoga 2007.

8. i 9. veljače 2008.


13. i 14. veljače 2009.


12. i 13. veljače 2010.


11. i 12 veljače 2011.


Stručni smjer:

Arhitektura

Građevinarstvo

Strojarstvo

Elektrotehnika

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

Graditeljski odjel — Av. V. Holjevca 15,

tel: +385 1/ 66 59 440, fax: +385 1/ 66 59 455

Prijava za sudjelovanje na seminaru

Vlastoručni potpis pristupnika Datum prijave

IME I PREZIME

Telefon

MJESTO I DATUM ROĐENJA

ADRESA STANOVANJA

TVRTKA - INSTITUCIJA

ADRESA

MATIČNI BROJ

Mobilni telefon

E-mail

i

1998

Izno

s ko

tizac

ije p

ojed

inog

sem

inar

a je

500

,00

(pet

sto)

kun

a, a

up

laću

je s

e na

pos

ebno

pril

ožen

oj u

plat

nici

. U c

ijenu

su

uključe

na p

reda

-va

nja

i rad

ni m

ater

ijal p

otre

ban

za p

raće

nje

sem

inar

a. U

kolik

o ne

mat

e po

sebn

u up

latn

icu,

sem

inar

se

uplaću

je n

a sl

ijedeći

raču

n:

Zagr

ebač

ka b

anka

raču

n br

.: 23

6000

0-11

0135

0801

M

OD

EL—

03

PO

ZIV

NA

BR

OJ:

• 2

80 –

POZI

V N

A B

RO

J ZA

AR

HIT

EKTE

• 2

81—

POZI

V N

A B

RO

J ZA

GR

AĐEV

INA

RE

• 282

—PO

ZIV

NA

BR

OJ

ZA S

TRO

JAR

E • 1

80—

POZI

V N

A B

RO

J ZA

ELE

KTR

OTE

HN

IČA

RE

OPI

S PL

AĆA

NJA

: TV

Z—ST

RUČ

NI S

EMIN

AR

—”A

RH

ITEK

TI, G

RAĐ

EVIN

AR

I, ST

RO

JAR

I, EL

EKTR

OTE

HN

IČA

RI”

- (

PR

EM

A O

DA

BIR

U S

TRUČ

NO

G S

MJE

RA

NA

PRIJ

AVI)

PRIM

ATEL

J:

TEH

NIČ

KO

VEL

EUČ

ILIŠ

TE U

ZAG

REB

U, Z

AG

REB

, I. L

UČ

IĆA

5

-2-

POZIV na II. tečaj

Program stručnog usavršavanja ovlaštenih inženjera arhitekture

II. tečaj 9. i 10. velja

če 2007. u prosto

rijama TV

Z-GR

O, Zagreb, A

v. Većeslava H

oljevca 15

Tema

P

redavanje

Preda

vač

Bro

j sati B

odo

vi iz regulative

na temi

Ukupno

bo

dovi

za slušače

1.) U

pravljanje projektim

a i do

kumentacijo

m

Prim

jena podzako

nskih akata iz područja

građenja R

atkajec 2

2 2

No

rme i sm

jernice iz podru

čja protupo

žarne zaštite (N

FPA

, HR

N D

IN, H

RN

EN, TR

VB

) Fišter

2 2

2 2.)

Zaštita od po

žara i zaštita na radu

Pro

storno

funkcionalni standardi zgrada za

rad A

lfirević-A

rbutina 2

2

3.) Fizika zgrada

Sadržaj pro

jekta obziro

m na uštedu

toplinske energije i to

plinsku zaštitu K

eindl 2

2

4.) P

rosto

rno planiranje

Struktura do

kumenata pro

storno

g uređenja M

rak-Taritaš

2 2

2

Meto

da izrade arhitektonskih snim

aka za po

trebe zaštite i obno

ve kulturnih dobara

Vučić-

Šneperger

2

2 5.)

Zaštita i obno

va kulturnih dobara

Meto

dolo

gija izrade konzervato

rskih po

dloga za pro

storne plano

ve M

avar 2

2 2

Ukupno

14 bodo

va za slušače II. tečaja. U

kupno 8 bo

dova za slušače iz regulative.

Tečaj će se održati u pro

storijam

a TVZ-G

raditeljski odjel na lo

kaciji Av. V

ećeslava Ho

ljevca 15 u Zagrebu. Tečaj zapo

činje 9. II. 2007. od 15

00 do 20

00 sati, i 10. II. 2007 od 8

00 do 16

00 sati.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: ZAŠTITA OD POŽARA I ZAŠTITA NA RADU

Predavanje :

ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH

MJERA ZAŠTITE OD POŽARA

Predavač: MR. SC. LJERKA KOPRIČANEC – MATIJEVAC

STRUČNI SMJER: ARHITEKTURA I GRAĐEVINARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA



- 6 -

mr. sc. Ljerka Kopričanec – Matijevac Državna uprava za zaštitu i spašavanje

Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja Vatrogasna škola

ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH

MJERA

ZAŠTITE OD POŽARA

UVOD

Godišnji pregled broja požara za 2005. godinu 1

U razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2005. godine u Republici Hrvatskoj zabilježeno je ukupno 6.915 požara, od kojih 2.816 na građevinama.

Tijekom 2004. godine, u Republici Hrvatskoj zabilježeno je ukupno 6.196 požara, od kojih 2.623 na građevinama.

Usporedbom s prethodnom godinom,

razvidno je da je u 2005. godini

zabilježeno: povećanje ukupnog broja

požara za 11,6%,odnosno povećanje

broja požara građevina za 7,4%.

Pregled materijalne štete u požarima

Iz tablice je razvidno da je u 2005. godini, u odnosu na 2004. godinu, smanjenje ukupne materijalne

štete u požarima za 6,2 %, od toga je smanjenje materijalne štete u požarima građevina za 17,6%.

1 Vatrogasni vjesnik, 4/2006. Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Služba za vatrogastvo, Đulijano Grum



- 7 -

Načini izazivanja požara

Iz tablice je vidljivo da je u 2005.

godini, u odnosu na 2004. godinu,

neznatno smanjen broj namjerno

izazvanih požara te povećanje

nehatom izazvanih požara za 13,9

%, kao i povećanje broja neutvrđenih

načina izazivanja za 5,5 %.

Namjerno izazvani požari najčešći su

na građevinama – u 2005. godini

58,6 % , a u 2004. godini 61,6 %.,

dok su nehatom izazvani požari

najčešći na otvorenom prostoru.

Relativni udjeli namjernih te

nehatno izazvanih požara

Iz grafikona je vidljivo da je broj

namjerno izazvanih požara u

građevinama u posljednje dvije

godine unutar prosječnih vrijednosti

(oko 2,1 % od ukupnog broja požara)

kao i da je udjel nehatno izazvanih

požara građevina oko prosječnih

godišnjih vrijednosti (oko 27% od

ukupnog broja požara).



- 8 -

ZAKON O GRADNJI

Narodne novine 175/2003.

ZAŠTITA OD POŽARA

Članak 8. Građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da se u slučaju požara: – očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom,

– spriječi širenje vatre i dima unutar građevine,

– spriječi širenje vatre na susjedne građevine,

– omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje,

– omogući zaštita spašavatelja.

ZAŠTITA OD POŽARA U GRADITELJSTVU

Ciljevi zaštite od požara u graditeljstvu su:

1. zaštita života

• zaštiti i ne dovesti u opasnost ljude u građevinama te vatrogasce za vrijeme intervencije

2. zaštita imovine

• sačuvati materijalna dobra te aktivnosti u građevini

3. zaštita same građevine

• spriječiti širenje požara i dima unutar građevine te prijenos požara s građevine na

građevinu

PROTUPOŽARNA ZAŠTITA PASIVNA AKTIVNA

POŽARNI SEKTORI PROJEKTIRANJE I IZVEDBA:

"OPREMANJE" POŽARNIH SEKTORA:

• protupožarnih zidova • razdjelnih zidova • kompleksnih razdjelnih zidova • protupožarnih i protudimnih vrata • protupožarnih zaklopki •

• vatrogasnim aparatima • hidrantskom mrežom • sustavima za otkrivanje i dojavu

požara • sprinkler postrojenjima • sustavima za odvođenje dima i

topline nastalih u požaru •

ZAŠTITA OD POŽARA DEFINIRANA JE

ZAKONIMA, PRAVILNICIMA, NAPUTCIMA, ODLUKAMA, UREDBAMA, NORMAMA, PRAVILIMA TEHNIČKE PRAKSE, SMJERNICAMA …



- 9 -

PASIVNA PROTUPOŽARNA ZAŠTITA Pasivnom protupožarnom zaštitom smatramo projektiranje i izgradnju požarnih sektora u

građevini na način propisan zakonskim aktima, normama te pravilima tehničke struke. POŽARNI SEKTOR je osnovna prostorna jedinica dijela građevine, koja se samostalno tretira

glede tehničkih i organizacijskih mjera zaštite od požara, a odijeljen je od ostalih dijelova građevine konstrukcijama otpornim na požar (Pravilnik o sadržaju plana zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, Narodne novine, br. 35/94.)

Građevinu dijelimo na požarne sektore s ciljem da požarne rizike svedemo na najmanju moguću mjeru, da se mogući požar što brže lokalizira i ugasi, spriječi njegovo širenje unutar građevine te prijenos na druge građevine.

AKTIVNA PROTUPOŽARNA ZAŠTITA

Aktivnom protupožarnom zaštitom smatramo tehničko opremanje požarnih sektora. Tu spadaju sustavi vatrodojave i sprinklera, hidrantske mreže te vatrogasni aparati. Ovisno o zakonskoj regulativi za pojedine vrste građevina, ovi sustavi su obvezatni ili kompatibilni

s građevinskom protupožarnom zaštitom. Oni se u cijelosti mogu zamijeniti sustavom pasivne zaštite (osim vatrogasnih aparata koji su

obvezatni posvuda) ukoliko izrijekom nije zadana mjera ugradnje tih tehničkih sustava. Tehnički sustavi su ponekad nešto jeftiniji prigodom ugradnje, no tijekom eksploatacije, potrebno

ih je stalno provjeravati i servisirati u redovitim vremenskim razmacima, što pak uvjetuje stalne troškove održavanja.

Neodržavanje sustava povlači za sobom opasnost od neispravnosti, kada su zaista neophodni ili pak mogućnost slučajnog uključivanja, što može izazvati veliku štetu na sadržajima predmetne građevine.

NEKOLIKO ISKRICA IZ POVIJESTI

PROTUPOŽARNE REGULATIVE

18. stoljeće pr. Kr. - "Hamurabijev zakonik", Mezopotamija – - reguliranje razmaka između zgrada, način gradnje i debljine zidova objekata oko 120 g. pr. Kr., Aleksandrija – - Heron - inovacija vatrogasne dvoklipne crpke 1. stoljeće-Rim – - car Oktavijan August – osniva moćne vatrogasne postrojbe, koje su se sastojale od 7 kohorti (kohorta je taktička postrojba rimske vojske, a bila je sastavljena od 6 centurija) 500. - 1500. - srednji vijek - Požarni zakonici u državama Europe – - osnutak javnih straža za bdijenje nad sigurnošću od požara - 803. Karlo Veliki - određuje u svakom gradu broj ljudi za noćno bdijenje - Luj IX. organizira noćobdije iz redova obrtnika - propisi, odnosno protupožarne uredbe, uređivale su način gradnje kuća, građevinske materijale za pokrivanje građevina i potrebnu vatrogasnu opremu za gašenje - jedan od najstarijih poznatih propisa o protupožarnoj zaštiti sadrži "Gradska knjiga", grada Augsburga u Njemačkoj iz 1276. godine. 17. stoljeće - Engleska – - protupožarno osiguranje nastalo iz Osiguranja pomoći u požaru oko 1700. - Europa – izložba profesionalnih vatrogasaca u Beču, Londonu, Parizu počiProtupožarno osiguranje 1824. u škotskom gradu Edinburgu - civilna profesionalna vatrogasna služba 1841. godine u Meissenu - osnovano prvo vatrogasno društvo

kolovoz 1934. - Njemačka

- prvo izdanje DIN-a 4102



- 10 -

Hrvatska: - 1272. god. u DUBROVAČKOM STATUTU u VI. knjizi spominju se tri propisa, zapravo tri zakona

koja se odnose na zaštitu od požara, kako bi se spriječilo izbijanje požara u gradu: • zabranjuje se gradnja kuća od slame i drveta unutar zidina grada, • zabranjuje se paljenje vatre unutar zidina grada, • zabranjuje se čuvanje zapaljivih tekućina u posudama koje nisu od kamena.

- 1788. god. Samoborski vatrogasni propis Jedan je od najstarijih naših vatrogasnih propisa, izdao ga je JOSIP II. Tiskan je na kajkavskom narječju. Sastoji se od četiri poglavlja u kojima je sadržano 56 članaka. Poglavlja su sljedeća: • Zaštitne mjere • Pronalazak požara s uzbunom • Brzo gašenje požara • Mjere protiv posljedica požara U prvom poglavlju kaže se da se dimnjaci moraju graditi od cigle, ognjišta se ne smiju graditi kraj drvenih zidova, u kuhinjama se zabranjuje drveni pod. Nabrajaju se mjere kod sušenja sijena, vršenja žita, a putnicima se zabranjuje prolazak mjestom s upaljenim bakljama. Naročitu pozornost posvećuju čišćenju dimnjaka. Drugo poglavlje odnosi se na davanje uzbune, a to je u prvom redu dužnost noćnog čuvara - NOĆOBDIJE. Zimi dežuraju od 21°° - 04°°, a ljeti od 22°° - 02°° sati. Uzbunu daju trubljenjem u rog, vikom, zvonjavom, lupanjem po prozorima. Treće poglavlje, predviđa uredno držanje bunara, posuda za vodu i sl. Kuće na velikim gospodarstvima u potkrovlju trebaju držati velike drvene posude stalno napunjene vodom, ljestve, kuke i sl. U ovom se poglavlju kaže da svi muškarci moraju sudjelovati u gašenju požara, a žene kod kuće. U četvrtom poglavlju navode se odredbe o posljedicama požara. Na požar - ZGARIŠTE mora doći sudac koji će utvrditi uzroke požara, kako bi se mogli kazniti eventualni krivci. Isto tako na zgarištu treba postaviti stražare koji paze da ne izbije iskra.

- 1857. - "GASNIK" - vatrogasni propis kojeg je 1857. godine izdalo CESARSKO-KRALJEVSKO HERVATSKO-SLAVONSKO NAMJESNIŠTVO, a za zemaljski glavni GRAD ZAGREB. "GASNIK" stupa na snagu 1. lipnja 1857. godine. Ovaj propis utvrđuje sljedeće: l. način održavanja i provjere sprava za gašenje, 2. osmatranje požara i način dojave po njegovu izbijanju, 3. način dopreme i postupak s opremom za gašenje na zgarištu i 4. postupak nakon gašenja.

Vrlo je zanimljiv i DODATAK "GASNIKU", u kojem nalazimo i niz preventivnih mjera za sprečavanje požara, koje se posebno odnose na čišćenje i održavanje dimnjaka i ložišta, što govori o tome da su oni često bili uzrokom požara. Svako čišćenje dimnjaka upisivalo se u posebnu knjigu koja je redovito pregledavana u gradskom poglavarstvu. Na pažljiv rad, dimnjačare su obvezivale kazne predviđene za njihove propuste. Uz ove, to su i ostale preventivne mjere: - koje obrtnicima nalažu ograničavanje lakozapaljivih tvari (ulje, terpentin, alkohol i dr.) - posebna pozornost u rukovanju šibicama - količina baruta koja se mogla držati na gradskom području - pucanje je bilo dopušteno jedino u gradskoj streljani uz potreban oprez - bez odobrenja redarstvenog ravnateljstva (policije) nisu se mogli paliti krjesovi, vatrometi, a niti pojedine rakete - na sajmovima, u cilju sprječavanja požara, bile su zabrane koje se odnose na pušenje lula i smotaka (cigareta) u štagljima, konjušnicama, tavanima, dvorištima, sajamskim šatorima, drvenim mostovima - posebnu pozornost trebalo je posvetiti rasvjeti (fenjerima i svijećama). Usprkos mnogim preventivnim mjerama koje je obuhvatio DODATAK "GASNIKA", autori su svjesni da je još mnogo toga ostalo izvan navedenih požarno preventivnih odredbi. Stoga su u posljednjem paragrafu napisali:… "da nije moguće sve opasnosti pobrojiti, ali da svaki kuće gospodar i kućni starješina te vlasnici radionica paze da ne dođe do požara i da odmah uklone opasnost te da o tome podučavaju svoju služinčad i djelatnike."

- 1864.- Varaždin - Osnivanje prvog vatrogasnog društva u Hrvatskoj "Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor"

od 1991. – Europa - Harmoniziranje propisa za države Europske zajednice - u tijeku.



- 11 -

ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH MJERA

ZAŠTITE OD POŽARA

zakoni: 1. Zakon o zaštiti od požara, Narodne novine, broj 58/93., 33/05. 2. Zakon o gradnji, Narodne novine, br. 175/03., 100/04. 3. Zakon o normizaciji, Narodne novine, br. 55/96., 163/03. 4. Zakon o eksplozivnim tvarima, Narodne novine, broj 178/04. 5. Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima, Narodne novine, br. 108/95. 6. Zakon o prijevozu opasnih tvari, Narodne novine, br. 97/93. 7. Zakon o eksplozivnim tvarima za gospodarsku uporabu, Narodne novine, br. 12/94. 8. Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, Narodne novine 73/97. 9. Zakon o razminiranju, Narodne novine, br. 19/96. 10. Zakon o zaštiti osoba i imovine, Narodne novine, br. 83/96., 90/96., i 75/01. 11. Zakon o zaštiti na radu, Narodne novine, br. 59/96., 94/96. i 114/03. 12. Zakon o općem upravnom postupku, Službeni list, br. 47/86., Narodne novine, br. 53/91.

pravilnici:

1. Pravilnik o građevinama za koje nije potrebno ishoditi posebne uvjete građenja glede zaštite od požara, Narodne novine, br. 35/94.

2. Pravilnik o hidrantskoj mreži za gašenje požara, Narodne novine br. 8/06. 3. Pravilnik o iskaznici ovlaštenih osoba za obavljanje određenih poslova kontrole zaštite od požara, Narodne

novine, br. 35/94. 4. Pravilnik o izgledu i upotrebi potvrdbenog (certifikacijskog) znaka, Narodne novine, br. 88/98., 165/98.,

8/99. 5. Pravilnik o izgradnji postrojenja za tekući naftni plin i o uskladištavanju i pretakanju tekućeg naftnog plina,

Službeni list, br. 24/71. i čl. 26. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, Narodne novine br. 108/95. 6. Pravilnik o izobrazbi, ispitima i provjeri znanja za čuvara, Narodne novine, br. 5/97. 7. Pravilnik o izradbi, izdavanju i objavi hrvatskih normi, Narodne novine, br. 74/97., 87/97. 8. Pravilnik o izradi procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije, Narodne novine, br. 35/94. 9. Pravilnik o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika

rada, Narodne novine, br. 44/88. 10. Pravilnik o načinu i programu polaganja ispita za obavljanje poslova tehničke zaštite, Narodne novine, br.

28/99. 11. Pravilnik o načinu osnivanja i rada tehničkih odbora, Narodne novine, br. 86/98. 12. Pravilnik o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, Narodne novine, br. 54/95. 13. Pravilnik o obvezatnom potvrđivanju ormara za čuvanje papirnate dokumentacije na otpornost prema

požaru te o uvjetima kojima moraju udovoljiti pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih ormara, Narodne novine br. 18/96. 10/01,

14. Pravilnik o obveznom potvrđivanju elemenata tipnih građevinskih konstrukcija na otpornost prema požaru te uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za potvrđivanje tih proizvoda, Službeni list, br. 24/90, Narodne novine, br. 47/97, i 68/00.

15. Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola, Narodne novine, br. 98/99.

16. Pravilnik o održavanju i izboru vatrogasnih aparata, Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 17. Pravilnik o posebnim uvjetima što ih moraju ispunjavati poslovne prostorije za proizvodnju oružja, promet

oružja i streljiva, popravljanje i prepravljanje oružja, vođenje civilnih strelišta, te zaštitu od požara, krade i drugih nezgoda i zlouporaba, Narodne novine, br. 8/93.

18. Pravilnik o postajama za opskrbu prijevoznih sredstava gorivom, Narodne novine, br. 93/98. 19. Pravilnik o programu i načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara,

gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom, Narodne novine, br. 61/94. 20. Pravilnik o programu i načinu polaganja stručnog ispita za obavljanje poslova ispitivanja sustava za dojavu i

gašenje požara Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 21. Pravilnik o programu i načinu polaganju stručnog ispita za obavljanje poslova održavanja vatrogasnih

aparata, Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 22. Pravilnik o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara,

Narodne novine, br. 62/94. i 32/97. 23. Pravilnik o sadržaju izjave projektanta o usklađenosti glavnog, odnosno idejnog projekta s odredbama

posebnih zakona i drugih propisa, Narodne novine, br. 98/99. 24. Pravilnik o sadržaju općeg akta iz područja zaštite od požara, Narodne novine, br. 35/94. 25. Pravilnik o sadržaju plana zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 26. Pravilnik o stručnim ispitima u području zaštite od požara, Narodne novine, br. 40/94., 55/94. 27. Pravilnik o stručnoj spremi, radnom iskustvu, programima, sadržajima i načinu polaganja stručnog ispita

stručnjaka zaštite na radu, Narodne novine, br. 127/98.



- 12 -

28. Pravilnik o sustavima za dojavu požara, Narodne novine, br. 56/99. 29. Pravilnik o tehničkim normativima za dizala na električni pogon za kosi prijevoz osoba i tereta, Službeni list,

br. 49/86., 30. Pravilnik o tehničkim normativima za dizala na električni pogon za vertikalni prijevoz osoba i tereta,

Službeni list, br. 16/86., 28/89. 31. Pravilnik o tehničkim normativima za dizala na električni pogon za vertikalni prijevoz tereta s kabinom u

koju nije moguć pristup, ljudi Službeni list, br. 55/87. 32. Pravilnik o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona, Službeni list, br. 53/88. 33. Pravilnik o tehničkim normativima za fasadna dizala na električni pogon, Službeni list, br. 19/86. 34. Pravilnik o tehničkim normativima za postavljanje kotlovnica na otvorenom prostoru, Službeni list, br.

12/85. i čl. 53. Zakona o normizaciji, Narodne novine, br. 55/96. 35. Pravilnik o tehničkim normativima za projektiranje, gradnju, pogon i održavanje plinskih kotlovnica, Službeni

list, br. 19/90., 52/90. 36. Pravilnik o tehničkim normativima za sisteme za odvod dima i topline nastalih u požaru, Službeni list, br.

45/83. 37. Pravilnik o tehničkim normativima za stabilne uređaje za gašenje požara ugljičnim dioksidom, Službeni list

br. 44/83., 31/89. 38. Pravilnik o tehničkim normativima za uređaje kojima se nanose i suše premazna sredstva, Službeni list, br.

57/85. i čl. 53. Zakona o normizaciji, Narodne novine, br. 55/96. 39. Pravilnik o tehničkim normativima za uređaje za automatsko zatvaranje vrata ili zaklopki otpornih prema

požaru, Službeni list, br. 35/80. 40. Pravilnik o tehničkim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sustave, Službeni list, br. 38/89.,

Narodne novine, br. 69/97. 41. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu elektroenergetskih postrojenja i uređaja od požara, Službeni

list, br. 74/90. 42. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od požara i eksplozije pri čišćenju posuda za zapaljive

tekućine, Službeni list, br. 44/83., 60/86. 43. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta ,Službeni. list, br. 62/73. i čl. 114.

Zakona o zaštiti na radu, Narodne novine, br. 59/96.) 44. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu skladišta od požara i eksplozija, Službeni list, br. 24/87. 45. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu visokih objekata od požara, Službeni list, br. 7/84. 46. Pravilnik o tehničkim propisima o gromobranima, Službeni list, br. 13/68., čl. 32. Pravilnika…21/90., 47. Pravilnik o tehničkom nadzoru električnih postrojenja, instalacija i uređaja namijenjenih za rad u prostorima

ugroženim eksplozivnom atmosferom, Narodne novine, br.2/02., 141/03. 48. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za opremu, zaštitne sustave i komponente namijenjene za rad u

eksplozivnoj atmosferi plinova, para, maglica i prašina, Narodne novine br. 69/98., 148/99., 4/00.-ispravak, 1/01., 112/03.

49. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih postrojenja i uređaja, Narodne novine, br. 146/05.

50. Pravilnik o upisnicama iz područja zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, Narodne novine, br. 56/94. 51. Pravilnik o uvjetima i načinu priznavanja izvještaja o ispitivanju izdanih u inozemstvu i izdavanja potvrda o

sukladnosti, Narodne novine, br. 69/97. 52. Pravilnik o uvjetima provedbe nastave i osposobljavanja osoba za čuvara, Narodne novine, br. 12/97. 53. Pravilnik o uvjetima za ispitivanje uvezenih uređaja za gašenje požara, Narodne novine, br. 75/94. 54. Pravilnik o uvjetima za obavljanje ispitivanja stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara, Narodne novine,

br. 67/96. 55. Pravilnik o uvjetima za vatrogasne pristupe, Narodne novine, broj 35/94., 55/94. i 142/03. 56. Pravilnik o zapaljivim tekućinama, Narodne novine br. 54/99. 57. Pravilnik o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata, Narodne novine, br. 100/99

Naputci, naredbe, posebni tehnički uvjeti, upute, uredbe, …

1. Naputak o postupku ispitivanja i o klasama otpornosti prema požaru zaklopki za zaštitu od požara u ventilacijskim i klimatizacijskim kanalima, Narodne novine, br. 10/94.

2. Naredba o obaveznom potvrđivanju aparata za zaštitu dišnih organa, Službeni list, br. 49/87. 3. Naredba o obaveznom potvrđivanju ručnih i prijevoznih aparata za gašenje požara, Službeni list, br.

16/83. 4. Posebni tehnički uvjeti za projektiranje i izvedbu dimnjaka i dimovodnih priključaka na području grada

Zagreba, Službeni glasnik grada Zagreba, broj 1/74., 12/74. 5. Posebni tehnički uvjeti za projektiranje i izvedbu stubišta, Službeni glasnik grada Zagreba, broj 1/74., 6. Upute o zaštiti od požara za daljinski vođena i daljinski nadzirana elektroenergetska postrojenja,

Narodne novine, br. 41/91., čl. 56. st. 2. Zakona o zaštiti od požara – 58/93. 7. Uredba o održavanju zgrada, Narodne novine br. 64/97.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: PROSTORNO PLANIRANJE

Predavanje :

DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA:

PRINCIPI I METODOLOGIJA PROS-TORNOG PLANIRANJA

Predavač: ANA MRAK TARITAŠ , DIPL.ING.ARH.

STRUČNI SMJER: ARHITEKTURA

ZAGREB 2006. GODINA



- 14 -

Ana Mrak-Taritaš, dipl. ing. arh. Načelnica u Upravi za prostorno uređenje

Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA: PRINCIPI I METODOLOGIJA PROSTORNOG PLANIRANJA

1. UVOD

Govoreći o prostornom planiranju govorimo o različitim interesima u strogo određenim okvirima koje čini prostor kao temeljno nacionalno dobro. U doba sveobuhvatne globalizacije Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja se može pohvaliti dugom tradicijom prostornog planiranja. I u vrijeme kada su na našim prostorima bili neki drugačiji politički, društveno-ekonomski i vlasnički odnosi, polazeći od centraliziranog prostornog planiranja i Države koja je raspolagala zemljištem postojao je jasno definirani sustav prostornih planova.

