O TI KOJI OKLIJEVAŠ, DOISTA JE DŽIHAD OBAVEZAN !

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Sva Hvala pripada Allahu Jedinom i Najuzvišenijem, i neka je Salavat i Selam na Njegovog odabranika i našeg predvodnika,i sejjida Muhammeda, njegovu familiju, ashabe i sve one koji ih slijede na uputi do Dana sudnjeg.

Pozdravljam vas pozdravom Islama : Es-Selamu alejkum we rahmetullhi we berekatuhu !!!

Neka je na vas Selam, Allahov rahmet i Njegov blagoslov!

A zatim:

Ovo je kratko pismo podsticaja na Dzihad na putu Allaha koje ostavljam u poštanskom sandučetu svakog muslimana koji se koleba između časnog izlaska u borbu i poniženja i izostajanja sa onima koji izostaju.

Znaj brate moj da ti se ja obraćam kroz ovo pismo držeći da si ti od svih ljudi najbliži mudžahidima na putu Allaha.I znaj da gotovo nema mudžahida koji je izašao na mejdan borbe, a da nije prošao kroz fazu između odluke i oklijevanja kroz koju ti sad prolaziš, za neke je ta faza trajala dane, sate ili minute dok drugi kroz tu fazu neprestano prolaze tako da im ni čitav njihov život nije dovoljan da srede svoje misli i da odluku donesu.

I ne misli dragi moj brate da ovaj siromašni rob ne poznaje stanje u kom se vi sad nalazite. Dugo sam živio među vama kao da sam se skrivao u nekom od siromašnih susjedstva koja se nalaze u vašoj blizini, odmarajući svoju glavu na hladnom pločniku smještenom u pograničnoj zoni između svejsnosti i besvjesti u kojoj ste sakrili ljubav prema Džihadu ili je proganali kao stranca bez identiteta ili poput usamljenog srca u potrazi za društvom.

Zato te ja zovem od tamo iz dubine vaših unutrašnjosti sa riječima čija su slova sačinjena od dijelova mog tijela koje sam odaslao u prostor da se ponavljaju i da kao eho odzvanjaju i vibriraju u vašim ušima zauvjek i s namjerom da ih zasijem u vašim svijestima poput sjemenki, nadajuć i se da će iz njih niknuti Džihad ako ih već sutra zalijem svojom krvlju.

O, da samo imam nešto više od ovih riječi kojima te pozivam onda bih poletio ka vama bez krila poput povjetarca koji prethodi vjetru sve dok ne bi stao pred svakoga od vas i položio svoje ruke na vaša ramena , svojim očima pogledao u vaše i da vas prodrmam i da vam proučim riječi Alaha s.w.t " A ako vi ne izađete u borbu on će vas kazniti žestokom kaznom i zamjenit će vas drugim narodom i vi mu nećete nimalo naštetiti" Tewbe 39

O da mi je da imam onoliko duša koliko je dlaka na mojoj glavi pa da ih pošaljem na sve munare mesdžida u zemljama muslimana sa kojih se poziva na Džumu namaz i da im kažem :O vi koji ste se odazvali pozivu Hajal el salla - dođite na namaz- nema dobra u vama ako se ne odazovete na poziv hayal el jihad - dođite u Džihad.

Do kada ce ljubav prema Džihadu ostati zatvorena u snove i maštanja, snove koje budni sanjate u razmišljanje koje ne otkrivate onima koji vas okruzuju osim kroz omaške jezika?

Do kad ce se ta želja manifestirati samo kroz bespomoćne suze koje isplačete kad vidite tragediju koja je zadesila muslimane ili kroz prolazni osjećaj koji te obuzme kad čujes neki nesheed ili pročitaš kasidu?

Do kad ce ljubav prema Džihadu ostati samo jedan od tvojih Hobya u koji trošis svoje slobodno vrijeme?

Mi među vama ne tražimo ostrašćene posmatrače niti emotivne navijače, mi tražimo VAS MEĐU NAMA!

A ako Vas ne nađemo nastavit ćemo vas tražiti i vi ćete biti ciljana grupa za naša medijska izdanja i za vas ćemo postavljati podsticajne zasjede i za vas ćemo sijati mine usmjerenog dejstva ne bili kod vas raznijele okove vaših misli,i ne bili potakle da provrije samoprijekor i ne bili u vaše razume unijele ideju, a u vaša srca želju da se priključite karavani junaka. A kada nas obraćanje Vama ne bi odvratilo od borbe protiv neprijatelja u potpunosti bismo se pozabavili samo Vama sve dok nam se ne priključite!

