U IME BOSNE I HERCEGOVINE · 2016-04-06 · Bošnjak, po zanimanju trener Kickboxinga, zaposlen u „ Krajina putevi“ d.d. Bihać, oženjen i otac dvoje djece, ranije osuđivan

SUD BOSNE I HERCEGOVINE СУД БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ Broj: X-K-08/598 Sarajevo, 31.12.2009. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Mehmed Šator, uz sudjelovanje pravnog saradnika Bojana Avramovića, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženih Nisveta Duratovića i Zijada Halilovića, zbog krivičnog djela krijumčarenje lica iz člana 189. stav 1., a u vezi sa članom 29. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući po optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj KT-453/06 od 29.10.2008. godine, potvrđenoj dana 04.11.2008. godine, nakon održanog javnog, usmenog glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Ismeta Šuškića u zamjeni za postupajućeg tužioca, donio je i javno objavio dana 31.12.2009. godine slijedeću

P R E S U D U

OPTUŽENI:

1. DURATOVIĆ NISVET, sin Durata i majke Derviše, rođene Čatić, rođen 01.08.1955. godine u Brezovoj kosi, Općina Cazin, stalno nastanjen u ul. Darivalaca krvi bb, Općina Cazin, JMBG 0108955112453, državljanin BiH, nacionalnost Bošnjak, po zanimanju radnik, nezaposlen, nije služio vojsku-nesposoban, RVI 80 %, pismen, završena OŠ, oženjen i otac dvoje punoljetne djece,

2. HALILOVIĆ ZIJAD, zv. Zijo, sin Smajila i majke Sabihe, rođene

Mujkiić, rođen 26.01.1958. godine u Tešnju, stalno nastanjen u ul. Lohovski put bb, Ripač, Općina Bihać, državljanin BiH, nacionalnost Bošnjak, po zanimanju trener Kickboxinga, zaposlen u „ Krajina putevi“ d.d. Bihać, oženjen i otac dvoje djece, ranije osuđivan presudom Općinskog suda Bihać od 03.11.2006. godine za teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. KZ FBiH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225

KRIVI SU Što su: U prvoj polovini 2006. godine u Bihaću, Duratović Nisvet, Tahirović Senad u svojstvu direktora Kickboxing kluba Cazin sa Halilović Zijadom, koji se nalazio u svojstvu generalnog sekretara i direktora Reprezentacije Kickboxing saveza BiH sa sjedištem u Bihaću po prethodnom dogovoru da radi ostvarivanja finansijske koristi, ilegalno prebacuju građane BiH u zemlje Zapadne Evrope i to tako, nakon što bi Duratović Nisvet i Tahirović Senad pronalazili lica zainteresirana za ulazak u zemlje Zapadne Evrope, te istima obećavali da će obezbjediti vize za ulazak u te zemlje uz naplaćivanje znatnih novčanih sredstava u iznosu od 500 do 1000 EURA, nakon čega bi Tahirović Senad, uz pomoć Halilović Zijada obezbijedio sportske pasoše Kickboxing saveza BiH, a zatim Halilović Zijad kao generalni sekretar ovog kluba sastavljao spiskove sa neistinitim podacima u pogledu statusa tih lica u sportskom KB savezu BiH, radi njihovog odlaska na navodna sportska takmičenja, navodeći da se radi o takmičarima, trenerima i sucima, a sve na osnovu lažnih sportskih pasoša, koje je uglavnom pribavljao Duratović Nisvet, a Halilović Zijad, uz prethodno dobijeno garantno pismo-poziv World Sport Association i World Amater Arts Federation, na dan 14.07.2006. godine podnio zahtjev za izdavanje viza Ambasadi Velike Britanije u Sarajevu za 18 lica, kao učesnika u svestilskom seminaru za trenere, takmičare i suce na otvorenom Kickboxing šampionatu u Velikoj Britaniji, koji su navodno bili na programu od 23.07. do 27.08.2006. godine, ovlaštena službena lica Ambasade Velike Britanije, koja su vjerujući u istinitost prezentiranih podataka i odobrila vize za 18 lica BiH državljana i to:

1. Kaltak Husein-dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH, 2. Topić Amir- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH, 3. Arnautović Derviš - dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza

BiH, 4. Macanović Dženana- dobila vizu kao takmičar Reprezentacije KB

Saveza BiH, 5. Rošić Edis- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH, 6. Duratović Ismet- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza

BiH, 7. Macanović Ramiz- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza

BiH,


2

8. Semanić Ćazim- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH,

9. Ćatić Hasan - dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH, 10. Rošić Elvis - dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH, 11. Okanović Senad - dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza

BiH, 12. Dizdarević Sulejman- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB

Saveza BiH, 13. Tahirović Senad- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza

BiH, 14. Ibričić Enes- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza BiH, 15. Ahmetašević Hasan- dobio vizu kao takmičar Reprezentacije KB Saveza

BiH, 16. Hodžić Hamo- dobio vizu kao sudac za Full c, Low c Reprezentacije KB

Saveza BiH, 17. Seferović Enes- dobio vizu kao sudija Reprezentacije KB Saveza BiH, 18. Ljubijankić Ibrahim- dobio vizu kao sudac K-1 Reprezentacije KB

Saveza BiH,

na koji način je omogućen nezakonit ulazak-prelazak granice bez poštivanja neophodnih uslova za zakonit ulazak u državu koja prima- tj. stvorili ovim licima uslove za nezakonit prijelaz državne granice, odnosno mogućnost da ova lica uđu u Veliku Britaniju kao takmičari, iako se ova lica nikada nisu bavila ovim niti drugim sportom. Dakle, iz koristoljublja omogućili prelazak preko državne granice licima koja ne ispunjavaju za to uslove propisane zakonom. Čime su počinili krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. stav 1. a u vezi sa članom 29. stav 1. KZ BiH. Pa ih Sud na osnovu člana 189 stav 1. KZ BiH, te uz primjenu članova 39.,42.,48., KZ BiH

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD PO 7(SEDAM) MJESECI


3

Na osnovu člana 56. KZ BiH u izrečenu zatvorsku kaznu optuženim se uračunava vrijeme koje su proveli u pritvoru, i to optuženom Duratović Nisvetu period od 06.12.2006. godine do 22.01.2007. godine određen rješenjima Općinskog suda u Cazinu broj: 020-0-Kpp-06-000014 od 07.12.2006. godine i Suda BiH broj:KPP-1/07 od 04.01.2007. godine, a optuženom Zijadu Haliloviću period od 18.01.2007. godine do 15.02.2007. godine, određen rješenjem Suda broj: KPP-1/07 od 19.01.2007. godine. Na osnovu člana 188. stav 1., a u vezi sa članom 186. stav 2. ZKP-a BiH optuženi Duratović Nisvet i Halilović Zijad se obavezuju na plaćanje troškova krivičnog postupka, čiji će iznos sud utvrditi posebnim rješenjem po pribavljanju relevantnih podataka, kao i paušala u iznosu od po 150,00 KM, koje su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

O b r a z l o ž e nj e

Optužnicom broj: KT-453/06 od 29.10.2008. godine, koja je od strane ovog Suda potvrđena dana 04.11.2008. godine, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je optužilo Nisveta Duratovića, Senada Tahirovića i Zijada Halilovića da su počinili krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. stav 1., a u vezi sa članom 29. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vrijeme i na način opisan u izreci pomenute optužnice. Na ročištima za izjašnjenje o krivnji, održanim 19.12.2008. godine i 23.12.2009. godine sva trojica optuženih su se u prisustvu svojih branilaca i tužioca izjasnili da nisu krivi za djelo koje im se stavlja na teret. Na ročištu za glavni pretres, dana 16.02.2009. godine prilikom otvaranja zasjedanja i objavljivanja predmeta glavnog pretresa u uvodnoj riječi tužilac je iznio tvrdnju kako su optuženi u vrijeme i na način opisano u činjeničnom supstratu optužnice počinili krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. stav 1. a u vezi sa članom 29. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Svoje tvrdnje tužilac je bazirao na dokazima priloženim uz predmetnu optužnicu.