Zamišljajući piramidu u sustavu prostornog planiranja, na vrhu je bio Prostorni plan Hrvatske koji je bio “krovni” plan i kojim su definirana osnovna načela razvoja jedne od Republika u sastavu Jugoslavije. Polazeći od postavaka definiranih istim, sve općine su donijele svoje Prostorne planove općina (bilo je 101 općina +14 općina u sastavu Grada Zagreba). Prostorni planovi općina su bili razvojni planovi kojima su određeni smjerovi daljnjeg razvoja općina i u pravilu su se donosili za duže vremensko razdoblje (20-25 godina). Danas, analizirajući te dokumente prostornog uređenja može se zaključiti da su se svi temeljili na nažalost lošim demografskim procjenama. Samo kada je riječ o Gradu Zagrebu procjena je bila da će 2000. godine na njegovim prostorima živjeti oko 1.000.000 stanovnika, dok je prema popisu iz 2001. na prostoru Grada Zagreba živjelo 779.145 stanovnika. Iste procjene su bile i za druge dijelove Hrvatske, ovisno o takovim demografskim procjenama razvoja planirana su i građevinska područja. Dakle, lako je za zaključiti da su takova građevinska područja predimenzionirana, prema svim analizama za oko 20 - 30%.

Osim razvojnih planova izrađivali su se i donosili ovisno o veličini prostornog obuhvata unutar općina, prirodnim obilježjima, zaštiti kulturne baštine, o problematici o kojoj je bilo riječ i prostorni planovi koji su imali sve elemente provedbenih planova, a to su bili: Generalni urbanistički planovi, Provedbeni urbanistički planovi, Regulacijski urbanistički planovi, Planovi uređenja manjih naselja i drugi. Jednako tako za pojedine zaštićene dijelove prostora (registrirane kao povijesne cjeline i unutar zaštićenog obalnog pojasa) moglo se graditi samo na temelju Provedbenog urbanističkog plana.

Iz svega gore navedenog, očito je da i prije usvojenih načela održivog razvitka, Europskih procesa koji se između ostalog temelje i na prostornom razvitku, vodilo računa o organizaciji korištenja prostora, zaštiti prostora, tokovima naseljavanja, prostornoj preobrazbi naselja, te zaštiti interesa budućih generacija.

Uspostavom Hrvatske države i parlamentarne demokracije, sve društvene promjene koje su zadesile ove naše prostore zahtijevale su i bitne promjene u domeni prostornog planiranja i uređivanja prostora uvođenjem novog sustava zakonodavstva, podzakonskih akata, propisa i međusobno usuglašavanje sa svim drugim sektorima koji se bave problematikom prostora. Riječ je o jednom dugom i vrlo zahtjevnom procesu koji je, kada govorimo o prostoru započeo 1994. donošenjem Zakon o prostornom uređenju. 2. PROCESI PROSTORNE PREOBRAZBE

Prostorno planiranje se kreće u okvirima tematskih područja koje se odnose na prirodne resurse, ljudske potencijale, strukturu naselja, razvoju gospodarstva, uspostavi infrastrukturnih sustava, kvaliteti življenja, te zaštiti i oblikovanju okoliša.

Hrvatska ima vrlo različita prirodna obilježja. Prihvaćanjem međunarodnih konvencija temeljenih na održivom razvoju Hrvatska se zauzima za zaštitu prirodnih vrijednosti i resursa, kao i bioraznolikosti. Velika je umješnost pravilnim balansiranjem omogućiti, odnosno planirati prostore za buduću izgradnju, ali ne umanjujući prirodnu raznolikost, budući da su to baš prostori koji na sebe privlače obavljanje različitih ljudskih djelatnosti, pa i neprimjerenu gradnju.



- 15 -

Nakon Drugoga svjetskog rata, u uvjetima danoga političkog i gospodarskog sustava, došlo je do realnog, iako donekle neselektivnog procesa prostorne preobrazbe naselja i prerazmještaja stanovništva, te koncentracije urbanih funkcija - političkih i gospodarskih u velike gradove. Taj proces traje čitavih pola stoljeća, a nakon proglašenja hrvatske državne nezavisnosti dobiva dodatno političko značenje i razvojne poticaje. Takovi procesi su se u današnje doba globalizacije gospodarstva i trgovine, liberalizacije međunarodnih tokova kapitala uz rast nadnacionalnih korporacija i ubrzali. Hrvatska se sve više suočava sa istim problemima kao i zapadnoeuropske zemlje. Veliki gradovi kao što su Zagreb, Split i Rijeka rastu prebrzo, jer su privlačniji od manjih centara koji ne osiguravaju dovoljan broj radnih mjesta, ali niti sve potrebe za školstvom, zdravstvom i slično. Stambena izgradnja, koja je pretežno privatna, usmjerena je na velike gradove. Ali posljedice se očituju ne samo u stagniranju manjih gradova, već i u prekomjernom razvoju velikih gradova koja paralelno ne prati razvoj i izgradnja komunalne infrastrukture, ali i objekata i prostora javne namjene. Posljedice su vidljive na primjeru Grada Zagreba koji je kao središnji hrvatski grad odgovoran ne samo za unutrašnji gradski razvitak već i za razvitak u cjelini društva kojemu je on središte. To znači da Zagreb nije obvezatan skrbiti o razvitku samo zbog unutrašnjih potreba i motiva već i zbog posljedica koje bi daljnja centralizacija mogla izazvati na hrvatskom teritoriju. 3. ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU I PODZAKONSKI AKTI 3.1. Zakon o prostornom uređenju (“Narodne novine” br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02,100/04)

Vodeći računa o svim promjenama koje su se desile na ovim našim prostorima, a koje su prvenstveno bile političke i gospodarske, pokušavajući dati odgovore na bujajuću privatnu inicijativu za građenjem 1994. godine donesen je Zakon o prostornom uređenju (“Narodne novine” br. 30/94). Zakonom o prostornom uređenju se uređuje sustav prostornog uređenja, uvjeti i način izrade, donošenja i provođenja dokumenata prostornog uređenja, te nadležnost tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave u provedbi mjera i aktivnosti kojima se osigurava planiranje i uređivanje prostora Republike Hrvatske.

Značaj, uloga i obveza koja je Zakonom o prostornom uređenju dana predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave je da gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju uvjete za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na načelima integralnog pristupa u planiranju prostora.

Temeljna načela koja se primjenjuju u postupku planiranja prostora su:

Prostorni razvoj:

- ravnomjeran gospodarski, društveni i kulturni razvoj Države, uz njegu i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti,

- održivi razvoj i racionalno korištenje i zaštita prostora, - zaštita temeljnih vrijednosti prostora, - zaštita i unapređenje stanja okoliša, - zaštita spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode.

Postupak planiranja prostora:

- usuglašavanje interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru, - usuglašavanje prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države, - povezivanje prostora Države s europskim prostornim ustrojem, - javnost i slobodan pristup podacima i dokumentima značajnim za prostorno uređenje, - uspostava sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora.

Nakon četverogodišnje primjene Zakona 1998. godine uslijedila je prva velika izmjena Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine” br. 68/98) koja je donijela značajne promjene u odnosu na prostorne planove:

- promjene u strukturi prostornih planova, - uvođenje instituta javne rasprave, - obveza sudjelovanja određenih subjekata u postupku izrade i donošenja dokumenata prostornog

uređenja. Promjenom u strukturi prostornih planova razlučio se široki pojam „Dokumenti prostornog uređenja“ na „Dokumente praćenja stanja u prostoru” i “Dokumente prostornog uređenja”.



- 16 -

Dokumenti praćenja stanja u prostoru su:

- Izvješće o stanju u prostoru, - Program mjera za unapređenje stanja u prostoru.

Izvješćem o stanju u prostoru se osigurava kontinuitet praćenja stanja u prostoru, definiraju se

nedostaci i primjenjivost postojećih prostornih planova, ističu uočene negativnosti postojećih planskih mjera po kojima se određuje način korištenja i zaštite prostora. Isto tako sadrži ocjenu provedenih mjera i njihove učinkovitosti na svrhovito gospodarenje prostorom, na zaštitu vrijednosti prostora i okoliša, te druge elemente od važnosti za prostor. O stanju u prostoru izrađuje se četverogodišnje izvješće.

Na temelju četverogodišnjeg Izvješća o stanju u prostoru donosi se četverogodišnji Program mjera za unapređenje stanja u prostoru.(obveza donošenja četverogodišnjih dokumenata praćenja stanja u prostoru je određena izmjenom Zakona od 2004. god., do tada je bila dvogodišnja obaveza).

Program mjera za unapređenje stanja u prostoru utvrđuju se mjere koje je potrebno provesti u narednom četverogodišnjem razdoblju. Te mjere obuhvaćaju; procjenu, pripremu, izradu i donošenje novih prostornih planova ili izmjene postojećih, kao i druge aktivnosti kojima se osigurava zaštita vrijednosti i obilježja prostora, uključujući i sanaciju, a sve u cilju unapređenja kvalitete življenja. Programom mjera utvrđuje se potreba uređenja zemljišta, razina uređenja zemljišta, izvori za financiranje njegovog uređenja, te rok u kojem je potrebno određeno zemljište urediti za planiranu namjenu. Dokumenti prostornog uređenja jesu:

1. Strategija i Program prostornog uređenja Države 2. prostorni planovi - Prostorni plan županije i Grada Zagreba - Prostorni plan područja posebnih obilježja - Prostorni plan uređenja općine i grada - Urbanistički plan uređenja - Detaljni plan uređenja

Promjena koja se odnosila na dokumente prostornog uređenja sastojala se prije svega u smanjenju

broja prostornih planova, koji su bili različitih naslova, neodređenog sadržaja, cilja i djelatnosti, koje su jedinice lokalne uprave i samouprave mogle donositi ili propisivati obvezu njihovog donošenja bez stvarne potrebe. Na ovaj način nastojala se postići veća konzistentnost i učinkovitost strukture dokumenata prostornog uređenja. Promatrajući navedenu izmjenu kroz vremenski period od ovih osam godina, može se cijeniti da se je na najboljem putu ostvarenja željenog. Naime, uspostavljen je ipak jedinstveni sustav dokumenata prostornog uređenja za cjeloviti prostor Hrvatske. Ista tako uspostavljena je nova hijerarhija u dokumentima prostornog uređenja kroz obvezu da dokumenti prostornog uređenja užeg područja budu usklađeni sa dokumentima prostornog uređenja šireg područja.

Značajna je bila promjena u institutu javne rasprave koja se sastojala u uvođenju obveze provođenja javne rasprave o prijedlogu prostornog plana, te o prijedlogu izmjene, dopune i stavljanja van snage prostornog plana na jedinstveni način u cijeloj državi. Naime, donošenjem Zakona o prostornom uređenju omogućeno je da postupak javne rasprave provode županije, gradovi i općine na različite načine prema svojim statutima, ali već nakon četverogodišnje primjene pokazalo se da to treba biti regulirano na isti način u cijeloj Državi.

Isto tako po prvi put je Zakonom o prostornom uređenju propisana obaveza, odnosno dužnost sudjelovanja tijela državne uprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u izradi dokumenata prostornog uređenja osiguravanjem podataka i dokumenata iz svog djelokruga značajnih za tu izradu.

Aktivno prateći sve promjene koje se dešavaju na našim prostorima, a vodeći računa o osiguravanju održivog razvoja, racionalnog korištenja i zaštite prostora, ravnomjernog gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja prostora Republike Hrvatske uslijedilo je nekoliko izmjena i dopuna Zakona o prostornom uređenju i to godine 2000., 2002. i 2004. (“Narodne novine” br. 61/00, 32/02 i 100/04).

Za općine i gradove unutar zaštićenog obalnog pojasa koji predstavlja 1000 metara od obalne linije u kopno, odnosno 300 metara od obalne linije u more, te cjeloviti prostor otoka važna promjena Zakona je bila 2004. godine (“Narodne novine” br. 100/04) kada se utvrdilo navedeno zaštićeno obalno područje, a glede njegovog svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja, te je slijedom predmetne izmjene Zakona donesena Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (“Narodne novine” br. 128/04). 3.2. Podzakonski akti



- 17 -

Donošenjem Zakona o prostornom uređenju 1994. popisan je obveza donošenja još cijelog niza podzakonskih akata, odnosno propisa kojim bi se regulirale specifičnosti pojedinih oblasti. Tako su do danas doneseni: Propisi koji se odnose na izradu i donošenje dokumenata prostornog uređenja:

• Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora – redakcijski pročišćeni tekst - preuzet Narodne novine 29/83, 36/85 i 42/86

• Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova Narodne novine 101/98 Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati županijski odnosno gradski zavod za prostorno planiranje za obavljanje poslova izrade prostornih planova Narodne novine 104/98

• Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova Narodne novine 106/98, 39/04, 45/04, 163/04

• Pravilnik o davanju i oduzimanju suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja Narodne novine 21/06, 53/06

• Odluka o općinama koje mogu donijeti prostorni plan uređenja općine sa smanjenim sadržajem Narodne novine broj 163/04

Propisi koji se odnose i primjenjuju u postupku izdavanja lokacijske dozvole:

• Uredba o određivanju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku Narodne novine 6/00 i 68/03

• Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola Narodne novine 86/04, 138/04

Propisi kojim su utvrđeni uvjeti i mjere za uređenje zaštićenog obalnog područja mora:

• Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora Narodne novine 128/04

4. DOKUMENTI PROSTORNOG UREĐENJA

4.1. Općenito o dokumentima prostornog uređenja

Govoreći o prostornom planiranju tada govorimo o između ostalog o gospodarenju , zaštiti i

upravljanju prostorom čime se na načelu integralnog pristupa ostvaruju uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, te racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara. Cijelo vrijeme se kao niti voditelje provlače osnovne postavke održivog razvoja, te zaštita interesa budućih generacija.

Integralni pristup u planiranju prostora obuhvaća naročito: - poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja u prostoru, - izradu dokumenata prostornog uređenja, - praćenje provedbe dokumenata prostornog uređenja.

Dokumentima prostornog uređenja određuje se svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora,

te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu prostora Države, županije, Grada Zagreba, općina i gradova. Dokumenti prostornog uređenja imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa.

Dokumenti prostornog uređenja jesu:

- Strategija i Program prostornog uređenja Države prostorni planovi - Prostorni plan županije i Grada Zagreba - Prostorni plan područja posebnih obilježja - Prostorni plan uređenja općine i grada - Urbanistički plan uređenja - Detaljni plan uređenja



- 18 -

4.2. Strategija i Program prostornog uređenja Države Strategija i Program prostornog uređenja čine jedinstveni dokument prostornog uređenja, kojeg donosi Hrvatski državni sabor. Strategijom prostornog uređenja Države (donesena u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske 27. lipnja 1997.) utvrđuju se dugoročni ciljevi prostornog razvitka, identificiraju područja i oblici pojavnosti vezani uz ta načela, odnosno ciljeve, te daju usmjerenja kao što su:

- osnaživanje prostorno razvojne strukture Države, - racionalna potrošnja prostora za izgradnju, - očuvanje vrijednih resursa, - primjena različitih kategorija zaštite vrijednih dijelova prostora, - prioritet djelatnosti u odnosu na prirodnu predodređenost područja, - prilagodba općih razvojnih modela značajkama prostora. Strategijom prostornog uređenja Republike Hrvatske preispitana je dosadašnja koncepcija

Prostornog plana Republike Hrvatske (iz 1988. g.), te je na temelju novo utvrđenih strateških ciljeva određena nova orijentacija dugoročnog prostornog razvitka, s posebnim naglaskom na zaštitu prirodne i kulturne baštine i ukupnoga vrijednog prostora Hrvatske, prema načelima održivog razvitka. Strategijsko planiranje zacrtava potrebne osnovne koridore i norme za budući razvoj, te tako postaje učinkovita instrumentalizacija dugoročnih ciljeva iznalaženjem i usmjeravanjem na prioritete i oblikovanje ostvarivih kvalitetnih rezultata.

Strategija predviđa i moguće promjene tijekom ostvarivanja, ali ne odustajući od dugoročnih ciljeva i interesa Hrvatske, te je osobito bitna aktivna i trajna komunikacija i suradnja između svih zainteresiranih učesnika u provedbi ciljeva i pojedinačnih akcija, s onima koji donose i provode odluke. S obzirom na ostvarivanje zakonskih obveza i u cilju učinkovitosti prostornog uređenja države Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske je dokument na kojem se temelji i usmjerava uređivanje prostora države. Programom prostornog uređenja Države („Narodne novine“ 50/99) utvrđuju se mjere i aktivnosti za provođenje Strategije prostornog uređenja Države.

Programom su pobliže određeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za uređenje prostornih i drugih cjelina, te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog uređenja. Nadalje, Programom su određene i osnove za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora, sustav središnjih naselja i sustav razvojne državne infrastrukture, te mjere i smjernice za zaštitu i unapređenje okoliša.

Program se obvezno primjenjuje pri izradi svih budućih resornih i sektorskih razvojnih programa, a osobito pri izradi prostornih planova županija, općina, gradova, te prostornih planova područja posebnih obilježja.

Program sadrži kartografske prikaze prostora i sustava koji trebaju služiti kao osnova za daljnju razradu putem dokumenata prostornog uređenja i stručnih podloga, uz poštivanje smjernica određenih Strategijom i Programom. Program izdvaja i naglašava prioritete koji su osobito prepoznatljivi u grafičkim prilozima, pri čemu projekcije Strategije i dalje ostaju kao dugoročna orijentacija prostornog razvoja u cjelini i po sektorima. 4.3. Prostorni plan županije

Prostornim planovima županija (PPŽ) prenose se odredbe Strategije i Programa prostornog

uređenja Države na planski jezik i prostorno ograničava i konkretizira opće i posebne strateške postavke. Pristup prostoru i razvitku u prostornim planovima županija obilježavaju dvije bitne značajke, a to

su cjelovitost i sustavnost. To znači da taj plan prvenstveno prepoznaje i razdvaja tipove prostora i prostorno-razvojne cjeline.

Integralni pristup planiranju i usuglašavanje interesa korisnika prostora nedvojbeno su temeljne procesno-metodske sastavnice prostornih planova županija. Stoga ti planovi imaju zadaću provjeriti i planski oblikovati pojedine teme i sektorske ciljeve s gledišta provedbe načela, te postizanja općih i posebnih ciljeva čime se pojedina uža tema ili prostorni segment stavljaju u širi kontekst, uvažavajući dakako i posebne propise.

Prostorni plan Županije uvažavanjem društveno-gospodarskih, prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje ciljeve prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora.

Prostorni plan Županije sadrži prostornu i gospodarsku strukturu Županije, sustav središnjih naselja regionalnog značenja, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za uređenje i zaštitu



- 19 -

prostora, prostorna mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za očuvanje i unapređenje prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te druge elemente od važnosti za Županiju.

Grafički dio Prostornog plana Županije sadrži tri kartografska prikaza (1. Korištenje i namjena prostora, 2. Infrastrukturni sustavi 3. Uvjeti korištenja i namjena prostora) na topografskoj karti u mjerilu 1:100.000.

Županijski odnosno Gradski zavod izrađuje i prati provedbu prostornog plana županije i prostornog plana područja posebnih obilježja, te prostornog plana Grada. Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Skupština Grada Zagreba po pribavljenoj suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva o njegovoj usklađenosti s odredbama Zakona, Strategijom i Programom prostornog uređenja Države i prostornim planovima susjednih županija, odnosno Grada Zagreba, te po pribavljenom mišljenju predstavničkih tijela općina i gradova na području županije. Na konačni prijedlog Prostornog plana županije ( i izmjene i dopune istog) potrebno je ishoditi mišljenja/suglasnosti propisanih posebnim propisima.

Hrvatska je podijeljena teritorijalno na 20 županija (Bjelovarsko-bilogorska županija, Brodsko-posavska županija, Dubrovačko-neretvanska županija, Istarska županija, Karlovačka županija, Koprivničko-križevačka županija , Krapinsko-zagorska županija, Ličko-senjska županija, Međimurska županija, Osječko-baranjska županija, Požeško-slavonska županija, Primorsko-goranska županija, Šibensko-kninska županija, Sisačko-moslavačka županija, Splitsko-dalmatinska županija, Virovitičko-podravska županija , Vukovarsko-srijemska županija, Varaždinska županija, Zadarska županija, Zagrebačka županija) i Grad Zagreb, koji ima status županije. Za sve županije doneseni su prostorni planovi županija, odnosno za Grad Zagreb Prostorni plan uređenja grada Zagreba.

Imajući na umu da Grad Zagreb ima status županije, tako i Prostorni plan Grada Zagreba ima sve elemente županijskog prostornog plana, ali u odnosu na definiranje naselja i građevinskih područja istih, mora zadovoljiti i neke elemente Prostornog plana uređenja grada.

Svi Prostorni planovi županija (Dubrovačko-neretvanska županija, Istarska županija, Ličko-senjska županija, Primorsko-goranska županija, Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija, Zadarska županija) unutar zaštićenog obalnog područja mora uskladili su se s Uredbom o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (“Narodne novine” broj 128/04), kojom se određuju uvjeti i mjere za uređenje zaštićenog obalnog područja mora u svrhu njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja.

Zaštićeno obalno područje (ZOP) obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte i ucrtava se na Hrvatskoj osnovnoj karti (zemljovidu) dopunjenoj ortofoto (aerofotogrametrijskim) prikazom. Obalna crta u smislu ove Uredbe je crta plimnog vala na obali. U ZOP-u će se planiranje i uređenje prostora temeljiti na osnovnim planskim smjernicama:

- očuvati prirodne, kulturne, povijesne i tradicijske vrijednosti obalnog i zaobalnog krajolika, - osigurati primjenu mjera zaštite okoliša na kopnu i u moru, te osobito resursa pitke vode, - planirati cjelovito uređenje i zaštitu na osnovi kriterija očuvanja prirodnih vrijednosti i cjelovitosti

pojedinih morfoloških cjelina, - sanirati vrijedna i ugrožena područja prirodne, kulturne i povijesne baštine, - osigurati slobodan pristup obali i prolaz uz obalu te javni interes u korištenju, osobitog pomorskog

dobra, - očuvati nenaseljene otoke i otočiće s prirodnim i kultiviranim krajolikom prvenstveno u funkciji

poljoprivrednih djelatnosti, rekreacijskog korištenja, organiziranog posjećivanja i istraživanja, bez planiranja građevinskih područja,

- očuvati prirodne plaže i šume, te poticati prirodnu obnovu šuma i drugu autohtonu vegetaciju, - ne planirati nova građevinska područja naselja niti njihovo međusobno povezivanje, - ograničiti gradnju u neizgrađenom dijelu postojećih građevinskih područja naselja i izdvojenih

građevinskih područja (izvan naselja) uz morsku obalu i ušća vodotoka osim za funkcije neposredno povezane uz more, morsku obalu i vodotoke,

- ograničiti gradnju proizvodnih i energetskih građevina radi zaštite i očuvanja prostornih vrijednosti,

- uvjetovati razvitak prometne i komunalne infrastrukture zaštitom i očuvanjem vrijednosti krajolika,

- planirati građevine stambene, poslovne i druge namjene tako da namjenom, položajem, veličinom i oblikovanjem poštuju zatečene prostorne vrijednosti i obilježja,

- sanirati postojeća napuštena eksploatacijska polja mineralnih sirovina i industrijska područja prvenstveno pejsažnom rekultivacijom ili planiranjem ugostiteljsko-turističke i sportsko-rekreacijske namjene.



- 20 -

Odredbom članka 30. Zakon o prostornom uređenju određeno je da dokument prostornog uređenja užeg područja mora biti usklađen sa dokumentom prostornog uređenja šireg područja. Ovo prvenstveno znači da prostorni planovi općina i gradova moraju biti usuglašeni sa prostornim planovima županija. 4.4.Prostorni plan uređenja općine i grada

Prostorni plan uređenja općine ili grada (PPUOiG) utvrđuje uvjete za uređenje općinskog i gradskog područja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša, te zaštitu spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode u općini, odnosno gradu.

Prostorni planovi uređenja općine ili grada trebaju se temeljiti na analizi postojećeg stanja u odnosu na postojeći broj stanovnika, planirani demografski rast, ostvarenu izgrađenost područja, ili na realnim novim programima gospodarskog rasta.

PPUOiG mora biti usklađen s PPŽ-om što znači da se ovim prostornim planom ne prenose već se detaljnije razrađuju i konkretiziraju odredbe PPŽ-a koje proizlaze kao obveza iz plana šireg područja, kao sto se određuju i drugi elementi koji su od važnosti za uređenje, korištenje i zaštitu područja općine odnosno grada.

Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova ("Narodne novine", br. 106/98, 39/04 i 45/04-ispravak)) između ostalih prostornih planova odredbama članaka 8. i 9. pobliže je određen sadržaj tekstualnog i grafičkog dijela PPUOiG.

Tekstualni dio plana sadrži obrazloženje i odredbe za provođenje. U tekstualnom obrazloženju polazeći od analize i ocjene postojećeg stanja definiraju se ciljevi prostornog razvoja i planira odnosno utvrđuje koncept prostornog uređenja svih komponenta prostorno razvojne strukture za cjelovito područje općine i grada. Odredbama za provođenje potrebno je odrediti uvjete za korištenje, uređenje i zaštitu prostora za sve namjene i planirane zahvate PPUOiG.

Grafički dio PPUOiG sadrži tri kartografska prikaza na topografskoj karti u mjerilu 1:25000, kao i građevinska područja utvrđena na katastarskom planu u mjerilu 1:5000. gdje se obvezno prikazuju izgrađeni i neizgrađeni dio tog područja, što bi trebalo odgovarajuće primijeniti i u odredbama za provođenje plana, do donošenja odgovarajućeg propisa regulirati sva danas još neuređena pitanja u svezi s građevinskim zemljištem.

U kartografskom prikazu br. 3. Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora između ostalog obvezno se utvrđuju granice obuhvata generalnog urbanističkog plana, urbanističkog plana uređenja i detaljnog plana uređenja, ako je izvan obuhvata generalnog urbanističkog plana. Ovaj obuhvat ne može biti manji od utvrđene granice građevinskog područja, a odrediti će se ovisno o karakteristikama šireg područja naselja.