Nastavit ćemo da vas tražimo poput lijepog sna koji vam ponekad dođe neki put ili ćemo vas proganjati poput strašne sjene koja vas neprestano prati drugi put. I Vaše živote i Vašu svakodnevnicu ćemo zagorčati svaki put kad Vas podsjetimo na to da ste izdali –iznevjerili mudžahide!

Slat cemo Vama šifrane poruke i pisma čije značenje neće razumjeti niko drugi osim Vas. Kad god pogledate vijesti ili zavirite među stranice dnevnih novina ili stranice interneta, svaka riječ koja govori o nama, čitat ćete je kao da govori o Vama. Svaki govor o nama postat će kao da je govor o Vama koji se Allahu žali na Vaše izostajanje iza nas. Slušat će te svoja stvarna imena i vidjet ćete svoje jasne slike

koje su skrivene iza zastora od riječi i prizora jer se sada VI nalazite na potjernici koju su raspisali mudžahidi, i osjetit ćete da mudžahidi ne ciljaju nikog drugog na dunjaluku i da nikog drugog ne podstiču na borbu osim Vas, sve dok nam se ne priključite!

Proganjat će vas značenje jasnih ajeta i metnovi –tekstovi hadisa, sustizat će vas tomovi sire ibn Hishama i redci iz “iz Šumskog lava u poznavanju Ashaba” –„ esedul gabe fi marifetil sahabe“, sve dok vam se ne učini da je Umjer ibn Hummam poginuo u bitci za Faludzu ili da je Enes ibn Nadr sproveo šehidsku akciju u Hostu, i nećete naći slasti ne samo u svojim svakodnevnim navikama nego nećete osjećati slasti ni u svome ibadetu sve dok budete izostajali od Džihada! A mi ćemo Vas neprekidno tražiti i tražiti sve dok nam se ne priključite.!

Braćo moja fillahi,Allah je ummet iskušao Tagutima koji ljude odvraćaju od njihove vjere, pa je napušten Sunnet I rasprostranjena novotarija I pomućena ljudska priroda. Džihad na putu Allaha je postao, u očima mnogih ljudi iz muslimanskih masa, odvođenje u propast i nepromišljen rizik .

Zasjeli su šejtani od ljudi uz šejtane od džina po putevima muslimana te im odvraćajući ih od Džihada na putu Allaha govore: “Zar ćeš se boriti na putu Allaha dok ne pogineš i žena ti se ne preuda I djeca osirote?” I govore im :”Kome ćeš ostaviti svoju lijepu suprugu I ko će činiti dobročinstvo tvojoj staroj majci, ko će odgajati tvoje malo dijete I ko će se brinuti o tvom ocu u dubokoj starosti?” i :” kako ćeš učiniti to preuranjeno dijelo koje će te izvesti iz tvog sretnog doma?” .Ali kad bi pred njima spomenuo da odlaziš, ne u Dzihad , nego na ljetni odmor ili da upišeš semestar neke od dunjalučkih nauka, vidio bi njihova lica presretna I pomogli bi te svojim imetkom, vremenom i savjetom, a neki od njih bi

poželjeli da te prate na tvom putovanju makar spakovani u tvoje putne torbe. “A da se radilo o lahkom plijenu I bliskom putovanju oni (licemjeri) bi te slijedili, ali, put im se učini dalekim…” Tewbe 42.

Pripazi brate moj da te ne odvrate ovi neprijatelji, koji su se pritajili u odjeći porodice i prijatelja, da te ne odvrate od obaveze Džihada, pripazi da te ne izdaju i u zabludu odvedu. „ O vi koji vjerujete doista medu vašom djecom i vašim ženama imate neprijatelja pa ih se pričuvajte.“

Pripazi ti koji oklijevaš da ti život ne prikazuju drugi na svojim kanalima i frekvencijama nakon što si spoznao istinu i njena jasnoća ti se usadila u srce, nemoj biti poput Ebu Taliba, amidže Poslanika s.a.w.s, koji se uvjerio da je njegov bratić uistinu poslani Vjerovjesnik pa kad mu je došla smrt odluči se da mu kraj bude sukladan željama njegovih neprijatelja te reče u svojim zadnjim izdisajima :“na vjeri mojih pradjedova od Kurejša.“

