u 1 Ellen G. White Misli s Gore bla¾enstava

u 1

Ellen G. White

Misli s Gore blaæenstava

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:231

Black

2 u MISLI S GORE BLA ÆENSTAVA

Nakladnik

ZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

Izvornik

Thoughts from the Mount of Blessing

by Ellen G. White

ISBN 9781442108363

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno

ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika.

Urednik

Mario ©ijan

Prijevod

Milan ©uπljiÊ

Lektura

Miroslav VukmaniÊ

Korektura

Darko FilËiÊ

Tisak

ZNACI VREMENA

Zagreb, 2013.

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:232

Black

u 3

Ellen G. White

Misli s Goreblaæenstava

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:233

Black


Biblijski tekstovi navedeni su

prema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazuju

na brojeve stranica u izvorniku.

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 861941

ISBN 978-953-183-198-7

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:234

Black

u 5

KRISTOVIM U»ENICIMA,

koje UËitelj i sad poziva

da viπe cijene duhovno kraljevstvo

od zemaljskog kraljevstva,

u nadi da Êe im ove stranice

joπ jasnije prikazati

slavu Nevidljivoga.

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:235

Black


“Kad Isus vidje veliko mnoπtvo naroda,

uspe se na goru. Kada sjede, pribliæiπe mu se

njegovi uËenici. Zatim otvori usta svoja

i poËe ih ovako uËiti...”

(Matej 5,1.2)

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:236

Black

u 7

Predgovor

Propovijed na Gori blaæenstava nebeski je blagoslov

svijetu — glas s Boæjega prijestolja. UpuÊena je ËovjeËan-

stvu da mu bude naputak o duænostima i svjetlost s Ne-

ba, nada i utjeha u oËaju, radost i okrepa u svim okolno-

stima i na svim æivotnim stazama. Propovjednik nad pro-

povjednicima i najveÊi UËitelj ovdje izgovara rijeËi koji-

ma Ga je sâm Otac nadahnuo.

Blaæenstva su Kristov pozdrav ne samo onima koji vje-

ruju, veÊ i cijeloj ljudskoj obitelji. Izgleda kao da je On

na trenutak zaboravio da se nalazi na ovome svijetu, a

ne na Nebu, pa se posluæio pozdravom uobiËajenim u

svijetu svjetlosti. Blagoslovi su tekli s Njegovih usana kao

æivotodavna struja koja je iznenada potekla iz zatvorenog

vrela.

Krist nas ne ostavlja u nedoumici o karakternim oso-

binama koje Êe On uvijek priznavati i blagoslivljati. Od

slavoljubivih miljenika svijeta Krist se okrenuo k onima

koje su takvi odbacili, proglasivπi blaæenima sve one koji

prime Njegovu svjetlost i æivot. Siromaπne duhom, krot-

ke, smjerne, æalosne, prezrene i prognane Krist poziva u

svoje zaπtitniËko naruËje: “Doite k meni... i ja Êu vas

okrijepiti.” (Matej 11,28)

Krist moæe promatrati bijedu svijeta ne poæalivπi πto

je stvorio Ëovjeka. U ljudskom srcu On vidi viπe, a ne

samo grijeh i bijedu. Svojom beskrajnom mudroπÊu i lju-

bavlju Krist vidi moguÊnosti i visine koje Ëovjek moæe

dosegnuti. Iako su ljudska biÊa zloupotrijebila primljene

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:237

Black


blagoslove i uniπtila dostojanstvo dobiveno od Boga, Krist

zna da Êe Stvoritelj ipak biti proslavljen njihovim otkup-

ljenjem.

RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore blaæenstava sa-

Ëuvat Êe svoju silu kroz sva vremena. Svaka misao je dragulj

iz riznice istine. NaËela iznesena u ovoj propovijedi vrijede

za sva vremena i za sve ljude. Krist je boæanski silno iz-

raæavao svoju vjeru i nadu istiËuÊi jednu po jednu vrstu

ljudi, blagoslovljenih zato πto su izgradili pravedan karak-

ter. ÆiveÊi æivotom Darovatelja æivota, vjerom u Njega sva-

tko moæe dostiÊi ideal opisan Njegovim rijeËima.

Ellen G. White

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:238

Black

u 9

Na obronku Gore

Viπe od Ëetrnaest stoljeÊa prije Isusovog roenja u

Betlehemu, okupila su se Izraelova djeca u divnoj ©ekem-

skoj dolini da s gorâ, s obiju strana, sluπaju glasove sveÊe-

nika koji su izricali blagoslove i prokletstva — “blagoslov,

budete li sluπali zapovijedi Jahve, Boga svoga... a proklet-

stvo, ne budete li sluπali...” (Ponovljeni zakon 11,27.28)

I tako je gora s koje su bile izgovorene rijeËi blagoslova

postala poznata kao Gora blaæenstava. Meutim, na Geri-

zimu nisu bile izgovorene rijeËi koje Êe postati blagoslov

greπnom i jadnom svijetu. Izrael je propustio ostvariti uz-

viπeni ideal koji mu je bio postavljen. Netko drugi, a ne

Joπua Nunov, morao je povesti Boæji narod u pravi spo-

koj vjere. Gerizim nije viπe poznat kao Gora blaæensta-

va. To je postala ona bezimena gora pokraj Genezaret-

skog jezera s koje je Isus izgovorio rijeËi blaæenstava svojim

uËenicima i mnoπtvu.

Zamislimo taj prizor i, sjedeÊi s uËenicima na obronku

Gore, pokuπajmo se unijeti u misli i osjeÊaje koji su ispu-

njavali njihova srca. Kad shvatimo πto su Kristove rijeËi

znaËile onima koji su ih sluπali, u njima Êemo nazrijeti

novu æivost i ljepotu i otkriti pouke koje nam pruæaju.

Kad je Spasitelj otpoËeo svoju sluæbu, opÊeprihvaÊena

predodæba o Mesiji i Njegovom djelu potpuno je onespo-

sobljavala narod da Ga prihvati. Duh prave poboænosti

izgubio se u tradicijama i obredima, a proroËanstva su

tumaËena po nahoenju oholih srca prionulih uz svijet.

Æidovi su oËekivali Mesiju — ali ne kao Spasitelja od gri-

1

2

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:239

Black


jeha, veÊ kao velikoga vou koji Êe sve narode pokoriti

vlasti lava iz plemena Judina. Uzalud ih je Ivan Krstitelj

pozivao na pokajanje silom kakvu su imali stari proroci,

silom koja je potresala srca. Uzalud ih je na Jordanu upu-

Êivao na Isusa kao Boæje Janje koje je uzelo na sebe gri-

jehe svijeta. Bog je nastojao usmjeriti njihove misli na Iza-

ijino proroËanstvo o Spasitelju muËeniku, ali oni nisu htjeli

sluπati.

Da su se uËitelji i voe u Izraelu podËinili Kristovoj

preobraæavajuÊoj milosti, On bi ih uËinio svojim predstav-

nicima meu ljudima. Prvo je u Judeji bio najavljen dolazak

Boæjega kraljevstva te je upuÊen poziv na pokajanje. Pro-

gnavπi iz jeruzalemskoga Hrama one koji su ga oskvrnu-

li, Isus se objavio kao Mesija — Onaj koji Êe oËistiti duπu

od prljavπtine grijeha i uËiniti da Njegov narod postane

sveti hram Gospodinu. Ali æidovski voe se nisu htjeli

poniziti i prihvatiti poniznog UËitelja iz Nazareta. Kad je

drugi put posjetio Jeruzalem, bio je izveden pred Veliko

vijeÊe. Samo je strah od naroda sprijeËio velikodostojni-

ke da Mu ne pokuπaju oduzeti æivot. Zato je Isus, napu-

stivπi Judeju, otpoËeo svoju sluæbu u Galileji.

Tamo je radio nekoliko mjeseci prije nego πto je odræao

propovijed na Gori. Vijest da je “blizu kraljevstvo nebesko”

(Matej 4,17), koju je objavljivao po svoj zemlji, privukla

je pozornost svih druπtvenih slojeva i joπ viπe razgorjela

plamen njihovih slavoljubivih nada. Slava novog UËitelja

preπla je granice Palestine i, bez obzira na dræanje gla-

vara, proπirilo se miπljenje da bi to mogao biti Otkupi-

telj kojemu su se nadali. Veliko mnoπtvo pratilo je Isusa

na svakom koraku, a oduπevljenje naroda sve viπe je raslo.

Doπlo je vrijeme da i uËenici, najbliæi Kristovi surad-

nici, poËnu izravnije sudjelovati u Njegovu radu, kako to

veliko mnoπtvo ne bi ostalo nezbrinuto kao ovce bez pa-

stira. Neki su se uËenici pridruæili Isusu joπ u poËetku

Njegove sluæbe. Gotovo sva dvanaestorica bili su meusob-

no povezani kao Ëlanovi Kristove obitelji. »ak su i oni,

3

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2310

Black

u 11

zavedeni uËenjem rabina, zajedno s ostalima oËekivali ze-

maljsko kraljevstvo. Nisu mogli shvatiti Isusove postupke.

Bili su zbunjeni i uznemireni πto se On uopÊe ne trudi

osigurati za svoje djelo potporu sveÊenika i rabina te πto

niπta ne poduzima da bi uspostavio svoju vlast kao ze-

maljski vladar. S tim uËenicima je trebalo joπ mnogo ra-

diti prije nego πto postanu spremni prihvatiti svetu odgo-

vornost koja Êe im biti povjerena kad se Isus uznese na

Nebo. Ipak, odgovorili su na Kristovu ljubav i — premda

su bili sporoga srca za vjerovanje — Isus je u njima vidio

ljude koje Êe moÊi obuËiti i pripremiti za svoje veliko

djelo. A sad, buduÊi da su bili s Njim veÊ dovoljno dugo

da mogu donekle uËvrstiti svoju vjeru u boæansku narav

Njegovog poslanja, i buduÊi da je i narod dobio neobo-

riv dokaz Njegove moÊi, pripremljen je put da se javno

izloæe naËela Kristova kraljevstva, πto Êe im pomoÊi da

shvate njegovu pravu narav.

Sâm, na brdu kraj Galilejskog jezera, Isus je proveo

cijelu noÊ u molitvi za te svoje izabranike. U zoru ih je

pozvao k sebi. IzgovarajuÊi rijeËi molitve i pouke, poloæio

je ruke na njihove glave u znak blagoslova te ih tako odvo-

jio za evaneosko djelo. Zatim se zajedno s njima spustio

na obalu jezera. Ondje se od ranoga jutra okupljalo veli-

ko mnoπtvo.

Osim uobiËajenog mnoπtva iz galilejskih gradova, ta-

mo su bili mnogi iz Judeje i iz samoga Jeruzalema; iz Pe-

reje i poluneznaboæaËkog Dekapolisa; iz Idumeje, juæno

od Judeje, i iz Tira i Sidona, feniËkih gradova na obali

Sredozemnog mora. A “kad se Ëulo πto on Ëini”, oni “doo-

πe da ga Ëuju i da se izlijeËe od svojih bolesti; ... jer je iz

njega izlazila sila koja je lijeËila sve.” (Marko 3,8; Luka

6,17-19)

BuduÊi da na onome dijelu uske obale, dokle je mogao

doprijeti Njegov glas, nije bilo dovoljno mjesta ni da Ga

stojeÊi sluπaju svi koji su Ga æeljeli Ëuti, Isus ih je poveo

natrag prema obronku gore. Stigavπi do zaravni, gdje se

4

NA OBRONKU GORE

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2311

Black


to veliko mnoπtvo moglo udobno smjestiti, Isus je sjeo

na travu, a uËenici i narod slijedili su Njegov primjer.

OsjeÊajuÊi da Êe se dogoditi neπto osobito, uËenici

su se gurali oko svojega UËitelja. Dogaaji toga jutra uËvr-

stili su ih u uvjerenju da Êe sad biti objavljen neki pro-

glas o kraljevstvu koje Êe On, kako su se iskreno nadali,

uskoro uspostaviti. Mnoπtvo je bilo ispunjeno osjeÊajem

iπËekivanja, a na svim licima zrcalilo se duboko zanima-

nje.

Dok su sjedili na zelenom obronku ËekajuÊi da bo-

æanski UËitelj progovori, srca su im bila puna misli o bu-

duÊoj slavi. Bilo je tu knjiæevnika i farizeja koji su æeljno

oËekivali dan kad Êe dobiti vlast nad omrznutim Rimlja-

nima i prisvojiti bogatstva i sjaj toga velikog svjetskog Car-

stva. Siromaπni poljodjelci i ribari nadali su se obeÊanju

da Êe njihove bijedne kolibe, oskudna hrana, tegoban æi-

vot i strah od neimaπtine biti zamijenjeni palaËama pu-

nim izobilja i danima bezbriænosti. Nadali su se da Êe im

Krist, umjesto jedinog grubog ogrtaËa koji im je danju

sluæio kao odjeÊa, a noÊu kao pokrivaË, dati raskoπne i

skupocjene haljine njihovih osvajaËa.

Sva su srca drhtala u uznositoj nadi da Êe se Izrael

uskoro pred svim narodima proslaviti kao Gospodnji iza-

branik, a Jeruzalem biti uzdignut kao prijestolnica svjet-

skog kraljevstva.

5

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2312

Black

u 13

Blaæenstva

“Zatim otvori usta svoja i poËe ih ovakouËiti: ‘Blago siromaπnima u duhu, jer jenjihovo kraljevstvo nebesko!’” (Matej 5,2.3)

U uπima iznenaenog mnoπtva te su rijeËi odjeknule

kao neπto strano i novo. Takvo uËenje bilo je suprotno

svemu πto su dotad Ëuli od sveÊenika ili rabina. U njemu

nisu mogli naÊi niπta πto bi laskalo njihovoj uznositosti

ili poticalo njihove slavoljubive nade. Ali iz toga novog

UËitelja zraËila je snaga koja ih je oËaravala. Sáma Njegova

nazoËnost πirila je miomiris boæanske ljubavi, poput cvi-

jeta koji πiri svoj miris. Njegove su rijeËi padale “kao rosa

na travu, kao kiπa πto natapa zemlju”. (Psalam 72,6) Svi

su osjeÊali da je pred njima Onaj koji Ëita tajne duπe, a

ipak im pristupa s njeænim suosjeÊanjem. Otvorili su Mu

svoja srca, a Sveti Duh im je dok su sluπali otkrivao dio

po dio znaËenja pouke koju je ËovjeËanstvo svih stoljeÊa

trebalo nauËiti.

Vjerske voe u Kristovo doba smatrali su da imaju

veliko duhovno blago. Molitva farizeja: “Boæe, zahvaljujem

ti πto nisam kao ostali ljudi” (Luka 18,11) izraæavala je

osjeÊaje toga druπtvenog sloja, a uvelike i osjeÊaje cijelog

naroda. Ali u mnoπtvu okupljenom oko Isusa bilo je poje-

dinaca koji su osjeÊali svoje duhovno siromaπtvo. Kad se

u Ëudesnom ulovu ribe otkrila Kristova boæanska sila, Petar

je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvπi: “Udalji se od

mene, Gospodine, jer sam greπnik!” (Luka 5,8) I u mnoπtvu

7

6

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2313

Black


okupljenom na Gori bilo je duπa koje su, suoËene s Nje-

govom neporoËnoπÊu, osjeÊale da su “nesretne, i bijedne,

i siromaπne, i slijepe, i gole” (Otkrivenje 3,17), pa su Ëeznu-

le za “miloπÊu Boæjom u svoj spasiteljskoj snazi...” (Titu

2,11). Kristove rijeËi pozdrava probudile su u tim duπa-

ma nadu; vidjele su da Bog blagoslivlje i njihov æivot.

Isus je ponudio Ëaπu blagoslova onima koji su mislili:

“Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne tre-

ba” (Otkrivenje 3,17), te su prezirno odbacili milostivi

dar. Onaj tko sebe smatra savrπenim, tko misli da je

dovoljno dobar i zadovoljava se svojim stanjem, ne Ëez-

ne postati sudionik u Kristovoj milosti i pravednosti. Uz-

nositost ne osjeÊa da joj je bilo πto potrebno pa zato

zatvara srce Kristu i neizmjernim blagoslovima koje je

On doπao podariti. U srcu takve osobe nema mjesta za

Isusa. Oni koji su u vlastitim oËima bogati i dostojni po-

πtivanja, ne traæe vjerom i ne primaju Boæji blagoslov.

OsjeÊaju da su siti, a odlaze gladni. PomoÊ koju Krist

moæe pruæiti cijene oni koji znaju da se sami nikako ne

mogu spasiti niti sami od sebe uËiniti ijedno dobro djelo.

To su siromaπni duhom za koje On kaæe da Êe biti blago-

slovljeni.

»ovjeka kojemu praπta, Krist najprije vodi na poka-

janje, a djelo je Svetoga Duha uvjeriti ga da je greπan.

Oni Ëija je srca Boæji Duh uvjerio svojim utjecajem, spo-

znaju da u sebi nemaju niËeg dobroga, da je sve πto su

ikad Ëinili bilo proæeto samoljubljem i grijehom. SliËno

bijednom cariniku, oni stoje po strani, ne usuujuÊi se

Ëak ni pogled usmjeriti k nebu, i viËu: “Boæe, smiluj se

meni greπniku!” (Luka 18,13) Takvi primaju blagoslov. Po-

kajnik dobiva oprost, jer je Krist “Jaganjac Boæji koji uzi-

ma grijeh svijeta”. (Ivan 1,29) Bog je obeÊao: “Budu l’

vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao

purpur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” “Dat Êu vam

novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!” (Izaija 1,18; Ezekiel

36,26.27)

8

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2314

Black

u 15

O siromasima u duhu Isus kaæe: “Njihovo je kraljev-

stvo nebesko.” To kraljevstvo nije, kako su oËekivali Kri-

stovi sluπatelji, prolazno i zemaljsko. Krist je ljudima otvorio

duhovno kraljevstvo svoje ljubavi, milosti i pravednosti.

Oznaka Mesijinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom »ovje-

Ëjim. Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki, pro-

ganjani zbog pravde. Njima pripada nebesko kraljevstvo.

Premda joπ nije sasvim dovrπeno, u njima je otpoËelo djelo

koje Êe ih uËiniti “dostojnima sudioniπtva u baπtini sve-

tih u svjetlu”. (Koloπanima 1,12)

Svi koji osjeÊaju veliko siromaπtvo svoje duπe i shva-

Êaju da nemaju u sebi nikakvog dobra, mogu dobiti pra-

vednost i snagu ugledavπi se na Isusa. On kaæe: “Doite

k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepi-

ti.” (Matej 11,28) Isus vas moli da svoje siromaπtvo zami-

jenite bogatstvom Njegove milosti. Mi nismo dostojni Boæje

ljubavi, ali je dostojan Krist, naπ Jamac. On moæe savrπeno

spasiti sve koji dolaze k Njemu. Kakvo god bilo vaπe is-

kustvo u proπlosti, koliko god bile obeshrabrujuÊe vaπe

trenutaËne okolnosti, ako doete k Isusu takvi kakvi jeste,

slabi, bespomoÊni i oËajni, naπ milostivi Spasitelj iziÊi Êe

vam u susret, zagrlit Êe vas rukama svoje ljubavi i ogrnuti

plaπtem svoje pravednosti. Predstavit Êe vas Ocu, odjevene

u bijelu odjeÊu Njegovog karaktera. On se zalaæe za nas

pred Bogom: “Ja sam zauzeo mjesto ovoga greπnika. Ne

gledaj to zalutalo dijete, veÊ gledaj mene.” Koliko god gla-

sno Sotona govorio protiv naπe duπe, optuæujuÊi je za grijeh

i polaæuÊi na nas pravo kao na svoj plijen, Kristova krv

govori mnogo silnije.

“Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga. ... U Jahvi Êe pobi-

jediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!” (Izaija 45,24.

25)

BLA ÆENSTVA

9

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2315

Black


“Blago onima koji tuguju, jer Êe se utjeπiti!”(Matej 5,4)

Tugovanje o kojemu je ovdje rijeË jest iskreno æalje-

nje zbog grijeha. Isus kaæe: “A ja, kad budem podignut

sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan 12,32) Kad

je netko pokrenut da pogleda Isusa raspetog na kriæu,

shvaÊa svu greπnost ljudskog roda i spoznaje da je grijeh

muËio i razapeo Gospodina slave. Uvia da je, iako vo-

ljen neizrecivo njeænom ljubavlju, svojim æivotom davao

sliku stalne nezahvalnosti i buntovniπtva. Odrekao se svo-

jega najboljeg Prijatelja i zlouporabio najdragocjeniji dar

Neba. Ponovno je sâm razapinjao Boæjega Sina i proba-

dao Njegovo okrvavljeno i probodeno srce. Ponor grije-

ha, golem, mraËan i dubok, odvaja ga od Boga i on plaËe

slomljena srca.

Tko tako tuguje, “utjeπit Êe se”. Bog nam otkriva naπu

krivnju da bismo mogli naÊi utoËiπte u Kristu, osloboditi

se ropstva grijehu uz Njegovu pomoÊ i radovati se u slo-

bodi Boæjih sinova. U pravoj skruπenosti moæemo doÊi do

podnoæja kriæa i ondje ostaviti svoje terete.

Spasiteljeve rijeËi objavljuju vijest utjehe i onima koji

podnose nedaÊe ili su nekoga izgubili. Naπe tuge ne niËu

iz zemlje. “Jer samo nerado on poniæava i rascvili sinove

Ëovjeka.” (Tuæaljke 3,33) Kad Spasitelj dopusti da na nas

naiu kuπnje i nevolje, to nam je “za naπe (pravo) do-

bro, da bismo postali dionicima njegove svetosti”. (Hebre-

jima 12,10) Koliko god kuπnja izgledala gorka i teπka, ako

se podnosi s vjerom, donijet Êe blagoslov. Teæak udarac

koji odnosi zemaljske radosti moæe nam usmjeriti pogled

prema Nebu. Koliko je onih koji nikad ne bi upoznali Isusa

da ih patnja nije natjerala da u Njemu potraæe utjehu!

Bog se sluæi æivotnim nedaÊama da bi uklonio neËi-

stoÊu i grubost iz naπega karaktera. Rezanje, oblikovanje,

klesanje, glaËanje i dotjerivanje bolni su postupci πto ih

nedaÊe obavljaju. Nije lako biti pritisnut uz kotaË brusi-

10

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2316

Black

u 17

lice, ali tako se kamen priprema za mjesto koje treba za-

uzeti u nebeskom hramu. UËitelj ne troπi vrijeme i trud

na neku bezvrijednu grau. On glaËa samo svoje drago-

cjeno kamenje da bi postalo vrijedno palaËe.

Gospodin Êe pomoÊi svima koji se uzdaju u Njega.

Ljudi vjere postiÊi Êe dragocjene pobjede, nauËit Êe drago-

cjene pouke i steÊi dragocjena iskustva.

Naπ nebeski Otac nikad ne zaboravlja one koje je obu-

zela tuga. Kad se David penjao uz Maslinsku goru, “sve

plaËuÊi, pokrivene glave i bos” (2. Samuelova 15, 30), Go-

spodin ga je saæaljivo promatrao. David je bio odjeven u

kostrijet, grubu tkaninu od kozje dlake, i savjest ga je

optuæivala. Ti vanjski znakovi poniznosti svjedoËili su o

njegovoj dubokoj skruπenosti. PlaËnim i bolnim rijeËima

iznio je pred Boga svoju nevolju. Gospodin nije odbacio

svojega slugu. David nikad nije bio tako drag Srcu bes-

krajne Ljubavi kao tada kad je, obuzet griænjom savjesti,

bjeæao da spasi svoj æivot od neprijatelja koje je njegov

vlastiti sin podignuo na bunu. Gospodin kaæe: “Ja korim

i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati

se!” (Otkrivenje 3,19) Krist podiæe skruπeno srce i Ëisti

ojaenu duπu sve dok ona ne postane Njegovo prebivali-

πte.

Ali kad naiu nevolje, koliki su meu nama sliËni Ja-

kovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka. U tami se sli-

jepo borimo sve dok nam ne ponestane snage i viπe ne

moæemo naÊi ni utjehe ni izbavljenja. Boæanski dodir ot-

krio je Jakovu u osvit dana Onoga s kime se borio, An-

ela zavjeta, i on je plaËuÊi bespomoÊno pao na Grudi

beskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojim je Ëeznula

njegova duπa. I mi trebamo nauËiti da su nevolje blago-

slov, ne prezirati Gospodnje ukore niti klonuti kad nas

On opominje.

“Da, blago Ëovjeku koga Bog odbaci. ... On ranjava,

ali i ranu povija, udara, i svojom zacjeljuje rukom. Iz πest

Êe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti ne-

BLA ÆENSTVA

12

11

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2317

Black


Êe.” (Job 5,17-19) Krist prilazi svakoj ranjenoj duπi da je

iscijeli. Æivot pun bolnih gubitaka, æalosti i patnje moæe

se razvedriti neprocjenjivo vrijednim otkrivenjem Njego-

ve nazoËnosti.

Bog ne æeli da ostanemo pritisnuti nijemom boli, ra-

njena i slomljena srca. On æeli da podignemo pogled i gle-

damo Njegovo drago lice puno ljubavi. Dragi Spasitelj stoji

pokraj mnogih Ëije su oËi tako zaslijepljene od suza da

Ga ne mogu prepoznati. »ezne uzeti naπe ruke i potak-

nuti nas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom, do-

puπtajuÊi Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvoreno za

naπe duboke æalosti, tuge i nevolje. Spasitelj nas ljubi vjeË-

nom ljubavlju i okruæuje njeænom dobrotom. Srcem se

uvijek moæemo osloniti na Njega i neprekidno razmiπlja-

ti o Njegovoj njeænoj dobroti i ljubavi. On Êe uzdignuti

duπu iznad svakodnevnih tuga i nevolja i dati joj mir.

Mislite na to, napaÊena i bolna djeco, i radujte se u

nadi, “jer sve πto je od Boga roeno pobjeuje svijet.”

(1. Ivanova 5,4)

Blaæeni su i oni koji plaËu zajedno s Isusom osjeÊa-

juÊi suÊut prema svijetu zbog njegovih patnji i tugu zbog

njegovih grijeha. U takvom plaËu nijedna misao nije po-

sveÊena sebi. Isus je bio »ovjek boli i podnosio je duπevne

patnje koje nijedan jezik ne moæe opisati. Njegov duh bio

je rastrgan i ranjavan ljudskim prijestupima. UsrdnoπÊu

punom samoprijegora trudio se ublaæiti bijedu i jade Ëo-

vjeËanstva, a srce Mu je obuzimala teπka tuga dok je pro-

matrao mnoπtvo koje je odbijalo doÊi k Njemu i dobiti

æivot. Svi Kristovi sljedbenici proÊi Êe kroz to iskustvo.

BuduÊi da u sebi nose Njegovu ljubav, suraivat Êe s Njim

u spaπavanju izgubljenih. Sudjelovat Êe u Kristovim pat-

njama, ali i u slavi koja Êe se javiti. BuduÊi da su s Njim

bili jedno u Njegovu djelu i pili zajedno s Njim Ëaπu bo-

li, sudjelovat Êe i u Njegovoj radosti.

Nevolje su nauËile Isusa da obavlja sluæbu utjeπitelja.

U svakoj ljudskoj tuzi i On je tuæan, a “buduÊi da je sam

13

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2318

Black

u 19

trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje u kuπnji”.

(Izaija 63,9; Hebrejima 2,18) Svaka duπa koja se sjedinila

s Njegovim mukama ima prednost sudjelovati u toj slu-

æbi. “Zaista, kao πto se patnje Kristove preobilno izlijevaju

na nas, tako preobilna biva i naπa utjeha po Kristu.” (2.

KorinÊanima 1,5) Gospodin pruæa oæaloπÊenima osobitu

milost. Njezinom silom omekπava srca i pridobiva duπe.

Njegova ljubav otvara put ranjenoj i izmuËenoj duπi te

postaje melem onima πto tuguju. “Pa i pisao sam vam ovo

isto da me ne raæaloste na mom dolasku oni koji bi me

trebali razveseliti, uvjeren za vas sve da je moja radost

radost i vas sviju. Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tje-

skobi srca i s mnogim suzama, ne da vas raæalostim, veÊ

da upoznate preveliku ljubav koju imam prema vama.”

(2. KorinÊanima 2,3.4)

“Blago krotkima...” (Matej 5,5)

U Blaæenstvima je objavljena razvojna crta krπÊanskog

iskustva. Oni koji su osjetili da im je Krist potreban, koji

su plakali zbog svojih grijeha i zajedno s Kristom proπli

kroz πkolu patnje, nauËit Êe se i krotkosti od boæanskog

UËitelja.

Vrlinu krotkog i blagog podnoπenja nepravde nisu ci-

jenili ni neznaboπci ni Æidovi. RijeËi πto ih je Mojsije, na-

dahnut Svetim Duhom, rekao o sebi — da je najkrotkiji

Ëovjek na Zemlji — narod u to doba nije smatrao pohva-

lom. Ponajprije su izazivale saæaljenje ili prijezir. Ali Isus

proglaπava krotkost jednim od najvaænijih uvjeta za ula-

zak u Njegovo kraljevstvo. Boæanska ljepota te dragocje-

ne vrline otkrila se u Njegovu osobnom æivotu i karakte-

ru.

Isus, sjajnost OËeve slave, “nije se ljubomorno dræao

svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav

sluge i postavπi sliËan ljudima” (Filipljanima 2,6.7). Pri-

stao je proÊi kroz najteæa iskustva æivota koraËajuÊi usred

BLA ÆENSTVA

14

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2319

Black


ljudskih sinova — ne kao kralj koji zahtijeva poËasti, veÊ

kao Onaj Ëiji je æivotni poziv sluæiti drugima. U Njego-

vom ponaπanju nije bilo ni traga laænoj revnosti ili hlad-

noj strogosti. Narav Iskupitelja svijeta bila je uzviπenija

od aneoske, a ipak su s Njegovim boæanskim veliËan-

stvom bile sjedinjene krotkost i poniznost, kojima je sve

privlaËio k sebi.

Isus se odrekao sebe i nije se isticao nijednim svojim

djelom. U svemu se pokoravao volji svojega Oca. Kad je

Njegovo poslanje na Zemlji bilo veÊ pri kraju, mogao je

reÊi: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje

si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Krist nas poziva: “Uzmite

jaram moj na se i uËite od mene, jer ja sam krotka i po-

nizna srca. ... Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se

odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slije-

di.” (Matej 11,29; 16,24) Odbacimo zato s prijestolja svoje

sebiËne interese i neka oni viπe ne vladaju duπom.

Onaj tko gleda na Kristovo samoodricanje i Njegovu

poniznost srca bit Êe prinuen reÊi, kao πto je rekao Da-

niel kad je ugledao Onoga koji je bio sliËan sinovima Ëo-

vjeËjim: “Ostadoh sâm gledajuÊi to veliko vienje; one-

moÊah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me osta-

vi.” (Daniel 10,8) Samopouzdanje i samoisticanje kojima

se hvalimo prikazuju nam se tada u svoj svojoj ruænoÊi,

kao znakovi robovanja Sotoni. »ovjek se po naravi uvi-

jek nastoji istaknuti i uvijek je spreman boriti se za pr-

venstvo. Ali onaj tko uËi od Isusa odrekao se sebe, oho-

losti i æelje za prvenstvom. U njegovoj duπi vlada mir, a

njegovom osobnoπÊu upravlja Sveti Duh. Tada viπe ne te-

æimo za najviπim mjestom. Ne gajimo slavoljubivu teænju

da nametljivoπÊu obratimo pozornost na sebe, veÊ osje-

Êamo da je naπe najviπe mjesto kraj Spasiteljevih nogu.

Tada gledamo u Isusa oËekujuÊi da nas Njegova ruka po-

vede i osluπkujemo Njegov glas da nas uputi. Apostol Pa-

vao je stekao to iskustvo: “... ja sam, naime, po zakonu

umro Zakonu da æivim Bogu, s Kristom sam razapet na

15

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2320

Black

u 21

kriæ; æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot

koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Bo-

æjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene

predao — ne prezirem milost Boæju, jer, ako opravdanje

dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (GalaÊa-

nima 2,19.20)

Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje duπe, Boæji

mir, koji nadilazi svaki um, saËuvat Êe naπa srca i misli

u Isusu Kristu. Spasiteljev æivot na Zemlji, iako ispunjen

sukobima, bio je æivot mira. Dok su Ga razjareni neprija-

telji stalno progonili, On je govorio: “Onaj koji me posla

sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek Ëinim

πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29) Nikakva oluja ljudskog

ili sotonskog gnjeva nije mogla poremetiti mir Njegovog

savrπenog zajedniπtva s Bogom: “Ostavljam vam mir; mir,

i to svoj, dajem vam.” “Uzmite jaram moj na se i uËite

od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi

pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sladak, a moje bre-

me lako.” (Ivan 14,27; Matej 11,29)

Samoljublje uniπtava naπ mir. Dok naπa sebiËna na-

rav æivi u nama, spremni smo je stalno braniti od poni-

æenja i uvrede; ali kad smo mrtvi i kad je naπ æivot skri-

ven s Kristom u Bogu, neÊemo primati k srcu zanemari-

vanje i podcjenjivanje. Bit Êemo gluhi za ogovaranje i slijepi

za porugu i uvredu. “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobro-

stiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije ne-

pristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i pra-

πta zlo; ne raduje se nepravdi, raduje se istini. Sve ispri-

Ëava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav ni-

gda ne prestaje.” (1. KorinÊanima 13,4-8)

SreÊa koja potjeËe iz zemaljskih izvora promjenjiva

je kao πto su promjenjive okolnosti o kojima ovisi. Ali

Kristov mir je stalan i trajan. On ne ovisi o æivotnim okolno-

stima, o koliËini svjetovnih dobara niti o broju zemaljskih

prijatelja. Krist je izvor æive vode, a sreÊa koja potjeËe

od Njega nikad neÊe iznevjeriti.

BLA ÆENSTVA

16

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2321

Black


Kristova krotkost, pokazana u domu, usreÊit Êe sve

ukuÊane: ona ne izaziva svau, ne uzvraÊa ljutito, veÊ sti-

πava razdraæeni temperament i zraËi blagoπÊu koju osje-

Êaju svi koji su u krugu njezinog utjecaja. Svaku zemalj-

sku obitelj u kojoj se njeguje, ona Ëini dijelom velike nebe-

ske obitelji.

Kudikamo je bolje stradati zbog laænih optuæbi nego

sami sebi stvarati muku osveÊujuÊi se svojim neprijatelji-

ma. Duh mrænje i osvete potekao je od Sotone, i onome

tko ga gaji moæe donijeti samo zlo. U poniznosti srca, u

krotkosti koja je plod prebivanja u Kristu, krije se tajna

blagoslova. “Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjen-

Ëava ponizne!” (Psalam 149,4)

Krotki Êe “naslijediti zemlju”. Æelja za uzvisivanjem

unijela je grijeh u svijet i zato su naπi praroditelji izgu-

bili vlast nad ovom lijepom Zemljom koja je bila njihovo

kraljevstvo. Krist je samoodricanjem otkupio ono πto je

bilo izgubljeno. On nas uËi da i mi trebamo pobijediti

kao πto je On pobijedio. (Otkrivenje 3,21) NjegujuÊi poni-

znost i samoodricanje, moæemo postati Kristovi sunaslje-

dnici: “Zemlju Êe posjedovati krotki.” (Psalam 37,11)

Zemlja obeÊana krotkima neÊe biti sliËna ovoj, za-

mraËenoj sjenom smrti i prokletstva. “Ali mi oËekujemo,

prema njegovu obeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje

prebiva pravednost.” “NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prije-

stolje Boæje i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje kla-

njat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice.” (2. Petrova 3,13;

Otkrivenje 22,3)

Tamo neÊe biti razoËaranja, neÊe biti boli, neÊe biti

grijeha, neÊe biti nikoga tko Êe reÊi da je bolestan. NeÊe

biti pogrebnih povorki, neÊe biti plaËa, neÊe biti smrti,

neÊe biti rastanaka niti slomljenih srca. Ali tamo Êe biti

Isus, tamo Êe biti mir. “NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe

ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se

smiluje, dovest Êe ih k izvorima vode”. (Izaija 49,10)

18

17

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2322

Black

u 23

“Blago gladnima i æednima pravednosti, jerÊe se nasititi!” (Matej 5,6)

Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog je ljubav”.

(1. Ivanova 4,16) To je usklaenost s Boæjim zakonom,

“jer zapovijedi su tvoje sve pravedne” (Psalam 119,172),

a ljubav je “ispunjeni Zakon” (Rimljanima 13,10). Praved-

nost je ljubav, a ljubav je svjetlost i æivot od Boga. Boæja

pravednost utjelovljena je u Kristu. PrimajuÊi Njega, dobi-

vamo pravednost.

Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima ni zamor-

nim radom, darovima ili ærtvom, nego se besplatno daje

svakoj duπi koja je gladna i æedna pravednosti. “O svi vi

koji ste æedni, doite na vodu; ako novaca i nemate, doite.

Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka.” “NeÊe

uspjeti oruæje protiv tebe skovano. ... To je baπtina slugu

Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je Jahvina.”

“I evo imena kojim Êe ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naπa.’”

(Izaija 55,1; 54,17; Jeremija 23,6)

Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovoljiti glad i

æe duπe. Ali Isus kaæe: “Evo stojim na vratima i kucam.

Ako tko Ëuje glas moj i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i

veËerat Êu s njim, i on sa mnom.” “Ja sam kruh æivota.

Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje

u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Otkrivenje 3,20;

Ivan 6,35)

Kao πto nam je potrebna hrana da bismo odræali tje-

lesnu snagu, tako nam je potreban Krist, kruh s Neba,

da nas okrijepi u duhovnom æivotu i da nam podari snagu

za rad u Boæjem djelu. Kao πto tijelo neprestano prima

hranjive sastojke koji odræavaju æivot i snagu, tako i duπa

mora odræavati neprestanu vezu s Kristom potpuno Mu

se pokoravajuÊi i oslanjajuÊi se na Njega.

Kao πto umorni putnik u pustinji Ëezne za izvorom

i, naπavπi ga, gasi æe, tako Êe krπÊanin biti æedan Ëiste

vode æivota. Dobit Êe je od Krista koji je njezin izvor.

BLA ÆENSTVA

19

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2323

Black


Kad upoznamo savrπenstvo Spasiteljevog karaktera,

zaæeljet Êemo potpuno se preobraziti i obnoviti po uzoru

na Njegovu neporoËnost. ©to viπe doznajemo o Bogu, to

Êe uzviπeniji biti naπ ideal karaktera i usrdnija naπa Ëe-

ænja da odraæavamo Boæji lik. Kad duπa teæi za Bogom,

boæansko se spaja s ljudskim, a srce puno Ëeænje kaæe:

“Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u njemu nada

moja.” (Psalam 62,6)

Ako ste svjesni potrebe svoje duπe, ako ste gladni i

æedni pravednosti, to je dokaz da je Krist u vaπemu srcu

probudio æelju da Ga pozovete kako bi izlijevanjem Sve-

toga Duha uËinio za vas ono πto sami ne moæete uËiniti.

