I. TEČAJ : 10. I 11. STUDENI 2006. Stručni materijali uz ...seminar.tvz.hr/dokumenti/TVZ seminar gradjevinari.pdf · program struČnog usavrŠavanja ovlaŠtenih arhitekata i ovlaŠtenih

P R O G R A M S T R U Č N O G

U S A V R Š A V A N J A O V L A Š T E N I H

A R H I T E K A T A I O V L A Š T E N I H

I N Ž E N J E R A

- za razdoblje od 2006. do 2011. godine -

TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U

T E H N I Č K O V E L E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U G R A D I T E L J S K I O D J E L E L E K T R O T E H N I Č K I O D J E L

I. TEČAJ : 10. I 11. STUDENI 2006.

STRUČNI SMJER:

GRAĐEVINARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA

Stručni materijali uz seminar

i

1998

T E H N I Č K O V E L E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U G R A D I T E L J S K I O D J E L E L E K T R O T E H N I Č K I O D J E L P R O G R A M S T R U Č N O G U S A V R Š A V A N J A O V L A Š T E N I H A R H I T E K A T A I O V L A Š T E N I H I N Ž E N J E R A

- z a r a z d o b l j e o d 2 0 0 6 . d o 2 0 1 1 . g o d i n e -

1

I. TEČAJ 10. I 11. STUDENI 2006.

Stručni materijal uz seminar

RASPORED PREDAVANJA ZA I. TEČAJ 10. I 11. STUDENI 2006............................................2 POZIV ZA SUDJELOVANJE NA II. TEČAJU 9. I 10. VELJAČE 2007. ..........................................3 RASPORED PREDAVANJA NA II. TEČAJU 9. I 10. VELJAČE 2007...........................................3 RASPORED PREDAVANJA NA II. TEČAJU 9. I 10. VELJAČE 2007...........................................4 ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH MJERA ZAŠTITE OD POŽARA - mr. sc. Ljerka Kopričanec – Matijevac.............................................5 METODOLOGIJA ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARa, pravni i stručni aspekti zaštite - Mr.sc. Dražen Arbutina, dipl.ing.arh................................................................................................... 13 PLANOVI UPRAVLJANJA VODAMA (NACIONALNA REGULATIVA I USKLAĐENJE S EU) - dr.sc. Mladen Petričec, dipl.ing.građ........................................................................................................... 21 ISTRAŽNI RADOVI I OPREMANJE GEOTEHNIČKIH ELABORATA (EUROCODE 7) - Željko Lebo, dipl.ing.građ. ................................................................................................................................... 27 KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH IZVORA ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA U UVJETIMA NOVIH TEHNIČKIH PROPISA O TOPLINSKOJ ZAŠTITI - mr.sc. Ivan Cetinić, dipl.ing.stroj...................... 39 SUVREMENI POSTUPCI PRORAČUNA KONSTRUKCIJA – mr.sc. Igor Gukov, dipl.ing.građ. ........55 UVOD U KLIMATIZACIJSKE SUSTAVE –mr.sc. Husein Jašarević, dipl.ing.stroj. ............................ 71

Građevinari - R

aspored sati za I. sem

inar 10. X

I. 2006. (petak) Avenija V

ećeslava H

oljevca 15

Tema

P

redavan

je

Predavač

D

vorana

Satnica

Ukupno

bo

dovi za

slušače U

pravljanje projektim

a i do

kumentacijo

m

Natječajna do

kumentacija za

međunaro

dno ugo

varanje radova

Skendro

vić V

P

1500-16

30

2

Zaštita od požara

Zakonska regulativa ko

jom je

utvrđena obveza pro

vođenja m

jera zaštite o

d požara

Kopričanec-

Matijevac

VP

16

45-181

5 2

Pro

storno

planiranje i Zaštita i o

bnova kulturnih do

bara M

etodo

logija zaštite i o

bnove

kulturnih dobara, te pravne i stručne

definicije zaštite

Arbutina

P1

1830-20

00

2

11. XI. 2006. (subo

ta) Avenija V

ećeslava H

oljevca 15

Tema

P

redavan

je

Predavač

D

vorana

Satnica

Ukupno

bo

dovi za

slušače S

uvremeni na

čini proračuna

konstrukcija

1.) Suvrem

eni pristup proračunu

konstrukcija

2.) Istražni radovi i o

premanje

geotehničkih elabo

rata (EC-7)

Guko

v Lebo

P

1 8

00-91

5

93

0-104

5

4

Oko

liš u graditeljstvu

Plano

vi upravljanja vodam

a i politika

EU (regulativa, uskla

đenje s EU)

Petričec

P1

1100-12

30

2

Energetika i graditeljstvo

Pro

jektiranje instalacija ovisno

o

toplinskoj uštedi energije

Cetinić

Jašarević P

1 12

45-140

0 2




I N Ž E N J E R A



POZIV ZA SUDJELOVANJEM NA II. SEMINARU 9. I 10. VELJAČE

2007. GODINE

TITULA

Prijava za stručni seminar

9. i 10. veljače 2007.

9. i 10. studenoga 2007.

8. i 9. veljače 2008.


13. i 14. veljače 2009.


12. i 13. veljače 2010.


11. i 12 veljače 2011.


Stručni smjer:

Arhitektura

Građevinarstvo

Strojarstvo

Elektrotehnika

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

Graditeljski odjel — Av. V. Holjevca 15,

tel: +385 1/ 66 59 440, fax: +385 1/ 66 59 455

Prijava za sudjelovanje na seminaru

Vlastoručni potpis pristupnika Datum prijave

IME I PREZIME

Telefon

MJESTO I DATUM ROĐENJA

ADRESA STANOVANJA

TVRTKA - INSTITUCIJA

ADRESA

MATIČNI BROJ

Mobilni telefon

E-mail

i

1998

Izno

s ko

tizac

ije p

ojed

inog

sem

inar

a je

500

,00

(pet

sto)

kun

a, a

up

laću

je s

e na

pos

ebno

pril

ožen

oj u

plat

nici

. U c

ijenu

su

uključe

na p

reda

-va

nja

i rad

ni m

ater

ijal p

otre

ban

za p

raće

nje

sem

inar

a. U

kolik

o ne

mat

e po

sebn

u up

latn

icu,

sem

inar

se

uplaću

je n

a sl

ijedeći

raču

n:

Zagr

ebač

ka b

anka

raču

n br

.: 23

6000

0-11

0135

0801

M

OD

EL—

03

PO

ZIV

NA

BR

OJ:

• 2

80 –

POZI

V N

A B

RO

J ZA

AR

HIT

EKTE

• 2

81—

POZI

V N

A B

RO

J ZA

GR

AĐEV

INA

RE

• 282

—PO

ZIV

NA

BR

OJ

ZA S

TRO

JAR

E • 1

80—

POZI

V N

A B

RO

J ZA

ELE

KTR

OTE

HN

IČA

RE

OPI

S PL

AĆA

NJA

: TV

Z—ST

RUČ

NI S

EMIN

AR

—”A

RH

ITEK

TI, G

RAĐ

EVIN

AR

I, ST

RO

JAR

I, EL

EKTR

OTE

HN

IČA

RI”

- (

PR

EM

A O

DA

BIR

U S

TRUČ

NO

G S

MJE

RA

NA

PRIJ

AVI)

PRIM

ATEL

J:

TEH

NIČ

KO

VEL

EUČ

ILIŠ

TE U

ZAG

REB

U, Z

AG

REB

, I. L

UČ

IĆA

5

-4-

POZIV na II. tečaj

Program stručnog usavršavanja ovlaštenih inženjera građevinarstva

II. tečaj 09. i 10. veljače 2007. u prostorijama TVZ-G

RO

, Zagreb, Av. Većeslava Holjevca 15

Tem

a

Pred

avanje

P

redavač

B

roj

sati

Bo

dovi iz

regulative na tem

i

Ukupno

bo

dovi za

slušače

1.) U

pravljanje projektim

a i do

kumentacijo

m

Prim

jena podzako

nskih akata iz po

dručja građenja R

atkajec 2

2 2

2.) S

uvremeni na

čini proračuna ko

nstrukcija 1.) O

snove pro

računa beto

nskih

konstrukcija

2.) Pro

račun drvenih konstrukcija

prema graničnim

stanjima

nosivo

sti i uporabljivo

sti

1. Guko

v 2. M

agerle

2 2

2

2 2

3.) O

koliš u graditeljstvu

Upravljanje vo

dama u H

rvatskoj

(hrvatsko

zakonodavstvo

, politika

EU, pro

ces usklađivanja)

Lukšić 2

2 2

4.) Energetika i graditeljstvo

S

uvremena teh

nolo

gija kotlo

vskih po

strojenja

Cetinić

Čižm

ešija 2

2

5.) Zaštita o

d požara

No

rme i sm

jernice iz podru

čja pro

tupožarne zaštite (N

FPA

, HR

N

DIN

HR

N EN

, TRV

B)

Fišter 2

2 2

6.) P

rosto

rno planiranje i Zaštita i

obno

va kulturnih dobara

Meto

da izrade arhitektonskih

snimaka za po

trebe zaštite i o

bnove kulturnih do

bara

Vučić-

Šneperger

2

2

Ukupno

14 bodova za sluša

če II. tečaja. U

kupno 8 bo

dova za sluša

če iz regulative. Tečaj će se o

držati u prosto

rijama TV

Z-Grad

iteljski odjel na lo

kaciji Av. V

ećeslava Ho

ljevca 15 u Zagrebu. Tečaj zapo

činje 9. II. 2007. od 15

00 do 20

00 sati, i 10. II. 2007 od 8

00 do 16

00 sati.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: ZAŠTITA OD POŽARA I ZAŠTITA NA RADU

Predavanje :

ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH

MJERA ZAŠTITE OD POŽARA

Predavač: MR. SC. LJERKA KOPRIČANEC – MATIJEVAC

STRUČNI SMJER: ARHITEKTURA I GRAĐEVINARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA



6

mr. sc. Ljerka Kopričanec – Matijevac Državna uprava za zaštitu i spašavanje Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja Vatrogasna škola

ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH MJERA ZAŠTITE OD POŽARA UVOD Godišnji pregled broja požara za 2005. godinu 1

U razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2005.

godine u Republici Hrvatskoj zabilježeno je ukupno 6.915 požara, od kojih 2.816 na građevinama.

Tijekom 2004. godine, u Republici Hrvatskoj zabilježeno je ukupno 6.196 požara, od kojih 2.623 na građevinama. Usporedbom s prethodnom godinom, razvidno je da je u 2005. godini zabilježeno: povećanje ukupnog broja požara za 11,6%,odnosno povećanje broja požara građevina za 7,4%. Pregled materijalne štete u požarima Iz tablice je razvidno da je u 2005. godini, u odnosu na 2004. godinu, smanjenje ukupne materijalne štete u požarima za 6,2 %, od toga je smanjenje materijalne štete u požarima građevina za 17,6%.

1 Vatrogasni vjesnik, 4/2006. Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Služba za vatrogastvo, Đulijano Grum



7

Načini izazivanja požara

Iz tablice je vidljivo da je u 2005. godini, u odnosu na 2004. godinu, neznatno smanjen broj namjerno izazvanih požara te povećanje nehatom izazvanih požara za 13,9 %, kao i povećanje broja neutvrđenih načina izazivanja za 5,5 %. Namjerno izazvani požari najčešći su na građevinama – u 2005. godini 58,6 % , a u 2004. godini 61,6 %., dok su nehatom izazvani požari najčešći na otvorenom prostoru.

Relativni udjeli namjernih te

nehatno izazvanih požara

Iz grafikona je vidljivo da je broj namjerno izazvanih požara u građevinama u posljednje dvije godine unutar prosječnih vrijednosti (oko 2,1 % od ukupnog broja požara) kao i da je udjel nehatno izazvanih požara građevina oko prosječnih godišnjih vrijednosti (oko 27% od ukupnog broja požara).



8

ZAKON O GRADNJI Narodne novine 175/2003.

ZAŠTITA OD POŽARA

Članak 8. Građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da se u slučaju požara: – očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena posebnim propisom, – spriječi širenje vatre i dima unutar građevine, – spriječi širenje vatre na susjedne građevine, – omogući da osobe mogu neozlijeđene napustiti građevinu, odnosno da se omogući njihovo spašavanje, – omogući zaštita spašavatelja.

ZAŠTITA OD POŽARA U GRADITELJSTVU Ciljevi zaštite od požara u graditeljstvu su: 1. zaštita života

• zaštiti i ne dovesti u opasnost ljude u građevinama te vatrogasce za vrijeme intervencije 2. zaštita imovine

• sačuvati materijalna dobra te aktivnosti u građevini 3. zaštita same građevine

• spriječiti širenje požara i dima unutar građevine te prijenos požara s građevine na građevinu PROTUPOŽARNA ZAŠTITA PASIVNA AKTIVNA POŽARNI SEKTORI

PROJEKTIRANJE I IZVEDBA: "OPREMANJE"

POŽARNIH SEKTORA:

• protupožarnih zidova • razdjelnih zidova • kompleksnih razdjelnih zidova • protupožarnih i protudimnih vrata • protupožarnih zaklopki •

• vatrogasnim aparatima • hidrantskom mrežom • sustavima za otkrivanje i dojavu

požara • sprinkler postrojenjima • sustavima za odvođenje dima i topline

nastalih u požaru •

ZAŠTITA OD POŽARA DEFINIRANA JE

ZAKONIMA, PRAVILNICIMA, NAPUTCIMA, ODLUKAMA, UREDBAMA, NORMAMA, PRAVILIMA TEHNIČKE PRAKSE, SMJERNICAMA …



9

PASIVNA PROTUPOŽARNA ZAŠTITA Pasivnom protupožarnom zaštitom smatramo projektiranje i izgradnju požarnih sektora u građevini na

način propisan zakonskim aktima, normama te pravilima tehničke struke. POŽARNI SEKTOR je osnovna prostorna jedinica dijela građevine, koja se samostalno tretira glede

tehničkih i organizacijskih mjera zaštite od požara, a odijeljen je od ostalih dijelova građevine konstrukcijama otpornim na požar (Pravilnik o sadržaju plana zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, Narodne novine, br. 35/94.)

Građevinu dijelimo na požarne sektore s ciljem da požarne rizike svedemo na najmanju moguću mjeru, da se mogući požar što brže lokalizira i ugasi, spriječi njegovo širenje unutar građevine te prijenos na druge građevine. AKTIVNA PROTUPOŽARNA ZAŠTITA

Aktivnom protupožarnom zaštitom smatramo tehničko opremanje požarnih sektora. Tu spadaju sustavi vatrodojave i sprinklera, hidrantske mreže te vatrogasni aparati. Ovisno o zakonskoj regulativi za pojedine vrste građevina, ovi sustavi su obvezatni ili kompatibilni s

građevinskom protupožarnom zaštitom. Oni se u cijelosti mogu zamijeniti sustavom pasivne zaštite (osim vatrogasnih aparata koji su obvezatni

posvuda) ukoliko izrijekom nije zadana mjera ugradnje tih tehničkih sustava. Tehnički sustavi su ponekad nešto jeftiniji prigodom ugradnje, no tijekom eksploatacije, potrebno ih je

stalno provjeravati i servisirati u redovitim vremenskim razmacima, što pak uvjetuje stalne troškove održavanja. Neodržavanje sustava povlači za sobom opasnost od neispravnosti, kada su zaista neophodni ili pak

mogućnost slučajnog uključivanja, što može izazvati veliku štetu na sadržajima predmetne građevine.

NEKOLIKO ISKRICA IZ POVIJESTI PROTUPOŽARNE REGULATIVE

18. stoljeće pr. Kr. - "Hamurabijev zakonik", Mezopotamija – - reguliranje razmaka između zgrada, način gradnje i debljine zidova objekata oko 120 g. pr. Kr., Aleksandrija – - Heron - inovacija vatrogasne dvoklipne crpke 1. stoljeće-Rim – - car Oktavijan August – osniva moćne vatrogasne postrojbe, koje su se sastojale od 7 kohorti (kohorta je taktička postrojba rimske vojske, a bila je sastavljena od 6 centurija) 500. - 1500. - srednji vijek - Požarni zakonici u državama Europe – - osnutak javnih straža za bdijenje nad sigurnošću od požara - 803. Karlo Veliki - određuje u svakom gradu broj ljudi za noćno bdijenje - Luj IX. organizira noćobdije iz redova obrtnika - propisi, odnosno protupožarne uredbe, uređivale su način gradnje kuća, građevinske materijale za pokrivanje građevina i potrebnu vatrogasnu opremu za gašenje - jedan od najstarijih poznatih propisa o protupožarnoj zaštiti sadrži "Gradska knjiga", grada Augsburga u Njemačkoj iz 1276. godine. 17. stoljeće - Engleska – - protupožarno osiguranje nastalo iz Osiguranja pomoći u požaru oko 1700. - Europa – izložba profesionalnih vatrogasaca u Beču, Londonu, Parizu počiProtupožarno osiguranje 1824. u škotskom gradu Edinburgu - civilna profesionalna vatrogasna služba 1841. godine u Meissenu - osnovano prvo vatrogasno društvo

kolovoz 1934. - Njemačka

- prvo izdanje DIN-a 4102



10

Hrvatska: - 1272. god. u DUBROVAČKOM STATUTU u VI. knjizi spominju se tri propisa, zapravo tri zakona koja se

odnose na zaštitu od požara, kako bi se spriječilo izbijanje požara u gradu: • zabranjuje se gradnja kuća od slame i drveta unutar zidina grada, • zabranjuje se paljenje vatre unutar zidina grada, • zabranjuje se čuvanje zapaljivih tekućina u posudama koje nisu od kamena.

- 1788. god. Samoborski vatrogasni propis Jedan je od najstarijih naših vatrogasnih propisa, izdao ga je JOSIP II. Tiskan je na kajkavskom narječju. Sastoji se od četiri poglavlja u kojima je sadržano 56 članaka. Poglavlja su sljedeća: • Zaštitne mjere • Pronalazak požara s uzbunom • Brzo gašenje požara • Mjere protiv posljedica požara U prvom poglavlju kaže se da se dimnjaci moraju graditi od cigle, ognjišta se ne smiju graditi kraj drvenih zidova, u kuhinjama se zabranjuje drveni pod. Nabrajaju se mjere kod sušenja sijena, vršenja žita, a putnicima se zabranjuje prolazak mjestom s upaljenim bakljama. Naročitu pozornost posvećuju čišćenju dimnjaka. Drugo poglavlje odnosi se na davanje uzbune, a to je u prvom redu dužnost noćnog čuvara - NOĆOBDIJE. Zimi dežuraju od 21°° - 04°°, a ljeti od 22°° - 02°° sati. Uzbunu daju trubljenjem u rog, vikom, zvonjavom, lupanjem po prozorima. Treće poglavlje, predviđa uredno držanje bunara, posuda za vodu i sl. Kuće na velikim gospodarstvima u potkrovlju trebaju držati velike drvene posude stalno napunjene vodom, ljestve, kuke i sl. U ovom se poglavlju kaže da svi muškarci moraju sudjelovati u gašenju požara, a žene kod kuće. U četvrtom poglavlju navode se odredbe o posljedicama požara. Na požar - ZGARIŠTE mora doći sudac koji će utvrditi uzroke požara, kako bi se mogli kazniti eventualni krivci. Isto tako na zgarištu treba postaviti stražare koji paze da ne izbije iskra.

- 1857. - "GASNIK" - vatrogasni propis kojeg je 1857. godine izdalo CESARSKO-KRALJEVSKO HERVATSKO-SLAVONSKO NAMJESNIŠTVO, a za zemaljski glavni GRAD ZAGREB. "GASNIK" stupa na snagu 1. lipnja 1857. godine. Ovaj propis utvrđuje sljedeće: l. način održavanja i provjere sprava za gašenje, 2. osmatranje požara i način dojave po njegovu izbijanju, 3. način dopreme i postupak s opremom za gašenje na zgarištu i 4. postupak nakon gašenja.

Vrlo je zanimljiv i DODATAK "GASNIKU", u kojem nalazimo i niz preventivnih mjera za sprečavanje požara, koje se posebno odnose na čišćenje i održavanje dimnjaka i ložišta, što govori o tome da su oni često bili uzrokom požara. Svako čišćenje dimnjaka upisivalo se u posebnu knjigu koja je redovito pregledavana u gradskom poglavarstvu. Na pažljiv rad, dimnjačare su obvezivale kazne predviđene za njihove propuste. Uz ove, to su i ostale preventivne mjere: - koje obrtnicima nalažu ograničavanje lakozapaljivih tvari (ulje, terpentin, alkohol i dr.) - posebna pozornost u rukovanju šibicama - količina baruta koja se mogla držati na gradskom području - pucanje je bilo dopušteno jedino u gradskoj streljani uz potreban oprez - bez odobrenja redarstvenog ravnateljstva (policije) nisu se mogli paliti krjesovi, vatrometi, a niti pojedine rakete - na sajmovima, u cilju sprječavanja požara, bile su zabrane koje se odnose na pušenje lula i smotaka (cigareta) u štagljima, konjušnicama, tavanima, dvorištima, sajamskim šatorima, drvenim mostovima - posebnu pozornost trebalo je posvetiti rasvjeti (fenjerima i svijećama). Usprkos mnogim preventivnim mjerama koje je obuhvatio DODATAK "GASNIKA", autori su svjesni da je još mnogo toga ostalo izvan navedenih požarno preventivnih odredbi. Stoga su u posljednjem paragrafu napisali:… "da nije moguće sve opasnosti pobrojiti, ali da svaki kuće gospodar i kućni starješina te vlasnici radionica paze da ne dođe do požara i da odmah uklone opasnost te da o tome podučavaju svoju služinčad i djelatnike."

- 1864.- Varaždin - Osnivanje prvog vatrogasnog društva u Hrvatskoj "Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor"

od 1991. – Europa - Harmoniziranje propisa za države Europske zajednice - u tijeku.