O ti koji si sazanao da je Džihad istina i nakon toga si ipak odabrao da ostaneš sjediti šta će biti kad ti smrt dođe na bolesničkoj postelji i kad ti se oko uzglavlja okupe oni koji su te uvjeravali da je Džihad propast a da je ostanak – opstanak? Kad iznad tebe budu razmjenjivali poglede pune zaprepaštenja i šutnje pomješane sa suzama koje će isplakati oni među njima koji te najviše vole. Dok će drugi biti zabavljeni brigom oko plaćanja bolničkog računa i organizovanjem kupanja i ukopa ostavljajući na tvom bolesničkom ormaricu buket cvijeća s porukom u kojoj napisaše svoju posljednju laž tebi : „ Sa željama za brzo ozdravljenje...“ i to nakon što su se uvjerili da smrt neminovno dolazi da te otme između njih. „Kad smrt svoje nokte pokaže nikakva hamajlija ne pomaže“. Onda ćeš se ti prisjetiti ovog mog govora i obuzet će te kajanje , a kakve li koristi od kajanja, i pred očima će ti se početi odmotavati film sa slikama šehida: Hamza ibn Mutalib, Enes ibn Nadr, Abdullah Azzam, Ebu Musab Zarqawija , Ebu Lejs Libija, Ebu Džihad Misrija, i započet će nakon njiha slike iz tvog života, ako smrt još malko ostavi svoje ralje raširenim, i znat ćeš da si upropašten i da su te prevarili oni što sad sjede okupljeni oko tebe, i da nisi isti ti i oni koje si volio od mudžahida iako su vaši pogledi i razmišljanja bili slični iako ste deklarisali istu ljubav prema Džihadu na putu Allaha – Oni umriješe onako kako su voljeli i priželjkivali a ti umireš na onome što su voljeli oni koji sjede okupljeni oko tebe! We la hawle we la quwete ila billahi...!

Spomenut ću vam jedno kratko kazivanje ne bili bilo razlogom vašeg učvrsćenja u Džihadu na putu Allaha, kazivanje o čovjeku privezanom za invalidska kolica koji je donio odluku da izađe na Allahovom putu. Njegovo ime je Ahmed i musliman je od nearapa pogođen bolešću od koje su mu noge bile oduzete i nije se mogao kretati osim s pomoću svojih ruku, ali čija je duša bila odlučna i koja je odbila sve drugo osim da se priključi svojoj braći mudžahidima u zemlji Džihada. Koji kada je stigao do sjedišta mudžahida zatraži od svog emira da i njegovo ime uvrsti u tabelu rasporeda za noćnu stražu, pa kad je emir prihvatio njegov zahtjev da bi mu ispunio želju, on poče da plače od sreće što će i njegove oči provesti noć stražareći na Allahovom putu. Allah mi je odredio da tu noć spavam vani u blizini mjesta na kom je on stražario da bi bio svjedokom sta se te noći dešavalo. Od trenutka kad je započela straža pa do prvih tragova zore Ahmed je sjedio paralizovan na svojim kolicima budno stražareći i neprestano Allaha spominjući i tražeći od Njega oprost plačući provodio je noć kao murabit na putu Allaha pa me zapanjila Allahova blagodat prema tom čovjeku, čije je oči u jednoj noći opskrbio sa dvjema velikim blagodatima, blagodati bdijenja na Allahovom putu i blagodati plakanja iz straha od Allaha s.w.t . Te noći san bi me nekad savladao pa bih zaspao ali svaki put kad bi se prenuo zaticao bih njega u stanju u kom bih ga i ostavio neprekidno stražareći i plačući, dok su se ostali stražari smjenjivali ,on je cijelu noć proveo na straži strpljivo i nadajući se nagradi od Allaha

s.w.t. Pitao sam samog sebe, čudeći se, znaju li muslimani naših zemalja za postojanje ovakvih džihadskih uzora u ovom našem sadašnjem vremenu, ili su obmanuti skupinama onih koji ih okružuju od onih koji su izostali od borbe i kolonama izdajnika. Tako mi Allaha, kada u Džihadu ne bi bilo ništa više od blagodati osim blagodat boravka u blizini ovih uzortih ljudi i napajanja sa izvora njihovih biografija bilo bi to dovoljno. Pa zamislite o skupino vas koji oklijevate kakvo li ste samo dobro sebi uskratili!

