UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/110.pdf · ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja tereta, putnika i njihovih automobila u lukama. 3 Izraz pomorski prijevoz

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ROBERT VERBANAC

UGOVOR O POMORSKOM

OSIGURANJU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

UGOVOR O POMORSKOM

OSIGURANJU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodno osiguranje

Voditelj: Prof. dr. sc. Ivan Frančišković

Student: Robert Verbanac

Smjer: Međunarodna razmjena Matični broj: 19608

Rijeka, veljača 2014.

PREDGOVOR

Pomorsko osiguranje ubraja se u najstarije osiguranje čiji se počeci vezuju za stari vijek i staru Kinu. Trgovci koji su prevozili robu brodovima na

rijeci Yangtze, došavši do nekog opasnog mjesta, pričekali bi da se skupi nekoliko brodova, te bi prekrcavali teret u brodice i u njima bi teret p revozili

preko opasnog mjesta. Ako bi tom prilikom neka brodica s teretom potonula,

ostali bi nadoknadili štetu davanjem oštećenom dio svog tereta. Na taj su način trgovci izvršili disperziju rizika time što bi ga podijelili na manje jedinice (brodice). Od tada su se zbile značajne promjene u razvoju pomorskog osiguranja. Pomorsko osiguranje ima svoje zakonsko i pravno određenje. Obveze, prave i odgovornosti sudionika u pomorskom osiguranju reguliraju se

ugovorom o pomorskom osiguranju.

U ovom diplomskom radu ukazuje se na značajke ugovora o pomorskom osiguranju, odnosno na one značajke koje ovaj ugovor razlikuju od drugih ugovora o osiguranju.

Ovom prilikom se zahvaljujem mentoru, prof. dr. sc. Ivanu

Frančiškoviću, koji mi je korisnim savjetima i smjernicama prilikom izrade

diplomskom umnogome pomogao i bitno doprinio poboljšanju njegove kvalitete.

U Rijeci, veljača 2014.

Robert Verbanac

II

SAŽETAK

Temeljna svrha i cilj istraživanja ovog rada je određenje temeljnih značajki ugovora o pomorskom osiguranju. Pri tome su detaljno prikazane

teorijske odrednice pomorskog prometa i transporta kao uvod u definiranje

specifičnosti pomorskog osiguranja. Uz objašnjenja pojmova vezanih za pomorski transport i pomorsko osiguranje, u radu se istražuju specifičnosti

ugovora o pomorskom osiguranju kroz njegovo pravno određenje.

Ugovor o pomorskom osiguranju utemeljen je na zakonskim i pravnim

odredbama. Pomorsko osiguranje, naime, ne bi moglo funkcionirati bez

definiranih pravnih i zakonskih odredbi. U hrvatskom pravnom sustavu u

posljednjem desetljeću došlo je do značajnih promjena vezanih za pomorsko osiguranje. Najznačajnija promjena odnosi se na donošenje hrvatskoga Pomorskog zakonika. Tim zakonikom hrvatsko pomorsko zakonodavstvo i pravni

sustav obogaćeni su pomorskopravnim normama usklađenim s najnovijim rezultatima razvoja međunarodnoga pomorskog prava. Prava, obveze i

odgovornost stranaka pomorskog osiguranja definirani su zakonskom i pravnom

regulativom na području pomorstva i osiguranja. Uz pojmovno određenje

ugovora o pomorskom osiguranju te isticanje njegovih elemenata, u radu su

prezentirane pojedine vrste ugovora o osiguranju (osiguranje broda, rob,

vozarine, odgovornosti i dr.).

U radu se posebno istražuje usklađivanje pomorskog osiguranja u Republici Hrvatskoj s uvjetima Europske unije. Pri tome je prezentirano

usklađivanje pravnih akata, organizacije rada i upravljanja te elektronskog poslovanja.

III

KAZALO

Stranica

PREDGOVOR I

SAŽETAK II

KAZALO III

1. UVOD 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA 1

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE 1

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA 2

1.4. ZNANSTVENE METODE 3

1.5. STRUKTURA RADA 3

2. TEORIJSKO ODREĐENJE POMORSKOG PROMETA I

TRANSPORTA 5

2.1. RAZGRANIČENJE POJMOVA “POMORSKI PROMET” I

“POMORSKI TRANSPORT” 5

2.2. POSEBNOSTI POMORSKOG TRANSPORTA I PROMETA 6

2.2.1. Pomorski linijski transport i promet 6

2.2.2. Pomorski slobodni transport ili slobodno brodarstvo 8

2.2.3. Pomorski tankerski transport ili tankersko

brodarstvo 10

3. SPECIFIČNOSTI POMORSKOG OSIGURANJA 13

3.1. POJAM I VAŽNOST POMORSKOG OSIGURANJA 13

3.2. PRAVNI IZVORI POMORSKOG OSIGURANJA 14

3.2.1. Prisilnopravni izvori 14

3.2.2. Autonomno pravni izvori 16

4. OBILJEŽJA UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU 17

4.1. POJAM I OBILJEŽJA UGOVORA O POMORSKOM

OSIGURANJU 17

4.2. STRANKE UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU 20

4.3. ELEMENTI UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU 23

4.3.1. Predmet osiguranja 23

4.3.2. Rizik i štete 23

4.3.3. Premija osiguranja 24

4.3.4. Osigurana svota 25

4.3.5. Šteta u osiguranju 27

IV

4.4. ISPRAVE O SKLOPLJENOM OSIGURANJU 32

4.4.1. Polica osiguranja 32

4.4.2. List pokrića 35

4.4.3. Ostale isprave o sklopljenom ugovoru o pomorskom

osiguranju 35

4.5. VRSTE UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU 37

4.5.1. Osiguranje broda 37

4.5.2. Osiguranje robe 45

4.5.3. Osiguranje vozarine 49

4.5.4. Osiguranje odgovornosti 49

4.5.5. Ostale vrste pomorskog osiguranja 53

5. USKLAĐIVANJE POMORSKOG OSIGURANJA U

REPUBLICI HRVATSKOJ S UVJETIMA EUROPSKE

UNIJE 54

5.1. USKLAĐIVANJE PRAVNIH AKATA 54

5.2. USKLAĐIVANJE ORGANIZACIJE RADA I UPRAVLJANJA 55

5.3. USKLAĐIVANJE ELEKTRONSKOG POSLOVANJA 56

6. ZAKLJUČAK 59

LITERATURA 63

IZJAVA 65

1. UVOD

U ovom dijelu diplomskog rada obrađuju se sljedeće tematske jedinice: 1) problem, predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode, 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Ugovorni odnosi koji nastaju pri pomorskom osiguranju uređuju se nacionalnim i međunarodnim pravnim izvorima. Ugovaratelj osiguranja obvezuje se da će osiguratelju platiti premiju osiguranja ili doprinos, a osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja da će korisniku osiguranja, ako nastane događaj koji znači osigurani slučaj, u skladu s odredbama ugovora, isplatiti osiguranu svotu (osigurninu) ili na drugi odgovarajući način odštetiti osiguranika.

Sukladno problematici istraživanja determiniran je problem

istraživanja: iako su pomorski promet, pomorski transport i pomorsko

osiguranje izučavaju na višim i visokim učilištima više desetljeća, o specifičnostima ugovora o pomorskom osiguranju nema dostatnih saznanja.

Tako postavljen problem istraživanja određuje znanstvenu paradigmu

za definiranje predmeta istraživanja: istražiti i utvrditi najvažnije značajke ugovora o pomorskom osiguranju, te na sustavan i jednostavan način prezentirati rezultate istraživanja.

Znanstveni problem i predmet istraživanja odnose se na sljedeći objekt istraživanja: ugovor o pomorskom osiguranju.

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Sukladno problemu, predmetu i objektu istraživanja postavljena je radna hipoteza: Rezultati istraživanja o teorijskim značajkama pomorskog

2

transporta i promet, pomorskog osiguranja, a posebice o ugovoru o pomorskom

osiguranju, stvaraju znanstvenu osnovu za promišljanje o konkretnim mjerama povećanja sigurnosti prijevoza robe i ljudi morem.

Postavljena radna hipoteza može se konkretizirati s četiri pomoćne

hipoteze (kr. P.H.):

· P.H. 1: Najvažnije teorijske značajke o pojmu i posebnostima pomorskog transporta i prometa predstavljaju okvir za analizu i ocjenu njihovih važnijih značajki.

· P.H. 2: Objektivna saznanja o pojmu i pravnim izvorima pomorskog

osiguranja omogućuju isticanje njegovih specifičnosti.

· P.H. 3: Poznavanje temeljnih značajki o pojmu, strankama, elementima i vrstama ugovora o osiguranju omogućuju dobivanje informacija o njegovim temeljnim obilježjima.

· P.H. 4: Usklađivanje pomorskog osiguranja u Republici Hrvatskoj s uvjetima

Europske unije omogućava poboljšanje pomorskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

U najužoj vezi sa problemom, predmetom i objektom znanstvenog istraživanja, postavljenom radnom hipotezom i pomoćnim hipotezama, određeni su svrha i ciljevi istraživanja.

Svrha istraživanja je definirati temeljne značajke ugovora o osigura, te njegov značaj za nesmetano prometovanje roba pomorskim putem.

Ciljevi istraživanja odnose se na istraživanje specifičnosti ugovora o

pomorskom osiguranju i prezentaciju dobivenih rezultata istraživanja na sustavan i jednostavan način.

Da bi se riješio znanstveni problem istraživanja, dokazala postavljena radna hipoteza, te postigla svrha i ciljevi istraživanja, potrebno je odgovoriti na

mnogobrojna pitanja, od kojih se navode samo ona najvažnija:

3

1) Koje su značajke pomorskog prometa i pomorskog transporta?

2) Koje su specifičnosti pomorskog osiguranja?

3) Koji su pravni izvori pomorskog osiguranja?

4) Koje su značajke ugovora o pomorskom osiguranju?

5) Koje su vrste pomorskog osiguranja?

6) Kakva je usklađenost pomorskog osiguranja u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja tematike, koja je predočena u ovom diplomskom radu, u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja,

komparativna metoda, empirijska metoda, deskriptivna metoda i metoda

kompilacije.

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja u ovom diplomskom radu su predstavljeni u šest međusobno povezanih dijelova.

Prvi dio, UVOD, odnosi se na problem istraživanja, predmet i objekt istraživanja, radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, znanstvene metode korištene tijekom istraživanja te strukturu diplomskog rada zbog lakšeg praćenja materije.

U drugom dijelu, s naslovom TEORIJSKO ODREĐENJE POMORSKOG PROMETA I TRANSPORTA razgraničeni su pojmovi “pomorski promet” i “pomorski transport” te je ukazano na posebnosti pomorskog transporta i prometa.

SPECIFIČNOSTI POMORSKOG OSIGURANJA naslov je trećeg dijela. U njemu je prikazan pojam pomorskog osiguranja i njegova važnost. Posebno su istaknuti pravni izvori pomorskog osiguranja, i to prisilnopravni i

autonomni.

4

Četvrti dio ima naslov OBILJEŽJA UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU. U njemu je prikazan pojam i istaknuta su obilježja ugovora o pomorskom osiguranju. Posebno su predstavljene stranke ugovora o pomorskom

osiguranju te su istaknute značajke pojedinih elemenata ugovora o pomorskom osiguranju: predmet osiguranja, rizik, premija i osigurana svota. Također je ukazano na isprave o sklopljenom osiguranju te su istražene pojedine vrste ugovora o pomorskom osiguranju: osiguranje broda, robe, vozarine,

odgovornosti i dr.

U petom dijelu, s naslovom USKLAĐIVANJE POMORSKOG OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ S UVJETIMA EUROPSKE

UNIJE, istraženo je usklađivanje pravnih akata, organizacije rada i upravljanja te elektronskog poslovanja.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU, dani su sistematizirani rezultati

istraživanja provedenog u diplomskom radu, kojim je dokazivana radna hipoteza.