11

ZAKONSKA REGULATIVA KOJOM JE UTVRĐENA OBVEZA PROVOĐENJA GRAĐEVINSKIH MJERA ZAŠTITE OD POŽARA

zakoni: 1. Zakon o zaštiti od požara, Narodne novine, broj 58/93., 33/05. 2. Zakon o gradnji, Narodne novine, br. 175/03., 100/04. 3. Zakon o normizaciji, Narodne novine, br. 55/96., 163/03. 4. Zakon o eksplozivnim tvarima, Narodne novine, broj 178/04. 5. Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima, Narodne novine, br. 108/95. 6. Zakon o prijevozu opasnih tvari, Narodne novine, br. 97/93. 7. Zakon o eksplozivnim tvarima za gospodarsku uporabu, Narodne novine, br. 12/94. 8. Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, Narodne novine 73/97. 9. Zakon o razminiranju, Narodne novine, br. 19/96. 10. Zakon o zaštiti osoba i imovine, Narodne novine, br. 83/96., 90/96., i 75/01. 11. Zakon o zaštiti na radu, Narodne novine, br. 59/96., 94/96. i 114/03. 12. Zakon o općem upravnom postupku, Službeni list, br. 47/86., Narodne novine, br. 53/91.

pravilnici:

1. Pravilnik o građevinama za koje nije potrebno ishoditi posebne uvjete građenja glede zaštite od požara, Narodne novine, br. 35/94.

2. Pravilnik o hidrantskoj mreži za gašenje požara, Narodne novine br. 8/06. 3. Pravilnik o iskaznici ovlaštenih osoba za obavljanje određenih poslova kontrole zaštite od požara, Narodne novine, br.

35/94. 4. Pravilnik o izgledu i upotrebi potvrdbenog (certifikacijskog) znaka, Narodne novine, br. 88/98., 165/98., 8/99. 5. Pravilnik o izgradnji postrojenja za tekući naftni plin i o uskladištavanju i pretakanju tekućeg naftnog plina, Službeni

list, br. 24/71. i čl. 26. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, Narodne novine br. 108/95. 6. Pravilnik o izobrazbi, ispitima i provjeri znanja za čuvara, Narodne novine, br. 5/97. 7. Pravilnik o izradbi, izdavanju i objavi hrvatskih normi, Narodne novine, br. 74/97., 87/97. 8. Pravilnik o izradi procjene ugroženosti od požara i tehnološke eksplozije, Narodne novine, br. 35/94. 9. Pravilnik o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika rada,

Narodne novine, br. 44/88. 10. Pravilnik o načinu i programu polaganja ispita za obavljanje poslova tehničke zaštite, Narodne novine, br. 28/99. 11. Pravilnik o načinu osnivanja i rada tehničkih odbora, Narodne novine, br. 86/98. 12. Pravilnik o načinu prijevoza opasnih tvari u cestovnom prometu, Narodne novine, br. 54/95. 13. Pravilnik o obvezatnom potvrđivanju ormara za čuvanje papirnate dokumentacije na otpornost prema požaru te o

uvjetima kojima moraju udovoljiti pravne osobe ovlaštene za atestiranje tih ormara, Narodne novine br. 18/96. 10/01, 14. Pravilnik o obveznom potvrđivanju elemenata tipnih građevinskih konstrukcija na otpornost prema požaru te uvjetima

kojima moraju udovoljavati pravne osobe ovlaštene za potvrđivanje tih proizvoda, Službeni list, br. 24/90, Narodne novine, br. 47/97, i 68/00.

15. Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola, Narodne novine, br. 98/99. 16. Pravilnik o održavanju i izboru vatrogasnih aparata, Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 17. Pravilnik o posebnim uvjetima što ih moraju ispunjavati poslovne prostorije za proizvodnju oružja, promet oružja i

streljiva, popravljanje i prepravljanje oružja, vođenje civilnih strelišta, te zaštitu od požara, krade i drugih nezgoda i zlouporaba, Narodne novine, br. 8/93.

18. Pravilnik o postajama za opskrbu prijevoznih sredstava gorivom, Narodne novine, br. 93/98. 19. Pravilnik o programu i načinu osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenje

požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom, Narodne novine, br. 61/94. 20. Pravilnik o programu i načinu polaganja stručnog ispita za obavljanje poslova ispitivanja sustava za dojavu i gašenje

požara Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 21. Pravilnik o programu i načinu polaganju stručnog ispita za obavljanje poslova održavanja vatrogasnih aparata, Narodne

novine, br. 35/94., 55/94. 22. Pravilnik o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara, Narodne

novine, br. 62/94. i 32/97. 23. Pravilnik o sadržaju izjave projektanta o usklađenosti glavnog, odnosno idejnog projekta s odredbama posebnih zakona

i drugih propisa, Narodne novine, br. 98/99. 24. Pravilnik o sadržaju općeg akta iz područja zaštite od požara, Narodne novine, br. 35/94. 25. Pravilnik o sadržaju plana zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, Narodne novine, br. 35/94., 55/94. 26. Pravilnik o stručnim ispitima u području zaštite od požara, Narodne novine, br. 40/94., 55/94. 27. Pravilnik o stručnoj spremi, radnom iskustvu, programima, sadržajima i načinu polaganja stručnog ispita stručnjaka

zaštite na radu, Narodne novine, br. 127/98. 28. Pravilnik o sustavima za dojavu požara, Narodne novine, br. 56/99. 29. Pravilnik o tehničkim normativima za dizala na električni pogon za kosi prijevoz osoba i tereta, Službeni list, br. 49/86., 30. Pravilnik o tehničkim normativima za dizala na električni pogon za vertikalni prijevoz osoba i tereta, Službeni list, br.

16/86., 28/89. 31. Pravilnik o tehničkim normativima za dizala na električni pogon za vertikalni prijevoz tereta s kabinom u koju nije

moguć pristup, ljudi Službeni list, br. 55/87. 32. Pravilnik o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona, Službeni list, br. 53/88. 33. Pravilnik o tehničkim normativima za fasadna dizala na električni pogon, Službeni list, br. 19/86.



12

34. Pravilnik o tehničkim normativima za postavljanje kotlovnica na otvorenom prostoru, Službeni list, br. 12/85. i čl. 53. Zakona o normizaciji, Narodne novine, br. 55/96.

35. Pravilnik o tehničkim normativima za projektiranje, gradnju, pogon i održavanje plinskih kotlovnica, Službeni list, br. 19/90., 52/90.

36. Pravilnik o tehničkim normativima za sisteme za odvod dima i topline nastalih u požaru, Službeni list, br. 45/83. 37. Pravilnik o tehničkim normativima za stabilne uređaje za gašenje požara ugljičnim dioksidom, Službeni list br. 44/83.,

31/89. 38. Pravilnik o tehničkim normativima za uređaje kojima se nanose i suše premazna sredstva, Službeni list, br. 57/85. i čl.

53. Zakona o normizaciji, Narodne novine, br. 55/96. 39. Pravilnik o tehničkim normativima za uređaje za automatsko zatvaranje vrata ili zaklopki otpornih prema požaru,

Službeni list, br. 35/80. 40. Pravilnik o tehničkim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sustave, Službeni list, br. 38/89., Narodne novine,

br. 69/97. 41. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu elektroenergetskih postrojenja i uređaja od požara, Službeni list, br.

74/90. 42. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od požara i eksplozije pri čišćenju posuda za zapaljive tekućine, Službeni

list, br. 44/83., 60/86. 43. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta ,Službeni. list, br. 62/73. i čl. 114. Zakona o

zaštiti na radu, Narodne novine, br. 59/96.) 44. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu skladišta od požara i eksplozija, Službeni list, br. 24/87. 45. Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu visokih objekata od požara, Službeni list, br. 7/84. 46. Pravilnik o tehničkim propisima o gromobranima, Službeni list, br. 13/68., čl. 32. Pravilnika…21/90., 47. Pravilnik o tehničkom nadzoru električnih postrojenja, instalacija i uređaja namijenjenih za rad u prostorima ugroženim

eksplozivnom atmosferom, Narodne novine, br.2/02., 141/03. 48. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za opremu, zaštitne sustave i komponente namijenjene za rad u eksplozivnoj

atmosferi plinova, para, maglica i prašina, Narodne novine br. 69/98., 148/99., 4/00.-ispravak, 1/01., 112/03. 49. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih postrojenja i uređaja, Narodne novine, br.

146/05. 50. Pravilnik o upisnicama iz područja zaštite od požara i tehnoloških eksplozija, Narodne novine, br. 56/94. 51. Pravilnik o uvjetima i načinu priznavanja izvještaja o ispitivanju izdanih u inozemstvu i izdavanja potvrda o sukladnosti,

Narodne novine, br. 69/97. 52. Pravilnik o uvjetima provedbe nastave i osposobljavanja osoba za čuvara, Narodne novine, br. 12/97. 53. Pravilnik o uvjetima za ispitivanje uvezenih uređaja za gašenje požara, Narodne novine, br. 75/94. 54. Pravilnik o uvjetima za obavljanje ispitivanja stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara, Narodne novine, br. 67/96. 55. Pravilnik o uvjetima za vatrogasne pristupe, Narodne novine, broj 35/94., 55/94. i 142/03. 56. Pravilnik o zapaljivim tekućinama, Narodne novine br. 54/99. 57. Pravilnik o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata, Narodne novine, br. 100/99

Naputci, naredbe, posebni tehnički uvjeti, upute, uredbe, …

1. Naputak o postupku ispitivanja i o klasama otpornosti prema požaru zaklopki za zaštitu od požara u ventilacijskim i klimatizacijskim kanalima, Narodne novine, br. 10/94.

2. Naredba o obaveznom potvrđivanju aparata za zaštitu dišnih organa, Službeni list, br. 49/87. 3. Naredba o obaveznom potvrđivanju ručnih i prijevoznih aparata za gašenje požara, Službeni list, br. 16/83. 4. Posebni tehnički uvjeti za projektiranje i izvedbu dimnjaka i dimovodnih priključaka na području grada Zagreba,

Službeni glasnik grada Zagreba, broj 1/74., 12/74. 5. Posebni tehnički uvjeti za projektiranje i izvedbu stubišta, Službeni glasnik grada Zagreba, broj 1/74., 6. Upute o zaštiti od požara za daljinski vođena i daljinski nadzirana elektroenergetska postrojenja, Narodne novine,

br. 41/91., čl. 56. st. 2. Zakona o zaštiti od požara – 58/93. 7. Uredba o održavanju zgrada, Narodne novine br. 64/97.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: ZAŠTITA I OBNOVA KULTURNIH DOBARA

Predavanje :

METODOLOGIJA ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA, PRAVNI I STRUČNI ASPEKTI ZAŠTITE Predavač: MR.SC. DRAŽEN ARBUTINA, DIPL.ING.ARH.

STRUČNI SMJER: ARHITEKTURA I GRAĐEVINARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA



14

Mr.sc. Dražen Arbutina, dipl.ing.arh. Tehničko veleučilište u Zagrebu METODOLOGIJA ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA, PRAVNI I STRUČNI ASPEKTI ZAŠTITE Zaštita kulturnih dobara, tj. zaštita graditeljske baštine u arhitektonskoj praksi, ali i praksi svih inženjera koji sudjeluju u građenju često je slučaj pun kontradikcija i nepoznanica. Govoriti da je unutar stručne zajednice metodologija zaštite graditeljske baštine nepoznata bila bi činjenica koja definitivno ne odgovara stvarnosti, jer je posebice u obrazovanju arhitekata već desetljećima kolegij iz zaštite graditeljske baštine prisutan. Nažalost ono što jest činjenica je slučaj da unutar stručne prakse postupci koji se provode u cilju zaštite graditeljske baštine nemaju onakav odjek ili pozitivnu konotaciju koja bi se mogla očekivati od educiranih stručnjaka. Cilj ovoga seminara i cijelog niza predavanja koji će uslijediti je upravo u stvaranju klime koja je fleksibilnija spram metodologije i postupaka, te koja će osigurati ono što je najvažnije, a to je provedba mjera na očuvanju graditeljske baštine.

U osnovi zaštita spomenika osniva se na akcijama koje za cilj imaju sprečavanje propadanja (tj. osiguranje očuvanja) bilo kojeg kulturnog dobra, a posebice graditeljske baštine.

Uz osnovni postulat sprečavanja propadanja, akcije u postupku zaštite graditeljske baštine vezane su i uz procese upravljanja promjenama (koje su neizbježne) na spomeničkoj baštini, te postupke prezentacije povijesne, umjetničke i svake druge poruke koju takvo djelo emitira bez distorzije u punom smislu, tako da je ona shvatljiva u potpunosti.

Struktura primjene svih metoda i postupaka zaštite graditeljske baštine osniva se na principu osiguravanja zakonskih osnova, te instrumenata koji bi kontrolirali destrukciju spomeničke baštine, ali i mogućnosti njenih promjena, kao i bilo kakovih intervencija na njoj. Bit navedene legislative je da je za bilo kakovu akciju na graditeljskoj baštini potreban zakonom utemeljeni konsenzus svih u postupak uključenih sudionika. Struktura institucionalne zaštite graditeljske baštine u Hrvatskoj

Struktura zaštite graditeljske baštine počiva na integraciji svih sudionika ne samo u građenju, već i korištenju i održavanju graditeljske baštine, jer tu klasičnih postupaka građenja u smislu stvaranje nečega na mjestu gdje ničega bilo nije, gotovo da nikad i nema. Ono što u tim postupcima postoji je isključivo niz manje ili više intenzivnih aktivnosti koje sliče gotovo u potpunosti procesu održavanja. Tako je integracija svih sudionika nužna kako bi se osigurala djelotvorna zaštita upravo u doziranju i strogom kanaliziranju tih aktivnosti . Integracija svih sudionika kao obligatorni postupak definirana je temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, Izmjene i dopuneNN 151/03; NN 157/03 Ispravak) i time je definiran onaj zakonski minimum integracije u postupcima zaštite koji nikako nije dobro smanjiti. No taj zakonski, gotovo represivni, segment zaštite nikako nije dovoljan ukoliko se želi osigurati kvaliteta svih postupaka. Za kvalitetan rad na zaštiti kulturne baštine i u užem smislu graditeljske baštine nužan je i proaktivan stav svih sudionika:

Sudionici u procesima zaštite graditeljske baštine • Ministarstvo kulture – konzervatorski odjeli

o Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: istraživanje, proučavanje, praćenje, evidentiranje, dokumentiranje i promicanje kulturne baštine; središnju informacijsko-dokumentacijsku službu; utvrđivanje svojstva zaštićenih kulturnih dobara; propisivanje mjerila za utvrđivanje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske; skrb, usklađivanje i vođenje nadzora nad financiranjem programa zaštite kulturne baštine; osnivanje i nadzor nad ustanovama za obavljanje poslova djelatnosti zaštite kulturne baštine; ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih i fizičkih osoba na restauratorskim, konzervatorskim i drugim poslovima zaštite kulturne baštine; osiguranje uvjeta za obrazovanje i usavršavanje stručnih radnika u poslovima zaštite kulturne baštine; provedbu nadzora prometa, uvoza i izvoza zaštićenih kulturnih dobara; utvrđivanje uvjeta za korištenje i namjenu kulturnih dobara, te upravljanje kulturnim dobrima sukladno propisima; utvrđivanje posebnih uvjeta građenja za zaštitu dijelova kulturne baštine; obavljanje inspekcijskih poslova zaštite kulturne baštine.

• Projektanti, planeri i nadzorni inženjeri o Sudjeluju direktno u definiranju obima i načina zaštite, kao i u postupcima radova koji bi do zaštite

trebali dovesti, te predstavljaju osnovnu stručnu sastavnicu pri primjeni pravilne i kvalitetne metodologije u ostvarivanju zaštite

Sudjeluju pri izradi konzervatorskih studija prije početka na projektiranju pojedinih zahvata na graditeljskoj baštini

Sudjeluju pri izradi konzervatorskih podloga za dokumente prostornog uređenja Sudjeluju direktno kao nadzorni inženjeri ili članovi raznih povjerenstava (planeri) u

provedbi planova, tj. Projekata na samoj graditeljskoj baštini • Izvoditelji radova



15

o Moraju kao direktni egzekutori pojedinih akcija na zaštiti graditeljske baštine biti educirani u mjeri koja osigurava da njihove aktivnosti i postupci pri građenju neće ni na koji način ugroziti graditeljsku baštinu.

Moraju poznavati metodološke osnove zaštite spomenika, tj. Kulturne baštine kako bi procese pri izvođenju radova mogli voditi na način koji ne ugrožava graditeljsku baštinu

Moraju biti upoznati s tehničkim i tehnološkim dostignućima i njihovoj primjeni na očuvanje graditeljske baštine kako bi svaka od aktivnosti bila izvedena na najprimjereniji način

• Vlasnici – investitori o U startu najvažnija karika u procesu zaštite koja nažalost ima i najmanje znanja, te često i

senzibiliteta pri primjeni bilo kakove metodologije u zaštiti graditeljske baštine, uvelike ovisi o savjetima svih stručnih sudionika u procesu očuvanja baštine i uvelike će obzirom na decidiran stav i jasan upliv stručnih sudionika iz redova projektanata, izvoditelja ili službi Ministarstva kulture (konzervatorski odjeli) definirati tijek, karakter i intenzitet svojih aktivnosti te moguće i korigirati svoje postupe

Moraju biti upoznati s vrijednosti onog segmenta graditeljske baštine čije je čuvanje i održavanje njihova obveza kao vlasnika

Moraju biti svjesni tehničkih, tehnoloških i financijskih ograničenja i razloga za njihovo postojanje koji uvelike određuju sve aktivnosti koje oni kao vlasnici, tj. Investitori pri pojedinim zahvatima na graditeljskoj baštini mogu ili moraju poduzeti.

• Korisnici o Mada nemaju formalno pravo vlasništva nad pojedinim dijelovima graditeljske baštine imaju

veliku odgovornost jer su uključeni u korištenje graditeljske baštine, te bi time morali biti i upoznati s opasnostima koje njihove aktivnosti imaju na pojedini zaštićeni objekt ili sklop.

Često se upravo korisnici upuštaju u mnoge zahvate koji definitivno uplivaju na spomenički karakter prostora ili zgrade koju koriste

OSNOVNI METODOLOŠKI PRINCIPI ZAŠTITE I OBNOVE KULTURNIH DOBARA

Osnove metodologije pri zaštiti i obnovi kulturnih dobara, te posebice graditeljske baštine definirani su prije svega potrebom da se prepozna pojedino djelo kojemu je takova zaštita nužna. Prije svega potrebno je definirati što je to pod zaštitom da bi se bilo kakovom metodom samoj zaštiti i moglo pristupiti. Nakon toga potrebno je zaštićenim elementima pristupiti prema obrascu koji uvjetuje slijedeće:

Principi pristupa postupcima obnove i zaštite • Stanje zgrade ili sklopa moraju biti u potpunosti snimljeni prije početka bilo kakove intervencije • Materijali i postupci korišteni prilikom zahvata zaštite moraju biti dokumentirani • Povijesni slojevi ili elementi ne smiju biti uništeni, falsificirani, promijenjeni ili uklonjeni • Svaka intervencija mora biti minimalno potrebna (mora biti reverzibilna ili barem repetitivna) • Svaka akcija mora biti vođena uz poštovanje estetskog, povijesnog i fizičkog integriteta kulturnog dobra Kako je prije rečeno sama osnova zaštite počiva u legislativi i time se propisima definiraju elementi baštine na

kojima se zaštita provodi. Naš Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara definirao je da su ta dobra graditeljske baštine u osnovi sve nepokretne stvari (tako je unutar zakonskog okvira arhitektura, ali i zgrada sama od jednog kompleksnog sklopa u kome je uz konstrukciju, materijale i instalacije prisutno i specifično oblikovanje prostornih sklopova koje nije uvijek mjerljivo materijalnim kriterijima) od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja, kao i arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost (svi ti elementi posebice su valorizirani i kategorizirani dokumentima prostornog uređenja koji im daju još jednu dimenziju zaštite), ali i pojedine zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima.

Unutar zakonskog okvira posebice su definirani dijelovi nepokretnih kulturnih dobara koji zahtijevaju posebnu pažnju, pa se zato ovdje navode onako kako su definirani unutar zakona:

• Nepokretno kulturno dobro može biti: o grad, selo, naselje ili njegov dio, o građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, o elementi povijesne opreme naselja, o područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, o arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, o područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, o krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj

nazočnosti u prostoru, o vrtovi, perivoji i parkovi, o tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti.



16

Svi navedeni dijelovi graditeljske, tj. kulturne baštine evidentiraju se prema zakonskim odrednicama na nekoliko načina. Prvi je unutar registra kulturne baštine koji je kategoriziran na tri osnovne cjeline, tj. tri liste:

• Liste zaštićenih kulturnih dobara, • Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja i • Liste preventivno zaštićenih dobara.

Unutar navedene tri osnovne liste vodi se također i ona koja je popunjenima kulturnim dobrima od lokalnog značaja.

Mjere zaštite kulturnih dobara posebno su evidentirane unutar dokumenata prostornog uređenja, koje su i u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara navedeni kao obvezatni dio svakog od pojedinih prostorno planskih dokumenata. Unutar navedene dokumentacije potrebno je utvrditi temeljem konzervatorske podloge sustav mjera za zaštitu kulturne baštine, ili isti osigurati suradnjom s nadležnim konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture. Upravo je taj dio prostorno planske dokumentacije osnova za pokretanje konkretnih akcija na očuvanju graditeljske baštine, ali i osiguranju minimalnih obligatornih mjera na sprečavanju mogućih devastacija. U slučaju isčitavanja mogućih adekvatnih mjera i aktivnosti iz elemenata prostorno planske dokumentacije koji osiguravaju zaštitu graditeljske baštine posebice su uključeni ovlašteni inženjeri svih struka.

Kao osnovni metodološki princip pri pokretanju bilo kojeg zahvata na graditeljskoj baštini, u mjeri koja posebice involvira arhitektonsku i građevinarsku praksu (ali i sve ostale struke koje uplivaju na bitna svojstva zgrada, kao što su električari i strojari) definirana je potreba za što iscrpnijim dokumentiranjem kulturnog dobra. Navedena dokumentacija se u najčešćem slučaju sistematizira prije početka projektiranja Konzervatorskom studijom koja je ekvivalent Konzervatorskoj podlozi unutar prostornog planiranja.

