Postoji li u Hrvatskoj gorovito podruèje zakoje se može reæi da je turistièki i plani-narski pa i opæenito gotovo potpuno ne-

poznato, to je Banovina. Taj veliki prostor,omeðen donjim tokom Une na istoku i jugo-istoku, Savom i donjim tokom Kupe na sjeverute suhom granicom prema Bosanskoj krajini nazapadu, danas zaobilaze svi glavni prometnipravci. Nesretne povijesne okolnosti unazaði-vale su taj prostor još od turskih vremena pa svedo nedavnog Domovinskog rata, zbog èega seu njemu nisu razvila nikakva veæa naselja, anepostojanje takvih središta glavni je razlogzašto je do danas Banovina nažalost umnogomezaostala i izolirana.

U davnini je to, meðutim, bilo razmjernodobro razvijeno podruèje, ponajviše zahvalju-juæi – kakve li ironije! – važnom prometnompoložaju na putu izmeðu dalmatinske obale i

Panonske nizine. Radi nadzora nad tim pro-metnim pravcem, vrlo rano razvile su se uPounju brojne gradine i utvrde, od kojih je s da-našnjeg povijesnog gledišta najznaèajniji Zrin.

Osim toga, na naseljavanje i život u ovomkraju povoljno je utjecalo i rudno bogatstvo.Opæenito, podruèje je bogato kaolinskim i lapo-rastim glinama i u geološkom pogledu je vrlo za-nimljivo. Zna se da su željeznu rudaèu (limonit)te srebrnu i olovnu (galenit) iskorištavali Kelti.Rudu su poslije iskorištavali i Rimljani, ruda-renja je bilo prije dolaska Turaka 1578., a nak-ratko je obnovljeno i nakon njihova povlaèenja.

Zrinska gora – šuma bez vidikaNajveæi dio Banovine zauzima prostrana

šumovita Zrinska gora, koja daje cijelom po-druèju Banovine gorska obilježja. Gora ima vrlorazgranat reljef s brojnim dugaèkim šumovitim

GORE NA BANOVINIGORE NA BANOVINI

U potrazi zaizgubljenim ZrinomŠto ima na Hrastovièkoj i Zrinskoj gori

Alan Èaplar, Zagreb

Tipièan krajolik Zrinske gore

kosama strmih strana izmeðu kojih su dubokousjeèene potoène doline. Iako je površinomveæa od veæine hrvatskih gora, jedna je od oniho kojima se pisani tragovi jedva mogu pronaæi.Sjeverni izdanak Zrinske gore u blizini Petrinjepoznat je pod imenom Hrastovièka gora i plani-narima je malo poznatiji zbog djelovanja pe-trinjskih i sisaèkih planinara.

Želite li se uputiti u upoznavanje Zrinskegore, svakako morate raèunati na nekolikookolnosti koje æe izlet – blago reèeno – uèinitiuzbudljivim. Prvo i najgore saznanje je da nepostoji vjerodostojna karta tog podruèja. Naj-bolju pomoæ za snalaženje pruža Veliki atlasHrvatske, ali treba znati da su ceste u njemu

oznaèene prema službenoj podjeli na državne,županijske i lokalne, a ne prema kvaliteti kolnika.U podruèjima poput Banovine to znaèi da suneke ceste koje su oznaèene kao prometnicežupanijskog ranga jedva prohodne (oduzmeteli gas i izbjegavate rupe možda uspijete proæi),a dobar dio »lokalnih cesta« samo se uvjetnomože nazvati cestama jer su zarasle, odronjeneili je rijeè o uskim kolnim putovima koji jedno-stavno svakom pažljivom vozaèu izgledaju bez-nadno za prolaz. Putokaza tu i tamo ima, ali onine ulijevaju baš neku sigurnost da ste na pra-vom putu. Na terenu nema ni nekih upadljivihorijentira pa æete vrlo brzo steæi osjeæaj da neznate gdje se nalazite.