Ne moramo gasiti æe na plitkim potocima, jer je upravo

iznad nas velik izvor s Ëijih bogatih voda moæemo obil-

no piti ako se samo malo uspnemo stazom vjere.

Boæje rijeËi su izvor æivota. Ako i vi Ëeznete za tim

æivim izvorima, uz pomoÊ Svetoga Duha sjedinit Êete se

s Kristom. Poznate istine otkrit Êe vam svoje nove strane,

biblijski tekstovi zasjat Êe vam iznenada, kao bljesak mu-

nje, u novom znaËenju. Vidjet Êete povezanost drugih is-

tina s djelom otkupljenja i znat Êete da vas Krist vodi,

da je boæanski UËitelj pokraj vas.

Isus je rekao: “A tko pije od vode koju Êu mu ja dati,

sigurno neÊe nikad oæednjeti. ©toviπe, voda koju Êu mu

ja dati postat Êe u njemu izvorom one vode πto struji u

æivot vjeËni.” (Ivan 4,14) Dok vam Sveti Duh bude otkrivao

istinu, skupljat Êete najdragocjenija iskustva i Ëeznuti da

i drugima govorite o utjeπnim spoznajama koje su vam

otkrivene. Kad se budete naπli s njima, prenosit Êete im

neke nove misli o Kristovu karakteru i radu. I onima koji

Ga ljube i onima koji Ga ne ljube iznosit Êete nove obja-

ve o Njegovoj ljubavi punoj suosjeÊanja.

“Dajite, pa Êe vam se dati” (Luka 6,38), jer se o Boæjoj

rijeËi kaæe: “Zdenac je u mom vrtu, izvor æive vode koja

teËe s Libana.” (Pjesma 4,15) Srce koje je jednom okusilo

Kristovu ljubav stalno Ëezne da je okusi joπ viπe. Dok je

20

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2324

Black

u 25

dijelite, primat Êete je sve bogatije i obilnije. Svaka objava

Boga poveÊava sposobnost duπe da spoznaje i voli. Srce

neprestano vapi: “Koliko Êe nas sigurnije spasiti od srdæ-

be sada kad smo veÊ opravdani njegovom krvi”, a Duh

uvijek odgovara: “Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu

njegova Sina dok smo joπ bili neprijatelji, mnogo Êemo

se sigurnije, veÊ izmireni, spasiti njegovim æivotom.” (Rim-

ljanima 5,9.10) Naπ Bog se raduje Ëiniti “neograniËeno

viπe od onoga πto moæemo moliti ili misliti...” (Efeæanima

3,20) Kad se odrekao sebe da bi spasio izgubljeno Ëovje-

Ëanstvo, Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. Tako

Êe biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku kad Mu

potpuno preda srce da bude Njegovo prebivaliπte. Sâm

Gospodin nam nalaæe: “... veÊ se napunite Duhom” (Efe-

æanima 5,18), a ta zapovijed istodobno je i obeÊanje o

ispunjenju. Ocu je bilo ugodno u Kristu “nastaniti svu

puninu”, a “po njemu ste i vi ispunjeni” (Koloπanima 1,19;

2,10).

Kao πto pljuskovi osvjeæavaju zemlju, tako je i Bog

izlijevao obilje svoje ljubavi. “Rosite, nebesa, odozgo, i

oblaci, daædite pravednoπÊu. Neka se rastvori zemlja da

procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! ... Ubogi i bi-

jedni vodu traæe, a nje nema! Jezik im se osuπi od æei.

Ja, Jahve, njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.

U goleti bregova otvorit Êu rijeke, i posred dolova izvo-

re. Pustinju Êu pretvoriti u moËvaru, a u vrela suπnu zem-

lju.” (Izaija 45,8; 41,17.18)

“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost

za milost.” (Ivan 1,16)

“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊimilosre!” (Matej 5,7)

Ljudsko srce je hladno, mraËno i bez ljubavi. Ako netko

i pokaæe duh milosra i praπtanja, ne Ëini to sâm od sebe,

veÊ pod utjecajem boæanskoga Duha koji djeluje na srce.

BLA ÆENSTVA

22

21

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2325

Black


“©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.”

(1. Ivanova 4,19)

Sâm Bog je izvor svakog milosra. Njegovo je ime “mi-

losrdan i milostiv”. (Izlazak 34,6) Ne postupa s nama onako

kako smo zasluæili, ne pita jesmo li dostojni Njegove lju-

bavi, veÊ nas obasipa obiljem ljubavi da bi nas uËinio do-

stojnima. Bog nije osvetoljubiv; On ne æeli kazniti veÊ spa-

siti. »ak i strogost koju pokazuje u svojoj Promisli, po-

kazuje samo zbog spasenja zalutalih. On æarko æeli ubla-

æiti ljudske patnje i staviti svoj melem na njihove rane.

Istina je da Bog “krivca nekaænjena ne ostavlja” (Izlazak

34,7), ali je zato voljan oprostiti krivnju.

Milosrdni su “dionici boæanske naravi” (2. Petrova 1,4),

u njima Boæja milosrdna ljubav dolazi do izraæaja. Svi oni

Ëija su srca povezana suosjeÊajnoπÊu sa Srcem beskrajne

Ljubavi, nastojat Êe se vratiti na pravi put. Kristova na-

zoËnost u duπi nepresuπan je izvor. Gdje On prebiva, ta-

mo se dobroËinstva umnaæaju.

Kad zalutale, iskuπane i jadne ærtve æelja i grijeha zovu

u pomoÊ, krπÊanin se ne pita jesu li dostojne. On se pita:

©to mogu uËiniti za njihovo dobro? U najbjednijima i naj-

poniæenijima on vidi duπe za Ëije je spasenje umro Krist

i zbog kojih je Bog svojoj djeci povjerio sluæbu pomir-

be.

Milosrdni su oni koji imaju saæaljenja prema siroma-

πnima, napaÊenima i potlaËenima. Job kaæe: “Jer, izbav-

ljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez po-

moÊi. Na meni bjeπe blagoslov izgubljenih, srcu udovice

ja veselje vraÊah. Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,

nepristranost bje mi plaπtem i povezom. Bjeh oËi slijep-

cu i bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnik stranci-

ma.” (Job 29,12-16)

Mnogima je æivot muËna borba. OsjeÊaju svoje nedo-

statke, nesretni su i bez vjere. Smatraju da nemaju na Ëemu

biti zahvalni. Ljubazna rijeË, pogled pun suÊuti i razumi-

jevanje bili bi mnogima koji se bore i koji su osamljeni

23

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2326

Black

u 27

kao Ëaπa hladne vode æednoj duπi. RijeË suÊuti ili Ëin do-

brote olakπat Êe terete koji tako teπko pritiπÊu umorna

pleÊa. A svaka rijeË i svako djelo nesebiËne dobrote izraz

su Kristove ljubavi prema izgubljenom ËovjeËanstvu.

Milosrdni Êe biti pomilovani. “Podaπna duπa nalazi ok-

repu, i tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25)

Samilosna duπa uæiva slatki mir. Æivot ispunjen nesebiË-

nom sluæbom za dobro drugih njoj je blaæena nagrada.

Sveti Duh koji prebiva u duπi i utjeËe na æivot, smekπat

Êe tvrda srca i probuditi suosjeÊajnost i njeænost. Ono

πto posijete, to Êete i æeti. “Blago onome koji misli na

uboga i slaba: u dan nevolje Jahve Êe ga πtititi i æiva

saËuvati, sreÊu mu dati na zemlji, i neÊe ga predati na

volju duπmanima. Jahve Êe ga ukrijepiti na postelji boli,

bolest mu okrenuti u snagu.” (Psalam 41,2-4)

Tko je posvetio svoj æivot Bogu da bi sluæio Njegovoj

djeci, povezan je s Onim koji upravlja svim zalihama sve-

mira. Æivot mu je povezan zlatnim lancem nepromjenji-

vih obeÊanja s Boæjim æivotom. Gospodin ga neÊe izne-

vjeriti u Ëasu muke i potrebe. “A moj Êe Bog ispuniti u

Kristu Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svom bo-

gatstvu.” (Filipljanima 4,19) U Ëasu posljednje potrebe mi-

losrdni Êe naÊi utoËiπte u milosti Spasitelja punog saæa-

ljenja i bit Êe primljeni u vjeËne stanove.

“Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Bogagledati!” (Matej 5,8)

Æidovi su strogo pazili na odræavanje obredne ËistoÊe,

pa su i njihovi propisi bili pretjerano teπki. Misli su im

bile obuzete pravilima, ograniËenjima i strahom od vanj-

skog oskvrnuÊa pa nisu ni opaæali mrlju koju su sebiË-

nost i zloba ostavljale na duπi.

Isus nije spomenuo tu obrednu ËistoÊu kao uvjet za

ulazak u svoje kraljevstvo, ali je isticao potrebu za ËistoÊom

srca. “A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëi-

BLA ÆENSTVA

24

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2327

Black


sta, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra

i dobrih plodova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17) U Boæji

grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji jednom budu

stanovali u njemu, moraju veÊ ovdje biti Ëistoga srca. U

onome tko uËi od Isusa sve viπe Êe jaËati odbojnost pre-

ma nepromiπljenom ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i ne-

pristojnim mislima. Kad Krist prebiva u srcu, misli i po-

naπanje bit Êe Ëisti i oplemenjeni.

Isusove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista srca” imaju

i dublje znaËenje. Nije rijeË samo o Ëistom srcu u smislu

u kojemu svijet razumije neporoËnost, dakle o osloboe-

nosti od onoga πto je puteno i okaljano poæudom, nego

o Ëestitosti u skrivenim nakanama i pobudama srca, o oslo-

boenosti od oholosti i samoljublja, o skromnosti, nesebiË-

nosti, o sliËnosti djetetu.

Samo se sliËni meusobno cijene. Sve dok u svojemu

æivljenju ne prihvatite naËelo poærtvovne ljubavi, koja je

naËelo Boæjega karaktera, ne moæete Ga upoznati. Srce

koje je Sotona obmanuo gleda na Boga kao na okrutno,

nemilosrdno biÊe. SebiËne osobine ljudi, Ëak i samoga So-

tone, pripisuju se Stvoritelju punom ljubavi. “Zar misliπ”

— kaæe Bog — “da sam ja tebi sliËan?” (Psalam 50,21) Nje-

gova dobronamjerna skrb i vodstvo smatraju se izraæava-

njem samovolje i osvetoljubivosti. Tako se gleda i na Bib-

liju, riznicu blaga Njegovog milosra. Slava njezinih isti-

na, koje su visoke kao nebo i doseæu do vjeËnosti, nije

ispravno shvaÊena. VeÊini ljudi sâm Krist je “poput kori-

jena iz zemlje sasuπene”, pa ne vide u Njemu ljepotu da

bi se “u nj zaglédali”. (Izaija 53,2) Kad je Isus bio meu

ljudima kao objava Boga ËovjeËanstvu, knjiæevnici i fari-

zeji su Mu govorili: “Ne velimo li pravo — rekoπe — da si

Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48)

»ak su i Njegovi uËenici bili zaslijepljeni sebiËnoπÊu svojega

srca te su sporo shvaÊali Onoga koji im je doπao otkriti

OËevu ljubav. Zato je Isus, iako usred ljudi, ipak hodio

sâm. Samo je na Nebu bio potpuno shvaÊen.

26

25

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2328

Black

u 29

Kad Krist doe u svojoj slavi, zli Ga neÊe moÊi gledati.

Svjetlost Njegove nazoËnosti, koja je æivot onima koji Ga

ljube, zlima Êe biti smrt. OËekivanje Njegova dolaska njima

je “straπno iπËekivanje suda i osvetnog bijesa vatre” (Heb-

rejima 10,27). Kad se Krist pojavi, oni Êe traæiti da se

skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi.

Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem Svetoga Du-

ha koji u njima boravi, potpuno su se promijenili. Oni

mogu upoznati Boga. Mojsije je bio skriven u “pukotini

peÊine” (Izlazak 33,22) kad mu se otkrila Gospodnja sla-

va. Tako Êemo i mi, kad budemo skriveni u Kristu, moÊi

gledati Boæju ljubav.

“Jahve ljubi Ëisto srce, i tko je ljubaznih usana, kralj

mu je prijatelj.” (Izreke 22,11) Mi Ga gledamo veÊ sad,

ovdje, u vjeri. Kroz svakodnevna iskustva opaæamo u dje-

lima Njegove Promisli Njegovu dobrotu i suÊut. Prepo-

znajemo Ga u karakteru Njegova Sina. Sveti Duh uzima

istinu o Bogu i o Onome koga je On poslao te je otkriva

naπemu razumu i srcu. Oni koji su Ëista srca vide Boga

na nov i privlaËniji naËin, kao svojega Otkupitelja; i dok

promatraju neokaljanost i ljupkost Njegova karaktera, na-

stoje odraæavati Njegov lik. U Njemu gledaju Oca koji Ëezne

zagrliti sina pokajnika, a srca im se ispunjavaju neizreci-

vom radoπÊu i slavom.

Oni koji su Ëista srca vide Stvoritelja u djelima Njegove

moÊne ruke, u ljepoti svega πto ispunjava svemir. U Nje-

govoj pisanoj RijeËi Ëitaju joπ jasnije izvjeπtaje o objavi

Njegovog milosra, Njegove dobrote i milosti. Istine skri-

vene od mudrih i razumnih otkrivaju se djeci. Ljepota i

dragocjenost istine koju ne opaæaju svjetovno mudri, stal-

no se otkrivaju onima koji iskreno, poput djece, teæe sa-

znati i ispuniti Boæju volju. DobivajuÊi i sami udio u bo-

æanskoj naravi, mi upoznajemo istinu.

Tijekom vremena koje im je Bog odredio da provedu

na ovome svijetu, oni koji su Ëistoga srca æive kao da se

nalaze u vidljivoj Boæjoj nazoËnosti. Gledat Êe Ga licem

BLA ÆENSTVA

27

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2329

Black


u lice i u buduÊem besmrtnom stanju, kao πto ga je Adam

gledao dok je hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. “Sad

vidimo u ogledalu nejasno, a onda Êemo licem u lice.”

(1. KorinÊanima 13,12)

“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinoviBoæji!” (Matej 5,9)

Krist je “Knez mironosni” (Izaija 9,5). Njegovo je po-

slanje vratiti Zemlji i Nebu mir πto ga je grijeh naruπio.

“Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem

Gospodinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1) Tko god se od-

rekne grijeha i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, posta-

je sudionik toga nebeskog mira.

Nema drugog temelja mira osim toga. Kristova milost

primljena u srce suzbija svako neprijateljstvo, stiπava su-

kobe i ispunjava duπu ljubavlju. Onoga tko je u miru s

Bogom i sa svojim bliænjima nitko ne moæe uËiniti nesre-

tnim. U njegovu srcu neÊe biti zavisti, tu nema mjesta

zlim sumnjiËenjima, mrænja ne moæe postojati. Srce koje

je u skladu s Bogom ispunjeno je nebeskim mirom i πiri

njegov blagoslovljeni utjecaj na sve oko sebe. Duh mira

spuπtat Êe se kao rosa na srca koja su umorna i izmuËe-

na od svjetovnih sukoba.

Kristovi sljedbenici poslani su u svijet s vijeπÊu mira.

Svatko tko tihim, nesvjesnim utjecajem svetoga æivota ob-

javljuje Kristovu ljubav, svatko tko rijeËju ili djelom navodi

drugoga da se odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu,

pripada graditeljima mira.

I “blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji”.

Duh mira dokaz je njihove povezanosti s Nebom. Okru-

æuje ih ugodno ozraËje Kristove osobnosti. Miomiris æi-

vota i ljepota karaktera otkrivaju svijetu da su oni Boæja

djeca. Ljudi uviaju da su bili s Isusom: “... Tko god ljubi,

od Boga je roen i poznaje Boga.” “Ako tko nema Kristo-

va Duha, nije Kristov”, ali “svi su oni koje vodi Boæji Duh

28

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2330

Black

u 31

sinovi Boæji”. (1. Ivanova 4,7; Rimljanima 8,9.14) “Tada

Êe ostatak Jakovljev, meu brojnim narodima, biti kao lav

meu πumskim zvijerima, kao laviÊ meu ovËjim stadi-

ma: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko

da od njega izbavi.” (Mihej 5,7)

“Blago progonjenima zbog pravednosti, jerje njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,10)

Isus ne budi u svojim sljedbenicima nadu da Êe ste-

Êi zemaljsku slavu i bogatstvo te da Êe æivjeti bez nevolja,

veÊ im pokazuje prednosti zajedniËkog putovanja sa svo-

jim UËiteljem stazama samoodricanja i poniæenja zato πto

ih svijet ne poznaje.

Njemu, koji je doπao otkupiti izgubljeni svijet, suprot-

stavile su se ujedinjene snage Boæjih i Ëovjekovih nepri-

jatelja. Zli ljudi i zli aneli ustali su u nemilosrdnoj uroti

protiv Kneza mira. Iako su svaka Njegova rijeË i svako

djelo odisali boæanskom samiloπÊu, ono Ëime se razliko-

vao od svijeta izazivalo je najogorËenije neprijateljstvo.

BuduÊi da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklonosti

naπe naravi, izazivao je najæeπÊe protivljenje i mrænju. Tako

je i sa svima onima koji hoÊe poboæno æivjeti u Isusu Kri-

stu. Nepomirljiv je sukob izmeu pravednosti i grijeha,

ljubavi i mrænje, istine i laæi. Kad netko prikazuje Kristo-

vu ljubav i ljepotu svetosti, on odvodi podanike Sotoni-

nog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu se suprotsta-

vio. Sve one koji su nadahnuti Kristovim duhom, oËeku-

ju progonstva i poniæenja. Oblik progonstva s vremenom

se mijenja, ali pokretaËka sila — duh koji ga nadahnjuje

— ista je ona koja je, poËevπi od Abelovih dana, nepre-

stano ubijala Gospodnje izabranike.

Kad se ljudi potrude uspostaviti sklad s Bogom, uvi-

djet Êe da vrijeanje kriæa joπ nije prestalo. “Poglavarstva,

Vlasti, Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskim pro-

storima” (Efeæanima 6,12) svrstali su se u bojne redove

BLA ÆENSTVA

30

29

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2331

Black


protiv svih onih koji se pokoravaju nebeskom Zakonu. Zato,

umjesto da izazivaju æalost, progonstva trebaju donositi

radost Kristovim uËenicima, jer im je to dokaz da idu sto-

pama svojega UËitelja.

Premda Gospodin nije obeÊao svojemu narodu æivot

bez kuπnjâ, zajamËio mu je neπto puno bolje: “... i nek ti

mir traje koliko i æivot!” “Dosta ti je moja milost, jer se

moja snaga savrπeno oËituje u slabosti.” (Ponovljeni za-

kon 33,25; 2. KorinÊanima 12,9) Ako ste pozvani da zbog

Njega proete kroz ognjenu peÊ, Isus Êe biti s vama kao

πto je bio s trojicom vjernih u Babilonu. Oni koji ljube

svojega Otkupitelja, radovat Êe se svakoj prigodi da s Njim

dijele poniæenje i sramotu. Ljubav koju gaje prema svo-

jemu Gospodinu Ëini slatkima patnje zbog Njega.

Sotona je tijekom svih stoljeÊa progonio pripadnike

Boæjega naroda. MuËio ih je i ubijao, ali su oni umiruÊi

pobjeivali. »vrstinom svoje vjere otkrivali su Onoga koji

je jaËi od Sotone. Sotona je mogao muËiti i ubijati tijelo,

ali nije mogao ni taknuti æivot koji je bio skriven s Kri-

stom u Bogu. Mogao je zatvoriti tijelo meu zidove tam-

nice, ali nije mogao svezati duh. MuËenici su gledali sla-

vu koja Êe doÊi nakon tame i govorili: “Dræim, doista, da

patnje sadaπnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa

slavom koja Êe se objaviti u nama.” “Uistinu, naπa nam

sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno

veliku i vjeËnu slavu...” (Rimljanima 8,18; 2. KorinÊanima

4,17)

Boæja slava — Boæji karakter — otkriva se u kuπnjama

i progonstvu u Njegovim izabranicima. Vjernici Boæje cr-

kve, omrznuti i progonjeni od svijeta, odgajaju se i disci-

pliniraju u Kristovoj πkoli. Na Zemlji hode uskim staza-

ma i proËiπÊavaju se u peÊi nevolje. Idu za Kristom kroz

bolne sukobe, podnose odricanja i doæivljavaju gorka ra-

zoËaranja, ali njihova bolna iskustva uËe ih strahoti i bijedi

grijeha pa ga gledaju s gaenjem. BuduÊi da sudjeluju u

Kristovim patnjama, odreeni su da budu sudionici i u

31

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2332

Black

u 33

Njegovoj slavi. Proroku je u svetom vienju bila pokaza-

na slavna pobjeda Boæjega naroda: “Takoer spazih ne-

πto kao stakleno more pomijeπano s vatrom i pobjedni-

ke... gdje stoje na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni

pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega, i pjesmu Janjeta:

‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Boæe, SvemoguÊi!

Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda! ... Ovo

su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz velike nevolje; oni

su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato

stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ u

njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijestolju spustit Êe

se na njih da boravi s njima.” (Otkrivenje 15,2.3; 7,14.15)

“Blago vama kad vas budu grdili iprogonili i kad vam zbog mene budu laænopripisivali svaku vrstu opaËine!” (Matej 5,11)

Joπ od svojega pada Sotona se sluæi prijevarom. Kao

πto je πirio laæne predodæbe o Bogu, tako je preko svojih

slugu πirio laæne predodæbe i o Boæjoj djeci. Spasitelj ka-

æe: “Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.”

(Psalam 69,8) Pogrde padaju i na Njegove uËenike.

Nitko nije bio tako okrutno klevetan kao Sin »ovjeËji.

Podsmjehivali su Mu se i rugali zbog Njegove nepokoleb-

ljive posluπnosti naËelima svetoga Boæjeg zakona koji su

oni bezrazloæno mrzili. Krist je smireno stajao pred svo-

jim neprijateljima kazujuÊi da je poniæenje dio krπÊanske

baπtine, savjetujuÊi svojim sljedbenicima kako se suoËiti

sa strijelama pakosti i pozivajuÊi ih da ne klonu u pro-

gonstvu.

Iako moæe naπkoditi dobrom glasu, kleveta ne moæe

uprljati karakter. On je u Boæjoj vlasti. Sve dok ne prista-

nemo na grijeh, nema te sile, ni ljudske ni sotonske, koja

bi mogla okaljati duπu. »ovjek Ëije se srce oslanja na Bo-

ga, u najbolnijim kuπnjama i u najteæim okolnostima ostaje

potpuno isti kao πto je bio i u blagostanju, kad je izgle-

BLA ÆENSTVA

32

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2333

Black


dalo da je okruæen Boæjom svjetloπÊu i zaπtitom. Njego-

ve rijeËi, pobude i njegova djela mogu biti pogreπno pri-

kazivani i izvrtani, ali on na to i ne obraÊa pozornost zato

πto se bori za neπto mnogo vaænije. SliËno Mojsiju, sve

podnosi, jer “ostade, naime, postojan kao da promatra Ne-

vidljivoga” (Hebrejima 11,27) ne gledajuÊi na vidljivo, “nego

na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeË-

no”. (2. KorinÊanima 4,18)

Kristu je poznato sve πto su ljudi pogreπno shvatili i

prikazali. Njegova djeca mogu naÊi snage te smireno, strp-

ljivo i s povjerenjem Ëekati, koliko god bili klevetani i

prezirani, jer nema niËega tajnog πto se neÊe otkriti; a

onima koji Mu ukazuju Ëast, Bog Êe i sâm ukazati Ëast

pred ljudima i anelima.

“Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam

zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine”,

kaæe Isus. “Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika

nagrada na nebesima!” (Matej 5,12) Zatim je spomenuo

proroke, koji su govorili u Gospodnje ime, kao “uzor strp-

ljiva podnoπenja nevolja”. (Jakov 5,10) Abel, prvi krπÊa-

nin meu Adamovim potomcima, umro je kao muËenik.

Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nije razumio. Noi

su se rugali kao zanesenjaku koji unosi nemir meu lju-

de. “Drugi, opet, iskusiπe izrugivanje i udarce i povrh toga

okove i tamnice. ... Jedni biπe muËeni na kolu, odbijaju-

Êi osloboenje da postignu bolje uskrsnuÊe.” (Hebrejima

11,36.35)

Boæji glasnici progonjeni su tijekom svih stoljeÊa. Za-

hvaljujuÊi njihovim nevoljama, spoznaja o Bogu πirila se

na sve strane. Svaki Kristov uËenik mora stupiti u te re-

dove i nastavljati isto djelo znajuÊi da neprijatelji djela

ne mogu uËiniti niπta protiv istine, veÊ samo u prilog istini.

Bog æeli da istina postane svima poznata i da bude pred-

met ispitivanja i pretresanja, Ëak i ako je ljude na to naveo

prijezir. Ljudski umovi moraju biti uzdrmani. Svaki sukob,

svaka kleveta, svaki napor da se ograniËi sloboda savje-

33

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2334

Black

u 35

sti prigode su kojima se Bog koristi da bi probudio umove

koji bi se inaËe moæda uspavali.

Koliko puta se to potvrdilo u æivotu Boæjih vjesnika!

Kad su, na poticaj Velikoga vijeÊa, kamenovali plemeni-

tog i rjeËitog Stjepana, djelo Evanelja nije propalo. Ne-

beska svjetlost koja je obasjavala slavom njegovo lice, i

boæanska samilost kojom je odisala njegova molitva pred

smrt, bile su kao oπtra strijela osvjedoËenja revnosnom

Ëlanu Velikoga vijeÊa koji je tu stajao. I ©aul, farizej pro-

gonitelj, postao je izabrano orue da donese Kristovo ime

“i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove”. (Djela 9,15)

Poslije mnogo godina Pavao Êe kao starac pisati iz tam-

nice u Rimu: “Jedni, istina, propovijedaju iz zavisti i na-

tjecanja... propovijedaju Krista... neiskreno, s namjerom

da poveÊaju bol mojih okova. ... Pa πto biva? Niπta osim

πto se na svaki naËin, bilo pod izlikom bilo iskreno, Krist

propovijeda.” (Filipljanima 1,15.16.18) Pavlovim zatoËe-

niπtvom Evanelje se proπirilo na sve strane, pa su duπe

bile pridobivene za Krista i u samoj kraljevskoj palaËi.

ZahvaljujuÊi Sotoninim naporima da ga uniπti, sjeme Ri-

jeËi æivoga Boga, “... ne iz raspadljiva, nego iz neraspad-

ljiva sjemena: rijeËju æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova

1,23), bilo je posijano u srca ljudi. Poniæenjem i progon-

stvom Boæje djece Kristovo ime bilo je uzdignuto, a du-

πe su bile spaπene.

Velika je plaÊa na Nebu svima koji i u progonstvima

i poniæenju svjedoËe za Krista. Ljudi Ëeznu za zemaljskim

dobrima, a Isus im pokazuje nebesku nagradu. Meutim,

On je ne daje samo u buduÊem æivotu — nagraivanje

poËinje ovdje. Gospodin se javio Abrahamu: “Ne boj se,

Abrame, ja sam ti zaπtita; a nagrada tvoja bit Êe vrlo velika!”

(Postanak 15,1) To je nagrada svima koji idu za Kristom.

Uspostaviti sklad s Gospodinom Emanuelom — s Onim

“u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja”,

u kojemu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” (Kolo-

πanima 2,3.9) — upoznati Ga i imati, dok se srce sve viπe

BLA ÆENSTVA

34

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2335

Black


otvara da bi primilo Njegove osobine, upoznati Njegovu

ljubav i moÊ, imati Kristovo neizrecivo bogatstvo, shvaÊati

sve viπe “... koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i

upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da bu-

dete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga” (Efeæa-

nima 3,18.19) — “to je baπtina slugu Jahvinih, to im je

pobjeda od mene — rijeË je Jahvina”. (Izaija 54,17)

Takva radost ispunjavala je srca Pavla i Sile dok su

oko ponoÊi, u tamnici u Filipima, molili i pjevali hvalu

Bogu. Krist je bio kraj njih, a svjetlost Njegove nazoËnosti

rastjerala je tamu slavom nebeskih dvora. Pavao, koji je

gledajuÊi πirenje Evanelja zaboravljao svoje okove, piπe

iz Rima: “I tomu se radujem a i radovat Êu se...” (Filiplja-

nima 1,18) Iste rijeËi koje je Krist izgovorio na Gori, po-

novno odzvanjaju u Pavlovoj Poslanici Filipljanima, usred

njihovih progonstava: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da

ponovim: radujte se!” (Filipljanima 4,4)

“Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13)

Sol Ëuva i odræava hranu. Bog naziva svoju djecu solju.

Time im æeli reÊi da im je dao svoju milost da bi postali

orua za spaπavanje drugih. Bog je pred cijelim svijetom

izabrao sebi narod ne samo da bi ih mogao usvojiti kao

svoje sinove i kÊeri, veÊ da bi svijet preko njih mogao

primiti spasonosnu milost (Titu 2,11). Bog je izabrao Ab-

rahama da bude ne samo Boæji osobiti prijatelj, veÊ i orue

za objavljivanje posebnih prednosti koje je Gospodin æe-

lio pruæiti narodima. Isus je u svojoj posljednjoj molitvi

za uËenike, neposredno prije raspeÊa, rekao: “Ja sebe sa-

mog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.”

(Ivan 17,19) OËiπÊeni istinom, krπÊani Êe imati spasono-

sne osobine koje Êe saËuvati svijet od potpune moralne

izopaËenosti.

Sol mora biti izmijeπana s namirnicom kojoj je doda-

na, mora prodrijeti u nju i proæeti je da bi je mogla saËu-

36

35

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2336

Black

u 37

vati. Tako Êe i osobni dodir i druæenje s ljudima uËiniti

da spasonosna sila Evanelja dopre do njih. Oni se ne

spaπavaju kao skupina, veÊ kao pojedinci. Sila je u osob-

nom utjecaju. Moramo se pribliæiti onima kojima æelimo

pomoÊi.

Okusom soli prikazana je krπÊaninova æivotna snaga

— Isusova ljubav u srcu, Kristova pravednost koja proæi-

ma æivot. Kristova ljubav je nezadræiva i borbena. Ako je

u nama, izlijevat Êe se na druge. Moramo im se toliko

pribliæiti da se njihova srca mogu zagrijati naπim nesebi-

Ënim zanimanjem i ljubavlju. Iskreni vjernici πire æivotvor-

nu energiju koja prodire i ulijeva novu moralnu snagu du-

πama za koje rade. Sila Svetoga Duha, a ne ljudska snaga,

obavlja tu preobrazbu.

Isus dodaje i ozbiljnu opomenu: “Ali ako sol obljutavi,

Ëime Êe se ona [zemlja] osoliti? Viπe nije ni za πto, osim

da se izbaci van da je ljudi pogaze.” (Matej 5,13)

Dok je sluπao Kristove rijeËi, narod je mogao vidjeti

bijelu sol kako svjetluca na stazama, baËena onamo zato

πto je izgubila okus i postala neupotrebljiva. Time je to-

Ëno prikazano stanje farizeja i djelovanje njihove religije

na druπtvo. Time je prikazan i æivot svake duπe od koje

je odstupila sila Boæje milosti, duπe koja je ohladnjela i

izgubila Krista. Kakvu god vjeru ispovijedala, bljutava je

i neukusna i anelima i ljudima. Baπ takvima Krist kaæe:

“Oh kad bi bio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak — ni vruÊ

ni studen — izbacit Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.

16)

Nemamo li æivu vjeru u Krista kao osobnog Spasitelja,

naπ utjecaj u ovom nevjerniËkom svijetu neÊe se osjetiti.

Ne moæemo drugima dati ono πto sami nemamo. Naπ utje-

caj Êe uzdizati ljudski rod i donositi mu blagoslove samo

onoliko koliko smo se sami posvetili i predali Kristu. Ta-

mo gdje nema djelotvorne sluæbe, iskrene ljubavi i stvar-

nog iskustva, nema ni snage da se pomogne, nema pove-

zanosti s Nebom ni Kristovog “okusa” u æivotu. Sve dok

BLA ÆENSTVA

37

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2337

Black


nas Sveti Duh ne moæe uporabiti kao svoja orua da bi

svijetu prenio istinu kakva je u Isusu, sliËni smo soli ko-

ja je izgubila okus i postala potpuno bezvrijedna. Ako nam

nedostaju Kristove vrline, svjedoËimo svijetu da istina koju

ispovijedamo nema sile da bi nas posvetila, i tako, dokle

doseæe naπ utjecaj, onemoguÊujemo djelovanje Boæje ri-

jeËi. “Kad bih ljudske i aneoske jezike govorio, a ljubavi

ne bih imao, bio bih kao mjed πto jeËi, ili cimbal πto

zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve

znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda pre-

mjeπtao, a ljubavi ne bih imao, bio bih niπta. Kad bih na

hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo

svoje predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta

mi koristilo ne bi.” (1. KorinÊanima 13,1-3)

Kad ljubav ispunjava srce, izlijevat Êe se na druge —

ne zato πto nam oni Ëine usluge, veÊ zato πto nas ljubav

pokreÊe na djelo. Ljubav mijenja karakter, upravlja po-

budama, suzbija neprijateljstva i oplemenjuje osjeÊaje. Pro-

strana je kao svemir, u skladu je s aneoskom ljubavi.

Kad se njeguje u srcu, ljubav uljepπava cijeli æivot i po-

svuda izlijeva svoj blagoslov. Jedino ljubav, i samo ljubav,

moæe nas uËiniti solju zemlji.

“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)

Da bi pouke bile zanimljive i da bi privukao pozornost

sluπatelja dok je uËio narod, Isus se Ëesto sluæio primjerima

iz prirode koja ih je okruæivala. Narod se okupio joπ u

rano jutro. Sunce se uzdizalo na plavom svodu i razgonilo

sjene koje su se skrivale po dolinama i uskim tjesnacima

izmeu bregova. Rumenilo na istoËnoj strani neba joπ nije

izblijedjelo. Zemlja je bila obasjana sjajnim sunËanim zra-

kama. S mirne povrπine jezera odbijala se zlatna svjetlost,

a ruæiËasti jutarnji oblaci zrcalili se u njoj. Svaki pupoljak,

cvijet i svaka olistala granËica blistali su od kapljica ro-

se. Priroda se smijeπila blagoslovu novoga dana, a ptice

39

38

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2338

Black

u 39

na drveÊu umilno su pjevale. Spasitelj je pogledao ljude

ispred sebe, zatim sunce koje se raalo, i onda rekao svo-

jim uËenicima: “Vi ste svjetlo svijetu.” Kao πto sunce ide

naprijed svojom stazom ljubavi, razgoneÊi sjene noÊi i bu-

deÊi svijet na æivot, tako i Kristovi sljedbenici trebaju iÊi

naprijed u svojem poslanju πireÊi nebesku svjetlost na one

πto su u tami zablude i grijeha.

U blistavom sjaju jutra na okolnim breæuljcima sve

jasnije su se ocrtavali gradovi i sela upotpunjujuÊi ljepotu

krajolika. Krist je rekao: “Nije moguÊe sakriti grad koji

leæi na gori.” A onda je dodao: “Ne æeæe se svijeÊa da se

stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli svima u

kuÊi.” Meu Kristovim sluπateljima bilo je najviπe poljo-

djelaca i ribara, Ëija je siromaπna boraviπta Ëinila samo

jedna prostorija u kojoj je svjetiljka s postolja svijetlila

svima u kuÊi. Isus kaæe: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred

ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave Oca vaπeg ne-

beskog.” (Matej 5,14-16)

Greπnog Ëovjeka nikad nije obasjavala niti Êe ga ikad

obasjati druga svjetlost osim one koja se πiri od Krista.

Spasitelj Isus je jedino svjetlo koje moæe odagnati tamu

svijeta ogrezlog u grijeh. O Kristu, o RijeËi je zapisano:

“U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan

1,4) Primanjem Njegova æivota uËenici su mogli postati

pronositelji svjetla. Kristov æivot u duπi, Njegova ljubav

otkrivena u karakteru uËinit Êe ih svjetlom svijetu.

Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Krista smo

kao nezapaljena svijeÊa, sliËni Mjesecu koji je okrenuo

lice od Sunca. Nemamo niti jednu jedinu zraku svjetlosti

kojom bismo mogli rasvijetliti tamu svijeta. Ali kad se okre-

nemo prema Suncu pravde, kad doemo u dodir s Kri-

stom, duπa postaje ozarena sjajem boæanske nazoËnosti.

Kristovi sljedbenici trebaju biti viπe od svjetla usred

ljudi. Oni su svjetlo svijetu. Svima koji prizivaju Njegovo

ime, Isus kaæe: Dali ste se meni, a ja sam vas dao svijetu

kao svoje predstavnike. Otac je poslao Krista u svijet, a

BLA ÆENSTVA

40

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2339

Black


tako, kaæe On, “i ja njih poslah u svijet”. (Ivan 17,18)

Kao πto je Krist bio Posrednik za otkrivanje Oca, tako i

mi moramo biti sredstvo za otkrivanje Krista. Iako je naπ

Spasitelj veliki izvor blistave svjetlosti, ne zaboravi, krπ-

Êanine, da se On otkriva preko Ëovjeka! Boæji blagoslovi

se izlijevaju preko ljudskih orua. Krist je doπao na svijet

kao Sin »ovjeËji. Kad se ljudska narav sjedini s boæan-

skom, ËovjeËanstvo mora biti pokrenuto. Kristova Crkva

i svaki pojedini uËenik velikog UËitelja su od Neba odre-

ena sredstva za otkrivanje Boga ljudima. Aneli slave Ëe-

kaju da preko vas prenesu nebesku svjetlost i silu duπa-

ma koje su na rubu propasti. HoÊe li ljudsko orue pro-

pustiti ispuniti djelo koje mu je odreeno? O, tada bi svijetu

bio uskraÊen obeÊani utjecaj Svetoga Duha.

Krist nije zapovjedio svojim uËenicima: “Potrudite se

da vaπe svjetlo svijetli”, veÊ je rekao: “Vaπe svjetlo neka

tako zasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave

vaπeg Oca nebeskog.” (Matej 5,16) Stanuje li Krist u srcu,

nemoguÊe je skriti svjetlost Njegove nazoËnosti. Ako oni

koji govore da su Kristovi sljedbenici nisu svjetlo svijetu,

to je zato πto ih je napustila æivotodavna sila. Ne mogu

li davati nikakvu svjetlost, to je zato πto su izgubili svaku

vezu s Izvorom svjetlosti.