5

2. TEORIJSKO ODREĐENJE POMORSKOG PROMETA

I TRANSPORTA

Teorijske odrednice pomorskog prometa i transporta mogu se

prezentirati obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) razgraničenje pojmova “pomorski promet” i “pomorski transport” i 2) posebnosti pomorskog transporta i prometa.

2.1. RAZGRANIČENJE POJMOVA “POMORSKI PROMET” I

“POMORSKI TRANSPORT”

Pomorski promet obuhvaća prijevoz robe i putnika brodovima morem, kao i sve operacije i komunikacije u pomorskom prijevozu ili morskom

brodarstvu. To zapravo znači da izraz pomorski promet obuhvaća djelatnosti:1

morskog brodarstvo, morskih luka, pomorskih špeditera i pomorskih agenata jer

bez tih djelatnosti pomorski se promet ne bi mogao optimalno odvijati.

U pomorski promet u širem smislu riječi nije pogrešno uključiti i djelatnosti:

2 prekomorskog pakiranja robe, kontrole ukrcaja ili iskrcaja robe u ili

iz broda, osiguranje plovila, robe i putnika u pomorskom prijevozu te

opskrbljivanje brodova.

Pomorski prijevoz je aktivnost prijenosa robe i putnika morem od luke

ukrcaja do luke iskrcaja. U širem smislu, pomorski prijevoz obuhvaća i aktivnost ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja tereta, putnika i njihovih automobila u lukama.

3

Izraz pomorski prijevoz se često rabi umjesto izraza morsko brodarstvo. To su jednoznačni pojmovi jer označavaju gospodarsku djelatnost premještanja (prijevoza) robe i putnika brodovima morem. 4

Morsko brodarstvo je

djelatnost prijevoza tereta i putnika morem. Nositelji su poslovni sustavi

1 MRNJAVAC, E.: Pomorski sustav, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1998., str. 10.

2 ZELENIKA, R., JAKOMIN, L.: Suvremeni transportni sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka, 1995., str. 24. 3 MRNJAVAC: E.: op. cit., str. 13.

4 ZELENIKA, R., JAKOMIN, L.: op. cit., str. 23.

6

pomorskog prometa koji koristeći ljude i brodove organiziraju i vrše reprodukciju pomorsko-prijevoznog procesa na optimalan način.5

2.2. POSEBNOSTI POMORSKOG TRANSPORTA I PROMETA

Posebnosti pomorskog transporta i prometa predstavljene su u ovom

dijelu diplomskog rada kroz sljedeće teme: 1) pomorski linijski transport i

promet, 2) pomorski slobodni transport ili slobodno brodarstvo i 3)

pomorski tankerski transport ili tankersko brodarstvo.

2.2.1. Pomorski linijski transport i promet

Linijski se transport i promet uveliko razlikuje od ostalih vrsta

pomorskog transporta i prometa. Najvažnije specifičnosti iskorištavanja morskih brodova u linijskome transportu, odnosno linijskom broda rstvu su sljedeće:6

· U određenoj luci ukrcaja linijski brod ne nudi cjelokupni brodski kapacitet nego u pravilu samo dio toga kapaciteta.

· Najčešće se u određenoj luci ukrcaja krca više različitih vrsta tereta od više krcatelja. To jednako vrijedi i za iskrcaj tereta u određenoj luci iskrcaja: više različitih vrsta tereta iskrcava se u luci iskrcaja za više primatelja.

· Linijski brod stalno, u određenom razdoblju, redovito povezuje na određenome plovidbenom pravcu više luka ukrcaja i više luka iskrcaja.

· Na određenome linijskom plovidbenom pravcu linijski brod povezuje određene luke ukrcaja i iskrcaja po određenom plovidbenom redu, koji je unaprijed obavljen, pa prema tome i poznat korisnicima prijevoza.

5 MRNJAVAC, E.: op. cit., str. 17.

6 ZELENIKA, R.: Prometni sustavi · Tehnologija - Organizacija - Ekonomika - Logistika -

Menedžment, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1995., str. 276.

7

· Najčešće linijski brodar s organiziranom skupinom brodova održava određeni linijski plovidbeni pravac.

· Linijsko putovanje broda redovito se planira i obračunava u polaznom i povratnom smjeru kao kružno putovanje, pa se, u pravilu, važnije luke iskrcaja polaznoga smjera pojavljuju kao važnije luke ukrcaja u povratnome smjeru.

· U linijskom brodarstvu svojstvena je stalnost i stabilnost

transportiranja predmeta prometovanja na određenim plovidbenim pravcima, pa su sukladno tome linijski brodovi manje fleksibilni u prilagođavanju promjenama potražnje na tržištu brodskoga prostora u odnosu na slobodno brodarstvo.

· U linijskome brodarstvu brodari ili pomorski agenti u njihovo ime i

za njihov račun sklapaju vozarske ugovore o prijevozu pojedinih stvari. Pri prijevozu generalnoga tereta prakticira se postupak bukiranja koji, zapravo, znači predbilježbu, predugovaranje određenoga brodskog tereta kod linijskih brodova. Brodski agent izdaje ispravu koja se zove booking note (tj. zaključnica, potvrda o predbilježbi), u kojoj je označena veličina predbilježenoga b rodskog prostora i

uvjeti prijevoza. Taj dokument obvezuje ugovorne stranke na izvršenje ugovorenih uvjeta. Umjesto booking note može se ispostaviti i booking contract. Nakon ukrcaja pojedinih stvari brodar izdaje teretnicu ili brodski teretni list.

· U linijskome brodarstvu vrijede “linijski uvjeti” prijevoza, a što zapravo, znači da troškove ukrcaja i iskrcaja tereta snosi broda. Ti su troškovi uključeni u pomorsku vozarinu.

· Tipični tereti linijskoga brodarstva su uglavnom poluproizvodi i/ili gotovi proizvodi, pakirani u sanducima, vrećama, kartonima, okrupljene manipulacijsko-transportne jedinice: palete, kontejneri i sl., te razne željezne konstrukcije, automobili, vagoni, lokomotive, žive životinje (…). Ti tereti obično se nazivaju generalni ili linijski tereti.

· Predmeti prometovanja u linijskome brodarstvu nisu samo stvari, roba,

teret, nego su to i putnici. S obzirom na predmet prijevoza, linijsko brodarstvo može biti: teretno brodarstvo i putničko brodarstvo. I jedno i drugo linijsko brodarstvo imaju svoje brojne tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne specifičnosti koje treba poznavati i uspješno implementirati u poslovanju.

· Linijski brodovi se po brojnim konstrukcijskim i eksploatacijskim

osobitostima razlikuju u odnosu na brodove slobodne i kontejnerske plovidbe.

8

Sve linijske brodove moguće je svrstati u tri skupine: klasični linijski brodovi (primjereni su konvencionalnome sustavu prijevoza linijskoga tereta…), specijalizirani linijski brodovi (primjereni su za prijevoz zaleđenoga tereta,

tropskoga voća, drvene građe, automobila…) i suvremeni linijski brodovi (primjereni su za prijevoz kontejnera, paleta, mauna, barži, teglenica, odnosno prilagođeni su suvremenim transportnim tehnologijama: paletizaciji, kontejnerizaciji, RO-RO, LO-LO, RO-LO, FO-FO…).

Karakteristika linijskog prometa je stalnost i kvaliteta prijevoza na

određenom plovidbenom pravcu.7 Jedna od vrlo važnih karakteristika linijskih

uvjeta pomorskog prijevoza, u odnosu prema drugim uvjetima pomorskog

prijevoza uobičajenima u ostalim osnovnim vrstama teretnog prometa

(slobodnom i tankerskom) je obveza da u linijskom pomorskom prijevozu

troškove ukrcaja i iskrcaja tereta u lukama redovito snosi brodar. Troškovi ukrcaja i iskrcaja tereta su visoka stavka u strukturi ukupnih troškova linijskog putovanja broda, pa se moraju odraziti i na visinu linijskih vozarina.

2.2.2. Pomorski slobodni transport ili slobodno brodarstvo

Slobodni promet osnovna je i najstarija vrsta pomorskog prijevoza.

Danas je slobodni promet samo jedan od tri osnovne djelatnosti u teretnom

pomorskom prometu. Posebnosti te vrste pomorskog prijevoza odnose se na

tehnologiju, ekonomiju i pravne odnose te na vrste organizacije pomorskog

prijevoza. Najvažnije su posebnosti slobodnog prometa način korištenja brodova,

djelovanje tržišta na visinu vozarine, vrste tereta, tipovi brodova, te organizacija i poslovanje poduzeća. Najvažnije posebnosti iskorištavanja morskih brodova u slobodnome brodarstvu su sljedeće:8

1) U slobodnome brodarstvu se morski brodovi iskorištavaju u punome

kapacitetu za jedno ili više putovanja, odnosno za određeno vrijeme. Brodovi toga brodarstva nisu vezani za određene pravce plovidbe, već se slobodno kreću svim morima svijeta radi prijevoza onih tereta za koje se trenutno može na tržištu takvoga prostora postići najpovoljnija vozarina. Takvi se brodovi nazivaju brodovi lutalice ili brodovi tramperi (tj. tramperska plovidba).

7 MRNJAVAC, E.: op. cit., str. 62.

8 ZELENIKA, R.: Prometni sustavi · Tehnologija - Organizacija - Ekonomika - Logistika -

Menedžment, op. cit., str. 271.

9

2) Brodovima slobodnoga brodarstva prevoze se tipični tereti, kao što su: masovni, suhi ili sipki tereti. U slobodnome brodarstvu najveće značenje imaju prijevozi željezne rudače, ugljena i žitarica, pa se prema vozarinskim stavovima za prijevoz tih tereta na najvažnijim plovidbenim pravcima obično i određuju prosječni indeksi vozarina. Tipični tereti u slobodnome brodarstvu se

svrstavaju u dvije skupine: prvo, osnovni tereti (to je pet vrsta sipkoga tereta:

željezna rudača, ugljen, žitarice, fosfati i boksit) i drugo, ostali tereti (to je dvanaest vrsta uglavnom sipkih tereta: rudače koje ne sadrže željeza, manganova rudača, pjeskoviti minerali, sirovi šećer, staro željezno, lijevano željezo, gips, koks, sol, sumpor, cement, pirit, čelik, drvo, gnojivo).

3) U slobodnome brodarstvu uobičajena je primjena f.i.o. uvjeta. Najčešće se ugovaraju sljedeći uvjeti:9

· F.I.O. (ili FIO) - “FREE IN AND OUT” - Ukrcavanje i iskrcavanje

bez troškova po brodaru - uvjet brodarskoga ugovora obvezuje

naručitelja da plati troškove ukrcavanja i iskrcavanja tereta. · F.I.O. AND FREE STOWED/TRIMMED - Bez troškova ukrcavanja,

iskrcavanja, slaganja i ravnanja; jedna od dviju alternativnih klauzula

standardnoga obrasca prijevoznoga ugovora - te se operacije obavljaju

o trošku i riziku naručitelja, a brodar mu je dužan staviti na raspolaganje vitla i pogonsku i radnu snagu za njihovo pokretanje,

osim ako lučki propisi ne dopuštaju da to obavlja posada, kada radnu snagu s obale plaća naručitelj.

· F.I.O. CHARTER - “FREE IN AND OUT CHARTER” - Ugovor “bez troškova ukrcaja i iskrcaja” - brodarski ugovor na putovanje

(VOYAGE CHARTER) čija je temeljna značajka da je krcanje i

iskrcavanje tereta bez troškova po naručitelja (suprotno značenju klauzule “FREE IN AND OUT”).