Osnovni cilj Konzervatorske studije je na jednome mjestu prikupiti raspoložive podatke, kako bi mogli dokumentirati sve aspekte i faze nastanka, te razvoja pojedinog sklopa graditeljske baštine. Unutar globalnog cilja dokumentiranja jedan od segmenata istraživačkog pristupa kojemu treba težiti je svakako sistematična prezentacija na jednome mjestu svakog materijala koji bi pridonio očuvanju memorije na spomenik gdje je kroz povijest bio prisutan. Naredni cilj je i stvaranje maksimalno korektne podloge za procjenu mogućnosti i načina definicije adekvatne konzervatorske metode obnove, zaštite i prezentacije. Također bi studija trebala pomoći i definiranju kasnije egzekucije u samoj studiji odabranog i obrazloženog modela konzervatorskog zahvata kako bi se spomenik i fizički zaštitio na načine koji uključuju obnovu pojedinih devastiranih dijelova, zaštitu glavnih spomeničkih atributa i njihovu kvalitetnu prezentaciju. Time je cilj studije prikupljanje podataka, ali i procjena svrsishodnosti i izvedivosti postupka na zaštiti. Unutar ciljeva koje bi studija trebala doseći su i zahtjevi vezani uz procjenu nakanjenih ili već učinjenih zahvata pri zaštiti ili samo ukupnom korištenju zgrade ili sklopa. Sakupljen materijal u studiji mora biti prezentiran tako da je moguća ocjena svih rezultata na projektantskoj sintezi pri zahvatima zaštite, a krajnji zaključak mora biti usklađen i s konačnim rezultatom projektne faze rada na obrađenom elementu graditeljske baštine, ali na koncu i završnim fizičkim rezultatima izvedenih zahvata prema projektnoj dokumentaciji.

Navedenom studijom definiraju se slijedeći posebno važni parametri pri svakoj od budućih akcija na očuvanju graditeljske baštine:

• Definicija vrijednosnih parametara zaštićene zgrade ili sklopa • Definicija metoda i modela zaštite

Definicija vrijednosnih parametara

Polazni elementi za izradu, studije u prvome redu, te kasnije konzervatorske i projektne dokumentacije, baziraju se na procjeni vrijednosti same zgrade ili sklopa, te njenom značenju unutar određene prostorne ili socijalne cjeline. Prilikom definiranja vrijednosnih parametara prije bilo kakvih sinteza ukratko je potrebno izvršiti opću i grubu podjelu2 takvih parametara na nekoliko osnovnih grupa: KULTURNE VRIJEDNOSTI

• DOKUMENTARNA VRIJEDNOST; POVIJESNA VRIJEDNOST; ARHEOLOŠKA I STAROSNA VRIJEDNOST; ESTETSKA VRIJEDNOST; ARHITEKTONSKA VRIJEDNOST; VRIJEDNOSTI U SLICI GRADA (mjesta); EKOLOŠKE VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSTI U KRAJOLIKU

UPORABNE VRIJEDNOSTI • NAMJENSKA (funkcionalna) VRIJEDNOST; GOSPODARSKA (ekonomska) VRIJEDNOST; DRUŠTVENA

(socijalna) VRIJEDNOST; POLITIČKA VRIJEDNOST; OBRAZOVNA VRIJEDNOST EMOTIVNE VRIJEDNOSTI

• ČUĐENJE, RADOZNALOST; IDENTIFICIRANJE – IDENTITET; KONTINUITET

2 Feilden, B.M., 1981., Uvod u konzerviranje, Društvo konzervatora Hrvatske, Zagreb:19-20



17

Definicija metoda i modela zaštite Prilikom definicije metoda i modela zaštite graditeljske baštine, ali i općenito svakog kulturnog dobra,

inicijalna procjena njegovih vrijednosti definira i potencijalne metode zaštite. Specifičnost zaštite graditeljske baštine je u činjenici da bilo koja odabrana metoda ili model zaštite nije u potpunosti ispravna, te i ne postoji kao integralna i sveobuhvatna. Budući da već i najmanja intervencija na spomeničkom djelu predstavlja i alternaciju njegove originalne spomeničke cjeline, te time i devastaciju spomeničke vrijednosti, odabir najpovoljnije metode ili modela samo je izraz procesa koji kontinuirano istražuje i preispituje.

Inicijalni impuls prilikom bilo kakovih zaštitnih aktivnosti morao bi biti takav da omogući i osigura onaj najnužniji i najvažniji element karakterizacije spomeničkog djela ili sklopa u mjeri koja bi i u narednim vremenskim razdobljima bila u punoj mjeri vidljiva i čitljiva. Stoga je prilikom intervencija nužno uzeti u obzira da je postupak stvaranja kvalitetnog metodološkog okvira ustvari pristup iznalaženja najpogodnijeg, no ne i apsolutno ispravnog rješenja. Često se prilikom definiranja takovih zahvata spominje postupak iznalaženja kompromisa između mnogih naizgled nepomirljivih zahtjeva, no to bi kao filozofska premisa bilo koje akcije bio najlošiji pristup. Navedeni bi postupak tada bio neodgovarajući iz bilo kojeg od aspekata pri definiranju procesa zaštite i rješenje ne bi bilo ni u kom pogledu zadovoljavajuće. Zato je jedini mogući pristup iznalaženje sustava prioriteta i njihov upliv kao vodilja pri definiranju metoda i modela zaštite. U navedenom pristupu definira se krajnji rezultat koji se želi postići bilo kojom od planiranih akcija, pa makar ona bila tek naizgled puko zaustavljanje propadanja. Već se i takovom aktivnosti postiže produženje vremenskog roka u kome je djelo kulturne baštine sastavni dio svakodnevnice, te će se time slijedećim aktivnostima na zaštiti omogućiti šansa za veći stupanj zaštite svakog takvog kulturnog dobra, tj. sastavnice graditeljske baštine. Metode i modeli u postupku zaštite spomeničke graditeljske baštine

Sve radnje u postupcima zaštite graditeljske baštine osnivaju se na legislativi koja zato definira neke primarne aktivnosti na zaštiti kao:

• STVARANJE INVENTARA (registara kulturnih dobara, registara spomeničke, graditeljske baštine) • PROVOĐENJE INICIJALNIH PREGLEDA (sastavljanje izvješća i upisi u registar) – Kontinuirano nadziranje • AKTIVNOSTI NA KONTINUIRANOJ IZRADI I PRAĆENJU STANJA DOKUMENTACIJE KULTURNOG DOBRA Svaka od tih aktivnosti je tek preduvjet za početak konkretnih zahvata koji kao zajednički nazivnik imaju

osnovnu karakteristiku da kao intervencije uvijek izazivaju određeni gubitak vrijednosti spomeničkog djela. MODELI ZAŠTITE SPOMENIČKE, GRADITELJSKE BAŠTINE

Modeli zaštite graditeljske baštine temelje se na cijelom nizu kroz povijest razvijanih konceptualnih pristupa konkretnim metodama zaštite. Svima njima u cjelokupnom povijesnom pregledu zajedničko je što imaju u vidu potrebu da se pojedino djelo graditeljske baštine u memoriji i konkretnom životu određene ljudske zajednice zadrži što je moguće dulje. Tako je u svim tim pristupima osnova podjela cjelokupnosti zaštite na pojedine postupke koji su imali biti praktična primjena proklamiranih principa. Svaki od tih modela imao je svoju povijesnu osnovu, te su se prvi pojavili praktički od početaka civilizacije koju mi pratimo pomoću povijesnih zapisa i to na način ili u formi koja je eksplicite štitila određene dijelove kulturne baštine, posebice one graditeljske. Povijesni modeli zaštite razvijali su se s vremenom, tako da oni moderni i suvremeni u pravom smislu riječi, imaju primjenu i danas kroz pravila struke, te mnoge legislativne akte.

METODE ZAŠTITE SPOMENIČKE, GRADITELJSKE BAŠTINE Metode zaštite graditeljske baštine baziraju se na konkretnim aktivnostima koje provode ovlašteni i

osposobljeni pojedinci ili institucije i svi se vode idejom o tehničkoj realizaciji modela koji su preuzeli kao osnova za svoje postupanje. Navedeni izbor modela prilikom pristupa konkretnim aktivnostima nikad nije u slobodnom izboru pojedinca ili institucije, pa kakve oni formalne akreditive imali, već je u provođenju procedure koju propisuje legislativa na način da se poštuju općenite smjernice modela koji je prihvaćen unutar trenutne stručne prakse kao najdjelotvorniji i najsvrsishodniji pri zaštiti graditeljske baštine. U slučaju Hrvatske prakse pri zaštiti graditeljske baštine najveći upliv na postupke i metode definiranja takovog modela imaju međunarodne deklaracije i povelje. Navedeni niz dokumenata osniva se u prvi mah na postulatima zaštite koji su postavljeni prilikom osnivanja službe zaštite u Hrvatskoj početkom XX. stoljeća iz pera Maxa Dvoraka (Katekizam zaštite spomenika, 1918. godina), da bi se profilirali utjecajem Atenske povelje (1931. godina), te posebice nizom dokumenata prihvaćenih nakon II. svjetskog rata (Povelja iz Venecije, 1964. godina, te Amsterdamska deklaracija, 1975. godina). Navedeni dokumenti pomogli su da se unutar stručne prakse profilira prihvaćeni model koji se bazira na slijedećim aktivnostima pri zaštiti:

STUPNJEVI INTERVENCIJA NA GRADITELJSKOJ BAŠTINI Prevencija propadanja

• Kontrola okoliša (redukcija zagađenja i vibracija u okolišu) • Sustavno održavanje (te uz zahvate na konstruktivnim dijelovima osigurati konstantno čišćenje i

gotovo domaćinsko održavanje) • Kontrola vlažnosti, temperature, svjetla i osvjetljenja (unutarnje strukture i konstrukcije) • Mjere sprečavanja požara(paleži), vandalizma, krađe



18

Zaštita postojećeg stanja

• kontinuirani popravci na oštećenjima, zaustavljanje utjecaja agresivnih agensa (voda, kemikalije plinovi…)

Konsolidacija gradivnog tkiva • Konstruktivni zahvati koji se izvode aplikacijom adhezivnih materijala ili dodatnih nosivih

konstrukcija kako bi se osigurao strukturalni integritet konstrukcije Restauracija

• Proces kojim se djelo graditeljske baštine postupcima dovodi u stanje što bliže svom originalnom konceptu sanacijom ili zamjenom dotrajalih elemenata poštujući originalan materijal i originalne procedure ili recepture gradnje

Rehabilitacija • Proces kojim se djelima graditeljske baštine osigurava mogućnost korištenja - namjene, te time

i direktna integracija u životne procese Reprodukcija

• Proces ili postupak kojim se kopira postojeće djelo kulturne baštine (najčešće ne za cijeli graditeljski sklop, već za njegove manje dijelove – najčešće dijelove dekoracije ili skulpturalne plastike

Rekonstrukcija • Postupak i procedura kojom se na temelju točnih podataka iz procesa dokumentiranja

uglavnom novim materijalima ponovo stvara djelo graditeljske baštine nepovratno uništeno katastrofalnim djelovanjima prirode ili čovjeka

Navedeni postupci predstavljaju praktičnu osnovu za provedbu modela zaštite koji je posebice preciziran legislativnim aktima koji se moraju nabrojati i najvažnije od svega primjenjivati prilikom postupaka zaštite.

Zakonska regulativa:

Zakoni: - Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, Izmjene i dopuneNN 151/03; NN 157/03 Ispravak) - Zakon o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (NN 21/86, 26/93) Tekst zakona - Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ugroženoj spomeničkoj cjelini Dubrovnika (NN 33/89, NN 128/99) - Zakon o potvrđivanju UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, sklopljen u Rimu 24. lipnja 1995. (NN Međunarodni ugovori, br. 5/00) - Zakon o ratifikaciji Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirana) br. 143 iz 1992., s konačnim prijedlogom zakona (NN Međunarodni ugovori br. 4/04)

Pravilnici: - Pravilnik o arheološkim istraživanjima (NN 30/05) - Pravilnik o iskaznici inspektora zaštite kulturnih dobara te obrascu i načinu vođenja očevidnika o obavljenim nadzorima (NN 129/99)

- Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 74/03)

- Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske koji su zaštićeni kao kulturno dobro (NN 56/03; NN 62/03-Ispravak, NN 12/05 ) - Pravilnik o uvjetima za davanje odobrenja radi iznošenja kulturnih dobara iz Republike Hrvatske (NN 104/00) - Pravilnik o registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 37/01) - Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 56/03, Izmjene i dopune NN 3/06) - Pravilnik o određivanju kulturnih predmeta koji se smatraju nacionalnim blagom država članica Europske unije (NN 38/04) - Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu izdavanja službene iskaznice službenika Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i službene iskaznice službenika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu (NN 110/04) - Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti pokretnina koje imaju kulturnu, umjetničku ili povijesnu vrijednost (NN 77/04) - Pravilnik o označavanju nepokretnih kulturnih dobara i objekata u kojima su smještene zbirke kulturnih dobara (NN 12/06)

Uredbe: - Uredba o osnivanju agencije za obnovu osječke tvrde (NN 28/99) - Uredba o spajanju javnih ustanova restauratorske djelatnosti (NN 2/97, NN 119/01)

Međunarodni pravni propis: - Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine , Narodne novine , Međunarodni ugovori, 10/04 - Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i Protokol u vezi sa zabranom izvoza kulturnih dobara s okupiranih teritorija, Narodne novine, Međunarodni ugovori, 12/93 i 6/02 objava - Konvencija Vijeća Europe o zaštiti arhitektonskog blaga Europe, Narodne novine, Međunarodni ugovori, 6/94 Zakon o potvrđivanju UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, sklopljen u Rimu 24. lipnja 1995, Narodne novine ,Međunarodni ugovori, 5/00, 6/02 objava - Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine (revidirana) iz 1992. godine sastavljena u Valetti 16. siječnja 1992. godine, Narodne novine , Međunarodni ugovori, 4/04 i 9/04 objava - Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 5/05 - UNESCO-va Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanju nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosu vlasništva kulturnih dobra Narodne novine, Međunarodni ugovori, 12/93 - Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Narodne novine Međunarodni ugovori 12/93 Usvojena: PARIZ, 1972. Republika Hrvatska stranka Konvencije na temelju notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991. Stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku: 8. listopada 1991

- Uredba o objavi Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o zaštiti i očuvanju određenih kulturnih dobara Narodne novine, Međunarodni ugovori 9/06



19

Struktura službe zaštite unutar Ministarstva kulture

Uprava za zaštitu kulturne baštine

Pomoćnik ministra: mr. Jasen Mesić e-pošta: [email protected] Stručna referentica: Ljiljana Jagurić tel: 01 4866 609 faks Uprave: 01 4866 680 e-pošta: [email protected]

Glavni konzervatori Miljenko Domijan (za nepokretnu baštinu) tel: 01 4866 608; faks: 01 4866 680 e-pošta: [email protected]

Ranka Saračević-Wurth (za pokretnu baštinu) tel: 01 4866 602; faks: 01 4866 680 e-pošta: [email protected]

mr. sc. Zoran Wiewegh (za arheološku baštinu) tel: 01 4866 239; faks: 01 4866 680 e-pošta: [email protected]

Odjel za nepokretnu kulturnu baštinu Načelnik: Bruno Diklić, tel.: 01 4866 615 e-pošta: [email protected] Odjel za pokretnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Načelnica: Bianka Perčinić Kavur, tel.: 01 4866 607 e-pošta: [email protected] Odjel za arheološku baštinu mr. sc. Zoran Wiewegh, glavni konzervator tel: 01 4866 239; faks: 01 4866 680 Načelnica: Jasna Balažević, tel.: 01 4866 319 e-pošta: [email protected] Odjel za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine Načelnica: Lukrecija Pavičić Domijan, tel.: 023 211 129 Odjel za arhivsku djelatnost Načelnik: Branko Kaleb, tel. 01 4866 617 e-pošta: [email protected]

Konzervatorski odjel u Dubrovniku za područje Dubrovačko-neretvanske županije Pročelnica: Žana Baća, prof. C. Zuzorić 6, 20000 Dubrovnik tel.: 020 323 191

Konzervatorski odjel u Karlovcu za područje Karlovačke županije Pročelnica: Marinka Mužar, prof. V. Vranicanija 6, 47000 Karlovac tel.: 047 611 862

Konzervatorski odjel u Osijeku za područje Osječko-baranjske županije, Vukovarsko-srijemske županije i Brodsko-posavske županije Pročelnica: Zdenka Predrijevac Kuhačeva 28, 31000 Osijek tel.: 031 207 400

Konzervatorski odjel u Puli za područje Istarske županije Pročelnica: Narcisa Bolšec Ferri Ul. Grada Graza 2, 52000 Pula tel.: 052 223 587

Konzervatorski odjel u Varaždinu za područje Varaždinske županije i Međimurske županije Pročelnik: Željko Trstenjak, dipl. ing. arh. Gundulićeva 2, 42000 Varaždin tel.: 042 201 850

Konzervatorski odjel u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije Pročelnik: mr. Joško Belamarić Porinova bb, 21000 Split tel.: 021 305 444, 021 581 821

Konzervatorski odjel u Šibeniku za područje Šibensko-kninske županije Pročelnik: Marko Menđušić, prof. J. Čulinovića 1/3, 22000 Šibenik tel.: 022 219 325

Konzervatorski odjel u Rijeci za područje Primorsko-goranske županije Pročelnica: Blanda Matica, dipl.ing.arh. Užarska 26, 51000 Rijeka tel.: 051 311 365

Konzervatorski odjel u Zadru za područje Zadarske županije Pročelnik: Josip Kršulović, prof. I. Smiljanića 3, 23000 Zadar tel.: 023 211 129

Konzervatorski odjel u Zagrebu za područje Zagrebačke županije Pročelnik: Tomislav Petrinec, dipl.ing.arh. e-pošta: [email protected] Mesnička 49, 10000 Zagreb tel: 01 4851 522; faks: 01 4851 519 Mesnička 27, 10000 Zagreb tel: 01 4851 191

Konzervatorski odjel u Požegi za područje Požeško-slavonske županije i Virovitičko-podravske županije Pročelnik: dr. Žarko Španiček M. Peića 3, 34000 Požega tel.: 034 273 362

Konzervatorski odjel u Bjelovaru za područje Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije Pročelnik: Milan Pezelj, dipl. ing. arh. Trg E. Kvaternika 6 tel.: 043 221 040; faks: 043 221 058 Konzervatorski odjel u Gospiću za područje Ličko-senjske županije Odgovorna osoba: Marinka Mužar, prof. V. Vranicanija 6, 47000 Karlovac tel.: 047 642 891 Konzervatorski odjel u Trogiru za područje grada Trogira i Grada Kaštela Pročelnik: Radoslav Bužančić Palača Ćipiko, Gradska ulica 41/I



20




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: OKOLIŠ U GRADITELJSTVU

Predavanje :

PLANOVI UPRAVLJANJA VODAMA I POLITIKA EU (REGULATIVA,

USKLAĐENJE S EU) Predavač: DR.SC. MLADEN PETRIČEC , DIPL.ING.GRAĐ.

STRUČNI SMJER: GRAĐEVINARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA



22

Dr. sc. Mladen Petričec, dipl.ing.građ. Tehničko veleučilište u Zagrebu PLANOVI UPRAVLJANJA VODAMA (NACIONALNA REGULATIVA I USKLAĐENJE S EU)

S A D R Ž A J Planovi upravljanja vodama prema hrvatskom zakonodavstvu Plan upravljanja riječnim slivom prema ODV EU* Relevantni međunarodni ugovori i konvencije Proces usklađivanja hrvatske regulative s vodnom politikom EU * Okvirna direktiva o vodama Europske unije - Water Framework Directive European Union (2000/60/EC) Planovi upravljanja vodama prema hrvatskom zakonodavstvu - do 1995. godine - Zakon o vodama (NN 107/1995) - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 150/2005) PLANSKI DOKUMENTI DO DONOŠENJA ZOV-a 1995. Vodoprivredne osnove

• Vodoprivredna osnova Like i Gacke – 1971. • Vodoprivredna osnova Krke i Zrmanje – 1977. • Vodoprivredna osnova sliva rijeke Orljave – 1990. • Vodoprivredna osnova grada Zagreb – izmjene i dopune – 1992. • Vodnogospodarska osnova slivnog područja Međimurja – 1999.

Značajke vodoprivrednih osnova (regionalno, lokalno, sliv, visoka razine razrade, javni interes, problem formalnog usvajanja)

VODNOGOSPODARSKO PLANIRANJE TEMELJEM ZOV-a IZ 1995. Dvije razine planiranja

• Vodnogospodarska osnova Hrvatske • Vodnogospodarske osnove/planovi slivnih područja

Sadržaj VOH-a • Raspored zalih i osobine voda • Potrebe za vodom • Zaštita voda • Tehnička rješenja (uređenje voda, zaštitu od poplava i druga rješenja za upravljanje vodama) • Bliže propise - Pravilnik

Nositelj izrade, donošenje i usklađivanje

VODNOGOSPODARSKO PLANIRANJE TEMELJEM ZOV-a IZ 1995. Pravilnik o izradi Vodnogospodarske osnove Hrvatske – 2003.

• Strateška osnova za upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj • Vodnogospodarske osnove/planovi upravljanja vodnim područjima

Ciljevi donošenje Pravilnika • Metodologija izrade • Utvrđivanje vodnih područja (umjesto slivnih) kao planskih jedinica

Izrađene podloge i dokumenti

PLANSKE OSNOVE ZA UPRAVLJANJE VODAMA PREMA ZOV-U IZ 2005. Temeljni planski dokumenti

• Strategija upravljanja vodama (usvajanje!?) • Planovi upravljanja vodnim područjima – 2009., 2015,...



23

• Plan upravljanja vodama – godišnje Teritorijalna osnova

• Vodna područja (regionalno) • Slivna područja (lokalno)

Načela upravljanja vodama – tradicionalni pristup je dijelom usklađen s vodnom politikom EU • Jedinstvo vodnog sustava • Održivi razvitak • Cjelovita zaštita okoliša • Puna cijena korištenja voda • Sudjelovanje javnosti

PLANSKE OSNOVE ZA UPRAVLJANJE VODAMA PREMA ZOV-U IZ 2005. Sadržaj Plana upravljanja vodnim područje (čl. 21), detaljan donosi Ministar

• Značajke vodnog područja • Zalihe i osobine voda • Potrebe i način korištenja voda • Pritisci i utjecaji na vode • Zaštićena područja • Monitoring • Ciljevi zaštite voda i vodnog okoliša • Ekonomske analize korištenja voda • Prijedlog mjera zaštite voda • Potrebe zaštite od štetnog djelovanja voda • Identifikacija najpovoljnijih tehničkih rješenja zaštite od štetnog djelovanja i uređenja vodotoka • Rezervacija prostora za regulacijsko zaštitne građevine.