Prostornim planom uređenja općina/gradova između ostalog osiguravajući integralni pristup prostornom planiranju omogućavaju se slijedeći ciljevi, odnosno planske postavke koje se odnose na:

- racionalnim korištenjem prostora postići učinkovitiju funkcionalnu organizaciju i štednju resursa. To se prioritetno odnosi na zaustavljanje nepotrebnog zauzimanja prostora za izgradnju naselja te na gradnju obnovu, rekonstrukciju i modernizaciju infrastrukturnih mreža,

- prostore za izgradnju određivati na način da se ne smanjuju šumske i kvalitetne poljoprivredne površine, da se omogući uređenje, korištenje i zaštita voda (podzemnih i nadzemnih) te da se tako poveća zaštita osobitih vrijednosti prostora i gospodarenje resursima na održiv-štedljiv način,

- ograničiti izgradnju na poljodjelskim površinama visoke kvalitete tla te prostor osjetljive geološke, hidrološke, geomorfološke i biološke strukture,

- isključiti izgradnju osobito u zaštićenim dijelovima prirode, na kvalitetnom poljoprivrednom zemljištu, u vodozaštitnim zonama, u koridorima prometnica i infrastrukture,

- koncepcija razvoja temelji se na principima policentričnog razvitka, gdje su dostupno locirane nove izgradnje (stanovanje, gospodarske djelatnosti) i u novim žarištima razvoja ili u postojećim koja još nemaju samostalnu snagu razvitka,

- zadržati i obogatiti dostignuti standard društvenih djelatnosti, - veličinu građevinskog područja, odnosno rast građevinskih područja naselja potrebno je

strogo ograničiti i nadzirati svim dostupnim mjerama, a sukladno projekcijama demografskog rasta,

- spriječiti linearni rast naselja duž županijskih i državnih cesta, te poticati razvoj naselja u dubinu prostora,



- 21 -

- uređenje prostora naselja treba planirati i provoditi na temelju utvrđenih prostornih mogućnosti i optimalnog iskorištenja prostora uz osiguranje prostora javnog interesa i opremanja infrastrukturom (javne površine i komunikacije, javne funkcije, prometna i komunalna infrastruktura),

- rekonstrukcijom mreže postojećih prometnica postići max. sigurnost, ekonomičnost i funkcionalnost prometnog sustava,

- izgradnjom i organizacijom novih prometnica omogućiti daljnji razvoj, - povećanje vrste usluga u suvremenoj telekomunikacijskoj mreži (ISDN priključci, ADSL

priključci i dr.), - osigurati dovoljnu količinu kvalitetne vode za sve korisnike, - izgraditi kanalizacijski sustav i dovesti ga u ravnotežu sa sustavom vodoopskrbe. - stvoriti preduvjete za plinofikaciju , - otvarati mogućnosti za uporabu nekonvencionalnih obnovljivih izvora energije, te

racionalizirati uporabu energije, - posebnu pažnju treba posvetiti uređenju zelenih i rekreacijskih površina naselja, - održati postojeće šume putem očuvanja i pravilnog gospodarenja, te održati i povećati

pošumljena područja, - trajno čuvanje biološke izvornosti i raznolikosti te održavanje ekološke stabilnosti, racionalno

korištenje prirodnih dobara, - unapređenje stanja okoliša i životnih uvjeta, - očuvanje kulturne baštine . Županijski odnosno Gradski zavod koji u djelokrugu svoga rada izrađuje i prati provedbu

prostornog plana županije i prostornog plana područja posebnih obilježja, te prostornog plana Grada , može iznimno i izrađivati i prostorni plan uređenja općine i grada i generalni urbanistički plan, te stručno-analitičke poslove iz prostornog uređenja, kada im izradu tih planova, odnosno obavljanje poslova povjeri Ministarstvo ili županijsko, odnosno Gradsko poglavarstvo.

Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja temeljem Pravilnika o davanju i oduzimanju suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja (“Narodne novine” br. 21/06, 53/06 ) mogu izrađivati sve prostorne planove (prostorni plan područja posebnih obilježja, prostorni plan uređenja općine i grada, generalni urbanistički plan, urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja).

Prostorni plan uređenja općine ili grada, donosi općinsko ili gradsko vijeće, odnosno Skupština Grada Zagreba. Prije upućivanja prijedloga prostornog plana općinskom ili gradskom vijeću na donošenje, poglavarstvo je dužno pribaviti na konačni prijedlog plana suglasnost Ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prostornog uređenja o njegovoj usuglašenost s planom šireg područja. Ured državne uprave suglasnost izdaje po prethodno pribavljenom mišljenju županijskog zavoda za prostorno uređenje.

Osim gore navedene suglasnosti prije upućivanja prijedloga konačnog prijedloga prostornog plana općinskom ili gradskom vijeću na donošenje, poglavarstvo je dužno pribaviti:

- Prethodnu suglasnost nadležnog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u skladu s odredbom članka 56. stavak 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ( “Narodne novine” br. 69/99, 151/03 i 157/03),

- Mišljenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva na konačni prijedlog plana, a pozivom na odredbe članka 17. stavak 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (“Narodne novine” br. 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05 ) te prethodnu suglasnost istog Ministarstva u skladu s člankom 37. Zakona o šumama (“Narodne novine” br. 140/05),

- Suglasnost Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture u skladu s odredbama Zakona o zaštiti prirode ( “Narodne novine” br. 70/05),

- Prethodno mišljenje Hrvatskih voda u skladu s odredbom članka 21. Zakona o vodama (“Narodne novine” br. 107/95, 150/05).

Kada je riječ o Prostornom planu uređenja općine ili grada unutar zaštićenog obalnog područja mora tada je temeljem odredbe članka 45a. Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine” br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) potrebno zatražiti i suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na konačni prijedlog prostornog plana o usklađenosti istog s odredbama Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (“Narodne novine” broj 128/04). Jednako tako i na sve druge dokumente prostornog uređenja unutar ZOP-a koji se donose novi, ili se mijenjaju i dopunjuju postojeći, potrebno je ishoditi suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Prema podacima Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 11. listopada 2006. od 550 Općina i Gradova:



- 22 -

- 350 je općina/gradova donijelo svoje Prostorne planove uređenja općine ili grada, - 104 općina/gradova utvrdilo je konačni prijedlog Prostornog plana uređenja općine ili grada, - 45 općina/gradova održalo je javnu raspravu o nacrtu prijedloga Prostornog plana uređenja općine ili grada, - 20 općina/gradova utvrdilo je nacrt prijedloga Prostornog plana uređenja općine ili grada za javnu raspravu, - 31 općina/grad izvršilo je pripreme za izradu Prostornog plana uređenja općine ili grada. 4.5.Generalni urbanistički plan Generalni urbanistički plan uređenja (GUP) donosi se za naselje u kojima je sjedište županija, Grad Zagreb, te druga naselja koja imaju više od 15.000 stanovnika. Obuhvat GUP određuje se prostornim planom šireg područja odnosno PPUOiG, s kojim mora biti usklađen, a što podrazumijeva i usklađenost s PPŽ-om. To znači da se ovim prostornim planom obvezno razrađuju i detaljnije određuju odredbe za uređenje prostora koje kao obveza proizlaze iz plana šireg područja, kao i svi drugi elementi koji su od posebnog značenja za naselje. Obvezni sadržaj tekstualnog dijela GUP je i iskaz prostornih pokazatelja za namjenu, način organizacije i uređenje površina koje pobliže određuje članak 19. Pravilnika o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova. Generalnim urbanističkim planom utvrđuje se temeljna organizacija prostora, zaštita prirodnih, kulturni i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjena prostora sa prijedlogom prvenstva njihovog korištenja.

Plan sadrži ciljeve prostornog razvoja i uređenja, te plan prostornog uređenja s organizacijom gradskih prostora, namjenom, uređenjem i zaštitom površina, prikazom gospodarskih i društvenih djelatnosti, prometne, telekomunikacijske i mreže komunalne infrastrukture, mjere zaštite okoliša, način i uvjete gradnje i prostornog uređenja grada. Plan zato uz "plan namjene površina", sadrži cjelovitu definiciju urbanih pravila za gradski prostor primjerenim tradiciji i problemima prostornog uređenja pojedinih gradskih prostora.

Generalni urbanistički plan utvrđuje: - temeljnu organizaciju prostora, - zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, - korištenje i namjenu površina sa prijedlogom prvenstva njihovog uređenja. Generalni plan sadrži: - način i oblike zaštite i korištenja prostora, - uvjete i smjernice za uređenje i zaštitu prostora, - mjere za unapređenje i zaštitu okoliša, - područja s posebnim prostornim i drugim obilježjima, - druge elemente od važnosti za područje za koje se donosi.

Generalnim urbanističkim planom mora se omogućiti postizanje sklada između suvremenog razvoja i očuvanja povijesnog nasljeđa na načelima održivog razvoja. Gradovi moraju funkcionirati i njima se mora upravljati s uvjerenjem da se rješavanje gradskih problema ne može ograničiti isključivo na financijske mehanizme ili pitanja, niti na tradicionalna sredstva funkcionalnoga gradskog planiranja. Gradske uprave moraju nastojati koristiti metode koje se temelje na iskustvu državnih vlada, odnosno privatnih djelatnosti.

Generalnim urbanističkim planom mora se omogućiti promicanje i širenje ljudskih prava na: - osiguranje pogodnog, dobro odabranog i dobro osvijetljenog stambenog prostora i boravišta

dostatne veličine, s potrebnim pogodnostima, po prihvatljivoj cijeni, koje udovoljava zahtjevima za sprečavanje onečišćavanja;

- preventivnu zdravstvenu zaštitu, osiguravanje zelenila, prostora, sunčeve svjetlosti, tišine, raslinja, ljepote;

- međusobno povezivanje različitih funkcija gradskog života; - kulturne mogućnosti, objekte za sport i zabavu, društveni razvoj, slobodu kretanja, uključujući i

skladnu ravnotežu svih korisnika javnih prometnica (javni prijevoz, osobni automobili, pješaci i biciklisti);

- osiguravanje zajedničkih objekata, mjere protiv siromaštva, posebno pomoć ugroženima; - sigurnost, rad, dobrobit, mogućnosti za obuku i obrazovanje, kulturu i povijest. Generalni urbanistički plan uređenja, urbanistički plan uređenja, te detaljni plan uređenja donosi

općinsko ili gradsko vijeće, odnosno Skupština Grada Zagreba. Prije upućivanja prijedloga prostornog plana općinskom ili gradskom vijeću na donošenje,

poglavarstvo je dužno pribaviti na konačni prijedlog plana suglasnost Ureda državne uprave u županiji



- 23 -

nadležnog za poslove prostornog uređenja o njegovoj usuglašenost s planom šireg područja. Ured državne uprave suglasnost izdaje po prethodno pribavljenom mišljenju županijskog zavoda za prostorno uređenje. Osim navedene suglasnosti poglavarstvo je dužno pribaviti i sva druga mišljenja/suglasnosti propisane posebnim propisima. 4.6.Urbanistički plan uređenja Urbanistički plan uređenja se donosi za : 1. naselja i dijelove naselja koja su sjedišta gradova, 2. naselja i dijelove naselja koja su registrirana kao povijesne urbanističke cjeline, 3. naselja i dijelove naselja određena prostornim planom županije i Grada Zagreba. 1. kada se govori o naselju i dijelu naselja koja su sjedišta gradova valja reći da su to ona naselja u kojima su sjedišta gradova, ali u kojima nisu sjedišta tijela županija, te koja imaju manje od 15000 stanovnika; 2. kada se govori o naselju i dijelovima naselja koja su registrirana kao povijesne urbanističke cjeline, valja naglasiti da su to naselja i dijelovi naselja registrirani kao povijesne urbanističke cjeline temeljem Zakona o zaštiti spomenika; 3. kada se govori o naselju i dijelovima naselja određena prostornim planom županije i Grada Zagreba, valja reći da se prostornim planom županije i Grada Zagreba, mogu temeljem odabranih kriterija, a u odnosu na prostorne specifičnosti odrediti naselja i dijelovi naselja za koje će se izrađivati urbanistički plan uređenja.

Granice obuhvata urbanističkog plana uređenja utvrđuje se prostornim planom uređenja općine i grada, odnosno prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba.

Dakle za naselja i dijelove naselja za koje je obveza izrade urbanističkog plana uređenja utvrđena prostornim planom županije, primjenom međusobne usuglašenosti dokumenta užeg područja s dokumentom šireg područja, prostornim planom županije utvrditi će se samo obveza izrade urbanističkog plana uređenja, dok će granice obuhvata istog biti određene prostornim planom uređenja općine ili grada.

Tekstualni dio plana sadrži obrazloženje svih polazišta za izradu plana, odnosno što je bio osnova za izradu istog, ciljeve koji se trebaju postići u smislu prostornog, te odredbe za provođenje plana. Grafički dio sadrži kartografske prikaze i grafičke priloge na kojima se prikazuje stanje i planirani zahvati u prostoru.

Urbanistički plan uređenja izrađuje se na osnovnoj državnoj karti u mjerilu 1:5000, ili katastarskom planu u mj. 1:1000 ili 1:2000. Ovisno o obuhvatu plana će ovisiti i odabrano mjerilo.

Urbanistički plan uređenja određuje načine i oblike korištenja i uređenja javnih i drugih prostora. Pri tome valja voditi računa da treba razgraničiti javno od privatnog. Potrebno je označiti područja posebnih ograničenja u načinu korištenja kao što su na primjer sačuvane oblikovnih vrijednosti područja naselja, zaštićena područja ili posebno vrijedne ili osjetljive gradske i seoske sredine.

Urbanističkim planom uređenja treba omogućiti realizaciju sadržaja namjene koja je definirana planovima šireg obuhvata, odnosno utvrditi optimalne prostorne, sadržajne i oblikovne mogućnosti prostora stvaranjem preduvjeta za artikulaciju i afirmaciju prostora.

Temeljem odredaba Zakona o prostornom uređenju kojima je propisano da dokumenti prostornog uređenja užeg područja moraju biti usklađeni s dokumentima prostornog uređenja šireg područja, te da se obveza izrade detaljnog plana uređenja s granicama obuhvata utvrđuje prostornim planom šireg područja, obaveza izrade detaljnog plana uređenja može se propisati i urbanističkim planom uređenja. 4.7.Detaljni plan uređenja Detaljni plan uređenja je plan čija se obveza izrade propisuje planom šireg područja. Pri propisivanju obveze planom šireg područja treba voditi računa da je u grafičkom dijelu istog u kartogramu pod naslovom "Uvjeti korištenja i zaštite prostora" potrebno odrediti i granice obuhvata detaljnog plana uređenja. Kroz provedbene odredbe predmetnog plana potrebno se odrediti prema obvezi izrade detaljnog plana.

Detaljni plan uređenja izrađuje se na topografsko-katastarskom planu ili katastarskom planu u mj. 1:1000 ili 1:500. Detaljni plan uređenja je plan kojim se utvrđuje:



- 24 -

- detaljna namjena prostora, - režimi uređivanja prostora, - opremanje prostora komunalnom infrastrukturom, - uvjete za izgradnju građevina, - uvjeti za ostale aktivnosti u prostoru. Kartografski prikazi koji čine grafički dio plana trebaju biti napravljeni na način da budu jasno i

nedvojbeno određeni svi elementi koji se određuju lokacijskom dozvolom. Kod definiranja odredaba za provođenje detaljnog plana uređenja treba imati na umu da su to

detaljna uputstva i uvjeti kojih se je dužan pridržavati projektant projekta temeljem kojeg će se ishoditi građevna dozvola i izvoditi građevina. Za svaku namjenu koja se predvidi planom treba detaljno propisati uvjete gradnje.

Na konačni prijedlog detaljnog plana uređenja nije potrebno ishoditi suglasnost Ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prostornog uređenja. 5. ZAKLJUČAK

Dakle, Hrvatski državni sabor je 1994. godine donio novi Zakon o prostornom uređenju, koji je unio niz novina u sustavu prostornog uređenja. Uveden je novi sustava prostornih planova koji je pratio novu teritorijalnu podjelu Republike Hrvatske, zatim Izvješće i Program mjera za unapređenje stanja u prostoru kao dokument praćenja stanja u prostoru, te konačno lokacijsku dozvolu kao upravni akt.

Nakon primjene od 10-tak godina i niz izmjena i dopuna Zakona kojima se omogućava jasnija i jednostavnija, te transparentnija primjena istog može se sagledati primjena Zakona u odnosu na dokumente prostornog uređenja.

Govoreći o prostornom planiranju tada govorimo o između ostalog o gospodarenju , zaštiti i upravljanju prostorom čime se na načelu integralnog pristupa ostvaruju uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, te racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara.

U sustavu dokumenata prostornog uređenja prvi plan je Prostorni plan Županije koji uvažavanjem društveno-gospodarskih, prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje ciljeve prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora.

Velika je uloga, značaj i obveza data predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave da gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju uvjete za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na načelima integralnog pristupa u planiranju prostora. Prostorni plan uređenja općine/grada, generalni urbanistički plan uređenja, urbanistički plan uređenja, te detaljni plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće, odnosno Skupština Grada Zagreba. LITERATURA: - Marinović-Uzelac.A. (1989.) Teorija namjene površina u urbanizmu, Tehnička knjiga, Zagreb - Marinović-Uzelac.A. (2001.) Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb - Agenda 21, materijal Svjetske konferencije o zaštiti okoliša, Rio de Janeiro,1992. - The European City - Sustaining Urban Quality, Part 1 - 2, A working Conference, Ministry of Environment and Energy, Spatial Planning Department, Copenhagen 1995. - Povelja europskih gradova i mjesta o održivosti, Europska Konferencija o održivim gradovima i nasljima, Aalborg, 1994. - Cities in a Globalizing World, Global Report on Human Settlements 2001, United Nations Centre for Human Settlements (Habitat) 2001. - Strategija prostornog uređivanja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređivanja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, srpanj 1997. - Nacionalni program demografskog razvitka, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, 1998. - Program prostornog uređivanja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređivanja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, svibanj 1999. - Strategija prometnog razvitka Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, kolovoz 1999. - Statistički ljetopis 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb, studeni 2001. - Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujak 2001., Državni zavod za statistiku, Zagreb, lipanj 2002. - Prostor, komora, gradnja, Ministarstvo prostornog uređivanja, graditeljstva i stanovanja, listopad 1998. - Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2003. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređivanja, Zavod za prostorno uređenje, Zagreb, prosinac 2003. - Hrvatski prostor – temeljno nacionalno dobro, Zbornik stručnog skupa, Urbanistički institut Hrvatske, Zagreb, prosinac 2003. - Zavodi za prostorno uređenje županija i Grada Zagreba, Prostorni planovi županija i Grada Zagreba , 2001.-2006. - Prostorni planovi općina/gradova - Generalni urbanistički plan Grada Zagreba , 2003., Gradski zavod za planiranje razvoja Grada i zaštitu okoliša - Urbanistički planovi uređenja, - Detaljni planovi uređenja - Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine” br. 33/01, 60/01) - Zakon o prostornom uređenju (“Narodne novine” br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) - Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“Narodne novine” br. 54/80, 16/86, 18/89, 47/89)




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: FIZIKA ZGRADA

Predavanje :

UTJECAJ ODREDBI TEHNIČKOG PROPISA O UŠTEDI TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTI-TI U ZGRADAMA NA PROJEKTI-

RANJE Predavač: MR. SC. RANKO KEINDL, DIPL.ING.GRAĐ.


ZAGREB 2006. GODINA



- 26 -

Ranko Keindl, dipl.ing.građ. Ovlašteni revident

3K d.o.o. UTJECAJ ODREDBI TEHNIČKOG PROPISA O UŠTEDI TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTITI

U ZGRADAMA NA PROJEKTIRANJE PROMJENE U METODOLOGIJI IZRAČUNA KOEFICIJENATA PROLASKA TOPLINE MASIVNIH GRAĐEVNIH DIJELOVA UVJETOVANE PROMOCIJOM NOVIH TOPLINSKIH NORMI Predmet ovog izlaganja su specifičnosti i razlike u metodama proračuna koeficijenta prolaska topline u skladu sa zahtjevom norme HRN EN ISO 6946, koja potječe od norme ISO 6946:1996, odnosno norme EN ISO 6946:1996 sa amandmanom A1:2003, kao dijela promjena uvjetovanih Tehničkim propisom o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. Metode proračuna koeficijenta prolaska topline za vrata, prozore i ostakljene stijene, građevne dijelove koji graniče sa tlom, te elemenata za provjetravanje zbog niza specifičnosti obuhvaćene su posebnim normama, pa su i odvojeno obrađene. Prikazani proračuni potkrijepljeni su primjerima. Literaturni izvori navode se uz tekst. PRORAČUN KOEFICIJENTA PROLASKA TOPLINE Koeficijent prolaska topline recipročna je vrijednost projektiranog ukupnog toplinskog otpora, odnosno njegovih projektnih komponenti: U = 1/ Rτ = 1 / (Rsi + R1 + R2 + R3 +............. + Rse) [m2*K/ W] U prethodnim se metodologijama (preuzeta norma HRN U.J5.501/II.) razlikovao tzv. plošni koeficijent prolaska topline, izračunat za homogene, slojevite građevne dijelove kako je i ovdje opisano, od koeficijenata prolaska (prije netočno: “prolaza”) topline kojima su bili pridruženi i linijski (sada: “duljinski”) gubici topline (takvi su se koeficijenti ponegdje nazivali i “srednji” ili “ukupni”). Nove toplinske norme isključile su ovakav tretman, pa se duljinski gubici topline ne pridodaju koeficijentima prolaska topline, nego se samo pribrajaju sveukupnim prijenosnim (transmisijskim) gubicima topline u sveukupnim toplinskim bilancama. Nove su toplinske norme međutim propisale ispravke koeficijenata prolaska topline prema 3 kriterija, što je novina u usporedbi sa dosadašnjom metodologijom. Radi se o ispravcima na završnoj razini proračuna koeficijenata prolaska topline, nevezano na prethodno izračunate ukupne projektne toplinske otpore, jer su spomenuti ispravci temeljeni na okolnostima nevezanim za toplinsku provodljivost i toplinski otpor materijala toplinskih brana. Ispravljeni će koeficijent prolaska topline (Uc) iznositi: Uc = U + ΔU Ukupni ispravak (ΔU) ima 3 komponente, od kojih mogu biti zatupljene i sve tri, ali najčešće se radi o kombinaciji od jednog ili dva ispravka, a često niti jednoga. ΔU = ΔUg + ΔUf + ΔUt Ispravci se odnose na:

• -ispravak uslijed postojanja zračnih šupljina u sloju toplinske brane (ΔUg); • -ispravak koeficijenta prolaska topline uslijed mehaničkih spojnica koje prodiru kroz • toplinsku branu (ΔUf);



- 27 -

• -ispravak uslijed pothlađivanja oborinama kod obrnutih ravnih krovova (ΔUt). ISPRAVAK KOEFICIJENTA PROLASKA TOPLINE USLIJED ZRAĆNIH ŠUPLJINA U TOPLINSKOJ BRANI Toplinska brana je najčešće sastavljena iz niza manjih elemenata – ploča pravokutnog oblika (tlocrta), pa ovisno o veličini baznih elemenata po jedinici ploštine sadržavaju veću ili manju količinu sljubnica (reški) koje mogu biti toplinska ili druga oslabljenja. Primjerice, kod obloge pročelja pločama ekspandiranog polistirena ePS (stiropora i sl.) standardne tlocrtne veličine ploča 500 x 1000 mm ostvaruje se po jedinici ploštine pročelja 3,0 m/m2 reški. Oblaže li se isto pročelje pločama većeg formata, npr. 600 x 1.200 mm, što je uobičajeno kod ploča od mineralnih vlaknastih materijala, učešće reški u jediničnoj ploštini bit će manje i iznosit će 2,42 m/m2.Toplinske brane izvode se i iz ploča bitno većeg (tlocrtnog) formata, kao što su «blazine» ili «filčevi» iz vlaknastih materijala koji se isporučuju na gradilište u rolama, kao «metražna roba», a tada je učešće reški bitno manje, npr. za «rolu» duljine 10,00 m i širine 1,00 m bit će učešće reški samo 1,10 m/m2. Napokon, izvode se i kontinuirane toplinske brane, bez reški, kao npr. krovne presvlake od polimernih pjena (najčešće na bazi poliuretana – PUR) nanošenih na podlogu prskanjem u kontinuiranom postupku «in situ». Pravilno raspoređene reške mogu smanjiti naprezanja pri toplinskom radu izolacijskog sloja. Količina reški po jedinici ploštine računski ne utječe na proračun koeficijenta prolaska topline, već samo njihov tip i veličina. U obavijesnom dodatku norme HRN EN ISO 6946 navode se slučajevi kada se utjecaj zračnih šupljina pri proračunu koeficijenta prolaska topline može zanemariti. Taj je slučaj opisan kao razina ispravka Ø (ništica), a prethodno je uvjetovan ugradnjom termoizolacije na način da kroz nju nije moguć protok zraka ka toploj strani, tj. da nema zračnih šupljina koje prodiru kroz cijelu toplinsku branu. Bitno je razumjeti da se opisni slučajevi “dopuštenih” reški (sa razinom ispravka Ø) odnose samo na slučaj da te reške ostaju nakon ugradnje kao “zračne šupljine”, odnosno šupljine između elemenata toplinske brane ispunjene zrakom. Ne smije se dozvolite da te, ili bilo koje reške u toplinskoj brani, bez obzira na širinu, budu ispunjene masom za oslojavanje, žbukom, ljepilom ili bilo kojim drugim materijalom (osim zrakom) koji bi mogao utjecati na homogenost izolacijskog sloja, biti toplinski i difuzni most, odnosno zona usporenog isušivanja nakon močenja pročeljnih ploha uslijed oborina. To se najviše očituje kod kontaktnih obloga pročelja npr. pločama ekspandiranog polistirena, čije se reške, kao predradnja oslojavanju (žbukanju) cijele plohe, često i nepotrebno (štetno) prethodno ispunjavaju građevnim ljepilom. Takve zone površinski upijaju više vode nego tanki sloj cement-polimerne žbuke, pa su nakon kiša vidljivi ovlaženi spojevi ploča koji se izrazito dulje suše. Da bi se spriječila ovakva pojava, koja smeta i pločama sa preklopima ili utorom i perom, u Kanadi spojeve ploča prije oslojavanja premošćuju ljepljivom trakom koja zatvara prostor šupljine i onemogućava utiskivanje žbuke u reške (vidisti skicu 2.3). RAZINA ISPRAVKA Ø predviđa način ugradnje i tipove toplinskih brana kod kojih nije potrebno vršiti ispravke izračunatih vrijednosti koeficijenta prolaska topline uslijed postojanja zračnih šupljina u toplinskoj brani (ΔUg = Ø uz sva navedena ograničenja), a koje su pobliže opisane (prema obavijesnom dodatku E citiranoj normi) uz skice na slici 1. Najjednostavnija je izrada toplinske brane u više slojeva, najmanje 2, sa izmaknutim spojevima ploča (1.1). Povoljna su i rješenja koja se odnose na primjenu toplinskih brana sa elementima (pločama) međusobno vezanim sa preklopnim spojevima (1.2.1), spojevima na utor i pero (1.2.2), spojevima sa klinastim utorom (1.2.3) koji onemogućava razmicanje ploča u ravnini polaganja (njem. Hackenfalz). Nema zahtjeva za ispravcima niti kod jednoslojnih toplinskih brana sa ravnim sudarnim (sučeljnim) spojevima ploča, ali sa širinom reški manjom od 5 mm, odnosno sa nepravilnostima u pravokutnosti manjim od 5 mm (1.3).