· F.I.O.S. (ili FIOS) - “FREE IN AND OUT STOWED” - Ukrcavanje,

iskrcavanje i slaganje tereta bez troškova po brodaru - uvjet

brodarskoga ugovora što obvezuje naručitelja da plati troškove ukrcavanja, slaganja i iskrcavanja njegova tereta.

· F.I.O.T. (ili FIOT) - “FREE IN AND OUT AND FREE TRIMMED” -

Ukrcavanje, iskrcavanje i poravnavanje tereta bez troškova po brodaru - uvjet prijevoznoga ugovora što obvezuje naručitelja da plati troškove ukrcavanja i poravnavanja tereta u brodskome skladištu i njegova iskrcavanja.

9 Ibidem.

10

4) Kvantitativni odnosi ponude i potražnje brodskoga prostora na pomorskome tržištu imaju jači i izravniji utjecaj na visinu vozarine u slobodnome brodarstvu nego u linijskome i tankerskome brodarstvu. U svakome

pojedinačnom prijevozu posebno se ugovara vozarinski stav, a njegova se trenutna visina određuje na temelju odnosa ponude i potražnje brodskoga prostora, zapravo, izvedena potražnja iz potražnje određene robe koja je prostorno udaljena od mjesta proizvodnje i ponude, a ta se udaljenost može svladati morskim brodovima. Sukladno tome, potražnja brodskoga prostora može se promatrati kao proces: potražnja robe®potražnja brodskoga prostora®visina

vozarine.

5) Brodovi se slobodnoga brodara po brojnim konstrukcijskim i

eksploatacijskim osobinama razlikuju od brodova u linijskome i tankerskome

brodarstvu. Tramperske brodove moguće je klasificirati u tri skupine: klasične trampere, koji se nazivaju i liberty brodovi ili brodovi za opću upotrebu, suvremene bulk-brodove i suvremeni brodovi za prijevoz rudače. U skupinama suvremenih slobodnih brodova postoje i specijalizirani tramperi za prijevoz

određenih vrsta suhih, sipkih tereta.

Kada se raspravlja o slobodnome brodarstvu, onda se, prije svega misli

na prijevoze tereta brodovima slobodnog brodarstva. Međutim, osim teretnoga slobodnog brodarstva postoji i putničko slobodno brodarstvo koje, uz sve svoje specifičnosti, posluje po temeljnim načelima slobodnog brodarstva općenito.

2.2.3. Pomorski tankerski transport ili tankersko brodarstvo

Jači i brži razvoj tankerskog prometa opaža se tek u novije vrijeme. Relativno kašnjenje u razvoju tankerske mornarice i tankerskog brodarstva u odnosu prema slobodnom i linijskom brodarstvu najvažniji je razlog što se tankersko brodarstvo dugo vremena nije promatralo kao posebna vrsta morskog

brodarstva. Najvažnije specifičnosti iskorištavanja morskih brodova u tankerskome brodarstvu su sljedeće:10

· Tankeri se iskorištavaju u punom kapacitetu za jedno ili više putovanja, odnosno za određeno vrijeme, slično kao i brodovi u slobodnome

10 Ibidem, str. 273.

11

brodarstvu. Bitna razlika u iskorištavanju brodova tih brodarstava je u tome da su plovidbeni pravci u prijevozima nafte vrlo određeni između zemalja

proizvođača na Bliskom i Srednjem istoku, na Karibima i u istočnoj Europi i državama glavnih potrošača. Na sličan način su određeni plovidbeni pravci u prijevozima naftnih derivata, iako ne tako fiksno kao u prijevozima sirove nafte.

Luke ukrcaja sirove nafte su poznata ishodišta, odnosno polazišta tankerskih brodova, jer se nova velika nalazišta nafte ne pojavljuju često, što nije slučaj s rafinerijama nafte: povećana potražnja za naftnim derivatima nameće potrebu izgradnje novih rafinerija nafte.

· Tankerski brodovi kao proizvođači specifične prijevozne usluge posluju na oligopsonom tržištu. Oligopol prerađivača nafte, koji je istodobno i jak tankerski brodar, ima izravan utjecaj i na ponudu brodskoga prostora.

· Zbog jake povezanosti tankerskoga brodarstva s prerađivačima nafte specifično je računanje i prikazivanje vozarskih indeksa. U prijevozu nafte i naftnih derivata vozarski stavovi se više promatraju sa stajališta korisnika prijevoznih usluga nego sa stajališta tankerskih brodova kao prijevozn ika. Ta

činjenica implicira da se vozarine u tankerskome brodarstvu tretiraju kao troškovi prijevoza, a ne kao prodajne cijene prijevozne usluge. Zbog toga je način računanja vozarinskih indeksa u tankerskome brodarstvu bitno različit od načina računanja i prikazivanja vozarinskih indeksa u linijskome i slobodnome

brodarstvu.

· Brodovima tankerskoga brodarstva prevozi se samo ograničen broj vrsta tereta. Preciznije rečeno, prevoze se samo tri vrste tereta: sirova nafta, naftni proizvodi i tekući plin. Iz toga proizlazi da je tankersko brodarstvo najuže specijalizirana vrsta brodarske djelatnosti.

· Specifični tereti nametnuli su potrebu izgradnje i iskorištavanja specijalnih tipova brodova tankerskoga brodarstva. Danas su u eksploataciji

specijalizirani tipovi tankerskih brodova: brodovi za prijevoz sirove nafte (crude

oil carriers), brodovi za prijevoz naftnih proizvoda (oil products carriers) i

brodovi za prijevoz tekućeg plina (LNG carriers, liquefied natural gas carriers). U tankerskoj floti veliku važnost imaju i kombinirani brodovi, koji mogu

prevoziti suhe i tekuće terete (O/O i OBO cariers, oil-ore i oil-bulk-ore

carriers). Međutim, na pomorskome tržištu takvi kombinirani brodovi više pripadaju tankerskome nego slobodnome brodarstvu. Također je potrebno

istaknuti da su tipični brodovi tankerskog brodarstva znatno većih kapaciteta nego ostali tipovi morskih brodova. To posebno vrijedi za brodove kojima se

prevozi sirova nafta (crude oil carriers) - (imaju kapacitet veći od 350.000 dwt).

12

· Budući da se u brodovima tankerskoga brodarstva prevoze velike

količine sirove nafte, naftnih proizvoda i tekućeg plina, kojima se može ugroziti sigurnost ljudi, flore i faune i drugih dobara, mjere preventivne zaštite pri eksploataciji takvih brodova su iznimno značajne . Brodovi u izgradnji i

eksploataciji moraju zadovoljiti veoma rigorozne standarde, a članovi posade tankerskih brodova moraju posjedovati brojne licence.

Iz navedenog su vidljive specifičnosti pomorskog transporta i prometa, koje ovu granu transporta i prometa čine različitom od drugih grana transporta i prometa.

13

3. SPECIFIČNOSTI POMORSKOG OSIGURANJA

Specifičnosti pomorskog osiguranja mogu se predstaviti obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) pojam i važnost pomorskog osiguranja i 2) pravni izvori pomorskog osiguranja.

3.1. POJAM I VAŽNOST POMORSKOG OSIGURANJA

U literaturi se nailazi na veći broj definicija osiguranja u ovisnosti o različitim stajalištima. Osiguranje je istovremeno i ekonomska i pravna kategorija.

S ekonomskog aspekta, osiguranje je djelatnost kojom se prikupljaju

novčana sredstva radi zaštite osoba i stvari od štetnih posljedica izvanrednih događaja, odnosno otklanjanja ekonomskih štetnih posljedica nastupanja takvih događaja. Ekonomski temelj osiguranja čini jednaka podjela (disperzija) štetnih

posljedica osiguranih slučajeva na veliki broj osiguranika, koji pojedinačnim plaćanjem premija osiguranja formiraju novčane fondove osiguravatelja, namijenjene isplati naknade onim osiguranicima koji pretrpe štetu. 11

S pravnog aspekta, osiguranje je ugovorni odnos između ugovornih stranaka, osiguravatelja i osiguranika. Prema tom ugovoru jedna ugovorna

stranka osiguravatelj, obvezuje se da će uz naplatu određene ugovorene cijene (premije osiguranja) drugoj ugovornoj stranci osiguraniku, nadoknaditi štete

(odšteta iz osiguranja) koje nastanu iz osiguranih rizika na osiguranoj strani (interes osiguranja), do određene visine (svota osiguranja). 12

Najstariji oblik osiguranja je pomorsko osiguranje. Svoju ekonomsku

funkciju, pomorsko osiguranje ostvaruje posredstvom novčanih fondova, koji se formiraju pojedinačnim uplatama premije osiguranja za štetne posljedice ostvarenja nekog pomorskog rizika.

13

11 ANDRIJAŠEVIĆ, I., KLASIĆ, K.: Tehnika osiguranja i reosiguranja, Mikrorad i Ekonomski fakultet, Zagreb, 2002., str. 3.

12 ARŽEK, Z.: Transport i osiguranje, Izdavačko instruktivni biro, Zagreb, 1995., str. 269.

13 STANKOVIĆ, P.: Pomorske havarije, Školska knjiga, Zagreb, 1995., str. 136.

14

Važnost pomorskog osiguranja proizlazi iz činjenice da se u prekomorskoj razmjeni dobara angažiraju i izlažu opasnostima plovidbe goleme

materijalne vrijednosti brodova, tereta i vozarine. Manje popratne štete na pomorskoj imovini gotovo su redovita pojava, ali se uz njih povremeno događaju i veći gubici, od kojih svaki po materijalnim posljedicama može dovesti u pi tanje

cijeli godišnji ili višegodišnji uspjeh privređivanja brodara ili vlasnika tereta. Stoga je nužno vrijednosti dobara u plovidbi osigurati. Po svojoj ekonomskoj funkciji osiguranje veoma nalikuje sustavu amortizacije. Naime, ono omogućuje zamjenu izgubljenih sredstava za proizvodnju drugima. Razlika je u tome što se amortizacijom nadomještaju gubici za koje je izvjesno da će nastupiti, pa i kada će nastupiti dok se putem osiguranja nadomještaju gubici kod kojih nije izvjesno ni jedno ni drugo.

U skladu s iznijetim, pomorsko osiguranje se može definirati kao pravni posao kojim se jedna stranka (tj. osiguravatelj), uz naplatu odgovarajuće cijene (premije), obvezuje drugoj stranci (osiguraniku) nadoknaditi štete koje njezini interesi u pomorskom pothvatu pretrpe zbog ostvarenja ugovorenih

opasnosti (rizika).14

Posebno je potrebno istaknuti da je glavno područje primjene pomorskog osiguranja plovidbeni pothvat, ali se ovim osiguranjem

pokrivaju i interesi u vezi s gradnjom brodova i prijevozom tereta.

3.2. PRAVNI IZVORI POMORSKOG OSIGURANJA

Odnosi obuhvaćeni osiguranjem uređuju se nizom zakonskih i podzakonskih propisa te uvjeta osiguranja kao dijela autonomnog prava

stvorenog od samih sudionika tih odnosa. Kako bi se dao detaljan pregled

pravnih izvora pomorskog osiguranja, u ovom dijelu diplomskog rada obrađuju se sljedeće teme: 1) prisilnopravni izvori i 2) autonomno pravni izvori.

3.2.1. Prisilnopravni izvori

Osnovni propis iz područja osiguranja u Republici Hrvatskoj je Zakon o osiguranju

15. Ovim su zakonom uređeni uvjeti i način obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba te nadzor nad njihovim

14 Ibidem.

15 Zakon o osiguranju, pročišćeni tekst, Narodne novine, 151/05., 87/08, 82/09., http://www.zakon. hr/z/369/Zakon-o-osiguranju (11.08.2011.)

15

poslovanje. Poslovi osiguranja su:16

sklapanje i ispunjavanje ugovora o

neživotnom i životnom osiguranju, osim obveznih socijalnih osiguranja.