Braćo fillahi znajte da kad jekin-ubjeđenje oslabi i iman izblijedi i duše se oslone na ono što im govore njihova čula i na osnovu toga grade svoja ubjeđenja, čovjek se za korak približi materijalnom i za isto toliko se udalji od vjerovanja u gajb, pa se smiri na dunjaluku i k njemu požuri a okrene se od ahireta ni spomen mu nevoli, tad dunjalučki život postane nešto što je “razumno i istinito“ a ahiretski život postane nešto što je „iluzija i nepoznanica“, tada dolazi do istinskog iskrivljavanja aqide čovjeka i on postaje od obožavalaca svojih pet osjetila koji ne vjeruje ni u šta drugo osim ono što ga okružuje od dunjalučkih ukrasa, i njegov razum postane u potpunosti nesposoban da sebi predstavi postojanje bilo kakvog drugog oblika života osim ovog života koji ga okružuje. Primjer takvog čovjeka je kao primjer zametka-fetusa u majčinoj utrobi. Provodi svoj život u trostrukim tminama , niti šta može vidjeti niti šta može čuti, niti govoriti, poput utopljenika u bunaru vode koji ne upravlja ni sa čim od onoga što ga okružuje, ne zna kuda ce otići, niti kada niti zašto. Sjedi zarobljen u materici svoje majke lišen svakog htijenja-volje i svake slobode, taj fetus ne poznaje stvarnost života van meterice, on ga smatra nepoznanicom ili slikom od blijedih slika oslanjajući se na ono od podataka što mu njegova ograničena čula o tom životu dostavljaju. A kad bi Allah ovim fetusima, ograničenih razuma, dao da međusobno komuniciraju, napisali bi literalne sastave i sročili stihove u spomen na trenutak rađanja, njegove teškoce i krv i na to kako neki bivaju dohvaćeni za njihove glave i izvučeni van dok drugi bivaju iščupani za noge, prikazali bi svoj prvi krik nakon rađanja kao da se radi o agoniji od smrtnih agonija. Trenutak rađanja u njihovoj književnosti bi bio izjednačen sa trenutkom smrti u našoj književnosti i čvrsto bi se prihvatili svog života u matericama uz svu njegovu divljinu, tamu i tjeskobu, i pjevali bi o njegovoj ljepoti i potpunosti, dok bi od trenutka rađanja strahovali i priželjkivali bijeg od njega zbog onoga što im on donosi od nove faze postojanja koju njihova čula još nisu iskusila. Ali je stvarnost suprotna od onoga kakvom je ti fetusi sebi zamišljaju ,i ne znaju da oni nisu ušli u materice osim da iz njih izađu u život i da se njihove godine života počinju rečunati tek od onog događaja rađanja koji su oni smrću smatrali. I mi to sigurno znamo nakon što smo živjeli u obje faze postojanja i nakon što su ih naša čula oprobala i zbog toga nećete naći čovjeka koji priželjkuje povratak u matericu i u stadij fetusa. Takva je smrt u shvatanju vjernika koji se uvjerio da dunjaluk nije ništa drugo do njegov zatvor, takva je smrt u shvatanju mudžahida na putu Allaha oni je ne smatraju ničim drugim nego novim rađanjem na izvoru vječite sreće. Tačno je da nismo vidjeli šehida koji se vratio na dunjaluk da nas obavjesti o onome što je vidio, nego se kod nas radi o imanu- vjerovanju u Allaha ,Njegovu knjigu i Njegovog Poslanika, radi se o imanu koji čini da priželjkujemo smrt na putu Allaha i da za njome žudimo. Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša doista je dunjaluk tijesniji za vijernika od tjeskobe koju osjeća fetus u utrobi svoje majke, i najlakši put za vjernika da se riješi te tjeskobe jeste šehadet na putu Allaha i ne samo to nego se bolovi i grčevi i krv kroz koju prolaze fetusi na svom putu do dunjalučkog života uistinu mogu smatrati strašnom tragedijom u usporedbi sa pogibijom šehida koji ne osjeća od njenih bolova osim koliko je bol uboda ose. Takva je smrt u kulturi- poimanju mudžahida, za njih je to prelazak iz nepotpunog- krnjavog života u drugi potpuni kojim ranije nije živio ali ga je u odsustvu upoznao kroz njegov opis kojim ga je Allah s.w.t opisao -“ i uvest će ih u Džennete sa kojim ih je upoznao“ Muhammed 6.