U svim razdobljima “Duh Kristov... bijaπe u njima”

(1. Petrova 1,11). Vjernu Boæju djecu Ëinio je svjetlom

ljudima njihova naraπtaja. Josip je bio nositelj svjetla u

Egiptu. Svojom neporoËnoπÊu, dobrotom i djetinjom lju-

bavlju predoËavao je Krista usred idolopokloniËkog na-

roda. Dok su Izraelci putovali iz Egipta u ObeÊanu ze-

mlju, ljudi Ëista srca meu njima bili su svjetlo okolnim

narodima. Preko njih se Bog otkrivao svijetu. Preko Da-

niela i njegovih prijatelja u Babilonu i preko Mordokaja

u Perziji blistave zrake svjetla sjale su usred tame kraljev-

skih dvorova. Tako su i Kristovi uËenici postavljeni kao

nositelji svjetla na putu u Nebo. Preko njih se OËeva milost

i dobrota otkrivaju svijetu obavijenom tamom pogreπnih

41

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2340

Black

u 41

shvaÊanja o Bogu. Kad vide njihova dobra djela, ljudi Êe

biti ponukani slaviti Oca koji je na nebesima, jer se po-

kazalo da je na prijestolju svemira Bog. Njegov karakter

dostojan je hvale i oponaπanja. Boæanska ljubav koja plamti

u srcu i krπÊanska uravnoteæenost koja se pokazuje u æi-

votu sliËne su kratkom pogledu u Nebo, koji je Ëovjeku

omoguÊen iz svijeta da bi se mogao diviti savrπenstvu

Neba.

Ljudima tako biva omoguÊeno da vjeruju u “ljubav

koju Bog ima u nama”. (1. Ivanova 4,16) Tako se Ëiste i

preobraæavaju srca, nekad greπna i izopaËena, da bi bila

pokazana bez mane “Onomu koji vas moæe oËuvati od

pada neporoËne i razdragane pred njegovom slavom, jedi-

nome Bogu koji nas je spasio po Isusu Kristu, naπem Go-

spodinu...” (Juda 24)

Spasiteljeve rijeËi: “Vi ste svjetlo svijetu” pokazuju da

je On svojim sljedbenicima povjerio sluæbu u cijelome svi-

jetu. SebiËnost, oholost i predrasude podignule su u Kri-

stovo doba Ëvrst i visok zid razdvajanja izmeu postav-

ljenih Ëuvara svetih proroπtava i svih ostalih naroda na

Zemlji. Ali Spasitelj je doπao sve to izmijeniti. RijeËi koje

je narod sluπao s Njegovih usana bile su posve razliËite

od svega πto su dotad sluπali od sveÊenika i rabina. Krist

ruπi zid razdvajanja, samoljublja i nacionalnih predrasuda

propovijedajuÊi ljubav prema svim pripadnicima ljudske

obitelji. On uzdiæe ljude iz uskog kruga u koji ih je zatvorila

njihova sebiËnost, uklanjajuÊi sve zemaljske granice i um-

jetno stvorene razlike u druπtvu. Ne pravi nikakvu razliku

izmeu susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. Krist

nas uËi da svaku duπu kojoj je potrebna pomoÊ gledamo

kao svojega bliænjeg, a cijeli svijet kao svoje podruËje rada.

Kao πto SunËeve zrake prodiru i do najudaljenijih ku-

taka Zemljine kugle, tako po Boæjoj naredbi i svjetlost Evan-

elja treba doprijeti do svake duπe na Zemlji. Kad bi Kri-

stova Crkva ispunjavala plan naπega Gospodina, svjetlost

bi obasjala sve koji se nalaze u tami i u dolini smrtne

BLA ÆENSTVA

42

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2341

Black


sjene. Kad bi se vjernici Crkve, umjesto da se zajedno

nastanjuju izbjegavajuÊi odgovornost i noπenje kriæa, ra-

ziπli po svim zemljama, kad bi pustili da preko njih za-

blista Kristova svjetlost i kad bi radili kao πto je On radio

na spaπavanju duπa, “evanelje o kraljevstvu” brzo bi bi-

lo objavljeno po cijelom svijetu.

Tako Êe se ostvariti Boæja nakana da sebi izabere na-

rod, poËevπi od Abrahama u dolinama Mezopotamije pa

do nas u naπim danima: “... blagoslovit Êu te... i sam Êeπ

biti blagoslov” (Postanak 12,2). RijeËi πto ih je Krist uputio

preko proroka-evanelista, a samo su ponovljene u Pro-

povijedi na Gori, odnose se na nas u ovom posljednjem

naraπtaju: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad

tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Ako je tvoj duh

obasjala Slava Gospodnja, ako si i ti veÊ promatrao ljepotu

Onoga koji se “istiËe meu tisuÊama”, Onoga koji je “sav

od ljupkosti”, ako je tvoja duπa bila ozarena nazoËnoπÊu

Njegove slave, onda su i tebi upuÊene te UËiteljeve rijeËi.

Jesi li s Kristom stajao na Gori preobraæenja? Dolje u rav-

nici nalaze se duπe koje je Sotona zarobio; one Ëekaju

da ih oslobodi rijeË vjere i molitve.

Naπa duænost nije samo promatrati Kristovu slavu, nego

i govoriti o Njegovim vrlinama. Izaija nije samo proma-

trao Kristovu slavu, nego je i govorio o Njemu. Dok je

David razmiπljao, vatra je plamtjela, a onda je progovorio

svojim jezikom. RazmiπljajuÊi o Ëudesnoj Boæjoj ljubavi,

morao je govoriti o onome πto je vidio i osjetio. Tko moæe

vjerom promatrati Ëudesni plan otkupljenja, slavu jedino-

roenog Boæjeg Sina, a ne govoriti o tome? Tko moæe raz-

miπljati o nedokuËivoj ljubavi πto se otkrila na kriæu Gol-

gote prigodom Kristove smrti — da ne poginemo veÊ da

imamo vjeËni æivot — tko moæe to gledati i ne naÊi rijeËi

kojima bi veliËao Spasiteljevu slavu?

“»uj! Bog veliËanstveni zagrmje, a u Hramu njegovu

svi kliknuπe: Slava!” (Psalam 29,3) Izraelov pjesnik ljupko

Ga slavi uz harfu: “... Govore o blistavoj slavi tvoga veliËan-

44

43

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2342

Black

u 43

stva, i Ëudesa tvoja objavljuju. Kazuju strahovitu silu dje-

la tvojih, veliËinu tvoju propovijedaju.” (Psalam 145,5.6)

Kriæ s Golgote treba biti visoko uzdignut pred ljudi-

ma tako da im obuzme um i da se njihove misli bave nji-

me. Tada Êe sâm Bog ispuniti boæanskom silom sve du-

hovne sposobnosti. Sve sile bit Êe usredotoËene na pravi

rad za UËitelja. Radnici Êe kao æiva orua, odreena da

obasjaju Zemlju, rasvijetliti svijet zrakama svjetla.

Krist prima s velikom radoπÊu svako ljudsko orue

koje Mu se hoÊe predati. On spaja ljudsko s boæanskim

da bi svijetu mogao objaviti tajnu utjelovljene Ljubavi. Pri-

Ëajte o tome, molite se za to, pjevajte o tome! Objavljujte

svuda vijest o Njegovoj slavi i æurite i dalje prema nebeskim

visinama!

Strpljivo podnoπenje nevolja, primanje blagoslova sa

zahvalnoπÊu, hrabro odolijevanje kuπnjama, svakodnevno

oËitovanje duha krotkosti, dobrote, milosra i ljubavi —

sve su to izvori svjetlosti kojom blista pravi karakter, na-

suprot tami sebiËnog srca u kojemu nikad nije zasjala svje-

tlost æivota.

BLA ÆENSTVA

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2343

Black


Duhovna narav Zakona

“Nemojte misliti da sam doπao ukinutizakon i proroke! Ne dooh da ih ukinem,veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17)

Krist je objavio Zakon usred grmljavine i ognja na

Sinajskoj gori. Boæja slava, sliËna ognju koji saæiæe, poËi-

vala je na njezinom vrhu, a gora se tresla od Gospodnje

nazoËnosti. Izraelovo mnoπtvo palo je niËice i sluπalo sa

strahopoπtovanjem svete propise Zakona. Koliko se od toga

razlikovao prizor na Gori blaæenstava! Pod ljetnim nebom,

u tiπini koju je naruπavala samo pjesma ptica, Isus je ob-

jaπnjavao naËela svojega kraljevstva. Onaj koji je toga da-

na govorio narodu jezikom ljubavi, otkrivao mu je naËela

Zakona objavljenog na Sinaju.

Prigodom objavljivanja Zakona bilo je nuæno da Izra-

el, iskvaren dugim robovanjem u Egiptu, stekne ispravan

dojam o Boæjoj sili i veliËanstvu. Bog mu se tada otkrio

i kao Bog ljubavi.

“... Doe Jahve sa Sinaja,

sa Seira im se pokaza

i s gore Parana zasja.

Zbog njih doe od kadeπkih zborova,

sa svoga juga sve do Obronaka.

Ipak ti ljubiπ narode,

svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.

Pred tvojim su leæali nogama,

45

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2344

Black

u 45

iπli tobom predvoeni.”

(Ponovljeni zakon 33,2.3)

Upravo je Mojsiju Bog otkrio svoju slavu divnim rije-

Ëima koje su saËuvane kao naslijee stoljeÊâ: “Jahve, Ja-

hve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat lju-

bavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opa-

Ëinu, grijeh i prijestup...” (Izlazak 34,6.7)

Zakon dan na Sinaju bio je proglas naËela ljubavi, ob-

java nebeskog Zakona Zemlji. Stavljen je u ruku Posred-

nika i izgovoren glasom Onoga Ëijom silom ljudska srca

mogu biti usklaena s Njegovim naËelima. Bog je otkrio

svrhu Zakona kad se obratio Izraelu: “Budite narod meni

posveÊen!” (Izlazak 22,30)

Ali Izraelci nisu shvatili duhovnu narav Zakona, pa

je njihova takozvana posluπnost Ëesto bila samo poπtova-

nje formi i obredâ, umjesto pokoravanja srca vrhovnoj

vlasti ljubavi. BuduÊi da je Isus svojim karakterom i dje-

lom otkrivao ljudima svete, milosrdne i oËinske Boæje oso-

bine i ukazivao na bezvrijednost obredne posluπnosti, heb-

rejski voe Ga nisu primili niti su razumjeli Njegove rijeËi.

Smatrali su da se Krist olako odnosi prema zahtjevima

Zakona, a kad im je iznio upravo one istine koje su bît

njihove sluæbe odreene od Boga, oni su Ga, gledajuÊi

samo na formu, optuæili da krπi Zakon.

Iako izgovorene smireno, Kristove rijeËi bile su pro-

æete ozbiljnoπÊu i snagom koja je potresala srca ljudi. Ludi

su oËekivali da Êe Ëuti ponavljanje beæivotnih tradicija i

pretjeranih zahtjeva rabinâ, ali uzalud. Zapanjilo ih je Kri-

stovo uËenje, “jer ih je uËio kao onaj koji ima vlast, a ne

kao njihovi knjiæevnici” (Matej 7,29). Farizeji su uoËili ve-

liku razliku izmeu svojeg i Kristovog naËina pouËava-

nja. Vidjeli su da veliËanstvenost, neokaljanost i ljepota

istine svojim dubokim i njeænim utjecajem sve viπe osva-

jaju srca. Spasiteljeva boæanska ljubav i njeænost privlaËi-

le su ljudska srca k Njemu. Rabini su vidjeli da je Krist

DUHOVNA NARAV ZAKONA

47

46

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2345

Black


svojim uËenjem poniπtio sav smisao pouka koje su oni

davali narodu. On je ruπio zid razdvajanja koji je toliko

laskao njihovom ponosu i iskljuËivosti. Bojali su se da Êe

Krist, bude li Mu dopuπteno, potpuno odvojiti narod od

njih. Slijedili su Ga, ispunjeni odluËnim neprijateljstvom,

traæeÊi prigodu da Ga omrznu mnoπtvu i tako omoguÊe

Velikom vijeÊu da Ga osudi i usmrti.

Uhode su pozorno pratili Isusa na Gori. Dok je On

iznosio naËela pravednosti, farizeji su πirili glasine da je

Njegov nauk u suprotnosti s propisima koje je Bog dao

na Sinaju. Spasitelj nije izgovorio niti jednu rijeË koja bi

mogla poljuljati povjerenje u vjerovanja i uredbe koje su

bile dane preko Mojsija, jer je svaka zraka boæanske svjet-

losti, koju je veliki izraelski voa prenio narodu, bila prim-

ljena od Krista. Dok su mnogi u srcu pomiπljali da je do-

πao ukinuti Zakon, Isus je iznosio svoje glediπte o boæan-

skim propisima rijeËima koje se ne mogu pogreπno ra-

zumjeti. “Nemojte misliti”, kazao je, “da sam doπao uki-

nuti Zakon i Proroke!” (Matej 5,17)

Sâm Stvoritelj ljudi, Zakonodavac, izjavljuje da nije do-

πao ukinuti propise Zakona. Sve u prirodi, od Ëestice u

sunËanoj zraci do svjetova u visini, podloæno je zakonu.

O posluπnosti zakonima ovise red i sklad u prirodi. Tako

postoje i velika naËela pravednosti koja upravljaju æivo-

tom svih razumnih biÊa. O prilagoavanju tim naËelima

ovisi dobrobit svemira. Boæji zakon je postojao i prije nego

πto je stvorena Zemlja. Aneli se dræe njegovih naËela, a

da bi i Zemlja bila u skladu s Nebom, ljudi moraju slu-

πati boæanske propise. Krist je u Edenu upoznao Ëovjeka

s propisima Zakona “dok su klicale zvijezde jutarnje i Boæji

uzvikivali dvorjani” (Job 38,7). Krist nije doπao na Zemlju

pokvariti Zakon, veÊ svojom milosti vratiti ljude posluπ-

nosti njegovim odredbama.

Ljubljeni uËenik, koji je na Gori sluπao Kristove rijeËi,

piπe mnogo kasnije, pod utjecajem Svetoga Duha, o Zakonu

kao o stalnoj obvezi: “Tko god poËinja grijeh, krπi zakon;

48

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2346

Black

u 47

grijeh je krπenje zakona”. (1. Ivanova 3,4) Apostol Ivan

objaπnjava da je Zakon o kojemu govori “stara zapovijed

koju ste primili od poËetka” (1. Ivanova 2,7). On govori

o Zakonu koji je postojao joπ pri stvaranju i samo je bio

ponovljen na Sinajskoj gori.

Isus kaæe: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Za-

kon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da ih ostva-

rim.” (Matej 5,17) On ovdje rabi rijeË “ispunim” u istom

smislu kao i onda kad je Ivanu Krstitelju objavio svoju

nakanu “da sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæ-

jom” (Matej 3,15), to jest da ispuni mjeru zahtjeva Zako-

na, da pruæi primjer savrπene usklaenosti s Boæjom vo-

ljom.

Isusovo poslanje bilo je “da uzveliËa i proslavi Zakon

svoj”. (Izaija 42,21) On je bio odreen prikazati duhovnu

narav Zakona, iznijeti njegova dalekoseæna naËela i obja-

sniti njegovu vjeËnu obvezatnost.

Krist, kojega i najplemenitiji i najnjeæniji meu ljudi-

ma samo blijedo odraæavaju, o kojemu je Salomon, nadah-

nut Duhom, pisao da je “bijel i rumen, istiËe se meu

tisuÊama ... i sav je od ljupkosti” (Pjesma 5,10.16), o koje-

mu je David, gledajuÊi Ga u proroËkoj viziji, kazao: “Lijep

si, najljepπi izmeu sinova ljudskih” (Psalam 45,3); Isus,

jasna slika OËeve osobnosti, sjaj Njegove slave, samopri-

jegorni Spasitelj bio je na svojemu putu ljubavi po ovome

svijetu boæanskom ljepotom svojega karaktera æivi prikaz

karaktera Boæjeg zakona. U Njegovu æivotu se otkrilo da

je nebeska ljubav, naËelo koje nas Ëini sliËnima Kristu,

temelj Zakona vjeËne pravednosti.

“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja”,

kaæe Isus, “ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona

sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari” (Matej 5,18).

Svojom posluπnoπÊu Zakonu Krist je potvrdio njegovu ne-

promjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i svaka Ada-

mova kÊi mogu Njegovom miloπÊu biti savrπeno posluπni

Zakonu. Na Gori je objasnio da iz Zakona neÊe nestati


49

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2347

Black


ni kovrËica slova, a da se sve ne ostvari sve πto je pove-

zano s ljudskim rodom i sve πto je u vezi s planom spa-

senja. Krist ne uËi da Êe Zakon ikad biti ukinut, nego

nam usmjeruje pogled na krajnju granicu ljudskih vidika

i uvjerava nas da Êe Zakon zadræati svoj autoritet sve dok

ne stignemo do te granice. To Ëini zato da nitko ne bi

mogao pomisliti da je Njegova zadaÊa ukinuti propise Za-

kona. Sve dok postoji nebo i Zemlja, vrijedit Êe i sveta

naËela Boæjega zakona. Njegova pravednost Êe stajati “ko

Boæji vrhunci” (Psalam 36,7) i bit Êe izvor blagoslova iz

kojega se razlijevaju potoci da osvjeæe zemlju.

BuduÊi da je Boæji zakon savrπen i stoga nepromje-

njiv, nemoguÊe je da greπni ljudi sami zadovolje mjerila

njegovih zahtjeva. Zato je Isus i doπao kao naπ Otkupi-

telj da bi, uËinivπi ih sudionicima u boæanskoj naravi, doveo

ljude u sklad s naËelima zakona Neba. Kad se odrekne-

mo svojih grijeha i primimo Krista kao svojega Spasite-

lja, uzdiæemo Zakon. Apostol Pavao pita: “Ukidamo li tako

vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvr-

ujemo.” (Rimljanima 3,31)

ObeÊanje Novoga zavjeta glasi: “Stavit Êu zakone svoje

u srca njihova i upisat Êu ih u pamet njihovu.” (Hebreji-

ma 10,16) Iako je sustav simbola koji su ukazivali na Krista

kao na Boæje Janje koje Êe ponijeti grijehe svijeta trebao

prestati Kristovom smrÊu, naËela pravednosti sadræana u

Deset zapovijedi nepromjenjiva su kao i vjeËno prijesto-

lje. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta, nijedna jota ni

kovrËica slova nije nestala. Ta naËela, objavljena Ëovjeku

joπ u raju kao veliki Zakon æivota, ostat Êe neizmijenje-

na i u obnovljenom raju. Kad Eden ponovno procvjeta

na Zemlji, svi koji æive pod Suncem poπtovat Êe Boæji za-

kon ljubavi.

“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna poput ne-

besa. ... Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne

su sve naredbe njegove, utvrene za sva vremena, dovi-

jeka, sazdane na istini i pravdi. ... Odavno znam za tvoje

51

50

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2348

Black

u 49

propise, da si ih sazdao zasvagda.” (Psalam 119,89; 111,7.8;

119,152)

“Stoga, tko god prekrπi i jednu od ovih inajmanjih zapovijedi i nauËi druge da takorade, bit Êe najmanji u kraljevstvunebeskom...” (Matej 5,19)

To znaËi da takvome tamo neÊe niti biti mjesta. Jer

tko namjerno prekrπi jednu zapovijed, ne dræi u duhu i

istini nijednu. “Uistinu, ako tko vrπi sav Zakon, a pogrijeπi

samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2,10)

Grijeh nije u veliËini djela neposluπnosti, nego i u naj-

manjem odstupanju od objavljene Boæje volje, jer to odstu-

panje pokazuje da veze izmeu duπe i grijeha joπ nisu raski-

nute. Srce sluæi dvojici gospodara. Time se, zapravo, ono

odriËe Boga i buni se protiv zakona Njegove vladavine.

Kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti Gospodnje

zahtjeve pa da sami sebi propisuju pravila o duænosti, po-

stojalo bi mnoπtvo razliËitih mjerila koja bi zadovoljavala

razliËite umove te bi vlast bila oduzeta iz Gospodnjih ruku.

Ljudska volja postala bi vrhovna, a uzviπena i sveta Boæja

volja — Njegova nakana ljubavi prema Njegovim stvore-

njima — bila bi podcijenjena i prezrena.

Kad god ljudi biraju vlastiti put, sukobljavaju se s Bo-

gom. Za njih neÊe biti mjesta u nebeskom kraljevstvu zato

πto ratuju protiv temeljnih naËela Neba. Ne poπtujuÊi Boæju

volju, staju na stranu Sotone, neprijatelja Boga i ljudi. »o-

vjek Êe æivjeti — ne jednom rijeËju, ne mnogim rijeËima,

veÊ svakom rijeËju koju je Bog izgovorio. Ne moæemo biti

sigurni odbacimo li ijednu rijeË, koliko god nam izgleda-

la nevaæna. Nema nijedne zapovijedi u Zakonu koja Ëo-

vjeku ne sluæi na dobro i sreÊu, i u ovome æivotu i u

onome koji Êe doÊi. Posluπnost Boæjem zakonu je ograda

koja πtiti Ëovjeka sa svih strana i Ëuva ga od zla. Tko samo

na jednom mjestu ruπi tu ogradu koju je Bog podignuo,


52

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2349

Black


uniπtava njezinu moÊ da ga πtiti, jer je otvorio prolaz kroz

koji neprijatelj moæe uÊi da bi pustoπio i razarao.

Usudivπi se prekrπiti Boæju volju samo u jednoj to-

Ëki, naπi su praroditelji otvorili brane i zlo je prodrlo u

svijet. Tko god bude slijedio njihov primjer, poænjet Êe

sliËne posljedice. Boæja ljubav je temelj svake odredbe

Njegova Zakona, a onaj tko odstupa od zapovijedi, pro-

uzroËuje vlastitu nesreÊu i propast.

“Jer, velim vam, ne bude li vaπa pravednostveÊa od pravednosti knjiæevnika i farizeja,sigurno neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.”(Matej 5,20)

Knjiæevnici i farizeji proglaπavali su Isusa i Njegove

uËenike greπnicima zbog nepoπtovanja rabinskih obreda

i obiËaja. UËenike su Ëesto zbunjivali i uznemirivali prije-

kori i optuæbe onih koje su naviknuli poπtivati kao vjerske

uËitelje. Ali Isus je razotkrio prijevaru. Rekao je da je pra-

vednost kojoj su farizeji pridavali toliku vrijednost — bez-

vrijedna. Æidovi su smatrali sebe osobitim, vjernim naro-

dom koji uæiva Boæju naklonost, ali Krist je pokazao da

je njihova religija liπena spasonosne vjere. Sva njihova li-

cemjerna poboænost, njihove ljudske izmiπljotine i obredi,

Ëak ni hvalisavo ispunjavanje formalnih zahtjeva Zakona

nisu ih mogli uËiniti svetima. Nisu bili Ëistoga srca, nisu

bili plemeniti niti sliËni Kristu po karakteru.

Religija utemeljena na opravdanju djelima ne moæe

dovesti duπu u sklad s Bogom. Stroga i kruta pravovjer-

nost farizeja, bez skruπenosti, njeænosti i ljubavi, bila je

greπnicima samo kamen spoticanja. Bili su sliËni soli koja

je izgubila okus. U njihovom utjecaju nije bilo sile koja

bi saËuvala svijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je

ona “koja oËituje svoju snagu ljubavlju” (GalaÊanima 5,6),

koja Ëisti duπu i, sliËno kvascu, preobraæava karakter.

53

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2350

Black

u 51

Æidovi su sve to veÊ morali nauËiti iz uËenja proro-

ka. Vapaj duπe za izmirenjem s Bogom naπao je stoljeÊi-

ma prije svoj glas i odgovor u rijeËima proroka Miheja:

“S Ëime Êu doÊi pred Jahvu, hoÊu li pasti niËice pred

Bogom Sveviπnjim? HoÊu li doÊi preda nj sa ærtvom pa-

ljenicom, s teocima od jedne godine? HoÊe li mu biti mile

tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potokâ ulja? ... Objavljeno ti

je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve traæi od tebe: samo

Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa svojim Bogom

hoditi.” (Mihej 6,6-8)

Prorok Hoπea ovako je otkrio bît farizejstva: “Bujna

je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I πto mu je

viπe rodilo plodova, to je viπe umnaæao ærtvenike; πto mu

je bogatija zemlja bila, to je kiÊenije dizao stupove.” (Ho-

πea 10,1) TvrdeÊi da sluæe Bogu, Æidovi su zapravo sluæili

sebi. Njihova pravednost bila je plod njihovih napora da

dræe Zakon u skladu sa svojim zamislima i na svoju korist

te stoga nije ni mogla biti bolja od njih samih. NastojeÊi

same sebe uËiniti svetima, pokuπavali su, naime, Ëisto

izvaditi iz neËistoga. Boæji zakon je svet kao πto je i Bog

svet, savrπen kao πto je i Bog savrπen. On ljudima prika-

zuje Boæju pravednost. »ovjek ne moæe sâm dræati Za-

kon, jer ljudska je narav iskvarena, unakaæena i potpuno

razliËita od Boæje naravi. Djelima sebiËnog srca “svi po-

stasmo neËisti, a sva naπa pravda ko haljine okaljane” (Izaija

64,5).

Iako je Zakon svet, Æidovi nisu mogli steÊi pravednost

vlastitim naporima da ga dræe. Ako æele uÊi u nebesko

Kraljevstvo, Kristovi uËenici moraju steÊi drukËiju pra-

vednost od farizejske pravednosti. U svojemu Sinu Bog

im je pruæio savrπenu pravednost Zakona. Da su svoja srca

potpuno otvorili kako bi primili Krista, sâm æivot od Bo-

ga i Njegova ljubav bili bi u njima, preobraæavajuÊi ih u

Njegovu sliku. Tako bi, zahvaljujuÊi dragovoljnom Boæjem

daru, mogli dobiti pravednost koju Zakon zahtijeva. Ali

farizeji su odbacili Krista. “Ne poznajuÊi Boæje praved-


54

55

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2351

Black


nosti i nastojeÊi ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli

Boæjoj pravednosti.” (Rimljanima 10,3)

Isus je nastavio objaπnjavati svojim sluπateljima πto zna-

Ëi dræati Boæje zapovijedi — da je to izgradnja Kristovog

karaktera u njima. Jer u Njemu se Bog svakodnevno otkri-

vao pred njima.

“A ja vam kaæem: Svatko tko se ljuti na svogbrata bit Êe odgovoran sudu.” (Matej 5,22)

Bog je rekao preko Mojsija: “Ne mrzi svoga brata u

svom srcu! ... Ne osveÊuj se! Ne gaji srdæbe prema sino-

vima svoga naroda. Ljubi bliænjega svoga kao samoga

sebe...” (Levitski zakonik 19,17.18) Istine koje je Krist iz-

nosio bile su iste one istine πto su ih propovijedali pro-

roci, ali ih je u meuvremenu potamnila tvrdoÊa srca i

ljubav prema grijehu.

Spasiteljeve rijeËi otkrile su Njegovim sluπateljima Ëi-

njenicu da su i oni, osuujuÊi druge kao prijestupnike,

bili isto toliko krivi jer su gajili zlobu i mrænju.

Na drugoj strani jezera, nasuprot mjestu na kojemu

su se sabrali, prostirala se baπanska zemlja, pust predio

Ëiji su divlji klanci i πumovita brda veÊ dugo bili omiljeno

skroviπte razbojnika i svakovrsnih prijestupnika. Narodu

su bile u æivom sjeÊanju vijesti o pljaËkama i ubojstvima

poËinjenima ondje pa su mnogi bili revni u optuæivanju

tih zloËinaca. Istodobno su i sami bili naprasiti i svadlji-

vi, gajili su najogorËeniju mrænju prema svojim ugnjeta-

Ëima Rimljanima, a prezirali su i sve ostale narode, Ëak

i svoje sunarodnjake ako nisu u svemu podræavali njiho-

vo miπljenje. U svemu tome i oni su bili prijestupnici Za-

kona koji kaæe: “Ne ubij!” (Izlazak 20,13)

Duh mrænje i osvete potekao je od Sotone i naveo

ga je da ubije Boæjega Sina. Svatko tko gaji zlobu ili nelju-

baznost, gaji isti duh, Ëiji je plod smrt. U osvetoljubivoj

pomisli krije se zlo djelo, kao πto se u sjemenu krije bilj-

56

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2352

Black

u 53

ka. “Tko god mrzi svoga brata, ubojica je; a znate da nije-

dan ubojica nema u sebi trajnoga, vjeËnoga æivota.” (1.

Ivanova 3,15)

“... A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe odgovoran

Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘luakom’, odgovarat Êe

za to u ognju paklenom.” (Matej 5,22) DarujuÊi svojega

Sina da bi nas otkupio, Bog je pokazao koliko cijeni sva-

ku ljudsku duπu, i stoga nikome ne dopuπta da govori pre-

zrivo o drugome. UnatoË tome πto vidimo mane i slabosti

svojih bliænjih, Bog svaku duπu smatra svojim vlasniπtvom

— ona je Njegova stvaranjem, a dvostruko viπe time πto

ju je otkupio dragocjenom Kristovom krvlju. Svi smo stvo-

reni na Njegovu sliku, te se Ëak i prema onima koji su

najdublje pali mora se postupati s poπtovanjem i njeæno-

πÊu. Bit Êemo odgovorni pred Bogom Ëak i za jednu je-

dinu rijeË prijezira upuÊenu duπi za koju je Krist polo-

æio svoj æivot.

“A tko tebi daje prednost pred drugima? ©to li imaπ

πto nisi primio? Ako si, dakle, primio, πto se ponosiπ kao

da nisi primio?” “Tko si ti da sudiπ tuem sluzi? Ili stoji

ili pada, stvar je njegova gospodara, a stajat Êe jer ga Go-

spodin moæe tako dræati.” (1. KorinÊanima 4,7; Rimljani-

ma 14,4)

“A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe odgovoran

Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘luakom’, odgovarat Êe

za to u ognju paklenom.” (Matej 5,22) RijeË “luak” se

u Starom zavjetu rabila da oznaËi otpadnika ili onoga tko

se predao bezboænosti. Isus kaæe da svatko tko osudi svo-

jega brata kao otpadnika ili bezboænika, pokazuje da i

sâm zasluæuje istu osudu.

Kad se Krist prepirao sa Sotonom oko Mojsijeva tije-

la, “nije se usudio izreÊi protiv njega uvredljivu osudu”

(Juda 9). Da je to uËinio, stupio bi na Sotonino tlo, jer

je osuivanje oruæje Zloga. U Pismu je on nazvan “tuæitelj

naπe braÊe” (Otkrivenje 12,10). Isus nije htio upotrijebiti

nijedno Sotonino oruæje. Suprotstavio mu se samo rijeËi-

ma: “Neka bi ti Gospodin zapovjedio da uπutiπ!” (Juda 9)


57

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2353

Black


Krist nam je primjer: kad doemo u sukob s Njegovim

neprijateljima, ne smijemo uzvraÊati istom mjerom, niti

reÊi iπta πto bi nalikovalo uvredljivoj osudi. Onaj tko je

odreen govoriti u Boæje ime, ne smije izgovarati rijeËi

koje ni VeliËanstvo Neba nije uporabilo kad se prepiralo

sa Sotonom. Djelo suenja i osude moramo prepustiti Bogu.

“Najprije se izmiri s bratom...” (Matej 5,24)

Boæja ljubav je viπe od jednostavnog suzdræavanja od

zlih djela; ona je pozitivno i djelotvorno naËelo, æivi izvor

koji stalno teËe na blagoslov drugima. Ako je Kristova lju-

bav u nama, ne samo da neÊemo gajiti mrænju prema bli-

ænjima, nego Êemo se truditi pokazati im ljubav na svaki

naËin.

Isus kaæe: “Dakle: ako doneseπ dar svoj na ærtvenik i

tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe, ostavi dar tu

pred ærtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa

onda doi i prinesi dar svoj!” (Matej 5,23.24) Prinesena

ærtva bila je izraz vjere da Êe prinositelj u Kristu postati

sudionik u Boæjoj milosti i ljubavi. Meutim, izraæavati

vjeru u Boæju ljubav koja praπta, a istodobno gajiti duh

bezosjeÊajnosti, prava je lakrdija.

Kad netko tvrdi da sluæi Bogu, a nanosi nepravdu svo-

jemu bratu ili ga vrijea, time mu laæno prikazuje Boæji

karakter. Stoga mora priznati zlo i mora ga proglasiti gri-

jehom ako æeli biti u skladu s Bogom. Moæda nam je taj

brat nanio veÊu nepravdu nego mi njemu, ali to ne uma-

njuje naπu odgovornost. Ako se, dolazeÊi pred Boga, sje-

timo da netko ima neπto protiv nas, moramo ostaviti svoj

molitveni dar, dar zahvalnosti ili dragovoljni dar pa poÊi

bratu s kojim smo u sukobu, ponizno priznati svoj grijeh

i zatraæiti oprost.

Ako smo na bilo koji naËin prevarili ili povrijedili svo-

jega brata, moramo to popraviti. Ako smo u neznanju la-

æno svjedoËili, ako smo netoËno prenijeli rijeËi svojega

59

58

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2354

Black

u 55

brata, ako smo na bilo koji naËin umanjili njegov utje-

caj, trebamo otiÊi k onima s kojima smo razgovarali o

njemu i povuÊi sve svoje uvredljive i pogreπne izjave.

Koliko bi zla bilo sprijeËeno kad se nesporazumi meu

braÊom ne bi iznosili drugima, kad bi ih oni rjeπavali meu

sobom iskreno i u duhu krπÊanske ljubavi! Koliko bi gor-

Ëine, kojom su mnogi ukaljani, bilo uniπteno! Kako bi pri-

sno i njeæno Kristovi sljedbenici mogli biti sjedinjeni u

Njegovoj ljubavi!

“A ja vam kaæem da je svaki koji spoæudom pogleda æenu veÊ — u svom srcu— s njom uËinio preljub.” (Matej 5,28)

Æidovi su bili ponosni na svoju moralnost i gnuπali

su se nemoralnih obiËaja neznaboæaca. NazoËnost rimskih

Ëinovnika, koje je carska vlast dovela u Palestinu, nepre-

stano je vrijeala osjeÊaje naroda, jer su s tim strancima

kao poplava stigli neznaboæaËki obiËaji, razvrat i razuz-

danost. U Kafarnaumu su se rimski Ëinovnici Ëesto po-

javljivali sa svojim nakiÊenim ljubavnicama na proslava-

ma i πetaliπtima. Buka orgijanja Ëesto je naruπavala tiπi-

nu jezera dok su njihovi luksuzni brodiÊi klizili mirnom

povrπinom vode. Narod je oËekivao da Isus strogo osudi

te ljude, ali kako su se iznenadili kad su Ëuli rijeËi koje

su razotkrile zlo u njihovu vlastitom srcu!

Kad se razmiπljanje o zlu voli i njeguje, makar i tajno,

to pokazuje, kaæe Isus, da u srcu joπ vlada grijeh. Duπa

je joπ obuzeta gorËinom i nalazi se u okovima bezako-

nja. Onaj tko uæiva u poroËnim prizorima i dopuπta sebi

zlu misao ili poæudan pogled, vidjet Êe u otvorenom grijehu

i njegovom teretu srama i teπke boli pravu narav zla πto

ga je skrivao u odajama duπe. Trenutak kuπnje, u koje-

mu se nekome dogodilo da padne u teæak grijeh, nije stvo-

rio zlo koje se otkrilo, nego je samo ubrzao ili otkrio ono

πto je bilo skriveno i uspavano u srcu. »ovjek je “onakav


60

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2355

Black


kako u sebi misli”, jer iz srca “izvire æivot”. (Izreke 23,7;

4,23)

“Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh,odsijeci je i baci od sebe...” (Matej 5,30)

Da bi sprijeËio πirenje bolesti na tijelo i uniπtenje æi-

vota, Ëovjek je spreman preæaliti i desnu ruku. Koliko bi

morao biti spremniji odreÊi se onoga πto ugroæava æivot

duπe!

Da bi mogle sudjelovati u slavnoj slobodi Boæjih si-

nova, duπe koje je Sotona ponizio i zarobio moraju biti

iskupljene Radosnom vijeπÊu. Bog nas ne kani osloboditi

patnje, koja je neizbjeæiva posljedica grijeha, nego nas kani

spasiti i od samoga grijeha. IzopaËena i izobliËena duπa

mora se oËistiti i preobraziti da bi mogla biti odjevena u

dobrotu “Jahve, Boga naπega”, “jednaka slici njegova Sina”.

“Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko

srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube”

(Psalam 90,17; Rimljanima 8,29; 1. KorinÊanima 2,9). Samo

Êe vjeËnost moÊi otkriti slavnu sudbinu ljudi u kojima je

obnovljena Boæja slika.

Ako æelimo dosegnuti taj uzviπeni ideal, mora biti ær-

tvovano sve πto izaziva spoticanje duπe. Grijeh se sluæi

naπom voljom da bi nas zadræao u svojoj vlasti. PodËinja-

vanje volje prikazano je vaenjem oka ili odsijecanjem

ruke. »esto nam se Ëini da pokoravanje volje Bogu znaËi

pristajanje da kroz æivot proemo unakaæeni ili osakaÊe-

ni. Ali bolje ti je, kaæe Krist, biti unakaæen, ranjen i osa-

kaÊen ako tako moæeπ uÊi u æivot. Ono πto smatraπ pro-

paπÊu, zapravo te vodi najveÊem blagoslovu.

Bog je izvor æivota. Moæemo imati æivot samo ako smo

u zajednici s Njim. Odvojeni od Boga moæemo postojati

samo kratko, ali to nije æivot: “... ona [udovica] koja se

odaje nasladama mrtva je sve ako i æivi” (1. Timoteju 5,6).

Bog nam moæe podariti æivot jedino ako svoju volju pod-

61

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2356

Black

u 57

Ëinimo Njegovoj. Jedino ako, pokoravajuÊi Mu se, primimo

æivot od Njega, bit Êe nam moguÊe, kaæe Isus, svladati

skrivene grijehe na koje On upozorava. Moæete ih poko-

pati u srcu i skriti od ljudskih oËiju, ali kako Êete opsta-

ti u Boæjoj nazoËnosti?

Ako se uzdate u sebe, odbijajuÊi pokoriti svoju volju

Bogu, izabrali ste smrt. Gdje god grijeh bio, Bog mu je

oganj koji ga saæiæe. Ako izaberete grijeh i odbijete se

odvojiti od njega, Boæja nazoËnost, koja saæiæe grijeh, sa-

æeÊi Êe i vas.

Æelite li se predati Bogu, to zahtijeva ærtvu. Ali to je

ærtvovanje niæeg zbog viπega, zemaljskog zbog duhovnoga,

propadljivog zbog vjeËnoga. Bog nije odredio da naπa volja

bude uniπtena, jer samo ako se njome sluæimo moæemo

postiÊi ono πto On æeli da postignemo. Da bismo je mo-

gli ponovno primiti proËiπÊenu i oplemenjenu te tako

prisno povezanu s boæanskom voljom, naπa se volja mo-

ra pokoriti Bogu da bi On mogao preko nas izlijevati sla-

pove svoje ljubavi i sile. Koliko god samovoljnom i tvr-

doglavom srcu to pokoravanje izgledalo gorko i bolno, ipak

je to za nas bolje.