Pomorskim zakonikom u Republici Hrvatskoj regulirani su odnosi u

pomorskom osiguranju. Svoje primjene određuje tako što navodi predmete na koje se osiguranje primjenjuje. Zakonik svoju primjenu proširuje i na neka osiguranja koja nisu u izravnoj vezi s pomorskom plovidbom. Sve predmete

osiguranja dijeli u tri tipične kategorije:17

1) osiguranje broda i robe,

2) osiguranje vozarine i drugih interesa u svezi s plovidbom i

iskorištavanjem brodova, 3) osiguranje odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama.

Osim toga Pomorski se zakonik primjenjuje i na osiguranje:18

brodova

u gradnji i stvari namijenjenih njihovoj izgradnji, kontejnera, platformi za

istraživanje i eksploataciju podmorja, stvari koje se prije ili poslije prijevoza brodom prevoze drugim prijevoznim sredstvima ili se prije, u tijeku ili nakon

takva prijevoza nalaze u skladištima, stovarištima ili drugim mjestima (multimodalni prijevozi), odgovornosti brodopopravljača, brodica. Primjenjuje se i na druga međunarodna transportna osiguranja ukoliko su sklopljena p rema

policama ili uvjetima uobičajenim za pomorska osiguranja, kao što je primjerice osiguranje robe u kopnenom prijevozu. Odredbe Pomorskog zakonika, koje se

odnose na pomorsko osiguranje su u načelu dispozitivne prirode. To znači da stranke, ako to žele, mogu svoje odnose ugovorom urediti i drugačije od onoga što je u Zakoniku propisano. Moraju se poštivati samo one zakonske odredbe kod kojih je to izričito naznačeno (npr. zabranjeno je osiguranje onih šteta koje osiguranih namjerno izazove).

19

Osim zavedenih zakona za pomorsko osiguranje relevantan je i Zakon

o obveznim odnosima, koji se primjenjuje na ugovore o pomorskom osiguranju

samo svojim općim dijelom (načela, nastanak obveza, učinci, prestanak) i to ako nije drugačije uređeno Pomorskim zakonikom il i ugovorom stranaka.

16 Ibidem, članak 3.

17 FRANČIŠKOVIĆ, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 15.

18 Ibidem.

19 ARŽEK, Z.: op. cit., str. 169.

16

3.2.2. Autonomno pravni izvori

Autonomni pravni izvori ne potječu od zakonodavstva. To se pravo naziva autonomno zato što ga stvaraju sami sudionici gospodarskog prometa u granicama slobode koju im je dao zakonodavac.

20 Veliku važnost kao pravni

izvor o pomorskom osiguranju imaju ugovorni uvjeti. U prvim godinama nakon

drugog svjetskog rata bivši Državni osiguravajući zavod (DOZ) je u svojim općim uvjetima poslovanja prihvatio gotovo doslovce engleske poslovne običaje, opće uvjete engleskih osiguratelja, pa čak oblik i sadržaj engleske pomorske police. Istom su praksom nastavili poslije svog osnivanja (1962.) pojedini

samostalni osigurateljski zavodi u Hrvatskoj, koji su se bavili pomorskim

osiguranjem.

Još uvijek se za sva pomorska osiguranja s međunarodnim elementom hrvatski osiguravatelji služe policom koja je veoma nalik engleskoj polici te standardnim klauzulama Instituta londonskog osiguravatelja (Institute of London

Underwriters, ILU) na engleskom jeziku. Utjecaj engleske prakse osjeća se i u

uvjetima za domaća pomorska osiguranja, iako su oni razrađeni u posebnim obrascima na hrvatskom jeziku.

Iako je po zakonu ugovorna sloboda stranaka ugovora o osiguranju

veoma velika, ugovori o pomorskom osiguranju redovito se zasnivaju na nekoj

varijanti ugovornih uvjeta, koje osiguravatelji unaprijed pripremaju, povremeno

mijenjaju i usklađuju s potrebama osiguranika i tržišta osiguranja uopće. Stoga su ti ugovorni uvjeti redovito osnova za svaki konkretni odnos, a time i važan izvor prava o pomorskom osiguranju. Posao time poprima karakter “ugovora po pristupanju” (tzv. adhezionog ugovora).21

Dodatni izvori prava pomorskog osiguranja su poslovni običaji, sudska praksa i pravna znanost.

20 PAVIĆ, D.: Pomorsko pravo, Visoka pomorska škola Sveučilišta u Splitu, Split, 2002., str. 62.


17

4. OBILJEŽJA UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU

Obilježja ugovora o pomorskom osiguranju mogu se predočiti uz obradu sljedećih tematskih jedinica: 1) pojam i obilježja ugovora o pomorskom osiguranju, 2) stranke ugovora o pomorskom osiguranju, 3)

elementi ugovora o pomorskom osiguranju, 4) isprave o sklopljenom

osiguranju i 5) vrste ugovora o pomorskom osiguranju.

4.1. POJAM I OBILJEŽJA UGOVORA O POMORSKOM

OSIGURANJU

Postoje različite teorije o pojmu ugovora osiguranja, koje ugovor o osiguranju različito definiraju. Teorije o pojmu ugovora o osiguranju se mogu svrstati u nekoliko skupina:

22

1) Ekonomsko-pravne teorije ugovora o osiguranju. Ove teorije daju

prednost ekonomskim elementima u osiguranju kao gospodarskom poslu. To su:

· Teorija potreba prema kojoj se osiguranjem pokriva rizik koji bi se

mogao ostvariti. Prema toj teoriji proizlazi da osiguranje nije ništa drugo do ustanova koje treba zadovoljiti jednu potrebu koja će se pojaviti tek onda ako zbog ostvarivanja rizika nastane šteta,

· Teorija sigurnosti prema kojoj je pokriće rizika bitan čimbenik u osiguranju a jamstvo njegovog pokrića daje osiguraniku osiguravatelj.

2) Tehničko-pravne teorije. Ove teorije nalaze svoj temelj u tehnici

pokrića tj. nužnosti formiranja osiguravajuće organizacije koja će obavljati tehničke poslove osiguranja te utvrditi statističku osnovu za određ ivanje cijene

osiguranja. Tu spadaju sljedeće teorije:

· teorija kompenzacije, jer osiguravatelj za plaćenu premiju daje obvezu naknade štete kompenzacijom na uzajamnoj osnovi po zakonima statistike,

· teorija tehnički organiziranog osiguravatelja koji preuzima rizike i

utvrđuje premiju na temelju statističkih podataka, koristeći se računom vjerojatnosti.

22 ANDRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V.: Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999., str. 141.

18

3) Pravne teorije. Ove teorije razmatraju osiguranje po isključivo pravnoj osnovi. To su:

· teorija odštete, jer je svrha svakog osiguranja naknada štete uslijed

ostvarenog osiguranog rizika koji nastane u tijeku trajanja ugovora o

osiguranju,

· teorija prestacije, jer za primljenu premiju osiguravatelj daje

osiguraniku kontra-prestaciju u obvezi isplate unaprijed utvrđene štete.

Ovim teorijama isključuje se univerzalnost za sve vrste osiguranja. Na

osnovi toga je u praksi i nastala podjela osiguranja na imovinska (teorija naknade

štete) i osobna (teorija prestacije zbog specifičnosti načina ugovaranja naknade).

4) Mješovita teorija. Ova teorija istodobno uvažava ekonomske,

tehničke i pravne elemente. Prema toj teoriji osiguranje je operacija u kojoj se osiguraniku kao naknada za uplaćenu premiju obećaju da će njemu ili trećoj osobi u slučaju ostvarenja rizika osiguravatelj isplatiti naknadu.

Navedeno upućuje na različite teorije kojima se definira ugovor o osiguranju.

Prema Zakonu o obveznim odnosima ugovorom o osiguranju

osiguravatelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja, osiguraniku ili korisniku

osiguranja isplatiti osiguraninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se

osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.23

Međutim, odredbe Zakona o obveznim odnosima ne odnose se na ugovor o pomorskom osiguranju.

Njegove odredbe utvrđene Pomorskim zakonikom, ali Zakonik ne definira ugovor o pomorskom osiguranju.

Ugovorom o pomorskom osiguranju ugovaratelj osiguranja se obvezuje

da će osiguratelju platiti premiju osiguranja ili doprinos, a osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja da će korisniku osiguranja, ako nastane događaj koji znači osigurani slučaj, u skladu s odredbama ugovora, isplatiti osiguranu svotu (osigurninu) ili na drugi odgovarajući način odštetiti osiguranika.

24 Ovaj ugovor je trajan, dvostrano obvezan ugovor, neformalan i

kauzalan.

23 Zakon o obveznim odnosima, pročišćeni tekst, NN 35/05, 41/08, http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima (7.08.2011.)

24 Pravo pomorskog (transportnog) osiguranja, http://www.st-host.org/koko/Transport%20osiguranje %20-%201%20dio.doc (11.08.2011.)

19

Ugovor o pomorskom osiguranju je neformalni pravni posao tj. do

njegovog sklapanja dolazi uz suglasnost stranaka, a isprave o osiguranju su samo

dokaz o uvjetima u kojima je ugovor zaključen. To može biti ugovor na vrijeme i ugovor na putovanje.

Ugovor o pomorskom osiguranju prestaje istekom vremena ugovora,

sporazumnim raskidom ugovora, jedinstvenim raskidom po uvjetima iz

Pomorskog zakonika ili zbog nevaljalosti pravnog posla.

Osnovna načela na kojima se temelji svaki ugovor o osiguranju su sljedeća:25

1) Načelo naknade štete. To je načelo po kojem se naknada iz

osiguranja određuje prema svoti osiguranja i ona ne može biti veća od stvarne štete, ali ni manja od svote osiguranja (u imovinskom osiguranju) odnosno visine osigurane svote (u osobnom osiguranju). Primjena ovog načela sprječava špekulaciju i ostvarenje neosnovane zarade iz osiguranja, jer je načelo naknade štete načelo po kojem se naknađuje stvarna šteta. Osiguravatelj je, međutim, dužan nadoknaditi troškove, gubitke i druge štete koji su nastali iz razumnog pokušaja primjene represivnih mjera odnosno spašavanja pa i onda kada one nisu bile uspješne i kada zajedno sa štetom prelaze svotu osiguranja.

S obzirom da osiguravatelj plaća odštetu koja je u relaciji svote osiguranja i štete, potrebno je razlikovati štetu od odštete. Šteta je stvarni iznos gubitka koji je nastao ostvarenjem osiguranog rizika, dok je odšteta visina koju osiguravatelj priznaje kao naknadu iz uvjeta sklopljenog ugovora o osiguranju.

Iznos naknade iz osiguranja ne može biti veći od štete, osim za troškove poduzimanja preventivnih i represivnih mjera, odnosno vođenja spora sa štetnikom kojega osiguranik vodi po nalogu ili uz suglasnost osiguravatelja.

2) Načelo osigurljivog interesa. Prema ovom načelu naknadu štete iz osiguranja može ostvariti samo osoba koja je imala interes da se ne dogodi

osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela materijalni ili financijski gubitak. Osiguranik može tražiti naknadu za štetu pokrivenu osiguranjem samo ako je takav osigurljivi interes imao u trenutku nastupa osiguranog slučaja ili ga je stekao nakon toga.

3) Načelo subrogacije. Prema ovom načelu prava osiguranika prema

25 ANDRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V.: op. cit., str. 129.

20

osobi odgovornoj za štetu prenose se na osiguravatelja u visini naknade iz osiguranja. Načelo subrogacije odnosi se samo na imovinska osiguranja i stječe se isplatom odštete.