349

Ta uzbudljiva mreža cestovnih iznenaðenja,zahtijeva da koristite terensko vozilo ili da svojautomobil za jedan dan prekvalificirate u tukategoriju, zagrizete zubima i prihvatite èinje-nicu da æe vozilu stradati amortizeri i podvozje,te da æete morati prati automobil od blata kojeæe se nanijeti na njegove bokove. Autor ovihredaka samo na posljednjem izletu tri-èetiriputa opasno je dnom auta zagrebao cestu, štoni suputnicima ni njemu nije ostalo u lijepojuspomeni. Zvuk paranja metala ispod vas, pod-sjetit æe vas da bi ostati nasukan negdje na Zrin-skoj gori bilo ravno katastrofi.

Za planinarenje je cijela gora zapravo pot-puno neatraktivna jer je pretežno šumovita, anema na njoj ni ciljeva kakvi inaèe privlaèe pla-ninare. Nema planinarskih ni izletnièkih kuæa,a premda se mnogi grebeni odlikuju strmimstranama, vrhovi su nezanimljivi jer su zatvo-reni šumom ili je vidik koji pružaju toliko siro-mašan da nije vrijedan spomena. Šumarije kojedjeluju na ovom podruèju, nedostupnije šumeuopæe ne diraju pa je zelenilo zagospodarilocijelim podruèjem toliko da je sve osim cesta iputova koje ljudi još koliko-toliko koriste, pot-puno neprohodno. Tijekom rata, to je podruèje

Južna kula zrinskeutvrde u središtuZrinske gore

bilo unutar granica tzv. SAO Krajine, pa do-datnu odbojnost stvara pomisao da moždanegdje ima zaostalih mina. Što se toga tièe,treba reæi da na Zrinskoj gori nema opasnostiupravo zato što je bila u »unutrašnjosti« »Kra-jine«, a na Hrastovièkoj gori minski nesigurnimsmatra se samo sjeverni dio kod Petrinje ukojemu nema planinarskih putova. Minski sum-njiva podruèja oznaèena su ploèama Hrvatskogcentra za razminiranje.

Možda jedina planinarska vrijednost Zrin-ske gore upravo leži u njezinoj potpunoj izolira-nosti, koja na zalutalog posjetitelja ostavljadublji dojam nego bilo što drugo. Èovjeka isto-dobno oduševljava i nelagodnim èini spoznajada se našao u podruèju koje se nije mnogo pro-mijenilo od 19. i ranijih stoljeæa, pustom, tradi-cionalnom, a po mnogoèemu drugaèijem odbilo kojeg drugog dijela Hrvatske. Starih drve-nih kuæa ima više nego u bilo kojem dijeluHrvatske (30% svih kuæa je drvene gradnje), pabi se svako selo moglo svrstati u kategorijuetno-sela. U mnogim selima još ima ljudi, norijeè je uglavnom samo o starcima. Svi æe radoizaæi iz svojih kuæa kad primijete automobil dabi Vas uputili i proèavrljali, jer to nije svako-dnevni dogaðaj u njihovom kraju.

Skriveni grad slavnog imenaNajbolji primjer koliko je Zrinska gora malo

turistièki i planinarski poznata je utvrda Zrin,po kojoj su ime dobili cijela prostrana gora islavni rod hrvatskih velikaša Šubiæa. Ova biutvrda, da se nalazi na nekom turistièki privla-ènijem podruèju, veæ zbog samog imena Zrinskikoje je obilježilo hrvatsku povijest, bila zasi-gurno prvorazredna turistièka atrakcija. Ona je,meðutim, u prilièno jadnom stanju, no bar jeprilaz od sela Zrina do utvrde prokrèen, tako daæete – uspijete li naæi pravu »cestu« do sela –razmjerno lako stiæi do ruševine.