- 28 -

Za dvoslojne toplinske brane od kojih je jedan sloj ugrađen između rogova, stupova i sl. a drugi je sloj neprekinut (1.4) također nema zahtjeva za ispravcima pri proračunu koeficijenta prolaska topline. Ispravci nisu potrebni niti za toplinsku branu položenu na podlogu čiji toplinski otpor iznosi barem polovinu ukupnog toplinskog otpora građevnog dijela (radi se ustvari o dvoslojnoj toplinskoj brani čiji je jedan sloj i nosivi element) (1.5). SLIKA 1

1.5 Toplinska brana slabijeg toplinskog otpora na nosivom elem entu od porobetona većeg toplinskog otpora tj. uz uvjet da je otpor toplinske brane (R i) m anji od polovice ukupnog toplinskog otpora građevnog dijela (RT) ( RA ZIN A ISPRA V K A = 0 )

R i < 0.5 RT

1.2.1 Jednoslojne toplinske brane sa preklopnim spojevima ploča ( RAZINA ISPRAVKA = 0 )

1.2.3 Jednoslojne izolacijske ploče spajane klinastim utorom (njem.Hackenfalz) koji onemogućuje razmicanje ploča u ravnini polaganja ( RAZINA ISPRAVKA = 0)

1.4 Dvoslojna toplinska brana kosog provjetravanog krova gornji sloj je isprekidan drvenim rogovima, dok je donji sloj u kontinuitetu ( RAZINA ISPRAVKA = 0 )

1.3 Jednoslojna toplinska brana sa sudarnim (sučeljnim) ravnim spojevima i reškama čije širine i nepravilnosti ne prelaze 5 mm ( RAZINA ISPRAVKA = 0 )

1.2.2 Jednoslojne toplinske brane od izolacijskih ploča sa spojem utor - pero ( RAZINA ISPRAVKA = 0 )

1.1 Dvoslojne toplinske brane sa izmaknutim sastavima ploča (RAZINA ISPRAVKA = 0)



- 29 -

RAZINA ISPRAVKA 1 predviđa način ugradnje i tipove toplinskih brana kod kojih je potrebno vršiti ispravke izračunatih vrijednosti koeficijenta prolaska topline uslijed postojanja djelomičnih zračnih šupljina u toplinskoj brani, uz uvjet da ne dolazi do prolaza zraka ka toplijoj strani izolacijskog sloja. Ispravak za ovu razinu dat je izrazom: ΔUg = ΔU’ * [Ri / Rτ] 2 = 0,01 * [RI / Rτ] 2 Pritom je Ri toplinski otpor sloja (slojeva) koji sadrži zračne šupljine, a Rτ ukupni toplinski otpor građevnog dijela (sa otporima prijelaza topline), a ΔU’ koeficijent ispravka koji za razinu 1 iznosi 0,01. SLIKA 2.

2.1.1 Vanjski zid ujedno i jednoslojna toplinska brana od porobetona ojačana drvenim stupovima ( RAZINA ISPRAVKA = 1 )

2.2 Toplinska brana lagane gipskartonske pregrade ( zid prema negrijanom ) isprekidana limenim stupovima ( RAZINA ISPRAVKA = 1 )

2.3 Jednoslojne toplinske brane sa širinom reški većom od 5 mm ( RAZINA ISPRAVKA = 1 )

2.1.2 Jednoslojna toplinska brana smještena između drvenih rogova ( RAZINA ISPRAVKA = 1 )

Na slici 2 prikazana je jednoslojna toplinska brana ugrađena između stupova ili rogova (2.1.1 - npr. zid od porobetona između nosivih stupova i 2.1.2 – jednoslojna toplinska brana ugrađena između rogova), slučaj obuhvaća i gipskartonske pregrade sa jednostrukim stupovima (2.2), te uopće jednoslojne toplinske brane sa ravnim sudarnim spojevima ploča, ali sa širinom reški većom od 5 mm, odnosno sa nepravilnostima u pravokutnosti većim od 5 mm (2.3 – zidna obloga tipa ETICS sa zaštitnom trakom radi sprječavanja utiskivanja morta u reške). RAZINA ISPRAVKA 2 predviđa najveće vrijednosti ispravka za toplinske brane kod kojih može doći do prolaza zraka na toplijoj strani, bilo zbog nedovoljnog pričvršćenja i brtvljenja na vrhu ili dnu, ali i zbog nekih drugih posebnih izvedbi, neobuhvaćenih normom. Ispravak za ovu razinu dat je istim općim izrazom kao i za razinu 1: ΔUg = ΔU’ * [RI / Rτ] 2= 0,04 * [RI / Rτ] 2 Pritom je RI toplinski otpor toplinske brane koja po čitavoj debljini sadrži zračne šupljine, Rτ je ukupni toplinski otpor građevnog dijela (sa otporima prijelaza topline), a ΔU’ je koeficijent ispravka koji za razinu 2 iznosi 0,04.



- 30 -

Na slici 3 prikazana je jednoslojna toplinska brana (npr. drvena kanatna stijena sa ispunom od vlaknastih ploča) ugrađena između stupova, na dnu nebrtvljena, odnosno greškom pri montaži odignta od poda (3.1) čime je omogućen protok zraka na toplu stranu. Prikazan je i isječak iz poprečnog presjeka (3.2) hale tipske svinjogojske farme (uz dozvolu projektanta SIRRAH d.o.o. Osijek) sa specifično riješenim dozračivanjem koje se vrši kroz sloj kamene vune položene na strop od peforiranog lima. Odzračivanje, otsis iz hale, je pritom prisilno, kroz krovnu konstrukciju. Ovakvu fizikalno i tehnološki specifičnu toplinsku branu (strop prema prirodno provjetravanom tavanu) potrebno je tretirati sa razinom ispravka 2. (Ideja perforiranja toplinske brane nije nova, vršeni su pokusi sa iglanjem ploča od pjenoplasta u svrhu smanjenja parnog otpora). SLIKA 3.

3.1 Drvena kanatna stijena sa jednoslojnom toplinskom branom,greškom u izvedbi odignutom od poda tj. nebrtvljenom uz pod ( RAZINA ISPRAVKA = 2 )

3.2 Namjerno perforirana toplinska brana

Zračne šupljine u termoizolacijskom sloju mogu biti uzrokovane nepravilnostima u dimenzijama i pravokutnosti ploča. Pritom norma ne predviđa greške pri ugradnji kojih se posebno treba čuvati kod troslojnih zidova, gdje se toplinska brana odmah obzidava i nije dostupna naknadnoj kontroli. Kod takvih konstrukcija treba obvezno predvidjeti dvoslojnu toplinsku branu. ISPRAVAK VRIJEDNOSTI KOEFICIJENTA PROLASKA TOPLINE USLIJED PRIMJENE MEHANIČKIH SPOJNICA KOJE PROBIJAJU TOPLINSKU BRANU Čest je slučaj da kroz toplinsku branu prolaze mehaničke spojnice, prvenstveno zbog učvršćenja izolacijskih ploča za podloge. Primjer je ETICS povezani toplinski sustav, gdje se izolacijske ploče, neovisno o materijalu, uz lijepljenje i dodatno pričvršćuju mehaničkim spojnicama (viditi normu HRN EN 13 499:2004). Da bi se uopće prišlo računanju ispravaka koeficijenta prolaska topline zbog mehaničkih spojnica treba biti ispunjen opći uvjet da je ispravak veći od 3 posto izračunate bazne vrijednosti, te da je toplinska provodljivost materijala mehaničkih spojnica veća od 1,0 W/(m.K). To znači da se za plastične i staklene (i drvene) spojnice svih vrsta neće računati korektura, odnosno da se razmatraju samo metalne spojnice i armirano-betonske spojnice. Proračuni korekture neće se vršiti niti za mehaničke spojnice koje ne prodiru kroz cijeli toplinsko izolacijski sloj, niti kad se radi o zidnim spojnicama provučenim kroz šupljine, odnosno kad se radi o spojnicama između zida i drvenih elemenata. Takve spojnice imaju nešto smanjenu nosivost, skuplje su i kompliciranije za ugradnju, ali u cijelosti isključuju točkaste toplinske mostove i pojavu (točkastog) orošavanja na njima. Primjeri su prikazani na



- 31 -

slici 4. Prikazana je trakasta, limena spojnica izlomljenog oblika za mekše ploče koja se može učvrstiti i upucavanjem montažnim pištoljima sa barutnim punjenjem, kad je to pogodnije od ubušivanja u betonsku podlogu, te kada je to dopušteno (4.1). Daljnji primjer pokazuje uobičajenu metalnu spojnicu za ubušivanje, ali ugrađenu sa upuštenom i naknadno zaštićenom glavom. Pritom je povećan rad pri montaži, ali je isključen toplinski mort, što je u pojedinim slučajevima primjene nužno (4.2). Oba načina učvršćivanja primjenjivala su se pred tridesetak godina i danas su pomalo povijest, zamjenjeni su plastičnim i drugim spojnicama. SLIKA 4

Slika 4.2Slika 4.1

Bez obzira što su mehaničke spojnice neizbježne kod kompaktnih toplinskih sustava slijedeći primjer pokazuje da tanke metalne spojnice ne uvjetuju potrebu vršenja ispravaka koeficijenta prolaska topline. Opći izraz za ispravak koeficijenta prolaska topline uslijed mehaničkih spojnica koje prodiru kroz cijelu debljinu toplinske brane (ΔUf) glasi:

ΔUf = α. λf .nf . Af

Simbol (λf) označuje pritom toplinsku provodljivost spojnica, (nf) broj spojnica po četvornom metru, a (Af) ploštinu presjeka jedne spojnice. Koeficijent α ima vrijednost 6 kada se radi o spojnicama između dijelova dvostrukog zida odnosno vrijednost 5 ukoliko se radi o pričvršnicama krova, ili pričvrsnicama za ETICS povezane sustave, tj. za slučajeve kada su spojnice samo na jednoj strani vezane na čvrstu podlogu. Za pročeljnu oblogu od ekspandiranog polistirena (ePS) debljine 6 cm, tanko oslojenim sa 0,5 cm podložng cement – polimernog morta armiranog mrežicom od staklenih vlakanaca, na zidu od blok opeke debljine 25 cm, iznutra ožbukanom v.c. žbukom debljine 2 cm koeficijent prolaska topline iznosi U = 0,493 W/(m2.K). Za 4 kom/m2 čeličnih spojnica promjera 3 mm ispravak koeficijenta prolaska topline će iznositi samo ΔUf = 0,004 W/(m2.K), odnosno manje od 1 posto. Kod toplinskih brana primjerenije debljine bit će učešće još manje. Proizlazi da za kompaktne toplinske sustave tipa ETICS nije potrebno vršiti ispravke pri proračunu koeficijenta prolaska topline. Na primjeru lagane stijene od gipskartonskih ploča (unutrašnji zid prema negrijanom) uočuje se različit slučaj (viditi skicu 2.2). Stijena je sastavljena iz obostrane obloge od gips kartonskih ploča, vertikalnog sloja zraka u mirovanju debljine 2 cm i sloja meke kamene vune debljine 8 cm. Toplinsku branu prekidaju mehaničke spojnice koje čine nosivi stupovi od nerđajučeg čeličnog lima debljine 0,6 mm, na razmaku 60 cm (CW 100 x 0,06). Koeficijent prolaska topline iznosi U = 0,390 W/(m2.K). Za standardni razmak stupova od 60 cm učešće spojnica (stupova) bit će 1,67 m/m2, pa će ispravak iznositi:

ΔUf = 6 x 17,00 x 1,67 x 0,0006 = 0,102 W/(m2*K)



- 32 -

Dobivena vrijednost ovog ispravka učestvuje sa oko 26 posto u vrijednosti koeficijenta prolaska topline, pa primjer pokazuje visoko učešće utjecaja mehaničkih spojnica za takav tip građevnih dijelova. Budući da je kod opisanih laganih stijena sloj jednostruke toplinske izolacije isprekidan nosivim, limenim stupovima potreban je – prema ranije iznesenom - i daljnji ispravak uslijed zračnih šupljina razine 1 koji iznosi 0,018 W/(m2*K) odnosno daljnjih 5 posto. Mehaničke spojnice znatno utječu na korekturu koeficijenta prolaska topline kod spojeva obloga troslojnih panela, bilo masivnih od armiranog betona, bilo laganih, limenih ili gipskartonskih, odnosno kod pričvršćenja vanjskih obloga troslojnih zidova i zaslona na provjetravanim pročeljima, posebno sa vanjskom oblogom od kamenih ploča, jer su tu spojnice znatno više mehanički opterećene, pa kroz to moraju biti i masivnije nego npr. kod kompaktnih toplinskih sustava, gdje su mehaničke spojnice opterećene prvenstveno silama uvjetovanim termičkim radom izolacijskih ploča i oslojenja, jer je vlastita težina sustava mala. ISPRAVAK VRIJEDNOSTI KOEFICIJENTA PROLASKA TOPLINE ZA OBRNUTE RAVNE KROVOVE Ispravak vjednosti koeficijenta prolaska topline za obrnute krovove (ΔUr) prema Dodatku D norme HRN EN ISO 6495 definiraN JE izrazom:

ΔUr = p *f *x * [ Ri / RT] 2 Navedeni simboli označavaju:

- „p“ je srednja vrijednost količine kiše tijekom razdoblja grijanja [mm/dan]. Za meterološku postaju Zagreb, Maksimir, za period od listopada do ožujka (181 dan) ukupna oborina za navedeno zimsko polugodište iznosi 363,3 mm. Prema podacima iz Tehničkog propisa, Prilog E, srednja vrijednost broja dana grijanja za istu postaju iznosi 184,5 i približno se podudara sa zimskim razdobljem. Srednja vrijednost količine kiše tijekom razdoblja grijanja za Zagreb, Maksimir iznosit će:

p = 363,3 / 182 =1,996 mm/dan U priloženoj su tablici navedene prosječne oborine (neslužbeni podaci) u zimskom i ljetnom polugodištu za neke naše gradove i mjesta, naveden je broj dana grijanja za ta područja prema Tehničkom propisu, te izračunate prosječne oborine kroz period grijanja na način da je ukupna količina oborina u zimskom polugodištu podijeljena sa danima grijanja. Ovakav je proračun, u pomankanju točnijih podataka, zadovoljavajući za kontinentalne krajeve gdje su broj dana grijanja i broj dana zimskog polugodišta približno jednaki. Kod priobalnih je krajeva je ta aproksimacija veća, pa je preporučljivo potražiti točnije podatke.

ZAVIŽAN1594 m n.m.

Podaci o količinama oborina prema kojima se mogu procjeniti vrijednosti prosječne oborine u periodu grijanja potrebne za proračun ispravka koeficijenta prolaska topline inverznih krovova

ZAGREB (MAKSIMIR)123 m n.m.

PROSJEČNI BROJ DANA GRIJANJA (Kriterij 12 C)

BROJ DANA ZIMSKOG RAZDOBLJA

(7)(6)(5)(5)(4)(3)(2)(1)

VARAŽDIN 167 m n.m.

OSIJEK89 m n.m.

ŠIBENIK77 m n.m.

SPLIT (MARIJAN)

122 m n.m.

RIJEKA120 m n.m.

PROSJEČNE OBORINE U PERIODU GRIJANJA -upisati točan podatak

PRIBLIŽNA VRIJEDNOSTPROSJEČNE OBORINE UPERIODU GRIJANJA (2)/(4) (mm/dan)

PROSJEČNA KOLIČINA OBORINA U ZIMSKOM RAZDOBLJU (2)/(3) (mm/dan)

UKUPNA GODIŠNJAKOLIČINA OBORINA (mm)

KOLIČINA OBORINE U ZIMSKOM RAZDOBLJU 01.10 - 31.03 (mm)

KOLIČINA OBORINE U ZIMSKOM RAZDOBLJU 01.10 - 31.03 (mm)

DUBROVNIK 52 m n.m.



- 33 -

- „f“ je faktor otjecanja, koji daje udio količine kišne ( oborinske?) vode koja dospijeva do hidroizolacije. Kod unutrašnje odvodnje i zaštitnog sloja od krupnozrnog šljunka sva voda prođe do hidroizolacijskog sloja, tj. nema primarne odvodnje s gornje razine, pa je FAKTOR OTJECANJA = 1. Krovovi koji odozgo nisu otvoreni, mogu imati faktor otjecanja i manji od 0,10 kada je npr. pokrov krova izvršen keramičkom oblogom na estrihu, sa vanjskom primarnom odvodnjom, ili vodolovnim grlima prilagođenim prijemu vode sa 2 razine. Ozelenjeni krovovi, ovisno radi li se o intenzivnoj ili ekstenzivnoj obradi ostvaruju faktor otjecanja od 0,2 do 0,50 (podaci tehničkog ureda Geberit u Zagrebu). -- „x“ je faktor za povećan toplinski gubitak uzrokovan kišnicom koja teče po hidroizolacijskom sloju [ (W*dan)/(m2*K*mm)] Radi se o najutjecajnijem faktoru koji je (samo) za opisanu izvedbu toplinske brane (ravni sudar, jednoslojne ploče) u Dodatku D norme HRN EN ISO 6949 definiran s vrijednošću od 0,04 (W*dan)/(m2*K*mm). Proizlazi da će taj faktor biti manji za ploče sa spojem na preklop, ili utor-pero, odnosno za dvoslojne toplinske brane, sa izmaknutim reškama ploča. Daljnji način umanjenja utjecaja toplinskog gubitka inverznih krovova uslijed kiše u zimskom razdoblju (ljeti je taj utjecaj pozitivan) je primjena filterskih slojeva koji su ujedno paropropusni, ali i (djelomično) vodonepropusni (izvor: Verband Abdichtungsunternehmungen Schweiz, Bern). Ne radi se o hidroizolaciji (zato se ne smije postavljati PE ili druga plastična folija što je česta greška u izvedbi inverznih krovova kod nas), već o sloju koji skreće dio oborine ka primarnoj odvodnji. - „Ri“ je toplinski otpor izolacije ISKLJUČIVO iz ekstrudiranog polistirena – XPS-a, jer se ovaj Dodatak normi odnosi samo na ovaj materija. (Postavlja se pitanje što je sa formulacijama PUR pjene sa velikim učešćem zatvorenih ćelija?). - „RT“ je ukupni toplinski otpor promatranog građevnog dijela.. Slijedi pojašnjenje na jednostavnom primjeru: Razmatra se inverzni krov jednostavne konstrukcije, sa nosivim elementom od trapeznog lima postavljenog u padu min 2,5 %, dodatnom hidroizolacijom od 2 trake za zavarivanje sa uloškom od staklene tkanine debljine 3+3= 6 mm, toplinskom branom iz XPS-a debljine 10 cm (jedan sloj ploča sa ravnim sudarima, razmak među pločama ispod 5 mm), filtarski sloj od PP filca (geotekstila), te stabilizacijskog sloja od krupnozrnog, jednakozrnog šljunka promjera zrna 16 – 32 mm ) debljine 5 cm. Takav će krov ostvariti koeficijent prolaska topline od: U = 1/(0,170 + 2,860 + 0,000 + 0,026) = 0,327 W/(m2*K) Pritom toplinski otpor XPS sloja iznosi: Ri = 0,10 / 0,035 = 2,86 (m2*K)/W Ukupni toplinski otpor građevnog dijela je neznatno veći, jer se radi o čeličnom limu debljine 0,06 mm i bitumenskim trakama ukupne debljine 6 mm RT = 2,86 + 0,0006/58,5 + 0,006/0,23 = 2,86 + 0,00001 + 0,026 = 2,89 (m2*K)/W [ Ri/RT] 2 = [2,86i/2,89] 2 = 0,98 Ispravak za obrnute krovove bit će: ΔUr = p*f*x*[ Ri/RT] 2 = 363,3/182 * 1 * 0,04 *0,98 = 0,078 W/(m2*K) (> 0,01) Ispravak koeficijenta prolaska topline (ukupni), budući su ispravci za zračne šupljine i mehaničke spojnice jednaki ništici, imat će istu vrijednost: ΔU = ΔUg + ΔUf + ΔUr = 0 + 0 + 0,08 = 0,08 W/(m2*K)



- 34 -

Predmetni će krov ostvariti ispravljen koeficijent prolaska topline od: Uc = U + ΔU = 0,327 + 0,08 = 0,407 W/(m2*K) Donedavno se kod inverznih krovova obično aproksimativno računalo sa pogoršanjem toplinske provodljivosti XPS-a od 10 - 20 , što potvrđuje i prethodni proračun gdje je povećanje koeficijenta prolaska topline uslijed utjecaja“ inverznog“ položaja toplinske brane oko 25 % (0,407/ 0,327 = 1,245) U gornjem je primjeru uvrštena maksimalna vrijednost ispravka koeficijenta prolaska topline proizašlog iz maksimalne vrijednosti umnoška: f * x = 1,00 * 0,04 = 0,04 (W*dan)/(m2*K*mm). Naime, faktor otjecanja ne može poprimiti vrijednosti i veće od 1,00, a prema Dodatku D citirane norme niti vrijednost „x“ ne može biti veća od 0,04 (W*dan)/(m2*K*mm). Uz navedeno, odnos ukupnog toplinskog otpora toplinske brane od XPS-a i ukupnog otpora građevnog dijela ima praktički vrijednost 1, što je također ekstremni uvjet. Primjer sa nosivim elementom od trapeznog lima izabran je da se prikaže sustav sa toplinskim otporom ispod hidroizolacije koji je zanemariv. Kod takvog bi krova u momentu pothlađivanja došlo do orošavanja limenog podgleda što je nedopustivo. Evidentno je da obrnuti krovovi trebaju ostvarivati i određeni dio toplinskog otpora neovisan od glavne toplinske brane, izložene močenju. Daljni primjer to pokazuje. Na krovu iz gornjeg primjera smanjili smo toplinsku branu od XPS na 7 cm, ali smo ispod hidroizolacijskog sloja, odozdo na limu, dodali ploče XPS-a debljine 3 cm. Ukupni toplinski otpor građevnog dijela je ostao isti: RT = 2,89 (m2*K)/W……ali je toplinski otpor dijela toplinske brane od XPS-a izloženog močenju kišom smanjen za 30 % i iznosi: Ri = 0,07 / 0,035 = 2,00 (m2*K)/W, pa će kvadrat odnosa dvaju otpora biti: [ Ri/RT] 2 = [2,00/2,89] 2 = 0,48 Ispravak za obrnute krovove bit će u tom slućaju samo…… ΔUr = p*f*x*[ Ri/RT] 2 = 363,3/182 * 1 * 0,04 *0,48 = 0,038 W/(m2*K) (> 0,01>0) ……odnosno ispravljeni koeficijent prolaska topline iznosit će: Uc = U + ΔU = 0,327 + 0,04 = 0,367 W/(m2*K ) tj. pogoršanje uslijed inverzije će iznositi samo oko 12 % (0,367/0,327=1,122) Vidljiva je ispravnost rastavljanja toplinske brane inverznog krova na 2 dijela: glavni, gornji dio, debljine i toplinskog otpora ca.70 % od ukupnog, smješten na hidroizolacijskom sloju i izložen močenju kiše, te donji, sekundarni, položen ispod hidroizolacijskog sloja, sa toplinskim otporom ca 30 % od ukupnog toplinskog otpora. Ovakvo kombinirano rješenje nastalo razdvajnjem toplinske brane u odnosu 70 % naprama 30 % (granično) ne umanjuje pozitivne značajke inverznog krova, a prikazani primjer pokazuje da je i energetski povoljnije. Bolje je takvo razdvajanje toplinske brane vršiti u omjeru 8 : 2 ili 7,5 : 2,5. Razdvajanje toplinske brane povoljno djeluje i na sekundarnu zaštitu toplinskih mostova, a granično ne smeta stacionarnosti difuznog toka. Toplinska provodljivost materijala toplinske brane (xPS) potrebno je korigirati i zbog mogućnosti povećanog sadržaja vlage u strukturi uzrokovane difuzijom, u skladu s normom ISO 10456.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: FIZIKA ZGRADA

Predavanje :

PRORAČUN GUBITAKA TOPLINE U ZGRADAMA PREMA HRN EN

12831 Predavač: MR. SC. IVAN CETINIĆ, DIPL.ING.STROJ.

STRUČNI SMJER: ARHITEKTURA I STROJARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA



- 36 -

Mr.sc. Ivan Cetinić, dipl.ing.stroj. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

PRORAČUN GUBITAKA TOPLINE U ZGRADAMA PREMA HRN EN 12831 PROPISI O TOPLINSKOJ ZAŠTITI GRAĐEVINA Do donošenja "Tehničkog propisa o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti zgrada" NN br79/2005 postojeći Propisi o toplinskoj zaštiti u zgradarstvu propisivali su izolacijske parametre vanjskih obodnih konstruktivnih elemenata te dozvoljenih ventilacijskih gubictaka ovisno o faktoru oblika zgrade i području u kojem se zgrada nalazi (klimatske zone). Vrijednosti ovako propisanih srednjih koeficjenata prolaza topline nisu implicite bili vezani na korisnu jedinicu volumena grijanja prostora te nisu stimulativno djelovati na proizvodnju i potrošnju toplinske energije, a time i na zaštitu čovjekova okoliša kako u pogledu potrošnje energenata tako i u pogledu emisije štetnih plinova i tvari u okolinu kao produkata izgaranja. Umjesto dosada propisanog maksimalnog koeficjenta prolaza topline za pojedinačne građevne elemente, novim propisom se ograničava godišnja potrošnja ogrijevne topline, koju je potrebno izračunati uzimajući u obzir unutarnje izvore topline i sunčevo zračenje.

GODIŠNJA POTREBNA TOPLINA ZA GRIJANJE STAMBENIH ZGRADA OVISNO O FAKTORU OBLIKA

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

0 0,2 0,4 0,6 0,8 1 1,2 1,4 1,6

fo (m-1)

Qh

(kW

h/m

2 a)

Qh = 51,31 (kWh/m2a) za fo≤ 0,20 Qh = 41,03 + 51,41 fo ( kWh/m2a) za 0,20< fo < 1,05 Qh = 95,01 ( kWh/m2a) za fo ≥ 1,05



- 37 -

G O D IŠ N J A P O T R E B N A T O P L IN A Z A G R IJ A N J E N E S T A M B E N IH Z G R A D A O V IS N O O F A K T O R U

O B L IK A

0

5

1 0

1 5

2 0

2 5

3 0

3 5

0 0 ,2 0 ,4 0 ,6 0 ,8 1 1 ,2 1 ,4 1 ,6

fo (m -1)

Qh

(kW

h/m

2 a)

Qh = 16,42 (kWh/m2a) za fo≤ 0,20 Qh = 13,13 + 16,45 fo ( kWh/m2a) za 0,20< fo < 1,05 Qh = 30,40 ( kWh/m2a) za fo ≥ 1,05

SRE D N JI KO EFIC IJEN T PR O LAZA TO PLIN E O PLO Š JA ZG R AD E O VISN O O FAK TO R U O B LIK A I VAN JS K O J

SR EDN JO J TE M PER ATUR I N AJH LADN IJEG M JES EC A ZA S TAM B E N E I N E S TAM B E N E ZG R AD E S UČEŠĆEM PO VR ŠINE

P R O ZO R A U U K U P N O J P O V R Š IN I FAS AD E <30%

0

0 ,2

0 ,4

0 ,6

0 ,8

1

1 ,2

1 ,4

1 ,6

1 ,8

0 0 ,5 1 1 ,5 2

fo (m -1)

HT (

W/m

2 K)

HT = 0,45 + 0,15/ fo (Wh/m2a) za Θm >3°C HT = 0,30 + 0,15/ fo (Wh/m2a) za Θm <3°C



- 38 -

S R E D N JI K O E F IC IJ E N T P R O L AZ A T O P L IN E O P L O Š JA Z G R AD E O V IS N O O F AK T O R U O B L IK A I V AN JS K O J

S R E D N JO J T E M P E R AT U R I N AJH L AD N IJE G M JE S E C A Z A N E S T AM B E N E Z G R AD E S UČE ŠĆE M P O V R Š IN E P R O Z O R A U

U K U P N O J P O V R Š IN I F AS AD E > 30 %

0

0 ,2

0 ,4

0 ,6

0 ,8

1

1 ,2

1 ,4

0 0 ,5 1 1 ,5 2

fo (m -1)

HT

(W/m

2 K)

HT = 0,45 + 0,24/ fo (Wh/m2a) za Θm >3°C HT = 0,35 + 0,24/ fo (Wh/m2a) za Θm <3°C

Analizirajući poboljšanje toplinske zaštite zgrade na 1m3 grijanog prostora uzimajući srednje vrijednosti koeficijenta prolaza topline za zidove i prozore pri temperaturi prostorije od +20°C, vanjskoj temperaturi -12°C u periodu od 1969-2005 srednja temperatura vanjskih zidova i prozora poprima sljedeće vrijednosti:

1969 1974 1977 1982 2005 km,Z+PR [W/(m2K)] 2.0 1.86 1.45 1.2 1.1 ϑO,m[°C] 11.7 12.5 14.0 15.0 15.8

Na taj se način, uz istu toplinsku ugodu (konfor), usljed smanjenog potrebnog ogrijevnog učinka , mogu smanjiti i srednje temperature ogrijevnih površina. Kako je nominalna količina topline koju ogrijevno tijelo odaje prostoriji Qn u odnosu na učinak ogrijevnog tijela u drugim temperaturni uvjetima je opisana izrazom Qn/Q=[Δtn/Δt]1+n iz iste relacije možemo izračunati temperaturu medija za smanjeni toplinski učinak. Ako se predpostavi da će ostale vrijednosti za ogrijevne površine ostati konstantne i uzmemo uobičajenu temperaturu radijatorskog grijanja 90/70°C i temperaturu prostorije 20°C dobit će se sljedeće srednje temperature medija za ogrijevna tijela:

1969 1974 1977 1982 2005 ϑOT,m[°C] 80 76.7 66.6 60.5 55.2

Na ovaj način omogućuje se smanjenje temperature ogrijevnog medija tako da se mogu realizirati odgovarajući sustavi niskotemperaturnog grijanja korištenjem različitih niskotemperaturnih izvora energije.