4

Odbrana prvooptuženog Nisveta Duratovića nije iznosila uvodne riječi, kao ni branilac drugooptuženog Senada Tahirovića pozivajući se na zaključeni sporazum o priznaju krivnje između njegovog branjenika i Tužilaštva BiH. U svojim uvodnim riječima branilac trećeoptuženog Zijada Halilovića je istakao kako predmetna optužnica nije utemeljena na dokazima i da se iz dokaza koji su priloženi uz nju ne mogu izvući zaključci da je njegov branjenik počinio ovo djelo, odnosno da je radio na ilegalnom prebacivanju građana BiH u zemlje Zapadne Evrope kao i da je ove radnje radio u dogovoru sa ostalim optuženim i radi sticanja imovinske koristi. Na kraju svoga uvodnog izlaganja branilac je istakao kako će u toku postupka i dokazati nevinost svoga branjenika, zadržavajući pravo da ne iznosi svoj prijedlog dokaza dok Tužilaštvo ne izvede svoje dokaze. Takođe na istom ročištu sud je konstatovao da je od strane Tužilaštva BiH dostavljen sporazum o priznanju krivnje, zaključen dana 10.02.2009. godine , između optuženog Senada Tahirovića i Tužilaštva BiH, odnosno tužioca Harij Furlana. Shodno nastaloj situaciji branilac optuženog te tužilac saglasno su predložili razdvajanje postupka u odnosu na optuženog Senada Tahirovića, kako bi se razmatralo o istom. Na pomenutom pretresu, branioci ostalih saoptuženih nisu se usprotivili razdvajanju postupka u odnosu na optuženog Senada Tahirovića. Odlučujući o razdvajanju krivičnog postupka u odnosu na optuženog Senada Tahirovića, Sud je našao da je razdvajanje neophodno iz razloga cjelishodnosti, kako bi se pristupilo razmatranju navedenog sporazuma o priznanju krivnje, te je shodno članu 26. ZKP- a BiH odlučio postupak u odnosu na optuženog Senada Tahirovića razdvojiti te posebno voditi i dovršiti pod brojem X-K-08/598-1, zauzimajući stanovište da eventualno prihvatanje ponuđenog sporazuma, ničim neće prejudicirati krivnju ostalih saoptuženih, čija će odgovornost biti utvrđivana na temelju provedenih dokaza u nastavku glavnog pretresa. Smatrajući da je dokazalo krivicu optuženih, Tužilaštvo je u završnoj riječi osvrćući se na izvedene dokaze predložilo da Sud optužene Nisveta Duratovića i Zijada Halilovića oglasi krivim za navedeno djelo i kazni po zakonu, kao i da im se shodno odredbama članova 110. i 111. Krivičnog zakona BiH oduzme imovinska korist u ukupnom iznosu od 15.000,00 KM. Branilac optuženog Nisveta Duratovića u svojim završnim riječima se osvrnuo na tok cijelog glavnog pretresa te istakao kako nije dokazano da je njegov


5

branjenik počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Branilac je posebno naveo kako je njegov branjenik samo upućivao određena lica na kick-box klub radi njihovog učlanjenja, ističući kako mu je ta činjenica bila poznata, obzirom da je njegov sin trenirao u klubu Senada Tahirovića i da ta radnja upućivanja ne može spadati u obilježje bića ovog krivičnog djela. Branilac je takođe naveo kako kod njegovog branjenika nije postojala svijest, a samim tim ni umišljaj za učinjenje krivičnog djela, ukratko se osvrćući na izvedene dokaze kako tužilaštva tako i odbrane, a posebno prigovarajući na zakonitost zapisnika o saslušanju svjedoka Macanović Asima koji je uložen u spis, obzirom da prema odredbama zakona o krivičnom postupku nije utvrđen identitet pomenutog svjedoka. Na kraju svog izlaganja branilac je predložio da se njegov branilac u potpunosti oslobodi odgovornosti. Opreza radi, branilac je na kraju istakao da ukoliko sud ipak utvrdi krivičnu odgovornost njegovog branjenika, prilikom izricanja kazne u obzir uzme niz olakšavajućih okolnosti, kao što su njegova zabluda, te materijalna i porodična situacija. Sa izlaganjem svoga branioca optuženi Nisvet Duratović se u potpunosti složio, dodajući odnosno i sam se osvrćući na izvedene dokaze Tužilaštva, te negirajući svoju krivicu. U svojim završnim riječima odbrana optuženog Zijada Halilovića je iznijela dva mišljenja kako bi trebala glasiti presuda. Kao prvu opciju branilac je predložio sudu da se njegov branjenik oslobodi od optužbe u smislu člana 284. tačka a) ZKP-a BiH, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu sa blanketnim karakterom i da radnjama njegovog branjenika nije povrijeđen član 6. Protokola protiv krijumčarenja migranata koji člana predstavlja osnov ove inkriminacije i kojim su definisani pojmovi koji se u njemu i koriste,a sve to dovodeći vezu sa dispozitivom predmetne optužnice koja prema navodima iste je sama kontradiktorna. Branilac se takođe osvrnuo i na činjenicu da tužilaštvo ničim nije ni dokazalo odlučnu činjenicu da li je neko od 18 lica koji su dobili vize zaista i prešlo državnu granicu, što predstavlja jedno od obilježja ovog krivičnog djela. Takođe branilac je istakao propust Tužilaštva koje u činjenični supstrat optužnice nije navelo blanketni propis koji je povrijeđen radnjom optuženih, a na što je bilo obavezno, te se iz tog razloga optežuna osoba ne može oglasiti krivičnom odgovornom za ovo predmetno djelo. Kao drugu opciju branilac je predložio sudu da njegovog branjenika oslobodi po osnovu tačke c) istog člana. Naime, prema stavu odbrane Tužilaštvo svojim dokazima ničim nije dokazalo krivnju njegovog branjenika. Branilac je istakao kako se krivnja njegovog branjenika ne može zasnovati na iskazu svjedoka Senada Tahirovića, obzirom da se radi o osuđenoj osobi, koja je oglašena krivom po zaključenom sporazumu o priznanju krivnje, kao i da niti jedan svjedok nije potvrdio njegove navode što


6

njegove tvrdnje prema stavu odbrane čine nevjerodostojnim. Takođe, branilac optuženog Halilovića je tokom iznošenja završne riječi ponovio prigovor, iznesen ranije u toku glavnog pretresa, na način ulaganja Zapisnika o saslušanju svjedoka Ružnić Hasana, ocijenivši isti nezakonitim obzirom da je isti uložen u dokazni spis na procesno nedopušten način. Naime, prema navodima branioca sud zapisnik nije mogao biti uložen u spis, obzirom da je isti uložen prilikom saslušanja sasvim drugog svjedoka(Terzić Ibrahima), a koji je svjedočio na sasvim druge okolnosti. Branilac se takođe osvrnuo i na ostale dokaze tužilaštva koji po stavu odbrane nemaju snagu na kojima bi se mogla temeljiti osuđujuća presuda, kao i na dokaze odbrane koji prema navodima branioca ukazuju da je optuženi Halilović činio samo ono što je bila i njegova obaveza kao generalnog sekretara kick-box Saveza BiH, te da optuženi Halilović nije mogao znati da podaci navedeni u dokumentaciji nisu istiniti. Optuženi Zijad Halilović se u potpunosti složio s navodima svoga branioca, na kraju osporivši svoju krivnju za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. U toku dokaznog postupka, kao dokazi tužilaštva, saslušani su svjedoci: Kaltak Husein, Seferović Enes, Ljubijankić Ibrahim, Rošić Elvis, Hasan Ćatić, Amir Topić, Semanić Ćazim, Ćehić Jasmin, Ružnić Hasan, Hodžić Bisera, Terzić Ibrahim, Dizdarević Sulejman, Senad Tahirović, te vještak grafolog Esad Bilić. Tokom glavnog pretresa, tužilac je prezentirao i slijedeće materijalne dokaze: Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu br. 05-1/03-2-63/06 od 07.12.2006.godine, Dopuna izvještaja o počinjenom krivičnom djelu br. 05-1/03-2-04-3-500/06 od 19.12.2006. godine, Dopis Kantonalnog tužilaštva USK Bihać o ustupanju spisa br. 1441/06 od 25.12.2006. godine, Dopis Granične policije BiH broj: 18-08-2-04-907/06 od 09.01.2007. godine sa prilogom Dopis NCB Interpola Sarajevo broj: 16-3-04-4-IP-I-IM- 4515/06-10 od 29.12.2006. godine, Dopis Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona broj: 05-1/04-2-04-3-360/08/IT od 09.05.2008. godine uz izvod iz kaznene evidencije za lica Duratović Nisvet, Tahirović Senad i Duratović Durat broj:05-1/07-2-04-3-521/08 od 06.05.2008. godine, Dopis Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona broj: 05-1/04-2-04-3-360/08/IT od 23.05.2008. godine uz izvod iz kaznene evidencije za lice Halilović Zijad broj: 08-03/10-1-04-7-4816/08 od 07.05.2008. godine, Rješenje Općinskog suda u Cazinu broj:020-0-Kpp-06-000014 od 07.12.2006. godine o određivanju mjere pritvora prema Duratović Nisvetu, Tahirović Senadu i Duratović Duratu, Rješenje Suda BiH broj: KPP-01/07 od 04.01.2007. godine o određivanju mjere pritvora prema Duratović Nisvetu, Tahirović Senadu i Duratović Duratu, Rješenje Suda BiH broj: KPP-1/07 od 19.01.2007. godine o