Sličnost i razlika u odnosu na ODV EU • Uređenje vodotoka i zaštita od štetnog djelovanja voda

PLANSKE OSNOVE ZA UPRAVLJANJE VODAMA PREMA ZOV-U IZ 2005. Obveza usklađivanje Plana s drugim dokumentima (Čl.21)

• Program zaštite okoliša (upravljanja okolišem?) • Program zaštite prirode • Dokumenti prostornog uređenja • Dokumenti za gospodarenje šumama

Sudjelovanje javnosti i korisnika voda kod izrade Plana (Čl. 23) • Uređenje postupaka i oblika informiranja javnosti • Uređenje postupaka i oblika sudjelovanja korisnika voda

Plan upravljanja riječnim slivom prema ODV EU POLAZIŠTA OKVIRNE DIREKTIVE O VODAMA EU Voda problem 21. stoljeća

• Gospodarski razvitak i urbanizacija prostora doveli su do devastacije okoliša, a posebno voda kao jedinstvenog, nezamjenjivog, i ograničenog resursa.

• Osiguranje dostatne količine vode, zadovoljavajuće kakvoće, postaje ograničavajući čimbenik razvitka.

• Ugrožen opstanak čovjeka. POLAZIŠTA OKVIRNE DIREKTIVE O VODAMA EU Osiguranje održivog razvitka

• Zadovoljenje potreba sadašnje generacije kojim se ne ograničavaju zadovoljenja potreba budućih generacija. (Agenda 21, 1992. god.)

Integralno upravljanje okolišem Upravljanje vodama (kakvoćom voda) unutar integralnog upravljanja okolišem



24

CILJ I SVRHA PLANA PREMA ODV EU Utvrđivanje mjera na slivu radi:

• Sprečavanja pogoršanja stanja svih voda • Postizanja “dobrog stanja površinskih voda” (ekološko i kemijsko) • Postizanje “dobrog ekološkog potencijala” i dobrog kemijskog stanja umjetnih i jako promijenjenih

vodnih cjelina • Postizanje dobrog stanja podzemnih voda (količinsko i kemijsko).

Što ako ne možemo ostvariti ciljeve – vodnim cjelinama pod rizikom? GLAVNI DIJELOVI PLANA PREMA ODV EU

• Definiranje ciljeva za površinske vode, podzemne vode, zaštićena područja na slivu. • Program mjera za ostvarenje usvojenih ciljeva. • Definiranje potrebnih istraživanja i aktivnosti za provedbu mjera. • Popis i zaduženja nadležnih upravnih tijela. • Izvori i plan financiranja.

SADRŽAJ PLANA PREMA ODV EU Prvi Plan - Dodatak VII ODV EU (2009. – 2015.)

• Značajke vodnih cjelina • Pritisci i utjecaji ljudske djelatnosti • Zaštićena područja • Monitoring • Ciljevi zaštite okoliša/voda • Ekonomske analize korištenja voda • Programa mjera • Informiranje i konzultiranje javnosti.

Novelacije plana svakih 6 godina. AKTIVNOSTI I ROKOVI PREMA ODV EU Određivanje nadležnog državnog tijela za sliv – 2003. Karakterizacija voda - 2004.

• vodne cjeline • pritisci i utjecaji • ekonomske analize

Uspostava monitoringa – 2006. Utvrđivanje registra zaštićenih područja – 2006. AKTIVNOSTI I ROKOVI PREMA ODV EU Izvješćivanje i konzultiranje javnosti i korisnika

• Donošenje vremenskog plana i programa rada na planu (3 godine prije objave) • Privremeni pregled značajnih vodnogospodarskih pitanja (2 godine prije objave) • Nacrt plana upravljanja (1 godinu prije objave).

Izvješća o Planu • Kopije Planova EU Komisiji i zainteresiranim članicama (3 mjeseca nakon objave) • Privremeno izvješće (3 godine nakon objave).

Relevantni međunarodni ugovori i konvencije UGOVORI I KONVENCIJE ZNAČAJNIJI ZA PLANIRANJE

• Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja (MU 1/92) • Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (MU 4/96.) • Konvencija o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (MU 2/96) • Okvirni sporazum o slivu rijeke Save (MU 14/03) • Bilateralni ugovori sa susjednim državama.



25

PROGLAŠAVANJE MEĐUNARODNIH VODNIH PODRUČJA

Prethodne analize u procesu planiranja PRETHODNE ANALIZE U PROCESU PLANIRANJA

• Definiranje vodnih područja za koja se izrađuju Planovi (Čl. 15 ZOV) o Vodna područja međunarodnog vodnog područja rijeke Dunav o Vodno područje sliva Save o Vodno područje slivova Drave i Dunava

• Vodna područja međunarodnog vodnog područja Jadranskog mora o Vodno područje primorsko-istarskih slivova o Vodno područje dalmatinskih slivova.

GRANICE VODNIH PODRUČJA U RH



26

PRETHODNE ANALIZE U PROCESU PLANIRANJA Površinske vode

o Utvrđivanje cjelina površinskih voda (Čl. 5 ODV EU) – cjeline rijeka, jezera, prijelaznih voda, priobalno more, umjetnih i jako promijenjenih površinskih voda

o Identifikacija značajnih pritisaka na vodne cjeline (Čl. 5. ODV EU) - onečišćenje, korištenje voda, hidromorfološke promjene

o Ocjena utjecaja (Čl. 5 ODV EU) – smanjene kakvoće vode za korištenje i eko sustave. PRETHODNE ANALIZE U PROCESU PLANIRANJA Podzemne vode

o Utvrđivanje cjelina podzemnih voda (Čl. 5 ODV EU) o Identifikacija značajnih pritisaka (Čl. 5 ODV EU) - onečišćenje, korištenje voda. o Ocjena ljudskog utjecaja (Čl. 5. ODV EU) – kakvoću i količine.

PRETHODNE ANALIZE U PROCESU PLANIRANJA Identifikacija zaštićenih područja (Čl. 71.b ZOV i Čl. 6 ODV EU)

o Zone sanitarne zaštite vode za piće o Područja za ribnjačarstvo i školjkarstvo o Područja za kupanje i rekreaciju o Područja podložna eutrofikaciji o Područja “ranjiva” na nitrate o Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta.

PRETHODNE ANALIZE U PROCESU PLANIRANJA Uspostava monitoringa – utvrđivanje stanja i praćenje realizacije mjera (Čl. 71.a ZOV i Čl. 8 ODV EU) Praćenje stanja površinskih voda (ekološkog i kemijskog stanja)

o Praćenje stanja podzemnih voda (količinskog i kemijskog) o Praćenje stanja voda u zaštićenim područjima

PRETHODNE ANALIZE U PROCESU PLANIRANJA Ekonomske analize (Čl. 9 ODV EU) *Sastavni dio Plana

o Ekonomska analize korištenja voda o Uspostava principa zagađivač plaća o Povrat troškova vodnih usluga o Ekonomska valorizacija ciljeva i mjera*

VIŠE INFORMACIJA http://www.duv.hr http://www.voda.hr http://www.europa.eu.int/comm/environment/water http://forum.europa.eu.int/ Email: [email protected]




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: SUVREMENI NAČINI PRORAČUNA KONSTRUKCIJA

Predavanje :

ISTRAŽNI RADOVI I OPREMANJE

GEOTEHNIČKIH ELABORATA (EC-7) Predavač: ŽELJKO LEBO , DIPL.ING.GRAĐ.


ZAGREB 2006. GODINA



28

Željko Lebo, dipl.ing.građ. Tehničko veleučilište u Zagrebu

član HZN/TO 221 ISTRAŽNI RADOVI I OPREMANJE GEOTEHNIČKIH ELABORATA (Eurocode 7) 1. UVOD

Usklađivanje zakonodavstva RH sa zakonodavstvom EU može se podijeliti u dva razdoblja. Jedno razdoblje je do 2003. godine, a drugo razdoblje je nakon toga. Zajedničko je jednom i drugom razdoblju je da se prolagodba, a zatim i usklađivanje, temelji na načelima Novog i Općeg pristupa i Direktivi za građevne proizvode 89/1006/EEZ.1.

U prvom razdoblju koje je započelo 1992. godine na polju zakonodavstva, a ubrzo zatim i u području normizacije i akreditacije, u praksi počinje primjena novih europskih normi, a u nastavne programe se uvode sadržaji iz osnovnih europskih normi.

Zakonodavstvo: U starom zakonu o građenju (NN br. 77/92) uvedeni su na određeni način „bitni zahtjevi za građevinu“ i dijelovi načela „potvrđivanja sukladnosti“ i „tehničkih dopuštenja“, što su načela Direktive za građevne proizvode 89/106/EEZ. Kasnije u Zakonu o gradnji (NN br. 52/99) nastavlja se prilagodba Direktivi, a u sada važećem Zakonu o gradnji (NN br. 175/03) kao i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji ( NN br. 100/04) provedena je transpozicija. Transpozicija znači prijenos svih načela i sadržaja pojedine direktive u zakonski uređen sustav države članice.

Normizacija: Od 1993. u Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo, DZNM (sadašnji Hrvatski zavod za norme, HZN), osnivaju se prvi tehnički odbori (DZNM/TO), koji obuhvaćaju područja rada CEN/TC i ISO/TC. U skladu sa Zakonom o normizaciji (NN br.55/96) prijena normi postaje neobvezna. Norme se izdaju s oznakom HRN EN ili HRN ISO ili HRN EN ISO, ili imaju neku drugu oznaka iza HRN.

Akreditacija: Još 1996. godine unutar DZNM počinje sa radom i tijelo za akreditaciju (sadašnja Hrvatska agencija za akreditaciju, HAA) koje potvrđuje osposobljenost, u prvim godinama samo laboratorija, a kasnije i certifikacijskih i nadzornih tijela za rad prema normama naziva HRN EN 45000, a poslije i naziva HRN EN ISO/IEC 170000.

Obrazovanje: U nastavi gotovo na svim građevisnkim fakultetima i stručnim studijima u nastavnim programima već dulji niz godina postoje veći ili manji dijelovi sadržaja novih europskih normi, posebno prednormi za projektiranje.

Politički uvjeti: Politički uvjet je stvoren još 2001. godine potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Nadalje, 2003. godine RH službeno podnosi Zahtjev za članstvo u EU, a iste godine donesena je Nacionalna strategija za usklađivanje tehničkog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU i prvi Nacionalni program za pridruživanje EU.

Gospodarski uvjeti se vežu na obvezu hrvatskog gospodarstva koje mora prepoznati svoje interese u načelima nesmetanog protoka roba, usluga i kapitala na tržište Europskog gospodarskog područja (EGP). 1.1. Zakonodavstvo EU

Cilj je EU odigurati slobodno kretanje roba, usluga i kapitala, te spriječiti ulazak nekvalitetne robe i usluga na tržište EU. Da bi se postigli postavljeni ciljevi, na razini EU postavljena su načela Novog pristupa i Općeg pristupa koji sve države članice moraju usvojiti i ugraditi u svoje zakonodavstvo.

Novi pristup – (eng. New Approach, NA), Rezolucija Vijeća o Novom pristupu (85/C 136/01) Tu su dana načela i elementi za uklanjanje tehničkih zapreka trgovini, harmonizaciji norma, prioritet potvrđivanju sukladnosti proizvoda. Novim pristupom države članice obvezuju se na zakonodavno usklađivanje „bitnih zahtjeva“ za pojedine skupine proizvoda kojima se osigurava zaštita života, zdravlja, okoliša i potrošača, koji su dani u direktivama Novog pristupa.

Opći pristup (engl. Global Approach, GA), Rezolucija Vijeća o općem pristupu ocjeni sukladnosti (90/C 10/01) i Odluke Vijeća u svezi s modulima za različite faze postupka ocjene sukladnosti i pravilima za sastavljanje i uporabu CE oznake sukladnosti namjenjenim uporabi u direktivanma o tehničkom usklađivanju (93/465/EEZ).



29

Direktiva za građevne proizvode 89/106/EEZ (engl. Construction Product Directive, CPD) jedna je od direktiva novog pristupa i vrlo važna za nas. Prema istoj države članice obvezne su osigurati projektiranje građevina tako da sigurnost ljudi, domaćih životinja i dobara ne bude ugrožena, te da se poštuju ostali bitni zahtjevi koji su u interesu općeg dobra. Načela direktive moraju biti sadržana u zakonima, pravnim odredbama i proisima. 1.2. Zakonodavstvo RH

Zakonodavstvo RH se usklađuje s europskim načelima Novog i Općeg pristupa ugrađivanjem tih načela u zakone koji čine infrstrukturu za kvalitetu, transponiranjem direktiva u zakone i na kraju implementacijom direktiva u zakonom uređeno područje za samu primjenu. Na temelju istoga nastali su noviji zakoni

• Zakon o tehničkim svojstvima proizvoda i ocjeni sukladnosti (NN br. 158/2003) • Zakon o sigurnosti proizvoda (NN br. 158/2003) • Zakon o normizaciji (NN br. 163/2003) • Zakon o akreditaciji (NN br. 158/2003) • Zakon o mjeriteljstvu (NN br. 163/2003) • Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/2003)

2. SUSTAV EUROKODOVA

Sustav eurokodova čini skup od sljedećih 10 normi: • EN 1990 Eurokod 0: Osnove projektiranja konstrukcija • EN 1991 Eurokod 1: Djelovanja na konstrukciju • EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija • EN 1993 Eurokod 3: Projektiranje čeličnih konstrukcija • EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih čeličnih i betonskih konstrukcija • EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija • EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija • EN 1997 Eurokod 7: Geotehničko projektiranje • EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potres • EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija

Eurokodovi 2, 3, 4, 5, 6 i 9 su takozvani materijalni eurokodovi relevantni za djelove konstrukcije iz

pojedinih građevinskih materijala, dok su eurokodovi 0, 1, 7 i 8 zajednički za sve konstrukcije. Tako svaki od materijalnih eruokodova čini cjelinu tek uz zajedničke eurokodova i bez njih se ne može koristiti.

Geotehnički eurokod (EN 7) sastoji se iz dva dijela (drugi dio nastao je spajanjem drugog i trećeg „starog“ EC 7): EN 1997-1 Geotehničko projektiranje – Dio 1: Opća pravila, EN 1997-2 Geotehničko projektiranje – Dio 2: Istraživanje i ispitivanje tla.

Sadržaj EN 1997-1 Geotehničko projektiranje – Dio 1: Opća pravila, obuhvaćeni su: • Osnove geotehničkog projektiranja, • Geotehnički podaci, • Nadzor pri izviđenju, • Opažanje i održavanje, • Nasipi, sniženje vode, poboljšanje tla i armiranje, • Plitki temelji, • Temelji na pilotima, • Sidra, • Potporne konstrukcije, • Hidraulički slom, • Opća stabilnost, • Nasipi, • 9 priloga (parcijalni i korelacijski faktori), • Dodatne informacije za projektne pristupe 1, 2 i 3, • Proračun graničnih pritisaka na vertikalne sitjene, • Analitički postupak proračuna nosivosti tla,



30

• Poluempirijski postupak proračuna nosivosti tla, • Postupak proračuna slijeganja, • Procjena nosivosti stijene, • Granične vrijednosti deformacija konstrukcija i pomicanja temelja, • Popis provjere za nadzor nad izvođenjem i monitoring ponašanja konstrukcije,

EN-1997 se poziva, osim na ostale navedene norme iz sustava eurokodova, još i na sljedeće norme za

izvođenje posebnih geotehničkih radova: • EN 1536:1999 Bušeni piloti • EN 1537:1999 Sidra u tlu • EN 12063:1999 Stijene od talpi, • EN 12699:2000 Razmičući piloti (zabijeni i utisnuti piloti) • EN 14199:2001 Mikropiloti • EN ISO 13793:2001 Toplinsko ponašanje zgrada, toplinsko projektiranje temelja radi izbjegavanja

izdizanja od smrzavanja 3. USPOREDBA EUROCODE 7 i DOMAĆEG PRAVILNIKA (Sl.list 15/1990)

U tekstu Eurocode 7 težište je na razlici između načela i pravila primjene. Načela čine opće izjave i definicije te zahtjevi i analitički modeli, za koje se ne dopuštaju alternative. Pravila primjene su opće prihvaćena pravila koj sllijede načela te zadovoljavaju njihove zahtjeve. Dopušta se uporaba i drugih pravila ako se dokaže da su u skladu s odgovarajućim načelima te imaju barem istu pouzdanost kao i pravila primjene. Eurocode 7 pretpostavlja da su sljedeći elementi zadovoljeni:

• Podaci za projektiranje su prikupljeni, dokumentirani i interpretirani • Kvalificirane i iskusne osobe su projektirale konstrukciju • Postoji zadovovljavajući kontinuitet i komunikacija između osoba uključenih u prikupljanje podataka,

projektiranje i izvođenje, • osiguran je odgovarajući nadzor i provjera kvalitete u tvornicama, pogonima, te na lokaciji, • izvođenje je provjereno osoblju s odgovarajućim vještinama, • građevinski materijali i proizvodi upotreblajvaju se kako je navedeno u ovom dokumentu ili relevantnim

specifikacijama za materijal ili proizvode, • konstrukcija će biti primjereno održavana, konstrukcija će se primjenjivati sukladno svrsi utvrđenoj za

projektiranje. Za čitava sustava Eurocode utvrđeni su zajednički izrazi, definicije i oznake, a uvedene su i posebnosti za

EC 7. Tamo gdje nije navedeno primjenjuje se Međunarodni standard ISO 8930. Zahtjeva se uporaba sustava S.I. jedinica prema ISO 1000, a preporučaju se određene izvedene jedinice za geotehničke proračune.

Regulativni dokument iz područja geotehnike u RH je Pravilnik o tehničkim normativima za temeljenje građevinskih objekata (Sl. list broj 15 od 16.ožujka 1990.godine)

Usporedba Eurocode 7 i Pravilnika ( Sl. List 15/90)

EUROCODE 7 PRAVILNIK (Sl.list 15/90)

pisan 1990. godine izrađen uzimajući u obzir današni razvoj struke i znanosti obrađuje geotehniku (istražni radovi, nasipi, sniženje podzemne vode, poboljšanje tla, plitki temelji, piloti, potporne konstrukcije, kosine ,stručni nadzor, opažanja, održavanje) uravnoteženje između zahtjeva za sigurnost, uporabivost i ekonomičnost konstrukcije, sjedne strane te potrebne slobode projektanta i

pisan 1965., u primjeni do 1974., djelomično prerađen 1990. znatnim dijelom zastario već kad je izdan (1974.), koncepcijski se nije promjenio u zadnjoj izmjeni (1990.) obrađuje temeljenje (istražni radovi, plitki i duboki temelji, potporne konstrukcije, opažanja) često je jednostran u kriterijima



31

industrijskih inovacija s druge strane razrađen je na osnovnoj ideji o dvodimenzionalnoj harmonizaciji: među državama te među različitim materijalima, konstukcijama, metodama projektiranja..i t.d. radi postizanja usporedivih razina sigurnosti provjera zadovoljenja osnovnih zahtjeva zasniva se na konceptu graničnog stanja (konačno granično stanje i granično stanje uporabivosti) te parcijalnih faktora sigurnosti (za opterećenja i za parametre materijal); osnovni zahtjevi su jasno razlučeni i detaljno razrađeni; koncept kritičnih stanja i parcijalnih faktora sigurnosti bitn su novina ovog propida s obzirom na postojeće propise velike većine zemalja svijeta. jasno definira odnose između projektiranja, te istražnih radova, izvođenja, nadzora, opažanja i održavanja; te se odnosi definiraju u projektu; ti jasno definirani odnosi omogućuju planiranje i provedbu danas sve češće obvezatnog programa osiguranja kvalitete. uvodeći pojmove triju geotehničkih kategorija omogućeno je djelotvorno projektiranje za vrlo različite situacije u praksi, od vrlo jednostavnih do vrlo složenih; odabir geotehničke kategorije ima bitan utjecaj na projektiranje i sve aktivnosti vezane uz projektiranje; raznim segmentima istog zahvata mogu se pridodati rezličite geotehničke kategorije; za razne geotehničke kategorije zahtjevaju se razne stručnosti projektanta omogućena su četiri pristupa projektiranju prema potrebi: pomoću proračuna, „receptima“, probnim opterećenjima i modelskim ispitivanjima, te tzv. metodom opažanja (razrađeno prvotno od K. Terzaghia) razlikuju se načela i pravila primjene: načelima se dopušta alternativa, dok su pravila primjene opće priznata pravila koja slijede iz načela i zadovoljavaju njihove zahtjeve; dopušta se primjena alternativnih pravila ako se dokaže da su u skladu s odgovarajućim pojavama i ako su barem jednake pozdanosti jasno su i detaljno definirani sadržaji potrebne dokumentacije: uvjeti u temeljnom tlu prikazuju se u geotehničkom izvještaju, a projekt zahvata u geotehničkom projektu; o neočekivanim uvjetima u tlu primjećenim tijekom izvođenja, mora se izvjestiti odgovornog projektanta; rezultati opažanja moraju se kvantitativno interpretirati; o svim izmjenama tijekom izvođenja mora se voditi dokumentacija („as built nacrti“) i izvještavati odgovornog projektant; ovi zahtjevi omogućuju uredno vođenje zahvata

usporedivost s drugim propisima nije dosljedno provedena pojam faktora sigurnosti svodi na koncept dopuštenih naprezanja koji u sebi onda neminovno sadrže sigurnost od sloma, ali i sigurnost od pojave velikih deformacija, što danas znači bezrazložno miješanje raznorodnih kriterija te omogućuje racionalnu primjenu novih stručnih znanja djelomično definirani odnosi projektiranja te istražnih radova refleks složenosti geotehničke sitacije vrlo je slabo razrađen omogućeni su djelomično tri pristupa projektiranju: pomoću proračuna, „receptima“, te probnim opterećenjem u velikoj većini slučajeva formalno nije moguća primjena alternativnih pravila; kao posljedica, u praksi se često odstupa od zahtjeva Pravilnika uvjeti i način vođenja dokumentacije samo su djelomično obuhvaćeni



32

detaljno je razrađen način interpretacije i evaluacije geotehničkih parametara (odabir geotehničkih parametara-parametara tla); gdje god je to moguće traži se usporedba s dosadašnjim iskustvom (iz literature i lokalnim) da bi se omogućila sloboda projektanta te implementiranje novih tehnoloških inovacija i znanja, dokument je suvremeno geotehničko znanje ugradio više putem niza detaljnih kriterija nego putem dataljnih postupaka; takva situacija traži od projektanta dobro poznavanje suvremenog geotehničkog znanja, to većega što je viša geotehnička kategorija predviđa se čuvanje dokumentacije o ponašanju i geotehničkim uvjetima za konstrukcije geotehničke kategorije 2 i 3, sa svrhom razvoja geotehničkog inženjerstva

evaluaciji geotehničkih parametara posvećena je relativno mala pažnja, posebice glede dosadašnjih spoznaja pravilnik se više orjentirao na zahtjevane postupke nego na zahtjevane kriterije za odabir postupka; time nije stimulirana interventnost projektanta u primjeni suvremenih postupaka predviđa se čuvanje geotehničkih podataka u geotehničkom katastru, no razlozi čuvanja su više administrativno formalne nego stvarne naravi

4. GEOTEHNIČKI IZVJEŠTAJ I GEOTEHNIČKI PROJEKTNI IZVJEŠTAJ

Radi sustavne razrade geotehničke problematike u nekom planiranom građevinskom zahvatu EC 7

zahtjeva izradu geotehničkog izvještaja (GI) i geotehničkog projektnog izvještaja (GPI). Oba ova izvještaja čine dio ukupne projektne dokumentacije što se odnosi na geotehničku problematiku. Međutim ovaj drugi (GPI) nije uobičajen u praksi RH. Pošto smatramo da geotehnička problematika traži najčešće specijalizirane stručnjake. Takav zahtjev EC 7, je potpuno opravdan i zasigurno olakšava rad projektantu. Temelj geotehničkog projektnog izvještaja čine geotehnički izvještaj koji sadrži rezultate geotehničkih istražnih radova. Ukoliko geotehnički stručnjak ocjeni nedostatnost, netočnost ili beznačajnost geotehničkih podataka, dužan je to iznijeti i obrazložiti u goetehničkom izvještaju te predložiti dodatne terenske ili laboratorijske istražne radove. Usporedba sadržaja geotehničkog izvještaja i geotehničkog projektnog izvještaja:

Geotehnički izvještaj (GI) Geotehnički projektni izvještaj (GPI)

1. prikaz dostupnih geotehničkih i geoloških

podataka s detaljnim opisom postupaka pomoću kojih su dobiveni

2. ocjena geotehničkih podataka s izvorom

pretpostavljenih geotehničkih parametara od strane geotehničkog inženjera

3. pretpostavke za geotehničko projektiranje i

postupke izvođenja

1. opis lokacije i okoliša, opis temeljnog tla, opis

predložene konstrukcije s opterećenjima, projektne veličine karakteristika tla ili stijena s obrazloženjima i slično

2. pretpostavke, podatke, proračune i rezultate

sigurnosti i uporabivosti geotehničke konstrukcije ili zahvata (geotehničke analize)

3. detaljni plan nadzora, stavke koje traže provjeru

tijekom izvođenja ili koje traže održavanje nakon izgradnje. Kad se potrebne provjere provedu, one se moraju opisati i pridodati geotehničkom projektnom izvještaju.