Utvrda Zrin se prvi puta spominje krajem13. stoljeæa kada su njime vladali Baboniæi. Po-znato je da je veæ tada bio sjedište njihova gole-ma posjeda na lijevoj obali Une. Ne zna se kakoje kralj Ludovik I došao u posjed tih imanja, alise pouzdano zna da je 1347. knezovima Bribir-skim, toènije Grguru i Jurju, sinovima banaPavla Šubiæa, uz oprost za njihovo buntovno

ponašanje i u zamjenu za posjed Ostrovicublizu Skradina darovao posjede u Pounju koji-ma je upravno sjedište bio Zrin. Kralj Ludovikna taj je naèin premještao opasne mu velikašeiz Bosne i Dalmacije u hrvatske krajeve, pa jeslièno uèinio s Kurjakoviæima, Nelipiæima,Hrvatiniæima i drugima. Bribirski knezovi Šu-biæi postali su tako Zrinski.

Najslavniji izdanak te loze, Nikola ŠubiæZrinski roðen je upravo u Zrinu, oko 1508. go-dine. I nakon njegove junaèke smrti kod Sigeta,Šubiæi su ostali u vlasništvu velikoga zrinskogposjeda sve do turskog zauzeæa 1577. i 1578. go-dine. Utvrdu Zrin Turci su osvojili 20. listopada1577., nakon što je Ferhad-beg izgradio drvenimost preko Une i s pomoæu više od 30 topovaprešao na drugu obalu. Utvrda i posjed oslo-boðeni su od Turaka tek krajem 1718. godine.

Povijesni izvori nagaðaju da ime utvrde vje-rojatno potjeèe od arhaiènog glagola zrijeti ilizirkati, što upuæuje na dobar vidik i veliku stra-tešku važnost. Na samom Zrinu, danas se vidi jakizid koji je okruživao veliki ovalni zaravanak, te vi-soka i jaka južna kula. Na rekonstrukciji napravlje-noj 1700. godine ucrtane su još dvije kružne kulena obodima, a na crtežu i drugim tlocrtima iz 18.stoljeæa vidljive su visoke i èvrsto graðene odajekoje su služile kao dvor velikaša i za smještaj vojni-èke posade. Do sredine 18. stoljeæa cijeli zrinski po-sjed bio je pod izravnom upravom Hrvatskogsabora. U ime Sabora podruèjem upravljao ban pamu odatle i naziv Banovina odnosno Banija.

351

Ruševina novog doba – spomen-dom na Èaviæ brdu

Èaviæ brdo – jedina KT jedineplaninarske obilaznice

PD »Gavriloviæ« iz Petrinje markirao je1987. godine Partizanski put Banijom iz Komo-govine do Klasniæa, kojemu je Zrinska gora bilasredišnja i najviša toèka, ali od toga danas nemaništa. Danas je jedina markacija na Zrinskojgori markacija od prijevoja Kamenice (467 m)do Èaviæ brda. Markacija vodi po asfaltnoj ce-sti, koja je u dobrom stanju i lako je prohodnaza automobile, ali pruža i pogodnu moguænostza lijepu šetnju od sat vremena jer nema pro-meta. Poèetak je 38 km od Petrinje na cestiprema Gvozdanskom, koja prelazi hrbat gore ublizini najvišega vrha. Na jednom zavoju u bli-zini prijevoja lijevo se odvaja sporedna asfaltnacesta prema Èaviæ brdu i Piramidi. Prateæi mar-kacije po cesti, za 45 minuta stiže se do ras-križja, odakle desni odvojak vodi prema nepri-stupaènom vojnom objektu na Piramidi, a lijevose po cesti stiže za još 15 minuta do razrušenogspomen-doma na Èaviæ brdu (560 m).