7

određivanju mjere pritvora prema Halilović Zijadu, Rješenje Suda BiH broj: KPP-01/07 od 22.01.2007. godine o ukidanju mjere pritvora prema Duratović Nisvetu, Tahirović Senadu i Duratović Duratu, Rješenje Suda BiH broj: KPP-05/07 od 15.02.2007. godine o ukidanju mjere pritvora prema Halilović Zijadu, Naredba o sprovođenju istrage broj: KT-453/06 od 27.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Macanović Asima broj: KT-1441/06 od 25.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Macanović Emira broj: KT-1441/06 od 22.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Hodžić Hame broj: 05-1/03-2-858/06 od 13.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Arnautović Derviša broj: KT-1441/06 od 22.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Dizdarević Sulejmana broj: KT-1441/06 od 25.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Ružnić Hasan broj: 05-1/03-2-71/07 od 22.01.2007. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Hodžić Bisera broj: 05-1/03-2-70/07 od 22.01.2007. godine, Naredba za pretresanje od strane Općinskog suda u Cazinu broj: 020-0-Kpp-06-000013 od 27.11.2006. godine, Zapisnik o pretresanju stana , drugih prostorija i pokretnih stvari od lica Duratović Nisveta broj: 05-1/03-2-870/06 od 06.12.2006. godine, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od lica Duratović Nisvet br.05-1/03-2-872 od 06.12.2006. godine sa prilozima Zahtjev za izdavanje vize na ime Duratović Ismet , Zahtjev za izdavanje vize na ime Macanović Đenana , Zahtjev za izdavanje vize na ime Macanović Ramiz, Zahtjev za izdavanje vize na ime Seferović Enes, Zahtjev za izdavanje vize na ime Kaltak Husein, Zahtjev za tranzitne vize za Kickboxing Reprezentaciju BiH broj: Nr.15-it-tr-20-7/06 od 20.07.2006. godine uz Potvrdu kojom se potvrđuje da Kickboxing Savez BiH snosi troškove putovanja BiH tima broj: Nr.11-It-tr-viz-word.-sport-20/07/06 od 20.07.2006. godine, Pozivno pismo BH reprezentacije na takmičenje od strane World Sport Association, kopija rezervacije avionskog leta, Zapisnik o pretresanju stana, drugih prostorija i pokretnih stvari kod lica Tahirović Senad broj: 05-1/03-2-873/06 od 06.12.2006. godine, Zapisnik o pretresanju stana, drugih prostorija i pokretnih stvari kod lica Tahirović Senad broj: 05-1/03-2-867/06 od 06.12.2006. godine, Zapisnik o pretresanju osobe Tahirović Senada br. 05-1/03-2-868/06 od 06.12.2006. godine, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od lica Tahirović Senada br.05-1/03-2-916/06 od 22.12.2006. godine sa prilozima Odluka o izboru članova Predsjedništva Udruženja građana Klub borilačkih vještina Cazin i Zapisnik o radu Osnivačke Skupštine udruženja građana klub borilačkih vještina Cazin, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od lica Tahirović Senada br.05-1/03-2-869-1/06 od 06.12.2006. godine sa prilogom Pasoš serijskog broja 3467559 izdat od strane MUP-a USK dana 12.10.2002. godine i glasi na ime Tahirović Senad, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od lica Tahirović Senada br.05-1/03-2-869/06 od


8

06.12.2006. godine sa prilozima Pasoš broj: 4127470 na ime Ćehić Jasmin iz Cazina, Okrugli pečat Fullcontact-karate-kickbox Zmaj od Bosne Stuttgard, Okrugli pečat Klub borilačkih vještina Cazin, Ispitna komisija, Štembilj Senad Tahirović, Instruktor modernih sportova , Sportski pasoš na ime Amir Topić izdat 10.03.1999. godine, Sportski pasoš na ime Tahirović Senad bez fotografije izdat 10.03.2000. godine, Sportski pasoš na ime Derviš Arnautović izdat 12.03.2002. godine, Okrugli pečat Klub borilačkih vještina Cazin, ispitna komisija, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od lica Halilović Zijad br.05-1/03-2-891/06 od 12.12.2006. godine sa prilozima Fotokopija Rješenja o upisu u registar udruženja broj: RU-305/05 od dana 22.07.2005. godine izdato od strane Ministarstva pravde BiH, Fotokopija Uvjerenja o poreznoj registraciji Udruženja Kickboxing savez BiH Bihać od dana 27.07.2005. godine izdato od Kantonalnog ureda Poreske uprave USK, Fotokopija Rješenja o imenovanju Generalnog sekretara Kickboxing saveza BiH na ime Halilović Zijad, broj: Nr-08-rješ-skup-29/04 od dana 03.09.2004. godine, Fotkopija Zahtjeva za izdavanje ulaznih viza za Kickboxing reprezentaciju BiH broj: Nr 14-engl-viz-14-4/06 od 14.07.2006. godine, Fotokopija dopisa World Sport Association od 12.07.2006. godine, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od lica Duratović Durat br.05-1/03-2-869/06 od 06.12.2006. godine, Zapisnik o dobrovoljnom predavanju predmeta od osobe Emir Macanović broj: 05-1/03-2-919/06 od 25.12.2006. godine sa prilogom Pasoš BiH broj: 3339048 izdat dana 25.04.2001. godine od strane PU Cazin – MUP Bihać na ime Macanović Emir, Zapisnik o dobrovoljnom predavanju predmeta od osobe Asim Macanović broj: 05-1/03-2-897/06 od 14.12.2006. godine sa prilogom Sportski pasoš Kickboxing Savez BiH na ime Ramiz Macanović izdat 10.10.2004. godine, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od osobe Arnautović Derviš broj: 05-1/03-2-152/06 od 23.12.2006. godine sa prilogom Ovjerena fotokopija putne isprave br. 5011472 izdata od strane MUP-a USK Bihać, dana 07.03.2006. godine na ime Arnautović Derviš, uz potvrdu o vraćanju putne isprave licu Arnautović Derviš broj: KT-453/06 od 20.10.2008. godine, Potvrda o dobrovoljnoj predaji predmeta od osobe Dizdarević Sulejman broj: 05-1/03-2-192/06 od 26.12.2006. godine sa prilogom Putna isprava na ime Dizdarević Sulejman broj: 3455060 –poništena, Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od osobe Semanić Ćazim broj: 511-18-16-3-194/06 od 25.07.2006. godine sa prilozima Fotokopija putne isprave na ime Semanić Ćazim broj: 4996077 uz Naredbu o povratu putne isprave vlasniku broj: KT-453/06 od 12.07.2007.godine, Sportski pasoš Kickboxing saveza BiH na ime Ćazim Semanić, Molba za pravnu pomoć - za dostavljanje dokumentacije Tužilaštva BiH upućena Državnom Odvjetništvu Republike Hrvatske broj: KT-453/06 od 25.07.2008. godine, Prisilno udaljenje Semanić Ćazima iz Republike Hrvatske broj: 511-