Sve dok nije osakaÊen i bespomoÊan pao na grudi

Anela zavjeta, Jakov nije upoznao pobjedu nesavladive

vjere niti je stekao naziv Boæjeg velikana. I baπ onda, kad

je “hramao zbog kuka” (Postanak 32,31), Ezavova naoru-

æana druæina ustuknula je pred njim, a faraon, ponosni

nasljednik kraljevske loze, prignuo je glavu da od njega

zatraæi blagoslov. Tako je i sâm Poglavar naπega spasenja

postao savrπen “patnjama” (Hebrejima 2,10), a djeca vje-

re “ozdraviπe od bolesti” i “nagnaπe u bijeg tue bojne

redove” (Hebrejima 11,34). I “kljasti Êe se naplijeniti pli-

jena” (Izaija 33,23), “najsustaliji meu njima bit Êe u onaj

dan kao David, a dom Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao

Aneo Jahvin pred njima” (Zaharija 12,8).


62

63

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2357

Black


“Je li dopuπteno Ëovjeku otpustiti svojuæenu s kojeg mu drago razloga?” (Matej

19,3)

Kod Æidova je bio obiËaj da muπkarac otpusti svoju

æenu zbog najbeznaËajnije uvrede, a æena se onda imala

pravo ponovno udati. Takav obiËaj izazivao je velike ne-

sreÊe i grijeh. U propovijedi na Gori Isus je jasno kazao

da se braËna veza ne moæe raskinuti, osim u sluËaju ne-

vjernosti braËnom zavjetu. “Svaki onaj”, kaæe Krist, “koji

otpusti svoju æenu — osim zbog bludnosti — navodi je na

preljub, i koji se oæeni takvom otpuπtenicom, Ëini pre-

ljub.” (Matej 5,32)

Kad su Ga farizeji poslije pitali o zakonitosti rastave,

Isus je podsjetio svoje sluπatelje na ustanovu braka ute-

meljenu pri stvaranju: “Mojsije vam je zbog vaπeg okor-

jelog srca dopustio da moæete otpustiti svoje æene. Ali u

poËetku nije bilo tako.” (Matej 19,8) Podsjetio ih je na

blaæene dane u Edenu: “I vidje Bog sve πto je uËinio, i

bijaπe veoma dobro.” (Postanak 1,31) Odatle potjeËu brak

i subota, dvije ustanove stvorene na slavu Bogu i blago-

slov ËovjeËanstvu. Kad je Stvoritelj braËnim zavjetom sje-

dinio ruke svetoga para rekavπi: “Stoga Êe Ëovjek ostaviti

oca i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih dvoje

jedno tijelo” (Postanak 2,24), proglasio je zakon o braku

za svu Adamovu djecu do kraja vremena. Ono πto je sâm

vjeËni Otac proglasio dobrim, bio je zakon koji je ljudima

trebao donijeti najuzviπeniji blagoslov i omoguÊiti im naj-

viπi razvitak.

Kao πto je izopaËio i sve druge Boæje dobre darove

povjerene ËovjeËanstvu, grijeh je izopaËio i brak. Evanelje

ima zadaÊu vratiti njegovu prvobitnu neokaljanost i lje-

potu. U Starom i u Novom zavjetu braËnom se vezom

prikazuje njeæno i sveto jedinstvo izmeu Krista i Njego-

vog naroda, spaπenih koje je On otkupio na Golgoti. “Ne

boj se” — kaæe Krist — “neÊeπ se postidjeti; ne srami se,

64

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2358

Black

u 59

neÊeπ se crvenjeti. Zaboravit Êeπ sramotu svoje mladosti

i viπe se neÊeπ spominjati rugla udoviπtva svoga. Jer su-

prug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama;

tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike

on se zove.” “Vratite se, sinovi odmetnici — rijeË je Jahvina

— jer ja sam vaπ Gospodar.” (Izaija 54,4.5; Jeremija 3,14)

U Pjesmi nad pjesmama Ëujemo nevjestin glas: “Dragi moj

pripada meni, a ja njemu.” A on, koji je za nju “... bijel i

rumen, istiËe se meu tisuÊama”, govori svojoj izabrani-

ci: “Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.”

(Pjesma 2,16; 5,10; 4,7)

PiπuÊi krπÊanima u Efezu, apostol Pavao je izjavio da

je Bog postavio muæa da bude glava æene, da joj bude

zaπtitnik, veza doma koja sjedinjuje sve Ëlanove obitelji,

kao πto je i Krist glava Crkve i Spasitelj simboliËnog ti-

jela: “©toviπe, kao πto je Crkva pokorna Kristu, tako ne-

ka budu i æene u svemu svojim muæevima. Muæevi, ljubi-

te svoje æene kao πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe

predao za nju, da je posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz

pratnju rijeËi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez lja-

ge, bez bore, bez iËega tomu sliËna, da bude sveta i bez

mane. Tako su i muæevi duæni ljubiti svoje æene kao svo-

ja tjelesa. Tko svoju æenu ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efe-

æanima 5,24-28)

Kristova milost, i samo ona, moæe uËiniti da ta ustanova

bude ono πto je Bog odredio — sredstvo blagoslova i uzdiza-

nja ljudskog roda. Tako Êe zemaljske obitelji svojim jedin-

stvom, mirom i ljubavlju predoËavati nebesku obitelj.

Kao πto je bilo u Kristovim danima, stanje u danaπnjem

druπtvu æalosno predoËava odstupanje od nebeskog ide-

ala te svete veze. Ali Ëak i onima koji su okusili samo

gorËinu i razoËaranje tamo gdje su oËekivali prijateljstvo

i radost, Kristovo Evanelje nudi utjehu. Strpljivost i bla-

gost, koje Njegov Duh moæe usaditi, zasladit Êe gorku sud-

binu. Srce u kojemu stanuje Krist bit Êe tako ispunjeno

i zadovoljeno Njegovom ljubavlju da neÊe æeljeti pobui-


65

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2359

Black


vati simpatiju prema sebi i privlaËiti pozornost na sebe.

Kad se duπa pokori Bogu, Kristova mudrost uËinit Êe ono

πto nije uspjela ljudska mudrost. Srca koja su nekad bila

ravnoduπna ili otuena, mogu se, otkrivanjem Njegove mi-

losti, povezati zlatnim vezama ljubavi, ËvrπÊim i trajnijim

od svake zemaljske veze, koje Êe odoljeti svim kuπnjama.

“A ja vam kaæem: Ne kunite se nikako...”(Matej 5,34)

Ne smijemo se kleti “ni nebom, jer je prijestolje Bo-

æje; ni zemljom, jer je podnoæje njegovim nogama; ni Jeru-

zalemom, jer je grad velikog kralja. Ne kuni se ni svojom

glavom, jer nisi kadar jednu vlas uËiniti bijelom ili crnom!”

(Matej 5,34-36)

Sve potjeËe od Boga. Nemamo niπta πto nismo primili

i, viπe od toga, nemamo niπta πto nije kupljeno za nas

Kristovom krvlju. Sve πto imamo dolazi nam s peËatom

kriæa, kupljeno krvlju dragocjenijom od svega jer je to

Boæji æivot. Niπta od onoga πto imamo ne smijemo ponu-

diti kao svoje u zalog da Êemo ispuniti svoju rijeË.

Æidovi su shvatili da treÊa zapovijed zabranjuje uzi-

manje Boæjeg imena u neposveÊene svrhe, ali smatrali su

da se ostalim zakletvama mogu slobodno sluæiti. Zakli-

njanje je bilo uobiËajeno. Iako im je Mojsije zabranio la-

æno se kleti, pronaπli su mnoge naËine da se oslobode

obveze prihvaÊene zakletvom. Nisu se bojali upustiti u

svetogre, niti su se ustruËavali od krivokletstva sve dok

je bilo prikriveno vjeπtim zaobilaæenjem Zakona.

Isus je osudio njihov obiËaj zaklinjanja rekavπi da je

to prijestup Boæje zapovijedi. Ipak, naπ Spasitelj nije za-

branio uporabu prisege na sudu, kojom se Bog sveËano

priziva za svjedoka da je reËeno istina i samo istina. Na

suenju pred Velikim vijeÊem Isus nije odbio posvjedo-

Ëiti pod prisegom. “A veliki mu sveÊenik reËe: ‘Zaklinjem

te æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija, Sin Bo-

67

66

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2360

Black

u 61

æji?’ ‘Ti kaza — odgovori mu Isus.’” (Matej 26,63.64) Da

je u govoru na Gori zabranio i sudsku prisegu, Krist bi

na svojemu suenju prekorio velikog sveÊenika te tako,

za dobro svojih sljedbenika, potkrijepio svoje uËenje.

Mnogi se ne boje prevariti svoje bliænje, ali su nauËeni

i od Boæjega Duha osvjedoËeni da je straπno lagati svoje-

mu Stvoritelju. Kad su pod prisegom, osjeÊaju da ne svje-

doËe samo pred ljudima, veÊ i pred Bogom, a svjedoËe

li laæno, to Ëine pred Onim koji Ëita srce i zna pravu istinu.

Svijest o straπnim kaznama koje takav grijeh povlaËi, spre-

Ëava ih da ga ne uËine.

Ako itko moæe pravo posvjedoËiti pod prisegom, on-

da je to krπÊanin. On neprestano æivi u Boæjoj nazoËno-

sti znajuÊi da je svaka misao vidljiva oËima Onoga s kime

je povezan. Kad je pozvan uËiniti to zakonito, ispravno

je pozvati Boga za svjedoka da je ono πto govori istina i

samo istina.

Isus je nastavio izlagati naËelo koje zakletvu Ëini ne-

potrebnom. On uËi da prava istina mora biti pravilo govora.

“Vaπ govor neka bude: da, da — ne, ne! ©to je viπe od

toga, od Zloga dolazi.” (Matej 5,37)

Te rijeËi osuuju sve one besmislene izreke i uzreËice

koje su na granici prostaπtva, zavodniËke komplimente,

izbjegavanje istine, laskave fraze, pretjerivanja, trgovaË-

ke obmane, sve πto je tako uobiËajeno u druπtvu i po-

slovnom svijetu. Tko se nastoji prikazati drukËijim nego

πto jest, ili Ëije rijeËi ne izraæavaju stvarne osjeÊaje nje-

gova srca, ne moæe se nazvati istinoljubivim.

Kad bi se te Kristove rijeËi poπtovale, prestalo bi izra-

æavanje zlonamjernih sumnji i neljubaznih kritika: jer, tko

moæe biti siguran da, tumaËeÊi postupke i pobude dru-

gih, govori istinu? Koliko puta ponos, strast ili osobno

raspoloæenje utjeËu na ocjenu koju dajemo! Jedan pogled,

jedna rijeË, Ëak i naglaπavanje rijeËi mogu navesti na po-

greπan zakljuËak. »ak i Ëinjenice mogu biti izreËene ta-

ko da navode na pogreπan dojam. A “πto je viπe” od isti-

ne, “od Zloga dolazi” (Matej 5,37).


68

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2361

Black


Sve πto krπÊani Ëine mora biti jasno kao sunËana svje-

tlost. Istina je od Boga; a laæ, u svakom od svojih bez-

brojnih oblika, potjeËe od Sotone. Tko na bilo koji naËin

skreÊe s pravog puta istine, prepuπta se sili Zloga. Ipak,

nije jednostavno ni lako reÊi pravu istinu. Ne moæemo

govoriti istinu ako je ne znamo. Unaprijed stvoreno miπ-

ljenje, predrasude, nedovoljno znanje i pogreπne procje-

ne Ëesto spreËavaju pravilno razumijevanje problemâ koje

moramo rjeπavati. NeÊemo moÊi govoriti istinu ako na-

πim razumom stalno ne upravlja Onaj koji je sâm Istina.

Krist nam preko apostola Pavla nalaæe: “Neka vam rijeË

bude ljubazna, solju zaËinjena, da znadnete odgovoriti

svakome kako treba!” “Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi

iz vaπih usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je

potrebno, da iskaæe dobroËinstvo sluπateljima.” (Koloπa-

nima 4,6; Efeæanima 4,29) U svjetlosti ovih tekstova vidi

se da Kristove rijeËi na Gori osuuju podrugljive, isprazne

i nemoralne razgovore, a zahtijevaju da naπe rijeËi budu

istinite i Ëiste.

Oni koji su uËili od Krista neÊe biti “sudionici u bes-

plodnim djelima tame” (Efeæanima 5,11). U govoru i u

æivotu bit Êe jednostavni, neposredni i iskreni, jer se pri-

premaju za zajednicu sa svetima u Ëijim se ustima “ne

nae laæ” (Otkrivenje 14,5).

“A ja vam kaæem: Ne opirite se zlotvoru!Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu,okreni mu i drugi!” (Matej 5,39)

Susreti s rimskim vojnicima bili su Æidovima stalni

povodi za ogorËenost. Vojni odredi bili su rasporeeni

po raznim mjestima u Judeji i Galileji, a njihova nazoËnost

podsjeÊala je narod na vlastito nacionalno poniæenje. S

gorËinom u duπi sluπali su prodorne zvuke trube i pro-

matrali Ëete kako se okupljaju oko rimske zastave i kla-

njaju se odajuÊi poËast simbolu rimske moÊi. Sukobi iz-

69

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2362

Black

u 63

meu naroda i vojnikâ bili su Ëesti i to je rasplamsavalo

mrænju ljudi. Kad bi neki rimski Ëinovnik æurio sa svo-

jom vojniËkom pratnjom iz mjesta u mjesto, Ëesto bi hvatao

æidovske seljake koji su radili u polju i prisiljavao ih da

nose terete uzbrdo ili obavljaju neki drugi teπki posao.

To je bilo u skladu s rimskim zakonom i obiËajima. Su-

protstavljanje takvim zahtjevima izazvalo bi samo poni-

æenja i okrutnosti. U srcu naroda jaËala je teænja da se

zbaci rimski jaram. Duh pobune bio je osobito snaæan

meu smjelim Galilejcima, s kojima se grubo postupalo.

Kafarnaum, pograniËni grad, bio je sjediπte rimske vojne

postrojbe, pa je pogled na odrede vojnika tijekom Isuso-

va propovijedanja budio u srcima Njegovih sluπatelja gorke

misli o Izraelovu poniæenju. Narod je æeljno gledao u Krista

nadajuÊi se da Êe On skrπiti ponos Rima.

Isus je s tugom promatrao namrπtena lica pred so-

bom. Zapaæao je duh osvete, koji je veÊ utisnuo na njih

svoj zli peËat. Znao je s kolikim ogorËenjem narod Ëe-

zne silom satrti svoje tlaËitelje. Ispunjen tugom, On ih

je pozvao: “A ja vam kaæem: ne opirite se zlotvoru! Napro-

tiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!”

(Matej 5,39)

Te rijeËi bile su samo ponavljanje onoga πto je uËio

i Stari zavjet. Pravilo “lom za lom, oko za oko, zub za

zub” (Levitski zakonik 24,20) bilo je, istina, navedeno u

zakonima objavljenima preko Mojsija, ali to je bio gra-

anski propis. Nitko nije imao pravo sâm se osveÊivati,

jer je Bog rekao: “Nemoj govoriti: ‘Osvetit Êu se za zlo!’

... Ne reci: ‘Kako je on meni uËinio, tako Êu i ja njemu...’

... Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliËi sr-

cem kada on posrÊe. ... Ako je gladan neprijatelj tvoj, na-

hrani ga kruhom, i ako je æedan, napoj ga vodom.” (Izreke

20,22; 24,29.17; 25,21)

Cijeli Isusov æivot na Zemlji bio je prikaz toga naËela.

Naπ Spasitelj je napustio svoj nebeski dom upravo zato

da bi svojim neprijateljima donio kruh æivota. Na sve kle-


71

70

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2363

Black


vete i progonstva koja su Ga pratila u stopu, odgovarao

je samo ljubavlju koja praπta. Preko proroka Izaije Krist

kaæe: “Lea podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze

onima πto mi bradu Ëupahu, i lica svojeg ne zaklonih od

uvreda ni od pljuvanja. ... Zlostavljahu ga, a on puπtaπe,

i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoπe

ga; ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvorio

usta svojih.” (Izaija 50,6; 53,7) Od kriæa na Golgoti kroz

stoljeÊa odjekuje Njegova molitva za svoje krvnike i vi-

jest nade razbojniku na samrti.

Otac je uvijek bio uz Krista. Snalazilo Ga je samo ono

πto je Beskrajna Ljubav dopuπtala za blagoslov svijetu. U

tome je bio izvor Njegove, ali u tome je izvor i naπe utjehe.

Tko je ispunjen Kristovim Duhom, prebiva u Kristu. Uda-

rac namijenjen njemu pada na Spasitelja koji ga sa svih

strana πtiti svojom nazoËnoπÊu. Sve πto dolazi na njega,

dolazi na Krista. On se ne treba braniti od zla, jer je Krist

njegova obrana. Niπta ga ne moæe dotaknuti ako Gospo-

din ne dopusti, a “Bog Ëini da sve pridonosi dobru onih

koji ga ljube; onih koji su odlukom Boæjom pozvani...”

(Rimljanima 8,28)

“Tko bi te htio tuæiti da se domogne tvoje koπulje,

podaj mu i ogrtaË! Ako te tko prisili da ideπ s njime jed-

nu milju, hajde dvije!” (Matej 5,40.41)

Isus je naloæio svojim uËenicima da, umjesto protiv-

ljenja zahtjevima vlasti, uËine Ëak i viπe nego πto se od

njih traæi i, koliko god je moguÊe, ispune svaku obvezu,

Ëak i kad ona nadmaπuje zahtjeve zakona zemlje. Zakon,

dan preko Mojsija, nalagao je vrlo briæan odnos prema

siromaπnima. Kad bi siromah dao svoju haljinu u zalog

ili kao pokriÊe za dug, zajmodavcu nije bilo dopuπteno

uÊi u njegovu kuÊu da bi je uzeo. Morao je priËekati na

ulici dok mu duænik ne donese zalog. Bez obzira na okol-

nosti, o zalasku sunca zalog je morao biti vraÊen vlasni-

ku (Ponovljeni zakon 24,10-13). U Kristovo doba pokla-

njalo se malo pozornosti tim milosrdnim uredbama, ali

72

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2364

Black

u 65

On je uËio svoje uËenike da se pokore odluci suda Ëak i

kad ona traæi viπe od onoga πto propisuje Mojsijev za-

kon. Ako se zahtijeva i dio njihove odjeÊe, moraju se poko-

riti. I viπe od toga: moraju dati zajmodavcu ono πto mu

pripada, a ako je potrebno, Ëak i viπe nego πto mu je

sud odobrio da uzme. “Tko bi te htio tuæiti”, kaæe Krist,

“da se domogne tvoje koπulje, podaj mu i ogrtaË! Ako te

tko prisili da ideπ s njim jednu milju, hajde dvije!”

Isus je dodao: “Tko te moli, podaj mu; a tko hoÊe

da mu pozajmiπ, ne odbij ga!” (Matej 5,42) Preko Mojsija

je dana ista pouka: “Nae li se kod tebe kakav siromah,

netko od tvoje braÊe, u kojem god gradu u zemlji πto ti

je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj

ruke svoje prema svome siromaπnome bratu, nego mu πi-

rom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto mu nedo-

staje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8) Ti redci objaπnjavaju zna-

Ëenje Spasiteljevih rijeËi. Krist nas ne uËi da dajemo mi-

lostinju ne praveÊi razliku meu onima πto traæe, nego

kaæe: “... nego mu πirom rastvori svoju ruku i spremno

mu daj πto mu nedostaje”, a bolje je da to bude dar nego

zajam: “pozajmljujte, a da niπta ne oËekujete natrag” (Luka

6,35).

Tko sa svojim darom daje sebe, hrani trojicu:

Sebe, svojeg gladnog susjeda i mene.

“Ljubite neprijatelje svoje.” (Matej 5,44)

Spasiteljeva pouka: “Ne opirite se zlotvoru” (Matej

5,39) bila je osvetoljubivim Æidovima tvrd govor pa su

gunali protiv nje. A Isus joπ odluËnije kaæe: “»uli ste

da je reËeno: ‘Ljubi svoga bliænjega i mrzi svoga nepri-

jatelja!’ A ja vam kaæem: Ljubite svoje neprijatelje i molite

za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga

Oca nebeskog, koji Ëini da njegovo sunce izlazi nad zli-

ma i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepravedni-

ma.” (Matej 5,43-45)


73

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2365

Black


To je bio pravi duh Zakona koji su rabini pogreπno

tumaËili kao hladnu i krutu zbirku pretjeranih zahtjeva.

Smatrali su se boljima od ostalih ljudi i vjerovali su da

kao roeni Izraelci imaju pravo na osobitu Boæju naklo-

nost. Ali Isus im je ukazao na duh praπtanja iz ljubavi

kao dokaz da su njihove pobude uzviπenije od pobuda

carinika i greπnika koje su prezirali.

Upozorio je svoje sluπatelje na Vladara svemira pod

novim imenom — “naπ Otac”. Nastojao je da shvate kako

Boæje srce njeæno Ëezne za njima. UËio ih je da Bog skr-

bi o svakoj izgubljenoj duπi i da, “kako se otac smiluje

djeËici, tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje” (Psa-

lam 103,13). Nijedna religija, osim biblijske, nije svije-

tu nikad pruæila takvu predodæbu o Bogu. Mnogoboπtvo

uËi da je vrhovno biÊe prije izvor straha nego ljubavi —

zloÊudno boæanstvo koje treba umilostiviti ærtvama, a ne

otac koji na djecu izlijeva darove svoje ljubavi. »ak je i

izraelski narod postao toliko slijep za dragocjena uËe-

nja prorokâ o Bogu, da je ta objava Njegove oËinske lju-

bavi i njima bila neπto sasvim novo, kao novi dar svije-

tu.

Æidovi su smatrali da Bog ljubi one koji Mu sluæe —

po njihovom miπljenju one koji ispunjavaju zahtjeve ra-

binâ — a da na sav ostali svijet izlijeva gnjev i proklet-

stvo. Ali Isus je rekao da nije tako: cijeli svijet, i zle i

dobre, obasjava sunËana svjetlost Njegove ljubavi. Toj istini

trebala ih je nauËiti i sama priroda, jer Bog “Ëini da nje-

govo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pra-

vednima i nepravednima” (Matej 5,45).

Zemlja iz godine u godinu raa obiljem i nastavlja

svoj put oko Sunca, ali to ne Ëini silom koja je u njoj

samoj. Boæja ruka upravlja planetima i odræava ih na nji-

hovim toËno utvrenim stazama u svemiru. Boæjom silom

pravilno se smjenjuju ljeto i zima, sjetva i æetva, dan i

noÊ. Boæjom rijeËju buja bilje, pojavljuje se liπÊe i cvjeta

cvijeÊe. Svaki dobar dar koji imamo, svaka sunËana zra-

74

75

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2366

Black

u 67

ka, svaki pljusak kiπe, svaki zalogaj hrane, svaki trenutak

æivota, sve je to dar ljubavi.

Dok smo joπ bili bez ljubavi i imali neuglaen karak-

ter, “... odurni i mrzitelji jedni drugih”, naπ nebeski Otac

nam se smilovao. “Ali kad se oËitova dobrota Boga, na-

πega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas

— ne zbog pravednih djela koja smo mi uËinili, veÊ po

milosru — spasi kupelju ponovnog raanja, obnove ko-

ju Ëini Duh Sveti...” (Titu 3,4.5) Ako primimo Boæju lju-

bav, i mi Êemo postati ljubazni i njeæni ne samo prema

onima koji nam se sviaju, nego i prema najloπijima, zalu-

talima i greπnima.

Boæja djeca su oni koji imaju udjela u Njegovoj na-

ravi. Ni zemaljski poloæaj, ni roenje, ni narodnost, ni

vjerske prednosti ne dokazuju da smo pripadnici Boæje

obitelji. To Ëini ljubav, ljubav koja obuhvaÊa cijelo Ëovje-

Ëanstvo. »ak Êe i greπnici, Ëija srca nisu potpuno zatvo-

rena za djelovanje Boæjega Duha, uzvratiti ljubaznost. Ia-

ko Êe moæda na mrænju uzvratiti mrænjom, na ljubav Êe

odgovoriti ljubavlju. Ali samo Boæji Duh i na mrænju uz-

vraÊa ljubavlju. Biti ljubazan prema nezahvalnima i zlima,

Ëiniti dobro ne oËekujuÊi zauzvrat niπta, to su znakovi

pripadnosti vladarskoj obitelji Neba, siguran znak kojim

djeca Najviπega otkrivaju svoj visoki poloæaj.

“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπenOtac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)

RijeË “dakle” upuÊuje na zakljuËak utemeljen na ono-

me πto je prije reËeno. Isus je svojim sluπateljima opisi-

vao neiscrpnu Boæju milost i ljubav i zato im, dakle, nalaæe

da budu savrπeni. BuduÊi da je vaπ nebeski Otac “dobar

prema nezahvalnima i zlima” (Luka 6,35), buduÊi da se

sagnuo da bi vas uzdignuo, dakle — kaæe Isus — moæete

Mu postati sliËni po karakteru i stajati bez mane i pred

ljudima i pred anelima.


76

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2367

Black


Uvjeti za vjeËni æivot po milosti potpuno su isti kao

u Edenu — savrπena pravednost, sklad s Bogom, savrπena

usklaenost s naËelima Njegovog Zakona. Isti ideal ka-

raktera prikazan je u Starom i u Novom zavjetu. Taj ideal

nije takav da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapovi-

jedi ili nalogu koji Bog daje, postoji i obeÊanje, najpouz-

danije obeÊanje koje se krije u samoj zapovijedi. Bog se

pobrinuo da Mu moæemo postati sliËni. To Êe i postiÊi

sa svima koji svojom izopaËenom voljom ne ometu dje-

lovanje Njegove milosti.

Bog nas je ljubio neizrecivom ljubavlju, a naπa se lju-

bav prema Njemu budi kad donekle shvatimo duæinu,

πirinu, visinu i dubinu te ljubavi koja nadmaπuje svaki um.

OtkrivajuÊi privlaËnu Kristovu ljepotu, upoznajuÊi Njegovu

ljubav pokazanu prema nama dok smo joπ bili greπnici,

tvrdo srce se smekπava i postaje krotko, a greπnik se preo-

braæava i postaje dijete Neba. Bog ne upotrebljava nasil-

ne mjere; sredstvo kojim se sluæi da bi odagnao grijeh iz

srca jest ljubav. Njome pretvara oholost u poniznost, a nepri-

jateljstvo i nevjerovanje u ljubav i vjeru.

Æidovi su silno nastojali dostiÊi savrπenstvo vlastitim

naporima, ali nisu uspjeli. Krist im je veÊ objasnio da ih

njihova pravednost nikad neÊe odvesti u nebesko kraljev-

stvo. Sad im otkriva narav pravednosti koju moraju imati

svi koji Êe uÊi u Nebo. U cijelom govoru na Gori opisi-

vao je njezine rodove, a sad im u jednoj reËenici otkriva

njezin izvor i njezinu narav: budite savrπeni kao πto je

Bog savrπen. Zakon je samo preslika Boæjega karaktera.

U svojem nebeskom Ocu gledajte savrπen prikaz naËelâ

koja su temelj Njegove vladavine.

Bog je ljubav. Kao πto sunce πalje zrake svjetlosti, tako

se ljubav, svjetlost i radost πire od Njega na sva Njegova

stvorenja. U Njegovoj je naravi davanje. Sâm Njegov æivot

je izlijevanje nesebiËne ljubavi.

77

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2368

Black

u 69

Njegova je slava u dobru Njegove djece;

Njegova radost u njihovom oËinstvu.

Bog nam kaæe da budemo savrπeni kao πto je On sâm,

na isti naËin. U svojem malom krugu moramo biti sredi-

πta svjetlosti i blagoslova, kao πto je to Bog u svemiru.

Nemamo niπta u sebi, ali svjetlost Njegove ljubavi pada

na nas, a mi trebamo odraæavati njezin sjaj. ZahvaljujuÊi

dobroti koju nam Bog posuuje, moæemo biti savrπeni u

svojem krugu kao πto je On savrπen u svojem.

Isus je rekao: “Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen

Otac vaπ nebeski!” Ako ste Boæja djeca, onda imate udjela

u Njegovoj naravi i morate Mu biti sliËni. Svako dijete

æivi æivotom dobivenim od oca. Ako ste Boæja djeca, roena

Njegovim Duhom, æivite æivotom koji ste dobili od Boga.

U Kristu “stanuje sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9),

a Isusov æivot se “oËituje na naπem smrtnom tijelu” (2.

KorinÊanima 4,11). Taj æivot u vama izgradit Êe isti ka-

rakter i Ëinit Êe ista djela kakva je Ëinio i preko Krista.

Tako Êete biti u skladu sa svakim propisom Boæjeg za-

kona, jer “savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psa-

lam 19,8). Uz pomoÊ ljubavi ispunit Êe se “u nama, koji

ne æivimo po tijelu, nego po Duhu... pravedni zahtjev Za-

kona” (Rimljanima 8,4).


78

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2369

Black


Sluæba iz istinskih pobuda

“Pazite da ne vrπite svoje pravednosti predljudima da vas oni vide!” (Matej 6,1)

Kristove rijeËi na Gori bile su izraz onoga πto je On

bez rijeËi uËio svojim æivotom, ali πto su ljudi propustili

uoËiti. Nisu mogli shvatiti zaπto se On, iako ima tako ve-

liku moÊ, ne sluæi njome da bi sebi pribavio ono πto su

oni smatrali najviπim dobrom. Njihov duh, njihove pobu-

de i metode bili su suprotni Njegovima. Dok su se pri-

kazivali kao revnitelji za Ëast Zakona, vlastita slava bila

je pravi cilj kojemu su teæili. Zato im je Krist i nastojao

predoËiti da je samoljubiv Ëovjek prijestupnik Zakona.

Meutim, pravila kojih su se farizeji dræali osobitost

su ljudskoga roda u svim stoljeÊima. Duh farizejstva jest

osobina ljudske naravi. BuduÊi da je Spasitelj pokazao su-

protan duh od duha rabinâ, te razliku izmeu svojih i

njihovih metoda, Njegovo uËenje se moæe primijeniti na

ljude svih razdoblja.

U Kristove dane farizeji su neprestano nastojali zado-

biti naklonost Neba kako bi osigurali zemaljsku Ëast i bla-

gostanje, koje su smatrali nagradom za vrlinu. Istodobno

su se pred narodom razmetali djelima milosra da bi privu-

kli pozornost i stekli ugled zbog svoje svetosti.

Isus ih je ukorio zbog razmetanja rekavπi da Bog ne

priznaje takvu sluæbu i da su im laskanja i divljenje na-

roda, za kojima su toliko Ëeznuli, jedina nagrada koju Êe

ikad primiti.

80

79

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2370

Black

u 71

“Kad ti dajeπ milostinju”, rekao je, “neka ti ne zna

ljevica πto ti Ëini desnica, kako bi tvoja milostinja bila

tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit Êe ti.” (Matej

6,3.4)

Tim rijeËima Isus nije rekao da djela dobroËinstva

uvijek moraju ostati tajna. PiπuÊi pod utjecajem Svetoga

Duha, apostol Pavao nije zatajio plemenitu poærtvovnost

makedonskih krπÊana, veÊ je govorio o milosti kojom ih

je Krist preporodio, pa su se tako i drugi ispunili tim

duhom. Tako piπe i crkvi u Korintu: “I vaπa je revnost

potaknula ostale mnoge.” (2. KorinÊanima 9,3)

Kristove rijeËi jasno otkrivaju Njegovu misao da djela

milosra ne smijemo Ëiniti da bi nas ljudi hvalili i poπti-

vali. Prava poboænost nikad ne navodi na razmetanje. Oni

koji Ëeznu za rijeËima pohvale i laskanja, i hrane se nji-

ma kao poslasticom, krπÊani su samo po imenu.

Svojim dobrim djelima Kristovi sljedbenici ne slave

sebe, veÊ Onoga Ëijom su miloπÊu i silom to uËinili. Svako

dobro djelo uËinjeno je pod utjecajem Svetoga Duha ko-

ji je darovn da proslavi Darovatelja, a ne primatelja. Kad

Kristova svjetlost obasjava duπu, s usana se izlijevaju ri-

jeËi kojima se iskazuje slava i zahvalnost Bogu. Vaπe mo-

litve, vaπe ispunjavanje duænosti, vaπa dobroËinstva, vaπe

samoodricanje uopÊe neÊe biti tema vaπih misli ili raz-

govora. Isus Êe biti veliËan; “ja” Êe nestati, a Krist Êe postati

sve u svemu.

Trebamo davati iskrena srca — ne zato da bismo se

razmetali svojim dobrim djelima, veÊ iz milosti i ljubavi

prema potrebitima. Iskrena nakana, istinska dobrota sr-

ca, to je pobuda koju Nebo cijeni. Duπa koja je iskrena

u svojoj ljubavi i predaje se Bogu svim srcem, mnogo je

dragocjenija u Boæjim oËima od zlatne πipke iz Ofira.

Ne smijemo misliti o nagradi, veÊ o sluæbi, ali dobrota

pokazana u takvom duhu neÊe ostati bez nagrade. “Otac

tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit Êe ti.” Iako je sâm Bog

zapravo ta velika nagrada u kojoj su sjedinjene sve osta-

SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA

81

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2371

Black


le nagrade, duπa Êe Ga primiti i radovati Mu se samo onda

kad Mu postane sliËna po karakteru. Samo se sliËni mo-

gu meusobno cijeniti. Ako Mu se predamo da bismo sluæili

ËovjeËanstvu, Bog nam se daje.

Tko dopusti da kroz njegovo srce i æivot teËe rijeka

Boæjih blagoslova na druge, i sâm Êe biti bogato nagra-

en. Obronci i ravnice kojima protjeËu planinski potoci

na putu prema moru time niπta ne gube. Ono πto daju,

stostruko im se vraÊa. Potok koji teËe æuboreÊi, ostavlja

za sobom dar bujnog zelenila i plodnosti. Na njegovim

obalama trava je zelenija, drveÊe je bujnije, a cvijeÊe bo-

gatije. Kad zemlja leæi gola i spaljena od ljetne æege, vrpca

zelenila obiljeæava rijeËni tok, a ravnica, koja je otvorila

svoje grudi da ponese blago planina prema moru, odje-

vena je svjeæinom i ljepotom koja svjedoËi o nagradi ko-

ju Bog milostivo daruje svima koji dragovoljno postaju

provodnici kojima se ona izlijeva u svijet.

Takav blagoslov primaju oni koji su milostivi prema

siromaπnima. Prorok Izaija kaæe: “... podijeliti kruh svoj

s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuÊnike, odjenuti onog

koga vidiπ gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.

Tad Êe sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje Êe tvoje

brzo procvasti... Jahve Êe te vodit bez prestanka, sitit Êe

te u suπnim krajevima... i bit Êeπ kao vrt zaljeven, kao

studenac kojem voda nikad ne presuπi.” (Izaija 58,7-11)

Djelo milosra izvor je dvostrukih blagoslova. Onaj

tko daje nevoljnima, sluæi im na blagoslov, ali je i sâm

blagoslovljeniji. Kristova milost u duπi razvija karakterne

osobine suprotne sebiËnosti; osobine koje Êe oËistiti, ople-

meniti i obogatiti æivot. Dobra djela, uËinjena u tajnosti,

Ëvrsto Êe povezati srca i joπ ih bliæe dovesti srcu Onoga

od koga potjeËe svaka plemenita pobuda. Male paænje,

mala djela ljubavi i poærtvovnosti kojima æivot zraËi ne-

primjetno, kao πto se miris neprimjetno πiri iz cvijeÊa,

Ëine velik dio æivotnih blagoslova i sreÊe. Na kraju Êe biti

utvreno da se samoodricanje za dobro i sreÊu drugih,

82

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2372

Black

u 73

iako se na ovome svijetu malo cijeni i ne preporuËuje,

na Nebu priznaje kao znak naπega jedinstva s Kristom,

Kraljem slave, koji je bio bogat, a zbog nas je osiromaπio.

Djela milosra mogu biti uËinjena u tajnosti, ali se

ne moæe skriti njihov utjecaj na karakter onoga tko ih je

uËinio. Kad budemo cijelim srcem radili kao Kristovi

sljedbenici, srce Êe biti tijesno povezano s Bogom; kad

Boæji Duh bude djelovao na naπ duh, u duπi Êe, kao od-

govor na boæanski dodir, nastati sveti sklad.

Tko zaraene talente daje onima πto su se mudro ko-

ristili povjerenim darovima, radosno prima sluæbu svoje-

ga vjernog naroda u Ljubljenome, Ëijom su je miloπÊu i

silom oni obavili. Oni koji su nastojali razviti i usavrπiti

krπÊanski karakter, poboljπavajuÊi svoje sposobnosti do-

brim djelima, poænjet Êe u buduÊem svijetu ono πto su

sijali. Djelo zapoËeto na Zemlji bit Êe zavrπeno u uzviπe-

nijem i svetijem æivotu koji Êe trajati cijelu vjeËnost.

“Kad molite, ne budite kao licemjeri...”(Matej 6,5)

Farizeji su imali odreene sate za molitvu. Kad bi se,

kako se to Ëesto dogaalo, u dogovoreno vrijeme naπli

izvan kuÊe, zaustavljali bi se bilo gdje — na ulici ili na

trænici usred uæurbanog mnoπtva — i glasno ponavljali svoje

uobiËajene molitve. Takvo moljenje, obavljano jedino zbog

samohvale, izazvalo je Isusov strogi ukor. Ipak, On nije

podcjenjivao javne molitve, jer se i sâm, zajedno sa svojim

uËenicima, molio u nazoËnosti mnoπtva. Ali Isus uËi da

osobnu molitvu ne treba iznositi javno. Naπe molbe na

bogosluæju u sobi trebaju stiÊi samo do uha Boga koji ih

sluπa. Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti sadræaj takvih

molitava.

“A ti kad moliπ, ui u svoju sobu!” Imajte odreeno

mjesto za tajnu molitvu. Isus je birao osobita mjesta za

razgovor s Bogom, a tako i mi trebamo Ëiniti. Trebali bi-


84

83

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2373

Black


smo se Ëesto povlaËiti na neko mjesto, koliko god bilo

skromno, gdje moæemo biti sami s Bogom.

“A ti kad moliπ, ui u svoju sobu, zatvori vrata te se

pomoli Ocu svom u tajnosti, pa Êe ti platiti Otac tvoj,

koji vidi u tajnosti!” (Matej 6,6) S djetinjim povjerenjem

moæemo doÊi pred Boga u Isusovo ime. Nijedan Ëovjek

nije nam potreban kao posrednik. Preko Isusa moæemo

otvoriti svoje srce Bogu kao Onome tko nas poznaje i

voli.

Na osamljenom mjestu molitve, gdje nas moæe vidjeti

samo Boæje oko i Ëuti samo Njegovo uho, moæemo izlije-

vati sve svoje najskrivenije æelje i Ëeænje Ocu punom neiz-

mjerne milosti. Dok duπa u miru i spokoju Ëeka, glas koji

nikad nije propustio odgovoriti na vapaj nevoljnika, pro-

govorit Êe i naπim srcima.