4) Načelo dobre vjere. Ovo je načelo temeljno načelo obveznog prava. To je etičko pravilo o savjesnom i poštenom postupanju. U osnovi mu je zaštita općeg interesa i interesa svih sudionika u obveznom odnosu od zloupotrebe subjektivnog prava. Stranke su dužne pridržavati se tog pravila, ne mogu ugovorom isključiti njegovu primjenu i ono postoji i kada nije propisano zakonom, niti je ugovoreno. Ako jedna od stranaka nije postupila s najvećom dobrom vjerom, druga strana može tražiti poništenje ugovora. To se načelo počelo primjenjivati u pomorskom osiguranju iz praktičnih razloga jer je predmet i mjesto osiguranja bilo različito od mjesta sklapanja ugovora o osiguranju pa je osiguravatelj morao nastupiti s punim povjerenjem prema načelu maksimalno dobre vjere.

Kod ugovora o pomorskom osiguranju do izražaja dolazi načelo naknade štete, načelo dobre namjere, načelo slobode sklapanja ugovora te načelo zabrane akumuliranja iz naknade osiguranja.

4.2. STRANKE UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU

Stranke ugovora o pomorskom osiguranju su: ugovaratelj osiguranja i

osiguranik. Pomorskim zakonikom definirana su prava, obveze i odgovornost

ugovaratelja osiguranja i osiguranika.

Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan materijalni interes da ne nastup i osigurani slučaj.26

On može tražiti naknadu za nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem samo ako je imao interes na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili ako ga je stekao nakon toga.

Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj

račun, za račun treće određene osobe ili za račun neodređene osobe (“a račun koga se tiče”). Ako se iz ugovora o osiguranju ne vidi da je osiguranje sklopljeno

26 Pomorski zakonik, pročišćeni tekst, NN 18/04, 76/07, 146/08, http://www.zakon.hr (10.08.2011.), članak 685.

21

za račun neodređene osobe, smatra se da je sklopljeno za račun ugovaratel ja

osiguranja ili treće određene osobe. Pri sklapanju osiguranja ugovaratelj

osiguranja nije dužan navesti sklapa li osiguranje za svoj račun ili za račun treće određene osobe. Ne smatra se ugovarateljem osiguranja osoba koja je ugovor o

osiguranju sklopila izričito u ime i za račun svog nalogodavca.27

Osiguranje sklopljeno za račun treće osobe bez njezina naloga pravovaljano je ako ta treća osoba (osiguranik) da naknadno pristanak na sklopljeno osiguranje. Pristanak na tako sklopljeno osiguranje može se dati i

poslije nastanka štete pokrivene osiguranjem. Podnošenje odštetnog zahtjeva smatrat se pristankom treće osobe na sklopljeno osiguranje.

Osiguranje za račun neodređene osobe smatra se da je sklopljeno za račun osobe koja u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ima interes na osiguranom predmetu, odnosno koja, Pomorskom zakoniku može tražiti naknadu za nastalu štetu. Ono je pravovaljano ako se osoba koja ima interes na

osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili koja može tražiti naknadu za nastalu štetu nalazi ili dođe u posjed police i ako ta osoba pristane na već sklopljeno osiguranje.

U slučaju da ugovaratelj osiguranja ili njegov opunomoćenik pri sklapanju osiguranja ne prijave sve okolnosti koje su znali ili morali znati, a koje

su značajne za ocjenu težine rizika, ili ako ih netočno prijave, osiguratelj ima pravo tražiti od ugovaratelja osiguranja da naknadno plati razliku između premije koja odgovara stvarnoj težini rizika i ranije plaćene premije. Navedena odredba

ne primjenjuje se na okolnosti koje su općepoznate ili za koje je osiguratelj znao ili se opravdano moglo pretpostaviti da ih zna. Osiguravatelj gubi pravo ako ne

zatraži plaćanje dopunske premije od ugovaratelja osiguranja u roku od tri mjeseca poslije svršetka osiguranja, odnosno ako je nastupio osigurani slučaj –

najkasnije do potpune isplate naknade iz osiguranja. Kod osiguranja za račun treće određene osobe smatra se da je ugovaratelj osiguranja morao znati okolnosti koje su bile poznate osiguraniku, a koje je on mogao pravovremeno

javiti ugovaratelju osiguranja.28



22

Ako ugovaratelj osiguranja ili njegov opunomoćenik namjerno ili iz krajnje nepažnje ne prijave osiguravatelju pri sklapanju osiguranja sve okolnosti koje su znali ili morali znati, a koje bi bitno utjecale na donošenje odluke o sklapanju i uvjetima osiguranja ili ako ih netočno prijave, osiguravatelj ima pravo tražiti poništenje tako sklopljenog osiguranja ako nije zatražio od ugovaratelja osiguranja da naknadno plati razliku u premiji. U slučaju da je osiguravatelj po tako sklopljenom ugovoru nadoknadio štetu nesavjesnom osiguraniku, ima pravo tražiti da mu osiguranik vrati primljenu naknadu štete.

Osiguravatelj ima pravo naplatiti i zadržati premiju i pored poništenja ugovora o osiguranju.

U pomorskom osiguranju, osiguravatelj je obvezan ugovaratelju

osiguranja, na njegov zahtjev, predati uredno izdanu i potpisanu policu

osiguranja. Ako se na zahtjev ugovaratelja osiguranja preda polica osiguranja

koja je izdana u dva ili više izvornih primjeraka, na svakom takvom primjerku

treba navesti u koliko je izvornika polica izdana. Polica treba sadržavati sve odredbe iz sklopljenog ugovora o osiguranju kojim se utvrđuje obveza osiguravatelja na naknadu štete iz osiguranja.29

Ako je polica izdana i predana ugovaratelju osiguranja, osiguravatelj

nije dužan izvršiti svoje obveze iz sklopljenog osiguranja prije njezina

podnošenja, odnosno ako osiguranik učini vjerojatnim da je polica izgubljena ili uništena – prije nego što dobije od osiguranika odgovarajuće osiguranje. Osiguravatelj se oslobađa svoje obveze iz osiguranja ako savjesno obavi isplatu

imatelju police, a ako je polica izdana u više izvornih primjeraka – podnositelju

jednog od izvornih primjeraka koji učini vjerojatnim svoje pravo na naknadu osiguranja po toj polici.

Osiguranik može prenijeti svoja prava iz osiguranja samo na osobu

koja može biti osiguranik u skladu s odredbama Pomorskog zakonika. Ako je

polica izdana, prijenos prava iz osiguranja obavlja se indosiranjem police ili na

drugi odgovarajući način. Osiguravatelj može novom osiguraniku staviti iste prigovore iz sklopljenog osiguranja koje je imao i prema prvobitnom

osiguraniku. Iznimno osiguravatelj ne može novome savjesnom osiguraniku staviti prigovor kojim se pobija sadržaj police koju je izdao, osim ako je u pitanju očita pogreška koju je novi osiguranik mogao primi jetiti.

29 Pomorski zakonik, op. cit., članak 692.

23

Ustupanje prava na osiguranom predmetu drugoj osobi ne povlači za sobom i prijenos prava iz osiguranja ako o tome nema izričitog ili prešutnog sporazuma između osiguranika i stjecatelja prava. Osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja ako je mogućnost takva prijenosa izričito isključena u ugovoru o osiguranju.

4.3. ELEMENTI UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU

Elemente ugovora o pomorskom osiguranju može se predstaviti obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) predmet osiguranja, 2) rizik

osiguranja, 3) premija osiguranja, 4) osigurana svota i 5) šteta u osiguranju.

4.3.1. Predmet osiguranja

Predmet osiguranja je svaki predmet (ali i pravni odnos -

odgovornost), koji je za vrijeme prijevoza izložen rizicima, a pokriven je ugovorom o osiguranju. Predmet osiguranja u ugovor o pomorskom osiguranju

je: brod, roba, vozarina, troškovi opskrbe broda i dr.

Prema Pomorskom zakoniku, osigurani predmet treba biti označen u ugovoru o osiguranju i u polici, ako je izdana, na način koji omogućuje utvrđivanje njegova identiteta.

30 U slučaju da je osigurani predmet nedovoljno ili

pogrešno označen tako da se ne može ni posredno utvrditi je li bio izložen osiguranom riziku i oštećenju, osiguravatelj nije obvezan naknaditi nastalu štetu.

4.3.2. Rizik i štete

Bitan element ugovora o osiguranju je rizik. Pod rizikom se

podrazumijeva mogućnost nastupanja nekog štetnog događaja na imovini


24

osiguranika koja je predmetom osiguranja.31

To je stanje u kojem postoji

mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji se očekuje ili kojemu

se netko nada. Ako

Ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, pomorskim osiguranjem pokrivaju se rizici kojima je izložen osigurani predmet za plovidbe, i to:

32 pomorska nezgoda, elementarna nepogoda, eksplozija, požar i

razbojništvo. Ugovorom o osiguranju mogu se osigurati i drugi rizici kojima je

osigurani predmet izložen za trajanja osiguranja, kao što su krađa i neisporuka, manipulativni rizici, kopneni transportni rizici, ratni i politički rizici, rizici štrajka itd.

Promjena rizika poslije sklopljenog ugovora o osiguranju do koje

dolazi neovisno o volji osiguranika ne utječe na važenje osiguranja i obveza stranaka. U slučaju da je zbog postupka osiguranika ili po njegovu pristanku

došlo do znatnog pogoršanja rizika, osiguravatelj nije obvezan nadoknaditi štetu koja se može pripisati takvoj promjeni rizika. Ni u slučaju da je zbog postupka

osiguranika ili po njegovu pristanku došlo do poboljšanja rizika, osiguravatelj nije obvezan vratiti osiguraniku razmjeran dio već naplaćene premije, odnosno

razmjerno smanjiti već ugovorenu premiju.

4.3.3. Premija osiguranja

Premija osiguranja predstavlja novčani iznos koji je ugovaratelj osiguranja dužan platiti osiguravatelju na ime njegove obveze da će osiguraniku, na temelju ugovora o osiguranju, naknadit i štetu odnosno isplatiti osigurninu, ako do štete dođe zbog realizacije rizika koji su navedeni u ugovoru o osiguranju.

33 Prema tome, premija se najčešće definira kao cijena rizika. Ona čini

materijalnu osnovu odnosa osiguranja. Osiguranici je plaćaju odjednom ili u

ugovorenim rokovima odnosno obrocima.

Ukoliko premija ne bi bila plaćena u roku, odnosno ako se uplata ne izvrši niti u roku koji se odredi opomenom, osiguranje prestaje ako zakonom nije predviđena prisilna naplata. Visina ugovorene premije može se tijekom trajanja




25

osiguranja mijenjati ako se promijeni veličina rizika, pa on postane veći ili manji s obzirom na stanje u trenutku sklapanja ugovora i ako se o tome suglase

ugovaratelji osiguranja.

Prema Pomorskom zakoniku ugovaratelj pomorskog osiguranja

obvezan je osiguravatelju platiti premiju neposredno poslije sklapanja ugovora o

osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno. S druge strane, osiguravatelj nije

obvezan izdanu policu predati ugovaratelju osiguranja prije nego što ugovaratelj osiguranja plati dužnu premiju. Pri likvidaciji štete osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti svotu premije koja se još duguje.

Neplaćanje premije u roku ne oslobađa osiguravatelja njegove obveze iz ugovora o osiguranju i ne daje mu pravo da raskine ugovor o osiguranju, ako

nije drugačije ugovoreno. Ako se ugovor o osiguranju sklopi s tim da se premija

osiguranja naknadno odredi, visina premije utvrđuje se u primjerenoj visini, razmjerno težini rizika. Ugovaratelj osiguranja dužan je osiguravatelju platiti premiju za sklopljeno osiguranje i kad je osigurani predmet prestao biti izložen osiguranim rizicima prije sklapanja ugovora o osiguranju uz uvjet da

osiguravatelj za to nije znao pri sklapanju ugovora o osiguranju.34

U slučaju da osigurani predmet nije bio izložen osiguranim rizicima ili ako je ugovor o osiguranju poništen a da ugovaratelj osiguranja i osiguranik za to nisu krivi, osiguravatelj je obvezan ugovaratelju osiguranja vratiti naplaćenu premiju. Kada je izdana polica osiguranja, osiguravatelj je dužan vratiti premiju ovlaštenom imaocu police. Pri povratu premije osiguravatelj može zadržati dio premije u uobičajenoj ili ugovorenoj visini za pokriće svojih troškova u vezi sa sklopljenim osiguranjem.