Oni koji poginu na putu Allaha nisu mrtvi iako njihova tijela pokopate ispod zemlje, oni nisu mrtvi makar vi za njih rahmet tražili zajedno sa onima za koje rahmet tražite, oni nisu mrtvi makar vi za njima suze prolivali i zbog njih otvarali vrata kuća žalosti. Oni su živi ali vi to ne osjećate, oni su živi i nalaze se u mjestu o kom vas vaša čula nisu obavjestila ali vi to ne znate. A kada bi vam Allah s.w.t omogućio da na jedan trenutak pogledate na njihov život u Džennetu , nastali bi redovi i gužva onih koji žude da takav život postignu, i kada bi Allah omogućio da samo malko oslušnete razgovor između dvojice šehida čije se duše nalaze u grudima zelenih ptica u Džennetu, čuli biste da su oni ti koji od Allaha mole za vas tražeći od Njega rahmet i da vas učvrsti .

Brate moj koji oklijevaš, dozvoli da se još jedan put obratim Islamu, muškosti i mladosti u tebi, i da ti ispričam ovo kazivanje, na trenutak zatvori svoje oči i raspusti uzde svoje mašte i dopusti joj da ti prikaže slike događaja iz ovog kazivanja koji su se zbili u zemlji Afgana. Nemoj samo slušati ove riječi nego ih gledaj kao da se prikazuju na zaslonu tvoje svjesti. Jednog dana amerikanci su opkolili jedno od afganistanskih sela u pokušaju da zarobe dvojicu talibanskih komandanata od kojih su pretrpjeli brojne teskoće, ali nakon žestokog otpora oba muškarca postigoše šehadet, takvim ih računamo a kod Allaha je njihov obračun. Ali njihova pogibija nije zaliječila želju za osvetom kod obožavalaca krsta nego su ukrcali supruge te dvojice komandanata u svoj helikopter i podigli ih visoko iznad njihovog sela i započeše da bacaju njihovu odjeću iz helikoptera, kako bi stanovnici sela vidjeli šta se dešava sa suprugama dvojice šehida. Kada se prisjetim događaja iz ovog kazivanja i osjećaj gorčine se pođe iz trena u tren pojačavati poželim da imam hiljadu hiljada života na površini ove Zemlje pa da ih sve jedan za drugim potrošim s namjerom da osvetim čast naših čednih i čestitih sestara muslimanki. Poželim da oni pokvarni učenjaci , koji saučestuju sa amerikancima u ovim zločinima izdajući svoje pogane fetve kojima oharamljuju džihad a ohalaljuju i ozakonjuju okupaciju, poželim da svi oni budu okupljeni na jednom mjestu pa da ih jetimi i udovice šehida kamenuju svojom obućom sve dok ih u potpunosti ne pokopaju žive pod gomilom obuće. Brate moj još ne otvaraj oči jer prizor se još nije završio i zamisli da su ove sestre, zamisli da su to vaše majke ili vaše sestre ili vaše supruge! Usudite li se zamisliti tako nešto? Usudite li se razmišljati o tome? Ako je vas odgovor NE, znajte da je to ono što se u stvarnosti događa u zemlji Afganistan! To je ono što prljavi nevjernici rade od naših čestitih čednih i čistih muslimanki, a to je samo jedan prizor od brojnih prizora koje od vas i od ostalih ljudi skrivaju mediji! Pa šta ćete uraditi a saznali ste? Čudim se nekima od vas, kako se možete mirno vratiti svom svakodnevnom životu i svojim strastima nakon što ste čuli ovaj moj govor?Kao da se to vas uopšte ne tiče! Ovo što sam vam ispričao nije kazivanje iz nasljedstva američkih indijanaca niti je prizor strahota vijetnamskog rata ,već je to ono što se dešava na MUSLIMANSKOJ ZEMLJI O UMMETE MUHAMMEDA s.a.w.s.! Evo naših čestitih i čednih žena, njihovi avreti su otkriveni i njihova čast je okaljana ,one pripadaju ummetu Muhammeda s.a.w.s. ,prema našoj kibli se okreću i poste naš mjesec, i hodčaste Allahovu svetu kuću, i doista u vama nema dobra ako ih ne pomognete niti u vama ima muškosti ako ih ne izbavite.

O ti koji oklijevaš od Džihada, neću ti spominjati kazivanja o viteštvu u zemlji Afghana , da bih te njima na izlazak u boj pozvao, ne, nego ću ti spomenuti samo neka od viteštva- junaštva žena koje žive ovdje da bi tim kazivanjima iskušao tvoju muškost i da bih je stavio na vagu, pa znaš da ako budeš istinski muškarac od muškaraca koji su iskreni na obećanju koje Allahu dadoše pa da se otisneš u zemlju džihada ili ćeš se uvjeriti da si samo prividno muškarac o čijoj muškosti ne svjedoči ništa više osim njegovog rodnog lista.