Opseg geotehničkog projektnog izvještaja može znatno varirati ovisno o vrsti geotehničke konstrukcije ili

zahvata. Jednostavni projektni izvještaj može imati samo jednu stranicu. Izvadak iz geotehničkog projektnog izvještaja koji opisuje zahtjeve za opažanjima i održavanjem izgrađene građevine mora se dostviti investitoru.

Radi sustavnog i ispravnog uključivanja geotehničke problematike, u domaćoj građevinskoj praksi bi bilo vrlo uputno uvesti geotehnički projektni izvještaj, i to bez obzira na prihvaćanje ili neprihvaćanje pojedinih



33

europskih normi. Prema čl. 65. Zakona o gradnji (NN br. 175/03 i br. 100/04), taj izvještaj bi bio sastavni dio glavnog projekta. Uvođenjem geotehničkog projektnog izvještaja olakšala bi se i zadaća ovlaštenih revidenata za područje geotehnike. 5. GEOTEHNIČKE KATEGORIJE

Kad se utvrđuju minimalni zahtjevi glede opsega i kvalitete geotehničkih istražnih radova, proračuna i provjera tijekom izvođenja, treba utvrditi težinu i kompleksnost pojedinog geotehničkog projekta. U tu svrhu definiraju se tri geotehničke kategorije 1. 2. i 3. U većini slučajeva konačna geotehnička kategorizacja moći će se utvrditi tek u kasnijim fazama projektiranja pa i izvođenja. Stoga u početku treba predvidjeti preliminarnu kategorizaciju na osnovu raspoloživih podataka prije istražnih radova. Pri tome treba uzeti u obzir:

• vrstu tla, • razinu podzemne vode, • regionalanu seizmičnost, • utjecaj okoline, • prirodu i veličinu konstrukcije sa svim svojim tehničkim specifičnostima prema okolini • položaj u odnosu na susjedne građevine • promet, • opasnost od kemikalija i sl

Pojedini elementi projektiranja mogu zahtijevati različitu geotehničku kategorizaciju. Postupci viših kategorija mogu se primjenjivati da bi se opravdalo ekonomičnije i racionalnije projektiranje. 5.1. Prva geotehnička kategorija

Ova kategorija odnosi se na male i relativno jednostavne konstrukcije kao što su: • lagani objekti sa centričnom silom po stupu manjom od 250 kN ili ispod zida manjom od 100 kN/m' • potporni ili razuporni zidovi niži od 2m, • nasipi niži od 3m ispod prometnih površina, odnosno 1 m ispod temelja, • jednokatne ili dvokatne stambene zgrade na plitkim temeljima ili pilotima, • mali iskopi za drenaže i sl.

U tu kategoriju mogu se svrstati objekti za koje je moguće zadovoljiti onovne zahtjeve na osnovi iskustava i kvalitativnih geotehničkih ispitivanja. U tu kategoriju ne mogu se uklapati slučajevi gdje je temeljno tlo značajnije nagnuto (pokosi), temeljenje na otpadnim materijalima (odlagališta), nekompaktiranom nasipu, raspucaloj ili bujajućoj glini, mekom, rahlom ili vrlo kompresibilnom tlu, te u većini slučajeva kada iskop zahvata prodire ispod razine podzemne vode.

5.2. Druga geotehnička kategorija

Ova kategorija odnosi se na konstrukcije gdje su niži kvantitativni geotehnički podaci i analize radi zadovoljenja osnovnnih zahtjeva, a moguće je primjeniti uobičajene postupke projektiranja i izvođenja na pr.

• pojedinačni plitki temelji-smaci, • roštilji, • piloti, • poptorni zidovi, • iskopi, • upornjaci i stupovi mostova, • nasipi i zemljani radovi, • geotehnička sidra i sl.

Ova kategorija se odnosi samo na konstrukcije koje se ukljUčuju neuobičajene rizike te na slučajeve kada se uvjeti u tlu mogu utvrditi pomoću rutinskih terenskih i laboratorijskih istražnih radova. Gotovo vrlo često ova kategorija zadovoljava zajedno s zahtjevima EC 8, osnove za seizmičko projektiranje (osim u slučajevima vrlo visoke seizmičke aktivnosti konstrukcija) 5.3. Treća geotehnička kategorija

Ova kategorija odnosi se na sve slučajeve koji ne ulaze u prve dvije. Ova kategorija zahtjeva uključivanje kvalificiranog inženjera s odgovarajućim iskustvom glede određenih geotehničkih poroblema. Propis nedaje detaljne zahtjeve na projektantske postupke za tu kategoriju, osim što se podrazumjeva da zahtjevi za drugu kategoriju čine donju granicu. Primjeri za tu kategoriju su:

• zgrade s izuzetnim opterećenjem,



34

• višekatni podrumi, • brane, • veliki mostovi • tuneli, • temelji strojeva s velikim dinamičkim opterećenjem, • priobalne konstrukcije, • nuklearne centrale, • tvornice koje rabe opasne kemikalije, • zgrade vrlo osjetljive na seizmička opterećenja, • iskopi u složenim uvjetima (većinom u gradivima), konstrukcije na kolapsibilnom ili ekspanzivnom tlu

Geotehnička kategorija ujedno predstavlja i ugovornu klauzulu između investitrora i projektanta ili izvođača,

tj omogućuje lakšu komunikaciju po pitanju minimalnih zahtjeva te ocjene troškova planiranih i naknadnih radova. Kategoriziranjem geotehničkih porblema u smislu EC 7 olakšava se uvođenje i provođenje programa osiguranja kakvoća (QA). 6. GEOTEHNIČKI ISTRAŽNI RADOVI I PODACI

Propis, općenito i pojedinačno, detaljno obrađuje zahtjeve kao što su faze istraživanja, opseg, kvaliteta, količina, povezanost, prezentacija, evaluacija, itd., sve u relaciji s geotehničkom kategorizacijom projekta. Pažljivo skupljanje, bilježenje i interpretacija geotehničkih informacija, kao što su geologija, morfologija, seizmičnost, hidrologija te povijest lokacije-sve je obvezno. Opseg istražnih radova podložan je stalnoj reviziji kako pristižu novi podaci. Rutinski terenski i laboratorijski istražni radovi moraju se provesti i prezentirati prema međunadrodno prihvaćenim standardima i preporukama, a svako odstupanje detaljno prikazati. Postupci vađenja, transporta i pohrane uzoraka moraju se detaljno opisati i procjeniti njihovi utjecaj na parametre. Uvjeti u tlu koji mogu utjecati na geotehnički kategorizaciju moraju se utvrditi u ranim fazama projektiranja.

Za prvu geotehničku kategoriju istražni radovi moraju uključivati vizualnu inspekciju lokacije, a koji puta inspekciju plitkih istražnih jama, penetracijske pokuse ili plitke bušotine (za indetifikaciju tla).

Istražni radovi za drugu i treću geotehnički kategoriju uobičajeno uključuju tri faze: Preliminarna, projektna i kontrolna

Preliminarna faza istražnih radova služi ocjeni podobnosti lokacije, usporedbi alternativnih lokacija, procjeni utjecaja na okolinu te planiranju projektne faze.

Projektna faza istražnih radova mora služiti za prikupljanje svih podataka za pravilan i ekonomičan projekt konačnih i privremenih radova te planova izvođenja i ukazati na moguće teškoće tijekom izvođenja. Pri tome treba utvrditi geološke prilike radi osiguranja da su obuhvaćene sve relevantne formacije u tlu. Geotehnički dio obuhvaća pogodnu kombinaciju rutnskih pokusa na terenu („in situ“ pokusa i bušotina), te pokusa u laboratoriju. Udaljenosti istražnih točaka i dubina istraživanja ovisi o geološkim prilikama, uvjetima u tlu i veličini lokacije. U propisu su dane preporuke za uobičajene razmake i dubinu bušotina. Za slučaj homogenih lokacija, broj bušotina se može smanjiti na račun geofizičkih mjerenja i penetracijskih pokusa. Traži se utvrđivanje varijacija razine svake slobodne vode koja može utjecati na razinu podzemne vode. Također potrebno je utvrditi i razinu podzemne vode tijekom istražnih radova. Lokacija i kapacitet eventualno prisutnoga sustava odvodnjavanja mora se utvrditi.

Kontrolna faza provodi se u procesu izvedbe i nakon nje te se uspoređuje sa projektnom (opažanje ili monitoring). Ujedno ova faza služi i za mogućnost povratnih analiza

Za treću geotehničku kategoriju moraju biti zadovoljeni barem svi zahtjevi za drugu kategoriju, ali da su mogući i nestandardni pokusi ukoliko zatreba. U tom slučaju takvi pokusi (terenski ili laboratorijski) moraju biti detaljno dokumentirani.

U propisu se posebna pozornost pridaje zahtjevima pri evaluaciju geotehničkih parametara. Poglavito se ukazuje na činjenicu da ti parametri u većini slučajeva nisu prave konstante, već ovise o nizu čimbenika, te ih treba interpretirati na način koji odgovara razmatranom graničnom stanju. Pri interpretaciji osim dovoljnog broja rezultata terenskih i laboratorijskih pokusa, treba primjenjivati, već objavljene rezultate i korelacije iz literature te postojeća iskustva. Uvijek kada je to moguće treba korelirati rezultate među više vrts pokusa i autora korelacija. Detaljno se upozorava na elemente interpretacije za karakterizaciju tla, gustoću, relativnu gustoću, nedreniranu čvrstoću, efektivne parametre čvrstoće, krutost tla, kvalitetu i svojstva stijena i stijenskih masa, propusnost i konsolidacijska svojstva, dinamičke penetracije i standardnog penetracijskog pokusa, presiometra i kompaktibilnosti.



35

Također se posebna pažnja posvećuje načinu prezentacije geotehničkih podataka i informacija. U tu svrhu detaljno se definira format geotehničkog izvještaja koji čini podlogu geotehničkom projektnom izvještaju (GPI). Geotehnički izvještaj uobičajeno se sastoji iz tri dijela:

1. prikaz dostupnih geotehničkih informacija uključivo geološke prilike i ostale relevantne podatke, 2. geotehničke evaluacije informacija s iskazom pretpostavljenih geotehničkih parametara: 3. zaključci i preporuke za geotehničko projektiranje i izvođenje.

U propisu se daju detaljne preporuke s popisom relevantnih elemenata za izradu sva tri dijela geotehničkog izvještaja.

U dijelu o evaluaciji geotehničkih informacija traži se da tu evaluaciju izradi geotehnički inženjer. U slučajevima kada nedostaju podaci ili su oni nedostatni, geotehnički inženjer to mora jasno naznačiti. Ako smatra potrebnim on treba predložiti izvođenje dodatnih istražnih radova, uz odgovarajuće obrazloženje, ali u tom slučaju treba priložiti njihov detaljni program za izvođenje. Ako su neki rezultati pokusa neuobičajeni ili mogu zavarati treba ih detaljnije razmotriti i zauzeti stanovište o njihovu značenju. Osnovne zaključke treba ukratko rekapitulirati u trećem dijelu geotehničkog izvještaja i oni trebaju sadržavati:

• opis temeljnog tla, • pregled geotehničke kategorije konstrukcije, • izbor projektnih parametara, • rješenja za probleme koji se mogu vjerojatno javiti tijekom izvođenja te prethodne preporuke za

odgovarajuća rješenja važnih geotehničkih problema. Eurocodeom 7 dopušteno je preklapanje faza istražnih radova čime se omogćuje racionalizacija (uz

pretpostavku iste kvalitete), no predviđaju se i naknadni radovi sve dok se ne razriješe sva značajnija pitanja lokacije. Budući da organizacijski aspekti nisu predmet Eurocoda 7, formalna primjena odredbi o “iterativnim” geotehničkim istražnim radovima mogla bi dovesti do organizacijski i prije svega financijskih neracionalanosti. Kada se određuju geotehnički parametri treba opsežno vrednovati sve relevantne utjecaje, što predstavlja solidno poznavanje suvremene mehanike tla i stijena. Kako bi se u procesu vrednovanja zadržala potrebna mjera s obzirom na cjelokupni cilj, ovdje se podsjeća na Burland-ov “trokut mehanike tla (sl. 1), gdje su istražni radovi na najvišem (prvom) mjestu.

Slika 1. Burland-ov trokut mehanike tla

Prema radu T. Ivšić; N. Grubić (1992) predložen je opći pristup geotehničkim istraživanjima i projektiranju koji je kompatibilan sa zahtjevima Eurocode 7, a pruža detaljniju razradu relevantnih aktivnosti. Taktikom cjelovitog uvida i “malih koraka” omogućava se reduciranje nepotrebnih iteracija i kontrola troškova. U tom prijedlogu naglašena je uloga geotehničara projektanta koji koordinira predviđene aktoivanosti i njihove iteracije.



36

Slika 2. Prijedlog plana aktivnosti za geotehničko projektiranje 7. EUROCODE 7 U HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU, DANAS

Članice CEN (Europskog odbora za normizaciju) tj, zemlje EU i CEFTA, prihvatile su 2004. godine tekst

nove europske norme Eurokod 7 (EC 7): Geotehničko projektiranje – 1. dio: Opća pravila (EN 1997-1:2004) Time



37

je nova norma zamjenila deset godina staru prednormu ENV 1997-1:1994. Nova norma uvodi niz bitnih novina i promjena u odnosu na staru prednormu te traži da svaka članica CEN-a do kraja 2006. godine definira posebnosti koje su tekstom norme omogućene i koje će vrijediti za zemlju članice. Ove su posebnosti strogo ograničene i unose se u normu kroz Nacionalni dodatak, a odnose se na parametre (parcijalni, modelski i korelacijski faktor) jednog ili više izabranih između tri ponuđena pristupa projektiranju, parametre koji određuju dozvoljene pomake temelja, parametre koje određuju minimalne zahtjeve za geotehničke istražne radove, postupke proračuna i kontrole kvalitete, te parametre koji se odnose na dimenzioniranje uz pomoć uobičajenih i općenito konzervativnih pravila. Stratešku važnost izrade nacionalnih dodataka dokazuje opća živa aktivnost stručnih krugova članica CEN-a oko postizanja odgovarajućih dogovora.

Nova europska norma za geotehničko projektiranje biti će u uporabi usporedno s postojećim normama do kraja 2009. godine kada se nekopatibilne stare norme moraju povući. Naravno da će ta nova norma biti podložna daljnim doradama.

Nasuprot tome, u RH, 1. srpnja 2006. godine stupio je na snagu (novi) Tehnički propis za betonske konstrukcije (NN br. 101/05) u kojemu je sadržana i stara europska prednorma za geotehničko projektiranje (HRN ENV 1997-1, prosinac 2001). Slabim poznavanjem domaće stručne javnosti o prethodnoj normi koja je ušla u novi Tehnički propis za betonske konstrukcije, odnosno njenim sadržajem, upućuje na ne informiranost o novoj geotehničkoj normi koju je “trebalo” prihvatiti. Kao doprinos izlaska iz te apsurden situacije, gdje RH uvodi u obveznu uporabu normu koja je već gotovo dvije godine u europi izvan snage u svom članku Novi Eurokod 7: geotehničko projektiranje na 4. Savjetovanju Hrvatskog geotehničkog društava (HGD) u Opatiji 2006. prof. Antun Szavits-Nossan i prof. Tomislav Ivšić potanko i sažeto prikazuju novine nove europske geotehničke norme, sa posebnim osvrtom na dijelove koje RH može prilagoditi svojim interesima kroz Nacionalni dodatak.

Kako tri ponuđena pristupa projektiranju s pripadnajućim parametrima čine daleko najveći i najzanačajniji dio koji se može prilagoditi kroz Nacionalni dodatak, tom je dijelu nove norme posvećena i najveća pažnja. Prikaz i rasprava oko te problematike data je u dva osnovna pravca. Prvi pravac je onaj koji pokazuje osnovne elemente EN 1997 koji u potpunosti ili djelomično odudaraju od dosadašnje prakse u RH i drugi pravac koji ukazuje na one dijelove koje je dopušteno prilagoditi nacionalnim posebnostima RH.

Tekst novog propisa odnosno EN 1997 moguće je nabaviti od odgovarajućeg ureda za standardizaciju jedne od zemalja koje su već prihvatile novu normu (na pr. British Standards Institution, BSI 2004). Detaljni prikazi s brojnim komentarima i uputama za primjenu nove norme s riješenim primjerima pojedinih geotehničkih kostrukcija moguće je nabaviti u Frank i dr. (2004). Autori tog priručnika vodili su CEN-ov pododbor SC 7 koji je zadužen za izradu Eurokoda 7 (Krebs Oveesen 1990-98, frank 1998-04 te Schuppener 2004-danas)

EN 1997 sastavni dio je sustava eurokodova te se naslanja na uvodni Eurokod (EN 1990) koji je detaljno prikazan u komentarima Gulvanessian i dr. (2002). EN se ne odnosi na projektiranje u seizmičkim područjima. To područje pokriveno je u Eurokodu 8 /EN 1998) koji je dataljno prikazan u Fardis i dr. (2005)

Prikaz i komentari na stari EN 1997 (ENV 1997) koji je imao status prednorme i koji u europi više nije na snazi, može se naći u Orr i Farrell (1999). 8. ZAKLJUČAK

EN 1997 (Eurokod 7) odnosi se na konstukcije obuhvaćene „materijalnim“ eurokodovima te ne obuhvaća „tzv. „čiste“ geotehničke konstukcije kao što su klizišta, nasute brane, tunele i sl, premda može poslužiti pri projektiranju takvih i sličnih konstrukcija.

S obzirom na različitu praksu projektiranja geotehničkih konstrukcija među zemljama CEN-a, što proizilazi iz različitih geoloških specifičnosti i stečenog iskustva u pojedinoj zemlji, EN 1997 daje samo okvirne zahtjeve pri projektiranju u skladu sa suvremenim spoznajama geotehničke struke. Pri tome norma razlikuje načela projektiranja koji su obvezni i pravila primjene koja zadvoljavaju načela, ali nisu obvezna.

Pravila primjene su uglavnom općenita i ne daju razrađene i detaljne upute za primjenu pojedinih postupaka u projektiranju, pa će projektant morati potražiti pomoć i u drugim normama (koji kod nas nema) ili će morati konzultirati relevantnu noviju stručnu literaturu. Za neke jednostavnije slučajeve detaljno su dana prihvatljiva pravila primjene (nosivost tla ispod plitikih temelj izračunata iz parametara čvrstoće tla ili korelacijom iz presiometarskog pokusa, slijeganje prlitkih temelja, granične vrijednosti pritisaka na potporne zidove, nosivost stijene ispod plitkih temelja).

Ako se daju detalji pojedine metode proračuna, oni imaju samo status prihvatljivosti, ali ne i obveze. Međutim zahtjevi su ipak toliko specifični da od geotehničara-specijalista, koji namjerava projektirati po toj normi, traže detaljno poznavanje suvremenog geotehničkog znaja. Za ovakav pristup u RH nažalost uvijek nije ispunjen uvjet.

U ovom trenutku CEN je pripremio konačni oblik EN 1997-2 te se očekuje da ta norma bude prihvaćena još do kraja 2006. godine. Ova norma upućuje na razne aspekte kriterija provođenja pojedinih geotehničkih pokusa kao i planiranja te interpretacije pojedinih vrsta geotehničkih istražnih radova. Norma se ne upušta u



38

standardizaciju pojedinih pokusa jer je standardizacija laboratorijskih i terenskih pokusa na tlu i stijenama u nadležnosti CEN-ovog tehničkog komiteta TC341. Trenutno je postupak standardizacije pri kraju pa se očekuje i njegovo donošenje. Nakon donošenja EN 1997-1 i EN 1997-2 te postupka standardizacije zaokružit će se normizacija geotehničkih radova u projektiranju konstrukcija.