- 39 -

PROM JENA POVRŠINE "OT" OVISNO O SREDNJOJ TEM PERATURI M EDIJA NOSITELJA TOPLINE

0

2

4

6

8

1 0

1 2

0 2 0 4 0 6 0 8 0 1 0 0 1 2 0

tm (°C)

f (m

2 /m2 )

NISKOTEMPERATURNI SUSTAVI KORIŠTENJA ENERGIJE - kondezacijski kotlovi → proizvodnja toplinske energije; - dizalice topline → proizvodnja rashladne i toplinske energije; - energija sunčevog zračenja za procese grijanja i hlađenja; - kogeneracijska postrojenja → proizvodnja električne i toplinske energije - trigeneracijska postrojenja → proizvodnja električne , toplinske i rashladne energije PRORAČUN SUSTAVA GRIJANJA PREMA NOVOJ NORMI HRN EN 12 831 Postupak proračuna sustava grijanja, odnosno toplinskog opterećenja prostorija ili njihovih potreba za toplinom provodi se sukladno s normom DIN 4701 - "Pravilnik o proračunu toplinskih potreba zgrade". Ta je norma od nedavno zamijenjena novom, europskom i usvojenom hrvatskom normom: HRN EN 12 831- "Sustavi grijanja u zgradama; Postupci za proračun normalnog toplinskog opterećenja". Prikaz najvažnijih promjena u odnosu na do sada uobičajeni postupak proračuna sustava grijanja objavljen je u casopisu EGE u tri nastavka koji je priredio Dušan Jasprica, dipl. ing. Pregled najvažnijih novosti Jedna od najvažnijih novosti iz HRN EN 12 831jest tzv. Nacionalni dodatak. Kao što mu ime kaže, trebala bi ga zasebno donijeti svaka zemlja koja prihvati normu (npr. u Njemačkoj je norma objavljena u kolovozu, a Dodatak u prosincu prošle godine) i u njemu bi se trebali nalaziti svi važniji podaci potrebni za proračun u skladu s uvjetima koji su značajni za tu zemlju. To su, primjerice, vrijednosti normalne vanjske (okolne) temperature, normalne unutarnje temperature (u prostoriji), temperature negrijanih prostorija itd. Uz to, nacionalni dodatak uključuje i podroban primjer te obrasce za proračun toplinskog opterećenja po prostorijama i cijele zgrade. Nacionalni dodatak je logična posljedica činjenice da je nova norma europska, tj. trebala bi vrijediti na europskoj razini (što znači da se uskoro može očekivati i HRN EN 12 831). Za razliku od toga, nekadašnja DIN 4701 bila je zamišljena da vrijedi samo za Njemačku, iako je u brojnim drugim zemljama važila kao općeprihvaćena smjernica. Velika su novost i dva postupka proračuna toplinskog opterećenja (toplinskih gubitaka, odnosno potreba za toplinom) prostorija i cijele zgrade: pojednostavljen i podroban. Pri tome je primjena pojednostavljenog proračuna predviđena za stambene zgrade s najviše tri stana i nepropusnošću ovojnice zgrade do n50 = 3h-1.



- 40 -

Uz to, HRN EN 12 831 predviđa brojne nove oznake, simbole i indekse za pojedine veličine (tablica 1 i 2), dok su neke veličine i postupci iz DIN 4701 napušteni (tablica 3).

Tablica 1 Neke važnije razlike oznaka veličina i indeksa iz stare (DIN 4701) i nove norme (EN 12 831)

Tablica 2 Neke važnije nove veličine iz EN 12 831

Tablica 3



- 41 -

Neke veličine iz DIN 4701 kojih više nema u EN 12 831 Također se više u obzir ne moraju uzimati djelomično ograničeno grijanje zgrada ni proračun Krischerove značajke (D). Naravno, obje se norme, nova i stara, temelje na istim fizikalnim postavkama, a te osnovne jednadžbe u novoj su normi uključene i u pojednostavljeni i podrobni postupak proračuna. Pri tome treba reći da se postupci proračuna prema novoj i staroj normi značajno razlikuju zbog čega se i rezultati mogu značajnije razlikovati. Normalni transmisijski toplinski gubici Pojednostavljeni postupak proračuna polazi od pojedine plohe kojoj se pridružuje odgovarajuća U-vrijednost. Ipak, pri tome se u obzir uzima samo prolaz topline (tj. toplinski gubici) kroz vanjse plohe, ali ne i unutarnji toplinski gubici. Za korekciju toplinskih gubitaka ovisno o okolnom stanju slući temperaturni korekcijski faktor (fk) (tablica 4).

Tablica 4 Neki temperaturni korekcijski faktori za toplinske gubitke prema različitim okolnim plohama ili područjima Prema novoj se normi u obzir uzimaju sve plohe koje imaju toplinske gubitke prema okolici (vanjski zidovi prema negrijanim prostorijama, odnosno zidovi i podovi koji su u doticaju s tlom) te utjecaj toplinskih mostova, zbog čega se kod primjene pojednostavljenog proračuna redovito uključuje dodatak za toplinske mostove (∆UWB = 0,10 W/m2K)). Pojednostavljenim se postupkom ne proračunavaju unutarnji toplinski gubici, već su prostorije s povišenim temperatura ma (više od 4 K u odnosu na ostale prostorije, npr. kupaonica: 24°C) obuhvaćene paušalnim faktorom (f∆Φ = 1,5). Transmisijski toplinski gubici se u pojednostavljenom postupku računaju jednadžbom:

ΦT = ∑ A . (U + ∆UWB) . (θint - θe) . fk´) pri čemu su: ΦT - transmisijski toplinski gubici, W A - površina plohe, m2 U - U-vrijednost, W/m2 K) ∆UWB - dodatak za toplinske mostove, W/m2 K) θe - vanjska (okolna) temperatura, °C θint - unutarnja temperatura (u prostoriji), °C fk - temperaturni korekcijski faktor (tablica 4). Kao što vrijedi i za podrobni postupak proračuna, najprije se proračunava koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka (HT). Radi se o novouvedenoj veličini koje nije bilo u DIN 4701, ali je poznata iz DIN 4108. Iscrpno je opisana u podrobnom postupku proračuna i vrlo je važna za proračun godišnjih potreba za toplinom, a određena je jednadžbom: HT = ∑ A . (U + ∆UWB) . fk.

Pri čemu je: HT - koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka, W/K. Transmisijski toplinski gubici tada iznose: ΦT = HT . (θint - θe). Normalni ventilacijski toplinski gubici



- 42 -

Kako pojednostavljeni postupak proračuna vrijedi samo za zgrade s najviše tri stana i s nepropusnošću osvojnice do n50 = 3 h-1 (broj izmjena zraka pri diferencijalnom tlaku 50 Pa između unutrašnjosti zgrade i okolice), nije potrebno složeno proračunavanje količine zraka koji u prostorije dospijeva prirodnom ventilacijom, već se u obzir uzima samo najmanji potrebni volumen zraka: ΦV = 0,34Vmin(θint - θe) pri čemu su: ΦV - ventilacijski toplinski gubici, W Vmin = VRnmin - najmanji potrebni volumen zraka, m3/h. VR - volumen prostorije, m3

nmin - najmanji potrebni broj izmjena zraka, h-1 Pogon sustava grijanja s prekidima Važna novost iz HRN EN 12 831je uvođenje dodatnog učina za ponovno zagrijavanje u slučaju pogona sustava grijanja s prekidima. Za prostorije u kojima je predviđen takva pogon, taj se učin u oba postupka proračuna mora uzimati u obzir, a ovisi o: • vremenu u kojemu se ponovno uspostavlja normalna temperatura u prostoriji • snižavanju temperature tijekom faze ohlađivanja • masi građevine • broju izmjena zraka tijekom faze zagrijavanja. Vrijednost faktora ponovnog zagrijavanja (fRH) uzima se iz tablica s podacima za vrijednost izmjena zraka u prostoriji od 0,1 i 0,5 h-1, pri čemu treba reći da, prema Nacionalnom dodatku, u pojednostavljenom postupku proračuna treba koristiti samo tablica s vrijednošću 0,5 (tablica 5). Pri tome je važan podatak masa građevine koja može biti: • mala (montažni stropovi i podovi, zidovi od laganih materijala) • srednja (betonski stropovi i podovi, zidovi od laganih materijala) • velika (betonski stropovi i podovi, zidovi od opeke ili betona). Iz faktora ponovnog zagrijavanja slijedi dodatni učin za ponovno zagrijavanje:

Tablica 5 Faktor ponovnog zagrijavanja za broj izmjena zraka n=0,5h-1

Legenda: m - mala masa građevine; s - srednja masa građevine; v- velika masa građevine ΦRH = AfRH,

pri čemu su: ΦRH - dodatni učin za ponovno zagrijavanje, W A - neto površina ploha prostorije, m2

fRH - faktor ponovnog zagrijavanja, W/m2. Normalno toplinsko opterećenje grijanih prostorija Kako se u pojednostavljenom postupku proračuna transmisijskih toplinskih gubitaka u obzir ne uzimaju unutarnji gubici, za prostorije s povišenom temperaturom u odnosu na okolne (više od 4 K) treba koristiti temperaturni korekcijski faktor (f∆θ = 1,5, dok je u svim ostalim slučajevima f∆θ = 1,0). Toplinsko opterećenje prostorija tada je jednako:



- 43 -

Φ = (ΦT + ΦV)f∆θ, pri čemu su: Φ - toplinsko opterećenja (toplinski gubici, potrebe za toplinom) prostorije, W f∆θ - temperaturni korekcijski faktor (u obzir uzima toplinske gubitke iz svih prostorija u kojima je

temperatura viša od uobičajene prema okolnim prostorijama). Normalno toplinsko opterećenje prostorije se tada računa jednadžbom: ΦHL = Φ + ΦRH, pri čemu je: ΦHL - normalno toplinsko opterećenje prostorije, W. Ukupno normalno toplinsko opterećenje stana ili zgrade Ukupno normalno toplinsko opterećenje stana ili zgrade je jednako zbroju toplinskih opterećenja (toplinskih gubitaka, potreba za toplinom) pojedinih prostorija. Ipak, pri tome je napušten faktor istodobnosti udjela ventilacijske topline (ζ) iz stare norme. Ukupno je normalno toplinsko opterećenje stana ili zgrade tada jednako: ΦHL,zg = ∑ΦT + ∑ΦV + ∑ΦRH, pri čemu je: ΦHL,zg - ukupno normalno toplinsko opterećenje zgrade, W. Ukupni normalni toplinski gubici Kao što je bilo i u DIN 4701, ukupni toplinski gubici (toplinsko opterećenje, potrebe za toplinom) prostorije jednaki su:

Φ = ΦT + ΦV, pri čemu su: Φ - ukupni toplinski gubici, W ΦT - normalni transmisijski gubici, W ΦV - normalni ventilacijski toplinski gubici, W. Kada je pogon sustava grijanja izveden s prekidima, ukupnim se toplinskim gubicima pribraja tzv. dodatni učin za ponovno zagrijavanje:

Φ = ΦT + ΦV + ΦRH , pri čemu je: ΦRH - dodatni učin za ponovno zagrijavanje, W. Transmisijski toplinski gubici U novoj se normi u proračunu transmisijskih toplinskih gubitaka razlikuju četiri slučaja i svaki se od njih u jednadžbama i oznakama veličina označava odgovarajućim indeksom: • gubici prema okolici (indeks e - od engl. external) • gubici prema negrijanim prostorijama (indeks u - od eng. unheated) • gubici prema tlu (indeks g - od eng. ground) • gubici između grijanih susjednih prostorija (indeks b ili j). Transmisijski toplinski gubici se tada određuju jednadžbom: ΦT = (HT,e + HT,ue + HT,g + HT,j) . (θint - θe), pri čemu su: HT,e - koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka prema okolici, W/K HT,ue - koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka prema grijanim prostorija, W/K HT,g - koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka prema tlu, W/K HT,j - koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka između susjednih grijanih prostorija, W/K θint - normalna unutarnja temperatura grijane prostorije, °C θe - vanjska (okolna) temperatura, °C. Koeficijenti transmisijskih i ventilacijskih toplinskih gubitaka (HT i HV) su veličine poznate još iz DIN V 4108 - "Toplinska zaštita i ušteda energije u zgradama" i nove njemačke Uredbe o štednji energije (EnEV) te predstavljaju osnovu proračuna godišnjih potreba zgrade za toplinom. Drugim riječima, predstavljaju specifične toplinske gubitke, a praktična primjena im je višestruka:



- 44 -

• pri uspoređivanju zgrada u odnosu na toplinske gubitke, odnosno pri njihovom energetskom ocjenjivanju za dobivanje Energetske iskaznice (što je u Njemačkoj obvezno prema novoj Uredbi o štednji energije)

• pri određivanju godišnjih potreba zgrade za toplinom prema DIN V 4108 i EnEV • pri izvođenju proračuna sustava grijanja i tijekom postupka dobivanja građevinske dozvole za

usporedbu s dopuštenim vrijednostima iz EnEV i provjeru rezultata • pri proračunu potrebne temperature snižavanja kada se pogon sustava grijanja u prostoriji ili cijeloj

zgradi izvodi s prekidima (npr. 8 h tijekom noći u stambenim zgradama ili 48 h tijekom vikenda u poslovnim zgradama) i to za određivanje faktora ponovnog zagrijavanja (fRH).

Prema EN 12 831, proračun koeficijenta transmisijskih toplinskih gubitaka predviđa se za pojedini element građevine, za pojedinu prostoriju i za cijelu zgradu. Transmisijski toplinski gubici prema okolici Kod zgrada izvedenih prema suvremenim propisima o smanjenju potrošnje energije kakvi su na snazi u razvijenim zemljama (npr. EnEV u Njemačkoj) i čije su U-vrijednosti pojedinih elemenata građevine vrlo male, udio toplinskih mostova u proračunu toplinskih gubitaka sve više dobiva na značenju. Uostalom, kod suvremenih zgrada s iznimno dobrom izolacijom udio toplinskih mostova u ukupnim transmisijskim toplinskim gubicima može iznositi i do 50%. Koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka gubitaka prema okolici tome pri tome je jednak: HT,e = ∑ Ak Uk ek + ∑ψlllel, pri čemu su: Ak - površina elementa građevine, m2

Uk - U-vrijednost elementa građevine, W/(m2 K) ek, el - korekcijski faktori ovisni o vremenskim uvjetima (= 1) ψl - duljinski koeficijent prolaza topline za toplinski most, W/m ll - duljina toplinskog mosta, m. Kako uzimanje toplinskih mostova u obzir može značajno otežati cijeli proračun, mogu se koristiti određene paušalne vrijednosti, u skladu s iskustvom i stvarnim stanjem. Toplinski gubici kroz toplinske mostove mogu se izračunati jednadžbom: Uc = U + ∆UWB, pri čemu je: ∆UWB(fc) - dodatak za toplinske mostove (0,05 - 0,1 W/(m2K), ovisno o značajkama elementa građevine). Ranije spomenuta jednadžba za proračun koeficijenta transmisijskih toplinskih gubitaka tada se može

zamijeniti jednostavnijom i praktičnijom: HT,e = ∑ A(U + ∆UWB) pa transmisijski toplinski gubici prema okolici iznose: ΦT,e = HT,e . (θint - θe). Transmisijski toplinski gubici prema negrijanim prostorijama Transmisijski toplinski gubici prema negrijanim prostorijama proračunavaju se analognim postupkom kao prema okolici. Ipak, kako su temperature u negrijanim prostorijama u zgradi u pravilu više od okolne (vanjske), potrebno je uvesti redukcijski faktor kojim se ta razlika uzima u obzir: bu = θint - θu

θint - θe

pri čemu su: bu - temperaturni redukcijski faktor koji u obzir uzima razliku vanjske i temperature u negrijanoj

prostoriji (= 0,9 ako ta temperatura nije poznata) θu - temperatura u negrijanoj prostoriji Praktična jednadžba za koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka prema negrijanim prostorijama tada glasi: HT,ue = ∑ A(U + ∆UWB)bu, a transmisijskih toplinskih gubitaka prema negrijanim prostorijama: ΦT,ue = HT,ue . (θint - θe).



- 45 -

Transmisijski toplinski gubici prema tlu Transmisijski toplinski gubici prema tlu prema HRN EN 12 831se proračunavaju na posve različit način nego što je to bilo prema DIN 4701. Osnovna jednadžba pri tome glasi: HT,g = fg1 . fg2 . Gw . ∑AUequiv

pri čemu su: fg1 - korekcijski faktor za godišnja odstupanja vanjske temperature (= 1,45) fg2 = θint - θm,e - temperaturni korekcijski faktor koji u obzir uzima razliku normalne i srednje godišnje θint - θe vanjske temperature

θm,e - srednja godišnja vanjska temperatura (uzima se iz tablica), °C Uequiv - ekvivalentni koeficijent prolaza topline ovisan o značajkama podne plohe, W/(m2K) (tablica 6) Gw - korekcijski faktor koji u obzir uzima podzemne vode (= 1,15 za udaljenost od podzemnih voda do 3 m, =1,00 za udaljenost od podzemnih voda veću od 3m).

Tablica 6 Primjer vrijednosti ekvivalentnog koeficijenta prolaza topline za podnu plohu na dubini 1,5 m Za određivanje ekvivalentnog koeficijenta prolaza topline (iz tablica ili dijagrama) najprije je potrebno izračunati parametar B': B' = Ag 0,5P

pri čemu su: Ag - površina podne plohe, m2

P - opseg podne plohe, m. Proračun opsega podne plohe koja je u dodiru s tlom ovisi o stvarnim uvjetima, npr. o tome radi li se o samostojećoj ili kući u nizu. Pri tome još valja napomenuti da za proračun gubitaka kroz plohe zidova koje su u doticaju s tlom do dubine 3 m također vrijede slični dijagrami i tablice kao za podne plohe. Transmisijski toplinski gubici između susjednih grijanih prostorija Transmisijski toplinski gubici između susjednih grijanih prostorija proračunavaju se na analogan način kao prema negrijanim prostorijama, ali bez dodatka za toplinske mostove. Redukcijski se faktor pri tome računa jednadžbom: f= θint - θbN θint - θe

pri čemu su:



- 46 -

f - temperaturni redukcijski faktor koji u obzir uzima razliku vanjske i temperature u susjednoj grijanoj prostoriji θbN - temperatura u susjednoj grijanoj prostoriji, °C. Koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka između susjednih grijanih prostorija računa se tada jednadžbom: HT,j = ∑ A . U . f, a transmisijski toplinski gubici između susjednih grijanih prostorija: ΦT,j = HT,j . (θint - θe). Infiltracija (prirodna ventilacija) Kao što je vrijedilo i u staroj normi (DIN 4701), i u DIN 12 831 se u obzir uzimaju toplinski gubici koji nastaju zbog prirodne i/ili mehaničke ventilacije. Doduše, u novoj su normi obuhvaćeni i mehanički sustavi ventilacije u kojima postoji pretičak dovedenog (tj. svježeg, odnosno pripremljenog) zraka, dok je u staroj normi bilo riječi samo o mehaničkim sustavima ventilacije u kojima postoji pretičak odvedenog (tj. onečišćenog) zraka. Ipak, osnovna razlika nove i stare norme je u tome što se prema novoj ne započinje s izravnim proračunom ventilacijskih toplinskih gubitaka, već se najprije određuje volumni protok zbog infiltracije (posve prirodne ventilacije, odnosno slobodnog, prirodnog strujanja zraka) i/ili mehaničke ventilacije te se uspoređuje s najmanjim potrebnim volumenom zraka. Prema novoj HRN EN 12 831se volumen zraka koji infiltracijom, odnosno neometanom prirodnom ventilacijom ulazi u prostoriju određuje jednadžbom: Vinf = 2VR . n50 . e . ε

pri čemu su: Vinf - volumni protok zraka zbog infiltracije, m3/h VR - volumen prostorije, m3

n50 - broj izmjena zraka pri razlici tlaka 50 Pa, h-1 (tablica 1) e - koeficijent zaštićenosti (tablica 7) ε - visinski korekcijski faktor.

Tablica 7 Broj izmjena zraka pri razlici tlaka 50 Pa Napomena: U visokim zgradama se, ovisno o izvedbi, na nižim katovima mogu pojaviti značajno više vrijednosti stupnjeva propusnosti za zrak koji se tada određuju za svaki slučaj zasebno.



- 47 -

Tablica 8 visinski korekcijski faktor. Mehanička ventilacija Kada je riječ o toplinskim gubicima zbog mehaničke ventilacije, valja razlikovati dva slučaja: • sustavi mehaničke ventilacije u kojima postoji pretičak dovedenog zraka • sustavi mehaničke ventilacije u kojima postoji pretičak odvedenog zraka. Sustavi mehaničke ventilacije s pretičkom dovedenog zraka Kod primjene sustava mehaničke ventilacije kojima postoji pretičak dovedenog (svježeg, odnosno pripremljenog zraka u proračun je potrebno uvesti temperaturni redukcijski faktor: fv = θint - θsu θint - θe

pri čemu je: fv - temperaturni redakcijski faktor za korekciju volumnog protoka zbog pretička dovedenog zraka θsu - temperatura dovedenog zraka, °C. Jednadžba za volumni protok zraka tada glasi: Vsu = VSU . fv, pri čemu je: Vsu - korigirani volumni protok zraka dovedenog sustavom mehaničke ventilacije, m3/h. Vrijednost korigiranog volumnog protoka zraka potom se uvrštava u proračun ventilacijskih toplinskih gubitaka. Sustavi mehaničke ventilacije s pretičkom onečišćenog zraka Kod sustava mehaničke ventilacije u kojima postoji pretičak odvedenog zraka redovito dolazi do pojave podtlaka zbog neravnoteže količine zraka koji se dovodi u prostoriju i koji se iz nje odvodi kao posljedica prirodnog ulaska vanjskog zraka kroz razne zazore, odnosno neprianjanja prozora i vrata u prostoriju (tj. infiltracije). Volumen tog pretička zraka koji mehanički treba odvesti iz prostorije je tada određen kao razlika volumena zraka koji se odvodi iz prostorije i onoga koji se u nju dovodi: Vmech,inf = Vex - Vsu ,

pri čemu su: Vmech,inf - volumni protok pretička odvedenog zraka, m3/h Vex - volumni protok odvedenog zraka, m3/h. Najmanji potrebni udio svježeg zraka Zbog higijenskih razloga je u HRN EN 12 831(a tako je vrijedilo i u DIN 4701) propisan najmanji potrebni broj izmjena zraka. Najmanji potrebni volumen svježeg zraka tada je određen jednadžbom: Vmin = nmin . VR , pri čemu su: Vmin - najmanji potrebni volumen svježeg zraka, m3/h nmin - najmanji potrebni broj izmjena zraka, (=0,5 h-1 za uobičajene stambene prostorije, = 1,5 h-1 za

kupaonice i zahode).



- 48 -

Efektivni volumni protok zraka Kao što je spomenuto, prije proračuna ventilacijskih toplinskih gubitaka treba odrediti efektivni volumni protok zraka koji, kada postoji sustav mehaničke ventilacije, čine: • infiltracija (prirodna ventilacija) • sustav mehaničke ventilacije s pretičkom dovedenog zraka • sustav mehaničke ventilacije s pretičkom odvedenog zraka: Vthem = Vinf + VsufV + Vmech,inf ,

pri čemu je: Vthem - efektivni volumni protok zraka, m3/h. Tako dobiven efektivni volumni protok zraka mora biti jednak najmanjem higijenski potrebnom volumenu svježeg zraka: Vthem = max(Vthem, Vmin). Ventilacijski toplinski gubici Proračun koeficijenta ventilacijskih toplinskih gubitaka predstavlja sljedeći važan korak proračuna: HV = 0,34Vthem , pri čemu je: HV - koeficijent ventilacijskih toplinskih gubitaka, W/K. Ventilacijski toplinski gubici su tada jednaki: ΦV = HV (θint - θe).