“Jer Gospodin je pun samilosti i milosra.” (Jakov 5,11)

On Ëeka s neumornom ljubavlju da Ëuje priznanje zalu-

talih i da prihvati njihovo pokajanje. Bog traæi neki znak

zahvalnosti od nas, kao πto majka oËekuje osmijeh pri-

znanja voljenog djeteta. On bi htio da shvatimo koliko

iskreno i njeæno Njegovo srce Ëezne za nama. Poziva nas

da povjerimo svoje nevolje Njegovoj suÊuti, tuge Njego-

voj ljubavi, rane Njegovom lijeËenju, svoju slabost Njegovoj

snazi, prazninu Njegovoj punini. Nitko tko je doπao k Nje-

mu nije se razoËarao. “U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaπa.” (Psalam 34,6)

Oni koji se u osami obraÊaju Bogu iznoseÊi Mu svo-

je potrebe i traæeÊi pomoÊ, neÊe se moliti uzalud: “... pa

Êe ti platiti Otac tvoj koji vidi u tajnosti”. Ako Krist bude

svakodnevno s nama, osjetit Êemo da nas okruæuje sila

nevidljivog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit Êemo se

u Njegovo obliËje. Promatranjem se mijenjamo. Karakter

postaje njeæan, uglaen i oplemenjen za nebesko kraljev-

stvo. Sigurna posljedica naπih razgovora i zajednice s Go-

spodinom bit Êe napredovanje u poboænosti, ËistoÊi i rev-

nosti. Postajat Êemo sve razboritiji u svojim molitvama.

85

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2374

Black

u 75

Primat Êemo boæanski odgoj, i to Êe se pokazati u æivo-

tu punom marljivosti i revnosti.

Duπa koja se obraÊa Bogu traæeÊi pomoÊ, potporu i

snagu svakodnevnom usrdnom molitvom, imat Êe pleme-

nite teænje, jasno shvaÊanje istine i duænosti, uzviπene po-

bude za rad. Neprestano Êe biti gladna i æedna pravednosti.

OdræavajuÊi vezu s Bogom, moÊi Êemo na bliænje preno-

siti svjetlost, mir i vedrinu πto vladaju u naπemu srcu.

Snaga koju smo stekli moleÊi se Bogu, sjedinjena s ustraj-

nim naporima da postanemo promiπljeniji i briæljiviji, pri-

prema nas za svakodnevne duænosti i odræava spokoj du-

ha u svim okolnostima.

Ako Mu se pribliæimo, Bog Êe u naπa usta staviti rijeËi

kojima Êemo svjedoËiti o Njemu i slaviti Njegovo ime. UËit

Êe nas melodijama aneoskih pjesama i zahvalnosti nebe-

skom Ocu. Svaki postupak u naπemu æivotu otkrivat Êe

svjetlost i ljubav Spasitelja koji boravi u nama. Izvanjske

nevolje ne mogu ugroziti æivot koji se æivi vjerom u Boæ-

jega Sina.

“Kad se molite, ne izgovarajte ispraznerijeËi kao pogani, koji umiπljaju da Êe bitiusliπani zbog svoga nabrajanja.” (Matej 6,7)

Neznaboπci su smatrali da se molitvom moæe zasluæiti

oprost grijeha. ©to je molitva duæa, smatrali su da je zasluga

veÊa. Kad bi mogli postati sveti vlastitim naporima, ima-

li bi u sebi neπto u Ëemu bi mogli uæivati — opravdanje

za hvalisavost. Takvo poimanje molitve razrada je uËenja

o samoispaπtanju, koje je ugraeno u temelje svih susta-

va laænih religija. Farizeji su prihvatili to neznaboæaËko

poimanje, a ono nije nestalo ni u naπe doba, Ëak ni meu

onima koji se smatraju istinskim krπÊanima. Ponavljanje

ustaljenih, uobiËajenih fraza, dok srce ne osjeÊa potrebu

za Bogom, isto je πto i umnoæavanje ispraznih rijeËi ne-

znaboæaca.


86

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2375

Black


Molitva nije ispaπtanje za grijeh. Sama po sebi nije

ni vrijednost ni zasluga. Sve ukrasne rijeËi kojima raspo-

laæemo nisu ravne jednoj svetoj æelji. NajrjeËitije molitve

samo su isprazne rijeËi ako ne izraæavaju prave osjeÊaje

srca. Kad molitva dolazi iz iskrenog srca i izraæava jedno-

stavne potrebe duπe, kao da molimo nekog zemaljskog

prijatelja za uslugu oËekujuÊi da nam je uËini, to je molitva

vjere. Bog ne æeli naπe ceremonijalne izraze πtovanja, ali

neizreËeni vapaj srca, koje je skruπeno i slomljeno osjeÊa-

jem vlastitog grijeha i posvemaπnje slabosti, nalazi svoj

put do Oca svake milosti.

“Kad postite, ne budite mrki poputlicemjera, koji izobliËe lice da ih zapazeljudi kako poste.” (Matej 6,16)

Post πto ga zahtijeva Boæja rijeË viπe je od forme. Ne

Ëini ga samo odbijanje hrane, noπenje kostrijeti i posipa-

nje glave pepelom. Onaj tko posti i stvarno æali zbog gri-

jeha, nikad se neÊe time razmetati.

Svrha posta na koji nas Bog poziva nije muËenje tijela

zbog grijeha duπe, nego pomoÊ da bismo shvatili straπnu

narav grijeha, ponizili srce pred Bogom i primili Njegov

milostivi oprost. Boæja zapovijed Izraelu glasila je: “Razde-

rite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome,

jer on je njeænost sama i milosre, spor na ljutnju, a bogat

dobrotom, on se nad zlom raæali.” (Joel 2,13)

NeÊe nam biti ni od kakve koristi ako Ëinimo pokoru

ili si laskamo da Êemo vlastitim djelima zasluæiti ili ku-

piti nasljedstvo meu svetima. Kad su Ga upitali: “©to

da Ëinimo ... da radimo djela koja Bog hoÊe?”, Krist je

odgovorio: “Ovo djelo Bog hoÊe ... da vjerujete u onoga

koga je on poslao.” (Ivan 6,28.29) Pokajanje je okretanje

od sebe prema Kristu. A kad primimo Krista tako da On

vjerom moæe æivjeti svoj æivot u nama, vidjet Êe se i do-

bra djela.

87

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2376

Black

u 77

Isus kaæe: “A ti kad postiπ, namaæi glavu i umij lice

da te ne vide ljudi gdje postiπ, nego Otac tvoj, koji je u

tajnosti.” (Matej 6,17.18) ©to god Ëinili Bogu na slavu,

trebamo Ëiniti radosno, a ne æalosno i turobno. U Kristo-

voj religiji nema niËega sumornog. Ako svojim turobnim

izgledom ostavljaju dojam da su se razoËarali u Gospodi-

na, krπÊani laæno prikazuju Njegov karakter i stavljaju do-

kaze u usta Njegovih neprijatelja. Iako rijeËima moæda kaæu

da im je Bog Otac, svojom sumornoπÊu i tugom pruæaju

svijetu sliku siroËadi.

Krist æeli da sluæbu Njemu prikaæemo privlaËnom, ka-

kva ona i jest. Otkrijmo svoja samoodricanja i tajne kuπ-

nje srca Spasitelju punom suÊuti. Ostavimo terete u pod-

noæju kriæa i produæimo svojim putom radujuÊi se u lju-

bavi Onoga koji je prvi ljubio nas. Ljudi moæda nikad neÊe

saznati πto se u tajnosti dogaalo izmeu duπe i Boga,

ali Êe posljedice djelovanja Duha na srce postati vidljive

svima, jer “Êe ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti”.

“Ne sabirajte sebi blago na zemlji...” (Matej

6,19)

Blago sabrano na Zemlji nije trajno: izgrizaju ga moljci

i hra, lopovi prokopavaju zidove i kradu ga, vatra i oluje

odnose vaπ imetak. A “gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce”.

(Matej 6,20.21) Blago sabrano na Zemlji toliko Êe obuzeti

um da u njemu neÊe biti mjesta za ono πto je nebesko.

Ljubav prema novcu bila je vladajuÊa strast Æidova

Isusovog doba. Svjetovnost je prisvojila mjesto koje u duπi

trebaju zauzimati Bog i vjera, a tako je i danas. Pohlepna

æudnja za bogatstvom toliko oËarava i opËinja ljude svo-

jim utjecajem da se njihova plemenitost izopaËuje, a

Ëovjekoljublje kvari, sve dok ne budu izgubljeni. Sluæba

Sotoni puna je briga, neprilika i zamornog rada, a blago

koje ljudi s mukom skupljaju na Zemlji traje samo neko

vrijeme.


89

88

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2377

Black


Isus je rekao: “Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje

ga ni moljac ni hra ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju

zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce.”

(Matej 6,20.21)

Nalog glasi: “Sabirajte sebi blago na nebu!” Vama je

na korist da si osigurate nebesko blago. Jedino je ono,

od svega πto imate, doista vaπe. Blago sabrano na Nebu

je nepropadljivo. Ni vatra niti voda ga ne mogu uniπtiti,

lopov ga ne moæe oteti, moljac ili hra ga ne mogu izgristi,

jer ga Ëuva sâm Bog.

To blago, koje Krist smatra dragocjenijim od svakog

drugog blaga, jest “bogatstvo slave [koje] krije njegova

baπtina meu svetima”. (Efeæanima 1,18) Kristovi uËenici

nazvani su Njegovim draguljima, Njegovim dragocjenim

i osobitim blagom, “kao drago kamenje krune oni Êe bli-

stat u zemlji njegovoj”. “Rjei Êe biti Ëovjek neg’ zlato

æeæeno, rjei samrtnik od zlata ofirskog.” (Zaharija 9,16;

Izaija 13,12) Krist, veliko Srediπte iz kojega zraËi sva sla-

va, vidi u svojem narodu, oËiπÊenom i usavrπenom, na-

gradu za sve svoje patnje, svoja poniæenja i svoju ljubav,

vidi dopunu svoje slave.

Dopuπteno nam je sjediniti se s Njim u velikom djelu

otkupljenja i s Njim dijeliti bogatstva koja je On stekao

svojom smrÊu i patnjom. Apostol Pavao je pisao krπÊanima

u Solunu: “Pa tko je naπa nada, naπa radost, naπa kruna

kojom Êemo se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom

o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa slava i naπa

radost.” (1. Solunjanima 2,19.20) To je blago za koje nam

Krist nalaæe da se trudimo. Karakter je velika æetva æivota.

Svaka rijeË i svako djelo koje Kristovom miloπÊu potak-

ne u samo jednoj duπi æelju da dosegne nebesko, svaki

napor usmjeren na oblikovanje karaktera sliËnog Kristo-

vom znaËi sabiranje blaga na Nebu.

Gdje ti je blago, tu Êe ti biti i srce. Kad god nastoji-

mo drugima Ëiniti dobro, tada Ëinimo dobro i samima

sebi. Tko ærtvuje novac ili vrijeme za πirenje Radosne vije-

90

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2378

Black

u 79

sti, ulaæe svoje zanimanje i molitve u djelo i u duπe koje

Êe njime biti obraÊene. Njegovi su osjeÊaji posveÊeni bliæ-

njima pa je potaknut na veÊu odanost Bogu da bi mo-

gao biti osposobljen uËiniti im i najveÊe dobro.

A kad doe posljednji dan, kad zemaljsko blago bude

propadalo, onaj tko je sabirao blago na Nebu ugledat Êe

ono πto je stjecao svojim æivotom. Ako sad pazimo na Kri-

stove rijeËi, u trenutku kad se okupimo oko velikoga bijelog

prijestolja ugledat Êemo duπe spaπene naπim trudom i sa-

znati da su one spasile druge, a ove opet druge — veliko

mnoπtvo dovedeno je tako u luku mira naπim radom da

bi tu poloæilo svoje krune pred Isusove noge i hvalilo Ga

kroz beskrajne vjekove vjeËnosti. S kakvom Êe samo rado-

πÊu Kristov suradnik promatrati te otkupljene koji sudje-

luju u Otkupiteljevoj slavi! Kako Êe Nebo biti dragocje-

no onima koji su bili vjerni u radu na spaπavanju duπa!

“Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto

je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!”

(Koloπanima 3,1)

“Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti okozdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti u svjetlu.”(Matej 6,22)

Zdrave nakane i svesrdna predanost Bogu uvjeti su

na koje upozoravaju Spasiteljeve rijeËi. Budite iskreni i

nepokolebljivi u svojem nastojanju spoznavanja istine i

pokorite joj se bez obzira na cijenu, pa Êete primiti boæan-

sko prosvjetljenje. Prava poboænost poËinje tamo gdje pre-

staje svako pogaanje s grijehom. Tada Êe i naπe srce pro-

govoriti zajedno s apostolom Pavlom: “Ali kaæem samo

jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema

onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem

nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po

Isusu Kristu. ... ©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svo-

ju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa,


91

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2379

Black


moga Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve sma-

tram blatom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,13.14.8)

Ako je oko zaslijepljeno samoljubljem, postoji samo

tama. “Ali ako ti je oko bolesno, Ëitavo Êe ti tijelo biti u

tami.” Upravo je ta uæasna tama obavijala Æidove u njiho-

vom upornom nevjerstvu spreËavajuÊi ih da cijene karakter

i poslanje Onoga koji ih je doπao izbaviti od njihovih gri-

jeha.

Popuπtanje kuπnji poËinje onoga trenutka kad dopu-

stite razumu da se koleba, da bude nepostojan u svojem

pouzdanju u Boga. Ne odluËimo li se potpuno predati

Bogu, u tami smo. Kad bilo πto zadræimo za sebe, ostav-

ljamo otvorena vrata kroz koja Sotona moæe uÊi da bi nas

zavodio svojim kuπnjama. On zna: uspije li zamraËiti na-

πu viziju tako da oko vjere ne moæe vidjeti Boga, viπe neÊe

biti nikakve zapreke za grijeh.

Kad bilo koja greπna æelja uzme maha, to pokazuje

da je duπa prevarena. Svako popuπtanje toj æelji jaËa ne-

prijateljstvo duπe prema Bogu. KoraËamo li stazom koju

je Sotona izabrao, okruæeni smo sjenama zla, a svaki slje-

deÊi korak vodi u joπ dublju tamu i poveÊava zaslijeplje-

nost srca.

U duhovnom svijetu vlada isti zakon kao u svijetu pri-

rode. Tko æivi u mraku, izgubit Êe najzad i osjet vida.

Okruæen je tamom mraËnijom od ponoÊne. Ni najblista-

vije zrake podnevnog sunca ne donose mu svjetla. “On

æivi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila

oËi.” (1. Ivanova 2,11) Uporno gajeÊi zlo i tvrdoglavo od-

bijajuÊi pozive boæanske ljubavi, greπnik gubi ljubav pre-

ma dobru, teænju za Bogom, pa i samu sposobnost pri-

manja nebeske svjetlosti. Poziv milosti i dalje je pun lju-

bavi, svjetlost blista isto tako jasno kao i onda kad mu je

prvi put zasjala u duπi, ali glas dopire do gluhih uπiju,

svjetlost pada na zaslijepljene oËi.

Bog nikad ne ostavlja nijednu duπu niti je prepuπta

njezinim putovima sve dok postoji i najmanja nada za nje-

93

92

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2380

Black

u 81

zino spasenje. “»ovjek se odvraÊa od Boga, a ne Bog od

njega.” Naπ nebeski Otac upuÊuje nam svoje pozive, opo-

mene i uvjeravanja u svoju milost dokle god se ne iscr-

pe sve prilike i prednosti. Odgovornost poËiva na greπ-

niku. OdupiruÊi se Boæjem Duhu danas, on priprema put

da se ponovno suprotstavi svjetlosti kad ona zasja joπ ve-

Êom silom. Tako greπnik prelazi od jedne faze otpora do

druge, dok na kraju svjetlost ne izgubi svaki utjecaj i on

potpuno ne prestane odgovarati na pozive Boæjega Du-

ha. I tako “svjetlo πto je u tebi” postaje tama. I sama isti-

na koju smo poznavali postaje tako izopaËena da poveÊava

zaslijepljenost duπe.

“Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara...”(Matej 6,24)

Krist nije rekao da Ëovjek neÊe htjeti ili da neÊe smjeti,

veÊ da neÊe moÊi sluæiti dvojici gospodara. Boæji i Soto-

nini interesi nemaju nikakvog zajedniπtva ni srodnosti.

Ondje gdje savjest opominje krπÊanina da se suzdræi, od-

rekne sebe i zastane, tjelesan Ëovjek prekoraËuje granice

da bi popustio svojim sebiËnim sklonostima. S jedne strane

granice stoji Kristov samoprijegorni sljedbenik, a s dru-

ge strane ljubitelj svijeta koji ugaa svojim sklonostima,

povodi se za modom, ponaπa se lakomisleno i srlja u za-

branjena zadovoljstva. Na tu stranu granice krπÊanin ne

moæe prijeÊi.

Nitko ne moæe zastupati neutralno glediπte. Ne postoji

srednja vrsta ljudi koja ne ljubi Boga, ali ne sluæi ni nepri-

jatelju pravednosti. Krist treba æivjeti u ljudskim orui-

ma, sluæiti se njihovim darovima i koristiti se njihovim

sposobnostima. Njihova volja mora biti podËinjena Nje-

govoj volji, a oni moraju raditi u Njegovu duhu. Tada viπe

i ne æive, nego u njima æivi Krist. Onaj tko se potpuno

ne preda Bogu, pod vlasti je druge sile i sluπa glas Ëiji

su savjeti sasvim drukËije naravi. PoloviËna sluæba stav-


94

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2381

Black


lja ljudsko orue na neprijateljevu stranu i Ëini ga uspje-

πnim saveznikom Ëeta tame. Kad ljudi, koji tvrde da su

Kristovi borci, stupe na stranu Sotoninog saveza i poma-

æu toj strani, dokazuju da su Kristovi neprijatelji. Izne-

vjerili su sveto povjerenje. Postali su spona izmeu Soto-

ne i pravih boraca i preko njih neprijatelj stalno nastoji

zavesti srca Kristovih ratnika.

Najsnaænije uporiπte poroka na ovome svijetu nije raz-

vratan æivot pokvarenog greπnika ili prezrene propalice.

To je æivot koji inaËe izgleda besprijekoran, Ëastan i ple-

menit, a u njemu se gaji neki grijeh, popuπta se nekom

poroku! Za duπu koja se u tajnosti bori protiv neke velike

kuπnje i drπÊe na samom rubu ponora, takav primjer je

jedan od najsnaænijih poticaja na grijeh. Onaj tko je ob-

daren najuzviπenijim shvaÊanjima o æivotu, istini i Ëasti,

a ipak namjerno prestupa jedan propis svetog Boæjeg za-

kona, izopaËuje sve plemenite darove koje je primio od

Boga i pretvara ih u mamac grijeha. Genijalnost, darovi-

tost, suosjeÊajnost, Ëak i velikoduπno i ljubazno postupa-

nje mogu postati Sotonin mamac da i druge duπe gurne

u ponor propasti za ovaj i za buduÊi æivot.

“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga πto je u svijetu!

Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi OËeve, jer niπta

od onoga πto je u svijetu — poæuda tijela poæuda oËiju,

oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od

svijeta.” (1. Ivanova 2,15.16)

“Zato vam velim: Ne brinite se tjeskobno zasvoj æivot: πto Êete jesti ili piti; niti za svojetijelo: u πto Êete se obuÊi! Zar nije æivotvredniji od hrane, a tijelo od odijela?”(Matej 6,25)

Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam je za nje-

govo odræavanje potrebna hrana. Onaj tko je stvorio tijelo,

95

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2382

Black

u 83

ne zaboravlja da vam je potrebna odjeÊa. NeÊe li Onaj

tko je dao veÊi dar, dati i ono πto je potrebno da ga upot-

puni?

Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje su, ne-

optereÊene briænim mislima, veselo pjevale svoje hvalo-

spjeve i za Ëije se potrebe, iako “ne siju, niti æanju”, veliki

Otac ipak brine. A zatim ih je upitao: “Zar vi niste mno-

go vredniji od njih?”

On se brine o svakom vrapcu koji pada,

On zna svaku poniæenu duπu;

Jer On je s nama posvuda,

Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva.

I On neÊe nikada, nikada, nikada

Zaboraviti duπu koja Mu se povjerila.

Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem. Pokazuju-

Êi na cvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus je rekao: “Pro-

motrite poljske ljiljane kako rastu!” (Matej 6,28) Vjeπta

ljudska ruka moæe naslikati skladne oblike i njeæne pre-

ljeve boja biljaka i cvijeÊa, ali Ëiji dodir moæe podariti

æivot jednom jedinom cvijetu ili vlati trave? Svaki cvjetiÊ

pokraj puta duguje svoje postojanje istoj sili koja je po-

stavila i zvjezdane svjetove na visini. U svemu stvorenome

kuca æivotno bilo velikog Boæjeg srca. Njegova ruka odi-

jeva poljsko cvijeÊe raskoπnije od najraskoπnijih haljina

kojima su se ikad krasili zemaljski vladari. “Pa ako tako

Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra

baca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjerni?” (Matej

6,30)

Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu njegovu pje-

smu, kaæe: “Pogledajte ptice nebeske! ... Promotrite polj-

ske ljiljane kako rastu!” Ljepote prirode mogu vas nau-

Ëiti mnogo viπe o Boæjoj mudrosti nego ljudi znanosti. Na

laticama ljiljana Bog je napisao poruku za tebe, pisanu

jezikom koji Êe tvoje srce moÊi Ëitati tek kad zaboravi


96

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2383

Black


na nepovjerenje, sebiËnost i brige koje izjedaju. Zaπto

vam je Bog dao raspjevane ptice i ljupko cvijeÊe koji vam

razvedruju i razveseljuju æivotnu stazu — ako ne iz silne

ljubavi oËinskog srca? Sve πto vam je potrebno za odræa-

vanje æivota imali biste i bez cvijeÊa i ptica, ali Bogu nije

bilo dovoljno da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâm

opstanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima ljepote

da bi vam kazao kako s ljubavlju misli na vas. Ljepota

svega stvorenog samo je zraka sjaja Njegove slave. Ako

je uporabio tako neograniËenu umjeπnost na djelima u

prirodi da bi vas usreÊio i obradovao, zar moæete sum-

njati da Êe vam dati svaki blagoslov koji vam je potre-

ban?

“Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok otvara

latice sunËanim zrakama, svaki cvijet se pokorava onim

istim velikim zakonima koji upravljaju zvijezdama. A ka-

ko je jednostavan, lijep i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa

Bog nam æeli obratiti pozornost na privlaËnost karaktera

sliËnog Kristovom. Onaj tko je podario takvu ljepotu

cvijeÊu, mnogo viπe æeli ukrasiti duπu ljepotom Kristo-

vog karaktera.

Promotrite, kaæe Isus, poljske ljiljane kako rastu, ka-

ko se, kad niknu iz hladne i mraËne zemlje ili mulja rijeË-

nog korita, razvijaju u cvjetove pune ljepote i mirisa! Tko

bi samo pomislio u kakav se lijep cvijet moæe razviti gruba,

smea lukovica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven

u njoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca, ljudi

se dive gledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe se razviti i æivot

od Boga u svakoj ljudskoj duπi koja prihvaÊa sluæbu Nje-

gove milosti koja se obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svo-

jim blagoslovom na sve. Boæja rijeË je sila koja stvara cvi-

jeÊe, a ta ista RijeË razvit Êe i u vama vrline Njegovog

Duha.

Boæji zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okruæio ljepo-

tom da bi vas pouËio kako niste doπli na Zemlju da biste

samo istraæivali za sebe, kopali i gradili, naporno radili i

97

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2384

Black

u 85

preli, nego da biste Kristovom ljubavlju uËinili æivot ved-

rim, radosnim i lijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, svojom

sluæbom ljubavi uljepπali æivot drugima.

OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od cvijeÊa!

Povedite ih sa sobom u vrt, u polje i pod lisnato drveÊe

i uËite ih da u prirodi Ëitaju poruke Boæje ljubavi. Kad

razmiπljate o Bogu, poveæite to s pticom, cvijetom i dr-

vetom. Pomozite djeci da u svemu ugodnom i lijepom vide

izraze Boæje ljubavi prema njima. PreporuËite im religiju

s njezine ugodne strane. Neka zakon dobrote upravlja va-

πim usnama.

PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi velikoj

Boæjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i usklaena s boæan-

skom naravi. UËite ih da Bog æeli uËiniti njihov æivot li-

jepim kao πto je cvijeÊe lijepo. Dok beru ljupko cvijeÊe,

uËite ih da je Onaj tko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi

od njih. Tako Êe se njeæne loze njihovih srca priviti uz

Boga. Onaj koji je “sav od ljupkosti” postat Êe njihov stalni

Suputnik i obiteljski Prijatelj, a æivot Êe im se preobra-

ziti u obliËje Njegove neokaljanosti.

“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje injegovu pravednost...” (Matej 6,33)

Narod koji je sluπao Kristove rijeËi æeljno je oËekivao

da bude proglaπeno zemaljsko kraljevstvo. Dok im je Isus

otvarao riznice Neba, misli mnogih bile su zaokupljene

pitanjem kako Êe veza s Njim popraviti moguÊnosti nji-

hovog napredovanja u svijetu? Isus im je pokazao da su

sliËni okolnim neznaboæaËkim narodima, jer najveÊu po-

zornost poklanjaju onome πto je zemaljsko i ponaπaju se

kao da nema Boga koji se njeæno skrbi o svojim stvore-

njima.

“Zato ne traæite πto Êete pojesti ili popiti; ne uznemi-

rujte se — to sve traæe pogani ovoga svijeta — jer vaπ Otac

zna da vam je to potrebno! Zato najprije traæite kraljev-


99

98

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2385

Black


stvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadoda-

ti!” (Luka 12,29-30; Matej 6,33) Doπao sam vam otvoriti

vrata kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira, kaæe Isus.

Otvorite svoje srce da biste primili to kraljevstvo i neka

vam sluæba njemu bude vaænija od svega. Iako je narav

toga kraljevstva duhovna, nemojte se bojati da Êe vam

potrebe ovozemaljskog æivota ostati nezadovoljene. Ako

se posvetite Boæjoj sluæbi, Onaj koji ima svu vlast na Ne-

bu i na Zemlji pobrinut Êe se za vaπe potrebe.

Isus nas ne oslobaa ulaganja potrebnih napora, ali

nas uËi da nam On mora biti prvi, posljednji i najbolji u

svemu. Ne smijemo se upuπtati u poslove koji bi ometali

izraæavanje Njegove pravednosti preko naπega karaktera

i æivota, niti se smijemo baviti takvim zanimanjem i tra-

æiti takva zadovoljstva. ©to god Ëinimo, treba biti uËinje-

no od srca, kao da Ëinimo Gospodinu.

Dok je æivio na Zemlji, Isus je dao pravu vrijednost

cjelokupnom æivotu time πto je uzdignuo Boæju Ëast pred

ljudima i sve pokorio OËevoj volji. Ako Ga prihvatimo

kao svog Uzora, Isus nam obeÊava da Êe nam se “nadodati”

sve πto nam je potrebno u ovome æivotu. Siromaπtvo ili

bogatstvo, bolest ili zdravlje, jednostavnost ili mudrost —

na sve je On mislio kad nam je obeÊao svoju milost.

VjeËna Boæja ruka ispruæena je nad duπom koja Mu

se obraÊa za pomoÊ, koliko god ta duπa bila nemoÊna.

Nestat Êe dragocjeni ukrasi breæuljaka, ali duπa koja æivi

za Boga boravit Êe s Njim. “A svijet sa svojom poæudom

prolazi; a tko vrπi volju Boæju, ostaje zauvijek.” (1. Iva-

nova 2,17) Boæji grad otvorit Êe svoja zlatna vrata da bi

primio onoga tko se, dok je bio na Zemlji, usred gubita-

ka i nedaÊa, nauËio obraÊati Bogu za vodstvo i mudrost,

za utjehu i nadu. Aneli Êe mu svojim pjesmama poæe-

ljeti dobrodoπlicu, a drvo æivota raat Êe za njega svoj

rod. “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav

moja neÊe odmaÊ od tebe, nit Êe se pokolebati moj Savez

mira, kaæe Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)

100

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2386

Black

u 87

“Dakle: Ne brinite se tjeskobno za sutraπnjidan... Svakom je danu dosta njegove muke.”(Matej 6,34)

Ako ste se predali Bogu da biste obavljali Njegovo

djelo, ne morate se brinuti za sutraπnji dan. Onaj Ëiji ste

sluga, zna kraj joπ od samog poËetka. Dogaaji sutraπnjeg

dana, skriveni od vaπega pogleda, otkriveni su oËima Onoga

koji je svemoÊan.

Kad preuzmemo upravljanje poslovima koji su nam

povjereni i æelimo postiÊi uspjeh, oslanjajuÊi se na svoju

mudrost, preuzimamo teret koji nam Bog nije dao i poku-

πavamo ga nositi bez Njegove pomoÊi. Preuzimamo na sebe

odgovornost koja pripada Bogu i tako se zapravo stavlja-

mo na Njegovo mjesto. Tada s pravom moæemo biti za-

brinuti i oËekivati opasnosti i gubitke, jer Êe nas oni si-

gurno pogoditi. Ali ako stvarno vjerujemo da nas Bog ljubi

i da nam æeli dobro, prestat Êemo se brinuti za buduÊnost.

Pouzdat Êemo se u Boga kao πto se dijete uzda u voljenoga

roditelja. Prestat Êe brige i muke, jer se naπa volja potpuno

sjedinila s Boæjom voljom.

Krist nam nije obeÊao da Êe nam danas pomoÊi no-

siti sutraπnje terete. Rekao je: “Dosta ti je moja milost...”

(2. KorinÊanima 12,9) Ali, kao i mana u pustinji, Njegova

milost izlijeva se svakoga dana za potrebe toga dana. Kao

Izraelove Ëete za svojega putniËkog æivota, i mi moæemo,

iz jutra u jutro, nalaziti nebeski kruh za podmirenje po-

treba toga dana.

Pripada nam samo jedan jedini dan i tijekom tog dana

trebamo æivjeti za Boga. Sve svoje nakane i planove za

taj jedan dan trebamo predati u Kristove ruke u sveËanu

sluæbu, prebaciti sve svoje brige na Njega, jer se On skr-

bi o nama. “Jer ja znam svoje naume koje s vama namje-

ravam — rijeË je Jahvina — naume mira, a ne nesreÊe: da

vam dadnem buduÊnost i nadu.” “Mir i obraÊenje — spas

vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Jeremija 29,11;

Izaija 30.15)


101

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2387

Black


Budete li traæili Gospodina i svakodnevno doæivljavali

obraÊenje, budete li po vlastitom duhovnom izboru slo-

bodni i radosni u Bogu, odazovete li se radosna srca Nje-

govom milostivom pozivu da ponesete Kristov jaram —

jaram posluπnosti i sluæbe — utihnut Êe sva vaπa prigova-

ranja, bit Êe uklonjene sve vaπe poteπkoÊe, bit Êe rije-

πeni svi zamrπeni problemi s kojima se sad suoËavate.

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2388

Black

u 89

Gospodnja molitva

“Stoga vi molite ovako...” (Matej 6,9)

Naπ Spasitelj je dvaput objavio Gospodnju molitvu:

prvi put mnoπtvu u govoru na Gori, i ponovno, nekoliko

mjeseci nakon toga, samo uËenicima. UËenici su nakratko

bili odvojeni od svojega Gospodina, a kad su se vratili,

naπli su Ga zadubljenog u razgovor s Bogom. Kao da ne

primjeÊuje njihovu nazoËnost, nastavio je glasno moliti.

Lice Mu je zraËilo nebeskim sjajem. »inilo se da je u sa-

moj nazoËnosti Nevidljivoga, a iz Njegovih rijeËi izbijala

je æiva sila Boæjega Sugovornika.

Dok su Ga sluπali, srca uËenika bila su duboko ganuta.

Primijetili su da Krist Ëesto provodi duge sate u samoÊi

razgovarajuÊi sa svojim Ocem. Dani su Mu prolazili u

sluæbi mnoπtvu πto se guralo oko Njega i u razotkrivanju

laænog mudrovanja rabinâ, pa Ga je taj neprekidni rad

Ëesto toliko iscrpljivao da su se Njegova majka, braÊa,

pa Ëak i sami uËenici pribojavali da Êe Ga to stajati æivota.

Ali kad bi se vratio nakon sati provedenih u molitvi, koji-

ma je zavrπavao naporan dan, uËenici su na Njegovu licu

zapaæali izraz smirenosti, a On je zraËio svjeæinom. Upra-

vo nakon tih sati provedenih s Bogom, Krist je svakoga

jutra donosio ljudima nebesku svjetlost. UËenici su shvatili

da postoji veza izmeu sati provedenih u molitvi i sile

Njegovih rijeËi i djelâ. Sad, dok su sluπali Njegovu molitvu,

srca su im bila ispunjena strahopoπtovanjem i poniznoπÊu.

Kad je zavrπio molitvu, uskliknuli su, svjesni svoje duboke

potrebe: “Gospodine, nauËi nas moliti, kao πto je Ivan

nauËio svoje uËenike!” (Luka 11,1)

103

102

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2389

Black


Isus im nije otkrio nikakav novi oblik molitve. Samo

im je ponovio ono πto ih je veÊ uËio, kao da im je time

htio reÊi: Morate shvatiti ono πto sam vam veÊ otkrio! U

tome se krije duboki smisao u koji joπ niste proniknuli!

Spasitelj nas nije ograniËio da upotrebljavamo samo

te rijeËi. ZnajuÊi potrebe ËovjeËanstva, On iznosi svoju

osobnu uzor-molitvu, rijeËi tako jednostavne da ih moæe

prihvatiti i malo dijete, a ipak tako sadræajne da njihovo

znaËenje neÊe nikad moÊi potpuno dokuËiti ni najveÊi

umovi. Spasitelj nas uËi da doemo Bogu sa svojim da-

rom zahvalnosti, da Mu iznesemo svoje potrebe, da Mu

priznamo svoje grijehe i zatraæimo Njegovu milost osla-

njajuÊi se na Njegovo obeÊanje.

“Kad molite — reËe im — govorite: OËe,neka se sveti ime tvoje! Neka doekraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2)

Isus nas uËi da Njegovog Oca nazivamo svojim Ocem.

On se ne stidi nazvati nas svojom braÊom. (Hebrejima

2,11) Spasiteljevo srce toliko je spremno i radosno poæe-

ljeti nam dobrodoπlicu kao Ëlanovima boæanske obitelji,

da veÊ u prve rijeËi kojima se trebamo sluæiti kad pristu-

pamo Bogu stavlja jamstvo naπega srodstva s Bogom: “OËe

naπ”.

To je objavljivanje one divne istine, pune ohrabrenja

i utjehe, da nas Bog ljubi kao πto ljubi svojega Sina. To

je ono πto je Isus rekao u svojoj posljednjoj molitvi za

uËenike: “... da svijet upozna... da si njih ljubio kao πto

si mene ljubio” (Ivan 17,23).

Svijet koji je Sotona smatrao svojim, i kojim je gos-

podario kao okrutni tiranin, Boæji Sin je okruæio velikim

podvigom, svojom ljubavi, i ponovno ga povezao s Gos-

podnjim prijestoljem. Kerubini, serafini i bezbrojno mno-

πtvo svih bezgreπnih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu

i Janjetu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se πto

104

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2390

Black

u 91

je pronaen put za spasenje paloga roda i πto Êe Zemlja

biti otkupljena od prokletstva grijeha. Koliko bi se viπe

trebali radovati oni koji su predmet te Ëudesne ljubavi!

Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u neizvje-

snosti i osjeÊati se kao siroËad? Za dobro onih koji su

prestupili Zakon, Isus je uzeo ljudsku narav. Postao nam

je sliËan da bismo mogli imati vjeËni mir i sigurnost. Ima-

mo Zastupnika na Nebu: tko god Ga primi kao svojega

Spasitelja, neÊe biti ostavljen da sâm, kao siroËe, nosi te-

ret svojih grijeha.

“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja...” “Ako smo djeca,

onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, a subaπtinici Kristo-

vi — ako zbilja (kao πto jest) trpimo s njim — da s njim

budemo i proslavljeni.” “... A πto Êemo biti, joπ se nije

oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sli-

Ëni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova

3,2; Rimljanima 8,17)

Prvi korak u pristupanju Bogu jest upoznati ljubav

koju On ima u nama i vjerovati u nju (1. Ivanova 4,16),

jer nas privlaËna sila Njegove ljubavi navodi da doemo

k Njemu.

PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbacivanje sebiË-

nosti. NazivajuÊi Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva

Njegova djeca naπa braÊa. Svi smo djeliÊi velikoga tkiva

ËovjeËanstva, svi smo Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe,

trebamo moliti i za svoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno

ako traæi blagoslov samo za sebe.

BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam prednost da

Mu se pribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Pokuπajte shvatiti

πto je sve time obuhvaÊeno! Nijedan zemaljski roditelj nije

se nikad tako ozbiljno zalagao za svoje zalutalo dijete kao

πto se Stvoritelj zalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska

ljubav nije upuÊivala tako njeæne pozive nepokajanome.

Bog stanuje u svakom ljudskom boraviπtu, Ëuje svaku iz-

govorenu rijeË, sluπa svaku prinesenu molitvu, osjeÊa tuge

i razoËaranja svake duπe i promatra kako se ponaπamo

GOSPODNJA MOLITVA

105

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2391

Black


prema ocu, majci, sestri, prijatelju i susjedu. Pomaæe nam

u naπim nevoljama, a Njegova ljubav, milost i milosre ne-

prestano se izlijevaju da zadovolje naπe potrebe.

Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat Êete se Nje-

govom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja

Mu moraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova

ljubav nepromjenjiva. Usmjeravat Êete se prema Njegovom

planu, a kao Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova

Ëast, Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit

Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj odnos prema

svojem Ocu i prema svakom Ëlanu Njegove obitelji. Ra-

dovat Êete se pridonoseÊi, makar skromno, Njegovoj slavi

i blagostanju svojih srodnika.

“... Koji jesi na nebesima.” Onaj koga po Kristovoj

zapovijedi trebamo smatrati svojim Ocem, “naπ je Bog na

nebesima, sve πto mu se svidi, to uËini”. Pod Njegovom

zaπtitom moæemo sigurno poËivati i reÊi: “Sveviπnji, kad

me strah spopadne, u te Êu se uzdati.” (Psalam 115,3; 56,3)

“Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)

Svetiti Gospodnje ime znaËi sa strahopoπtovanjem iz-

govarati rijeËi koje se odnose na Vrhovno BiÊe: “Sveto je

i Ëasno ime njegovo!” (Psalam 111,9) Nikad ne smijemo

olako izgovarati titule i imena Boæanstva. U molitvi stu-

pamo u prijamnu dvoranu Najviπega. Pred Njega mora-

mo iziÊi sa svetim strahopoπtovanjem. Aneli zaklanjaju

svoja lica u Njegovoj nazoËnosti. Kerubini i blistavi sveti

serafini pristupaju Njegovu prijestolju sa svetim πtovanjem.

S koliko tek strahopoπtovanja trebamo izlaziti mi, smrtna

i greπna biÊa, pred Gospodina, svojega Stvoritelja!

Svetiti Gospodnje ime znaËi mnogo viπe od toga. Kao

Æidovi u Kristove dane moæemo pokazivati najveÊe πto-

vanje prema Bogu, a ipak stalno vrijeati Njegovo ime.

“Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva

Ime: ‘Jahve!’ Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve!

106

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2392

Black

u 93

Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat

ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi

opaËinu, grijeh i prijestup...” (Izlazak 34,5-7) O Kristovoj

Crkvi je zapisano: “A grad Êe se zvati: Jahve, Pravda naπa.”

(Jeremija 33,16) To ime daje se svakom Kristovom sljed-

beniku. Ono je baπtina Boæjega djeteta. Obitelj se naziva

po ocu. U doba bolne tjeskobe i muke cijelog Izraela, pro-

rok Jeremija se molio: “Ta ti si meu nama, o Jahve, mi

se tvojim zovemo imenom — nemoj nas ostaviti!” (Jere-

mija 14,9)

To ime uzdiæu aneli na Nebu i stanovnici bezgreπnih

svjetova. Kad se molite: “Sveti se ime Tvoje”, tada traæite

da se ono proslavlja u ovome svijetu, da se proslavlja u

vama. Bog vas je pred ljudima i anelima priznao za svoju

djecu. Molite se da ne obeπËastite to “lijepo ime koje no-

site” (Jakov 2,7). Bog vas πalje u svijet kao svoje pred-

stavnike. Svakim postupkom u æivotu trebate objavljivati

Boæje ime. Ta molba zahtijeva da imate Njegov karakter.

Ne moæete svetiti Njegovo ime, ne moæete Ga prikazivati

svijetu sve dok svojim æivotom i karakterom ne prikaæete

sâm Boæji æivot i karakter. To moæete postiÊi samo prihva-

Êanjem Kristove milosti i pravednosti.

“Doi kraljevstvo tvoje!” (Matej 6,10)

Bog je naπ Otac koji nas voli i skrbi se o nama kao

o svojoj djeci; On je i veliki Kralj svemira. Interesi Njegova

kraljevstva su i naπi interesi i zato smo duæni raditi na

njegovoj izgradnji.

Kristovi uËenici su oËekivali skori dolazak kraljevstva

Njegove slave, ali ih je Isus ovom molitvom pouËio da

kraljevstvo neÊe biti uspostavljeno tada. Trebaju se mo-

liti za Njegov dolazak kao za dogaaj koji Êe se odigrati

tek u buduÊnosti. Ali u toj molbi se krilo i obeÊanje. Iako

neÊe ugledati dolazak toga kraljevstva tijekom svojega

æivota, Ëinjenica da im je Isus naloæio da se za njega mole

GOSPODNJA MOLITVA

108

107

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2393

Black


dokaz je da Êe ono, kad to Bog bude odredio, pouzdano

doÊi.

Kraljevstvo Boæje milosti se sada temelji na tome πto

se srca, dosad ispunjena grijehom i pobunom, iz dana u

dan pokoravaju vrhovnoj upravi Njegove ljubavi. Ali pot-

puno uspostavljanje kraljevstva Njegove slave ostvarit Êe

se tek prigodom drugog Kristovog dolaska na ovaj svijet.

“A kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesima dat

Êe se puku svetaca Sveviπnjega.” (Daniel 7,27) Oni Êe na-

slijediti kraljevstvo pripremljeno za njih “od postanka svi-

jeta” (Matej 25,34), a Krist Êe preuzeti svoju veliku vlast

i zavladati.

Ponovno Êe se uzdignuti nebeska vrata, a naπ Spasi-

telj Êe doÊi s deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊama

tisuÊa svetih, kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad

gospodarima. “U onaj dan æive Êe vode poteÊi iz Jeruza-

lema, pola k moru istoËnom, pola k moru zapadnom. Bit

Êe tako ljeti i zimi. I Jahve Êe biti kralj nad svom zem-

ljom.” “... Sveti grad — novi Jeruzalem” bit Êe stan Boæji

meu ljudima. “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov

narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.” (Zaharija 14,8.9;

Otkrivenje 21,2)

Ali prije tog dolaska, rekao je Isus, “ova Radosna vi-

jest o kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu svijetu,

svim narodima za svjedoËanstvo...” (Matej 24,14) Njego-

vo kraljevstvo neÊe doÊi sve dok se Radosna vijest o Nje-

govoj milosti ne raznese po svim krajevima Zemlje. Ako

se, dakle, predamo Bogu i pridobivamo druge duπe za

Njega, ubrzavamo dolazak Njegova kraljevstva. Jedino oni

koji se posveÊuju Njegovoj sluæbi da bi otvarali oËi sli-

jepima, obraÊali ljude “od tame k svjetlu, od sotonine vlasti

k Bogu, da vjerom u me postignu oproπtenje grijeha i

baπtinu posveÊenima” (Djela 26,18), govoreÊi: “Evo me,

mene poπalji” (Izaija 6,8) — jedino se oni iskreno mole:

“Doi kraljevstvo tvoje!”

109

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2394

Black

u 95

“Budi volja tvoja kako na nebu tako i nazemlji!” (Matej 6,10)

Boæja volja je izraæena u propisima Njegovog svetog

Zakona, a naËela Zakona su nebeska naËela. Nebeski an-

eli ne postiæu nikakvo uzviπenije znanje nego πto je pozna-

vanje Boæje volje, a ispunjavanje Njegove volje je najuz-

viπenija sluæba kojoj mogu posvetiti svoje sposobnosti.

Ali na Nebu se sluæba ne obavlja da bi se udovoljilo

Zakonu. Kad se Sotona pobunio protiv Gospodnjeg Za-

kona, misao da postoji Zakon bila je za anele iznenad-

no suoËavanje s Ëinjenicom o kojoj dotad nisu razmiπ-

ljali. Aneli ne obavljaju svoju sluæbu kao sluge, veÊ kao

sinovi. Izmeu njih i njihovog Stvoritelja postoji savrπeno

jedinstvo. Posluπnost im nije teret. Ljubav prema Bogu

Ëini njihovu sluæbu radosnom. Tako i u svakoj duπi u kojoj

boravi Krist, nada slave, ponovno odjekuju Njegove rije-

Ëi: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj

duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8)

“Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji” mo-

litva je da se vladavina zla na ovoj Zemlji okonËa, da se

grijeh zauvijek uniπti i da se uspostavi kraljevstvo pra-

vednosti. Tada Êe i na Zemlji, kako je na Nebu, biti ispu-

njene sve nakane Boæje dobrote. (2. Solunjanima 1,11)

“Kruh naπ svagdanji daj nam danas!” (Matej

6,11)

Prvi dio molitve kojoj nas je Isus nauËio odnosi se

na Boæje ime, kraljevstvo i volju — da se sveti Njegovo

ime, da doe Njegovo kraljevstvo i da se ispuni Njegova

volja. Ako vam je sluæba Bogu postala najvaænija, moæete

s povjerenjem traæiti da Bog zadovolji i vaπe osobne po-

trebe. Ako ste se odrekli sebe i predali se Kristu, postali

ste Ëlanovi Boæje obitelji, pa vam je na raspolaganju sve

πto se nalazi u OËevoj kuÊi. Otvorene su vam sve Boæje

GOSPODNJA MOLITVA

110

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2395

Black


riznice u sadaπnjem i u buduÊem svijetu. Sluæba anelâ,

dar Njegova Duha, trud Njegovih slugu — sve vam je na

raspolaganju. Svijet, sa svime πto je u njemu, vaπ je sve

dok vam to moæe sluæiti na dobro. »ak Êe se i neprija-

teljstvo zlih pretvoriti u blagoslov usavrπavajuÊi vas za

Nebo. “Ako ste Kristovi”, onda “je sve vaπe” (1. KorinÊa-

nima 3,22.23).

SliËni ste djetetu kojemu joπ nije prepuπteno uprav-

ljati svojim nasljedstvom. Bog vam joπ nije povjerio vaπ

dragocjeni posjed da vas Sotona ne bi prevario svojim

lukavim vjeπtinama, kao πto je uËinio s prvim parom u

Edenu. Krist ga Ëuva za vas, ono je izvan kvariteljeva do-

sega. I vi Êete, kao dijete, svakodnevno primati ono πto

vam je potrebno za svaki pojedini dan. Svakodnevno se

trebate moliti: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!” Ne-

mojte biti obeshrabreni ako nemate dovoljno za sutra. Imate

jamstvo u Njegovu obeÊanju: “U Jahvu se uzdaj i Ëini do-

bro, da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam

37,3) David kaæe: “Bijah mlad i ostarjeh, al’ ne vidjeh pra-

vednika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psalam

37,25) Bog, koji je poslao gavrane da hrane Iliju kod po-

toka Kerita, neÊe zaobiÊi nijedno od svoje vjerne, poær-

tvovne djece. O onome tko hodi u pravdi stoji napisano:

“... imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.”

“NeÊe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u dani-

ma gladi.” “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ

ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s

njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37,19; Rimljanima 8,32) Onaj

koji je olakπavao brige i terete svoje majke udovice i po-

magao joj zadovoljiti potrebe kuÊanstva u Nazaretu, su-

osjeÊa sa svakom majkom u njezinoj borbi da svojoj dje-

ci osigura hranu. Onaj koji se saæalio nad mnoπtvom za-

to πto “bijahu satrveni i zapuπteni” (Matej 9,36), i sad ima

saæaljenja prema izmuËenom siromahu. Njegova je ruka

ispruæena prema njima da ih blagoslovi; i u samoj moli-

tvi koju je objavio svojim uËenicima, On nas uËi da se

sjeÊamo siromaπnih.

111

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2396

Black

u 97

Kad se molimo: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas”,

traæimo i za druge kao za sebe. Priznajemo da ono πto

nam Bog daruje nije samo za nas. Bog nam daje s povje-

renjem kko bismo mogli hraniti gladne. Po svojoj dobro-

ti Bog se brine za siromaπne (Psalam 68,11). Bog kaæe:

“Kada dajeπ objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijate-

lja, ni svoje braÊe, ni svoje rodbine, ni bogatih susjeda...

Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hro-

me, slijepe! Tada Êe ti biti blàgo, jer ti nemaju Ëim uzvra-

titi! To Êe ti se uzvratiti o uskrsnuÊu pravednikâ.” (Luka

14,12-14)

“A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku vrstu mi-

losti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno

svega i joπ imati viπka za koje mu drago dobro djelo.”

“Ovo velim: tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije,

obilato Êe i æeti.” (2. KorinÊanima 9,8.6)

Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa samo hra-

nu za odræavanje tijela, veÊ i duhovni kruh koji hrani duπu

za vjeËni æivot. Isus nam zapovijeda: “Nastojte sebi pri-

baviti ne propadljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost

za æivot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan

6,27) On nam kaæe: “Ja sam æivi kruh koji je siπao s neba.

Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek.” (Ivan

6,51) Naπ Spasitelj je kruh æivota. PromatrajuÊi Njegovu

ljubav i primajuÊi je u duπu, hranimo se kruhom koji je

siπao s Neba.

Krista primamo preko Njegove RijeËi, a Sveti Duh je

darovn da bi nam Boæju rijeË uËinio razumljivom i da bi

usadio njezine istine u naπa srca. Dok svakodnevno Ëitamo

Njegovu RijeË, moramo se moliti da nam Bog poπalje svo-

jega Duha da nam otkrije istine koje Êe naπoj duπi daro-

vati snagu potrebnu za taj dan.

UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto nam je

potrebno — i zemaljske i duhovne blagoslove — Bog ima

na umu naπe dobro. On æeli da uvidimo svoju ovisnost o

Njegovoj stalnoj skrbi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu

GOSPODNJA MOLITVA

113

112

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2397

Black


sa sobom. U toj zajednici s Kristom, molitvom i prouËa-

vanjem velikih i dragocjenih istina Njegove RijeËi bit Êe-

mo, kao gladne i æedne duπe, nahranjeni i osvjeæeni na

izvoru æivota.

“Oprosti nam grijehe naπe, jer i miopraπtamo duænicima svojim!” (Luka 11,4)

Isus nas uËi da od Boga moæemo dobiti oprost jedi-

no ako i sami opraπtamo drugima. Boæja ljubav nas pri-

vlaËi k Njemu. Kad ona dirne naπe srce, u njemu se mora

probuditi ljubav prema naπoj braÊi.

Kad je izgovorio Gospodnju molitvu, Isus je dodao:

“Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreπke, oprostit

Êe i vama vaπ Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudi-

ma njihovih pogreπaka, ni vaπ Otac neÊe vama oprostiti

vaπih.” (Matej 6,14.15) Tko nije spreman oprostiti, zatva-

ra jedini dotok kroz koji i sâm moæe primiti milost od

Boga. Ne smijemo ni pomisliti da imamo pravo uskratiti

oprost onima koji su nas povrijedili, zato πto nam nisu

priznali svoju krivnju. Bez sumnje, njihova je duænost po-

niziti srca u pokajanju i priznanju, ali mi moramo poka-

zati saæaljiv duh prema onima koji su se ogrijeπili o nas,

bez obzira na to jesu li nam priznali svoje pogreπke. Ko-

liko god da su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati i

saæalijevati sami sebe zbog uvreda koje su nam nanese-

ne. Kao πto oËekujemo da Bog nama oprosti uvrede koje

smo Mu nanijeli, i mi moramo oprostiti svima koji su nam

uËinili neko zlo.

Oproπtenje ima mnogo πire znaËenje nego πto to mnogi

misle. Kad nam obeÊava da Êe obilno oprostiti, Bog do-

daje, smatrajuÊi da smisao toga obeÊanja nadmaπuje moÊ

naπega shvaÊanja: “Jer misli vaπe nisu moje misli i puti

moji nisu vaπi puti, rijeË je Jahvina. Visoko je iznad zemlje

nebo, tako su puti moji iznad vaπih putova, i misli moje

iznad vaπih misli.” (Izaija 55,8.9) Oprost koji Bog daje nije

114

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2398

Black

u 99

samo Ëin kojim nas oslobaa osude. To nije samo opra-

πtanje grijeha, nego oslobaanje od grijeha. To je izlije-

vanje spasonosne ljubavi koja preobraæava srce. David je

pravilno shvatio opraπtanje kad se molio: “»isto srce stvori

mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni! ... Kako je istok

daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naπa.”

(Psalam 51,12; 103,12)

Bog je u Kristu dao sebe za naπe grijehe. Pretrpio je

okrutnu smrt na kriæu, nosio je umjesto nas breme kriv-

nje, “pravednik za nepravednike”, da bi nam otkrio svoju

ljubav i privukao nas k sebi. I On kaæe: “Budite jedan

prema drugom prijazni, puni milosra! Praπtajte jedan dru-

gome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæa-

nima 4,32) Neka Krist, boæanski Æivot, boravi u vama i

preko vas otkriva nebesku ljubav koja Êe uliti nadu oni-

ma koji su je izgubili i donijeti nebeski mir srcu πto ga

je ranio grijeh. Kad dolazimo k Bogu, veÊ na pragu nam

se postavlja uvjet da, primajuÊi Njegovu milost, moramo

pristati pokazati Njegovo milosre prema drugima.

Da bismo mogli primiti i drugima pruæiti Boæju ljubav

koja praπta, vrlo je vaæno poznavati i vjerovati u ljubav

koju Bog ima prema nama. (1. Ivanova 4,16) Sotona nas

nastoji prevariti na sve moguÊe naËine da bi nas onespo-

sobio za spoznaju te ljubavi. Navodit Êe nas na pomisao

da su naπe pogreπke i prijestupi tako ozbiljni da se Go-

spodin neÊe odazvati na naπe molitve i da nas neÊe bla-

gosloviti niti spasiti. U sebi ne moæemo vidjeti niπta osim

slabosti, niπta πto bi nas preporuËilo Bogu, pa nam Soto-

na govori da su sva naπa nastojanja beskorisna jer ne mo-

æemo popraviti mane svojega karaktera. Kad pokuπava-

mo doÊi k Bogu, neprijatelj Êe doπapnuti: “Molitva ti ne-

ma nikakve svrhe. Zar se ne sjeÊaπ da si uËinio ono zlo

djelo? Zar nisi zgrijeπio Bogu i radio protiv vlastite savjesti?”

Ali s pravom moæemo odgovoriti neprijatelju da nas “krv

njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha” (1. Ivanova

1,7). Kad osjetimo da smo greπni i da se ne moæemo moliti,

GOSPODNJA MOLITVA

115

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:2399

Black


upravo je to trenutak za molitvu. Kad smo postieni ili

duboko ojaeni, ipak se moramo moliti i vjerovati. “Si-

gurna je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist Isus doe na

svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi ja.” (1. Timoteju

1,15) Oprost i pomirba s Bogom ne dolaze kao nagrada

za naπa djela. Oprost se ne daje zbog zasluga greπnih lju-

di, nego je to dar koji se temelji na Kristovoj besprijekor-

noj pravednosti.

Ne pokuπavajmo umanjiti svoju krivnju traæeÊi izliku

za grijeh. Moramo prihvatiti Boæju ocjenu grijeha, a ona

je doista teπka. Jedino nam Golgota moæe otkriti straho-

vitu odurnost grijeha. Kad bismo morali sami nositi svo-

je krivnje, to bi nas slomilo. Meutim, Bezgreπni je zau-

zeo naπe mjesto: iako nevin, ponio je naπe nepravde. “Ako

priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: opro-

stit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.”

(1. Ivanova 1,9) Kakva veliËanstvena istina: pravedan pre-

ma vlastitom Zakonu, a ipak opravdava sve koji vjeruju

u Isusa! “Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh

opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje,

koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u po-

milovanju?” (Mihej 7,18)

“I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nasod zla!” (Matej 6,13)

Napast je mamljenje na grijeh, a to ne potjeËe od Boga,

nego od Sotone ili od zloÊe naπega srca. “Bog naime ne

moæe biti napastovan na zlo, a niti sâm nikoga ne napa-

stuje.” (Jakov 1,13)

Sotona nas nastoji dovesti u kuπnju da bi se zloÊa na-

πega karaktera otkrila pred ljudima i anelima i da bi mo-

gao polagati pravo na nas kao na svoje vlasniπtvo. U sim-

boliËkom Zaharijinom proroËanstvu Sotona je prikazan

kako stoji zdesna Gospodnjem Anelu i optuæuje velikog

sveÊenika Joπuu, odjevenoga u prljave haljine, ometajuÊi

117

116

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23100

Black

u 101

tako djelo koje je Aneo æelio obaviti za njega. To je prikaz

Sotoninog ponaπanja prema svakoj duπi koju Krist æeli

privuÊi k sebi. Sotona nas navodi na grijeh, a onda nas

pred cijelim svemirom optuæuje da nismo dostojni Boæje

ljubavi. Ali “Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve,

Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on

glavnja iz ognja izvuËena?” A Joπui kaæe: “Evo, skidam s

tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!”

(Zaharija 3,2.4)

U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u nama dra-

gocjene vrline svojega Duha. Dopuπta da se suoËimo sa

zaprekama, progonstvom i tegobama — ali ne kao s pro-

kletstvom, veÊ kao s najveÊim blagoslovom u æivotu. Svaka

svladana kuπnja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo

daje nam novo iskustvo i unapreuje nas u djelu izgrad-

nje karaktera. Duπa koja se boæanskom silom odupire ku-

πnji, oËituje svijetu i cijelom svemiru djelotvornost Kri-

stove milosti.

Iako ne smijemo biti obeshrabreni nevoljama, koliko

god bile gorke, moramo se moliti Bogu da ne dopusti da

upadnemo u okolnosti u kojima bi nas vodile æelje naπe-

ga zlog srca. Kad upuÊujemo molitvu koju nam je Krist

objavio, podËinjavamo se Boæjem vodstvu i molimo Ga

da nas vodi sigurnom stazom. Ne moæemo iskreno izgo-

varati tu molitvu i istodobno odluËiti iÊi putom koji smo

sami izabrali. Trebamo Ëekati Njegovu ruku da nas vodi

i sluπati Njegov glas koji govori: “To je put, njime idite...”

(Izaija 30,21)

Opasno je ako zastanemo razmiπljajuÊi o tome kakve

Êemo prednosti steÊi prihvatimo li Sotonine prijedloge.

Grijeh donosi sramotu i propast svakoj duπi koja mu po-

puπta, ali ima neπto u njemu πto zasljepljuje i vara te nas

tako primamljuje laænim prikazivanjem. Ako se usudimo

stupiti na Sotonino tlo, nije nam obeÊana zaπtita od nje-

gove sile. Koliko moæemo, trebamo zatvoriti svaki prilaz

kojim bi kuπaË mogao doprijeti do nas.

GOSPODNJA MOLITVA

118

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23101

Black


Molitva “Ne uvedi nas u napast” je sama po sebi i

obeÊanje. Ako Mu se predate, Bog vas uvjerava da “neÊe

dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, nego Êe

vam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da je moæete

podnijeti” (1. KorinÊanima 10,13).

Jedina zaπtita protiv zla jest da se Krist nastani u srcu

vjerom u Njegovu pravednost. Kuπnja ima moÊ nad na-

ma upravo zato πto u naπemu srcu postoji sebiËnost. Ali

kad promatramo veliku Boæju ljubav, sebiËnost nam je tako

odurna i mrska da je æelimo izbaciti iz duπe. Dok Sveti

Duh veliËa Krista, naπe srce se smekπava i postaje po-

korno, kuπnja gubi moÊ, a Kristova milost preobraæava

karakter.

Krist nikad neÊe napustiti duπu za koju je umro. »o-

vjek Ga moæe ostaviti i podleÊi kuπnji, ali se Krist nikad

ne moæe okrenuti od onoga za koga je platio otkupninu

svojim æivotom. Kad bi naπ duhovni vid bio izoπtreniji,

uoËili bismo duπe pognute pod teretom tjeskobe, shrvane

tugom, optereÊene poput kola punih snopova, blizu smrti

zbog obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anele kako brzo lete

u pomoÊ onima koji su u kuπnji i na samom rubu propa-

sti. Nebeski aneli potiskuju vojske zla koje opkoljavaju

te duπe i pomaæu im stati na siguran temelj. Bitke koje

se vode izmeu tih dviju vojski isto su tako stvarne kao

i bitke izmeu vojski ovoga svijeta. O ishodu toga duhov-

nog sukoba ovisi vjeËna sudbina.

I na nas se odnose rijeËi upuÊene Petru: “Sotona je

dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali

ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.

32) Hvala Bogu, nismo ostavljeni sami. “Bog je tako lju-

bio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne po-

gine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”

(Ivan 3,16) i neÊe nas napustiti u borbi s neprijateljem

Boga i ljudi. “Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite

zmije i πtipavce, i moÊ nad svakom neprijateljskom silom,

te vam sigurno niπta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)

119

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23102

Black

u 103

Æivite u zajednici sa æivim Kristom! Rukom koja ni-

kad ne ispuπta On Êe Ëvrsto dræati vaπu ruku. Upoznajte

Boæju ljubav prema nama, vjerujte u nju i bit Êete sigur-

ni. Ta ljubav je neosvojiva tvrava za sve Sotonine napa-

de i obmane. “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pra-

vednik utjeËe i nalazi utoËiπta.” (Izreke 18,10)

“Jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava,zauvijek. Amen.” (Matej 6,13)*

Posljednja reËenica Gospodnje molitve, kao i prva,

otkriva naπega Oca kao onoga tko je iznad svake sile, vlasti

i svakog imena. Spasitelj je gledao na godine koje pred-

stoje Njegovim uËenicima: neÊe biti onakve kakvima su

ih oni zamiπljali, obasjane sunËanom svjetloπÊu blagosta-

nja i poËasti u svijetu, nego Êe ih zamraËiti oluje ljudske

mrænje i sotonskog gnjeva. Usred nacionalnih razdora i

propadanja njihovog naroda, uËenici Êe na svakom kora-

ku biti okruæeni opasnostima, a srca Êe im Ëesto biti is-

punjena strahom. Vidjet Êe razoren Jeruzalem, uniπten

Hram, zauvijek ukinutu sluæbu u njemu, a Æidove raspr-

πene po svim zemljama, poput olupina brodova na pu-

stoj obali. Isus je rekao: “»ut Êete za ratove i glasine o

ratovima... DiÊi Êe se narod protiv naroda i kraljevstvo

protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim

mjestima. To je tek poËetak straπnih bolova.” (Matej 24,6-

8) Ipak, Kristovi sljedbenici se nisu smjeli bojati da je

njihova nada izgubljena i da je Bog zaboravio Zemlju. Sila

i slava pripadaju Onome Ëije uzviπene nakane nezadræivo

krËe put k ostvarenju. U molitvi kojom su obuhvaÊene

njihove svakodnevne potrebe, Kristovi uËenici bili su upu-

Êeni gledati iznad svih sila i vlasti zla — prema Gospodinu,

svojemu Bogu Ëije kraljevstvo upravlja svime i koji je njihov

Otac i vjeËni Prijatelj.

* Prijevod Ivana VrtariÊa, Æiva rijeË, 2012.

GOSPODNJA MOLITVA

120

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23103

Black


Uniπtenje Jeruzalema slika je konaËnog uniπtenja ko-

jemu Êe biti izloæen svijet. ProroËanstva koja su se samo

djelomice ispunila prigodom razorenja Jeruzalema mno-

go se izravnije odnose na posljednje dane. Stojimo na pragu

velikih i sveËanih dogaaja. Pred nama je kriza kroz ka-

kvu svijet joπ nikada nije proπao. Ali i nama, kao i prvim

uËenicima, izjava da je Boæje kraljevstvo nad svime zvuËi

ohrabrujuÊe. Redoslijed nailaæenja buduÊih dogaaja u ru-

kama je naπega Stvoritelja. VeliËanstvo Neba upravlja sud-

binom svih naroda i skrbi o potrebama svoje Crkve. Sva-

kom oruu za ispunjenje Njegovih planova boæanski UËi-

telj kaæe isto πto je rekao Kiru: “Iako me ne poznaπ, nao-

ruæah te.” (Izaija 45,5)

U vienju proroka Ezekiela jedna ruka se pojavila pod

krilima kerubina. To treba pouËiti Boæje sluge da im bo-

æanska sila osigurava uspjeh. Oni koje Bog koristi kao svoje

vjesnike ne trebaju smatrati da Njegovo djelo ovisi o njima.

Takav teret odgovornosti nije prepuπten smrtnim biÊima.

Onaj tko ne drijema i tko neprestano radi na ostvarenju

svojih planova, nastavit Êe djelo. OsujeÊivat Êe naume zlih

ljudi i unosit Êe zabunu u planove onih koji su se urotili

protiv Njegovog naroda. On, koji je kralj, Jahve nad voj-

skama, koji sjedi meu kerubinima, usred svih nemira i

sukoba naroda, i dalje Ëuva svoju djecu. Naπ spasitelj vlada

na nebesima, procjenjuje svaku kuπnju i nadgleda uæare-

nu peÊ u kojoj se mora okuπati svaka duπa. Kad se budu

ruπile tvrave vladara, kad Êe strijele gnjeva probadati srca

Njegovih neprijatelja, Njegov narod Êe biti siguran u Nje-

govim rukama.

“Tvoja je, Jahve, veliËina, sila, slava, sjaj i veliËanstvo,

jer je tvoje sve πto je na nebu i na zemlji... u tvojoj je

ruci sila i moÊ, u tvojoj je vlasti da uËiniπ velikim i jakim

sve.” (1. Ljetopisa 29,11.12)

122

121

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23104

Black

u 105

Ne suditi, nego pomagati

“Nemojte suditi, da ne budete sueni!”(Matej 7,1)

Napor da se spasenje zasluæi vlastitim djelima sigurno

navodi ljude da gomilaju ljudske zabrane kao branu protiv

grijeha. Uvidjevπi da nisu sposobni dræati Zakon, nastoje

izmisliti svoja pravila i propise da bi se prisilili na poslu-

πnost. Sve to im odvraÊa misli od Boga i nagoni ih da se

bave sobom. Boæanska ljubav u njihovim srcima se gasi,

a s njom nestaje i ljubav prema bliænjima. Sustav ljudskih

izmiπljotina, s mnogobrojnim strogim zahtjevima, navodi

svoje zastupnike da osuuju svakoga tko ne uspijeva

ispuniti propisana ljudska mjerila. OzraËje sebiËnog, usko-

grudnog kriticizma guπi plemenite i velikoduπne osjeÊaje

i pretvara ljude u sebiËne suce i uhode dostojne prijezira.

Farizeji su pripadali takvim ljudima. S bogosluæja se

nisu vraÊali puni poniznosti i osjeÊaja vlastite slabosti, niti

su bili zahvalni na velikim prednostima koje im je Bog

dao. VraÊali su se ispunjeni oholim duhom, a predmet

njihovih razgovora bio je: ja, moji osjeÊaji, moje znanje i

moji putovi. Njihova dostignuÊa postajala su mjerilo po

kojemu su sudili drugima. Odjeveni u odjeÊu vlastitog

dostojanstva, sjedali su na sudski stolac da bi kritizirali i

osuivali.

VeÊina ljudi bila je ispunjena istim duhom i mijeπala

se u slobodu savjesti sudeÊi jedni drugima i za ono πto

se ticalo jedino te duπe i Boga. UkazujuÊi na takav duh i

takve postupke, Isus je rekao: “Nemojte suditi, da ne bu-

123

124

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23105

Black


dete sueni!” To znaËi: ne postavljajte sebe kao mjerilo.

Nemojte drugima nametati svoja miπljenja, glediπta o duæ-

nosti i tumaËenja Svetog pisma kao pravilo, i u srcu ih

osuivati ako ne mogu dostiÊi tvoj ideal. Nemojte kritizi-

rati druge nagaajuÊi o njihovim pobudama i ne izriËite

nad njima presudu.

“Zato ne sudite prerano, prije nego doe Gospodin!

On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami i objaviti nakane

srdaca...” (1. KorinÊanima 4,5) Mi ne moæemo Ëitati srca.

BuduÊi da smo i sami nesavrπeni, nedostaje nam sposob-

nosti da bismo sudili drugima. Smrtni ljudi mogu suditi

samo po vanjπtini. Samo Onome koji poznaje tajne po-

bude svakog djela i koji postupa njeæno i saæaljivo, dano

je pravo odluËivanja o svakoj duπi.

“Zato nemaπ isprike — tko god ti bio — o ËovjeËe koji

sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ,

buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto.” (Rimljanima 2,1)

Oni koji osuuju i kritiziraju druge, proglaπavaju tako sebe

krivima, jer i sami Ëine isto. OsuujuÊi druge, izriËu pre-

sudu sebi, a Bog izjavljuje da je ta presuda pravedna i

prihvaÊa osudu koju su izrekli sami sebi.

Tim nespretnim stopama, koje su joπ u glibu,

Mi idemo krπeÊi cvijeÊe bez prestanka;

Tim grubim, dobronamjernim rukama,

Mi kidamo strune srca prijatelja.

“©to imaπ gledati trun u oku brata svojega,a brvna u svom oku ne zapaæaπ!” (Matej 7,3)

»ak ni reËenicom: “O ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem

sudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe,

obiËavaπ Ëiniti isto”, nije potpuno izraæena sva veliËina

grijeha onoga tko se usuuje kritizirati i osuivati svoje-

ga brata. Isus je rekao: “©to imaπ gledati trun u oku bra-

ta svojega, a brvna u svom oku ne zapaæaπ!”

125

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23106

Black

u 107

Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapazi mane

kod drugih. Kad misli da je u neËijem karakteru ili æivo-

tu otkrio kakvu manu, takav je s pretjeranom revnoπÊu

objelodanjuje. Ali Isus kaæe da je karakterna osobina koja

se razvila takvim nimalo krπÊanskim postupcima, u us-

poredbi s pogreπkom koja se kritizira isto πto i brvno pre-

ma trunu. Takvome nedostaje duha snoπljivosti i ljubavi,

pa od muπice pravi slona. Oni koji nikad nisu iskusili

poniznost kakva se stjeËe potpunom predanosti Kristu,

ne mogu otkriti dobroËiniteljski utjecaj Spasiteljeve lju-

bavi. Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duh Evane-

lja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist umro. Pre-

ma slici koju je naπ Spasitelj upotrijebio, Ëovjek koji gaji

kritiËarski duh mnogo je greπniji od onoga koga optuæu-

je, jer ne samo πto Ëini isti grijeh, nego grijehu dodaje

svoju umiπljenost i duh grubog kritiziranja.

Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj tko is-

tiËe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se na Kristovo mje-

sto. BuduÊi da je Otac “sav sud dao Sinu” (Ivan 5,22),

tko god se usuuje suditi pobudama drugih, ponovno pri-

svaja sebi pravo koje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozva-

ni suci i kritiËari stavljaju se na stranu Antikrista, onoga

“koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi nazi-

vaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne u Boæji hram

pokazujuÊi sebe kao da je Bog” (2. Solunjanima 2,4).

Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizejstva grijeh

je koji donosi najkobnije posljedice. Ako vjersko iskustvo

nije proæeto ljubavlju, tu nema Krista i svjetlost Njegove

nazoËnosti tu ne prebiva. Taj nedostatak ne moæe nado-

knaditi nikakva æiva aktivnost ni revnost bez Kristovog

duha. Netko moæe imati osobitu oπtrinu zapaæanja manâ

drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaæe: “Lice-

mjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa Êeπ tada ja-

sno vidjeti kako da izvadiπ trun iz oka bratova.” (Matej

7,5) Onaj tko Ëini zlo, najbræe Êe osumnjiËiti druge za

zlo. OsuujuÊi drugoga, pokuπava skriti ili opravdati zloÊu

NE SUDITI, NEGO POMAGATI

126

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23107

Black


u vlastitom srcu. Ljudi su preko grijeha spoznali zlo. »im

su zgrijeπili, prvi ljudi su poËeli optuæivati jedno drugo.

To Êe ljudska narav Ëiniti uvijek kad njome ne upravlja

Kristova milost.

Kad ljudi njeguju taj optuæivaËki duh, ne zadovolja-

vaju se samo time πto ukazuju na ono πto kod svojega

brata smatraju pogreπkom. Ako ga blaæim sredstvima ne

uspiju privoljeti da uËini ono πto bi po njihovom miπlje-

nju trebalo Ëiniti, pribjegavaju prisili. Koliko god budu

mogli, prisiljavat Êe druge da se sloæe s njihovim shva-

Êanjima o tome πto je ispravno. To su Ëinili Æidovi u Kri-

stovo doba, to je otad Ëinila i Crkva kad god bi izgubila

Kristovu milost. ShvaÊajuÊi da je izgubila silu ljubavi, po-

sezala je za moÊnom rukom dræave da bi silom namet-

nula svoje dogme i ostvarila svoje odluke. Tu leæi tajna

svih vjerskih zakona koji su ikad bili doneseni, ali i tajna

svih progona od Abelovih dana do naπega doba.

Krist ne prisiljava, nego privlaËi ljude k sebi. Prinu-

da ljubavlju jedina je prinuda kojom se sluæi. »im Crkva

poËne teæiti za potporom svjetovne vlasti, oËito je izgu-

bila Kristovu silu — prinudu boæanske ljubavi.

Problem je u pojedinaËnim vjernicima crkve, i baπ

tu mora poËeti lijeËenje. Isus nalaæe onom tko optuæuje

da najprije izvadi brvno iz vlastitog oka, da se oslobodi

kritiËarskog duha, da prizna i ostavi svoj grijeh, pa tek

onda pokuπa popraviti druge. “Nema dobra stabla koje

rodi zlim rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom.”

(Luka 6,43) OptuæivaËki duh koji gajite zao je plod. Po-

kazuje da je i drvo zlo. Uzalud se ogrÊete vlastitom praved-

noπÊu. Potrebna vam je promjena srca. Morate steÊi to

iskustvo prije nego πto budete sposobni ispravljati dru-

ge, jer “usta govore onim Ëega je srce prepuno” (Matej

12,34).

Kad u æivotu duπe nastupi kriza pa joj pokuπate po-

moÊi savjetom ili opomenom, vaπe Êe rijeËi utjecati samo

onoliko koliko ste vi sami stekli svojim primjerom i du-

127

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23108

Black

u 109

hom. Morate biti dobri da biste mogli Ëiniti dobro. Ne

moæete πiriti utjecaj koji Êe mijenjati druge, dok Kristo-

va milost ne uËini vaπe vlastito srce poniznim, plemeni-

tim i njeænim. Kad se ta promjena dogodi u vama, bit

Êe vam prirodno æivjeti na blagoslov drugima, kao πto je

prirodno da na grmu ruæe cvjetaju mirisni cvjetovi, ili

da vinova loza raa ljubiËaste grozdove.

Ako je u vama Krist, “nada slave”, neÊete biti skloni

vrebati druge da biste objelodanili njihove pogreπke. Um-

jesto æelje za optuæivanjem i osuivanjem, vaπ Êe cilj bi-

ti pomaganje, blagoslivljanje i spaπavanje. U postupcima

s onima koji grijeπe sluπat Êete nalog: “I pazi na samoga

sebe da i ti ne budeπ iskuπan!” (GalaÊanima 6,1) Sjetit

Êete se koliko ste puta i vi zalutali i kako je bilo teπko

naÊi pravi put kad ste ga jednom napustili. NeÊete gu-

rati svojega brata u joπ veÊu tamu, nego Êete mu, srcem

punim saæaljenja, govoriti o opasnosti koja mu prijeti.

Tko Ëesto usmjerava pogled prema kriæu na Golgoti,

svjestan da su i njegovi grijesi odveli Spasitelja onamo,

neÊe nikad pokuπati procijeniti stupanj svoje krivnje us-

poreujuÊi ga sa stupnjem krivnje drugih. NeÊe se pe-

njati na sudski stolac da bi optuæio druge. U onima koji

hode u sjeni kriæa na Golgoti ne moæe biti duha kritizer-

stva ili samouzvisivanja.

Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje dostojan-

stvo, Ëak i sâm æivot da biste spasili zalutaloga brata,

izbacili ste brvno iz vlastitog oka i tako se pripremili da

mu pomognete. Tad mu se moæete pribliæiti i dirnuti nje-

govo srce. Nitko nikad nije bio vraÊen s pogreπnog puta

osudom i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti

od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako doka-

zivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËno ponaπanje mogu

spasiti zalutaloga i pokriti mnoπtvo grijeha. Otkrivanje Kri-

sta u vaπemu karakteru moÊi Êe preobraziti sve s kojima

dolazite u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama

pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje RijeËi —


129

128

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23109

Black


blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe preobraziti duπe u

ljepotu Gospodina, naπega Boga.

“Ne dajte svetinje psima!” (Matej 7,6)

Krist ovdje govori o ljudima koji se ne æele osloboditi

ropstva grijehu. Uæivanjem u pokvarenosti i zlu, njihova

se narav toliko srozala da su prionuli za zlo i ne æele se

odvojiti od njega. Kristove sluge ne smiju dopustiti da ih

ometaju oni koji od Evanelja Ëine predmet prepirki i pod-

smijeha.