Nakon više od 25 godina rada na izradi europskih normi za građevinsko projektiranje, sustav eurokodova konačno ulazi u primjenu. Karakteristično je da je po prvi puta postignuto da se koristi jedinstven pristup projektiranju za sve građevinske konstrukcije, pa tako i za geotehničko projektiranje. Ovakava pristup trebao bi značajno doprinjeti, boljoj surdnji projektanat različitih specijalnosti.

Jednoobraznost i harmonizacija projektiranja među različitim građevisnkim strukama uvela je u geotehničku normu niz novina čiju će primjenu u praksi trebati potvrditi. Ako bi se mogla izdvojiti neka novina ove norme u odnosu na tzv“stare“ norme je svakako zahtjev prema stručnjacima da moraju dobro poznavati i pratiti novija istraživanja u struci. Bez toga norma će se teško koristiti jer njene odredbe uglavnom nisu opisi detaljnih postupaka projektiranja, kao što smo svjedoci dosadašnjih tzv.“špranci“ za projektiranje.

Da bi se u RH ova norma što bezbolnije uvela u praksu, potrebno ju je pored ostalih prevesti na hrvatski jezik, te se opredjeliti za neku od varijanti u pristupu geotehničkog projektiranja. Također RH u normu treba uvesti svoje specifičnosti kroz Nacionalni dodatak i što prije pristupiti s uvođenjem sadržaja norme u visokoškolske nastavne programe građevinskih fakulteta i stručnih studija. LITERATURA: • Breitshaft, G. : The structural Eurocodes, Structural Engineering International 2, 1991., pp 47-49 • Burland, J. B.: The teaching of soil mechanics – a personal view, Proc. IX ESCMFE, Vol.3., 1987., pp.1427-1447 • Driscoll, R.; Simpson, B.: EN 1997 Eurocode 7, Proceeding of ICE, Civil Engineering 144 november 2001., pp 49-54, • Ivšić, T.; Grubić, N.: Geotehnički istražni radovi i geotehničko projektiranje, Građevinar 44 (1992) 2, str. 81-88 • Eurocode 7, Geotednical Design in European Enginnering Practice, Volume 2. (Workshop), Budapest,October 1996. • Krebs Ovesen, N: EC 7: Geotechnical Code of Practice, IABSE Coference: Structural Eurocodes, Davos, IABSE Reports,

Zurich, Vol.65, 1992., pp.261-281 • Simpson, B.: EC 7: Ground-Structure Interaction, IABSE Coference: Structural Eurocodes, Davos, IABSE Reports, Zurich,

Vol.65, 1992., pp 285-289 • Szavits-Nossan, A. ; Ivsic, T.: Geotehnika i građevinsko projektiranje, Priopćenja sa Savjetovanja „Geotehnika prometnih

građevina“, novigrad, Hrvatska 1994. str. 587-594. • Szavits-Nossan, A. ; Ivsic, T.: GE-1, Geotehničko projektiranje prema eurocodu 7 (ENV 1997), Građevinski fakutltet

Sveučilišta u Zagrebu, Seminar, Stručno usavršavanje u grditeljstvu, svibanj 2006. • Szavits-Nossan, A. ; Ivsic, T.: Novi Eurocod 7: geotehničko projektiranje, 4. Savjetovanje Hrvatskog geotehničkog društva ,

Opatija, listopad 2006. str.455-470 • Tehnički propis za betonske konstrukcije (NN br. 101/05) • Pravilnik o tehničkim normativima za temeljenje građevinskih objekata (Sl. list broj 15/1990) • Zakon o gradnji (NN BR. 175/03) • Zakon o izmjenama i dopunama zakona o gradnji (NN br. 100/04)




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: FIZIKA ZGRADA

Predavanje :

KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH IZVORA ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA U UVJETIMA NOVIH

TEHNIČKIH PROPISA O TOPLIN-SKOJ ZAŠTITI ZGRADA

Predavač: MR. SC. IVAN CETINIĆ, DIPL.ING.STROJ.

STRUČNI SMJER: STROJARSTVO

ZAGREB 2006. GODINA



40

Mr.sc. Ivan Cetinić, dipl.ing.stroj. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH IZVORA ENERGIJE ZA POTREBE GRIJANJA U UVJETIMA NOVIH TEHNIČKIH PROPISA O TOPLINSKOJ ZAŠTITI ZGRADA PROPISI O TOPLINSKOJ ZAŠTITI GRAĐEVINA Do donošenja "Tehničkog propisa o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti zgrada" NN br79/2005 postojeći Propisi o toplinskoj zaštiti u zgradarstvu propisivali su izolacijske parametre vanjskih obodnih konstruktivnih elemenata te dozvoljenih ventilacijskih gubictaka ovisno o faktoru oblika zgrade i području u kojem se zgrada nalazi (klimatske zone). Vrijednosti ovako propisanih srednjih koeficjenata prolaza topline nisu implicite bili vezani na korisnu jedinicu volumena grijanja prostora te nisu stimulativno djelovati na proizvodnju i potrošnju toplinske energije, a time i na zaštitu čovjekova okoliša kako u pogledu potrošnje energenata tako i u pogledu emisije štetnih plinova i tvari u okolinu kao produkata izgaranja. Umjesto dosada propisanog maksimalnog koeficjenta prolaza topline za pojedinačne građevne elemente, novim propisom se ograničava godišnja potrošnja ogrijevne topline, koju je potrebno izračunati uzimajući u obzir unutarnje izvore topline i sunčevo zračenje. Analizirajući poboljšanje toplinske zaštite zgrade na 1m3 grijanog prostora uzimajući srednje vrijednosti koeficijenta prolaza topline za zidove i prozore pri temperaturi prostorije od +20°C, vanjskoj temperaturi -12°C u periodu od 1969-2005 srednja temperatura vanjskih zidova i prozora poprima sljedeće vrijednosti:

1969 1974 1977 1982 2005 km,Z+PR [W/(m2K)] 2.0 1.86 1.45 1.2 1.1 ϑO,m[°C] 11.7 12.5 14.0 15.0 15.8

Na taj se način, uz istu toplinsku ugodu (konfor), usljed smanjenog potrebnog ogrijevnog učinka , mogu smanjiti i srednje temperature ogrijevnih površina. Kako je nominalna količina topline koju ogrijevno tijelo odaje prostoriji Qn u odnosu na učinak ogrijevnog tijela u drugim temperaturni uvjetima je opisana izrazom Qn/Q=[Δtn/Δt]1+n iz iste relacije možemo izračunati temperaturu medija za smanjeni toplinski učinak. Ako se predpostavi da će ostale vrijednosti za ogrijevne površine ostati konstantne i uzmemo uobičajenu temperaturu radijatorskog grijanja 90/70°C i temperaturu prostorije 20°C dobit će se sljedeće srednje temperature medija za ogrijevna tijela:

1969 1974 1977 1982 2005 ϑOT,m[°C] 80 76.7 66.6 60.5 55.2

Na ovaj način omogućuje se smanjenje temperature ogrijevnog medija tako da se mogu realizirati odgovarajući sustavi niskotemperaturnog grijanja korištenjem različitih niskotemperaturnih izvora energije.



41

PROM JENA POVRŠINE "OT" OVISNO O SREDNJOJ TEM PERATURI M EDIJA NOSITELJA TOPLINE

0

2

4

6

8

1 0

1 2

0 2 0 4 0 6 0 8 0 1 0 0 1 2 0

tm (°C)

f (m

2 /m2 )

1. NISKOTEMPERATURNI SUSTAVI KORIŠTENJA ENERGIJE - kondezacijski kotlovi → proizvodnja toplinske energije; - dizalice topline → proizvodnja rashladne i toplinske energije; - energija sunčevog zračenja za procese grijanja i hlađenja; - kogeneracijska postrojenja → proizvodnja električne i toplinske energije - trigeneracijska postrojenja → proizvodnja električne , toplinske i rashladne energije 1.1. Kondezacijski kotlovi Korištenje klasičnih goriva kao niskotemperaturnih izvora topline moguće je korištenjem kondenzacijskih kotlova kojima se osigurava maksimalni stupanj korisnosti ložišta, koristeći senzibilnu i latentnu toplinu izgarnih plinova. Ovim procesima smanjuje se zagađenje okoliša produktima izgaranja kao što su sumporni dioksid(SO2), ugljični dioksid (CO2), dušični oksidi (NOx), te u slučajevima nepotpunog izgaranja ugljični monoksid(CO) i neki ugljikovodici (CxHy).

Gubici kotla tijekom rada plamenika i u vrijeme kad je plamenik van pogona



42

ηk-stupanj djelovnja kotla; QF-dovedena količina topline plamenikom; QK-nazivni učin kotla; ; QA-gubici dimnjih plinova; ; QS-površinski gubici kotla tijekom rada plamenika; QS-površinski gubici kotla tijekom stanja mirovanja. Prednost kondenzacijskih kotlova su: - smanjenje gubitaka na senzibilnoj toplini dimnih plinova, jer se dimni plinovi odvode u dimnjak sa značajno

nižom temperaturom (cca 50°C) nego što je slučaj kod klasičnih ložišta (cca180°C) - manji toplinski gubici konvekcijom i zračenjem kroz oplatu kotla zbog niže površinske temperature oplate Temperatura rosišta vodene pare je za dimne plinove nastale izgaranjem plinovitih goriva (≈57°C) viša nego kod tekućih goriva (≈48°C), te plinovita goriva, pored zaštite okoliša, i utom smislu imaju prednost za primjenu u kondenzacijskoj tehnici. Obzirom na činjenicu da iskorištenje latentne topline povećava toplinski učinak kotla ovisno o vrsti goriva za 5 do 15%, time je dodatno povećan i stupanj iskorištenja kotla. Zbog niže temperature dimnih plinova i njihove daljnje kondenzacije u dimovodnom sustavu, potrebno je instalirati dimovodne sustave posebne izvedbe, kao i neutralizaciju kondenzata iz dimnjaka i kotla prije upuštanja u sustav odvodnje.

Utjecaj temperature sustava grijanja na kondenzaciju

Primjena niskotemperaturnih kondenzacijskih kotlova opravdana je kod jednostavnih građevina gdje se kao potrošači energije koriste sustavi niskotemperaturnog grijanja i pripreme potrošne tople vode (srednja temperatura vode u procesu korištenja<55°C). Cjelogodišnji stupanj djelovanja kondenzacijskih kotlova znatno je veći od stupnja djelovanja klasičnih kotlova, te ovakve kotlove treba predpostaviti u svim slučajevima niskotemperaturnih grijanja, naravno ako nemamo na raspolaganju neki od obnovljivih toplinskih izvora.



43

Stupanj korisnosti kotlova ovisno o opterećenju kod različitih temperatura sustava grijanja Kondenzacijska tehnika pruža posebne mogućnosti znatnog smanjenja potrošnje plina, npr. u etažnim stanovima, obiteljskim i stambenim zgradama, poslovnim objektima i zanatskim, industrijskim i zgradama od javnog značaja. Kondenzacijskom tehnikom iskorištava se znatan udio toplinske energije koja kod «uobičajenih kotlova» odlazi kroz dimnjak s dimnim plinovima. Ova se tehnologija odlikuje minimalnim emisijama štetnih tvari i posebno ekonomičnim pogonom grijanja. Toplina iz dimni plinova Važan korak u ovom smjeru bio je uvođenje niskotemperaturnih kotlova bez ograničenja minimalne temperature i čistih niskotemperaturnih kotlova. Pogonom grijanja prilagođenom potrebi za toplinskom energijom, može se postići smanjenje gubitka i povišenje normnog stupnja korištenje do 94%. Kod kondenzacijske tehnike znatno se smanjuje osjetna zaostala toplina, koja se s dimnim plinovima odvodi u dimnjak. Dodatno se u znatnoj mjeri iskorištava iatentna toplina kondenzacijom vodene pare.

Što se događa kod izgaranja? Gorivi sastavni dijelovi goriva, uglavnom ugljik ( C ) i vodik (H), spajaju se kod izgaranja sa kisikom iz zraka. Pri tome osim topline nastaje i ugljični dioksid (CO2) i vodena para (H2O).



44

Dobitak topline iz dimnih plinova Temperatura rosišta vodene pare Jednadžba izgaranja na primjeru metala (CH4), koji je više od 80% sastavni dio prirodnog plina, pokazuje to na sljedeći način: CH4 + 2 O2 ⇒ CO2 + 2 H20 Latentna toplina sadržana u dimnim plinovim (naziva se i toplina isparavanja), oslobađa se kondenzacijom vodene pare nastale pri izgaranju i dovodi se kotlovskoj vodi. Kod primjene prirodnog plina, normni stupanj korištenja može se povećati za oko 15% u odnosu na uobičajeni niskotemeraturni kotao. Posljedica toga je osjetno manji utrošak energije za proizvodnju tražene količine topline. Sadržaj energije goriva Toplinska energija oslobođena kod potpunog izgaranja označava se kao toplinska vrijednost. Kod goriva koja u svojim dimnim plinovima sadrže i vodenu paru treba načiniti razliku između donje ogrjevne vrijednosti (Hd) i gornje ogrjevne vrijednosti (Hg). Gornja i donja ogrjevna vrijednost Donja ogrjevna vrijednost (Hd) označava količinu topline koja se oslobađa kod potpunog izgaranja, ako se pri tome nastala voda nalazi u parovitom stanu. Gornja ogrjevna vrijednost (Hg) definira količinu topline oslobođenu kod potpunog izgaranja, uključujući količinu isparavanja sadržanu u vodenoj pari ogrjevnog plina. Kod uobičajenih kotlova ne smije doći do kondenzacije dimnih plinova, jer bi to moglo dovesti do oštećenja na ogrjevnim površinama uslijed korozije Zbog toga se toplina isparavanja do sada nije mogla iskoristiti. Za sve proračune stupnja korištenja, donja se ogrjevna vrijednost (Hd) zbog toga odabire kao referentna veličina. Dodatnim korištenjem topline isparavanja može se postići normni stupanj korištenja koji prelazi nevjerojatnih 100%. Da bi se mogla usporediti «uobičajena tehnika donje ogrjevne vrijednosti» i kondenzacijska tehnika, to se normni stupnjevi korištenja u tehnici grijanja i dalje svode na donju ogrjevnu vrijednost (Hd). Općenito vrijedi



45

slijedeće: što je veća razlika između gornje (Hg) i donje (Hd) ogrjevne vrijednosti, to je veće korištenje gornje ogrjevne vrijedosti.

Shema toplinskog toka kondenzacijske tehnike Kod loživog ulja ova razlika između donje i gornje ogrjevne vrijednosti iznosi 6%, a kod prirodnog plina 11%, tj. korištenje gornje ogrjevne vrijednosti kod prirodnog se plina stavlja na raspolaganje na potpuno osobit način.

Minimalni stupanj djelovanja kotlovskih postrojenja prema smjernicama EWG 92/42



46

Vođenje dimnih plinova kod niskotemperaturnih kotlova

Vođenje dimnih plinova kod kondenzacijskih kotlova kotlova

Stupanj korisnosti kotlova za grijanje različitih izvedbi



47

DIZALICE TOPLINE Dizalice topline u sustavima grijanja i pripreme potrošne tople vode u zgradama nude efektivne tehničke mogućnosti za uštedu energije i smanjenje zagađenja okoliša (smanjenje emisija COx i NOx). Smanjenjem potrebne energije za grijanje prostora slijedom poboljšane toplinske zaštite, a time i temperature polaznog voda sustava grijanja primjena dizalica topline sve više dolazi do izražaja. Nove generacija dizalica topline s tempera-turama polaznog voda do 65°C moguće je primjeniti i kod modernizacije i obnavljanja postojećih instalacija grijanja. Dobro balansiranje toplinskog izvora i sustava potrošača topline dizalice topline vodi do pogonski sigurnih i ekonomskih opravdanih instalacija grijanja. Toplinska crpka nudi tehničke uvjete korištenja obnovljivih izvora energije za grijanja i zagrijavanja pitke vode.

A-pogonska energija; B-toplina okloine; C-korisna toplina Oko tri četvrtine energije potrebne za grijanje dizalica topline dobiva iz okoline, za preostalu četvrtinu ista potrebuje struju kao pogonsku energiju. Toplina okoline - pohranjena energija sunčeva zračenja u zemlji, vodi i zraku - neograničeno nam stoji na raspolaganju. Princip rada dizalice topline Način rada dizalice topline identičan je radu hladnjaka. Kod hladnjaka se hlađenoj robi preko isparivača oduzima toplina i preko ukapljivača (kondenzator) predaje u prostor. Kod dizalice topline se okolini (zemlja, voda, zrak) oduzima toplina i dovodi sustavu grijanja. Kružni proces rashladnog agregata odvija se prema jedinstvenim fizičkim zakonitostima. Radno sredstvo, tekućina koja već i pri niskoj temperaturi vrije, dovodi se u cirkulaciju i pri tome postupno isparava, komprimira se, pretvara se u tekućinu i ejspandira. Preuzimanje topline iz okoliša: U isparivaču se nalazi radni medij u tekućem stanju kod niskog tlaka. Temperaturni nivo topline okoliša na isparivaču je viši od nivoa temperature vrenja radnog medija kod tlaku koji je u isparivaču. Ova razlika temperature dovodi do prijenosa topline okoline na radni medij, pri čemu radni medij vrije i isparava oduzimajući toplinu okolini. Kompresija i povećanje temperature: Para radnog medija se stalno usisava kompresorom iz isparivača i komprimira. Kod kompresije raste tlak pare i njezina temperatura. Predaja topline na grijanje: Para radnog sredstva iz kompresora odlazi u kondenzator, koji se oplahuje sa ogrjevnom vodom. Temperatura ogrjevne vode je niža od temperature kondenzacije radnog medija te se para hladi i kondenzira. Toplinska energija preuzeta u isparivaču i električna energija kompresora pretvorena u toplinsku energiju kompresijom se u kondenzatoru kondenzacijom predaje ogrjevnoj vodi.



48

A-toplina okolie; B-kompresor; C-polazni vod grijanja; D-povratni vod grijanja; E-kondenzator; F-ekspanzijski ventil; G-isparivač Završetak kružnog procesa: Nakon kondenzacijetog radni medij se preko ekspanzijskog ventila dovodi natrag u isparivač. Radno medij ekspandira sa visokog tlaka kondenzatora na niski tlak isparivača. Kod ulaska u isparivač ponovno se postiže početni tlak i početna temperatura te je kružni proces završen. Koeficjent pretvorbe ili toplinski množilac Dizalicom topline može se povećati temperaturni nivo toplinske energije niskotemperaturnih izvora topline okolnog zraka, podzemne vode i zemlje dovodom mehaničke energije. Kako bi se postigao visoki učinski koeficjent pretvorbe ili toplinski množilac, treba težiti što je moguće nižoj temperaturi polaznog voda sustava grijanja. Veći dio količine topline koji se npr. dovodi instalaciji grijanja, ne potječe iz pogonske energije kompresora, već je poglavito sunčeva energija, koja je na prirodan način pohranjena u zraku, zemlji i vodi. Taj udio može biti, ovisno o vrsti izvora topline, posebice njezinog nivoa temperature, tri do pet puta veći od one dovedene kompresoru. Za svaku dizalicu topline vrijedi slijedeći termodinamički princip: Što je manja temperaturna razlika između izvora topline (okolica) i instalacije korištenja topline (instalacija grijanja), to je viši (bolji ) koeficjent pretvorbe ili toplinski množilac. Odnos korisne toplinske energije prema apsorbiranoj električnoj energiji za pogon kompresora naziva se koeficjent pretvorbe ili toplinski množilac ε = QWP/PWP

QWP = trenutno predan učin topline od strane dizalice topline (kW) PWP = električna energija trenutno dovedena toplinskoj crpki (KW) Odnos između godišnje korištene topline predane sa instalacije dizalice topline i ukupnog električnog godišnjeg rada prihvaćenog sa instalacije dizalice topline se naziva godišnji radni broj β. β = QWP/Wel

QWP = predana količina topline od strane instalacije dizalice topline unutar godine dana (kWh) Wel = električni rad doveden instalaciji dizalice topline unutar godine dana (kWh) Dobivanje topline Za korištenje topline okoliine na raspolaganju stoje izvori topline zemlje, vode i zraka. Svi su oni zajednički spremnici sunčeve energije, tako da se s tim izvorima topline indirektno koristi sunčeva energija.



49

a) Zemlja Zemlja ima osobinu pohranjivanja sunčeve energije kroz duže vrijeme, što dovodi do relativno ravnomjernog nivoa temperature izvora topline tijekom cijele godine, a time i do pogona za dizalice topline sa visokim stupnjem korisnosti. Temperatura u gornjem sloju zemlje varira ovisno o godišnjim dobima,međutim kad smo ispod granice smrzavanja oscilacije su mnogo manja.