Tablica 9 Koeficijent zaštićenosti za različite položaje zgrade

Pogon sustava grijanja s prekidima U zgradama ili prostorijama u kojima se pogon sustava grijanja izvodi s prekidima, prema novoj je normi predviđen dodatni učin za ponovno zagrijavanje kako bi se zahtijevana normalna temperatura u prostoriji mogla postići nakon snižavanja temperature tijekom faze ohlađivanja. Ipak, njegova se vrijednost ne mora uzimati u obzir, ako je već uračunata na temelju neki drugih propisa (npr. DIN EN 60 531, DIN 4701 - 1 do 3) kada osnovu predstavlja neto toplinsko opterećenje. Pri tome valja napomenuti da potrebnu vrijednost dodatnog učina za ponovno zagrijavanje treba dogovoriti s investitorom. Potrebno smanjenje temperature u prostoriji (∆θRH) određuje se na osnovi iskustvene pretpostavke (npr. 2 K za stambene zgrade s prekidom grijanja od 8 h) ili proračuna. Normalno toplinsko opterećenje prostorije Normalno toplinsko opterećenje prostorije je jednako zbroju svih toplinskih gubitaka koji postoje u toj prostoriji. Prema nacionalnom se dodatku najprije određuje neto toplinsko opterećenje pomoću jednadžbe:



- 49 -

ΦHL,neto = ΦT + ΦV Inače, radi se o veličini koja se izravno može usporediti s onom iz DIN 4701. Normalno je toplinsko opterećenje prostorije tada jednako: ΦHL = ΦHL,neto + ΦRH

Normalno toplinsko opterećenje zgrade Normalno toplinsko opterećenje zgrade je jednako zbroju svih toplinskih gubitaka: ΦHL,zg = ∑ΦT + ∑ΦV + ∑ΦRH . Pri tome se proračun ventilacijskih toplinskih gubitaka temelji na sljedećim volumnim protocima. • kada nema sustava ventilacije (uz z = 0,5):

∑V = max(0,5∑Vinf , ∑Vmin) • kada postoji sustav ventilacije:

∑V = 0,5∑Vinf + (1-n) ∑Vsu + ∑Vmech,inf

S jedne strane to znači da se u slučaju mehaničke ventilacije u obzir uzima stupanj djelovanja sustava za povrat topline ponajviše stoga što se najmanji ventilacijski gubici više ne trebaju množiti s efektivnim faktorom istodobnosti udjela ventilacijske topline (ζ = 0,5). GLAVNE RAZLIKE DIN 4701 I EN 12 831 Važnije razlike iz nove u odnosu na staru normu u postupku proračuna su sljedeće: • napušteni su složeni proračuni mase za korekciju vanjske temperature • napušteni su korekcijski faktori ∆ka i ∆ks • napušteno je određivanje propusnosti zazora na koje nastrujava i na koje ne nastrujava zrak • pojednostavljen je proračun za građevinske elemente koji su u doticaju s tlom • napušten je proračun djelomično ograničeno zagrijavanih susjednih prostorija • uvedeno je obvezno uzimanje toplinskih mostova u obzir • uveden je dodatni učin za ponovno zagrijavanje kada je pogon sustava grijanja izveden s prekidima • uvedena je primjena međunarodnih oznaka za veličine i indekse. U postupku proračuna transmisijskih toplinskih gubitaka do najvažnijih razlika u rezultatima u odnosu na staru normu dolazi zbog toga što se u obzir uzimaju toplinski mostovi (najmanje 0,05 W((m2 K)), gubici u tlo i vanjski zidovi, a napušta se korekcija vanjske temperature. Za razliku od toga, u postupku proračuna ventilacijskih toplinskih gubitaka postoje značajnije razlike koje se ponajviše očituju u sljedećem: • broj prozora i vrata po pojedinoj prostoriji (npr. pomoću specifične vrijednosti propusnosti zazora a) se

ne uzima u obzir, već se propusnost zgrade određuje ovisno o ukupnom broju otvora u prostoriji (tj. nema razlike između prozora i vrata)

• napušta se utjecaj uzgona (najbolje se može primijetiti na rezultatima za niže katove visokih zgrada) • dobivaju se veći potrebni učini kotla budući da se zbroj ventilacijskih toplinskih gubitaka na osnovi

najmanje potrebne izmjene zraka više ne množi s faktorom istodobnosti udjela ventilacijske topline (ζ = 0,5).

Obrasci za proračun Najvažnije ulazne, odnosno projektne podatke i rezultate proračuna moguće je unositi u odgovarajuće obrasce kojih, prema EN 12 831, ima četiri: • Obrazac br. 1: Opći podaci (značajke zgrade) • Obrazac br. 2: Određivanje unutarnje temperature, broja izmjena zraka i vremena ponovnog

zagrijavanja (ako je potrebno), ovisno o značajkama prostorije • Obrazac br. 3: Proračun normalnog toplinskog opterećenja prostorije • Obrazac br. 4: Pregled vrijednosti po prostorijama i za cijelu zgradu.



- 50 -

Najviše je novosti u odnosu na staru normu u Obrascu br. 3. Prije svega, zamijenjena su prva dva stupca "Označavanje okolnih ploha prostorije (tip građevinskog elementa)" i "Orijentacija" (koji se prije nazivao "Položaj u odnosu na nebo"). Proračun po pojedinoj plohi je radi bolje preglednosti, mogućnosti naknadnog provjeravanja i primjene računala značajno promijenjen. Najprije se određuje bruto površina, a potom tzv. pripadajuće odbitne površine. Zbroj tih, odbitnih površina se u stupcu odbitnih površina dodaje bruto površini iz čega slijedi neto površina (A). Kod odbitnih se površina u obzir ne uzima utjecaj orijentacije jer je jednoznačno određena bruto površinom. time se cijeli proračun jednostavnije može vizualno provjeravati jer se orijentacija bruto površine može iščitati iz prvog stupca. U tri slijedeća stupca nalaze fizikalno određena U-vrijednost (U), dodatak za toplinske mostove (∆UWR) i ispravljena U-vrijednost (Uc). Temperaturni korekcijski faktor uzima se iz tablice iz Nacionalnog dodatka, pri čemu se za čiste transmisijske gubitke za vanjski zrak (AW, AF, AT, DA, DF) uzima vrijednost 1,0. Iz proračuna transmisijskih toplinskih gubitaka i njihovog koeficijenta dobiva se konačni rezultat za pojedini element građevine, a potom za svaki element također slijedi proračun ventilacijskih toplinskih gubitaka i njihovog koeficijenta na osnovi najmanjeg broja izmjena zraka. Kao međuvrijednost se određuje neto toplinsko opterećenje prostorije kao zbroj transmisijskih i ventilacijskih toplinskih gubitaka iz čega se, konačno, pribrajanjem dodatnog učina za ponovno zagrijavanje (ako je potrebno) dobiva normalno toplinsko opterećenje.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: FIZIKA ZGRADA

Predavanje :

PRORAČUN SUSTAVA GRIJANJA PREMA EU NORMAMA

Predavač: DR. SC. IGOR BALEN, DIPL.ING.STROJ.


ZAGREB 2006. GODINA



52

Projektiranje toplovodnih sustava grijanja

Europska norma EN 12828

- definiranje projektnih kriterija za toplovodne sustave (do max. temperature polazne vode ≤ 105°C). Norma obuhvaća projektiranje:

- toplinskog izvora- sustava distribucije toplinske energije- ogrijevnih tijela- sustava regulacije.

Norma također obuhvaća proizvodnju ogrijevnog medija za sustave:

- pripreme PTV- ventilacije i klimatizacije- procesne toplinske sustave.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12828


- dimenzioniranje toplovodnog sustava:

DSDSPTVPTVGGGS fff Φ+Φ+Φ=Φ [W]

ФG – toplinski učinak sustava grijanja [W]fG – projektni faktor za učinak grijanjaФPTV – toplinski učinak sustava zagrijavanja PTV [W]fPTV – projektni faktor za učinak zagrijavanja PTVФDS – toplinski učinak dodatnih sustava grijanja [W]fDS – projektni faktor za učinak dodatnih grijanja

- projektni faktori fG, fPTV, fDS određuju se temeljem nacionalnih tehničkih propisa.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12828


- podjela sustava regulacije prema razini:

- Centralna- Zonska- Lokalna.

- podjela sustava regulacije prema načinu rada:

- Ručna (manualna)- Automatska- S vremenskom funkcijom (npr. dnevni/noćni režim)- S optimizacijom vremenskog upravljanja.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



53

EN 12828


- sigurnosna oprema je nužna zbog:

- prekoračenja max. radne temperature- prekoračenja max. radnog tlaka

- zaštita od prekoračenja max. radne temperature:

- ugradnja sigurnosnog graničnika temperature, koji se montira što bliže toplinskom izvoru (kotlu) i štiti sustav od pregrijavanja ako najveća radna temperatura bude prekoračena za ≥ 10°C).

- zaštita od prekoračenja max. radnog tlaka:

- ugradnja najmanje jednog sigurnosnog ventila, s tlakom otvaranja 10% iznad najvećeg radnog tlaka.- za nazivni učinak ≥ 300 kW ugrađuje se što bliže toplinskom izvoru graničnik tlaka.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12828


- zaštita od manjka vode:

- za zatvorene sustave, osim električnih i sekundarnih s izmjenjivačem, ugradnja graničnika min. razine ili graničnika min. tlaka ili regulatora protoka.- navedeni uređaji nisu potrebni za toplovodne sustave ≤ 300 kW.

- ekspanzijski sustav:

- dimenzioniran tako da održava tlak u sustavu grijanja do max. radne temperature- zaštićen od smrzavanja.

- MEP instalirana na položaju unutar instalacije gdje nije prekoračena najveća dopuštena temperatura membrane, prema uputi proizvođača.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Ekspanzijska posuda

EN 12828- otvoreni sustav

Veza s atmosferom -Približno:- promjer sigurnosnog polaznog voda SV:dSV = 15 + 1.4 √QH[kW] [mm] ≥ DN25

- promjer sigurnosnog povratnog voda SR:dSR = 15 + 1.0 √QH[kW] [mm] ≥ DN25

- promjer premosnice ≥ DN20

- približan volumen ekspanzijske posude:Vn=1 ÷ 1.5 · QH[kW] [l] radijatoriVn=0.5 ÷ 0.8 · QH[kW] [l] konvektoriVn=1.5 ÷ 2 · QH[kW] [l] podno grijanje

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



54

EN 12828- zatvoreni sustav

- preko jedne cijevi spojena na povratni vod u blizini kotla→ obavezan sigurnosni ventil.

Preljev Ekspanzijska posuda

Odzračivanje Sigurnosniventil

Visi

na in

stal

acije

Plin

Voda

ulaz/izlaz vode

Membranskaekspanzijska posuda

Ekspanzijska posuda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Membranska posuda – stanje prilikom isporuke

Dušik

[bar] 100dodsys hh

p+

=

Primarni tlakp0

Primarni tlakp0

Legenda:

sysh = statička visina instalacijeod sredine ekspanzijske posude do najviše točke sustava (u metrima)

dodh = dodatnih 0,5 do 2 metra(0,05 do 0,2 bar)

Preporuka Reflex-a:2 m + tlak isparavanja (samo pri t > 100°C)

Ekspanzijska posuda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Membranska posuda – pogonska stanja

Dušik

Stanje 1 – pun sustavprije zagrijavanjaStanje 1 – pun sustavprije zagrijavanja

Dušik

Stanje 2 – maksimalna ekspanzijapri max. temperaturi polazne vodeStanje 2 – maksimalna ekspanzijapri max. temperaturi polazne vode

Tlak punjenja pamin>p0

Tlak punjenja pamin>p0

Maksimalni radni tlakpa,max<pe

Maksimalni radni tlakpa,max<pe

Volumenpredpunjenja VV

Volumenpredpunjenja VV

Volumen predpunjenja VV+ volumen širenja Ve

Volumen predpunjenja VV+ volumen širenja Ve

Ekspanzijska posuda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



55

+

+

+

+

MEPMEP

Toplinski izvor (kotao)Toplinski izvor (kotao)

+

Radni tlak ekspanzijskeposude prema pogonskim

uvjetima

Radni tlak ekspanzijskeposude prema pogonskim

uvjetima

MEP ugrađena na usisnoj strani pumpeMEP ugrađena na usisnoj strani pumpe

Pojednostavljena shema

Razdioba tlaka u cjevovodu

Ekspanzijska posuda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Određivanje zapremnine

Vn,min = minimalni volumen zatvorene ekspanzijske posude u litrama

Ve = volumen širenja vode u litrama izazvan povišenjem temperature vode od10°C do maksimalne temperature polaznog voda

VV = predpunjenje - oko 0,5 % volumena vode u instalaciji, min. 3 litre.

pe = krajnji tlak, povezan sa točkom otvaranja sigurnosnog ventila - kodsustava koji rade pri tlakovima manjim od 5 bar procjenjuje se na 0,5 bar ispod tlaka sigurnosnog ventila, a kod sustava koji rade pri tlaku iznad 5bar procjenjuje se na 10% ispod tlaka sigurnosnog ventila

p0 = primarni tlak ekspanzijske posude (tlak prilikom isporuke)

Vn,min = minimalni volumen zatvorene ekspanzijske posude u litrama

Ve = volumen širenja vode u litrama izazvan povišenjem temperature vode od10°C do maksimalne temperature polaznog voda

VV = predpunjenje - oko 0,5 % volumena vode u instalaciji, min. 3 litre.

pe = krajnji tlak, povezan sa točkom otvaranja sigurnosnog ventila - kodsustava koji rade pri tlakovima manjim od 5 bar procjenjuje se na 0,5 bar ispod tlaka sigurnosnog ventila, a kod sustava koji rade pri tlaku iznad 5bar procjenjuje se na 10% ispod tlaka sigurnosnog ventila

p0 = primarni tlak ekspanzijske posude (tlak prilikom isporuke)

Ekspanzijska posuda

( )0

1pp

pVVVe

eVemin,n −

+⋅+=

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Određivanje zapremnine

Za izračunavanje volumena širenja Ve treba znati ukupni volumen vode u sustavu VA

Za izračunavanje volumena širenja Ve treba znati ukupni volumen vode u sustavu VA

100A

eVnV ⋅

=

Postotak širenjaPostotak širenja

30 40 50 60 70 80 90 100 105 1100,37 0,72 1,15 1,66 2,24 2,88 3,58 4,34 4,74 5,15

t / °Cn / %(+ 10°C do t)

Ekspanzijska posuda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



56

U tehničkoj praksi, maksimalni tlak punjenja sustava pa,max se odabire na oko 0,3 bara iznad primarnog tlaka p0 ekspanzijske posude. Međutim, pri tom semora poštivati sljedeća jedanadžba, tako da maksimalni radni tlak u sustavupa ostane niži od krajnjeg tlaka pe :

U tehničkoj praksi, maksimalni tlak punjenja sustava pa,max se odabire na oko 0,3 bara iznad primarnog tlaka p0 ekspanzijske posude. Međutim, pri tom semora poštivati sljedeća jedanadžba, tako da maksimalni radni tlak u sustavupa ostane niži od krajnjeg tlaka pe :

( )( )

1

111

1

0

max, −

+⋅+⋅

+

+=

pVpV

pp

n

ee

ea

Određivanje minimalnog tlaka punjenja sustava p a,min (prije zagrijavanja)Određivanje minimalnog tlaka punjenja sustava p a,min (prije zagrijavanja)

( ) 110 −−

+⋅=

Vn

nmin,a VV

pVp

ea pp ≤

Ekspanzijska posuda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Proračun potrebne toplinske energije za grijanje

OPĆENITI POSTUPAK

- procijeniti maksimalni (ukupni) toplinski gubitak svake prostorije/prostora koji će se grijati → ukupni toplinski gubitak za zgradu → proračunati ukupnu potrebnu toplinu za grijanje

DOBGUBH QQQ &&& −=

EQPSIVTH QQQQQQQ &&&&&&& −−−++=

QH – potrebna toplina za grijanje [W] QS – dobici sunčevog zračenja [W]QT – toplinski gubici transmisijom [W] QP – toplinski dobici od osoba [W] QV – toplinski gubici ventilacijom [W] QEQ – toplinski dobici od rasvjete iQI – toplinski gubici infiltracijom [W] drugih aparata [W]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

)( oiT ttkAQ −=&

- transmisijska (konvekcija i provođenje) izmjena topline u stacionarnom stanju kroz površinu izloženu vanjskom okolišu:

1k = ----------------------------- [W/m2K]

1/αi + Σ(δ /λ) + 1/ α o

- izraz vrijedi za zidove, podove, stropove, vrata, prozore- procedura je drugačija kad se pračunavaju zidovi i podovi u dodiru s tlom, npr. za podrum

- koeficijent prolaza topline izračunava se za višeslojnu ravnu stijenku prema izrazu:

[W]

αi – unutarnji koeficijentprijelaza topline [W/(m2K)]

αo – vanjski koeficijentprijelaza topline [W/(m2K)]

δ – debljina sloja [m]λ – toplinska vodljivost

sloja [W/(mK)]

Toplinski gubici provođenjem između prostora i vanjskog okoliša

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



57

Toplinski gubici provođenjem za površine u dodiru sa tlom

- transmisijski toplinski gubici kroz pod u dodiru sa tlom:

Toplinski tok prema:- podzemnim vodama- vanjskom okolišu

tlo

vanjski okoliš

podzemna voda

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Toplinski gubici usljed ventilacije i infiltracije

-energija potrebna za zagrijavanje hladnog vanjskog zraka, koji ulazi ventilacijom i infiltracijom, na temperaturu prostorije (20-50% ukupnih toplinskih gubitaka):

)tt(cVQ oipV −= ρ&& [W]ti – unutarnja temperatura grijanog prostora [°C]to – vanjska projektna temperatura [°C]V – protočni volumen vanjskog zraka koji ulazi u prostor [m3/s]ρ – gustoća zraka, ≈1.2 [kg/m3]cp – specifični toplinski kapacitet zraka, ≈ 1005 [J/(kgK)]

- gornji izraz odnosi se na izmjenu osjetne topline- protočni volumen zraka ovisi o brzini i smjeru vjetra, dimenzijama zazora, vrsti i veličini ventilacijskih otvora i dr.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Toplinski gubici usljed infiltracije

- postoje dva različita pristupa procjeni infiltracije vanjskog zraka u zgradu:

1. Metoda dužine zazora- veličina zazora koja se koristi pri izračunavanju gubitaka topline infiltracijom ne smije biti manja od polovice ukupne dužine zazora na vanjskim zidovima prostorije- u prostoriji s jednim izloženim zidom u proračun se uzimaju svi zazori,kod onih s dva, tri ili četiri izložena zida, uzima se ili zid sa zazorima koji će rezultirati najvećim propuštanjem zraka ili pola ukupnih zazora,ovisno koja je od tih veličina veća.

)tt(cBLQ oipI −= ρ& [W]B – propuštanje zraka prema

brzini vjetra i vrsti zazora[m3/(sm)]

L – dužina zazora koji se uzimaju u obzir [m]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



58

2. Metoda broja izmjena zraka- proračun temeljen na procijenjenom broju izmjena zraka umjesto na dužini zazora prozora i vrata- broj izmjena zraka dan u dijagramu treba uzeti samo okvirno – ovisi o minimalnoj količini svježeg zraka po osobi za bilo koji tip prostora, koja iznosi 30 m3/h (8 lit/s)

Histogram infiltracijskih vrijednosti za novogradnju u SAD-u:

INFILTRACIJSKE VRIJEDNOSTI, h-1

POST

OTA

K U

ZOR

KA,

%


____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

2. Metoda broja izmjena zraka- infiltracija varira u granicama n = 0.2 ÷ 2 izmjena zraka na sat (eng. ACH)- uglavnom između n = 0.4 ÷ 0.7 h-1

Infiltracija u stambenim zgradama:- srednja vrijednost n = 0.5 h-1

)tt(cnVQ oipRI −= ρ& [W]

n – broj izmjena zraka na sat [h-1]VR – volumen prostorije [m3]cp – specifični toplinski kapacitet zraka, ≈ 0.28 [Wh/(kgK)]


____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Proračun potrebne količine topline za grijanje

PROJEKTNI TOPLINSKI GUBICI ZGRADE- zbroj maksimalnih toplinskih gubitaka za svaku grijanu prostoriju u zgradi:

∑ ++= )QQQ(Q IVTH&&&& [W]

- prikazani postupak proračuna temelji se na američkoj literaturi (ASHRAE)- drugi nacionalni standardi mogu imati različit pristup

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



59

Europska norma EN 12831- transmisijski i ventilacijski toplinski gubici po uzoru na DIN4701- projektni toplinski gubici za jednu grijanu prostoriju:

Kapacitet zagrijavanja potreban da bi se kompenzirali efekti

nekontinuiranoggrijanja prostora (i)

Ventilacijski toplinski gubici

grijanog prostora (i)

Transmisijski toplinski gubici

grijanog prostora (i)


____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12831- ukupni projektni toplinski gubici zgrade:

Suma transmisijskih toplinskih gubitaka

svih grijanih prostora osim onih gdje se

izmjena topline dogodila unutar

same zgrade

Ventilacijski toplinski gubici svih grijanih prostora osim onih

gdje se izmjena topline dogodila unutar same

zgrade

Bez prisilne ventilacije:

Suma kapaciteta zagrijavanja svih grijanih prostora potrebna da bi se kompenzirali efekti

nekontinuiranog grijanja


____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12831


))(( int,,,, eijTigTiueTieTT HHHH θθ −+++=Φ

- transmisijski toplinski gubici za jednu prostoriju:

[W]

HT,ie – koeficijent transmisijskog gubitka od grijanog prostora prema vanjskom okolišu [W/K]HT,iue – koeficijent transmisijskog gubitka od grijanog prostora kroz negrijani prostor prema

vanjskom okolišu [W/K]HT,ig – stacionarni koeficijent transmisijskog gubitka od grijanog prostora prema tlu [W/K]HT,ij – koeficijent transmisijskog gubitka od grijanog prostora prema susjednom prostoru

različite temperature [W/K]θint – unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [°C]θe – vanjska projektna temperatura [°C]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



60

EN 12831


- transmisijski gubitak prema vanjskom okolišu:

∑∑ Ψ+=j

jjjk

kkkieT eleUAH , [W/K]

Koeficijent prolaza topline(ozn. k u DIN4701) Dodatak za toplinski most

- transmisijski gubitak kroz negrijane prostore:

∑∑ Ψ+=j

ujjk

ukkiueT blbUAH , [W/K]

Faktor smanjenja temp. razlike:e

uub θθ

θθ−−=

int

int

Temp. negrijanogprostora

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12831


- transmisijski gubitak prema tlu:

Wk

keqkggigT GUAffH ⎟⎠

⎞⎜⎝

⎛= ∑ ,21, [W/K]

Korekcijski faktor za utjecaj godišnje oscilacije vanjske temperature- predložena vrijednost: 1.45

Korekcijski faktor za utjecaj podzemne vode- vrijednost: 1.15 za udaljenost poda do vode ≤1m; inače 1.00

Faktor smanjenja temp. razlike:

e

emub θθ

θθ−−

=int

,int

Ekvivalentni koef. prolaza topline iz tablica i dijagrama prema tipologiji poda (dubina ispod površine tla, koef. Upod, karakt. B’...) (W/m2K)

Srednja vanjska godišnja temp.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12831


- transmisijski gubitak prema susjednim grijanim prostorima različite temperature:

∑=k

kkijijT UAfH , [W/K]

Faktor smanjenja temp. razlike:e

sadijf θθ

θθ−−

=int

int

Temp. susjednog grijanog prostora

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



61

EN 12831


- ventilacijski toplinski gubici za jednu prostoriju:

)( int, eiVV H θθ −=Φ [W]

HV,i – projektni koeficijent ventilacijskog gubitka [W/K]θint – unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [°C]θe – vanjska projektna temperatura [°C]

iiV VH &34.0, = [W/K]

Volumenski protok zraka (m3/h):(bez prisilne ventilacije)

),(max min,inf, ii VV

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12831


- ventilacijski toplinski gubitak usljed infiltracije zraka kroz oplošje zgrade:

iiRi enVV ε50inf, 2=& [m3/h]

n50 – broj izmjena zraka pri razlici tlaka od 50Pa između unutrašnjosti zgradei vanjskog okoliša (cca. 2 ÷ 10) [1/h]

ei – koeficijent zaklonjenosti (0.00 ÷ 0.05)εi – korekcijski faktor za visinu (1.0 ÷ 1.5; do 10 m =1.00)

- ventilacijski toplinski gubitak prema higijenskom minimalnom broju izmjena zraka:

Ri VnV minmin, =& [m3/h]

nmin = 0.5 ÷ 2 h-1 (ovisno o tipu prostorije)

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

EN 12831 vs. DIN 4701


- značajne razlike u oznakama proračunskih veličina- napuštena korekcija vanjske projektne temperature- napuštena korekcija koeficijenta prolaza topline- napušteno određivanje propusnosti zazora za nastrujanu i nenastrujanu stranu zgrade- pojednostavljen proračun transmisijskih gubitaka za prostorije u dodiru s tlom- uvedena dva postupka proračuna – potpuni i pojednostavljeni (za stambene objekte s do tri stana uz n50 ≤ 3 h-1)- uvedeno u proračun uzimanje u obzir toplinskih mostova- uveden dodatni učinak za zagrijavanje zgrade usljed prekida grijanja (ranije poznato kao prekid loženja u DIN 4701 iz 1959.g.)

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



62

Proračun godišnje potrebe za toplinskom energijom

Tehnički gubitci

Transmisijski gubici

Ventilacijski gubici

Neiskorišteni dobiciToplina metabolizma

Unutarnji dobiciEnergija iz drugih izvora

Solarnidobici

Granica zgrade

Topl

insk

i gub

ici

Zagrijavanje tople vode

Povrat

topline

Ula

z en

ergi

je z

a gr

ijanj

e

Iskorišteni dobici

Neto toplina korištenaza grijanje prostora

Godišnja energetska bilanca zgrade

Dovedena toplina iz toplinskogpostrojenja

Povratna energija

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


DOBGUBINSVATAHA QQQQQQQ −=−−+=

QHA – godišnja potreba za toplinskom energijom [kWh/a]QTA – transmisijski toplinski gubici [kWh/a]QVA – ventilacijski toplinski gubici [kWh/a]QS – toplinski dobici od sunčevog zračenja [kWh/a]QIN – unutarnji toplinski dobici od osoba, rasvjete i opreme [kWh/a]

[kWh/a]

- predviđanje godišnje potrebe za toplinskom energijom je razlika toplinskih dobitaka i toplinskih gubitaka:

∫ +=2

1

)( ,,

τ

τττ τdQQQ VTGUB

- godišnji toplinski gubici ovise o dobu godine:

[kWh/a]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

DDc

nVQ pUKZV 36001000

24,

ρ=

- godišnji ventilacijski toplinski gubici:

[kWh/a]


DD – stupanj-dan [Kdan]n – efektivni broj izmjena zraka [h-1]VZ,UK – volumen zraka u zgradi [m3]

DDAUQj

jjT ∑= )(1000

24- godišnji transmisijski toplinski gubici:

[kWh/a]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



63


∫ +=2

1

)( ,,

τ

τττ τdQQQ INSDOB

- godišnji toplinski dobici također ovise o dobu godine:

[kWh/a]

)tt(Z)tt(DD m,hi

Z

nm,di −=−=∑

=1

[K·dan]

Z – trajanje sezone grijanja u danimati – prosječna unutarnja temperatura u zgradi [°C]td,m – prosječna dnevna vanjska temperatura [°C]th,m – prosječna vanjska temperatura za

vrijeme sezone grijanja [°C]

ti = 19°C standardno- početak/kraj sezone grijanja određen na 12°C za ZGZ = 180; th,m = 5°C→ DD = 2525 Kdan

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


∑=j

j,Wj,Gj,sjS )AI(grQ- godišnji toplinski dobici od sunčevog zračenja:

[kWh/a]

rj – koeficjent smanjenja sunčevog zračenja kroz ostakljenje;r = 0.36 standardno; r = 0.48 bez sjena oko zgrade

gs,j – faktor propusnosti stakla za okomito zračenje;gs,j = 0.86 – jednostruko; gs,j = 0.76 – dvostruko bistro;gs,j = 0.63 – dvostruko s toplinskom zaštitom.