Spasitelj nikad nije zaobiπao nijednu duπu, koliko god

ona ogrezla u grijeh, ako je bila voljna primiti dragocje-

ne istine Neba. Carinicima i bludnicama Njegove su rije-

Ëi bile poËetak novoga æivota. Marija Magdalena, iz koje

je Krist istjerao sedam zlih duhova, bila je posljednja na

Njegovu grobu i prva koju je pozdravio u jutro svojega

uskrsnuÊa. Savao iz Tarza, jedan od najogorËenijih protiv-

nika Evanelja, postao je Pavao, odani Kristov sluga. Mo-

æda se pod maskom mrænje i prijezira, Ëak zloËina i izo-

paËenosti, skriva duπa koju Êe Kristova milost izbaviti da

blista kao dragulj u Otkupiteljevoj kruni.

“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete;kucajte, i otvorit Êe vam se!” (Matej 7,7)

Da ne bi dao nikakvog razloga za nevjerovanje, po-

greπno shvaÊanje i pogreπno tumaËenje svojih rijeËi, Go-

spodin nam triput ponavlja to obeÊanje: æeli da oni koji

traæe svemoÊnog Boga vjeruju u Njega. Zato dodaje: “Jer

svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvo-

rit Êe mu se.”

Gospodin ne postavlja nikakve uvjete osim da bude-

te gladni Njegove milosti, da æelite Njegov savjet i da Ëe-

znete za Njegovom ljubavlju. “Traæite!” To traæenje poka-

zuje da ste svjesni svoje potrebe. Budete li traæili u vjeri,

130

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23110

Black

u 111

primit Êete. Gospodin je dao svoju RijeË, a ona ne moæe

iznevjeriti. Kad Mu se pribliæite s pravom skruπenoπÊu,

ne trebate misliti da ste drski ako traæite ono πto je obe-

Êao. Kad traæite blagoslove koji su vam potrebni za usavr-

πavanje karaktera po uzoru na Krista, Gospodin vas uv-

jerava da je vaπa molba u skladu s obeÊanjem i da Êe

biti ispunjena. To πto osjeÊate i znate da ste greπni dovo-

ljan je razlog da traæite Njegovu milost i suosjeÊanje. Uvjet

da moæete doÊi k Bogu nije da budete sveti, nego æelja

da vas On oËisti od svakoga grijeha i opere od svih be-

zakonja. Naπa velika potreba, naπe stanje potpune bes-

pomoÊnosti, koje Ëini da nam neizostavno treba Bog i

Njegova spasonosna sila, sad i uvijek nam daju pravo da

se molimo.

“Traæite!” Nemojte æeljeti samo Njegov blagoslov, nego

i Njega samoga. “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri i vra-

Êena Êe ti opet biti sreÊa.” (Job 22,21) Traæite i naÊi Êe-

te! Bog vas traæi, a sama æelja da doete k Njemu nastaje

pod utjecajem privlaËne sile Njegova Duha. Pokorite joj

se. Krist se zauzima za iskuπane, zalutale i malovjerne.

Æeli ih podignuti u zajednicu sa sobom: “Ako ga budeπ

traæio, dat Êe ti se da ga naeπ.” (1. Ljetopisa 28,9)

“Kucajte!” Dolazimo k Bogu po osobitom pozivu, a

On nas Ëeka da bi nam poæelio dobrodoπlicu u svojoj pri-

jamnoj dvorani. Prve uËenike koji su poπli za Isusom ni-

je mogao zadovoljiti kratak usputni razgovor s Njim, pa

su Mu se zato obratili rijeËima: “Rabbi... gdje boraviπ?...

Odoπe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.”

(Ivan 1,38.39) Tako i mi moæemo biti primljeni u najuæi

krug zajednice s Bogom. “Ti πto prebivaπ pod zaπtitom

Viπnjega, πto poËivaπ u sjeni SvemoguÊega...” (Psalam 91,1)

Oni πto Ëeznu za Boæjim blagoslovom neka zakucaju i

zatim priËekaju pred vratima milosti govoreÊi s Ëvrstom

uvjerenoπÊu: Ti si, Gospodine, rekao: “Jer svaki koji moli,

prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.” (Matej

7,8)


131

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23111

Black


Isus je pogledao na one koji su se okupili da bi sluπali

Njegove rijeËi. Iz svega srca je zaæelio da to mnoπtvo spo-

zna Boæju milost i dobrotu. Da bi im slikovito objasnio

njihovu potrebu, ali i Boæju spremnost da je zadovolji,

upozorio ih je na gladno dijete koje od svojih zemaljskih

roditelja traæi kruha. “Ili, ima li tko meu vama”, rekao

im je, “da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio

kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju?” Po-

zivajuÊi se na njeænu, prirodnu ljubav roditelja prema

djetetu, Krist nastavlja: “Dakle: ako vi, premda ste zli, mo-

æete davati djeci svojoj dobre darove, koliko Êe viπe Otac

vaπ nebeski dati dobra onima koji ga mole?” (Matej 7,9.11)

Nijedan Ëovjek oËinskoga srca ne bi mogao odbiti svoje-

ga gladnog sina koji traæi kruha. Zar su mogli i pomisliti

da bi neki otac mogao zbijati πalu sa svojim djetetom,

muËiti ga dajuÊi mu praznu nadu i na kraju ga razoËara-

ti? Zar bi mu mogao prvo obeÊati zdravu, dobru hranu,

a onda mu pruæiti kamen? Kako se onda netko usudi

pokazati nepoπtovanje prema Bogu pretpostavljajuÊi da On

neÊe htjeti odgovoriti na pozive svoje djece?

“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj

djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati Duha

Svetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,13) Sveti Duh, Kri-

stov predstavnik, najveÊi je od svih darova. Svi dobri da-

rovi sadræani su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe

dati niπta veÊe ni bolje. Kad usrdno molimo da nam se

smiluje u naπoj tjeskobi i da nas vodi svojim Svetim Du-

hom, Gospodin nikad neÊe odbiti naπu molbu. Moæe se

dogoditi da roditelj i zaboravi svoje gladno dijete, ali naπ

Bog nikad neÊe odbiti vapaj koji Mu upuÊuje Ëeænjivo srce

u nevolji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisao svoju lju-

bav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraËnim

danima misle da je Bog ravnoduπan prema njima: “Sion

reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li æena

zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe

svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu.

133

132

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23112

Black

u 113

Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda

su mi pred oËima.” (Izaija 49,14-16)

Svako obeÊanje u Boæjoj rijeËi moæe biti tema naπih

molitava, jer je svaka Gospodnja rijeË siguran zalog. Koji

god nam duhovni blagoslov bio potreban, naπa je pred-

nost πto ga moæemo traæiti preko Isusa. DjeËjom jedno-

stavnoπÊu moæemo iznijeti Gospodinu toËno ono πto nam

treba, svoje zemaljske potrebe; moliti Ga za kruh i odje-

Êu, kao πto traæimo kruh æivota i odjeÊu Kristove pra-

vednosti. Vaπ nebeski Otac zna da vam je sve to potreb-

no i poziva vas da to traæite od Njega. Sve se prima u

Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zadovoljiti vaπe

potrebe iz obilja svoje dareæljivosti.

Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bogu kao

k Ocu, priznajete da ste Njegova djeca. Ne uzdate se samo

u Njegovu dobrotu, nego se u svemu pokoravate Njego-

voj volji znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva. Pri-

stajete raditi Njegov posao. Onima kojima je zapovjedio

da najprije traæe kraljevstvo Boæje i Njegovu pravednost,

Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete da vaπa radost bu-

de potpuna!” (Ivan 16,24)

Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast na Nebu

i na Zemlji pripremljeni su za Boæju djecu. Dobivamo ih

zahvaljujuÊi skupocjenoj ærtvi Otkupiteljeve krvi. Darove

koji Êe zadovoljiti najdublju Ëeænju srca, trajne kao vjeË-

nost, mogu primiti i uæivati svi koji iziu pred Boga kao

mala djeca. Prihvatite Boæja obeÊanja kao da su upuÊena

vama, iznesite ih pred Isusa kao rijeËi koje je On izgovo-

rio i primit Êete punu mjeru radosti!

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite ivi njima!” (Matej 7,12)

Nakon uvjeravanja u Boæju ljubav prema nama, Isus

nareuje da ljubimo jedni druge objavivπi lako shvatljivo

naËelo koje obuhvaÊa sve odnose u ljudskoj zajednici.


134

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23113

Black


Æidovi su mislili samo na ono πto su trebali primiti.

Bilo im je najvaænije osigurati sebi onaj dio vlasti, poπto-

vanja i sluæbe koji im je, po njihovu miπljenju, pripadao.

Ali Krist nas uËi da se ne brinemo o tome koliko treba-

mo primiti, nego koliko moæemo dati. Mjerilo naπe duæ-

nosti prema drugima upravo je ono πto smatramo njiho-

vom duænosti prema nama.

U ophoenju s drugima prenesite se uvijek u njihov

poloæaj. Nastojte shvatiti njihove osjeÊaje i poteπkoÊe, nji-

hova razoËaranja, radosti i tuge. Poistovjetite se i postu-

pajte s njima onako kako biste æeljeli da oni postupaju s

vama da ste na njihovu mjestu. To je pravi zakon Ëasti

izraæen drugim rijeËima: “Ljubi bliænjega svoga kao sa-

moga sebe!” (Matej 22,39) A to je bît uËenja prorokâ.

To je naËelo Neba koje Êe biti izgraeno u svima koji su

se pripremili za nebesku svetu zajednicu.

Zlatno pravilo je temelj prave usluænosti, a najvjernije

je prikazano u Isusovom æivotu i karakteru. Kakvom je

samo blagosti i ljepotom zraËilo svakodnevno æivljenje

naπega Spasitelja! Kakvu je ugodu πirila sama Njegova

nazoËnost! Isti duh pokazat Êe se i u Njegovoj djeci. Oni

u kojima prebiva Isus bit Êe okruæeni boæanskim ozraË-

jem. Njihove bijele haljine ËistoÊe odiπu mirisom iz Go-

spodnjega vrta. Lica im odraæavaju Njegovu svjetlost oba-

sjavajuÊi stazu nesigurnoj i umornoj nozi.

Nitko tko ima ispravnu predodæbu o tome πto Ëini

savrπen karakter, neÊe propustiti oËitovati Kristovu suos-

jeÊajnost i njeænost. Milost smekπava srce, oplemenjuje i

Ëisti osjeÊaje darujuÊi nam nebesku profinjenost i osje-

Êaj pristojnosti.

To zlatno pravilo ima i dublje znaËenje. Svatko tko

je postavljen za slugu mnogostruke Boæje milosti, pozvan

je objaviti duπama u neznanju i tami ono πto bi, da je na

njihovom mjestu, æelio da one objave njemu. Apostol Pa-

vao je rekao: “Ja sam duænik i Grcima i barbarima, i mu-

drima i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Od svega πto

135

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23114

Black

u 115

ste doznali o Boæjoj ljubavi, od svih bogatih darova Nje-

gove milosti koje ste primili, od svega Ëime ste darovani

viπe od najviπe neuke i poniæene duπe na Zemlji, duæni

ste dati dio toj duπi.

To se odnosi i na darove i blagoslove ovoga æivota:

sve ono Ëega imate viπe od svojih bliænjih obvezuje vas

da podijelite svima koji su manje blagoslovljeni. Ako ima-

mo bogatstvo ili udobnost, onda imamo i najsveËaniju ob-

vezu pomagati bolesnicima, udovicama i siroËadi isto ona-

ko kako bismo æeljeli da oni pomaæu nama kad bismo se

naπli u njihovom poloæaju.

Zlatno pravilo proglaπava smisao iste istine koja je

proglaπena na drugom mjestu u propovijedi na Gori: “Ko-

jom mjerom mjerite, onom Êe vam se mjeriti...” (Marko

4,24) Ono πto Ëinimo drugima, bilo dobro ili zlo, sigurno

Êe nam se vratiti — kao blagoslov ili kao prokletstvo. ©to

god dajemo, ponovno Êemo primiti. Zemaljski blagoslovi

koje pruæamo drugima mogu biti, a Ëesto i jesu, vraÊeni

na isti naËin. Ono πto dajemo Ëesto nam se, baπ kad nam

je najpotrebnije, vraÊa Ëetverostruko u kraljevskoj napla-

ti. Osim toga, svi se darovi joπ jednom vraÊaju veÊ u ovome

æivotu obilnijim izlijevanjem Boæje ljubavi koja je zbroj

cjelokupne nebeske slave i svih nebeskih blaga. Ali i uËi-

njeno zlo se vraÊa. Svatko tko se usudi osuivati i obes-

hrabrivati, morat Êe i sâm u vlastitom æivotu proÊi istim

podruËjem kojim su drugi morali proÊi zbog njega. Do-

æivjet Êe iste patnje koje su i oni doæivjeli zato πto on

nije imao suÊuti ni smilovanja.

To je odredila Boæja ljubav prema nama. Bog nas æeli

navesti da se postidimo tvrdoÊe svojega srca i otvorimo

ga Isusu da u njemu boravi. Tako Êe se zlo pretvoriti u

dobro, a ono πto je izgledalo kao prokletstvo postat Êe

blagoslov.

Mjerilo zlatnog pravila mjerilo je krπÊanstva. Sve πto

je manje od toga, zapravo je prijevara. Laæna je religija

koja navodi ljude da malo cijene ljudska biÊa — a Krist


137

136

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23115

Black


ih je toliko cijenio da je dao æivot za njih — i da budemo

nemarni prema ljudskim potrebama, patnjama ili pravi-

ma. OmalovaæavajuÊi prava siromaπnih, patnika i greπnika,

pokazujemo da smo izdali Krista. KrπÊanstvo u svijetu ima

tako malo sile zato πto ljudi samo nose Kristovo ime, a

æivotom se odriËu Njegova karaktera. Zbog toga se i huli

na Gospodnje ime.

O apostolskoj Crkvi, kad ju je u onim svijetlim dani-

ma obasjavala slava uskrsloga Krista, napisano je da “ni-

tko nije nazivao svojim ono πto mu je pripadalo. ... Meu

njima, dakako, nitko nije oskudijevao. ... Apostoli su vrlo

odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i ve-

lika je milost bila nad svima njima. ... Kao πto su svaki

dan postojano — kao po dogovoru — bili u hramu, tako

su po kuÊama lomili kruh i zajedno uzimali hranu ve-

sela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uæivali naklo-

nost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Cr-

kvi one koji se spasavahu.” (Djela 4,32.34.33; 2,46.47)

Pretraæite Nebo i Zemlju, ali neÊete naÊi da se ijedna

istina otkrila tako silno kao istina objavljena djelima mi-

losra prema onima kojima je potrebno suosjeÊanje i

pomoÊ. To je istina kakva je u Isusu. Kad nositelji Kristo-

vog imena ostvare naËela zlatnoga pravila, otkrit Êe se

ista sila koja je pratila djelo Evanelja u doba apostola.

“Kako su uska vrata i tijesan put koji vodiu æivot...” (Matej 7,14)

Stanovniπtvo Palestine u Kristovo doba æivjelo je u

utvrenim gradovima koji su veÊinom bili podignuti na

breæuljcima i gorama. Vratima koja su se zatvarala pri za-

lasku sunca prilazilo se strmim, kamenitim putovima. Pu-

tnik koji bi se u smiraj dana vraÊao kuÊi, Ëesto je morao

ubrzati korak i æurno se uspeti uz veliku uzbrdicu da bi

stigao do vrata prije mraka. Tko bi zakasnio, ostao bi iz-

van zidova.

138

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23116

Black

u 117

Uzak, strm put koji vodi domu i odmoru posluæio je

Isusu kao dojmljiva slika krπÊanskoga puta. Tijesan je put

koji sam vam pokazao, rekao je, a kroz vrata je teπko proÊi

jer zlatno pravilo iskljuËuje uznositost i sebiËnost. Postoji,

istina, i prostran put, ali on zavrπava propaπÊu. Ako se

æelite penjati putom duhovnog æivota, morat Êete se stalno

uspinjati. Taj put vodi prema goree. Morat Êete iÊi s ma-

njinom, jer Êe veÊina izabrati put koji vodi prema dolje.

Putom smrti moæe iÊi svaki pripadnik ljudskoga ro-

da sa svom svojom svjetovnoπÊu, sebiËnoπÊu, oholoπÊu,

nepoπtenjem i moralnom izopaËenoπÊu. Na njemu ima

mjesta za sva ljudska miπljenja i uËenja i dovoljno pro-

stora da se svatko povodi za svojim sklonostima, ËineÊi

sve πto mu nalaæe njegovo samoljublje. Da bi krenuo u

propast, Ëovjek ne mora traæiti put, jer su vrata πiroka,

a i put je prostran, pa noga sama skreÊe na stazu koja

zavrπava smrÊu.

Ali tijesan je put koji vodi u æivot, a vrata su uska.

Ako ste prionuli uz neki grijeh, uvidjet Êete da je put

pretijesan da biste proπli. Æelite li krenuti Gospodnjim

putom, morate odbaciti svoje putove, svoju volju i svoje

zle navike i obiËaje. Tko hoÊe sluæiti Kristu, ne moæe sli-

jediti shvaÊanja ovoga svijeta niti udovoljavati svjetovnim

mjerilima. Put prema Nebu tijesan je za ugledne i boga-

te da se njime sveËano voze, preuzak je za igre sebiËnih

ambicija, prestrm i neravan da se njime uspinju oni koji

vole udobnost. Kristov æivot bio je naporan rad, strplje-

nje, poærtvovnost, poniæenje, siromaπtvo i protivljenje gre-

πnika, a to mora biti i naπ put æelimo li stupiti u Boæji

raj.

Ipak, iz toga ne smijemo zakljuËiti da je put koji vodi

prema gore muËan, a onaj koji vodi prema dolje lagan.

Po cijelom putu πto vodi u smrt nalaze se bol i patnja,

ima tuge i razoËaranja, stoje upozorenja da se ne ide dalje.

Boæja ljubav oteæava neposluπnima i samovoljnima da se

sami uniπte. Istina, Sotona Ëini sve da bi se svoju stazu


139

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23117

Black


prikazao privlaËnom, ali to je prijevara. Na putu zla ima

gorkog kajanja i razornih briga. Moæemo pomisliti da je

povoenje za oholoπÊu i svjetovnim ambicijama ugodno,

ali kraj im je bol i jad. SebiËni planovi mogu davati las-

kava obeÊanja i buditi nadu u uæivanje, ali Êemo ustvrditi

da nam je sreÊa zatrovana, a æivot zagorËan nadama u

Ëijemu srediπtu smo mi sami. Vrata puta prema dolje mogu

biti okiÊena cvijeÊem, ali je put trnovit. Svjetlost nade,

koja sja na njegovu poËetku, gubi se u tami oËaja, a du-

πa koja ide tim putom spuπta se u sjenu beskrajne tame.

“Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezakonika hra-

pav je”, ali su putovi mudrosti “putovi miline, i sve su

njene staze pune spokoja” (Izreke 13,15; 3,17). Svako djelo

posluπnosti Kristu i samoodricanja zbog Njega, svaka

hrabro podnesena nevolja i svaka pobjeda nad kuπnjom

koraci su na putu prema slavi i konaËnoj pobjedi. Izabe-

remo li Krista za svojega VodiËa, On Êe nas pouzdano

voditi. Ni najveÊi greπnik ne mora zalutati. Nijedna duπa

koja drπÊuÊi traæi ne mora promaπiti put obasjan Ëistim i

svetim svjetlom. Iako je put tako uzak i svet da se na

njemu ne moæe trpjeti grijeh, pristup na nj omoguÊen je

svima, da nitko tko sumnja i strepi ne bi mogao reÊi: “Bog

ne mari za mene.”

Put moæe biti neravan, a uspon strm. Moæe biti pro-

valija s desne i s lijeve strane. Moæda Êemo na svojemu

putu morati podnositi teπke napore. Kad se umorimo i

poæelimo predahnuti, moæda Êemo morati s naporom iÊi

dalje. Moæda Êemo se morati boriti kad izgubimo snagu,

a kad budemo obeshrabreni, morat Êemo se i dalje na-

dati. Ali s Kristom, svojim VodiËem, ipak Êemo konaËno

stiÊi u æeljenu luku. Sâm Krist proπao je prije nas tim

muËnim putom i poravnao stazu naπim nogama.

Uzduæ cijelog strmoga puta πto vodi u vjeËni æivot

izvori su radosti za osvjeæavanje umornih. Oni πto idu pu-

tovima mudrosti, neizmjerno su radosni i u nevolji, jer

Onaj koga njihova duπa ljubi, iako nevidljiv, ide pokraj

140

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23118

Black

u 119

njih. Pri svakom koraku naviπe sve jasnije osjeÊaju dodir

Njegove ruke, blistavije zrake slave Nevidljivoga padaju

na njihov put pri svakom koraku, a njihove pjesme hvale

dostiæu sve viπe tonove da bi se sjedinile s pjesmama an-

ela pred prijestoljem. “A pravedniËka je staza kao svjet-

lost svanuÊa, koja je sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke

4,18)

“Trudite se — reËe im — da uete na tijesnavrata...” (Luka 13,24)

Zakaπnjeli putnik, u æurbi da stigne na gradska vrata

prije zalaska sunca, nije smio skretati s puta ni zbog ka-

kvih usputnih privlaËnosti. Sve njegove misli bile su us-

mjerene k jedinom cilju: proÊi kroz vrata. Ista usredoto-

Ëenost na cilj, kaæe Isus, traæi se i u krπÊanskom æivotu.

Otkrio sam vam slavu karaktera. To je prava slava moje-

ga kraljevstva koje ne obeÊava zemaljske posjede, a ipak

je vrijedno vaπih najusrdnijih Ëeænji i napora. Nisam vas

pozvao da se borite za vrhovnu vlast nekog velikog svjet-

skog kraljevstva, ali nemojte iz toga zakljuËiti da neÊe biti

bitaka u kojima Êete se boriti ni pobjeda koje Êete mo-

rati postiÊi. Nalaæem vam da se trudite, da se borite kako

biste uπli u moje duhovno kraljevstvo.

KrπÊanski æivot je bitka i napredovanje. Ali pobjeda

koju treba izvojevati ne postiæe se ljudskom snagom. Po-

priπte sukoba je podruËje srca. Bitka koju moramo voditi

— najveÊa koju je Ëovjek ikad vodio — to je pokoravanje

Boæjoj volji, podËinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi.

Stara narav, roena od krvi i tjelesne volje, ne moæe nasli-

jediti Boæje kraljevstvo. Naslijeene sklonosti i steËene

navike moraju biti odbaËene.

Tko odluËi uÊi u duhovno kraljevstvo, uvidjet Êe da

su se sve sile i strasti njegove nepreporoene naravi, pot-

pomognute silama kraljevstva tame, okrenule protiv njega.

SebiËnost i oholost ustat Êe protiv svega πto bi ih prika-


142

141

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23119

Black


zivalo kao greπne. Ne moæemo sami po sebi pobijediti

zle æelje i navike koje se bore za prevlast, niti moæemo

svladati moÊnoga neprijatelja koji nas dræi u ropstvu. Je-

dino nam Bog moæe osigurati pobjedu. On æeli da uprav-

ljamo sobom, svojom voljom i svojim putovima, ali ne

moæe djelovati u nama bez naπega pristanka i suradnje.

Boæanski Duh djeluje preko sposobnosti i sila danih Ëo-

vjeku. Svojim snagama trebamo suraivati s Bogom.

Pobjeda se ne moæe postiÊi bez usrdne molitve i stalne

poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati naπu volju da sura-

uje s boæanskim oruima, nego se ona mora dragovolj-

no podËiniti. Kad bi vam se utjecaj Boæjega Duha mo-

gao nametnuti u stostruko veÊoj mjeri, to vas ne bi uËinilo

krπÊanima i dostojnim podanicima Neba. Sotonino uporiπte

ne bi bilo razoreno. Volja mora biti stavljena na stranu

Boæje volje. Sami po sebi niste sposobni pokoriti Boæjoj

volji svoje nakane, æelje i sklonosti, ali ako “æelite æeljeti”,

Bog Êe obaviti to djelo umjesto vas ruπeÊi pomisli i svaku

visinu πto se podiæu protiv “priznanja Boga” i zaroblja-

vajuÊi “svaku misao na posluπnost Kristu”. (2. KorinÊanima

10,4.5) Gradit Êete svoje spasenje sa strahom i drhtanjem.

“Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i dje-

lovanje da mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13)

Mnogi su privuËeni Kristovom ljepotom i nebeskom

slavom, ali ustuknu kad doznaju uvjete pod kojima sve

to moæe postati njihovo. Na πirokom putu nisu potpuno

zadovoljni stazom kojom idu. »eznu za oslobaanjem od

robovanja grijehu i nastoje se vlastitom snagom suprot-

staviti svojim greπnim navikama. Pogledavaju prema tije-

snom putu i uskim vratima, ali sebiËna zadovoljstva, lju-

bav prema svijetu, oholost i neposveÊena ambicija podiæu

zapreku izmeu njih i Spasitelja. OdreÊi se svoje volje,

predmetâ ljubavi πto su ih sami izabrali ili za kojima teæe,

zahtijeva ærtvu pred kojom oklijevaju, zastaju i vraÊaju

se natrag, “... jer Êe mnogi... traæiti da uu, ali neÊe moÊi”.

(Luka 13,24) Oni æele dobro, ulaæu i odreen napor da

143

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23120

Black

u 121

ga steknu, ali ga nisu izabrali. Nisu ga Ëvrsto nakanili steÊi

po svaku cijenu.

Æelimo li pobijediti, jedina nada nam je sjediniti svoju

volju s Boæjom voljom i raditi u suradnji s Bogom, iz tre-

nutka u trenutak i iz dana u dan. Ne moæemo ostati ona-

kvi kakvi jesmo, a ipak uÊi u Boæje kraljevstvo. Ako ikad

postignemo svetost, to Êe biti kad se odreknemo sebe i

prihvatimo Kristov um. Oholost i samodostatnost moraju

biti razapete. Jesmo li voljni platiti cijenu koja se od nas

traæi? Jesmo li spremni svoju volju potpuno uskladiti s

Boæjom voljom? Sve dok to ne budemo htjeli, preobraæa-

vajuÊa Boæja milost neÊe se pokazati u nama.

Moramo se upustiti u borbu “koja snaæno oËituje svoju

silu u meni”. “Zato se i trudim i borim”, rekao je apostol

Pavao, “prema njegovoj djelotvornosti...” (Koloπanima 1,29)

U odluËujuÊem trenutku svojega æivota Jakov se po-

vukao na molitvu. Bio je ispunjen samo jednom miπlju —

izmoliti preobraæaj karaktera. Dok je iznosio svoje potre-

be Bogu, neki neprijatelj, kako je on pretpostavljao, sta-

vio je ruku na njega i on se Ëitavu noÊ hrvao boreÊi se

za æivot. Ali teænja njegove duπe nije se izmijenila ni usred

æivotne opasnosti. Kad mu je snaga veÊ bila na izmaku,

Aneo je upotrijebio svoju boæansku moÊ. Po tome dodiru

Jakov je prepoznao Onoga s kime se borio. Ranjen i bes-

pomoÊan, pao je na Spasiteljeve grudi moleÊi blagoslov.

Nije se dao odbiti niti je prestajao moliti, a Krist je usli-

πao molbu njegove bespomoÊne, pokajniËke duπe, kako

je i obeÊao: “Ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi mir

sa mnom, mir neka sklopi sa mnom.” (Izaija 27,5) Jakov

je odluËno zahtijevao: “NeÊu te pustiti dok me ne blago-

sloviπ.” (Postanak 32,26) Onaj s kojim se patrijarh hrvao

nadahnuo ga je duhom ustrajnosti, On mu je dao i pobjedu

i promijenio mu ime Jakov u Izrael: “Viπe se neÊeπ zvati

Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s

ljudima, i nadvladao si.” (Postanak 32,29) Ono πto je uzalud

nastojao postiÊi vlastitom snagom, stekao je predanoπÊu


144

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23121

Black


i Ëvrstom vjerom. “Vi ste, djeËice, od Boga i vi ste ih pobi-

jedili, jer je veÊi onaj koji je u vama nego onaj koji je u

svijetu.” (1. Ivanova 5,4)

“»uvajte se laænih proroka...” (Matej 7,15)

Pojavit Êe se laæni proroci koji Êe vas nastojati odvuÊi

s tijesnog puta i od uskih vrata. »uvajte ih se! Iako dola-

ze u ovËjem runu, unutra su grabeæljivi vuci! Isus daje

znak po kojemu se laæni uËitelji razlikuju od pravih: “Pre-

poznat Êete ih po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere

groæe ili s draËe smokve?” (Matej 7,16)

Nije nam naloæeno prosuivati ih po njihovim slat-

korjeËivim govorima i zvuËnim izjavama. Treba ih prosu-

ivati Boæjom rijeËju. “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko

ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.” “Prestani, sine moj,

sluπati naputke koji odvode od rijeËi spoznaje!” (Izaija 8,20;

Izreke 19,27) Kakvu vijest donose ti proroci? Navodi li

vas ta vijest da πtujete Boga i da Ga se bojite? Je li vas

ponukala da pokaæete ljubav prema Bogu vjernoπÊu Nje-

govim zapovijedima? Ako ne uviaju vaænost moralnog

Zakona, ako se olako odnose prema boæanskim propisima,

ako prestupaju jednu od Njegovih najmanjih zapovijedi i

tako uËe ljude, bit Êe bezvrijedni u oËima Neba. Sigurno

nemaju nikakvih prava na svoje zvanje. Samo nastavljaju

isto djelo koje je otpoËeo knez tame, Boæji neprijatelj.

Ne pripadaju Kristu svi koji se hvale Njegovim ime-

nom i nose Njegov znak. Mnogi koji su uËili u moje ime,

kaæe Isus, bit Êe na kraju “naeni prelaganima”. “Mnogi

Êe mi reÊi u onaj dan: ‘Gospodine! Gospodine, zar nismo

pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena

izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?’

Tada Êu im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite

od mene, zlotvori!’” (Matej 7,22.23)

Neki ljudi vjeruju da imaju pravo i kad ga nemaju.

Dok Krista proglaπavaju svojim Gospodinom i u Njegovo

146

145

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23122

Black

u 123

ime, prema vlastitoj izjavi, Ëine velika djela, zapravo su

sluge nepravde. “I hrle k tebi kao na zbor narodni; i na-

rod moj sjeda preda te i sluπa tvoje rijeËi, ali ih ne izvr-

πuje: naslauju se njima u ustima, a srce im ide za nepra-

vednim dobitkom.” Onaj koji objavljuje Boæju rijeË njima

je “kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umil-

nim: rijeËi ti sluπaju, ali ih ne izvrπuju”. (Ezekiel 33,31.32)

Sama tvrdnja da smo Kristovi uËenici nema nikakve

vrijednosti. Vjera u Krista, koja spaπava duπu, nije ono

πto mnogi tvrde da jest. “Vjerujte, vjerujte”, kaæu, “i ne

trebate dræati Zakon!” Ali vjerovanje koje nas ne vodi po-

sluπnosti samo je privid. Apostol Ivan kaæe: “Tko tvrdi:

‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u

njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Neka nitko ne misli

da osobite viπe sile ili Ëudesne pojave trebaju biti dokaz

vjerodostojnosti njihovog rada ili stavova koje zastupaju.

Kad netko s podcjenjivanjem govori o Boæjoj rijeËi, a svoje

dojmove, osjeÊaje i iskustva stavlja iznad boæanskog mje-

rila, moæemo biti sigurni da u njemu nema svjetlosti.

Posluπnost je dokaz da smo Kristovi uËenici. Dræanje

zapovijedi pokazuje iskrenost ljubavi koju ispovijedamo.

Ako uËenje koje prihvatimo uniπtava grijeh u srcu, Ëisti

duπu od prljavπtine i raa rodove svetosti, moæemo znati

da je to Boæja istina. Kad se u naπemu æivotu otkrivaju

dobrohotnost, ljubaznost, njeænost i suosjeÊanje, kad se

naπe srce ispunjava radoπÊu πto Ëinimo dobro, kad uzdi-

æemo Krista, a ne sebe — moæemo znati da je naπa vjera

prava. “Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom znamo da

ga poznajemo.” (1. Ivanova 2,3)

“Udari pljusak, navaliπe potoci, dunuπevjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali ona se nesruπi, jer je sagraena na litici.” (Matej 7,25)

Ljudi su bili ganuti Kristovim rijeËima. Privukla ih je

boæanska ljepota naËela istine. Sluπali su Kristove ozbilj-


147

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23123

Black


ne opomene kao glas Boga koji ispituje srca. Njegove ri-

jeËi udarile su u sâm korijen njihovih stavova i miπljenja.

Pokoriti se Njegovu uËenju znaËilo je potpuno izmijeniti

naËin razmiπljanja i djelovanja. To bi ih sukobilo s njiho-

vim vjerskim uËiteljima, jer bi prouzroËilo ruπenje cije-

loga zdanja πto su ga podizali naraπtaji rabinâ. Iako su

Kristove rijeËi naπle mjesta u srcima ljudi, samo su ih ri-

jetki bili spremni prihvatiti kao vodilje u æivotu.

Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori slikom ko-

jom je dojmljivo upozorio na vaænost sprovoenja Nje-

govih rijeËi u djelo. U mnoπtvu koje se tiskalo oko Spasi-

telja bilo je mnogih koji su cijeli svoj æivot proveli u bli-

zini Galilejskog jezera. Dok su sjedili na obronku Gore

sluπajuÊi Kristove rijeËi, mogli su vidjeti doline i tjesna-

ce kroz koje su gorski potoci pronalazili put do mora.

Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi samo suho i praπ-

njavo korito. Ali kad se zimske oluje razbjesne nad bre-

govima, rijeke se pretvaraju u divlje i pobjeπnjele bujice

koje ponekad preplavljuju doline odnoseÊi sve pred so-

bom. Voda odnosi kolibe πto su ih seljaci podignuli u ze-

lenoj ravnici, naizgled izvan dosega opasnosti. Ali visoko

na breæuljcima bilo je kuÊa podignutih na stijeni. U ne-

kim dijelovima zemlje kuÊe su bile izgraene od kame-

na, pa su veÊ viπe od tisuÊu godina uspjeπno odolijevale

burama. Bile su podignute napornim radom i uz mnogo

poteπkoÊa. Prilaz tim kuÊama nije bio lak, a njihov je po-

loæaj bio neprivlaËniji od poloæaja kuÊa u zelenoj ravni-

ci. Ali bile su utvrene na kamenu, pa su vjetrovi, vode

i oluje uzalud navaljivali na njih.

“Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih, moæe

se usporediti s Ëovjekom koji je sagradio svoju kuÊu na

litici”, rekao im je Isus. StoljeÊima prije toga prorok Izaija

je pisao: “Sahne trava, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega

ostaje dovijeka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina na-

kon propovijedi na Gori, navodeÊi te rijeËi proroka Izaije,

dodao: “A to je ta rijeË koja vam je navijeπtena kao Ra-

148

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23124

Black

u 125

dosna vijest.” (1. Petrova 1,25) Boæja rijeË je jedina stalnost

koju naπ svijet poznaje; ona je siguran temelj. “Nebo Êe

i zemlja proÊi”, rekao je Isus, “ali rijeËi moje neÊe pro-

Êi.” (Matej 24,35)

Velika naËela Zakona, velika naËela same Boæje na-

ravi iznesena su rijeËima koje je Krist izgovorio na Gori.

Tko gradi na njima, gradi na Kristu, Stijeni vjekova. Pri-

majuÊi RijeË, primamo Krista. Samo oni koji tako primaju

Njegove rijeËi, grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe

postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postav-

ljen, a taj je Isus Krist.” (1. KorinÊanima 3,11) “Spasenja

nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino

ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela

4,12) Krist, RijeË, objava Boga — izraz Njegova karakte-

ra, Njegova Zakona, Njegove ljubavi i Njegova æivota —

jedini je Temelj na kojemu se moæe izgraditi postojan ka-

rakter.

SluπajuÊi Boæju rijeË, gradimo na Kristu. Nije prave-

dan onaj tko se samo raduje pravdi, nego onaj tko je Ëini.

Svetost nije zanos, nego posljedica potpune predaje Bo-

gu i ispunjavanja volje naπeg nebeskog Oca. Kad su Iz-

raelova djeca taborovala na granicama ObeÊane zemlje,

nije im bilo dovoljno neπto znati o Kanaanu ili pjevati

pjesme o njemu. Samo to ne bi im omoguÊilo da zapo-

sjednu vinograde i maslinike u toj dobroj zemlji. Mogla

je doista postati njihovo vlasniπtvo tek kad je osvoje, kad

prihvate uvjete, kad pokaæu æivu vjeru u Boga, kad shva-

te da se Boæja obeÊanja odnose na njih i kad posluπaju

Njegove naredbe.

Religija se sastoji od ispunjavanja Kristovih rijeËi —

ne zato da bismo stekli Boæju naklonost, nego zato πto

smo, iako nezasluæeno, primili dar Njegove ljubavi. Krist

ne utemeljuje Ëovjekovo spasenje na njegovim tvrdnjama

da vjeruje, nego na vjeri koja se vidi u pravednim djeli-

ma. Od Kristovih sljedbenika se oËekuje da Ëine, a ne

samo da govore. Karakter se izgrauje upravo djelima. “Svi


149

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23125

Black


su oni koje vodi Boæji Duh sinovi Boæji.” (Rimljanima 8,14)

Sinovi Boæji su oni koje vodi Duh, a ne oni Ëija su srca

dirnuta Duhom ili oni koji se katkad pokoravaju Njego-

voj sili.

Æelite li postati Kristovi sljedbenici, a ne znate kako

biste poËeli? Nalazite li se u tami i ne znate naÊi svjetlost?

Idite za svjetloπÊu koju veÊ imate. OdluËite u srcu poslu-

πati ono πto znate iz Boæje rijeËi. Boæja sila i sâm Njegov

æivot nalaze se u Njegovoj RijeËi. Ako je primite vjerom,

RijeË Êe vam dati snage da je posluπate. Ako ne zanema-

rite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊu svjetlost. Gra-

dite na Boæjoj rijeËi pa Êe vam karakter biti izgraen po

uzoru na Kristov.

Krist, pravi Temelj, æivi je kamen. Njegov æivot pro-

æima sve koji grade na Njemu “... te dopustite da se od

vas samih kao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa...” (1.

Petrova 2,5) “U njemu sva zgrada, Ëvrsto povezana, ra-

ste u sveti hram u Gospodinu.” (Efeæanima 2,21) Kame-

nje se sjedinjuje s temeljom, jer isti æivot proæima sve.

Takvu graevinu ne moæe sruπiti nikakva oluja, jer:

Ono πto s Bogom dijeli æivot,

S Njim Êe sve i nadæivjeti.

Svaka graevina podignuta na drugom temelju, osim

na Boæjoj rijeËi, sigurno Êe pasti. Onaj tko gradi, sliËno

Æidovima Kristovog doba, na temelju ljudskih stavova i

miπljenja, obreda i obiËaja koje su ljudi izmislili, ili na

bilo kakvim djelima πto ih moæe Ëiniti ne oslanjajuÊi se

na Kristovu milost, podiæe kuÊu svojega karaktera na ne-

postojanom pijesku. Bijesne oluje kuπnjâ odnijet Êe pje-

skovitu podlogu i ostaviti kuÊu kao ruπevinu na obali vre-

mena.