9

18-17-D-500/3-06 od 25.07.2006. godine, Ovjerena fotokopija prve stranice pasoša na ime Kaltak Husein i stranice sa ulijepljenom vizom Velike Britanije, Ovjerena fotokopija prve stranice pasoša na ime Seferović Enes i stranice sa ulijepljenom vizom Velike Britanije, Dopuna izvještaja o krivičnom djelu i izvršiocu protiv Senada Tahirovića i Ćazima Semanića od strane JDGS Stremica, Bosansko Grahovo broj: 18-14-5-04-439-1-KU-1/06 od 03.08.2006. godine uz priloge skeniranih dokumenata sa prilozima Skenirani dokumenti od osobe Duratović Ismet i to: stranice putne isprave broj 2 i 3, stranica broj 6 i 7 sa vizom za Veliku Britaniju broj vize 003014056, stranica broj 8 i 9 sa Šengen vizom broj 110174781 i skenirana članska knjižica Kickboxing saveza BiH i Skenirani dokumenti od osobe Ramiz Macanović i to: stranice putne isprave broj 2 i 3, stranica broj 6 i 7 sa vizom za Veliku Britaniju broj vize. 003014058, stranica broj 8 i 9 sa Šengen vizom broj 110174786 i skenirana članska knjižica Kickboxing saveza BiH, Ovjerene fotokopije zajedničkih zahtjeva za izdavanje viza za 18 članova Kickboxing reprezentacije BiH podnijetih Konzulatu Velike Britanije u Sarajevu, Fotodokumentacija pretresa kuće vlasništvo Duratović Nisveta u Cazinu dana 06.12.2006. godine, Fotodokumentacija pretresa porodične kuće vlasništvo Tahirović Senada u Cazinu, Hairlahovića brdo, dana 06.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Senada Tahirovića broj KTA-54/09 od 10.02.2009. godine, Pismeno sačinjeno rukopisom upućeno na ime Seno, Grafološko-traseološka ekspertiza broj KT-453/06 od 06.03.2009. godine sačinjena od strane stalnog sudskog vještaka-grafologa prof Esada Bilića, Presuda Suda BiH broj: X-K/08/598-1 od 16.02.2009. godine, Sporazum o priznanju krivnje zaključen dana 10.02.2009. godine između optuženog Senada Tahirovića i Tužilaštva BiH. U toku dokaznog postupka, kao dokazi odbrane prvooptuženog Nisveta Duratovića, saslušani su svjedoci: Kaltak Husein, Seferović Enes, Macanović Asim, Macanović Ramiz, Seferović Samir, Mulalić Hasib, Macanović Dženana. Odbrana prvooptuženog je takođe u toku glavnog pretresa sudu prezentirala i slijedeće materijalne dokaze: Zapisnik o saslušanju svjedoka Kaltak Huseina od 19.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Seferović Enesa od 19.12.2006. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka Macanović Asima od 25.12.2006. godine, Rješenje Policijske stanice Cazin od 10.02.2009. godine kojim se brišu presude izrečene prema optuženom Nisvetu Duratoviću, Izjava Ružnić Hasana od 24.01.2007. godine, dopuna Izvještaja o krivičnom djelu i izvršiocu sa prilozima Državne granične službe, Terenska kancelarija Zapad od 03.08.2006. godine a protiv lica Senada Tahirovića i Ćazima Semanića.


10

U toku dokaznog postupka izvedeni su i slijedeći dokazi odbrane drugooptuženog, te su saslušani svjedoci: Krstić Boro, Husein Selimović, Almir Tutić, Lubina Dominik, kao i sam optuženi Halilović Zijad u svojstvu svjedoka. Odbrana je takođe provela predočavanje materijalnih dokaza i to: Dopis World Sport Association (preveden na bosanski jezik) od 23.07.2006. godine, Dopis World Sport Association (preveden na bosanski jezik) – obavjest o rezervaciji, Dopis Premier Inn (preveden na bosanski jezik) – potvrda o rezervaciji 9 soba, Dopis WSA World Sport Association od 16.01.2009. godine (preveden na bosanski jezik – obavjest o održavanju Britanskog prvenstva, Izvještaj sa redovne Skupštine Kickboxing saveza BiH od 07.02.2006. godine, Odluka i zaključak Kickboxing saveza BiH od 24.02.2007. godine, Izvještaj sa redovne Skupštine Kickboxing saveza BiH od 24.02.2007. godine, Odluka Kickboxing saveza BiH od 01.02.2009. godine, kojom se odbija ostavka generalnog sekretara KBS BiH Zijada Halilovića, Izvještaj sa redovne Skupštine Kickboxing saveza BiH od 01.02.2009. godine, Takmičarski kalendar Kickboxing saveza BiH za 2006. godinu, World Association of Kickboxing organizations - Međunarodna Kickboxing takmičenja, termini od 2001. – 2012. godine, Potvrda Kickboxing centra ''Bihać'', br:20-potv-čl-s-d-15-4/09 od 15.04.2009. godine, kojom se potvrđuje da je Sulejman Dizdarević član kluba od 07.12.1997. godine, Primjerak sportskog pasoša Kickboxing savez BiH i Primjerak sportskog pasoša World Association of Kickboxing organizations, Kickboxing centar ''Bihać''. Sud je prvenstveno pažnju posvetio prigovorima odbrane u pogledu zakonitosti pojedinih dokaza i drugim procesnim progovorima. U odnosu na prigovor branioca optuženog Nisveta Duratovića usmjeren na zakonitost zapisnika o saslušanju svjedoka Macanović Asima koji je uložen u spis, tvrdeći da isti nije uzet na osnovu odgovarajućih odredbi zakona o krivičnom postupku, odnosno da je identitet pomenutog svjedoka utvrđen na osnovu saobraćajne dozvole što ne predstavlja dokument na osnovu kojega je moguće ispravno osobu identificirati, sud je isti našao neosnovanim. Istina u pomenutom zapisniku je navedeno da je identitet svjedoka Macanović Asima utvrđen na osnovu izdate saobraćajne dozvole, međutim po ocjeni Suda, ovaj propust postupajućeg kantonalnog tužioca koji je sačinio navedeni zapisnik ne dovodi u pitanje zakonitost ovog dokaza u smislu člana 10 ZKP BiH. Naime, sud ovom prilikom podsjeća da je sam svjedok prilikom pokušaja njegovog saslušanja na glavnom pretresu održanom dana 27.10.2009. godine(na kojem je odbrana odustala od njegovog saslušanja zbog lošeg zdravstvenog stanja istog) na nedvosmislen i precizan način izjavio da u cjelosti ostaje pri svom iskazu datom pred postupajućim tužiocem, pa se s pravom postavlja pitanje ko bi mogao bolje od same osobe koja je svjedočila, potvrditi autentičnost


11

pojedinog iskaza. Slijedom navedenog, istaknuti prigovor je valjalo odbiti kao neosnovan. Tokom postupka, odnosno na glavnom pretresu održanom dana 06.05.2009. godine, nakon saslušanja svjedoka Terzić Ibrahima branioci obojice optuženih izrazili su protivljenje uvođenju u spis Zapisnika o saslušanju svjedoka Ružnić Hasana od 22.01.2007. godine, napominjući kako je tužilaštvo propustilo isti uložiti nakon saslušanja svjedoka Ružnić Hasana. Naime, branioci su istakli da taj iskaz ne može biti korišten kao dokaz na glavnom pretresu,odnosno da se na istom ne može zasnivati sudska odluka obzirom da je sam način njegovog ulaganja procesno nedopušten, odnosno da zakon ne dozvoljava da se zapisnik o saslušanju jednog svjedoka uloži u dokazni materijal nakon saslušanja drugog svjedoka, smatrajući isti nezakonitim. Prilikom donošenja odluke o tome da li predmetni zapisnik (Zapisnik o saslušanju svjedoka Ružnić Hasana od 22.01.2007. godine) uložiti u dokazni spis nakon saslušanja svjedoka Terzić Ibrahima sud se prvenstveno rukovodio činjenicom da se radi ovlaštenoj službenoj osobi koja, ne samo da je saslušavala navedenog svjedoka i sačinila pomenuti zapisnik, nego i osobi koja je aktivno učestvovala u istrazi i koja je barem po njegovim tvrdnjama saslušala bar još drugih dvadesetak svjedoka, između ostalih i svjedoka Hodžić Biseru i Elvisa Rošića, a čiji iskazi se ranije uloženi u spis. Naime, sud je ovom prilikom imao za cilj cijeniti zakonitost svih istražnih radnji preduzetih od strane pomenute ovlaštene službene osobe u njihovoj sveukupnosti, obzirom da je jedan od svjedoka, i to upravo Ružnić Hasan ukazao na određene zloupotrebe preduzete od strane ove službene osobe prilikom njegovog saslušanja u prostorijama SKP K MUP-a Bihać, koje su se ogledale u pritiscima izvršenim na njega kako i u kom pravcu ima dati izjavu. Međutim, bez obzira na navedeno, odnosno na činjenicu da je navedeni zapisnik uložen u dokazni spis, sud ističe kako sadržaj istog nije uzet u obzir prilikom ocjene dokaza, odnosno presuda nije zasnovana na uloženom zapisniku. Prilikom donošenja ove odluke sud se rukovodio činjenicom kako je prilikom direktnog ispitivanja svjedoka Ružnić Hasana, postupajući tužilac propustio pomenutom svjedoku predočiti njegov iskaz dat pred ovlaštenom službenom osobom, pružajući mu mogućnost da objasni ili negira svoj prethodni iskaz, a što imperativno propisuje odredba člana 273. stav 2. ZKP-a BiH. Istina tužilac je prilikom okončanja saslušanja svjedoka postavio pitanje da li je on već ranije davao iskaz i pred kim, ali ne prezentujući mu isti i ne tražeći od njega da objasni određene kontradiktornosti u njegovim izjavama, te na kraju i ne ulažući predmetni zapisnik po okončanju njegovog saslušanja.