4.3.4. Osigurana svota

U okviru transportnog osiguranja, osigurana svota ima trostruko

obilježje, i to:35


35 FRANČIŠKOVIĆ, I.: Sustav transportnih osiguranja, op. cit., str. 37.

26

1) osigurana svota predstavlja, prije svega, maksimalnu obvezu

osiguranja,

2) osigurana svota obično služi kao osnova za obračun premije, 3) osigurana svota služi kao osnova za određivanje dijela štete koji mora

snositi osiguravatelj.

Uspoređujući osiguranu svotu s vrijednošću osiguranog predmeta određuje se do koje mjere je osiguranik osigurao svoj interes, a o tome ovisi i visina naknade štete na koju osiguranik ima pravo.

Vrijednost osiguranog predmeta koja je dogovorno utvrđena u ugovoru o osiguranju ili u polici pomorskog osiguranja (ugovorena vrijednost) obvezna je

za osiguravatelja i osiguranika. Osiguravatelj može osporiti ugovorenu vrijednost samo u slučaju prijevare ili ako je u pitanju očita pogreška.

Ako nije drugačije ugovoreno, uzima se da je osigurana vrijednost

stvarna vrijednost osiguranog predmeta na početku osiguranja. Kao stvarna

vrijednost osiguranog predmeta uzima se njegova tržišna vrijednost na početku osiguranja. Ona ne mora biti označena u ugovoru ili polici.

36

Osiguravatelj je obvezan za štetu pokrivenu osiguranjem dati naknadu samo do svote navedene u ugovoru o osiguranju (osigurana svota) na koju je

osiguranje sklopljeno, ako Pomorskim zakonikom ili ugovorom nije drugačije određeno.

Ako nije drugačije izričito ugovoreno, osigurana svota ne predstavlja ujedno i ugovorenu vrijednost osiguranog predmeta. Kada je osigurana svota

veća od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, pri likvidaciji štete uzet će se u obzir samo ugovorena, odnosno stvarna vrijednost

osiguranog predmeta. U slučaju da je osigurana svota manja od ugovorene,

odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, osiguravatelj je obvezan

nadoknaditi nastalu štetu samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

Kada je isti predmet osiguran od istih rizika, za isto vrijeme i u korist

istog osiguranika kod dva ili više osiguravatelja, a ukupne osigurane svote prelaze ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost tog predmeta, osiguranik može tražiti djelomičnu ili potpunu naknadu štete iz osiguranja od osiguravatelja po


27

svom izboru, s tim da ukupno dobivene naknade ne mogu prijeći svotu štete koja se može pokriti osiguranjem. Osiguravatelji koji su u tim slučajevima na zahtjev

osiguranika isplatili naknadu štete imaju pravo regresa prema ostalim osiguravateljima razmjerno njihovim obvezama iz ugovora o osiguranju. Iznimno

osiguravatelji koji prema odredbama ugovora o osiguranju ili zakonu koji se na

njihov ugovor o osiguranju primjenjuje nisu dužni kod dvostrukog osiguranja nadoknaditi razmjeran dio štete koju su platili ostali osiguravatelji nemaju pravo regresa prema tim osiguravateljima za štete koje su neposredno nadoknadili osiguraniku.

Osiguravatelji imaju pravo na punu premiju za sklopljeno osiguranje,

neovisno o tome je li do navedenog slučaja došlo slučajno ili namjerno, ako nije drugačije ugovoreno. Pri podnošenju odštetnog zahtjeva jednom osiguravatelju osiguranik je dužan obavijestiti ga o svima ostalim ugovorima kojima je isti

predmet osiguran od istih rizika i za isto vrijeme u njegovu korist.

4.3.5. Šteta u osiguranju

Šteta je stvarni iznos gubitka koji je nastao ostvarenjem osiguranog rizika. Transportno osiguranje razlikuje sljedeće kategorije šteta: 37

potpuni

gubitak osiguranog predmeta (stvarni i izvedeni), djelomični gubitak i oštećenje osiguranog predmeta, troškovi spašavanja i troškovi izravno prouzrokovani nastupanjem osiguranog slučaja, zajedničke havarije, nagrada za spašavanje, obveza naknade trećim osobama, troškovi konstatacije i likvidacije štete. Štetu osiguraniku osiguravatelj će naknaditi pod ovim uvjetima: 38

1) ako između osiguranika rizika i nastale štete postoji uzročna veza,

2) ako osiguranik nije kriv za nastalu štetu - krivnja osiguranika se

uglavnom svodi na davanje netočnih ili nedovoljnih podataka o robi, nedovoljno pakiranje robe za transport, nepravilan ukrcaj, prekrcaj ili

nepravilno slaganje robe, i

3) ako su ispunjeni svi uvjeti odnosno ugovorne odredbe kojima se

uređuju međusobna prava i obveze između osiguravatelja i osiguranika.

37 Ibidem, str. 35.


28

Ako osiguravatelj u razumnom roku ne likvidira štetu, osiguranik može tražiti naknadu preko suda, podizanjem tužbenog zahtjeva. Tužba se može podnijeti najkasnije u roku od pet godina jer u protivnom nastupa zastara

potraživanja.

Pomorskim osiguranjem pokrivene su štete nastale zbog osiguranih rizika:

39

1) potpuni gubitak osiguranog predmeta,

2) djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta, 3) osiguranikovi troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni

nastupanjem osiguranog slučaja, 4) zajedničke havarije, 5) nagrade za spašavanje, 6) troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem.

Pomorskim osiguranjem nije pokrivena odgovornost osiguranika za

štete nanesene trećim osobama, osim ako ugovorom o osiguranju nije drugačije određeno.

Osiguranjem se mogu pokriti i štete nastale prije sklapanja ugovora o osiguranju, uz uvjet da u trenutku sklapanja ugovora ugovaratelj osiguranja i

osiguranik nisu znali niti morali znati da je već nastupio osigurani slučaj ili ak o

su u trenutku sklapanja ugovora obje ugovorne strane znale za nastupanje

osiguranog slučaja – da nisu znale za opseg štete.

Iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog namjernog postupka osiguranika, a ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, iz osiguranja su isključene i štete nastale posredno ili neposredno zbog:

1) krajnje nepažnje osiguranika, 2) namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema

samom zakonu, odgovara osiguranik,

3) nastupanja ratnih i političkih rizika i rizika štrajka, 4) nastupanja nuklearnih rizika.


29

Navedeno se ne primjenjuju na štete nastale zbog namjernog postupka ili krajnje napažnje posade broda, a ni na štete nastale zbog radnji i propusta osiguranika – zapovjednika ili drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i

rukovanju brodom.

Kao potpuni gubitak osiguranog predmeta uzima se potonuće bez mogućnosti vađenja, uništenje, nestanak i trajno oduzimanje cijeloga osiguranog predmeta te takvo njegovo oštećenje koje se ne može popraviti i zbog kojega

osigurani predmet prestaje biti stvar određene vrste. U slučaju potpunog gubitka osiguranog predmeta iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini njegove stvarne vrijednosti, odnosno ako je vrijednost ugovorena – u visini ugovorene

vrijednosti, ali ne iznad osigurane svote. Isplatom navedene naknade na

osiguravatelja prelaze sva prava koja osiguranik ima na osiguranom predmetu

ako ih se osiguravatelj tom prilikom ne odrekne. U slučaju da je osigurani

predmet bio podosiguran, prava na osigurani predmet prelaze na osiguravatelja

samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

40

Pravo je osiguranika tražiti naknadu iz osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak kada je potpuni gubitak osiguranog predmeta neizbježan ili kada

troškovi potrebni za popravak oštećenoga osiguranog predmeta i troškovi spašavanja prelaze njegovu ugovorenu ili stvarnu vrijednost. Pravo je

osiguranika i da traži naknadu kao za potpuni gubitak i ako zbog osiguranog

rizika ne može u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci slobodno rabiti cijeli osigurani predmet i njime raspolagati. Kada osiguranik odluči tražiti naknadu iz osiguranja prema, dužan je osiguravatelju podnijeti obrazloženi pisani zahtjev za isplatu naknade. Osiguranik gubi pravo na takav zahtjev ako to ne učini u roku od dva mjeseca od dana kada je spoznao okolnosti na kojima temelji svoje pravo,

ili po isteku roka od dvanaest mjeseci u slučaju kada zbog osiguranog rizika ne

može u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci slobodno rabiti cijeli osigurani

predmet i njime raspolagati.

Zahtjev osiguranika treba biti bez uvjeta i odnositi se na cijeli

osigurani predmet. Ako osiguravatelj prihvati zahtjev osiguranika ili ako ga ne

ospori u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva, šteta se nadoknađuje kako je to prethodno istaknuto.


30

Predmnijeva se da je brod nestao ako su od primitka posljednje vijesti

o brodu protekla tri mjeseca. U tom slučaju uzima se da je potpuni gubitak broda nastupio na dan koji se odnosi na posljednje raspoložive vijesti o njemu. Ako su zajedno s brodom osigurani i stanoviti troškovi, od naknade za potpuni gubitak odbijaju se osigurani troškovi što ih je osiguranik uštedio zbog gubitka broda.

41

U slučaju oštećenja osiguranog predmeta ili gubitka jednoga njegova

sastavnog dijela iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini troškova nužnih za popravak i dovođenje osiguranog predmeta u prvobitno stanje, ali ne iznad osigurane svote. Ako je osigurani predmet podosiguran, troškovi popravka

nadoknađuju se razmjerno odnosu između osigurane svote i njegove ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti. Ako se osigurani predmet ne može popraviti i dovesti u prvobitno stanje te u slučaju gubitka stanovite količine, odnosno dijela osiguranog predmeta (djelomičan gubitak), iz osiguranja se nadoknađuje šteta u postotku gubitka vrijednosti osiguranog predmeta primijenjenog na osiguranu

svotu. Ako je osigurani predmet nadosiguran, postotak gubitka vrijednosti

primjenjuje se na njegovu ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost.42

U slučaju zajedničke havarije nastale u vezi s osiguranim rizicima iz osiguranja se nadoknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta i troškovi osiguranika u vezi s osiguranim predmetom koji su priznati u pravovaljanoj

diobnoj osnovi te doprinosi u zajedničku havariju koji su za osigurani predmet određeni u takvoj diobnoj osnovi. Pri utvrđivanju visine naknade na odgovarajući se način primjenjuju prethodno navedene odredbe Pomorskog zakonika neovisno

o vrijednosti osiguranog predmeta utvrđene u pravovaljanoj diobnoj osnovi. Isplatom naknade za gubitke, oštećenja i troškove na osiguravatelja prelazi pravo osiguranika na doprinos iz zajedničke havarije, ali samo do svote isplaćene naknade povećane za odgovarajuću svotu kamate i proviz ije koji su priznati u

pravovaljanoj diobnoj osnovi.43

Iz osiguranja se nadoknađuju nagrade za spašavanje osiguranog predmeta od opasnosti pokrivenih osiguranjem koje je osiguranik dužan platiti te troškovi postupka utvrđivanja nagrade. Ako je osigurani predmet podosiguran,

osiguravatelj je obvezan nadoknaditi nastalu štetu samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog




31

predmeta, neovisno o vrijednosti koja je služila kao osnova za određivanje visine nagrade za spašavanje.