Jedna od žena istishadijki je otišla do kontrolnog punkta otpadnika ,zatim se počela pretvarati da plače kako bi se oko nje okupio što veći broj otpadničkih vojnika, pa kad se okupiše oko nje ona

uzviknu tekbir i aktivira exploziv da bi od svog tijela načinila gelere koji ce isjeći žile kucavice Allahovih neprijatelja. Druga od žena u odmakloj životnoj dobi nakon što su u njenu kuću pristigli mudžahidi stranci, uze svoje oružje i ode na stražu da čuva mudžahide - uzela je mitraljez PK-a i stala da stražari pa kada su od nje zatražili da se odmori ona im reče „ne tako mi Allaha, ako dođu oni (misleci na Allahove neprijatelje) neće im se suprostaviti niko do ja.“

Dok je treća, žena- djevojka objavila da je njen mehr , tj da je spremna da se uda za svakog onog mudžahida muškarca koji je u stanju da joj pomogne u izvođenju šehidske akcije- napada na Allahove neprijatelje od otpadnika i krstaša. I prije ovoga ono što se desilo ovdje u Pakistanu ,kada su studentkinje učenice šejha Abdurreshida Gazija umjesto raspusta odabrale odlučnost i ostanak do smrti radi pomoći Allahovog šerijata. Pričao mi je onaj u koga imam puno povjerenje da su se rijeke krvi slivale iz mesdžida i da su ljudi iz bujice krvi svojim rukama vadili i skupljali oči, komade kostiju i kose naših sestara , od žestine i brojnosti pogibije koja ih je zadesila. To je ono što su za islam žrtvovale ZEJNEB, AISHA, HADIDžA i RUKAJA, a šta ste za ISLAM žrtvovali vi o HARB, o DIRGAM, o DZAFER i o GALIB, ??? Šta ste za Islam žrtvovali VI koji oklijevate? Šta ćete sutra reći Allahu s.w.t kada vas okupi na danu koji je već određen?Kakvo ćete Mu opravdanje donijeti kada su vam naše junačke sestre sva opravdanja pobrisale i sve vaše argumente poništile!!!

Brate moj koji oklijevaš želim da ovaj svoj govor zapečatim hadisom koji govori o vrijednosti šehadeta na putu Allaha a ja ga tako mi Allaha smatram jednim od najobhvatnijih hadisa iz ovog poglavlja: Od Amira ibn Sada od njegovog oca se prenosi da je došao čovjek na namaz i zatekao Vjerovjesnika s.a.w.s kako klanja sa ashabima, pa reče kad se priključio saffu :“allahume attini hajre ma tutti li ibadike salihun –Allahu moj podaj mi ono najbolje što daješ svojim dobrim robovima“ .

Nakon što je Vjerovjesnik okončao sa svojim namazom, on s.a.w.s se okrenu i upita :“ ko je onaj što je maločas govorio?“

Čovjek rece :“ja sam o Allahov Poslaniče.“

Onda Vjerovjesnik s.a.w.s reče:“ onda će tvoja jahalica biti ubijena i ti ćeš postići šehadet na putu Allaha.”

Allahu ekberu, Allahu ekberu, Allahu ekberu –doista je Allah najveći , šehadet na putu Allaha tako da mu jahalica bude ubijena I da šehidi jeste najbolje što Allah daje svojim dobrim robovima sukladno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s.!

Zato požurite braćo moja , požurite ka ibadetu s kojim se ne može porediti niti jedan drugi ibadet, požurite ka pogibiji koju je za sebe u hadisu priželjkivao Prvak svih stvorenja I to tri puta! Požurite ka počasti koju neće zaboraviti šehid čak ni nakon što uđe u Džennet pa će zbog nje tražiti od Allaha s.w.t da se vrati na dunjaluk kako bi poginuo na Njegovom putu deset puta! Uništite barijere pređite granice, prevarite sve sigurnosne službe I slijte se iz svih krajeva I mjesta ka Džennetu prostranom koliko su prostrani Nebesa I Zemlja, a koji je Allah pripremio za svoje robove šehide!

A vi ćete se sigurno sjetiti onoga što sam vam ja govorio, a ja svoj slučaj prepuštam Allahu – wallahu galibun ala emir welakin eksere nnasi la jalemun - a Allah o svemu odlučuje ali to većina ljudi ne zna!!

29.11.2009 Vaš brat fillahi Ebu Dudžane Horosani