12

Dakle, po ocijeni suda valjalo je u tom pravcu prihvatiti prigovore odbrane kao osnovane, te donijeti odluku o predmetnom zapisniku kao dokazu na kojemu nije moguće zasnivati presudu. Tokom postupka, odbrana je prigovarala i prihvatanju iskaza svjedoka Macanović Asima, Macanović Emira, Hodžić Hame, Arnautović Derviša i Edisa Rošića datih u istrazi, čiji iskazi su shodno članu 273. ZKP-a BiH pročitani na ročištu održanom 27.05.2009. godine. Riječ je o iskazima svjedoka datim pred Kantonalnim tužilaštvom Unsko Sanskog kantona, odnosno ovlaštenim službenim licem Uprave policije, Sektora kriminalističke policije, PU 2 Cazin. Branioci optuženih su tokom postupka izražavali protivljenje uvođenju ovih dokaza, ističući da ti iskazi ne mogu biti korišteni kao dokaz na glavnom pretresu, obzirom da razlozi za njihovo prihvatanje koje je naveo tužilac, ne poznaje ZKP BiH, odnosno da tužilaštvo nije uložilo dovoljan trud kako bi se omogućilo njihov prisustvo na glavnom pretresu te da bi to predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka i narušavanje načela neposrednosti, kao jednog od osnovnih načela krivičnog postupka. Odluku o prihvatanju izjava navedenih svjedoka datih u istrazi, Sud je donio iz sljedećih razloga: Prije svega, Sud je utvrdio da su navedene izjave, od pomenutih svjedoka uzete u skladu sa zakonom. Nakon što je izvršio uvid u iste, Sud se uvjerio da su svjedoci prije saslušanja, u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o krivičnom postupku F BiH poučeni o svim svojim pravima i dužnostima. Svi su upozoreni na obavezu da govore istinu, da ne smiju ništa prešutjeti, te na posljedice davanja lažnog iskaza, nakon čega se prešlo na opšta pitanja. Član 273. stav 2. ZKP BiH propisuje da se izuzetno od stava 1. tog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu po odluci sudije, odnosno vijeća, pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka. U skladu sa navedenom zakonskom odredbom, Sud je u konkretom slučaju našao da su ispunjeni uslovi za prihvatanje predmetnih Zapisnika, cijeneći da je Tužilaštvo BiH i Sud preduzeo sve što je njihovoj moći da obezbijedi prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, a radi njihovog neposrednog saslušanja. Pri tome je svjedocima upućen veći broj poziva, kako putem Međunarodne pravne pomoći posredstvom INTERPOLA, tako i nadležnih


13

policijskih stanica. Međutim, očigledno je da svjedoci zbog činjenice da su zaposleni u inostranstvu(Macanović Emir, Hodžić Hamo, Arnautović Derviš i Edis Rošić) i zbog bolesti(Macanović Asim), nisu mogli pristupiti, a Sud nije imao mogućnosti primijeniti bilo koju mjeru radi osiguranja njihovog prisustva. Dakle, dolazak svjedoka na Sud je fizički bio moguć (niko od njih nije umro, niti duševno obolio), ali je zbog navedenog odnosa svjedoka i nedostatka instrumenata kojima bi ih Sud prisilio na dolazak, praktično njihov dolazak postao nemoguć ili pak znatno otežan iz važnih razloga, u kom slučaju navedena odredba ZKP-a dopušta čitanje iskaza datih u istrazi i korištenje tih dokaza na glavnom pretresu. Pored toga, Sud je optuženim i odbrani ostavio mogućnost da, prezentirajući pitanja koja bi postavili svjedocima u slučaju da su isti saslušavani neposredno u sudnici, kompromituju iskaze tih svjedoka, odnosno iste dovedu u sumnju. Na bazi tih pitanja Sud bi cijenio i relevantnost iskaza tih svjedoka, te dovodeći ih u vezu sa ostalim provedenim dokazima, i njihovu validnost. Takvu mogućnost odbrana prvooptuženog i sam prvooptuženi su iskoristili koji su Sudu prezentirali pitanja koja bi postavila svjedocima, a koja je Sud imao u vidu prilikom ocjene iskaza svjedoka. U svakom slučaju, ocjena Suda je da se ne radi o dokazima pribavljenim suprotno zakonu, niti pak iskazima svjedoka na kojima je u odlučujućoj mjeri zasnovana odluka Suda. Naprotiv ono što su svjedoci čiji su iskazi pročitani, rekli pred istražnim sudijom, a što je Sud uzeo u obzir, potvrdili su i brojni drugi svjedoci, a sve to nesumnjivo proizilazi iz materijalnih dokaza, te bi zaključak suda u vezi sa odgovornošću optuženih bio istovjetan i da ti iskazi nisu čitani.

Nakon ocjene izvedenih dokaza optužbe i dokaza odbrane, pojedinačno i u međusobnoj vezi, Sud je odlučio kao u izreci ove presude iz sljedećih razloga:

Optužnicom Tužilaštva BiH, optuženim Nisvetu Duratoviću i Zijadu Haliloviću je stavljeno na teret da su zajedno iz koristoljublja za 18 lica omogućili prelazak preko državne granice, a koja lica nisu ispunjavala za to propisane uslove, što predstavlja krivično djelo iz člana 189. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa članom 29. stav 1. KZ BiH. Radi se dakle o specifičnom krivičnom djelu koje ima dva vida. Radnja učinjenja prvog vida ovog krivičnog djela je prevođenje osoba preko državne granice koje ne ispunjavaju uslove za zakonit ulazak preko državne granice. Drugi vid sastoji se u omogućenju drugome nedozvoljenog prelaska granice. Pod omogućavanjem drugome nedozvoljenog prelaska državne granice znači stvaranje licu uslova za njen nedozvoljeni prelaz. To se, između ostalog, može učiniti i pravljenjem lažnog putnog ili


14

identifikacionog dokumenta ili isposlovanjem i pribavljanjem takvog dokumenta a sve u svrhu omogućenja nedozvoljenog prelaska državne granice. U ovom drugom slučaju dakle, a koji vid je i stavljen optuženim na teret predmetnom optužnicom, nije neophodno da je zaista i izvršeno prevođenje jedne ili ili više osoba preko državne granice, kako su to tvrdila obojica branilaca, potencirajući nužnost prelaska lica preko državne granice a koja za to ne ispunjavaju uslove za zakoniti prelazak iste. Za postojanje djela je dakle dovoljno da se drugome omogući nedozvoljeni prelazak granice. U konkretnom slučaju nakon ocjene provedenih dokaza, sud je ocijenio osnovanim tvrdnje Tužilaštva da su optuženi po prethodnom dogovoru a radi ostvarivanja finansijske koristi omogućili za 18 lica nedozvoljen prelazak preko državne granice koja nisu ispunjavala za to propisane uslove, i to tako što su optuženi Nisvet Duratović i Tahirović Senad( ranije oglašen krivim na temelju zaključenog sporazuma o priznanju krivnje) pronalazili lica zainteresovana za odlazak u zemlje Zapadne Evrope, a optuženi Zijad Halilović koristeći poziciju generalnog sekretara Kick-box saveza BiH sastavljao spiskove s neistinitim podacima o statusu tih lica u Kick box savezu BiH, odnosno lica koja uopšte nisu bila takmičari ili suci a sve na osnovu lažnih sportskih pasoša, koje je pribavljao Nisvet Duratović, a optuženi Zijad Halilović te sačinjene spiskove podnio Ambasadi Velike Britanije radi dobijanja viza za navedena lica radi odlaska na unaprijed zakazano sportsko takmičenje, za koje usluge su optuženi naplaćivali određena novčana sredstva. Navedeni zaključak proizilazi kako iz iskaza više svjedoka, tako i iz privremeno oduzete materijalne dokumentacije od prvooptuženog Nisveta Duratovića. Prije svega to proizilazi iz saglasnih iskaza svjedoka tužilaštva Kaltak Huseina i Seferović Enesa, iskaza svjedoka Tahirović Senada, Hodžić Bisere i Dizdarević Sulejmana, kao i iskaza svjedoka odbrane prvooptuženog, Macanović Ramiza i Macanović Dženane. Naime, pomenuti su svjedoci(Kaltak Husein i Seferović Enes) Sudu pružili detaljne i precizne informacije na koji način su upoznali optuženog Duratović Nisveta, odnosno došli do saznanja da im je on u mogućnosti pribaviti vize za odlazak u jednu od zemalja Zapadne Evrope. Izjašnjavajući se na okolnosti upoznavanja s optuženim Nisvetom Duratovićem, svjedoci Kaltak Husein i Seferović Enes u svojim potpuno saglasnim izjavama su istakli kako su optuženog Duratovića upoznali u Cazinu sa kojim ih je upoznao brat Seferović Enesa, Seferović Lokman, s tim da su i prije raspolagali saznanjima da se optuženi odranije bavi ovom vrstom posla. Naime, prema identičnim navodima oba svjedoka su imala namjeru