Planinarska oznaka vrha i metalni žig Èa-viæ brda nalaze se na zidu nekadašnjeg spomen-doma. Žig je ovoga proljeæa postavilo zagre-baèko PD »Ericsson – Nikola Tesla«, jer je

Èaviæ brdo kontrolna toèka njihove obilaznice»Najviši vrhovi hrvatskih županija«. To je jedi-na kontrolna toèka na Zrinskoj gori i jedinaplaninarska obilaznica koja ima kontrolnutoèku na Zrinskoj gori. Ovaj vrh, meðutim, nijenajviši vrh Zrinske gore i Sisaèko-moslavaèkežupanije, veæ je Èaviæ brdo zamjena za obližnjuPiramidu (616 m), glavni vrh koji je zbog ogra-ðenog vojnog objekta nepristupaèan za posjet.

Hrastovièka gora – mini-gora kod PetrinjeHrastovièka gora površinom je mnogo manja

od Zrinske gore, ali je planinarski pristupaènijai poznatija. Markacija za uspon na njezin vrhupoèinje u selu Hrastovici nadomak Petrinje, nasjeveroistoènom podnožju gore. Do Hrastovicese prilazi iz središta Petrinje, tako da se kreneUlicom Stjepana Radiæa u smjeru Hrvatske Ko-stajnice, a na raskrižju 5,5 km od središta gradaskrene desno cestom 1,5 km u Hrastovicu.

Prva markacija je pored crkve (obnovljena2001.), izvora Bartolovca i kuæe u kojoj je 1905.održana prva skupština Hrvatske seljaèke stran-ke, što je obilježeno spomen-ploèom na pro-èelju. Nakon nekoliko minuta put prolazi po-kraj ostataka kapelice Sv. Duha, iznad koje se

Strma sjeveroistoèna strana Hrastovièkegore, gledana iz Hrastovice

lijevo nalaze ostaci prastare utvrde Stara Hra-stovica. Markacije cestom dalje vode mimo ka-menoloma i stižu do drugog izvora (desnopored puta) i još 50 m dalje do donje crpne sta-nice vodovoda, a malo zatim stižu i do gornjecrpne stanice. Strmom stazom za daljnjih 150m dolazi se do vidikovca i zatim za markacijomkroz šumu na vrh. Za uspon treba sat i petnaestminuta.

Vrh Hrastovièke gore visok je 415 metara.Poznat je pod nazivom Piramida, po geodetskojpiramidi što su je krajiške vlasti podigle 1864.godine. Na nekim kartama oznaèen je i ime-nom Cepeliš, nazivom koji ima i selo na sjever-noj strani gore, odakle do vrha vodi nemarki-ran kolni put. U blizini geodetske piramide na-ziru se temelji nekadašnje planinarske kuæe.Zanimljivo je da kuæa nije propala, veæ je ra-stavljena u drvenim gredama, premještena ujedno od obližnjih sela i do danas se koristi.

Preporuka za izletŽelite li lijep cjelodnevni izlet, najbolje je

da povežete uspon na vrh Hrastovièke gore susponom na vrh Zrinske gore. Od Petrinje seuputite u Hrastovicu, popnite se na vrh Hrasto-

vièke gore i vratite istim putom, a zatim nasta-vite automobilom do prijevoja Kamenice i izletzakljuèite šetnjom do Èaviæ brda. Posjet vrho-vima u Banovini može se povezati i s obilaskomDvora na Uni, Hrvatske Kostajnice ili obila-skom kružne Petrinjske šetnice koju su okograda uredili èlanovi HPD-a »Zrin«. Starautvrda Zrin je zbog slabih cesta ipak nedo-stupnija, ali je od svih odredišta možda najza-nimljivija.

Nije to podruèje kojem æete se èesto vra-æati, ali vrijedi ga bar nakratko upoznati, jer jepotpuno drugaèije od bilo koje druge hrvatskeregije i jer ga duh starih vremena i divljine jošnije napustio.

353

Piramida na vrhu Hrastovièke gore

Planinarski putokaz na Hrastovièkoj gori