Toplina zemlje se oduzima preko horizontalno postavljenih izmjenjivača topline koji se nazivaju podzemni kolektor ili preko okomito postavljenih izmjenjivača topline tzv. podzemnih sondi. Medij nosilac topline sa zemlje preko kolektora ili sonde do dizaalice topline je mješavine vode i sredstva protiv smrzavanja (rasolina), čija točka smrzavanja treba biti oko -15°C što osigurava rad uređaja bez smrzavanja. Kolektori i sonde (izmjenjivači topline) smiju se postavljati samo u površinski plitkoj podzemnoj vodi. Ugradnja istih u većim dubinama podzemne vode se u pravilu ne dozvoljava, budući može doći do poremećenja toka podzemne vode. Na ovaj način treba zaštititi dublja podzemna voda. b) Voda Voda je dobar spremnik za sunčevu toplinu. Čak i za hladnih zimskih dana podzemna voda održava konstantnu temperaturu od +7 do +12°C. u tome je prednost. Na osnovu ravnomjerne razine temperature izvora topline je učinski koeficijent (vidi stranicu 11) dizalice topline tijekom cijele godine visok. Nažalost, podzemna voda ne stoji posvuda u dovoljnoj količini i u odgovarajućoj kvaliteti na raspolaganju. Ali tamo gdje su ispunjeni preduvjeti, korištenje se isplati. Kod podzemnih voda siromašnim kisikom sa visokim udjelom željeza i mangana, voda u bunaru može postati loša. U tim slučajevima podzemna voda ne smije doći u kontakt sa okolišnim zrakom ili se pak mora odgovarajuće pripremiti. Za dobivanje topline mogu se koristiti jezera, rijeke i more, budući da oni također djeluju kao spremnik topline. c) Zrak Izvor topline zraka okoliša je osobito lagana za korištenje te stoji svugdje u neograničenoj količini na raspolaganju. Ovdje je prije svega smisleno korištenje vanjskog zraka. Korištenje unutarnjeg zraka u objektima kao izvor topline u kućama za stanovanje u pravilu ne dolazi u obzir za potrebe grijanja. To je opravdano samo kod osobitih suatava, npr. korištenje otpadne topline u obrtu i industriji. Dizalica topline sa podzenmnim kolektorima Oduzimanje topline iz zemlje slijedi preko sustava plastičnih cijevi postavljenih na širokoj površini u zemlji. Plastične cijevi (PE) se postavljaju u zemlju na dubinu od 1,2 do 1,5 m. Optimalna duljina cijevi jednog kruga iznosi cca 100 m. Veća duljina cijevi uzrokuje veći pad tlaka te veću snagu crpke. Cijevi su na svojim krajevima skupljene u sabirnike polaznog i povratnog voda, koji moraju biti nešto viši od cijevi, kako bi se čitavi sustav mogao odzračiti. Na polaznom i povratnom vodu svake grupe cijevi na samim kolektorima potrebno je ugraditi zapornu armaturu. Pomoću cirkulacijske crpke rasolina(mješavina vode i protusmrzavajuće tekućine) struji kroz plastične cijevi, preuzima toplinu zemlje. Pomoću dizalice topline ta se toplina koristi za grijanje prostora ili pripremu tople vode. Trenutačno zaleđenje zemlje u direktnom području oko cijevi - najčešće u drugoj polovici perioda grijanja - nema



50

negativne posljedice na funkciju instalacije i na rast biljaka. Na prostoru gdje je postavljen podzemni kolektor ne smiju se saditi biljke sa dubokim korijenjem. Regeneracija zagrijane zemlje slijedi već u drugoj polovici razdoblja grijanja preko pojačanog direktnog zračenja sunca i padalina, tako da je osigurano da će u nadolazećem periodu grijanja "rezervoar topline" u obliku zemlje ponovno stajati na raspolaganju za potrebe grijanja.

A-dizalica topline; B-polazni razdjelnik; C- povratni razdjelnik; D-podzemni kolektor; E -sabirno okno; F-niskotemperaturno grijanje Koliko topline se oduzima zemlji, ovisi o različitim čimbenicima. Prema zasada poznatim spoznajama kao izvor topline je osobito pogodno glinasto tlo jako natopljeno vodom. Prema iskustvu se može računati sa učinkom oduzimanja topline (rashladni učin) od: qE = 10 ÷ 35 W/m2 površine zemlje kao srednja godišnja vrijednost za čitavi godišnji pogon. Kod jako pješčanog tla je učin oduzimanja topline manji. Za to se u datom slučaju treba konzultirati stručnjak za tla. Toplina iz dubljih slojeva koja struji prema gore iznosi samo 0,063 do 0,1 W/m2 i može se zanemariti kao izvor topline za gornje slojeve. Koristiva količina topline, a time i veličina potrebne površine jako ovisi o termofizikalnim osobinama zemlje i o energiji zračenja, tj. o klimatskim odnosima. Toplinske karakteristike zemlje ovisne su o njenom sastavu sastavu i kakvoći. Na toplinsku vodljivost zemlje utječu razni čimbenici a prije svih udio vode, udio minerala i soli, udio kremena ili glinenac, kao i udio i veličina pora ispunjenih zrakom. Pojednostavljeno izraženo može se reći da je osobina pohranjivanja i provodljivosti topline veća što je zemlja više obogaćena vodom, što je veći udio mineralnih tvari i niži udio pora. Suho pješčano tlo : qE = 10 - 15 W/m2

Mokro pješčano tlo: qE = 15 - 20 W/m2

Suho glinasto tlo: qE = 20 - 25 W/m2

Mokro glinasto tlo: qE = 25 - 30 W/m2

Tlo sa podzemnom vodom: qE = 30 - 35 W/m2

Time se potrebna površina zemlje određuje ovisno o potrebnoj toplini kuće i kakvoći zemlje. Potrebna površina zemlje se određuje prema rashladnom učinu QK dizalice topline: Razlika između ogrjevnog učina dizalice topline ( QWP) i primljene snage (PWP). QK = QWP - PWP

Dizalica topline sa podzemnim sondama Zbog velike površine potrebne za horizontalno položene podzemne kolektore ovakvo rješenje je često teško izvedivo zbog nedovoljno mjesta. Osobito u područjima sa velikom gustoćom stanovništva sa malim zemljištem su brzo dostignute granice takvih pothvata. Iz tog razloga se danas sve više postavljaju vertikalne zemaljske sonde topline, koje dosežu u dubine od 50 do 150 m. Sonde se sastoje od PE-cijevi paralelno (sonda duple U-cijevi). Rasolina struji u dvije od razdjeljivača prema dolje i vodi se nazad preko dvije daljnje cijevi opet prema gore od sabirnika.



51

A-dizalica topline; B-polazni razdjelnik; C- povratni razdjelnik; D-podzemna sonda; E -sabirno okno; F-niskotemperaturno grijanje Zemaljske sonda topline se unose ovisno o izvedbi sa uređajima za bušenje i zabijanje. Za ove instalacije treba dozvola. Za bušenje do < 100 metara dubine je nadležna služba vodoprivrede, bušenja do > 100 metara dubine mora odobriti nadležan ured rudarstva. Provedena mjerenja pokazuju da je moguć monovalentan pogon toplinskih crpki bez trajnog hlađenja zemlje kod dobrih hidrogeoloških uvjeta, prije svega kad postoje tekuće podzemne vode,. Preduvjet za projektiranje i unošenje podzemnih sondi je točno poznavanje kakvoće tla, slijeda slojeva, otpora tla kao i postojanje podzemne vode ili vode u slojevima sa određivanjem mjesta i smjera toka vode. Kod instalacije sa sondom količina topline koja se može dobiti kod normalnih hidrogeoloških uvjeta iznosi prosječno qE = 50 W/m duljine sonde. Ako se sonda nalazi u zemlji bogatom podzemnom vodom, onda se mogu dobiti i veći toplinski učini. Kod malih čestica i kod rekonstrukcije sustava u postojećim zgradama dizalica topline sa sondama kvalitetna su zamjena za podzemni kolektor. U nastavku se opisuje dvostruka U-cijevna sonda. Jednu varijantu čine dvije dvostruke U-cijevne petlje od plastike u jednoj izbušenoj rupi. Svi šuplji prostori između cijevi i zemlje ispunjavaju se materijalom koji dobro provodi toplinu (betonit). Iskustva pokazuju da specifični toplinski tijek jako varira te se nalazi između 20 i 100 W/m duljine sondi. Ako se uzme prosječna vrijednost od 50 W/m, npr. za rashladni učin od 6,5 kW potrebna je jedna sonda dubine 130 m ili dvije sonde od 65 m. Razmak između dvije zemaljske sonde iznosi do 50 m duljine (dubine) min. 5 m do 100 m duljine (dubine) min. 6 m.



52

Dvostruka U-sonda Specifični dobici topline dvostruke U-cijevne sonde Dizalica topline s izmjenjivačem topline za korištenje podzemne vode

Korištenje podzemne vode mora odobriti nadležna služba (općenito služba vodoprivrede). Za korištenje topline se treba postaviti jedan usisni bunar i jedan upijajući ili procjedni bunar. Ako se granične vrijednosti za bakar ne mogu održati, mora se primijeniti izmjenjivač topline od plemenitog čelika kao izmjenjivač topline međukruga (zbog kolebajućih kvaliteta vode općenito preporučljiv) (vidi stranicu 30). Kod voda iz jezera i bara mora se predvidjeti jedan međukrug. Napuniti međukrug sa mješavinom sredstava protiv smrzavanja (rasolina, min. - 5°C)

Dizalice topline podzemna voda/voda postižu visoke koeficijente promjene snage. Podzemna voda preko cijele godine ima istu temperaturu od 7 do 12°C. Stoga se razna temperature, u usporedbi sa ostalim izvorima topline, mora relativno malo podići, kako bi se mogla koristiti u svrhe grijanja. Međutim se preporučuje - to vrijedi za obiteljske kuće sa jednom i dvije obitelji - da se podzemna voda ne crpi iz dubina dubljih od ca. 15 m (vidi preporuke mjera u donjoj slici). Troškovi transportne instalacije inače bi bili previsoki. Za instalacije obrta ili velike instalacije međutim, mogu i veće transportne dubine biti smislene.

A-dizalica topline; B-izmjenjivač topline; C- bunar s podvodnom crpkom; D-povratni bunar; E –smjer toka podzemne vode; F-niskotemperaturno grijanje

Između oduzimanja (transportni bunari) i ponovnog vođenja (upijajući bunar) bi se trebao održati razmak od ca. 5 m. Transportni i upijajući bunari moraju biti usmjereni u smjeru toka podzemne vode, kako bi se



53

izbjegao "kratki spoj strujanja" (vidi sl.). Upijajući bunar se treba tako izvesti da je izlaz vode ispod razine podzemne vode.

Uz pomoć transportne crpke se podzemna voda transportira prema isparivaču dizalice topline. Tamo ista predaje svoju toplinu radnom odn. rashladnom sredstvu, koje pri tome isparava. Podzemna voda se ovisno o dimenzioniranju rashlađuje do 5 K, a inače se u svojoj kakvoći ne mijenja. Nakon toga se preko upijajućeg bunara ponovo dovodi podzemnoj vodi. Ovisno o kvaliteti vode dijeljenje sustava između bunara i dizalice topline može biti smisleno. Dovođenje i odvođenje podzemne vode ka toplinskoj crpki treba bit zaštićeno od smrzavanja i treba se postaviti sa padom prema bunaru. Određivanje potrebne količine podzemne vode

Volumni protok ovisi o učinu uređaja QK = V . ρ. cp . (tWQE - tWQA)

V = ).(. WQAWQEp

K

ttcQ

−ρ

Rashladni učin QK je ogrijevni učin dizalice topline QWP umanjen za apsorbiranu električnu energiju

pogonskog motora dizalicr topline PWP

QK = QWP - PWP

Legenda: cP specifična toplina vode u kWh/ (kgK) PWP apsorbirana električna snaga u kW QK rashladni učin u kW QWP ogrjevni učin u kW tWQA izlazna temperatura izvora topline u K tWQE ulazna temperatura izvora topline u K V volumni protok u m3/h ρ gustoća u kg/m3

Dizalica topline zrak-voda

Dizalice topline zrak/voda se danas mogu isto kao i dizalice topline zemne i podzemne vode koristiti preko cijele godine. U objektima prema današnjim standardima gradnje se toplinska crpka zraka / vode može koristiti u spoju sa električnim grijačem monoenergetski.

Kod toplinskih crpki zrak / voda se dimenzioniranje izvora topline određuje konstrukcijom odn. veličinom uređaja. Pri tome se potrebna količina zraka dovodi pomoću ventilatora ugrađenog u uređaju, preko kanala zraka ka isparivaču te hladi. Dizalice topline mogu sa smanjenim stupnjem korisnosti raditi do temperature zraka - 15°C. Uređaj postiže maks. temperaturu ogrjevne vode polaznog voda od 65°C čak i kod temperature vanjskog zraka - 15°C. Otvori za dovodni i odvodni zrak moraju biti tako raspoređeni da ne može nastati "kratki spoj zraka".

A-dizalica topline; B-kanal dovodnog zraka; C- kanal odvodnog zraka; D- podno grijanje



54

LITERATURA: [1] ASHRAE Handbook of Fundamentals, American Society of Heating, Refrigerating and Air-Conditioning Engineers INC., Atlanta, SAD, 1997 [2] ASHRAE Handbook of HVAC Systems an Equipment, American Society of Heating, Refrigerating and Air-Conditioning Engineers INC., Atlanta, SAD, 1992 [3] Recknagel, Sprenger, Schramek: Taschenbuch für Heizung und Klimatechnik, 68. Auflage, R. Oldenbourg Verlag, München, Njemačka, 1997 [4] Bošnjaković,F.: Nauka o toplini I. dio, Tehnička knjiga, Zagreb, 1978 [6] Kirn,H., Handefeldt,A.: Wärmepumpen Band 2. Anwendung der Elektrowärmepumpe, C.F. Müller Verlag, Karlsruhe, 1980 [7] Kast, W.: Auswirkungen der Wärmeschutzverordung1994, HLH, Bd.46 Nr.9, 1995., S.457/462 [8] Lillich, K.H.: Anmerkungen zur Wärmeschutzverordung, TAB, Nr.8, 1995.,s.57/64 [9] Feist, W.: Grundlagen der Gestaltung von Passivhausern, Darmstadt, 1996. [10] Feist, W., Werner, J.: Ventilation Concept, Indoor Air Quality and Measurement Results in the "Passivhaus Kranichstein"; Zbornik radova 15. savjetovanja AIVC; The Role of Ventilation, Coventry, GB, 1994. [11] Zeller, J., Dorschky, S., Borsch-Laaks, R., Feist, W.,: Luftdichtigkeit von Gebäuden; Institut Wohnen und Umwelt, Darmstadt, 1995. [12] CEPHEUS (Cost Efficient Passive Houses as European Standards), projekt THERMIE Programa Europske komisije, generalni Direktorat za transport i energiju, broj projekta: BU/0127/97, trajanje od 1./98. do 12./01. [13] Kreutz-Schiele, K.: Budimo aktivni – gradimo pasivno, GO 21, br. 1/02., WI.ZAR.D., Zagreb, 2002. [14] Feist, W.: Cost-Efficient Passive Houses in a Central European Climate, Passive House Institute, Darmstadt, 1998. [15] Miščević, Lj.: Pasivna uporaba sunčeve energije u Hrvatskoj – Nacionalni energetski program SUNEN, Međunarodni kongres Energija i okoliš, 1998.., HUSE, ISBN 953- 96054-9-0, Opatija, 1998. [16] Miščević, Lj.: Pasivna kuća, rubrika u časopisu za graditeljstvo, opremu i energiju 21 stoljeća, GO 21, brojevi 6/01, 1 i 2/02, WI.ZAR.D., Zagreb, 2001., 2002. [17] Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama NN 79/2005. [18] Upute za projektiranje Vissman,4/ 2002.




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: SUVREMENI NAČINI PRORČUNA KONSTRUKCIJA

Predavanje :

SUVREMENI PRISTUP PRORA-ČUNU KONSTRUKCIJA

Predavač: MR.SC. IGOR GUKOV, DIPL.ING.GRAĐ.


ZAGREB 2006. GODINA

Proračun prije primjene računala:

Ulagao se velik napor na teoretska i eksperimentalna istraživanja novih metoda proračuna relativno niske složenosti.

Proračun danas•primjena računala u analizi konstrukcija,

•razvoj novih “kompjutorskih” metoda proračuna,

•dominaciju MKE (FEM),

•istraživanje znanja/vještine pod nazivom ¨Numeričko modeliranje¨,

•inženjer usmjerava svoju energiju na razumjevanjefizikalnog ponašanja konstrukcije,

•mogućnost analiza i najsloženijih konstrukcija bez nužnog znanja kompliciranih matematičkih teorija

Računala projektantu omogućuju:

•jednostavniji proračun, •analizu najsloženijih poprečnih presjeka,•analizu najsloženijih tlocrtnih geometrija, •analizu najsloženijih statičkih oblika,•simulaciju na računalu svih faza gradnje,•simulaciju nelinearnih ponašanja gradiva,•uključivanje geometrijske nelinearnosti u

proračun,•simulaciju dinamičkog ponašanja konstrukcije.

Osnovna ideja MKE

Promatrana domena, kao kontinuum s beskonačno mnogo stupnjeva slobode, zamjenjuje se diskretnim modelom međusobno povezanih konačnih elemenata, s konačnim brojem stupnjeva slobode.

Tri osnovna tipa metode konačnih elemenata.

• Metoda deformacija: kada se za nepoznanice biraju kinematičkeveličine u čvorovima (pomaci, njihove derivacije i sl.),

• Metoda sila: kada se za nepoznanice biraju statičke veličine u čvorovima (sile, komponente naprezanja i sl.) i

• Mješovita metoda: kada se za nepoznanice zajedno biraju i kinematičke i statičke veličine u čvorovima.

Tijek proračuna MKE:

1. Formiranje mreže konačnih elemenata i određivanje čvornih točaka,

2. Izbor nepoznanica u čvorovima,

3. Izbor funkcija pomaka,

4. Određivanje osnovne jednadžbe konačnog elementa za problem koji promatramo,

5. Formiranje sustava jednadžbi za čitavu mrežu konačnih elemenata,

6. Rješavanje sustava jednadžbi mreže konačnih elemenata na osnovu zadanog opterećenja i graničnih uvjeta,

7. Proračun stanja naprezanja i deformacija u svakom konačnom elementu na osnovu proračunatih veličina u čvorovima elemenata.

Izbor nepoznanica u čvorovima

Nepoznanice u čvorovima: 1 1 2 2, , ,v vϕ ϕ gdje su:

1 21 2

,dv dvdx dx

ϕ ϕ⎛ ⎞ ⎛ ⎞= =⎜ ⎟ ⎜ ⎟⎝ ⎠ ⎝ ⎠

Izbor funkcije pomaka

Izbor funkcije pomaka ( ) 2 3

1 2 3 41v x x x xα α α α= ⋅ + ⋅ + ⋅ + ⋅ Kut zaokreta dan je izrazom:

2

2 3 42 3dv x xdx

ϕ α α α= = + ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅

a zakrivljenost:

2

3 42 2 6d v xdx

α α− = − ⋅ − ⋅ ⋅

Osnovna jednadžba konačnog elementa

2 2

21

d vx F M dxdx

δδ⎛ ⎞

= − ⋅ ⋅⎜ ⎟⎝ ⎠

∫

Osnovna jednadžba konačnog elementa izvodi se koristeći princip o minimumu energije.

"Pri svakom zadanom virtualnom (mogućem) pomaku konačnog elementa, prirast rada vanjskih sila na zadanim pomacima čvorova jednak je prirastu rada unutarnjih sila na odgovarajućim deformacijama".

[ ] [ ] [ ]F K q= ⋅

U matričnom obliku: [ ]K -matrica krutosti konačnog elementa,

[ ]F -vektor čvornih sila,

[ ]q - vektor čvornih pomaka.

Model• Model mora simulirati stvarno ponašanje konstrukcije,• Sva pojednostavljenja moraju biti na strani sigurnosti

Građevno konstrukterstvo je umjetnost uporabe materijala čija svojstava se mogu samo procijeniti, da bi se izgradile građevine koje se samo približno mogu proračunati, kako bi se oduprle silama koje nisu točno poznate, tako da naša odgovornost prema javnoj sigurnosti bude potpuna.

FEM element grede kod roštiljnog modela

3 rezne sile:

Ms, Mt, T

3 stupnja slobode:

2 x rotacija,

1 x pomak

Model ljuska - SHELL

SHELL = PLOČA + MEMBRANA= PLATE + MEMB

Dinamički proračunProračun vlastitih frekvencija i vlastitih vektora

Nelinearni proračun• Geometrijska nelinearnost• Materijalna nelinearnost

Utjecaj reoloških značajki gradivaSpecijalni programi (prednapinjanje)

Postprocesori

Roštiljna analogija - ploča i odgovarajući model roštilja

Efekt torzijske krutosti kod roštilja

Poprečne deformacije presjeka grednog mosta

(a) Ukupne poprečne deformacije

(b) Globalne deformacije

(obuhvaćene FEM analizom)

(c) Lokalne deformacije

(nisu dio FEM analize)

Uz primjenu računala –Modeliranje grednih rebrastih mostova po roštiljnoj analogiji

RoštiljnimFEM modelom s torzionom krutošću

Gustoća mreže

Rezultati primjenom roštiljne analogije

prvenstveno ovise o veličinama:

fleksionoj krutosti – precizno definirana

torzionoj krutost – različito

Dijeljenje poprečnog presjeka na uzdužne “grede” roštilja




Torzijska krutost više čelijastogsandučastog presjeka

Modeliranje sandučastog grednogmosta raznim FEM elementima

ploče (plate bending)

ljuske (plane shell)

3D elementi (3D solid)

Dimenzioniranje

• Granična stanja• Proračun pukotina• Proračun progiba• Proračun naprezanja

U program je ugrađen jedan od propisaEC2, DIN1045, DIN4227, PBAB, ACI...

DABP

Dinamičko opterećenje

Federsteifigkeiten Cp

Last P

Betonbrücke

P [kN]

t [sec] 1 / Eigenfrequenz

Dinamičko opterećenje

Lamelirani nosač

βrin

α

Binderbreite b

h

l

Faserrichtung

vertikale Gleichlast

Progib i naprezanja

-5.00 0.00 5.00 10.00

-35.00

X

Y

Z VERSCHOBENE STRUKTUR AUS LASTFALL 1 UEBERHOEHUNG 25.0

-5.00 0.00 5.00 10.00

-35.00

Naponi

-6.00 -5.00 -4.00 -3.00 -2.00 -1.00 0.00 1.00

-34.00

-35.00

-36.00

-37.00

-38.00

6.62

-3.96-2.77

9.85

-10.01

9.12

-9.54

8.46

-9.08

7.07

-7.45

7.66

-8.35

Strut – tie modeli

Strut – tie model

Strut – tie model

Strut – tiemodeli

Strut – tie model

Materijalna i geometrijska nelinearnost.

Poprečni i uzdužni presjek stupa.

POPRECNI PRESJEK STUPA

UZDUŽNI PRESJEK

Teorija II reda

Mom

ent s

avija

nja

(kN

m)

Pom

aci (

mm

)

Arm

atur

a (c

m2)

Teorija I reda

Kru

tost

EI (

%)

Kru

tost

EI (

%)

Pom

aci (

mm

)

Arm

atur

a (c

m2)

Mom

ent s

avija

nja

(kN

m)

Promjena koeficijenata αd, αs i αm s obzirom na vitkost za uporabno naprezanje od -12MPa.

1

1.5

2

2.5

3

3.5

0 50 100 150 200 250

Vitkost

Pomak

Armatura

Moment

α

Promjena odnosa pomaka s obzirom na vitkost i uporabna

naprezanja.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200

Vitkost

16 MPa14 MPa12 MPa10 MPa8 MPa6 MPa4 MPa

αd

Promjena odnosa momenata savijanja s obzirom na vitkost i uporabna naprezanja.

1

1.1

1.2

1.3

1.4

1.5

1.6

0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200

Vitkost


αm

Promjena odnosa potrebne armature s obzirom na vitkost i uporabna naprezanja.