15

otići u neku od zemalja Zapadne Evrope tražeći neki posao, odnosno izvor zarade, obzirom da su u Bosni i Hercegovini bili nezaposleni. Obojica svjedoka, gotovo u detalje istovjetno su izjavila kako im je sam optuženi Duratović prethodno bio ponudio pribavljanje njemačke ili italijanske vize, ali da na taj prijedlog nisu pristali obzirom da se radilo o vizama koje vrijede samo petnaest dana, što njima nije bio dovoljno dug period, nakon čega im je optuženi Nisvet Duratović predložio da im pribavi engleske vize, na šta su obojica svjedoka pristala, na osnovu kojih su otputovali u Englesku. Takođe, obojica svjedoka su saglasno potvrdila kako su optuženom Duratoviću za pribavljenu vizu dali po 1.200,00 KM i to u njegovoj kući u Cazinu, kao i još po 100,00 KM za tzv. sportske pasoše, mada po njihovim izjavama nikada nisu trenirali nijedan sport, a kamoli Kick-box na koji sport su glasili pomenuti sportski pasoši. Prema svjedočenju pomenutih svjedoka prilikom dolaska kući kod optuženog Duratovića, odnosno prilikom predaje novca za ponuđenu uslugu, kod optuženog su zatekli i Senada Tahirovića za kojega su čuli da ima svoj vlastiti kick box klub. Nadalje, obojica svjedoka su poseban akcenat u svom svjedočenju stavila na činjenicu da im je optuženi Duratović prilikom dogovaranja pružio informaciju da u Engleskoj imaju rezervisane i plaćene hotelske sobe, obećavši im vratiti novac ukoliko iz Engleske budu vraćeni. Međutim prilikom dolaska u isti recepcionar hotela im je rekao kako na njihova imena ništa nije rezervisano, nakon čega su hotel morali napustiti i boraviti na ulicama Londona, te poslije par dana i vratiti se u Bosnu i Hercegovinu, s tim da im optuženi Duratović Nisvet nikada nije vratio novac koji su dali za pribavljene vize. Iskaze ovih svjedoka, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne kao i navode iz izreke potvrdili su i sami svjedoci odbrane prvooptuženog, i to svjedok Macanović Ramiz i Macanović Đenana koji na gotovo identičan način opisuju način pribavljanja viza od strane optuženog Nisveta Duratovića, a sve s ciljem kako bi otputovali u Italiju kod svoje braće, odnosno supruga koji borave u toj državi. Naime, svjedok Macanović Ramiz je na glavnom pretresu decidno izjavio kako je vizu za Englesku pribavio od optuženog Nisveta Duratovića, i to na način što je istog upoznao preko svoga oca. Pored pribavljene vize za Englesku svjedok je posebno naglasio kako se nije samo radilo o engleskoj vizi, nego da je i ranije od optuženog Duratovića pribavio i italijansku vizu na osnovu koje je zajedno s sinom optuženog Duratovića boravio u Italiji dvadesetjedan dan. Svjedok je nedvosmisleno izjavio kako je za predmetnu englesku vizu Duratoviću platio 800 eura, koji novac je prethodno posudio i posredstvom svog oca Asima predao ga Duratoviću, jasno napominjući kako nikada u životu nije trenirao sport kick box iako mu je na predmetnom vizom bio odobren boravak u Engleskoj radi učestvovanja na navodnom sportskom


16

takmičenju u kick boxu. Na kraju svog izlaganja svjedok je spomenuo kako mu je poznata činjenica da je i žena njegovog brata Macanović Dženana, na isti način trebala ići u Italiju, ali nije siguran da je vizu i dobila obzirom da je došlo do izvjesnog konflikta između njegovog brata i optuženog Nisveta Duratovića u vezi trajanja vize, stim da je siguran da njegov brat novac nije predao optuženom upravo iz navedenih razloga, a koje činjenice mu je prenio brat koji radi i boravi u Italiji. Navode ranijeg svjedoka u potpunosti je potvrdila i svjedokinja Macanović Dženana obzirom da je i ona imala potrebu da otputuje u posjetu suprugu u Italiju. Naime, svjedokinja je izjavila kako je optuženi Duratović, kojega ranije nije poznavala, kod nje došao kući po pasoš istakavši kako tom prilikom optuženom nije predala nikakav novac, obzirom da nije bila upućena u način dobijanja vize na ovaj način, odnosno kako je postojao dogovor između njenog supruga i optuženog Duratovića u pogledu detalja, odnosno eventualne predaje novca za pribavljenu vizu. Na kraju svog izlaganja svjedokinja je decidno izjavila kako nikada nije trenirala nijedan sport, a da misli da joj je u sportskom pasošu bilo navedeno da se radi o takmičarki, dodajući kako se u tom periodu čak i nalazila u trećem mjesucu trudnoće. Daleko najkonkretniji u iznošenju detalja o ulozi i aktivnostima optuženih Duratovića i Halilovića, bio je svjedok Senad Tahirović, koji je i sam učestvovao u izvršenju ovoga krivičnog djela, a koji je i oglašen krivim za počinjenje ovoga krivičnog djela na temelju zaključenog sporazuma o priznanju krivnje i za koje djelo mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako optuženi u roku od 5 (pet) godina od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo, kao i novčana kazna kao sporedna u ukupnom iznosu od 15.000,00 KM. U svom iskazu datom na glavnom pretresu svjedok Tahirović je detaljno opisao na koji način je upoznao optužene, precizirajući uloge u izvršenju konkretnog krivičnog djela. Naime, svjedok je naveo kako optuženog Halilovića upoznao još od 1998. godine kada je registrovao svoj vlastiti kick box klub kada se optuženi Halilović nalazio na poziciji selektora, odnosno direktora kick box saveza BiH. Svjedok je nadalje istakao kako ga je u 2006. godini optuženi Halilović u svojstvu generalnog sekretara obavjestio kako je u narednom periodu planirano takmičenje u Engleskoj predlažući mu da pripremi dokumentaciju, odnosno spiskove za ljude iz njegovog kluba


17

zainteresovanre za odlazak na isto. Kako bi dogovorili detalje obavili su jedan sastanak u hotelu „Park“ u Bihaću, na kojem je pored svjedoka, optuženog Zijada Halilovića prisustvovao i optuženi Nisvet Duratović, koji je prema navodima svjedoka bio zainteresovan za pribavljanje viza za njegovog sina, koji je inače bio član kick box kluba svjedoka Tahirovića. Na pomenutom sastanku uglavnom je bilo riječi o novcu koji je zahtjevao optuženi Halilović, i kojom prilikom mu je Halilović zatražio da donese 400 eura po jednoj osobi, koje novce mu je svjedok predao sutradan i to u ukupnom iznosu od 1500,00 KM, s tim da mu je spiskove s ljudima zaiteresovanim za odlazak u Zapadnu Evropu predao na sastanku u hotelu „Park“, dodajući kako se radilo o osam „njegovih“ ljudi i to četiri koji su bili takmičari i četiri koji to nisu, dok za preostalih deset lica tvrdi da su bili Duratovićevi odnosno Halilovićevi. Svjedok je dalje naveo kako je potom zajedno s optuženim Halilovićem otišao do engleske ambasade kako bi predali pasoše zajedno s propratnom dokumentacijom a u svrhu dobijanja viza, s tim da u tom trenutku nije raspolagao informacijom koliko je tih pasoša optuženi Halilović predao. Činjenicu da je optuženi Halilović ukupno predao 18 pasoša svjedok je saznao nakon što je iste odnio u italijansku amabasadu radi pribavljanja tranzitnih viza, a sve po preporukama koje mu je dao sam optuženi Halilović i u koju svrhu mu je i predao pismo u kojem je detaljno opisano šta treba uraditi. Svjedok je nadalje naveo da je pomenute pasoše preuzeo u Bihaću od izvjesnog Muse iz Zenice, koji je iste poslao autobusom iz Sarajeva. U pogledu stvarnih cijena za nabavku engleskih viza svjedok je nedvosmisleno izjavio da su koštale po 305,00 KM, dok je za tranzitne italijanske platio 70,00 KM po jednoj, što upućuje da je razliku sasvim sigurno zadržao optuženi Halilović za sebe, karakterišući optuženog Halilovića kao interesdžiju, koji je bio na takvoj poziciji koja mu je omogućavala sticanje imovinskih sredstava na ovaj način i dodajući kako mu je sam optuženi Halilović u toku prethodnog dogovaranja znatno podizao cijenu viza, što je njemu predstavljalo problem prilikom traženja novca od lica koja su imala namjeru otići u zemlje zapadne evrope, lažno se predstavljajući kao takmičari, odnosno kick bokseri. Kao posebnu tešku situaciju po njega samog, svjedok je naveo činjenicu da navedeno takmičenje nije ni održano i da mu je većina osoba zatražila povrat novca koji on nije imao, obzirom da je isti predao optuženim Duratoviću i Haliloviću, dodajući kako mu je sam Duratović ostao dužan 500 eura. Na kraju, svjedok je u svom iskazu na glavnom pretresu posebno apostrofirao kako mu je sam optuženi Halilović tokom 2006. godine predlagao da poveća broj članova u svom klubu, odnosno proširi svoje članstvo.