IG,j – globalno sunčevo zračenje u sezoni grijanja za prozirne površines orijentacijom j [kWh/m2a]

AW,j – površina prozora s orijentacijom j [m2]

- okvirne vrijednosti za globalno sunčevozračenje na okomitu površinu kada je početak/kraj sezone grijanja 12°C:

Istok IG,I = 220 kWh/m2aJug IG,J = 370 kWh/m2aZapad IG,Z = 230 kWh/m2aSjever IG,S = 140 kWh/m2a

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


BiIN AZqQ1000

24=

- godišnji unutarnji toplinski dobici:

[kWh/a]

qi – specifični unutarnji toplinski dobici [W/m2] Z – trajanje sezone grijanja u danimaAB – grijana površina u zgradi (tlocrtna) [m2]

- standardne vrijednosti specifičnih unutarnjih toplinskih dobitaka –prosječno u sezoni grijanja:

Obiteljske Stambene Domovi Adiministrativne Školestambene zgrade s (studentski, zgradekuće više stanova školski, itd)

qi 2.5 W/m2 3.2 W/m2 4.1 W/m2 3.5 W/m2 2.8 W/m2

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



64


Europska norma EN 832- temeljena na ranije prikazanim jednadžbama- omogućavaju izračunavanje potrebne količine topline za grijanje u zgradi za odabrani vremenski period→ mjesečni proračun i sezonski proračun

- preporučena minimalna infiltracija n = 0.5 h-1

- ako ne postoji preporučena vrijednost za određeni unutarnji dobitak, računa se sa qi = 5 W/m2 za stambene zgrade i sa qi = 6 W/m2 zaposlovne zgrade

DOBGUBHA QQQ η−= [kWh/a]

η – koeficijent iskoristivosti toplinskih dobitaka → treba se izračunatiη = 0.95 približna vrijednost

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


EN 832

tHHQ emiVTGUB ))(( ,θθ −+= [J]

- toplinski gubici za odabrani vremenski period t (s):

HT – koeficijent transmisijskog gubitka prema EN 13789 [W/K]HV – koeficijent ventilacijskog gubitka [W/K]θi – unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [°C]θe – srednja vanjska temperatura za proračunski period [°C]

- za izračun umnoška (θi – θm,e)t dopušta se korištenje metode stupanj-dan prema nacionalnim tehničkim propisima.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


EN 832

- toplinski dobici za odabrani vremenski period t (s):

[ ] ∑ ∑+Φ−+Φ=+=j n

snjsjiuihSINDOB AItbQQQ )1( [J]

Фih – srednji učinak unutarnjih izvora topline u grijanom prostoru [W]Фiu – srednji učinak unutarnjih izvora topline u negrijanom prostoru [W]

Isj – ukupni dobitak topline od globalnog sunčevog zračenja za plohu orijentacije j za proračunski period [J/m2]Asnj – efektivna površina za insolaciju plohe n orijentacije j [m2]

- faktor b prema EN ISO 13789:

ueiu

ue

HHHb+

=

koeficijent transm. gubitka od negrijanog prostora prema vanjskom okolišu (W/K)

koeficijent transm. gubitka od grijanog prostora prema negrijanom prostoru (W/K)

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



65


EN 832

- izračun koeficijenta iskoristivosti toplinskih dobitaka:

111

+−−

= a

a

γγη

1+=aaη

ako je γ ≠ 1

ako je γ = 1

- gdje je γ omjer toplinskih dobitaka i gubitaka:

GUB

DOB

QQ=γ

- numerički parametar a kao funkcija vremenske konstante τB:

00 τ

τ Baa +=

280.8Sezonski proračun

161Mjesečni proračunτ 0a0

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


EN 832

- trajanje sezone grijanja nije određeno → godišnja potrebna topline za grijanje predstavlja zbroj za sve mjesece u kojima je srednja vanjska temperatura niža od unutarnje temperature.

- godišnja toplinska bilanca zgrade:

tDHWHAr QQQQQ ++=+

Q – potrebna količina topline za zgradu [J/a]Qr – povrat topline iz dodatne opreme, sustava grijanja i sl. [J/a]QHA – potrebna količina topline za grijanje [J/a]QDHW – potrebna količina topline za zagrijavanje PTV [J/a]Qt – ukupni toplinski gubici sustava grijanja [J/a]

[J/a]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Nestacionarni procesi

- parametri okoliša se brzo mijenjaju i utječu na sustav grijanja- ako se vanjska temperatura iznenada promijeni, to će

utjecati na unutarnju temperaturu u zgradi- jednadžba toplinske ravnoteže za nestacionarni proces:

konstttHQHmc oBBp

+−−−=∑

)](ln[1 &τ

Q – dovedena toplina (sustav grijanja + solarni i unutarnji dobici) [W] HB – koeficijent toplinskih gubitaka zgrade [W/K]Σ(mcp) – ukupni toplinski kapacitet zgrade, uključujući namještaj [J/K]τ – vrijeme [s]

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



66

Tri karakteristična slučaja u tehnici grijanja:1. Zagrijavanje prostora- kada se sustav grijanja uključi

τB – vremenska konstanta zgrade [s]– uobičajeno 20 ÷ 120 sati


Q&

BH

BHBH

U

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

2. Ohlađivanje prostora- kada se sustav grijanja isključi

BH– očekivani pad temperature pri noćnom ohlađivanju je 1-3 °C– očekivani pad temperature pri ohlađivanju preko vikenda je 3-7 °C


____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

3. Iznenadni pad vanjske temperature- kada sustav grijanja radi s maksimalnim učinkom, a vanjska

temperatura padne ispod odabrane projektne vrijednosti


____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



67

Izmjena topline – radijatori i konvektori- podaci u katalozima za normne temperaturne uvjete:stari DIN 4704 - voda - polaz tV=90°C;

voda - povrat tR=70°C; → Δtm,N = 59.44°Czrak u prostoriji ti =20°C;

novi tV=75°C; tR=65°C; ti=20°C → Δtm,N = 49.83°C

- kad grijač radi u nestandardnim temperaturnim uvjetima:n

N,m

mN,HH t

tQQ ⎟

⎟⎠

⎞⎜⎜⎝

⎛

ΔΔ

= && [W]

Standardne vrijednosti

- eksponent grijača n:1.33 člankasti radijatori1.2 - 1.3 pločasti radijatori1.25 cijevni grijači1.25 - 1.45 konvektori1.1 podno grijanje

Ogrijevna tijela

E U R O N O R M

442EN

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Izmjena topline – podno grijanje- osnovna karateristika prikazana u dijagramu:

11928 .iFH )tt(.q −=& [W/m2]

Spec

ifičn

i top

linsk

i tok

[W/m

2 ]

Temperatura površine poda

- granične temperature površinepoda prema EN 1264:max. 27°C – duži boravak u

prostorijimax. 29°C – kratak boravak u

prostorijimax. 35°C – rubni dijelovi prostorije

(širine do 1m)max. ti + 9°C – kupaonica

u

Ogrijevna tijela

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



68




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: FIZIKA ZGRADA

Predavanje :

POVRAT TOPLINE U TERMOTEHNIČKIM SUSTAVIMA

Predavač: DR. SC. IGOR BALEN, DIPL.ING.GRAĐ.


ZAGREB 2006. GODINA



- 48 -

- VDI 2071

- EUROVENT 10

- ASHRAE Standard 84

Podloge za vrednovanje gospodarske isplativostisustava povrata topline u Europi

ZNAČAJKE:

-stupanj povrata topline FFFF - povrat osjetne topline

-stupanj povrata vlage Y Y Y Y - povrat latentne topline

-pad tlaka DDDDp

MODERNI SPT:

-serijska proizvodnja-direktna ugradnja u GViK sustave-nema ograničenja u primjeni u komfornim i industrijskimtermotehničkim postrojenjima

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Principi povrata topline

Gospodarska isplativost:

DOBITAK > TROŠAK

Pitanja:

- kada se isplati upotreba sustava povrata topline?

- koji tip sustava odabrati?

- kolika im je iskoristivost?

- o kojim parametrima ovisi njihova gospodarska isplativost?

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Karakteristična veličina sustava:

- mjera za prijelaz topline

Ovisi o:

- tipu SPT

- pogonskim uvjetima SPT

STUPANJ POVRATA TOPLINE FFFF

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 49 -


Stupanj povrata topline:

Stupanj povrata vlage:

Stupanj povrata entalpije:

2111

2122

tt

tt

−

−=Φ2

2111

2122

xx

xx

−

−=Ψ2

2111

2122

hh

hh

−

−=Φ

h 2

- izraženo na strani VANJSKOGzraka

- vrijedi za mVA=mIS (kg/s)

t – temperatura (°C)x - sadržaj vlage (kg w/kg z)h - entalpija (J/kg)

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

SUSTAVI POVRATA TOPLINE

REKUPERATIVNI REGENERATIVNI

DIREKTNA IZMJENA

INDIREKTNA IZMJENA(preko posrednog medija)

BRZOROTIRAJUĆI SPOROROTIRAJUĆI

Cijevni orebreni izmjenjivači

Pločasti izmjenjivači

s prisilnom cirkulacijom(kružni sustav)

s prirodnom cirkulacijom- gravitacijski ili kapilarno(toplinska cijev)

s vanjskim izvorom energije(dizalica topline)

Kapilarni ventilatori Rotirajući regeneratori

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Rekuperativni sustavi povrata topline

– PRIJELAZ TOPLINE PREKO PLOHA (CIJEVI, PLOČE) BEZ MEðUSOBNOG DODIRA MEDIJA – MOGUĆ POVRAT SAMOOSJETNE TOPLINE.

PREDNOST:- razdvajanje struja fluida- mogućnost prijelaza topline na različite medije(voda, zrak, ulje...)

NEDOSTATAK:- manji stupanj iskorištenja- veći pad tlaka- veći potreban prostor za ugradnju

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 50 -

1.25 kg/m3

1.20 kg/m3

1.15 kg/m3

1.10 kg/m3

1.05 kg/m3

0 kJ/kg

20 kJ/kg

40 kJ/kg

60 kJ/kgEnth

alpy

100%

50%

90% 80%

70%

60%

40%

30% 20% 15% 10% 5%

Rel. humidity

0 g/kg

2 g/kg

4 g/kg

6 g/kg

8 g/kg

10 g/kg

12 g/kg

14 g/kg

16 g/kg

18 g/kg

20 g/kg

Water

-15 ş

-10 ş

-5 ş

0 ş

5 ş

10 ş

15 ş

20 ş

25 ş

30 ş

35 ş

40 ş

Temperature

1

1

2

2

Mollier-h-x-Diagram for air humid - Pressure 0.950 bar (537.000 m / 10.000 şC / 80.000 % rH)

11

12

21

22

Rekuperativni sustavi povrata topline

1-visok sadržaj vlage xOT2-nizak sadržaj vlage xOT

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

CIJEVNI OREBRENI IZMJENJIVAČI

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

CIJEVNI OREBRENI IZMJENJIVAČI

-iskorištenje toplinskog kapaciteta dimnih plinova npr.za predgrijavanje drugog medija - economizer zapredgrijavanje vode na generatorima pare.

- iskustvena procjena – povećanje svakih 6°C nastrani vode (svakih 22°C na strani dimnih plinova)predstavlja povećanje iskoristivosti kotla za oko 1%

- povećanje stupnja iskorištenja kotla 5% do 10%.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 51 -

PLOČASTI IZMJENJIVAČI

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

PLOČASTI IZMJENJIVAČIOsnovne značajke:- križno strujanje- najčešći u upotrebi za prijelaz topline izmeñu plinova, t ≤ 100°C- materijali – Al-lim, Al-lim prevučen plastikom, nehrñajući čelik, plastika- debljine ploče do 1 mm- razmak izmeñu ploča 5...10 mm- pad tlaka na strani svježeg zraka100...250 Pa

- širina do 3m, protok plina do 100.000 m3/h- stupanj povrata topline FFFF2=50...60% uz brzine strujanja plina 2,5...3 m/s

PrimjerPredgrijavanje zraka FFFF2=50%; tPO= t11= 24°C; tSV= t21= -10°C

tDO= t22= 7°C – zagrijavanje svježeg zraka za 17°C!

ZA PROTOK 20.000 m3/h – OGRIJEVNI UČINAK QSPT ≈≈≈≈ 114 kW

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

PLOČASTI IZMJENJIVAČIProblemi:

- opasnost od smrzavanja pri niskim vanjskimtemperaturama (≈≈≈≈ -10°C)

- osjetljivost na onečišćenje →→→→ smanjenje FFFF2 i porast DDDDp2

Protumjere:- ugradnja bypassa- smanjenje protoka- predgrijavanje dobavne struje

- ugradnja filtera

Regulacija učinka:

- isključivo pomoću premosnice (bypassa).

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 52 -


POVEĆANJE STUPNJA POVRATA TOPLINE:

- povećanjem ugradbene duljine – promjena u protusmjerno strujanje

- FFFF2=60...75%

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


2

2

2

22

1

)1(2

Φ−

Φ+−Φ=Φ

IS

VA

IS

VA

m

m

m

m

2 U K


- postavljanjem dvaju izmjenjivača jedan iza drugog

- povećanje prema izrazu:

PrimjerPredgrijavanje zraka FFFF2=50%; mSV/mOT=1

FFFF2UK= 67%

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- postavljanjem dvaju izmjenjivača jedan iza drugog i raspršivanjemvode sa strane povratnog zraka u ljetnom režimu

- ljetni režim s adijabatskim hlañenjem: FFFF2 ≈≈≈≈ 90%

- ljetni režim bez adijabatskog hlañenja i zimski režim: FFFF2 ≈≈≈≈ 75%

VANJSKI

POVRAT

DOBAVA

ISTROŠENI

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 53 -


POVRAT TOPLINE PLIN-KAPLJEVINA I KAPLJEVINA-KAPLJEVINA

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

KRUŽNI CIRKULACIJSKI SUSTAV

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Osnovne značajke:- protusmjerno strujanje- upotreba za prijelaz topline izmeñu plinova, t ≤ 100°C – posredni medij (voda,voda-etilenglikol) cirkulira kroz izmjenjivače povezane spojnim cjevovodom.- cjevovod ima vlastitu pumpu, ekspanzijsku posudu i troputni ventil.- pogodni za udaljene dobavnu i istrošenu struju plina- materijali – Cu-cijevi/Al-rebra, Č-cijevi/Č-rebra i dr.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 54 -


- broj redova cijevi u smjeru strujanja 2...8- razmak izmeñu lamela 1,5...6 mm- pad tlaka na strani svježeg zraka 100...250 Pa- ugradbena širina do 4m, protok plinova do 100.000 m3/h- stupanj povrata topline FFFF2=40...60% uz brzine strujanja plina 2,5...3 m/s

Problemi:

- opasnost od smrzavanja pri niskim vanjskim temperaturama (≈≈≈≈ -10°C)- izmjena topline izmeñu spojnog cjevovoda i okoliša

- osjetljivost na onečišćenje →→→→ smanjenje FFFF2 i porast DDDDp2

Protumjere:- dodavanje etilen-glikola u krug vode- smanjenje protoka vode kroz izmjenjivač u dobavnoj struji- izolacija spojnog cjevovoda

- ugradnja filtera ispred izmjenjivača u obje struje plina

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Regulacija učinka:

- pomoću troputnog miješajućeg ventila u struji vode – smanjenje protoka vodekroz izmjenjivač u dobavnoj struji→→→→ smanjenje učinka i zaštita sustava odsmrzavanja

VANJSKI

POVRATNI

DOBAVNI

ISTROŠENI

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

FFFF2TOT=67%

KRUŽNI CIRKULACIJSKI SUSTAVOptimalno područje rada:

(mVAcp)/(mWcW)=1


- dodavanjem sustava u serijsku vezu (jedan iza drugog).

- FFFF2=60...75%

VANJSKI

POVRAT

DOBAVA

ISTROŠENI

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 55 -

GSWT® SEW



- upotrebom protusmjernih slojevitih izmjenjivača

- FFFF2=70...85%

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

TOPLINSKE CIJEVI (eng. HEAT PIPES)

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

TOPLINSKE CIJEVI

Osnovne značajke:- protusmjerno strujanje- upotreba za prijelaz topline izmeñu plinova- 40 ≤ t ≤ 80°C

- vakuumirane cijevi izmjenjivača punjene posrednimmedijem – bira se prema radnom području (alkoholiili radne tvari)- materijali – Cu-Al, Cu-Cu, Al-Al- broj redova cijevi u smjeru strujanja 2...8- pad tlaka na strani svježeg zraka 100...200 Pa- stupanj povrata topline FFFF2=50...60%- nema pokretnih dijelova, nema održavanja- nema mogućnosti regulacije učina u uspravnoj izvedbiPrincip rada:- dio cijevi nalazi se u jednoj, a dio u drugoj struji plina meñusobno različitih temperatura.- radna tvar unutar cijevi isparava na jednoj, akondenzira na drugoj strani, prenoseći tako toplinus jedne strane na drugu

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 56 -

TOPLINSKE CIJEVIDva osnovna tipa:

1. Uspravna izvedba

Princip rada:- Gravitacijski

Radna tvar kondenzira u gornjem dijeluizmjenjivača, kondenzat se slijeva gravitacijski i isparava u donjemdijelu.Tako se struja koja prolazi preko gornjegdijela izmjenjivača zagrijava, a strujakoja prolazi preko donjeg dijela se hladi.

- moguć povrat topline samo u režimugrijanja. Regulacija premosnicom.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

TOPLINSKE CIJEVI2. Vodoravna izvedba

Princip rada:- Kapilarni

Cijevi na unutarnjoj površini prevučene poroznim slojem. Radna tvar kondenzira u jednom, a isparava u drugom dijelu izmjenjivača. Kondenzat se kapilarnim silama kroz porozni sloj kreće prema zoni isparavanja. Tako se struja koja prolazi preko dijela izmjenjivača zagrijava, a struja koja prolazi preko drugog dijela se hladi.

- uz promjenu nagiba izmjenjivača, moguć povrat topline u režimugrijanja i hlañenja i regulacija učinka.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

DIZALICA TOPLINE

Osnovne značajke:- nije klasični SPT, efikasnost se ne izražavapreko stupnja povrata topline FFFF2- mnogo različitih izvedbi – elektromot. pogon,pogon motorom s un. izgaranjem, apsorpcijskitip- tri osnovna toplinska izvora/ponora:1. Voda2. Zrak3. Zemlja

Princip rada:- poput rashladnog stroja (isparavanje- kompresija – kondenzacija - ekspanzija),no na višoj temperaturnoj razini.

- pogodno za objekte koji istovremeno trebaju grijanje i hlañenje – korištenje toplinekondenzacije.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 57 -

C

K

P

QCOP =

DIZALICA TOPLINE

Karakteristična veličina:

- faktor grijanja (eng. COP) – predstavljaomjer topline dobivene na kondenzatorui snage utrošene na pogon kompresora.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

DIZALICA TOPLINEPrimjer- izvedba sa zemljom kaotoplinskim spremnikom.

- na dubini z ≥ 2mtemperatura zemlje5 ≤ t ≤ 14°C tijekomčitave godine.

- voda-etilenglikol je posredni medij.- sustav se koristi za grijanje i hlañenje.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Regenerativni sustavi povrata topline

– PRIJELAZ TOPLINE PREKO AKUMULACIJSKE MASE UZ MEðUSOBNI KONTAKT MEDIJA – MOGUĆ POVRAT OSJETNEI LATENTNE TOPLINE.

PREDNOST:- povrat topline i vlage- veći stupanj iskorištenja - kompaktna izvedba

NEDOSTATAK:- nema potpunog razdvajanja struja fluida- izmjena topline samo izmeñu plinova

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 58 -

1.25 kg/m3

1.20 kg/m3

1.15 kg/m3

1.10 kg/m3

1.05 kg/m3

0 kJ/kg

20 kJ/kg

40 kJ/kg

60 kJ/kgEnthalp

y

100%

50%

90% 80%

70%

60%

40%

30% 20% 15% 10% 5%

Rel. humidity

0 g/kg

2 g/kg

4 g/kg

6 g/kg

8 g/kg

10 g/kg

12 g/kg

14 g/kg

16 g/kg

18 g/kg

20 g/kg

Water

-15 ş

-10 ş

-5 ş

0 ş

5 ş

10 ş

15 ş

20 ş

25 ş

30 ş

35 ş

40 ş

Temperature

1

2

Mollier-h-x-Diagram for air humid - Pressure 0.950 bar (537.000 m / 10.000 şC / 80.000 % rH)

11

1221

22

Regenerativni sustavi povrata topline

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

BRZOROTIRAJUĆI KAPILARNI VENTILATOR

VANJSKI POVRAT

DOBAVA

OTPADNI

Rotirajući izmjenjivač - prsten

Fiksna pregrada

Osnovne značajke:- aksijalni usis – radijalni ispuh- upotreba za prijelaz topline izmeñuplinova- materijali – metalno kućište,poliuretanski rotirajući prsten- broj okretaja 700...2400 min-1

- protok do 2 x 15.000 m3/h- predtlak na strani vanjskog zraka100...400 Pa- stupanj povrata topline FFFF2=45...50%- rotirajući prsten je ujedno i grubi filter(moguća zamjena i čišćenje)

- mješanje povratnog zraka u dobavnu struju 5...10%

Princip rada:- vanjski i povratni zrak usisavaju se aksijalno u središnju komoru, podijeljenupregradom. Oko komore rotira izmjenjivač od poroznog materijala kojiakumulira toplinu i prenosi je s povratne struje na vanjski zrak.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

ROTIRAJUĆI REGENERATOR

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 59 -


Osnovne značajke:- protusmjerno strujanje- upotreba za prijelaz topline izmeñu plinova- temperaturno područje primjene t ≤ 200°C- materijali – Al-saće, Č-kućište- broj okretaja rotora 5...20 min-1

- promjer rotora do 6 m- protok plina do 150.000 m3/h- pad tlaka na strani svježeg zraka 50...300 Pa- stupanj povrata topline FFFF2=70...90%- stupanj povrata vlage YYYY2=70...90%

Princip rada:- rotirajuća akumulacijska masa prenosi toplinu s povratne na svježu struju zraka- rotor se ne smije zaustavljati niti u vremenu kada termotehnički sustav ne vršipovrat topline, već rotira na min. broju okretaja ili se uključujuje povremeno.- dva osnovna tipa – sorpcijski i kondenzacijski.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Problemi:

- opasnost od smrzavanja pri niskim vanjskim temperaturama- osjetljivost na onečišćenje saća →→→→ smanjenje FFFF2,YYYY2 i porast DDDDp2

- miješanje povratnog i vanjskog zraka (2...5%)

Protumjere:- smanjenje broja okretaja

- ugradnja brtvenice i ustave (miješanje ≤ 0,5%)- izvedba s “plinskim jastukom” (nema miješanja)

Regulacija učinka:

- promjenom broja okretaja

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


VANJSKI POVRA

T

DOBAVA

ISTROŠENI

Primjer ugradnje

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 60 -


Primjer montaže saća kod velikog regeneratora

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Sorpcijski regenerator:- površina saća presvučena higroskopnimmaterijalom (npr. na bazi silicija)- higroskopna ispuna preuzima vlagu savlažne struje plina i predaje je suhoj struji- povrat osjetne i latentne topline zimi, hlañenje i odvlaživanje ljeti.

Kondenzacijski regenerator:- glatka površina saća (Al, Č)- povrat latentne topline samo u slučaju hlañenja ispod rosišta – vlagakondenzira u toploj i isparava u hladnojstruji →→→→ povrat latentne topline (vlage)samo zimi. Sorpcijski regenerator

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Prijenos zraka iz povratne u dobavnu struju

Sprječavanje miješanja pomoću ustave

VANJSKI

POVRAT

VANJSKI

POVRAT

USTAVA

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 61 -


Primjer toplinske bilance tvorničke hale

Dodatna energija 5%

Istrošeni zrak 5%

Povrat topline +74%

Unutarnji toplinski izvori +26%

Pod 3%

Fasada 6%

Krov 12%

Ventilacija 79%

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________


Čišćenje saća u pogonu lakirnice

Dvokomponentni sustav čišćenja- usisna strana

Dvokomponentni sustav čišćenja- tlačna strana

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

REGENERATOR S AKUMULIRAJUĆIM PLOČAMA

Osnovne značajke:- protusmjerno strujanje- upotreba za prijelaz topline izmeñu plinova- dva paketa akumulirajućih ploča- materijali – plastika- ukupno vrijeme trajanja jednog ciklusa (punjenje+pražnjenje) ≈≈≈≈ 80 s- miješanje povratnog i svježeg zraka ≤ 2%- stupanj povrata topline FFFF2=70...90%- stupanj povrata vlage YYYY2=70...90%

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________



- 62 -

REGENERATOR S AKUMULIRAJUĆIM PLOČAMA

Princip rada:- sustavom zaklopki se povratni zrak usmjeri preko jednog paketa, te ga “puni”(grije/hladi), a istovremeno svježi zrak struji preko drugog paketa koji je prethodno“napunjen” (grije se/hladi se).

Regulacija učinka:

- promjenom vremena trajanja “punjenja” i “pražnjenja” unutar jednog ciklusa.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________

Povrat toplinske energije

Analize i praksa pokazuju:

1. Povrat toplinske energije pomoću sustava povrata toplineu pravilu je isplativ.

2. Optimiranje stupnja povrata topline vezanjem SPT u serijuznatno povećava pad tlaka, što dovodi do produljenjavremena amortizacije (povrata investicije).

3. Gospodarska analiza SPT temelji se na pogonskim uvjetimaGViK sustava, geografskoj lokaciji i namjeni objekta.

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

____________________________

_________________________________

_________________________________

__________________




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: FIZIKA ZGRADA

Predavanje :

POTREBNA GODIŠNJA TOPLINA ZA GRIJANJE ZGRADA

Predavač: DR. SC. JASENKA BERTOL-VRČEK, DIPL.ING.ARH.


ZAGREB 2006. GODINA




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: ZAŠTITA I OBNOVA KULTURNIH DOBARA

Predavanje :

METODOLOGIJA ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA, PRAVNI I STRUČNI ASPEKTI ZAŠTITE Predavač: MR.SC. DRAŽEN ARBUTINA, DIPL.ING.ARH.


ZAGREB 2006. GODINA



96

Mr.sc. Dražen Arbutina, dipl.ing.arh. Tehničko veleučilište u Zagrebu

METODOLOGIJA ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA, PRAVNI I STRUČNI ASPEKTI ZAŠTITE Zaštita kulturnih dobara, tj. zaštita graditeljske baštine u arhitektonskoj praksi, ali i praksi svih inženjera koji sudjeluju u građenju često je slučaj pun kontradikcija i nepoznanica. Govoriti da je unutar stručne zajednice metodologija zaštite graditeljske baštine nepoznata bila bi činjenica koja definitivno ne odgovara stvarnosti, jer je posebice u obrazovanju arhitekata već desetljećima kolegij iz zaštite graditeljske baštine prisutan. Nažalost ono što jest činjenica je slučaj da unutar stručne prakse postupci koji se provode u cilju zaštite graditeljske baštine nemaju onakav odjek ili pozitivnu konotaciju koja bi se mogla očekivati od educiranih stručnjaka. Cilj ovoga seminara i cijelog niza predavanja koji će uslijediti je upravo u stvaranju klime koja je fleksibilnija spram metodologije i postupaka, te koja će osigurati ono što je najvažnije, a to je provedba mjera na očuvanju graditeljske baštine.

U osnovi zaštita spomenika osniva se na akcijama koje za cilj imaju sprečavanje propadanja (tj. osiguranje očuvanja) bilo kojeg kulturnog dobra, a posebice graditeljske baštine.

Uz osnovni postulat sprečavanja propadanja, akcije u postupku zaštite graditeljske baštine vezane su i uz procese upravljanja promjenama (koje su neizbježne) na spomeničkoj baštini, te postupke prezentacije povijesne, umjetničke i svake druge poruke koju takvo djelo emitira bez distorzije u punom smislu, tako da je ona shvatljiva u potpunosti.