1

1.2

1.4

1.6

1.8

2

2.2

2.4

0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200

Vitkost


αs

Dijagrami interakcije za različite vitkosti, za ω =0,25-1,5

-1,3

-1,1

-0,9

-0,7

-0,5

-0,3

-0,1

0,00 0,05 0,10 0,15 0,20 0,25 0,30 0,35 0,40

μSd

ν Sd

As1=ω(fcd/fyd)bh As2=β As1

β =1 ω=0,25 d1/h=d2/h=0,1 RA 400/500

Momentni dijagram za element armiran u gornjoj i donjoj zoni.

L

L

Momentni dijagram za element armiran samo u donjoj zoni

L

L

pukotine pukotine

Momentni dijagram za element armiran samo u gornjoj zoni

L

L

pukotine

Momentni dijagrami u ovisnosti o nosivosti presjeka

L

L

Nelinerani proračun

23.

-3.

-15.

-17.

-19.

-19.

-20.

-20.

-20.

-19.

-19.

-17.

-15.

-3.

23.

23.6.

-10.-16.

-18.

-19.

-20.

-20.

-20.

-19.

-18.

-16.

-10.

6.

23.

23.

-3.

-15.

-17.

-19.

-19.

-20.

-20.

-20.

-19.

-19.

-17.

-15.

-3.

23.

23.6.

-10.-1

6.

-18.

-19.

-20.

-20.

-20.

-19.

-18.

-16.

-10.

6.

23.

Reakcije

Ploča nosiva u 2smjera

Usmjerenost pukotina

Naprezanje u armatu

Pukotine nakon puzanjai skupljanja betona

Panel i stringer elementi

Panel elementi

Primjer

Statički model

Proračun

Rezultati proračuna

Armatura

Nelinearni proračun

Program EMA

• dijagram interakcije,• dijagram interakcije u plastičnom zglobu,• stanje napona u trenutku t=0,• stanje napona u trenutku t=∞ od puzanja,• stanje napona u trenutku t=∞ samo od skupljanja,• stanje napona u trenutku t=∞ puzanje i skupljanje,• duktilnost presjeka dijagram duktilnosti i klasu duktilnosti,• statičke karakteristike betonskog i idealnog poprečnog presjeka i• minimalnu i maksimalnu armaturu.

Naprezanja i deformacije

Naprezanja i deformacije.

Duktilnost presjeka

yϕ uϕ

u

y

DUKTILNOST ϕϕ

=

Dijagram interakcije

Naprezanja i deformacije u trenutku: To

Naprezanja i deformacije u trenutku: Too

STUPOVIStupovi su elementi opterećeni uzdužnom silom i

momentom savijanja.

Određivanje dimenzija stupa:Ac ≥ Nsd/(0,75·fcd) za nisku duktilnost LAc ≥ Nsd/(0,65·fcd) za srednju duktilnost MAc ≥ Nsd/(0,55·fcd) za visoku duktilnost H

bmin = 20 cm (14 cm za montažni stup)bmin = 25 cm (Ako preuzima sile potresa )

Dijagram interakcije

PRORAČUN UNUTARNJIH SILA U AB KONSTRUKCIJAMA IZLOŽENIH DUGOTRAJNOM OPTEREĆENJU

Momentni dijagram dvije montažne proste grede.

Vremenom se pojavljuje dodatni moment ΔM(t)uslijed reoloških deformacija na drugom

statičkom sustavu.

Superpozicijom dolazimo do momenta od vlastite

težine u nekom trenutku vremena.

Momentni dijagram Mt se vremenom mjenja od Moprema Mk

Dvije prednapete montažne proste grede

Ukupna deformacija betona sastoji se od tri dijela:

• elastične deformacije c,ε

• deformacije puzanja (ccε

• deformacije skupljanja ε

Veze napona i deformacija analiziraju se:

♦ numeričkim rješavanjem sistema integralnih jednadžbi (integralne veze) ili

♦ svođenjem integralne veze na jednostavnije algebarske veze (algebarske veze).

Integralna veza:

( ) ( ) ( )( ) ( )( )

( ) ( )0 00 0

0 ,28

,11 , ,⎛ ⎞∂

= + + + ⋅ +⎜ ⎟⎜ ⎟∂ ⎝ ⎠∫t

c cc cs

c c cto

t t tt t t d t t

E E t Eσ σ τ ϕ

ε ϕ τ ετ

Algebarski veza po Trostu: ( ) ( ) ( )( ) ( ) ( )( ) ( )( ) ( ) ccs00cc00ccc Ett,t1ttt,t1ttE ⋅ε+ϕ⋅χ+σ−σ+ϕ+⋅σ=ε⋅

PRIMJER 1kontinuirani nosač preko 2 polja

izveden u dvije faze

Problem je odreditinepoznati moment ΔM(t)




I N Ž E N J E R A


TE

HN

IČ

KO

V

EL

EUČ

IL

IŠ

TE

U

ZA

GR

EB

U


Tema: ENERGETIKA I GRADITELJSTVO

Predavanje :

UVOD U KLIMATIZACIJSKE SUSTAVE

Predavač: MR.SC. HUSEIN JAŠAREVIĆ , DIPL.ING.STROJ.


ZAGREB 2006. GODINA



72

Mr.sc. Husein Jašarević, dipl.ing.stroj. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

UVOD U KLIMATIZACIJSKE SUSTAVE U sklopu stalnog stručnog usavršavanja članova Komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu nameće se potreba za upoznavanjem članova pojedinih razreda, a prvenstveno arhitekata i strojarskih inženjera sa trenutnim stanjem u klima tehnici. Ovaj „Uvod u klimatizacijske sustave“ daje uvid u rješenja složenih termotehničkih instalacijskih sustava. Osim strojarskih inženjera i arhitekti aktivno sudjeluju u svim fazama gradnje, počevši od programa, programskih skica, namjena površina, idejnih rješenja, idejnih i glavnih projekata, pa sve do nadzora nad gradnjom i predaje objekta investitoru. Dobro poznavanje osnovnih funkcija složenih termotehničkih instalacija u zgradama višeg standarda, pravilan odabir, kao i optimalan razmještaj opreme u objektu uz arhitektonsko-konstruktivno rješenje prostora omogućuje kvalitetnu gradnju. U zahtjevnim objektima ugrađene hidro, elektro i termotehničke instalacije stvaraju osnovnu funkciju prostora, a to je ugodnost boravka ljudi. Složeni instalacijski sustavi u industriji moraju prvenstveno zadovoljiti tehnološke zahtjeve, gdje su mikroklimatski uvjeti strogo definirani i moraju biti stalni. Upravo raznolikost u zahtjevima koji se postavljaju pred projektante dovela je do razvoja klime sustava, pojedinih jedinica i cjelina, tako da se nužna praćenja novih trendova u klima tehnici, novih proizvoda, načina primjene i rada, ugradnje i održavanja itd. Osnove na kojima počiva klima tehnika, osnovne podjele sustava i tehnološke cjeline su ostale iste, samo je u razvoju te industrijske grane došlo do povećanja snaga i stupnja djelovanja, upotrebe novih eko materijala i rashladnih medija itd. Može se reći da postojeće poznate postavke i dalje vrijede, a poboljšanja su gledajući objekte koje gradimo u smanjenju pratećih prostora za smještaj opreme, uvođenju mikroelektronike u upravljanju i nadzoru nad procesom itd. I dalje je projektant odgovoran za ispravan izbor sustava i njegovih komponenti za odgovarajuću primjenu i tom odlukom mora zadovoljiti investitora i korisnika građevine, odnosno efikasnu proizvodnju i odvijanje procesa rada, kao i kakvoću i vijek trajanja proizvoda. U stvaranju te odluke projektant mora razmisliti o mnogim složenim čimbenicima, ne samo na termotehničke sustave, nego i također na druge prisutne pridružene strojarske i elektrosustave i opremu, kao i na njihov međusobni i pojedinačni utjecaj na arhitekturu, konstrukciju, unutarnje uređenje, stabilnost i akustiku objekta itd. Posebno je nužna ekonomska strana, odnos investicije, energetska učinkovitost, potrošnja energenata, utjecaj na okolinu, troškovi rada i održavanja, vijek trajanja itd. Kompletan sustav kondicioniranja uzduha mora imati punu kontrolu stanja unutarnjeg zraka, a to je tokom cijele godine upravljanje temperaturom prostora, relativnom vlagom, čistoćom uzduha, brzinom kretanja i količinom zraka, te visinom buke i vibracija sustava u radu itd. Za određene vanjske uvjete i unutarnje opterećenje od ljudi i opreme predviđeni sustav mora biti uspješno objedinjen s prostorom i namjenom zgrade, kao i ostalim prisutnim sustavima. Pored toga klimatizacijski prostor mora:

a) savladati dnevne i godišnje temperaturne razlike, vlažnost, utjecaje vjetra i osunčanja; b) prihvatiti unutarnje oscilacije uslijed kretanja ljudi, utjecaje osvjetljenja, ugrađene mehaničke i elektro

opreme; c) zadovoljiti najveća opterećenja grijanja odnosno hlađenja, djelovati zadovoljavajuće pod uvjetima

parcijalnih tereta, koji tijekom godine rade sa smanjenim kapacitetom, dok je sustav maksimalno opterećen vremenski kratkotrajno;

d) biti osposobljen za prihvatiti udio senzibilnih, odnosno latentnih toplinskih opterećenja koji se događaju različito od projektiranih maksimuma;

e) raditi kod provjetravanja cijelo vrijeme bez pojave propuha, bez izazivanja osjećaja pomanjkanja zraka (gušenja), kao i bez stvaranja buke i prenošenja vibracija na okolinu;

f) omogućiti sve servisne zahtjeve u predviđenim radnim uvjetima, kao i jednostavnu zamjenu dotrajalih dijelova opreme i instalacija u slučaju kvara.

Projektant mora uvažavati namjenu zgrade, sve financijsko-ekonomske vidove predviđene instalacije, raspoloživi novac (investicijski program), ukupnu cijenu, a često i vanjski izgled, kao i ideju naručitelja o željenom okruženju, a sve to može biti sustavno procijenjeno studijom. Mnogi problemi bit će riješeni ako je naručitelj informiran da za novac koji ulaže zna što želi. Upravo je arhitekt ta osoba kojoj se naručitelj prvo obraća i zato je njegovo znanje u tim inicijalnim kontaktima presudno.



73

GLAVNE OSNOVE ZA IZBOR TTS Da bi se pravilno pristupilo projektiranju nekog kompleksnog objekta nužno je ustanoviti sve mjerodavne faktore koji utječu na definiranje prostora, funkciju sustava, ekonomičnost investicije i pogona itd.

Glavne osnove za pronalaženje energetske koncepcije i odabir sustava mogu se iznaći analizom osnovnih karakterističnih komponenti, koje su sadržane u četiri osnovne grupe:

način korištenja B) zgrada C) okolina D) raspoloživost tehničkih sustava A) KORIŠTENJE - NAMJENA PROSTORA - BROJ LJUDI - AKTIVNOST - VRIJEME POGONA - TOPLOTNA UGODNOST - KVALITETA ZRAKA U PROSTORU - POTREBA VANJSKOG ZRAKA - NIVO OSVJETLJENJA - POTREBA ZA PTV - NAMJEŠTAJ – ISPUNJENOST - PRETLAK – PODTLAK

B) ZGRADA - ORIJENTACIJA - POVRŠINA TRANSM. TOPLINE – GRAĐA - PROZORI – POVRŠINA FASADE - OSUNČANJE – ZAŠTITA - TOPLINSKA IZOLACIJA - TOPLINSKA AKUMULACIJA - PRIRODNA VENTILACIJA - NOĆNA VENTILACIJA - OBLIK – VELIČINA I VISINA - NOVI ILI POSTOJEĆI OBJEKT - ODNOS UNUTARNJIH I VANJSKIH ZONA - BROJ SOBA – ZONA - POŽARNE ZONE

C) OKOLINA - POLOŽAJ - PREDIO – VISINA - KLIMATSKO PODRUČJE - OSJENČANJE - REFLEKSIJA - ODAVANJE I PRIMANJE ZRAČENJA - MOGUĆNOST OPSKRBE - POSTOJANJE TOPLINSKIH IZVORA - VODOZAŠTITNO PODRUČJE - EKOLOŠKI UTJECAJ - BUKA – VANJSKA, UNUTARNJA - POGLED

D) TEHNIČKI SUSTAVI - UMJETNO OSVJETLJENJE - POMIČNOST FASADE - GRIJANJE – MEDIJ – SUSTAV - IZOLACIJA - POTREBA – RASPOLOŽIVOST TOPLE VODE - VENTILACIJA, VLAŽENJE, SUŠENJE, HLAĐENJE - SUSTAV OPSKRBE TOPLOM VODOM - POVRAT I IZMJENA ENERGIJE - ZAGRIJAVANJE OKOLINE I ODVOD TOPLINE - VIJEK TRAJANJA I ODRŽAVANJA OPREME - ENERGETSKA UČINKOVITOST - CIJENA SUSTAVA - ODRŽIVOST GRADNJE

Nakon definiranja projektnih uslova u kojem su sadržane vrijednosti temperatura i vlažnost zraka kao i kvaliteta pročišćenosti, treba pristupiti analizi sljedećih faktora: - odnos površina ostakljenja prozora prema površini fasadnih zidova, sastav krova, zidova i prozora - raspored unutarnjih pregradnih zidova (broj prostorija => visina i dubina prostora)

- međustropna konstrukcija s obzirom na vođenje kanala za zrak (količina zraka - svijetla visina od podnožja grede do spuštenog stropa)

- unutarnje toplinsko opterećenje od osvjetljenja, elektro uređaja i ljudi; režim pušenja i mogući izvori onečišćenja zraka unutar objekta

- prostor za smještaj postrojenja, horizontalnih i vertikalnih cijevnih razvoda, veze između pojedinih cjelina (rashladno postrojenje - rashladni tornjevi, strojarnica s ventilacijskim komorama, te kotlovnica ili toplinska stanica)

- način grijanja neklimatiziranih prostora



74

- stepeništa, vozna okna dizala, pokretnih stepenica, instalacijske vertikale i sl. Nakon izvršene energetske analize i usvajanja osnovne koncepcije TTS-a zgrade mogu se odrediti projektni

uslovi kao osnova za izradu i prihvaćanje projektnog zadatka.

Na osnovu ovih analiza i arhitektonskog idejnog rješenja i definiranom namjenom prostora projektant dolazi do stupnja kada je moguće procijeniti energetske potrebe za ljetni i zimski period i s projektantom instalacija utvrditi prijedlog idejnog rješenja instalacija objekta. UGODNOST BORAVKA U PROSTORU

Ljudsko tijelo ima sposobnost prilagođenja promjenama stanja vanjskog uzduha, dok se za unutarnji uzduh želi ostvariti takovo stanje da je prilagođenje nepotrebno. Želi se ostvariti toplinska ravnoteža tijela i stanja u prostoru, a to je osjećaj ugodnosti. Na osjećaj ugodnosti utječe niz čimbenika kao što je odjeća, vrsta aktivnosti, spol, konstitucija, zdravlje, unošenje hrane, starost, godišnje doba, psihičko stanje itd. Osnovni činioci ugodnosti prostora na koje utječemo termo-tehničkim sustavima su:

1. temperatura uzduha u prostoru 2. temperatura površina koje okružuju prostor 3. brzina uzduha 4. relativna vlaga uzduha u prostoru 5. količina svježeg uzduha 6. odjeća i aktivnost 7. čistoća uzduha 8. buka 9. osvjetljenje, itd.

Prvih šest faktora čini glavne utjecajne čimbenike za stvaranje toplinske ravnoteže tijela u prostoru, osjećaj ugodnosti, dok ostali imaju posredan utjecaj. TEHNOLOŠKE CJELINE

Složeni klimatizacijski sustav čine dijelovi prostora, koji su ujedno i zasebne tehnološke cjeline. To je kotlovnica kao izvor toplinskog medija temperature 90/70°C, koju može mijenjati toplinska stanica sa priključenjem na gradsku vodovodnu mrežu.

Rashladna centrala služi za pripremu rashladne vode 6/12°C koja odlazi u klima komore, a čine ju rashladni kompresori, kondenzator, isparivač, cirkulacione pumpe itd. Ova oprema je teška, potrebni su kvalitetni temelji da ne bi došlo do prenošenja buke i vibracija, te se preporuča smještaj na zemlji u podrumu ili posebnom objektu.

Rashladni tornjevi su vezani na rashladnu centralu što kraćim putem, ali se moraju vezati na okolinu kako bi mogli predati toplinu. Preporuča se da se postrojenja smjeste dalje od prozora okolnih prostora, što bi bilo najbolje po tlocrtu iznad rashladne centrale i na krovu objekta.

Klima centrala služi za smještaj klima komora. Prostor mora biti visok prema zahtjevu za smještaj opreme i svih priključaka zraka. U taj prostor ulazi povratni zrak i svježi zrak, dok iz njega odlazi kondicionirani zrak prema prostoru primjene, a višak povratnog zraka se izbacuje u okolinu. Navedena četiri uzduha prolaze limenim kanalima uobičajenih nižih brzina, tako da nužno zahtijevaju dovoljno prostora za prolaz, mimoilaženje, što kreće vođenje prema prostoru koji klimatiziraju. Također odvod otpadnog zraka i dovod svježeg mora biti što kraći. Preporuča se smještaj klime strojarnice što bliže prostoru klimatizacije, kao i da se nalazi iza dva vanjska zida, gdje se može uzeti svjež uzduh sa nastrujavane strane, a ispuštati zagađeni zrak niz vjetar. Na primjer krovište iznad dvorane, jer je oprema u klima centrali lagana, a distribucija klimatiziranog uzduha je moguća u spuštenom stropu ili krovištu dvorane, a uzimanje svježeg i bacanje zagađenog zraka je neposredno kroz zidove ili na krov. Dovod tople i hladne vode je u cijevima, te ne zahtjeva arhitektonsko – konstruktivne zahvate na objektu.

Centar za upravljanje i nadzor nad radom klima sustava može biti smješten bilo gdje u objektu. U slučaju da postoji i nadzor sa internom televizijom, protuprovalni sustav, vatrodojava, razglas itd. to je moguće da se sve ove cjeline objedine i smjeste pored glavnog ili servisnog ulaza i sl.

Površine ovih cjelina čine zamjetan dio izgrađenog prostora. U slučaju da imamo više klima sustava tada će kotlovnica i rashladna centrala sa rashladnim tornjevima biti relativno manja. Može se uzeti da je



75

potreban prostor za termo-tehničke sustave i do 15% građevine, a ako tome pridodamo i ostale sustave kao što su dizala, elektro i hidro instalacije tu je udio instalacija zamjetan. PODJELA SUSTAVA Klimatizacijske sustave možemo podijeliti prema prenosnicima energije na:

• uzdušni sustavi • uzdušno – vodeni sustavi • vodeni sustavi

U ovom ćemo radu primijeniti podjelu klimatizacionih sustava prema namjeni: • ventilacioni sustavi • klima sustavi • pojedinačni uređaji

Ventilacioni sustavi čine jednostavna provjetravanja određenih prostora bez dovoda svježeg zraka, kao što su sanitarni prostori, kuhinje, garaže, radionice i sl.

Ventilacioni sustavi sa dopunskom obradom zraka kao što je grijanje, primjenjuju se u robnim kućama za velike garaže, izložbene hale i sl.

Ventilacioni sustavi sa vlaženjem uzduha koriste se u industriji papira, tiskarama, duhanskoj i tekstilnoj industriji, crkvama itd.

Sustavi sa sušenjem su u pržionama, praonama, elektro i optičkoj industriji, bazenskim halama itd. Sustavi sa hlađenjem su u velikim kuhinjama, prodajnim centrima živežnih namirnicama, mljekarama,

pivnicama itd. Klima sustavi se mogu podijeliti na niskotlačne i visokotlačne sustave, te zonske sustave.

Za manje prostore moguća je primjena sustava sa indukcijom zraka kroz sapnice, odnosno vodeni sustavi sa ventilokonvektorima.

Pojedinačni uređaji su pogodni za male cjeline, kao što su stanovi sa multi split sustavom ili klima ormari za manje dvorane. 6. RAZVOD UZDUHA

Razvod uzduha unutar građevine po vertikalama i horizontalnim ograncima postavlja pred arhitekta znatne zahtjeve na rješavanju prolaza zraka magistralnim kanalima kroz međustropnu konstrukciju, kao i razvođenje zraka u etaži.

Arhitektonsko-građevinska konstrukcija zgrade koju čine stupovi, nadvoji, ploče, grede i sl. moraju biti međusobno usklađeni sa ostalim dijelovima kao što su stubišta, dizala, sanitarni prostori sa svojim instalacijama, protupožarni sustavi itd., a kroz sve te dijelove zgrade mora se dovoditi i odvoditi uzduh u limenim kanalima znatnih površina presjeka.

Istrujni i usisni otvori, usklađeni sa rasvjetnim tijelima, razglasom, protupožarna zaštita, sprinkler mlaznice, vatrodojava, sustav nadzora, video kamere i sl. kao i samo opremanje i ispunjenost prostora, čini sve zajedno unutrašnje uređenje prostora.

Iz ovoga je vidljivo da je nužna stalna suradnja arhitekta i projektanta složenih termotehničkih sustava kroz sve faze izrade projektne dokumentacije, kao i tijekom građenja objekta, montaže opreme, ispitivanja, puštanja u rad, korištenja i budućeg održavanja.

Ovaj posljednji dio koji se odnosi na razvođenje uzduha i unutarnje uređenje prostora biti će detaljnije obrađen kao posebna tema. Literatura: 1. ASHRAE Handbook: HVAC Applications 2003..; HVAC Systems and Equipment 2004. Fundamentals 2005. Refrigeration 2006. 2. ASHRAE Principles of HVAC, 1998. 3. CARRIER: Handbook of Air Conditioning System Design 4. Lampe; ...: Lüftung - und Klimaanlage in der Bauplanning 5. Lehrbuch der Klimatechnik: 1. Grundlage, 3. Bauelemente 6. Časopisi: ASHRAE Journal, TAB-Technik am Bau, EGE

Documents

I. TEČAJ : 10. I 11. STUDENI 2006. Stručni materijali uz ...seminar.tvz.hr/dokumenti/TVZ seminar gradjevinari.pdf · program struČnog usavrŠavanja ovlaŠtenih arhitekata i ovlaŠtenih