18

Tokom glavnog pretresa, odbrana je u vezi sa iskazom svjedoka Tahirović Senada stalno isticala da se radi o svjedoku čiji iskaz se ne može prihvatiti kao vjerodostojan, odnosno iskaz koji nije potkrijepljen iskazom nijednog drugog svjedoka, te da se radi o neki način svjedoku osvetniku. Kao razlog za osvetu branilac Bajramović je isticao i činjenicu da je nakon svih dešavanja klub svjedoka Tahirovića isključen i Kick box saveza BiH, što je sve svjedok Tahirović odlučno demantirao, ističući da govori istinu i želi da svako odgovara za ono za šta je kriv, kao što je i on odgovarao za ono što je on učinio protivzakonito. Cijeneći iskaz svjedoka Senada Tahirovića u vezi sa onim što su govorili i drugi svjedoci i na šta upućuju materijalni dokazi, odnosno sadržaj Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od optuženog Duratovića broj 05-1/03-2-872 od 06.12.2006. godine iz koje proizilazi da je kod optuženog između ostalog pronađeno više zahtjeva za izdavanje viza na imena Duratović Ismet, Macanović Đenana, Macanović Ramiz, Seferović Enes i Kaltak Husein, kao i zatjev za tranzitne vize za Kickboxing reprezentaciju BiH ,Sud je došao do uvjerenja da je iskaz svjedoka Tahirovića istinit i vjerodostojan, te ga kao i takvog valjalo prihvatiti. Dakle, sud je prihvatajući iskaz Tahirovića kao istinit, imao u vidu i neprotivrječnost onoga što je on tvrdio sa iskazima drugih, već pomenutih svjedoka, u djelu u kome oni iznose ono što oni znaju o aktivnostima Duratovića. Tu se prije svega misli na iskaze Kaltak Huseina, Seferović Enesa, Macanović Ramiza i Macanović Đenane, ali i iskaze svjedoka Macanović Asima, Macanović Emira, Hodžić Hame, Arnautović Derviša i Edisa Rošića čiji iskazi su shodno članu 273. stav 2. ZKP-a BiH pročitani na glavnom pretresu dana 27.05.2009. godine koji su potpuno saglasni u pogledu uloge optuženog Duratovića u izvršenju konkretnog krivičnog djela. Iskaz Tahirovića je takođe u saglasnosti i sa onim što je navedeno u presudi Suda BiH, broj: X-K/08/598-1 od 16.02.2009. godine, kojom je svjedok Tahirović oglašen krivim za krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. stav 1. a u vezi sa članom 29. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine za koje djelo mu je kako je već kazano izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako optuženi u roku od 5 (pet) godina od dana pravosnažnosti ove presude ne počini novo krivično djelo, kao i novčana kazna kao sporedna u ukupnom iznosu od 15.000,00 KM, koja predstavlja još jedan


19

dokaz da su se i on i optuženi Halilović i Duratović bavili krijumčarenjem ljudi na opisani način. U skladu sa navedenim sud je cijenio i ulogu optuženog Halilović Zijada u izvršenju konkretnog krivičnog djela o čemu je naprijed bilo riječi, te je nedvojbeno našao da je i optuženi Zijad Halilović imao odlučujuću ulogu u izvršenju istog i da bez njegovog doprinosa, kao generalnog sekretara Kick box saveza BiH ne bi moglo doći do realizacije plana. Činjenica je da nijedan od pomenutih svjedoka, izuzev svjedoka Senada Tahirovića izričito nije spomenuo optuženog Zijada Halilovića kao osobu od koje su dobili, odnosno preko koje su pribavili engleske vize, međutim sud je uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog predmeta, posebno iskaze svjedoka, izuzetu materijalnu dokumentaciju pa i indicije utvrdio da su radnjama optuženog Zijada Halilovića ostvarena sva obilježja predmetnog djela. Potvrdu ispravnosti odluke da prihvati iskaz svjedoka Tahirovića kao vjerodostojan kojim na detaljan način opisuje ulogu optuženog Halilovića u izvršenju ovoga krivičnog djela, sud je našao u iskazu svjedoka Hodžić Bisere, odnosno u njenom iskazu datom na Zapisnik o saslušanju svjedoka u Upravi policije, Sektora kriminalističke policije Unsko sanskog kantona, broj:05-1/03-2-70/07 od 22.01.2007. godine pri kojemu je u cjelosti ostala i koji je kao takav uložen u dokazni spis. Uvidom u zapisnik o saslušanju svjedoka Hodžić Bisere broj: 05-1/03-2-70/07 od 22.01.2007. godine, koji joj je prilikom saslušanja na glavnom pretresu predočen, sud je utvrdio da je tada svjedokinja, nakon što je upozorena u skladu sa odredbama ZKP F BiH, izjavila da je jednom prilikom(polovinom 12 mjeseca 2006. godine) u njenu kuću došao izvjesni Hasan koji joj je trebao „srediti“ vizu za njenog brata, i tom prilikom joj pokazao novinski članak sa sadržajem da su pojedini ljudi uhapšeni u Cazinu zbog krivotvorenja viza obrazloživši joj kako je jedan od uhapšenih i osoba preko koje je ranije sređivao vize, tako da će sada vizu za njenog brata pokušati srediti preko nekog trenara Zije ali da mu za to sada treba malo vremena dok se malo ne stiša prašina oko viza. Istina, iskaz pomenute svjedokinje se ne odnosi na vremenski period obuhvaćen predmetnom optužnicom, međutim isti jasno upućuje da je optuženi Halilović od ranije na isti način pribavljao vize za zainteresovana lica, koristeći se svojom pozicijom generalnog sekretara kick box saveza, a čije pojavljivanje prema navedenim licima nije bilo ni neophodno, obzirom da su direktnu komunikaciju sa licima zaiteresovanim za pribavljanje viza ostvarivali kako optuženi Nisvet Duratović, tako i ranije osuđeni Senad Tahirović.