Izvanredni troškovi osiguranika radi izbjegavanja šteta od neposredne opasnosti ili smanjenja već nastalih šteta (osiguranikovi troškovi spašavanja) nadoknađuju se iz osiguranja ako su učinjeni razumno ili u suglasnosti s osiguravateljem, i ako su u pitanju štete pokrivene osiguranjem. Navedeni se

troškovi, bez obzira na koristan rezultat, nadoknađuju iz osiguranja i kad zajedno s naknadom štete premašuju osiguranu svotu, ali sama naknada za te troškove ne može biti veća od osigurane svote.

Troškovi osiguranika nastali neposredno zbog nastupanja osiguranog slučaja nadoknađuju se iz osiguranja samo do osigurane svote. Ako je osigurani

predmet podosiguran, troškovi spašavanja te troškovi nastali neposredno zbog nastupanja osiguranog slučaja nadoknađuju se razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti tog predmeta. Iznimno

troškovi spašavanja koji su učinjeni na zahtjev osiguravatelja unatoč opravdanom protivljenju osiguranika nadoknađuju se u potpunosti bez obz ira na odredbe o

podosiguranju.44

Troškovi osiguranika koji su bili potrebni za utvrđivanje i likvidaciju šteta pokrivenih osiguranjem nadoknađuju se iz osiguranja u potpunosti i u slučaju podosiguranja.

Osiguravatelj je obvezan nadoknaditi uzastopne štete nastale za istog

osiguranja i kad ukupna visina naknade za pokrivene štete prelazi osiguranu svotu. Ako poslije djelomičnog gubitka ili oštećenja za istog osiguranja dođe do potpunog gubitka osiguranog predmeta, osiguravatelj je obvezan, pored naknade

za potpuni gubitak, nadoknaditi još samo troškove pokrivene osiguranjem koje je osiguranik imao u vezi s djelomičnim gubitkom i oštećenjem.


32

4.4. ISPRAVE O SKLOPLJENOM OSIGURANJU

Osnovne isprave o ugovoru o pomorskom osiguranju su:45

polica

osiguranja, list pokrića, potvrda o sklopljenom osiguranju, pisani ugovor o osiguranju te “slip” i “cover note”. Navedene isprave u daljnjem se tekstu detaljnije prezentiraju.

4.4.1. Polica osiguranja

Polica osiguranja je pismena isprava o sklopljenom osiguranju.46

Polica je ujedno ugovor o osiguranju ako ju je uz osiguravatelja potpisao

ugovaratelj tj. osiguranik. Ona je dokazno sredstvo i potvrda da je sklopljen

ugovor o osiguranju i ujedno obveza osiguravatelja na naknadu štete. Policom se dokazuje svojstvo osiguranika.

Osiguranik ne može prenijeti svoje pravo iz osiguranja ako je mogućnost prijenosa unaprijed isključena. Zabrana prijenosa redovno je navedena u polici. To su tzv. “vinkulirane police”. 47

U pomorskom osiguranju poznate su sljedeće police:48

1) Generalna polica. Generalna polica se ispostavlja u onim

slučajevima kada osiguratelj i osiguranik stoje u stalnom poslovnom odnosu zbog toga što osiguranik gotovo svakodnevno otprema velike količine robe, tako da ugovor o osiguranju odnosno polica obuhvaća sve otpremane pošiljke za

određeno vremensko razdoblje, npr. 1 godinu. Najčešće se kao takvi osiguranici javljaju špediteri čija je osnovna djelatnost otprema robe i time njezino osiguranje, ako to zahtijeva špediterov komitent u nalogu ili dispoziciji. Špediteri dobivaju od osiguratelja posebnu “knjigu pokrića”. U toj knjizi se za svaku pošiljku zasebno obračunava premija i naznačuju rizici protiv kojih je roba osigurana. Premija se obračunava na osnovi podataka iz knjige pokrića u

45 FRANČIŠKOVIĆ, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, op. cit., str. 31.

46 Osiguranje može biti sklopljeno i bez police. ADRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V.: op. cit., str. 142.


48 Ibidem.

33

određenim vremenskim razmacima npr. tromjesečno, mjesečno ili na drugi način. Ako špediterov nalogodavatelj odnosno komitent zahtijeva dokument o osiguranju robe špediter će dati potvrdu o osiguranju robe.

2) Pojedinačna polica. Ako osiguratelj i osiguranik nisu u stalnom

poslovnom odnosu, tj. ako dolazi do sklapanja ugovora o osiguranju od slučaja do slučaja, kao dokaz o sklopljenom ugovoru, izdaje se pojedinačna polica sa svim bitnim elementima osigurateljskog odnosa.

3) Engleska pomorska polica. Ova se polica koristi za osiguranje

međunarodnog pomorskog karga. Koriste je osiguratelji vezani za londonsko

tržište odnosno kada to traže uvjeti kupoprodaje ili ugovaratelja osiguranja. Engleska pomorska polica se može koristiti i za osiguranje robe u međunarodnom kopnenom i zračnom transportu uz dodatak odgovarajućih pravila i uvjeta za osiguranje robe u pojedinoj transportnoj grani.

U polici mora biti navedeno da su opći i posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora te je njihov tekst osiguravatelj dužan predati ugovaratelju ukoliko uvjeti nisu tiskani na samoj polici osiguranja.

Polica osiguranja sadrži sljedeće elemente:49 ugovorne strane,

osiguranu stvar odnosno osobu, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svotu osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premiju ili doprinos, datum izdavanja i potpis ugovornih strana.

U polici se mogu dogovorno izmijeniti uvjeti osiguranja odnosno mogu

se dodati pojedini uvjeti kojima se mijenjaju ili dopunjuju uvjeti koji su priloženi polici. Naknadne odredbe imaju prednost pred standardnim odredbama odnosno

uvjetima.

U plovidbenom osiguranju sadržaj police nije propisan, ali osigurani predmet treba biti označen tako da ga je moguće identificirati u slučaju nastanka štete. Izvozna i uvozna polica ne mora biti ujedno i ugovor o osiguranju , pa niti

ne sadrži sve njegove dijelove, već samo one koji su od interesa za stjecanje prava iz osiguranja. Tako npr. polica u plovidbenom osiguranju izvoznog karga

ne sadrži visinu premije, jer ona nije bitna za utvrđivanje obveze osiguravatelja, pa se na policu stavlja samo oznaka “premium paid”. Izvozna polica je dakle

49 Ibidem.

34

izjava osiguravatelja da je ugovaratelj osiguranja (izvoznik) platio premiju i da

će na temelju ispostavljene police isplatiti štetu.

Karakteristike police su sljedeće:50

1) Polica je dokazna isprava jer se njome dokazuje da je sklopljen

ugovor o osiguranju, a sadrži obveze koje je osiguravatelj preuzeo u svezi s osiguranjem.

2) Polica nije pisani ugovor o osiguranju. Iako služi kao dokazna isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju, međunarodna se polica ne smatra

pisanim ugovorom o osiguranju, jer obično nosi samo potpis osiguravatelja i u načelu sadrži samo njegove obveze, dok su dužnosti osiguranika u polici navedene pretežno samo kao uvjeti od ispunjenja kojih ovisi obveza osiguravatelja.

3) Polica je isprava o dugu, kojom osiguravatelj potvrđuje i priznaje svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.

4) Polica je instrument prijenosa prava iz osiguranja. Osiguranik može prenijeti svoja prava prilikom prodaje osiguranog predmeta ili indosiranjem

police ili ponekad i jednostavno predajom police.

5) Polica osiguranja nije vrijednosni papir, jer imatelj police nema

pravo na naknadu štete zašto je u posjedu police osiguranja, nego stoga što ima svojstvo osiguranika i što je pretrpio materijalnu štetu zbog nastupanja

osiguranog slučaja.

6) Polica je legitimacijski papir. Naime, prilikom sklapanja ugovora o

osiguranju određuje se samo tko je ugovaratelj osiguranja, ali se ne mora znati tko je stvarni osiguranik i radi kojeg se interesa osiguranje zaključuje. Ovlaštenik iz ugovora je osoba koja se legitimira osiguravatelju kao imatelj police da dokaže da je u trenutku nastupanja osiguranog slučaja imalo osigurljiv interes na osiguranom predmetu.

Osiguranik može tražiti da mu se izda jedna ili više kopija polica

osiguranja. Kopija police osiguranja ne može služiti za ostvarivanje prava iz osiguranja, već samo kao informacija poslovnom partneru o sadržaju police.


35

4.4.2. List pokrića

List pokrića je potvrda o sklopljenom osiguranju, kojom se može privremeno zamijeniti polica. U list pokrića unose se bitni dijelovi ugovora o osiguranju.

51

List pokrića je uobičajen u praksi kada osiguranik treba pismenu potvrdu o pokriću osiguranja, a još nisu poznati svi elementi potrebni za izdavanje police osiguranja ili ako je za izdavanje police potrebno duže vrijeme. List pokrića može se izdati odmah, jer za to nisu potrebni nikakve formalnosti. Nakon što se ustanove svi elementi potrebi za ispostavljanje police, list pokrića se povlači i umjesto njega se ispostavlja polica osiguranja.

List pokrića obično potpisuje osiguravatelj, ali ga može ujedno potpisati i ugovaratelj. Izdavanje lista pokrića uobičajeno je u međunarodnoj praksi osiguranja pomorskih brodova, a vrlo rijetko pri osiguranju robe, jer za to

nema potrebe.

4.4.3. Ostale isprave o sklopljenom ugovoru o pomorskom osiguranju

Sklapanje ugovora o osiguranju potvrđuje se i drugim ispravama, ovisno o vrsti osiguranja i konkretnoj potrebi. Jedna od isprava je certifikat

osiguranja. Za razliku od police osiguranja koja sadrži sve uvjete osiguranja,

certifikat osiguranja sadrži samo osnovne podatke o uvjetima po kojima se osiguranje zaključuje.

Certifikat osiguranja obično se ispostavlja kada već postoji jedan opći ugovor s detaljnim uvjetima osiguranja. Tada se za svaku pošiljku, čim krene na put, ispostavlja samo certifikat osiguranja s pozivom na uvjete općeg ugovora. Osim toga certifikat se osiguranja ispostavlja i kod pojedinačnog osiguranja, i to onda kada se zbog nekog razloga ne može odmah ispostaviti polica osiguranja, a ugovaratelju osiguranja je potrebno da odmah dobije dokument o sklopljenom

osiguranju.52

51 ADRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V.: op. cit., str. 145.


36

Certifikat osiguranja ispostavljaju, u prvom redu, osiguravajuća društva koja su pružila pokriće u formi nekog općeg ugovora o osiguranju. Pored toga certifikate u praksi ispostavljaju često i posrednici (brokeri) koji su zaključili opći ugovor o osiguranju na način svojih komitenata, s tim da o svakom takvom certifikatu izvijeste osiguravajuće društvo s kojim je zaključen opći ugovor.

U pravnom pogledu certifikat osiguranja nije polica osiguranja, već samo potvrda da je određeno osiguranje sklopljeno. U praksi se certifikat osiguranja redovito prima kao i sama polica, posebice ako se radi o certifikatu

što ga ispostavlja osiguravatelj. U hrvatskoj praksi osiguranja nije bi lo slučajeva ispostavljanja certifikata osiguranja jer su osiguravatelji uvijek u stanju da za

svaku pošiljku bez obzira na njenu vrijednost pravodobno ispostave policu osiguranja.