“Stog ovako govori Jahve Gospod... I uzet Êu pravo

za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuËa Êe vam zastrti sklo-

niπte od laæi, a voda otplaviti skroviπte.” (Izaija 28,16.17)

151

150

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23126

Black

u 127

Ali milost se zalaæe za greπnika. “Æivota mi moga —

rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezboæni-

kove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da æivi!

Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega! Zaπto

da umrete, dome Izraelov?” (Ezekiel 33,11) Glas koji da-

nas poziva nepokajane glas je Onoga koji je nekad, s boli

u srcu, uzviknuo gledajuÊi voljeni grad: “Jeruzaleme, Je-

ruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ one koji su ti

poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto

kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste!

Evo, vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Matej

23,37.38) Isus je u Jeruzalemu vidio simbol svijeta koji

je odbacio i prezreo Njegovu milost. Plakao je, o tvrdo

srce, za tobom! Kad je Isus prolijevao suze na Gori, Je-

ruzalem se joπ mogao pokajati i izbjeÊi svoju sudbinu.

Nebeski Dar na trenutak je zastao u nadi da Êe Ga Jeru-

zalem ipak primiti. Tako i tebi, o srce, Krist sad govori

glasom punim ljubavi: “Evo stojim na vratima i kucam.

Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i

veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20) “Usliπah

te u najbolje vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.” (2.

KorinÊanima 6,2)

Tko svoju nadu temelji na sebi, gradi na pijesku. Ali

joπ nije kasno da izbjegnete propast koja vam prijeti. Prije

nego πto izbije oluja, bjeæite na sigurno tlo. “Zato ovako

govori Jahve Gospod: Evo, postavljam na Sionu kamen oda-

brani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj

vjeruje, neÊe propasti. ... Obratite se k meni da se spa-

site, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!

... Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer

ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem

te pobjedniËkom desnicom. ... NeÊete se postidjeti i ne-

Êete poniknuti dovijeka.” (Izaija 28,16; 45,22; 41,10; 45,17)


152

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23127

Black


MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23128

Black

u 129

Predmetno kazalo

ABEL, prvi muËenik 34

Abraham, razlog Boæjeg izbora 35,

36, 42

Adam i Eva, gledali i razgovarali s

Bogom u Edenu 30

izgubili vlast nad svojim kraljev-

stvom 22

meusobno se poËeli optuæivati

108

Stvoritelj sjedinio 58

Aktivnost, ne moæe nadoknaditi ne-

dostatak ljubavi u vjerskom is-

kustvu 107

Aneli, dobri i zli 102

pri drugom dolasku 94

radovali se Kristovoj pobjedi nad

Sotonom 90

ravnaju se po naËelima Njegovog

zakona 46, 95

sluæba, za Boga 95, 96

πtovanje Boga 92, 93

sluæba za Ëovjeka 96, 102

zli, vidi avoli

Aneo, zavjeta, Jakov se borio s 17,

57, 121

upotrijebio svoju boæansku moÊ

121

Antikrist 107

BABILON, Daniel i prijatelji u 40

Baπan 52

Biblija 24, 28

istine skrivene u 29

riznica Boæjeg milosra 28

tekstovi, novo znaËenje 24

Vidi i Boæja rijeË

Bilje, buja 66

Bitka, i napredovanje, krπÊanski æi-

vot je 119

najveÊa ikad voena za Ëovjeka

119

sa Sotonom, Krist nas neÊe napu-

stiti u 102

Blago 77-79

Blago, nebesko 78

Blagoslov 111, 115

Blaæenstva 7

komentar na 13-43

Bludnice 110

Bog, Adam Ga gledao 29, 30

Ëuje svaku rijeË 91

izlijevanje ljubavi 68

izvor æivota 56, 83

je ljubav 68

karakter, pogreπno predstavljen

od Sotone 28, 99

Krist, sjajost OËeve slave 19

ljubavi 44

na prijestolju svemira 41

naπ Otac 65, 66, 91, 93

naπ vjeËni Prijatelj 103

ne izgovarati titule olako 92

nijednu duπu ne ostavlja 80

oganj koji saæiæe 57

osjeÊa tugu i razoËaranja 91

pogansko razumijevanje 66

pogreπno protumaËen od Sotone

28, 99

predodæba o 66

priroda 8

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23129

Black


proslavljen Ëovjekovim otkuplje-

njem 8

srediπte svjetlosti i blagoslova 69

stanuje u svakom boraviπtu 91

Stvoritelj 29

svemoÊan 87

πtovanje, sveti aneli 92, 93

uvjeti kad dolazimo k 73, 90-92,

99, 100

vjeËna ruka 86

æeli spasiti 26

Bogatstvo, zemaljsko 31

Bol, Ëaπa 18

duboka 18

æivot 18

Bolesni, duænost da skrbimo za 115

Bolest, On je mislio na nas 86

Borba 121

Boæanska Promisao 29

Boæja mudrost 83

Boæja rijeË, jedina stalnost koju svijet

poznaje 125

obeÊanje, siguran zalog 113

primamo Krista preko 97

prosuivati laæne uËitelje pomoÊu

122

prouËavanje velikih i dragocjenih

istina 98

razvija u nama vrline 84

stvaralaËka sila 109

Sveti Duh Ëini razumljivom 97

Vidi i Sveto pismo

BraÊa, sva su Boæja djeca 91

Isus se ne stidi nazvati nas 90

poteπkoÊe izmeu 54, 55

Brak 58-60

zakon, prvobitni 58

Briga, za ono πto trebamo primiti

113

Brige 87, 88

Brvno u oku 106

CARINICI 110

Carinik, molitva 14

Carska palaËa 35

Crkva 104

Krist glava 59

otkrivati Boga ljudima 40

otpala 108

sljedbenicima povjerio sluæbu u

svijetu 41

u Filipi 36

CvijeÊe 72, 83-85

»AST 114

»aπa, blagoslova 14

hladne vode 27

»istoÊa, osobna 74, 75

srca 27, 28

Vidi i Obredna ËistoÊa

»ovjek, Boæje pravo na svakoga 52,

53

i otkupljenje 8

Vidi i Ljudi

»uda, Kristova 12

»udesne pojave 123

DANIEL 20, 40

Darovi, dragovoljni 54

David, bijeg 17

pjesnik Izraelov 42

psalmi πto ih je napisao 42, 43,

47, 96, 99

Dekapolis 11

Deset zapovijedi 48

treÊa zapovijed, hebrejsko razu-

mijevanje 60

πesta zapovijed, krπi se njegova-

njem mrænje 52

zapovijed o zakletvi 60, 61

Vidi i Boæji Zakon

Djeca Boæja 96

Ëuvana usred nemira i sukoba

naroda 104

πto znaËi biti nazvan 91, 92

tko su 67, 69, 125

Djela, ljubavi, mala 72

milosra 71

ne praveÊi razlike, svima koji

traæe 65

Djela, dobra 71

pobuda koju Nebo cijeni kod 71

napor da se zasluæi spasenje 105

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23130

Black

u 131

ne moæemo zasluæiti ili kupiti na-

sljedstvo 76

posljedica primanja Krista 76

spasenje utemeljeno na vjeri koja

vodi k 125

Dobar glas, kleveta moæe naπkoditi

33

Dobro 109, 115

Dobrota, posljedice 71, 72

treba pokazati zlima 67

zakon 85

Dogaaji, buduÊi 104

Dom 22

Dragulji, uËenici nazvani 78

u Spasiteljevoj kruni 110

Drugi Kristov dolazak 93, 94

evanelje Êe se propovijedati u

svijetu 94

kako Êe na zle utjecati 29

kraljevstvo slave uspostavljeno

prigodom 94

Druπtvo, umjetne razlike 41

DrveÊe 85

Duh, Boæji, vidi Sveti Duh

Duhovni svijet 80

Duπa, gladna i æedna 23

nema sile koja bi mogla ukaljati

33

–AVAO, vidi Sotona

–avoli, vojske zla 102

sedam, istjeranih iz Marije Mag-

dalene 110

EDEN, Adam i Eva u 22, 30, 58

ponovno Êe procvjetati na Zemlji

48

Egipat 44

Josip u 40

Energija, æivotvorna 37

Eva 62

Evanelje, djelo, odgovornost 104

o kraljevstvu cijelome svijetu prije

drugog dolaska 41-43, 93, 94

FARAON 57

Farizej, molitva 13, 14

Farizeji, djelovanje religije 37

Mesijanske nade 12

molitve 73

nastojali steÊi Boæju naklonost 70

odbacili Krista 51

odjeveni u vlastito dostojanstvo

105

optuæivali Krista i Njegove uËe-

nike 50

pitali Krista o rastavi 58

privukli pozornost i stekli ugled

70

razmetali se djelima milosra 70

religija 37

tvrda i kruta pravovjernost 50

usvojili pogansko poimanje o mo-

litvi 75

Farizejstvo, bît 51

duh 107

je duh ljudske naravi 70

Filipi, Pavao i Sila u 36

Filipljanima, poslanica 36

GALILEJA, jezero (jezero Genezaret)

38, 124

Krist je otpoËeo sluæbu u 10

opis okoline 124

propovijed na Gori u blizini 9

rimska vojska u 62

Galilejci, opis 62

Gavrani 96

Genezaret, vidi Galileja, jezero

Genijalnost moæe postati Sotonin

mamac 82

Gerizim, gora 9

Gladne, nahraniti 97

Glediπte, neutralno 81

GorËina 55

Gospodnja molitva 09-104

i za bliænje 91

kraljevstvo slave je buduÊnost 93,

94

obeÊanje u 102

otkriva Oca 103

Govor, jednostavan 62

zakon 61

Grad na gori 39

PREDMETNO KAZALO

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23131

Black


Granice, zemaljske, Krist ukida 41

Grijeh, Bog je oganj koji saæiæe 57

buna protiv zakona Boæje vlada-

vine 49

donosi najkobnije posljedice 107

donosi sramotu i propast 101

jedina nada da pobijedimo 56, 57,

120

ne pokuπavajmo traæiti izliku 100

ne uspijeva ispuniti propisana

ljudska mjerila 105

odriËe Boga 49

otkriven samo na Golgoti 100

ponor 16

primamljuje laænim prikazivanjem

101

ropstvo 110

snaæni poticaj na 82

πto predstavlja 49

zasljepljuje i vara 101

æelja za samouzvisivanjem 22

Grijesi, skriveni 56, 57

Greπnik 99, 100

Grm ruæe 109

HENOK 34

Hram, drugi, Kristovo proroËanstvo

o 103

Hrana, ako nemate dovoljno za su-

tra 83, 96

molitva za 96, 112

Hvalospjeve, pjevali kerubini i sera-

fini 90

ILIJA 96

Ilustracije 72

Ëaπa hladne vode 27

dijete traæi kruha 112

Izrael na granicama ObeÊane ze-

mlje 125

palestinski gradovi 116

planinski potoci 72

preæaliti ruku ako ugroæava æivot

56

priprema kamena za hram 16, 17

putnik æuri prema gradskim vra-

tima 119

sol 36-38

umorni putnik nalazi izvor u pu-

stinji 23

zgrada na stijeni 126

Vidi i Usporedba

Ime, Boæje, vrijeati 92, 93, 116

svetiti predstavljanjem Njegova

karaktera 92, 93

uzdiæu aneli 93

uzimanje 60

Imetak 77, 78

Iskrenost, namjere 71

tko jedini moli 95

Iskustva, dragocjena 17

Ispit za prepoznavanje laænih uËite-

lja 122

Isprazni razgovori, osueni 62

Istina, izbjegavanje 61, 62

ljepota i dragocjenost 29

zahtijevati 60, 61

Isus Krist, prije utjelovljenja: Aneo

koji se borio s Jakovom 17, 57,

121

govorio preko Izaije 64

objavio naËela Boæjeg zakona 46

proglasio Zakon na Sinaju 44, 46

Stvoritelj ljudi 46

ugledao ga je Daniel 20

Isus Krist, prve godine æivota: Boæje

Janje 10

oËistio Hram 10

pomagao majci 96

radio u Galileji 10

roen u Betlehemu 9

rukopoloæio Dvanaestoricu 11

slava UËitelja 10

Isus Krist, opÊenito: braÊa i majka

se bojali za zdravlje 89

Ëuda 13

dok je æivio na Zemlji 86

doπao zbog 47

duhovno kraljevstvo 15

glava Crkve 59

Gospodnja molitva 89, 90

hodio sâm 28

iscrpljen neprekidnim radom 89

kako Ga se ponovno razapinje 16

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23132

Black

u 133

krotkost 19

kruh æivota 97

lice 89

ljubav i njeænost 45

ljude dræao oËaranima 13

Marija Magdalena i 110

mi gradimo na 125

molio za svoje krvnike 64

naËin pouËavanja 45, 46

nagrada za patnju i poniæenje 78

napadan od protivnika 31

narav 19, 20

naπ jamac 15

naπ Zastupnik 91

naπi grijesi su Ga raspeli na kriæ

15, 109

neiskazana ljubav na Golgoti u 42

ni traga licemjerstvu u 20

nije htio upotrijebiti nijedno So-

tonino oruæje 53

nije otkrio novi oblik molitve 90

nije zemaljski kralj 11

nije æalio πto je stvorio Ëovjeka

8

nikad neÊe napustiti duπu 102

odræavao pozornost pomoÊu us-

poredbi 38

okrutno oklevetan 33

osobna molitva 89

otkriva se preko Ëovjeka 40

plakao nad Jeruzalemom 127

pokoravao se OËevoj volji 20

poniznost 19

posrednik za objavu Oca 40

prigodom drugog dolaska 94

razlikovanjem izazvao najogor-

Ëenije neprijateljstvo 31

rijeËi 42

satima se molio 89

sjajnost OËeve slave 19, 47

smirenost 21

smrt 52, 53

spominje Mojsija 46

svjetlo koje obasjava palog Ëo-

vjeka potjeËe od 39

treba biti svakodnevno s nama 74

trpio klevete i progonstvo 63

tuæan 18

uËi nas da Njegovog Oca naziva-

mo svojim 90

usrdno se trudio 18

utjelovljenje, razlog za 91

æiva RijeË 125

æivi kamen 126

æivot 21

Ivan, apostol 46

Ivan Krstitelj 10

na Izaijino proroËanstvo 10

Krist govorio preko 42, 64

Kristove rijeËi preko 42

prorok-evanelist 42

Izdajice, Kristove 116

Izgubljeni sin 15

Izmirenje s Bogom 51

Izrael, Boæja namjera u oslobaanju

40

Ëuvari svetih proroπtava 40

duh prave poboænosti 9

ime, dano Jakovu 121

iskvaren robovanjem u Egiptu 44

pogreπno tumaËena proroËanstva

9

propustio ostvariti ideal 9

svjetlo, otkriveno narodima preko

40

zaposjeo Kanaan 125

Izvor svake milosti 26

Izvor æivota 24

JAKOV, borio se s Anelom (Kri-

stom) 17, 57, 121

Ezav i 57

faraon i 57

ime 121

kriza u æivotu 17

nazvan knez Boæji 57

Jamac, Krist 15

Jaram, Kristov 88

sluæenja 21

Jeruzalem, Kristova proroËanstva o

103

nada u kraljevstvo 12

Job 26

Josip 40

PREDMETNO KAZALO

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23133

Black


Joπua, sin Nunov 9

veliki sveÊenik 101

KAFARNAUM 55, 63

Kanaan, Izrael osvojio 121

Karakter 78

kleveta i 33

mjerilo 68, 107

preobraæaj 50, 121

savrπenstvo 16, 72, 99, 102, 114,

125

u Boæjoj vlasti 33

Kerubini 104

kliËu hvalospjeve 90

Kiπa, Boæji dar 66, 67, 84

Kleti se, laæno 60

upute u pogledu 59-62

Klevetanje, okrutno 33

Knjiæevnici, mesijanska nada 12

proglaπavali Krista greπnikom 50

Komplimenti 61

Korijen gorËine 55

Kraljevstvo, Boæje 119

Kristovo 85

milosti, Kristovo duhovno 15, 93

OËe naπ 93, 94

pravednosti 95

slava, prigodom drugog dolaska

93, 94

uvjeti za ulazak 19, 27

Krist, vidi Isus Krist

Kriticizam 61, 105, 106, 108

Kritizeri na strani Antikrista 107

Kritiziranje, duh 106-109

Krivnja 100, 109

Krivokletstvo 60

Kriza, svijet 103, 104

Kriæ, Kristov 60, 76, 77

stavimo terete u podnoæje 16

vrijeanje 31

Krotkost 22

dragocjena vrlina 19

Kristova, djelovanje 22

nauËena u πkoli patnje 19

podnoπenje nepravde, nisu cijenili

19

KrπÊani, koji tvrde da jesu 82

KrπÊanstvo, pravo mjerilo 115, 116

Kruh 96, 97

molimo se za 113

æivota, Krist 97

Kruna, Otkupitelja 110

Krune, pred Isusove noge 79

KuÊe, sagraene na stijeni i pijesku

123-127

KuπaË 101, 102

Kuπanje, izvori 100-103

mamljenje na grijeh 100

oduprijeti se, boæanskom silom

101

otkriva skriveno u srcu 55

otvorena vrata za 80

u tajnosti, borba duπe protiv 82

Kuπnje, Krist moli za one u 111

zaπto ih Bog dopuπta 16, 32

Kvasac 50, 51

LASKAVE FRAZE 61, 71

Laæno svjedoËenje 54

LiπÊe, pojavljuje se Boæjom rijeËju 66

Lucifer, vidi Sotona

“Luak” 53

LJILJANI 83, 84

Ljubav, Boæja poruka 85

Boæja, æivi izvor 54

dar koji primamo 66, 67

djelovanje 35, 38, 54, 66-69

istina o 66

izlivena obilno 24

je nepromjenjiva 91, 92, 113

naËelo samopoærtvovne 28

nedokuËiva 42

opraπtajuÊa, da bismo je primili

i pruæili 99

pozitivno, djelotvorno naËelo 54

prema Ëovjeku 67

prinuda 108

prostrana kao svemir 38

sluæba 84

svete veze 59

Sveti Duh daje 67

tajna Utjelovljene 43

tvrava, neosvojiva za Sotonu 103

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23134

Black

u 135

u skladu s aneoskom 38

vjersko iskustvo nije proæeto 107

Ljubaznost, odgovor srca na 67

Ljudi se spaπavaju kao pojedinci 37

Ljudska zajednica 113

narav 20, 51

MAKEDONSKI krπÊani 71

Malovjerni, Krist se zauzima za 111

Mamac, Sotonin 82

Mana 87

Marija Magdalena 110

Marija, Isusova majka 96

Mesija, i Njegovo djelo, pogreπna

shvaÊanja o 9, 10

vladavina 15

Mesijanske nade, farizeja, ribara i

poljodjelaca 12

Mihej 51

Milosrdni 25

Milosre, djela 71, 72

djelo, izvor dvostrukih blagoslova

72

duh 25

Milost, Bog dao svoju 36

kao kiπa i sunce 84

Kristova 29, 87, 114

razvija karakterne osobine 72,

102

riznica blaga 28

savrπeno posluπni Zakonu 47, 48

uvjet vjeËnog æivota 67

zahvalnost, znak 74

Milost, kraljevstvo 15, 94

Mir, kako se stjeËe 21

Kristov 21

nebeski 30

samoljublje uniπtava 21

tko postaje sudionikom 30

Mirotvorac, pravi 30

Misao, zla 55

Misija, diljem svijeta 41

Misli, odbojnost prema nepristojnim

28

Miπljenja, unaprijed stvorena 62

Mnogoboπtvo 65, 66

Mojsije, Krist preko 46

najkrotkiji Ëovjek 19

Molitva, Bog Ëuje svaku 91

Boæja slava otkrivena 29, 45

carinika 14

cijelu noÊ na 11

farizeja 13, 14, 73

iskrena 94

Isus je imao vrijeme i tajna mje-

sta za 73, 89

Isus zraËio svjeæinom 89

javna 73

Krist nije otkrio novi oblik 90

na osamljenom mjestu 73, 74

nema vrijednost ni zasluga koje

bi ispaπtale za grijeh 75

neznaboæaËko shvaÊanje 75

osobne naravi 73, 74

pobjeda izvojevana usrdnom 119

ponavljanje fraza u 75

predmet za 113

prijamna dvorana Najviπega 92

priznanje, ponizno 54

sve razboritiji u 75

rezultati svakodnevne 75, 98

snaga u 74, 75

tijelo 53

u zajednici s Kristom 98

vjere, kad dolazi iz iskrenog srca

76

vrijeme za 100

za svagdaπnji kruh 96

za vodstvo Svetog Duha 112

Moljenje, radi samohvale 73

Moralna izopaËenost 36

Mordokaj 40

Mrænja, duh 22, 30, 52, 67

MuËenici za Boga 32

MuËenik, Abel 34

Muæ 59

NACIONALNE predrasude 41

nikoga ne Ëine Boæjim djetetom

67

Nagrada, ne smijemo misliti o 71

spaπene duπe Êe ugledati 78, 79

vjernih 35

Nakane, zdrave 79

PREDMETNO KAZALO

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23135

Black


Naplata, kraljevska 115

Napori, ulaganje 86

Narod, Boæji 104

Sotona Êe πiriti pogreπne predo-

dæbe o 33

Narodi, usred sukoba 104

sudbina 104

Naslijeene sklonosti 119

Nasljedstvo 96

Navike, grjeπne 120

Neljubaznost 52, 53

Neoprostivi grijeh 80

Neprijatelji, zaπtita od 37, 63

Neprijateljstvo, promijenjeno u lju-

bav 68

zlih 96

NevjerniËki svijet 37

Nevjerovanje, pretvoreno u vjeru 68

uporno 80

Nevolje 17

hrabro podnesene 101

koje moraju iskuπati duπu 104

Krist ne budi nadu da Êe biti oslo-

boeni 31, 32

Kristovo srce otvoreno za naπe 18

ne trebamo se obeshrabriti 101

savjeti za one koji se suoËavaju

s 33, 74, 76, 77

svakodnevne 18

zaπto Bog dopuπta da imamo 16,

17, 32, 43

æivotne, Bog se njima sluæi 216

Nevoljni, tko im daje 72

Nezahvalni 67

Neznaboπci, obiËaji 55

smatrali da molitvom mogu zaslu-

æiti oprost grijeha 75

razvrat 55

Noa 34

Novac, za πirenje evanelja 78, 79

ljubav prema 77

OBE∆ANJE, u molitvi OËe naπ 102

Obitelj 58

pripadamo jednoj 92

Objave, Boæje 24

Obmane 103

ObraÊenje 87

Obredi 9

Obredna ËistoÊa, bezvrijedna 27, 45

æidovski propisi o 27

Odgoj, boæanski 75

Odgovornost koja pripada Bogu 87

OdjeÊa 83, 105, 114

bijela 15

vidi i Pravednost, Kristova

OdreÊi se, sebe 20, 121

svoje volje 120

Ofir, zlatna πipka 71

Oholost, mora se razapeti 121

nema mjesta za Isusa 14

odrekao se 20

pretvara u poniznost 68

utjeËe na ocjenu 61

Oko, zaslijepljeno samoljubljem 80

Opraπtanje, tko nije spreman 98

Oprost 14, 25, 26, 98-100

Optuæba, bolje stradati zbog laæne

nego se osveÊivati 22

izbjegavajmo uvredljivu osudu 54

OptuæivaËki duh, posljedice 108

OsjeÊaji 105

milost Ëisti 114

OskvrnuÊe, æidovski strah od 27

Osuivanje, drugih 104, 105

zablude 61

Osveta, duh 22, 52, 63

πto je Krist rekao o 62

Osvetoljubive misli 52

OæaloπÊeni, posebna milost 19

PAD, najdublji 53, 110

Palestina 55

gradovi u 116

smjeπtaj na breæuljku 116

zatvaranje vrata zalaskom sunca

116

Patnja, navela mnoge da upoznaju

Krista 16

sudjelovanje s Kristom 18

æivot, moæe razvedriti 18

Pavao, i Sila 36

kod kamenovanja Stjepana 35

napisao Poslanicu Filipljanima 35

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23136

Black

u 137

neprijatelj evanelja 110

poslije obraÊenja 110

utamniËenje 35

PeÊ, Bog nadgleda 104

ognjena 32

Perzija, Mordokaj u 40

Petar 13

Pijesak, nepostojan 126, 127

Pjesma nad pjesmama 59

Pjesme, anela 119

nepoznatih pjesnika 65, 69, 83,

106, 126

u zahvalnost Ocu 75

Planeti 66

Pobjeda nad grijehom 119

Poboænost 74, 75, 79

Pobude, suditi, drugima 107

u bogosluæju 70

Podnoπenje, blago 19

Podrugljive rijeËi 61

Pogreπan zakljuËak 61

laæni uËitelji 122, 123

Pogreπke, naπe 99

Pohlepna æudnja 77

Pokajanje 14, 76

okretanje od sebe 76, 77

Pokora 76, 77

Pokoravanje Boæjoj volji 120

PoloviËna sluæba 81, 82

Poloæaj, uglednih i bogatih 117

zemaljski 67

Pomirba s Bogom 99

Ponaπanje 109

nepromiπljeno 28

Poniznost 68

Poniæenje 31

Ponor 82

Popraviti uËinjeno 54

Poruga 21

da razdrma umove 34

gluhi na 21

nitko nije vraÊen s pogreπnog pu-

ta 109

slijep za 21

Poslovi 85, 86

u koje se ne trebamo upuπtati 85,

86

Posluπnost, dokaz da smo uËenici 124

nije teret anelima 95

prava i laæna 45

Posrednik, nitko od ljudi ne treba

biti 74

Post 76

PosveÊenje 37

Potoci, plitki 24

Potrebe, Bog skrbi za 91

ljudske 116

Potrebiti, milosrdno davati 71

Poziv, Boæji osobiti 111

Pozornost za zemaljsko 85

Poærtvovnost 72

Poæudan pogled 55

Pravednost, bit Êe izvor blagoslova

48

Boæja, utjelovljena u Kristu 23

gladni i æedni 23

i Boæje kraljevstvo 23

je ljubav 23

Kristova 15, 113

naËela 46

prihvaÊanjem Krista 23

πto znaËi biti 36, 39

u djelima 125

Predrasude 125

nacionalne 41

Pretjerivanja 61

Prijestupi 99

Prijevare, Sotonine 33, 61, 99

Prijezir, nedopustivost 53

rijeË 53

Prinuda, Bog ne uporabljuje nasilne

mjere 68

Krist vrπi samo pomoÊu ljubavi

108

Æidovi su pribjegli 108

Priroda, Ëitajmo Boæju poruku u 66,

85

Ëovjek moæe nauËiti o Bogu iz 66,

83

Krist se sluæio primjerima iz 38

ljepota svega stvorenog 83

neograniËena umjeπnost na dje-

lima 83, 84

pouËite djecu 85

PREDMETNO KAZALO

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23137

Black


zakon i 46

Pristanak, Bog ne moæe djelovati bez

naπeg 120

Pristojnost, osjeÊaj 114

Privid, vjera 123

Priznanje pogreπaka, jedan drugome

54, 98

Prizori, poroËni 55

Progonstvo 31

plaÊa na Nebu 35

pokretaËka sila 31

savjeti onima u 31-34

spoznaja se πirila na sve strane

34

zaπto Bog dopuπta 101

zaπto se radovati u 31

Promisao 29

pogreπne zamisli o dokazu vje-

rodostojnosti 123

strogost u Boæjoj 25

Propast 56

Proroci, laæni 122

ProroËanstva, Kristova 104

za posljednje dane 103, 104

Proroπtva, sveta 41

Prosvjetljenje, boæansko 79

Protivljenje 53, 110

Prvenstvo, æelja za 20

Psalmi, i David 42, 43, 47, 96, 99

Ptice 83, 85

Put preuzak za bogate 117

Putovi, dva 116-119

RABINI, duh i metode 70

Kristovo uËenje i 45

laæno mudrovanje 89

smatrali se boljima od drugih 66

tradicije i zahtjevi 45

zid razdvajanja laskao 45, 46

Rabinski obredi i obiËaji 50

Raj, Boæji 117

Rane, povjerimo Njegovom lijeËenju

74

Raspoloæenje, osobno 61

Rastava braka 58, 59

Razbojnik, vijest nade, na samrti 64

Razgovori 62

Razmetanje, farizeja 70

ne kod pokajnika 76

Razumijevanje, kao Ëaπa hladne vode

27

Religija, bez spasonosne vjere 50

Kristova 77

laæna 75, 116

treba je preporuËiti djeci 85

u ispunjavanju Boæje volje 125

Revnost, osobna 75

RijeË, naglaπavanje 61

Bog Ëuje svaku izgovorenu 91

ljubazna 26

RijeËi, nedoliËne 28

istinite i Ëiste 62

prenoπenje, svojega brata 54

ukrasne 75

Rim, nada da Êe Krist skrπiti ponos

63

Pavao u zatoËeniπtvu 35

veliko svjetsko carstvo 12

zastava 62

Rimljani 52, 55, 62

primoravali æidovske seljake da

nose terete 63

Rimski, Ëinovnici 63

vojnici 62, 63

Roditelj, voljeni 87

Roditelji, djecu pouËe u prirodi 85

Rukopolaganje 11

SAMODOSTATNOST 121

Samohvala 73

Samoljublje 70, 80

Samouzvisivanje 22, 109

Savez, Aneo 17, 57

Savjest 99

krπÊanina 81

Savrπenstvo, Æidovi nisu uspjeli svo-

jim naporima steÊi 68

Saæaljenje, prema 26

pretvara se u Sotonin mamac 82

SebiËnost, Krist oslobaa ljude 41

Serafini 90

Sinaj, gora 44, 46

Sinovi Boæji 95

SiroËad, krπÊani pruæaju sliku 77

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23138

Black

u 139

najsveËanija obveza da skrbimo za

115

Siromaπni, duhom 14

Krist nas uËi da se sjeÊamo 96

milostivi prema 72

Mojsijev zakon i 65

omalovaæavanje prava 116

omalovaæiti potrebe 116

Siromaπtvo 86

Sjeme 52

Sklonosti, zle 31

Slabost, povjerimo Njegovoj snazi 74

u sebi vidimo samo 99

Slava, Bogu 71

Slava, Boæja 32

Kristova 42

otkrivena Mojsiju 29, 45

zemaljska 31

Sloboda savjesti 34

Sluæba, rukopolaganja 11

krπÊansku, trebamo prikazati pri-

vlaËnom 77

iz istinskih pobuda 70-88

Smilovanje, molitva za 112

srce puno 109

Snage, naπe 119, 120

Sol 36-38, 50

Sotona, gospodari svijetom kao tira-

nin 90

interesi 81

knez zla 31

Krist je porazio 90

nije mogao svezati ni dotaknuti

32

od pada se sluæi prijevarom 33

optuæuje 15, 53

oruæje 53

prepirao se za Mojsijevo tijelo 53

progonio Boæju djecu 32

sluæba 77

uzroËnik Kristove smrti 52

zaËetnik osvete i mrænje 22, 52

Sotonino tlo 101

Spasenje 125

Spokoj, vjere 9

Sposobnosti, duhovne 43

Srce, Boæja milost omekπava 114

Ëovjekovo, hladno i bez ljubavi 25

je tamo gdje je blago 78

ljubav izgoni grijeh iz 68

ne moæemo Ëitati 68

oholost zatvara, Kristu 14

pokuπava skriti ili opravdati zlo-

Êu, 107

popriπte sukoba 119

SreÊa 21

Stijena 125-127

Stjepan 35

Strast utjeËe na ocjenu 66

Subota, i brak, ustanove 58

Sud, pokoravanje 64

Sudbina, slavna 56

naroda 104

Suditi, upute o 105-127

Sudska prisega, vidi Zakletve

Sukobi, Krist stiπava 30

SumnjiËenja, prestalo bi izraæavanje

61

zla 30

Sunce, pouke od 38, 41, 66, 84

SunËana svjetlost 61

Suradnja s Bogom 120

Susjedi i stranci 41

moliti i za 91

Sustav simbola 48

Sutraπnjica, molite kruha za 96

nema potrebe brinuti za 87

teret 87

Suze 18

Svae 22

Sveti Duh 14, 24, 37, 67, 69, 111,

112, 120, 126

dan primatelju 25, 71

dar 95, 96

dobra djela pomoÊu 71

grijeh protiv, kako se Ëini 81

Kristov predstavnik 112

najveÊi od svih darova 112

otkrivao pouke 13, 24, 28, 29, 97

vrline 84

Svetogre 60

besmislene izreke graniËe sa 61

Svetost 22, 125

SvijeÊa, nezapaljena 39

PREDMETNO KAZALO

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23139

Black


Svijet prirode, i prirodni zakoni 46

zakoni u duhovnom i 80

Svjetiljka, pouke od 39, 40

Svjetlo, ljudski rod nema vlastite 39

srediπta 69

svijetu, Boæji narod 38-43

svjetlonoπe 38-40

tko podcjenjuje nema 123

Svjetovi, u visini 46

bezgreπni 93

klicali hvalospjeve zbog Sotoni-

nog poraza 90

zvjezdani 83

Svjetovnost, prisvojila mjesto Boga

77

©ADRAK, i drugovi 32

©ekem, dolina 9

TAJNA, utjelovljene ljubavi 43

Talent 82

Temperament, razdraæljiv 22

Tereti, Bog nas poziva da Mu done-

semo 16, 74

Tjeskoba, pod teretom 102

Tradicija, duh prave poboænosti se

izgubio 9

rabinska 45

Trgovina, obmanjivanje 61

Trun, Ëestica, podloæna zakonu 46

u oku 106

Tuga, svakodnevna 18

u svakoj ljudskoj je i On 18

Tugovanje 16, 18, 102

iskreno, zbog grijeha 15

Kristovo srce otvoreno za naπe 18

za svijet, zbog grijeha 18

utjeπit Êe se 16

U»ENICI, dokaz da smo 123

Dvanaestorica, kao Ëlanovi Kristo-

ve obitelji 10

Kristovi 89

oËekivali dolazak kraljevstva 93

prvi 111

rukopoloæeni 11

spori u shvaÊanju 28

vidjet Êe razoren Jeruzalem 103

zavedeni uËenjem rabina 11

UËitelji, laæni 122

Udobnost, ljubitelji 117

Udovice 96, 115

Udovoljiti zakonu 95

Uhode, dostojne prijezira 105

Umiπljenost 107

Umovi, trebaju biti uzdrmani 35

Usluænost 114

Usporedba, o izgubljenom sinu 15

o kuÊama na stijeni i pijesku 123-

127

vidi i Ilustracije

Utjecaj, drugoga 55

osobni 37

Utjeha 16

Uzdrmati, ljudske umove 35

UzvraÊanje 22, 53

VELIKO VIJE∆E 10, 60

Vinova loza 109

VjeËni æivot, uvjeti 68

Vjera, koja nije lakrdija 54

prava 50

u Krista 123

Vjersko, iskustvo liπeno ljubavi 107

prednost 67

Vladari 104

Vlastita slava, pravi cilj 70

Vlastito dostojanstvo, odjeÊa 105

Volja, Boæji plan za naπu 57, 119, 120

grijeh se sluæi naπom 57

pokoriti 56, 81, 120

Vrabac 83

Vrata, πiroka 116-119

Vrijeme, sijanja 66

Vrt, priroda u 184, 85

ZADOVOLJSTVA 84, 86

Zahvaljivanje, Bogu 71

doimo s darom 90

duænost priznanja u vezi sa 54,

55

je pjesma anela 75

Zajednica, molitvom i prouËavanjem

Biblije 98, 112

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23140

Black

u 141

Zakletve 60-62

zabranjeno uzimanje Boæjeg ime-

na 60

ZakljuËak, pogreπan 61

Zakon, Boæji, boæanska ljubav temelj

47

Boæja volja izraæena u 95

Boæje naravi, iznesen u govoru na

Gori 125

aneli se dræe Boæjeg 46

Ëovjek ne moæe sam po sebi vrπiti

48, 51

dobrote 85

duhovna narav 44-69

govora 61

Izrael nije shvatio duhovnu narav

45

kad bi ljudima bilo dopuπteno za-

nemariti 49

Krist moæe dovesti ljude u sklad

sa 47, 48

Krist optuæen da se suproti 46

ljubavi 84

ljubavi, u obnovljenom Raju 48

moæe se vrπiti 47, 48

naËela 48

neki se prisiljavaju na posluπnost

105

nepromjenjiv 46-48

objavljen na Sinaju 44, 47

objavljen u Edenu 46

posluπnost 49, 50

postojao prije stvaranja 46

preslika Boæjeg karaktera 68

rabini ga pogreπno tumaËili 65

samoljubiv prijestupnik 70

savrπena pravednost 51

Sotona se pobunio protiv 95

svet i savrπen 48

πto znaËi dræati 51, 52

πto znaËi ispuniti 46, 47

u prirodi sve podloæno 46

zemlje, poπtovati 64

Vidi i Deset zapovijedi

Zakoni, Boæje vladavine 49

Mojsijevi 63

na Sinaju, otkrivanje nebeskog 45

posluπnost 46

prirode 84

vjerski 108

Zalutale duπe 111

πto je potrebno da ih pridobije-

mo 109

Zanos, nije svetost 125

Zapovijedi, Boæje 67, 68

namjerno krπiti jednu 49

Vidi i Zakon, Boæji

Zapreke 101

Zaslijepljenost srca 80

Zavist 30

Zavjet, novi 48

Zdravlje 86

Zemlja, nova 22

obilje 66

Zid, razdvajanja 41, 45, 46

Zlatno pravilo 113-116

Zlo, jedina zaπtita protiv 101, 102

osobe, budimo ljubazni prema 67

tko Ëini 107

uËinjeno se vraÊa 115

Zloba 52, 53

ZloËin 110

Znak, Kristov 122

Znakovi pripadnosti Nebu 67

Znanje, nedovoljno 62

o Bogu, proπireno progonstvom

34

zlo, preko grijeha 107

Zvijezde 84

ÆELJA, greπna 80

Æelje, zle 120

Æena, muæ postavljen kao glava 59

Æetva æivota 78

Æidovi, nastojali postiÊi savrπenstvo

vlastitim naporom 68

nisu cijenili strpljivost i blagost

19

ogorËeni Rimljanima 62

ponosni na svoju moralnost 55

rastavljali se od æena 58

religija 50

smatrali da je svijet izloæen pro-

kletstvu 66

PREDMETNO KAZALO

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23141

Black


vrijeali Boæje ime 92

zahtijevali obrednu ËistoÊu 27

Æivot, Kristov 126

nemamo odvojeno od Boga 56,

66, 67

Ærtve, mnogoboæaËke 66

zalutale, iskuπane i jadne 26

Ærtveni darovi 54

Kazalo priredio Hinko Pleπko

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23142

Black

u 143

Kazalo

Predgovor .......................................................................... 7

Na obronku Gore ............................................................. 9

Blaæenstva ........................................................................ 13

Duhovna narav Zakona .................................................. 44

Sluæba iz istinskih pobuda ............................................ 70

Gospodnja molitva .......................................................... 89

Ne suditi, nego pomagati ............................................ 105

Predmetno kazalo ....................................................... 129

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23143

Black


www.znaci-vremena.com

MisliGB.2013 ok 28.11.2013, 15:23144

Black

Documents

u 1 Ellen G. White Misli s Gore bla¾enstava