20

Shodno svemu navedenom sud nije mogao prihvatiti tezu odbrane optuženog Halilovića koja se ogledala u tvrdnjama da optuženi Halilović svojim radnjama preduzetim u svojstvu generalnog sekretara Kick box saveza BiH nije mogao počiniti ovo krivično djelo, obzirom da je činio samo ono što je to od njega funkcija zahtjevala krećući se u okviru statuta saveza, odnosno u pružanju tehničke pomoći svim članovima saveza u pogledu pribavljanja viza. U tom pravcu odbrana optuženog je i izvela dokaze saslušanjem svjedoka Lubina Dominika tadašnjeg predsjednika Kick box saveza BiH, svjedoka Bore Krstića dopredsjednika Kick box saveza BiH, Huseina Selimovića trenera reprezentacije i Almira Tutića predsjednika Kick boxing centra Bihać. Istina svi pomenuti svjedoci su nedvosmisleno izjavili kako je optuženi činio samo ono na što je bio obavezan kao generalni sekretar, međutim cijeneći iskaze pomenutih svjedoka Tužilaštva, pa i pojedinih svjedoka odbrane koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, i koji u potpunosti zaokružuju logičku cjelinu, po ocijeni suda isti ne mogu dovesti u pitanje dokaznu snagu dokaza Tužilaštva. Imajući u vidu sve navedeno, vijeće je ocijenilo da su se u konkretnom slučaju, u radnjama optuženih stekla sva obilježja krivičnog djela krijumčarenje lica iz člana 189. stav 1. a u vezi sa članom 29. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Naime, kao što je već navedeno krivično djelo iz člana 189. KZ BiH u suštini predstavlja specifično krivično djelo koje ima dva vida. Radnja učinjenja prvog vida ovog krivičnog djela je prevođenje osoba preko državne granice koje ne ispunjavaju uslove za zakonit ulazak preko državne granice. Drugi vid sastoji se u omogućenju drugome nedozvoljenog prelaska granice. Dakle, radnja izvršenja ovog krivičnog djela je određena alternativno. U konkretnom slučaju, nakon provedenog postupka, poštujući sva zakonom zagarantovana prava obojice optuženih, sud je utvrdio da su radnjama optuženih ostvarena sva obilježja predmetnog djela. Naime, sud je na osnovu svih provedenih dokaza, cijeneći ih kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, nesumnjivo utvrdio da su optuženi iz koristoljublja omogućili prelazak preko državne granice licima koja za ne ispunjavaju za to uslove propisane zakonom. Shodno utvrđenom valjalo je prigovore branilaca obojice optuženih iznesene u završnim riječima da djelo opisano u činjeničnom supstratu optužnice ne može predstavljati krivično djelo obzirom da je u istom propušteno navesti koji je to blanketni propis povrijeđen radnjama optuženih.


21

Naime, istina je da u činjeničnom supstratu optužnice nije naveden tzv blankteni propis, kao i da je osnov ove inkriminacije član 6. Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnenim, morskim i vazdušnim putem, kojim je dopunjena Konvencija UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, međutim navedena činjenica ne može dovesti u pitanje postojanje ovog krivičnog djela. Naime, sud je zauzeo stanovište da samo njegovo nenavođenje u konkretnom krivičnom djelu ne predstavlja imperativnu odredbu, odnosno intencija navedenog Protokola jeste bila da se takvo kriminogeno ponašanje sankcioniše nacionalnim zakonodavstvima, što je i učinjeno kodifikacijom predmetnog krivičnog djela odredbom člana 189. KZ BiH, a u skladu sa međunarodnim protokolom. Imajući sve navedeno u vidu, kao i činjenicu da u toku postupka sposobnost optuženih da shvate značaj djela koje su počinili i upravljaju svojim postupcima ničim nije dovedena u pitanje, sud je oba optužena oglasio krivim da su počinili navedeno krivično djelo, na način i vrijeme opisane u izreci ove presude. U odnosu na optužnicu, sud je izvršio određena prilagođavanja i manje korekcije, koje su razultat činjeničnog stanja kakvo je sud utvrdio. Valja napomenuti kako izmjene međutim nisu takve prirode da bi optužene po bilo kom osnovu stavile u teži položaj od onog kojeg su imali po samoj optužnici, niti su promijenile samu kvalifikaciju djela koje im je stavljeno na teret. Prvo prilagođavanje se odnosi na dio optužnice u kome se govori o obezbjeđivanju članskih karata Kickboxing kluba i sportskih pasoša od strane Senada Tahirovića uz pomoć Zijada Halilovića. Izostavljena je riječ članske karte, budući da u toku glavnog pretresa nije utvrđeno da je optuženi Halilović obezbjedio iste, odnosno da su se iste izdavane od strane ranije osuđenog Senada Tahirovića kao vlasnika kick box kluba, a koju činjenicu je potvrdila i većina svjedoka drugooptuženog koji su potvrdili da je ta radnja bila u isključivoj ingerenciji klubova a ne saveza. Slijedeće prilagođavanje je izvršeno u pogledu izrade lažnih sportskih pasoša Naime, u činjeničnom dijelu optužnice kao osoba koja je izrađivala lažne sportske pasoše naveden je optuženi Nisvet Duratović, međutim tu radnju sud nije mogao prihvatiti, nego je umjesto radnje izrade lažnih sportskih pasoša, kao radnju izvršenja valjalo korigovati i staviti radnju pribavljanja istih od strane optuženog Duratović, obzirom da su izvedeni dokazi u toku glavnog pretresa ukazali da se radi o pribavljanju, a ne izradi lažnih sportskih pasoša, a koja sama po sebi predstavlja alternativnu radnju kojom je moguće izvršiti


22

predmetno krivično djelo. Takođe, sud je izvršio i korekciju predmetne optužnice izostavivši riječ lažno garantno pismo, obzirom da u toku postupka nije dokazano da se radilo o lažnom garantnom pismu-pozivu World sport Association i World Amater Arts Federation. Naprotiv u toku glavnog pretresa je dokazano da se radilo o originalnom garantnom pismu, a koja činjenica proizlazi iz dokaza odbrane drugooptuženog odnosno originalnog dopisa World Sport Association od 23.07.2006. godine kojim obavještavaju Zijada Halilovića, odnosno Kick Boxing Federaciju BiH o otkazivanju takmičenja koje se trebalo održati u Crystal Palace u avgustu 2006. godine.

Odlučujući o vrsti i visini kazne izrečene optuženim Sud je postupao u skladu sa odredbama člana 48. Krivičnog zakona BiH, pa je odmjerio kaznu zatvora u granicama propisane kazne za krivično djelo Krijumčarenje osoba iz člana 189. stav 1. KZ BiH, odnosno u granicama između šest mjeseci i pet godina zatvora. Odlučujući o visini kazne sud je imao u vidu sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja, pa je kao olakšavajuće okolnosti kod optuženog Nisveta Duratovića cijenio njegovo narušeno zdravstveno stanje(RVI 80 %) i materijalne prilike(nezaposlenost), kao i činjenicu njegovu ranije neosuđivanosti( Rješenje Druge policijske uprave, Policijske stanice Cazin od 10.02.2009. godine), dok otežavajućih okolnosti kod optuženog nije našao. S druge strane sud je kao olakšavajuću okolnost kod optuženog Halilovića cijenio izuzetno korektno držanje pred sudom, na koji način je u znatnoj mjeri doprinio efikasnosti samog postupka, ne uzimajući mu kao otežavajuću okolnost njegovu raniju osuđivanost obzirom da se ne radi o istovrsnom krivičnom djelu, odnosno da se radi o krivičnom djelu protiv sigurnosti javnog prometa.

Zbog svega navedenog Sud smatra da je izrečena kazna zatvora u

trajanju od 7 ( sedam) mjeseci primjerena kako težini djela tako i ličnosti optuženih kao i prilikama u kojima je djelo učinjeno te da će se ovom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana članom 39. Krivičnog zakona BiH. Naime, Sud smatra da se izrečenom kaznom adekvatno izražava društvena osuda učinjenog krivičnog djela, da se ovom kaznom na adekvatan način utiče na učinioce da ubuduće ne čine krivična djela( specijalna prevencija) te da se ovom kaznom ostvaruje i generalna prevencija, odnosno uticaj na ostale da ne čine krivična djela. U pogledu prijedloga tužilaštva iznesenog u završnim riječima za oduzimanje stečene imovinske koristi od optuženih u ukupnom iznosu od 15.000, 00 KM, shodno članu 110. i 111. KZ BiH, sud o istom nije donosio odluku. Na ovakav stav sud se odlučio zbog postojanja nesrazmjernih teškoća u pogledu činjenice


23


24

koliko je svaki od optuženih stekao imovinske koristi počinjenjem predmetnog krivičnog djela, a osobito što ni samo Tužilšatvo u tom pravcu nije izvodilo dokaze. Na osnovu člana 56. KZ BiH sud je optuženim u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme koje su proveli u pritvoru, i to optuženi Duratović Nisvetu period od 06.12.2006. godine do 22.01.2007. godine, a optuženi Zijad Halilović period od 18.01.2007. godine do 15.02.2007. godine. Na osnovu člana 188. stav 1. KZ BiH optuženi su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka čiju će visinu sud, u skladu sa odredbom iz člana 186. stav 2. odrediti posebnim rješenjem nakon pribavljenih potrebnih podataka, te određujući im visinu paušalnog iznosa od po 150,00 KM koju su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude.

Zapisničar Sudija Bojan Avramović Mehmed Šator

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću ovog suda u roku od 15( petnaest ) dana od dana prijema pismenog otpravka iste.

Documents

U IME BOSNE I HERCEGOVINE · 2016-04-06 · Bošnjak, po zanimanju trener Kickboxinga, zaposlen u „ Krajina putevi“ d.d. Bihać, oženjen i otac dvoje djece, ranije osuđivan