Struktura primjene svih metoda i postupaka zaštite graditeljske baštine osniva se na principu osiguravanja zakonskih osnova, te instrumenata koji bi kontrolirali destrukciju spomeničke baštine, ali i mogućnosti njenih promjena, kao i bilo kakovih intervencija na njoj. Bit navedene legislative je da je za bilo kakovu akciju na graditeljskoj baštini potreban zakonom utemeljeni konsenzus svih u postupak uključenih sudionika. Struktura institucionalne zaštite graditeljske baštine u Hrvatskoj

Struktura zaštite graditeljske baštine počiva na integraciji svih sudionika ne samo u građenju, već i korištenju i održavanju graditeljske baštine, jer tu klasičnih postupaka građenja u smislu stvaranje nečega na mjestu gdje ničega bilo nije, gotovo da nikad i nema. Ono što u tim postupcima postoji je isključivo niz manje ili više intenzivnih aktivnosti koje sliče gotovo u potpunosti procesu održavanja. Tako je integracija svih sudionika nužna kako bi se osigurala djelotvorna zaštita upravo u doziranju i strogom kanaliziranju tih aktivnosti . Integracija svih sudionika kao obligatorni postupak definirana je temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, Izmjene i dopuneNN 151/03; NN 157/03 Ispravak) i time je definiran onaj zakonski minimum integracije u postupcima zaštite koji nikako nije dobro smanjiti. No taj zakonski, gotovo represivni, segment zaštite nikako nije dovoljan ukoliko se želi osigurati kvaliteta svih postupaka. Za kvalitetan rad na zaštiti kulturne baštine i u užem smislu graditeljske baštine nužan je i proaktivan stav svih sudionika:

Sudionici u procesima zaštite graditeljske baštine • Ministarstvo kulture – konzervatorski odjeli

o Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: istraživanje, proučavanje, praćenje, evidentiranje, dokumentiranje i promicanje kulturne baštine; središnju informacijsko-dokumentacijsku službu; utvrđivanje svojstva zaštićenih kulturnih dobara; propisivanje mjerila za utvrđivanje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske; skrb, usklađivanje i vođenje nadzora nad financiranjem programa zaštite kulturne baštine; osnivanje i nadzor nad ustanovama za obavljanje poslova djelatnosti zaštite kulturne baštine; ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih i fizičkih osoba na restauratorskim, konzervatorskim i drugim poslovima zaštite kulturne baštine; osiguranje uvjeta za obrazovanje i usavršavanje stručnih radnika u poslovima zaštite kulturne baštine; provedbu nadzora prometa, uvoza i izvoza zaštićenih kulturnih dobara; utvrđivanje uvjeta za korištenje i namjenu kulturnih dobara, te upravljanje kulturnim dobrima sukladno propisima; utvrđivanje posebnih uvjeta građenja za zaštitu dijelova kulturne baštine; obavljanje inspekcijskih poslova zaštite kulturne baštine.

• Projektanti, planeri i nadzorni inženjeri o Sudjeluju direktno u definiranju obima i načina zaštite, kao i u postupcima radova koji bi do

zaštite trebali dovesti, te predstavljaju osnovnu stručnu sastavnicu pri primjeni pravilne i kvalitetne metodologije u ostvarivanju zaštite

Sudjeluju pri izradi konzervatorskih studija prije početka na projektiranju pojedinih zahvata na graditeljskoj baštini

Sudjeluju pri izradi konzervatorskih podloga za dokumente prostornog uređenja Sudjeluju direktno kao nadzorni inženjeri ili članovi raznih povjerenstava (planeri) u

provedbi planova, tj. Projekata na samoj graditeljskoj baštini



97

• Izvoditelji radova o Moraju kao direktni egzekutori pojedinih akcija na zaštiti graditeljske baštine biti educirani u

mjeri koja osigurava da njihove aktivnosti i postupci pri građenju neće ni na koji način ugroziti graditeljsku baštinu.

Moraju poznavati metodološke osnove zaštite spomenika, tj. Kulturne baštine kako bi procese pri izvođenju radova mogli voditi na način koji ne ugrožava graditeljsku baštinu

Moraju biti upoznati s tehničkim i tehnološkim dostignućima i njihovoj primjeni na očuvanje graditeljske baštine kako bi svaka od aktivnosti bila izvedena na najprimjereniji način

• Vlasnici – investitori o U startu najvažnija karika u procesu zaštite koja nažalost ima i najmanje znanja, te često i

senzibiliteta pri primjeni bilo kakove metodologije u zaštiti graditeljske baštine, uvelike ovisi o savjetima svih stručnih sudionika u procesu očuvanja baštine i uvelike će obzirom na decidiran stav i jasan upliv stručnih sudionika iz redova projektanata, izvoditelja ili službi Ministarstva kulture (konzervatorski odjeli) definirati tijek, karakter i intenzitet svojih aktivnosti te moguće i korigirati svoje postupe

Moraju biti upoznati s vrijednosti onog segmenta graditeljske baštine čije je čuvanje i održavanje njihova obveza kao vlasnika

Moraju biti svjesni tehničkih, tehnoloških i financijskih ograničenja i razloga za njihovo postojanje koji uvelike određuju sve aktivnosti koje oni kao vlasnici, tj. Investitori pri pojedinim zahvatima na graditeljskoj baštini mogu ili moraju poduzeti.

• Korisnici o Mada nemaju formalno pravo vlasništva nad pojedinim dijelovima graditeljske baštine imaju

veliku odgovornost jer su uključeni u korištenje graditeljske baštine, te bi time morali biti i upoznati s opasnostima koje njihove aktivnosti imaju na pojedini zaštićeni objekt ili sklop.

Često se upravo korisnici upuštaju u mnoge zahvate koji definitivno uplivaju na spomenički karakter prostora ili zgrade koju koriste

OSNOVNI METODOLOŠKI PRINCIPI ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA

Osnove metodologije pri zaštiti i obnovi kulturnih dobara, te posebice graditeljske baštine definirani su prije svega potrebom da se prepozna pojedino djelo kojemu je takova zaštita nužna. Prije svega potrebno je definirati što je to pod zaštitom da bi se bilo kakovom metodom samoj zaštiti i moglo pristupiti. Nakon toga potrebno je zaštićenim elementima pristupiti prema obrascu koji uvjetuje slijedeće:

Principi pristupa postupcima obnove i zaštite • Stanje zgrade ili sklopa moraju biti u potpunosti snimljeni prije početka bilo kakove intervencije • Materijali i postupci korišteni prilikom zahvata zaštite moraju biti dokumentirani • Povijesni slojevi ili elementi ne smiju biti uništeni, falsificirani, promijenjeni ili uklonjeni • Svaka intervencija mora biti minimalno potrebna (mora biti reverzibilna ili barem repetitivna) • Svaka akcija mora biti vođena uz poštovanje estetskog, povijesnog i fizičkog integriteta kulturnog dobra Kako je prije rečeno sama osnova zaštite počiva u legislativi i time se propisima definiraju elementi baštine

na kojima se zaštita provodi. Naš Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara definirao je da su ta dobra graditeljske baštine u osnovi sve nepokretne stvari (tako je unutar zakonskog okvira arhitektura, ali i zgrada sama od jednog kompleksnog sklopa u kome je uz konstrukciju, materijale i instalacije prisutno i specifično oblikovanje prostornih sklopova koje nije uvijek mjerljivo materijalnim kriterijima) od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja, kao i arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost (svi ti elementi posebice su valorizirani i kategorizirani dokumentima prostornog uređenja koji im daju još jednu dimenziju zaštite), ali i pojedine zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima.

Unutar zakonskog okvira posebice su definirani dijelovi nepokretnih kulturnih dobara koji zahtijevaju posebnu pažnju, pa se zato ovdje navode onako kako su definirani unutar zakona:

• Nepokretno kulturno dobro može biti: o grad, selo, naselje ili njegov dio, o građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, o elementi povijesne opreme naselja, o područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, o arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, o područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, o krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj

nazočnosti u prostoru, o vrtovi, perivoji i parkovi, o tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti.



98

Svi navedeni dijelovi graditeljske, tj. kulturne baštine evidentiraju se prema zakonskim odrednicama na

nekoliko načina. Prvi je unutar registra kulturne baštine koji je kategoriziran na tri osnovne cjeline, tj. tri liste: • Liste zaštićenih kulturnih dobara, • Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja i • Liste preventivno zaštićenih dobara.

Unutar navedene tri osnovne liste vodi se također i ona koja je popunjenima kulturnim dobrima od lokalnog značaja.

Mjere zaštite kulturnih dobara posebno su evidentirane unutar dokumenata prostornog uređenja, koje su i u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara navedeni kao obvezatni dio svakog od pojedinih prostorno planskih dokumenata. Unutar navedene dokumentacije potrebno je utvrditi temeljem konzervatorske podloge sustav mjera za zaštitu kulturne baštine, ili isti osigurati suradnjom s nadležnim konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture. Upravo je taj dio prostorno planske dokumentacije osnova za pokretanje konkretnih akcija na očuvanju graditeljske baštine, ali i osiguranju minimalnih obligatornih mjera na sprečavanju mogućih devastacija. U slučaju isčitavanja mogućih adekvatnih mjera i aktivnosti iz elemenata prostorno planske dokumentacije koji osiguravaju zaštitu graditeljske baštine posebice su uključeni ovlašteni inženjeri svih struka.

Kao osnovni metodološki princip pri pokretanju bilo kojeg zahvata na graditeljskoj baštini, u mjeri koja posebice involvira arhitektonsku i građevinarsku praksu (ali i sve ostale struke koje uplivaju na bitna svojstva zgrada, kao što su električari i strojari) definirana je potreba za što iscrpnijim dokumentiranjem kulturnog dobra. Navedena dokumentacija se u najčešćem slučaju sistematizira prije početka projektiranja Konzervatorskom studijom koja je ekvivalent Konzervatorskoj podlozi unutar prostornog planiranja.

Osnovni cilj Konzervatorske studije je na jednome mjestu prikupiti raspoložive podatke, kako bi mogli dokumentirati sve aspekte i faze nastanka, te razvoja pojedinog sklopa graditeljske baštine. Unutar globalnog cilja dokumentiranja jedan od segmenata istraživačkog pristupa kojemu treba težiti je svakako sistematična prezentacija na jednome mjestu svakog materijala koji bi pridonio očuvanju memorije na spomenik gdje je kroz povijest bio prisutan. Naredni cilj je i stvaranje maksimalno korektne podloge za procjenu mogućnosti i načina definicije adekvatne konzervatorske metode obnove, zaštite i prezentacije. Također bi studija trebala pomoći i definiranju kasnije egzekucije u samoj studiji odabranog i obrazloženog modela konzervatorskog zahvata kako bi se spomenik i fizički zaštitio na načine koji uključuju obnovu pojedinih devastiranih dijelova, zaštitu glavnih spomeničkih atributa i njihovu kvalitetnu prezentaciju. Time je cilj studije prikupljanje podataka, ali i procjena svrsishodnosti i izvedivosti postupka na zaštiti. Unutar ciljeva koje bi studija trebala doseći su i zahtjevi vezani uz procjenu nakanjenih ili već učinjenih zahvata pri zaštiti ili samo ukupnom korištenju zgrade ili sklopa. Sakupljen materijal u studiji mora biti prezentiran tako da je moguća ocjena svih rezultata na projektantskoj sintezi pri zahvatima zaštite, a krajnji zaključak mora biti usklađen i s konačnim rezultatom projektne faze rada na obrađenom elementu graditeljske baštine, ali na koncu i završnim fizičkim rezultatima izvedenih zahvata prema projektnoj dokumentaciji.

Navedenom studijom definiraju se slijedeći posebno važni parametri pri svakoj od budućih akcija na očuvanju graditeljske baštine:

• Definicija vrijednosnih parametara zaštićene zgrade ili sklopa • Definicija metoda i modela zaštite

Definicija vrijednosnih parametara

Polazni elementi za izradu, studije u prvome redu, te kasnije konzervatorske i projektne dokumentacije, baziraju se na procjeni vrijednosti same zgrade ili sklopa, te njenom značenju unutar određene prostorne ili socijalne cjeline. Prilikom definiranja vrijednosnih parametara prije bilo kakvih sinteza ukratko je potrebno izvršiti opću i grubu podjelu2 takvih parametara na nekoliko osnovnih grupa: KULTURNE VRIJEDNOSTI

• DOKUMENTARNA VRIJEDNOST; POVIJESNA VRIJEDNOST; ARHEOLOŠKA I STAROSNA VRIJEDNOST; ESTETSKA VRIJEDNOST; ARHITEKTONSKA VRIJEDNOST; VRIJEDNOSTI U SLICI GRADA (mjesta); EKOLOŠKE VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSTI U KRAJOLIKU

UPORABNE VRIJEDNOSTI • NAMJENSKA (funkcionalna) VRIJEDNOST; GOSPODARSKA (ekonomska) VRIJEDNOST; DRUŠTVENA

(socijalna) VRIJEDNOST; POLITIČKA VRIJEDNOST; OBRAZOVNA VRIJEDNOST EMOTIVNE VRIJEDNOSTI

• ČUĐENJE, RADOZNALOST; IDENTIFICIRANJE – IDENTITET; KONTINUITET

2 Feilden, B.M., 1981., Uvod u konzerviranje, Društvo konzervatora Hrvatske, Zagreb:19-20



99

Definicija metoda i modela zaštite Prilikom definicije metoda i modela zaštite graditeljske baštine, ali i općenito svakog kulturnog dobra,

inicijalna procjena njegovih vrijednosti definira i potencijalne metode zaštite. Specifičnost zaštite graditeljske baštine je u činjenici da bilo koja odabrana metoda ili model zaštite nije u potpunosti ispravna, te i ne postoji kao integralna i sveobuhvatna. Budući da već i najmanja intervencija na spomeničkom djelu predstavlja i alternaciju njegove originalne spomeničke cjeline, te time i devastaciju spomeničke vrijednosti, odabir najpovoljnije metode ili modela samo je izraz procesa koji kontinuirano istražuje i preispituje.

Inicijalni impuls prilikom bilo kakovih zaštitnih aktivnosti morao bi biti takav da omogući i osigura onaj najnužniji i najvažniji element karakterizacije spomeničkog djela ili sklopa u mjeri koja bi i u narednim vremenskim razdobljima bila u punoj mjeri vidljiva i čitljiva. Stoga je prilikom intervencija nužno uzeti u obzira da je postupak stvaranja kvalitetnog metodološkog okvira ustvari pristup iznalaženja najpogodnijeg, no ne i apsolutno ispravnog rješenja. Često se prilikom definiranja takovih zahvata spominje postupak iznalaženja kompromisa između mnogih naizgled nepomirljivih zahtjeva, no to bi kao filozofska premisa bilo koje akcije bio najlošiji pristup. Navedeni bi postupak tada bio neodgovarajući iz bilo kojeg od aspekata pri definiranju procesa zaštite i rješenje ne bi bilo ni u kom pogledu zadovoljavajuće. Zato je jedini mogući pristup iznalaženje sustava prioriteta i njihov upliv kao vodilja pri definiranju metoda i modela zaštite. U navedenom pristupu definira se krajnji rezultat koji se želi postići bilo kojom od planiranih akcija, pa makar ona bila tek naizgled puko zaustavljanje propadanja. Već se i takovom aktivnosti postiže produženje vremenskog roka u kome je djelo kulturne baštine sastavni dio svakodnevnice, te će se time slijedećim aktivnostima na zaštiti omogućiti šansa za veći stupanj zaštite svakog takvog kulturnog dobra, tj. sastavnice graditeljske baštine. Metode i modeli u postupku zaštite spomeničke graditeljske baštine

Sve radnje u postupcima zaštite graditeljske baštine osnivaju se na legislativi koja zato definira neke primarne aktivnosti na zaštiti kao:

• STVARANJE INVENTARA (registara kulturnih dobara, registara spomeničke, graditeljske baštine) • PROVOĐENJE INICIJALNIH PREGLEDA (sastavljanje izvješća i upisi u registar) – Kontinuirano nadziranje • AKTIVNOSTI NA KONTINUIRANOJ IZRADI I PRAĆENJU STANJA DOKUMENTACIJE KULTURNOG DOBRA Svaka od tih aktivnosti je tek preduvjet za početak konkretnih zahvata koji kao zajednički nazivnik imaju

osnovnu karakteristiku da kao intervencije uvijek izazivaju određeni gubitak vrijednosti spomeničkog djela. MODELI ZAŠTITE SPOMENIČKE, GRADITELJSKE BAŠTINE

Modeli zaštite graditeljske baštine temelje se na cijelom nizu kroz povijest razvijanih konceptualnih pristupa konkretnim metodama zaštite. Svima njima u cjelokupnom povijesnom pregledu zajedničko je što imaju u vidu potrebu da se pojedino djelo graditeljske baštine u memoriji i konkretnom životu određene ljudske zajednice zadrži što je moguće dulje. Tako je u svim tim pristupima osnova podjela cjelokupnosti zaštite na pojedine postupke koji su imali biti praktična primjena proklamiranih principa. Svaki od tih modela imao je svoju povijesnu osnovu, te su se prvi pojavili praktički od početaka civilizacije koju mi pratimo pomoću povijesnih zapisa i to na način ili u formi koja je eksplicite štitila određene dijelove kulturne baštine, posebice one graditeljske. Povijesni modeli zaštite razvijali su se s vremenom, tako da oni moderni i suvremeni u pravom smislu riječi, imaju primjenu i danas kroz pravila struke, te mnoge legislativne akte.

METODE ZAŠTITE SPOMENIČKE, GRADITELJSKE BAŠTINE Metode zaštite graditeljske baštine baziraju se na konkretnim aktivnostima koje provode ovlašteni i

osposobljeni pojedinci ili institucije i svi se vode idejom o tehničkoj realizaciji modela koji su preuzeli kao osnova za svoje postupanje. Navedeni izbor modela prilikom pristupa konkretnim aktivnostima nikad nije u slobodnom izboru pojedinca ili institucije, pa kakve oni formalne akreditive imali, već je u provođenju procedure koju propisuje legislativa na način da se poštuju općenite smjernice modela koji je prihvaćen unutar trenutne stručne prakse kao najdjelotvorniji i najsvrsishodniji pri zaštiti graditeljske baštine. U slučaju Hrvatske prakse pri zaštiti graditeljske baštine najveći upliv na postupke i metode definiranja takovog modela imaju međunarodne deklaracije i povelje. Navedeni niz dokumenata osniva se u prvi mah na postulatima zaštite koji su postavljeni prilikom osnivanja službe zaštite u Hrvatskoj početkom XX. stoljeća iz pera Maxa Dvoraka (Katekizam zaštite spomenika, 1918. godina), da bi se profilirali utjecajem Atenske povelje (1931. godina), te posebice nizom dokumenata prihvaćenih nakon II. svjetskog rata (Povelja iz Venecije, 1964. godina, te Amsterdamska deklaracija, 1975. godina). Navedeni dokumenti pomogli su da se unutar stručne prakse profilira prihvaćeni model koji se bazira na slijedećim aktivnostima pri zaštiti:

STUPNJEVI INTERVENCIJA NA GRADITELJSKOJ BAŠTINI Prevencija propadanja

• Kontrola okoliša (redukcija zagađenja i vibracija u okolišu) • Sustavno održavanje (te uz zahvate na konstruktivnim dijelovima osigurati konstantno

čišćenje i gotovo domaćinsko održavanje) • Kontrola vlažnosti, temperature, svjetla i osvjetljenja (unutarnje strukture i konstrukcije) • Mjere sprečavanja požara(paleži), vandalizma, krađe



100

Zaštita postojećeg stanja

• kontinuirani popravci na oštećenjima, zaustavljanje utjecaja agresivnih agensa (voda, kemikalije plinovi…)

Konsolidacija gradivnog tkiva • Konstruktivni zahvati koji se izvode aplikacijom adhezivnih materijala ili dodatnih nosivih

konstrukcija kako bi se osigurao strukturalni integritet konstrukcije Restauracija

• Proces kojim se djelo graditeljske baštine postupcima dovodi u stanje što bliže svom originalnom konceptu sanacijom ili zamjenom dotrajalih elemenata poštujući originalan materijal i originalne procedure ili recepture gradnje

Rehabilitacija • Proces kojim se djelima graditeljske baštine osigurava mogućnost korištenja - namjene, te

time i direktna integracija u životne procese Reprodukcija

• Proces ili postupak kojim se kopira postojeće djelo kulturne baštine (najčešće ne za cijeli graditeljski sklop, već za njegove manje dijelove – najčešće dijelove dekoracije ili skulpturalne plastike

Rekonstrukcija • Postupak i procedura kojom se na temelju točnih podataka iz procesa dokumentiranja

uglavnom novim materijalima ponovo stvara djelo graditeljske baštine nepovratno uništeno katastrofalnim djelovanjima prirode ili čovjeka

Navedeni postupci predstavljaju praktičnu osnovu za provedbu modela zaštite koji je posebice preciziran legislativnim aktima koji se moraju nabrojati i najvažnije od svega primjenjivati prilikom postupaka zaštite.

Zakonska regulativa:

Zakoni: - Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, Izmjene i dopuneNN 151/03; NN 157/03 Ispravak) - Zakon o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (NN 21/86, 26/93) Tekst zakona - Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ugroženoj spomeničkoj cjelini Dubrovnika (NN 33/89, NN 128/99) - Zakon o potvrđivanju UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, sklopljen u Rimu 24. lipnja 1995. (NN Međunarodni ugovori, br. 5/00) - Zakon o ratifikaciji Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirana) br. 143 iz 1992., s konačnim prijedlogom zakona (NN Međunarodni ugovori br. 4/04)

Pravilnici: - Pravilnik o arheološkim istraživanjima (NN 30/05) - Pravilnik o iskaznici inspektora zaštite kulturnih dobara te obrascu i načinu vođenja očevidnika o obavljenim nadzorima (NN 129/99)

- Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 74/03)

- Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske koji su zaštićeni kao kulturno dobro (NN 56/03; NN 62/03-Ispravak, NN 12/05 ) - Pravilnik o uvjetima za davanje odobrenja radi iznošenja kulturnih dobara iz Republike Hrvatske (NN 104/00) - Pravilnik o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 37/01) - Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 56/03, Izmjene i dopune NN 3/06) - Pravilnik o određivanju kulturnih predmeta koji se smatraju nacionalnim blagom država članica Europske unije (NN 38/04) - Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu izdavanja službene iskaznice službenika Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i službene iskaznice službenika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu (NN 110/04) - Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti pokretnina koje imaju kulturnu, umjetničku ili povijesnu vrijednost (NN 77/04) - Pravilnik o označavanju nepokretnih kulturnih dobara i objekata u kojima su smještene zbirke kulturnih dobara (NN 12/06)

Uredbe: - Uredba o osnivanju agencije za obnovu osječke tvrde (NN 28/99) - Uredba o spajanju javnih ustanova restauratorske djelatnosti (NN 2/97, NN 119/01)

Međunarodni pravni propis: - Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine , Narodne novine , Međunarodni ugovori, 10/04 - Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i Protokol u vezi sa zabranom izvoza kulturnih dobara s okupiranih teritorija, Narodne novine, Međunarodni ugovori, 12/93 i 6/02 objava - Konvencija Vijeća Europe o zaštiti arhitektonskog blaga Europe, Narodne novine, Međunarodni ugovori, 6/94 Zakon o potvrđivanju UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, sklopljen u Rimu 24. lipnja 1995, Narodne novine ,Međunarodni ugovori, 5/00, 6/02 objava - Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine (revidirana) iz 1992. godine sastavljena u Valetti 16. siječnja 1992. godine, Narodne novine , Međunarodni ugovori, 4/04 i 9/04 objava - Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 5/05 - UNESCO-va Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanju nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosu vlasništva kulturnih dobra Narodne novine, Međunarodni ugovori, 12/93 - Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Narodne novine Međunarodni ugovori 12/93 Usvojena: PARIZ, 1972. Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991

- Uredba o objavi Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o zaštiti i očuvanju određenih kulturnih dobara Narodne novine, Međunarodni ugovori 9/06



101

Struktura službe zaštite unutar Ministarstva kulture

Uprava za zaštitu kulturne baštine

Pomoćnik ministra: mr. Jasen Mesić e-pošta: [email protected]

Stručna referentica: Ljiljana Jagurić

tel: 01 4866 609 faks Uprave: 01 4866 680

e-pošta: [email protected]

Glavni konzervatori Miljenko Domijan (za nepokretnu baštinu)

tel: 01 4866 608; faks: 01 4866 680 e-pošta: [email protected]

Ranka Saračević-Wurth (za pokretnu baštinu) tel: 01 4866 602; faks: 01 4866 680


mr. sc. Zoran Wiewegh (za arheološku baštinu) tel: 01 4866 239; faks: 01 4866 680


Odjel za nepokretnu kulturnu baštinu Načelnik: Bruno Diklić, tel.: 01 4866 615 e-pošta: [email protected] Odjel za pokretnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Načelnica: Bianka Perčinić Kavur, tel.: 01 4866 607 e-pošta: [email protected] Odjel za arheološku baštinu mr. sc. Zoran Wiewegh, glavni konzervator tel: 01 4866 239; faks: 01 4866 680 Načelnica: Jasna Balažević, tel.: 01 4866 319 e-pošta: [email protected] Odjel za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine Načelnica: Lukrecija Pavičić Domijan, tel.: 023 211 129 Odjel za arhivsku djelatnost Načelnik: Branko Kaleb, tel. 01 4866 617 e-pošta: [email protected]

Konzervatorski odjel u Dubrovniku za područje Dubrovačko-neretvanske županije Pročelnica: Žana Baća, prof. C. Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik tel.: 020 323 191

Konzervatorski odjel u Karlovcu za područje Karlovačke županije Pročelnica: Marinka Mužar, prof. V. Vranicanija 6, 47000 Karlovac tel.: 047 611 862

Konzervatorski odjel u Osijeku za područje Osječko-baranjske županije, Vukovarsko-srijemske županije i Brodsko-posavske županije Pročelnica: Zdenka Predrijevac Kuhačeva 28, 31000 Osijek tel.: 031 207 400

Konzervatorski odjel u Puli za područje Istarske županije Pročelnica: Narcisa Bolšec Ferri Ul. Grada Graza 2, 52000 Pula tel.: 052 223 587

Konzervatorski odjel u Varaždinu za područje Varaždinske županije i Međimurske županije Pročelnik: Željko Trstenjak, dipl. ing. arh. Gundulićeva 2, 42000 Varaždin tel.: 042 201 850

Konzervatorski odjel u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije Pročelnik: mr. Joško Belamarić Porinova bb, 21000 Split tel.: 021 305 444, 021 581 821

Konzervatorski odjel u Šibeniku za područje Šibensko-kninske županije Pročelnik: Marko Menđušić, prof. J. Čulinovića 1/3, 22000 Šibenik tel.: 022 219 325

Konzervatorski odjel u Rijeci za područje Primorsko-goranske županije Pročelnica: Blanda Matica, dipl.ing.arh. Užarska 26, 51000 Rijeka tel.: 051 311 365

Konzervatorski odjel u Zadru za područje Zadarske županije Pročelnik: Josip Kršulović, prof. I. Smiljanića 3, 23000 Zadar tel.: 023 211 129

Konzervatorski odjel u Zagrebu za područje Zagrebačke županije Pročelnik: Tomislav Petrinec, dipl.ing.arh. e-pošta: [email protected] Mesnička 49, 10000 Zagreb tel: 01 4851 522; faks: 01 4851 519 Mesnička 27, 10000 Zagreb tel: 01 4851 191

Konzervatorski odjel u Požegi za područje Požeško-slavonske županije i Virovitičko-podravske županije Pročelnik: dr. Žarko Španiček M. Peića 3, 34000 Požega tel.: 034 273 362

Konzervatorski odjel u Bjelovaru za područje Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije Pročelnik: Milan Pezelj, dipl. ing. arh. Trg E. Kvaternika 6 tel.: 043 221 040; faks: 043 221 058 Konzervatorski odjel u Gospiću za područje Ličko-senjske županije Odgovorna osoba: Marinka Mužar, prof. V. Vranicanija 6, 47000 Karlovac tel.: 047 642 891 Konzervatorski odjel u Trogiru za područje grada Trogira i Grada Kaštela Pročelnik: Radoslav Bužančić Palača Ćipiko, Gradska ulica 41/I



102

Documents

TVZ seminar arhitekti