Kada ispostavljanje police osiguranja nije potrebno, jer ona služi samo kao dokaz o sklopljenom osiguranju, hrvatski osiguravatelji običavaju zaključiti ugovore o osiguranju bez ispostavljanja police. To je čest slučaj pri osiguranju robe u uvozu. Tada na prijavi osiguranja koju dostavlja ugovaratelj osiguranja

izravno ili preko špeditera u potrebnom broju primjeraka, hrvatski osiguravatelji stavljaju klauzulu kojom potvrđuju da je osiguranje sklopljeno po uvjetima i premijskoj stopi navedenoj u samoj prijavi. Dio primjera te prijave hrvatski

osiguravatelji zadržavaju za svoje potrebe, a ostale primjerke vraćaju ugovaratelju osiguranja, koji mu služe kao pisani dokaz da je sklopljen ugovor o osiguranju. Takve se potvrde o osiguranju ne mogu smatrati policama, iako se u

praksi često tako nazivaju.

Kod međunarodnog osiguranja postoje primjeri kada je potrebno

pisano naznačiti posebne odredbe sklopljenih ugovora, a uporaba postojećih obrazaca polica osiguranja nije moguća. Tada se sastavljaju pisani ugovori o

osiguranju u formi koja je inače uobičajena za sklapanje ugovora. Ti ugovori služe kao dokaz o sklopljenom osiguranju i u tom pogledu imaju sličnu funkciju kao i polica osiguranja.

53

U engleskoj praksi važnu ulogu u provođenju osiguranja imaju još i “slip” i “cover note”. “Slip” je dokument koji pripremaju posrednici osiguranja,

a sadrži sve bitne podatke potrebne za ocjenu težine rizika i uvjete pod kojima se želi zaključiti osiguranje. “Slip” je, u biti, pisana pouda u osiguranju, na osnovi

53 Ibidem, str. 35.

37

koje posrednici pregovaraju s vodećim osiguravateljem, s kojim utvrđuju uvjete osiguranja i premijske stope kao i udio koji se prima u osiguranju. Nakon toga

“slip” se prenosi i ostalim potencijalnim osiguravateljima, a oni također preuzimaju određene udjele u osiguranju i potpisuju ga sve do potpunog pokrića osiguranog iznosa. “Slip” ostaje kod posrednika kao dokaz o sklopljenom

osiguranju. Na osnovi podataka iz “slipa” posrednici ispostavljaju tzv. “cover note” (bilješka o pokriću) kojom izvještavaju osiguranika da je zaključeno osiguranje i pod kojih uvjetima, kao i udjelima pojedinih osiguravatelja. Na

osnovi “slipa” naknadno se ispostavlja polica osiguranja.

4.5. VRSTE UGOVORA O POMORSKOM OSIGURANJU

U primjeni je veći broj ugovora o pomorskom osiguranju, koji se mogu predstaviti obradom sljedećih tematskih jedinica: 1) osiguranje broda, 2)

osiguranje robe, 3) osiguranje vozarine, 4) osiguranje odgovornosti i 5)

ostale vrste pomorskog osiguranja.

4.5.1. Osiguranje broda

Brodovi su izloženi različitim rizicima te je u primjeni već broj ugovora kojima se ti rizici nastoje pokriti.

1) Osiguranje broda od pomorskog rizika u pravilu obuhvaća njegov trup, strojeve, uređaje i opremu, redovne zalihe goriva, maziva i ostalog brodskog materijala te zalihe hrane i pića za brodsku posadu. 54

Pri tome se

govori o osiguranju brodova na temelju ugovora na vrijeme i osiguranje broda na

temelju ugovora na putovanje.

Prema Pomorskom zakoniku osiguranje broda na određeno putovanje počinje od početka ukrcavanja tereta u polaznoj luci kako je navedeno u ugovoru o osiguranju i traje dok se ne završi iskrcavanje tereta u određenoj luci kako je navedeno u tom ugovoru, ali ne dulje od 21 dana nakon dolaska broda u tu luku.

54 PAVIĆ, D.: op. cit., str. 145.

38

Ako se prije završetka iskrcavanja tereta počne s ukrcavanjem tereta u odredišnoj luci za novo putovanje, osiguranje prestaje kad počne ukrcavanje novoga ter eta.

Ako se u polaznoj luci teret ne ukrcava, osiguranje počinje kad brod digne sidro ili se odveže u toj luci radi polaska na osigurano putovanje. Ako se u odredišnoj luci teret ne iskrcava, osiguranje prestaje kad se brod usidri ili priveže u toj luci. Ako se putovanje prekine prije odredišne luke, osiguranje prestaje u mjestu u kojemu je putovanje prekinuto.

Brod je osiguran i za neodgodivih popravaka oštećenja pokrivenih osiguranjem koji se izvode bez neopravdanog zadržavanja u usputnoj luci neposredno nakon završetka osiguranog putovanja, ako se brodom za to vrijeme ne može koristiti u gospodarske ili druge svrhe.

U slučaju da osiguranje broda na vrijeme završava dok se brod nalazi na putovanju, osiguranje se produljuje do prve odredišne luke, ako se osiguranik

nije toga odrekao prije proteka osiguranog vremena. Osiguranje se produljuje i

za trajanja neodgodivih popravaka oštećenja pokrivenih osiguranjem koji su započeti u tijeku trajanja ili neposredno poslije proteka osiguranja, a izvode se bez neopravdanog zadržavanja ako se brodom za to vrijeme ne može koristiti u gospodarske svrhe.

Iz osiguranja broda isključene su štete nastale posredno ili neposredno zbog mane ili nesposobnosti broda za plovidbu ako je osiguranik za njih znao ili

mogao saznati dužnom pažnjom i spriječiti nastanak štete. Navedeno se ne primjenjuje na štete nastale zbog mane ili nesposobnosti broda za plovidbu za koje je osiguravatelj bio obaviješten ili saznao na drugi način pri sklapanju ugovora o osiguranju. Pod nesposobnošću broda za plovidbu razumijeva se

njegova opća nesposobnost te nesposobnost za određeno putovanje i prijevoz koje brod obavlja, bilo zbog tehničkih nedostataka bilo zbog njegove nedovoljne opremljenosti, neodgovarajuće posade, prekomjernog ili nepravilnog ukrcavanja

tereta, ukrcaja putnika iznad dopuštenog broja bilo iz drugih razloga. Pri osiguranju broda na vrijeme iz osiguranja su isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog rizika ostvarenih izvan granice plovidbe predviđene u ugovoru o osiguranju.

55

U slučaju da se oštećeni brod popravi ili izgubljeni dijelovi trupa broda, strojeva, uređaja, opreme ili zaliha zamijene, iz osiguranja se nadoknađuje šteta u visini stvarnih troškova nužnih za popravak broda ili zamjenu dijelova, ali


39

ne i šteta zbog gubitka vrijednosti broda do kojeg je došlo unatoč obavljenim popravcima i zamjeni dijelova. Ako se zbog popravka broda ili zamjene dijelova

znatno poveća stvarna vrijednost broda, od naknade iz osiguranja odbija se povećani dio vrijednosti koji je na taj način nastao. Ako se oštećeni brod ne popravi ili izgubljeni dijelovi ne zamijene u tijeku trajanja osiguranja ili

neposredno poslije toga, a osiguranik traži da se šteta nadoknadi prije nego što se obavi popravak, odnosno zamjena, iz osiguranja se nadoknađuje šteta u postotku gubitka vrijednosti broda primijenjenog na osiguranu svotu, ali ne iznad

procijenjenih troškova popravka broda, odnosno zamjene dijelova broda.

U okviru osiguranja brodova na temelju ugovora na vrijeme

relevantne su sljedeće vrste engleskih ugovornih uvjeta:56

· Institutske klauzule za osiguranje brodova na vrijeme (Institute

Time Clausese Hulls). Ove klauzule utvrđuju uvjete osiguranja broda između datuma naznačenih u polici. Ako bi brod u trenutku isteka pokrića bio u putovanju, u kakvoj nezgodi, u luci usputnog pristajanja ili u luci zakloništa, osiguranje će se produljiti sve do njegova dolaska u prvu luku odredišta nakon toga. Uvjet je da se osiguravatelju pravodobno uputi obavijest o tome i da se

plati dodatna premija za svaki mjesec tako produženog osiguranja. Ovim osiguranjem pokriveni su svi pojavni oblici štete. 57

· Institutske klauzule za osiguranje brodova na vrijeme protiv

potpunog gubitka, zajedničke havarije i tri četvrtine odgovornosti za sudar (Institute Time Clauses - Hulls, Total Loss, General Average and ¾ Collision

Liability). Ove institutske klauzule predstavljaju značajno suženje odgovornosti osiguravatelja. Posebnom klauzulom isključeni su svi djelomični gubici, kao najčešći pojavni oblik kasko šteta u praksi.58

Na sve štete i troškove koji su pokriveni ovim osiguranjem, osim stvarnog i izvedenog potpunog gubitka broda,

primjenjuje se odbitna franšiza. Njezin se iznos utvrđuje ugovorom.

· Institutske klauzule za osiguranje brodova na vrijeme samo

protiv potpunog gubitka (Institute Time Clauses - Total Loss Only).

Predstavljaju najuži način vremenskog pokrića broda uz nove engleske uvjete. Odgovornost osiguravatelja svodi se na naknadu eventualnog potpunog gubitka

(stvarnog ili izvedenog) koji je proizašao iz nekog od osigu ranih rizika, zatim na

nagradu za spašavanje i troškove spašavanja broda od potpunog gubitka, te na


57 Ibidem.

58 Ibidem.

40

troškove uzrokovane nastupom osiguranog slučaja, utvrđenja i likvidacije štete. Sve su ostale kategorije troškova i šteta, zajedno sa zajedničkim havarijama i

djelomičnim oštećenjima broda, isključene. Osigurani rizici jednaki su kao kod prethodnih obrazaca, a premijska stopa je osjetno niža.

U slučaju da se brod želi osigurati na određeno putovanje , u

pomorskoj se polici dodaju odgovarajući kompleti klauzula Instituta za

osiguranje brodova na putovanje. U uporabi su dva kompleta klauzula koje se

razlikuju samo u pogledu širine pokrića. Jednim se klauzulama brod osigurava na puno pokriće (Institute Voyage Clauses Hulls), tj. osiguravaju se praktički svi osnovni i dopunski rizici koji su u tim klauzulama navedeni kao i sve kategorije

šteta uključujući i odgovornost prema trećim osobama u svezi sa sudarom brodova. U tom pogledu taj komplet odgovara u potpunosti osiguranju brodova

na vrijeme na puno pokriće.59

Putovanje za koje se želi osigurati brod određuje se time što se u policu osiguranja unosi relacija, tj. polazna i odredišna luka. Prema odredbama engleskog prava brod treba iz polazne do odredišne luke ploviti uobičajenim putem bez suvišnog zadržavanja s tim da se može usput zadržati u pojedinim lukama njihovim geografskim redom, jedino ako je to u svezi sa samim

osiguranim putovanjem. U slučaju skretanja brod s uobičajenog pravca puta ili nepotrebnog usputnog zadržavanja osiguranje ostaje u važnosti ukoliko osiguranik prijavi osigurateljima takva odstupanja od osiguranog putovanja i

pristane na izmijenjen uvjete osiguranja uz plaćanje dopunske premije koja se zaračunava uslijed povećanog rizika.

Za razliku od Lloydove police Nova engleska polica i nove klauzule

Instituta za osiguranje broda na putovanje nemaju odredbi kojima bi se točno odredio početak i svršetak osiguranja. U policu se obično unosi samo polazno i odredišno mjesto s tim da se pretpostavlja da će brod krenuti na put u razumnom roku nakon što se završe sve potrebne pripreme.

2) Osiguranje brodova od lučkih rizika. Brodovi koji borave duže u jednoj luci, bilo uslijed toga što se na brodu obavljaju popravci, ili što brod nema posla pa je vezan ili u raspremi, ili se tamo nalazi uslijed nekog drugog razloga,

može se osigurati ugovaranjem Institutskih klauzula za osiguranje broda od lučkih rizika (Institute Time Clauses Hulls - Port Risks). Ovim je osiguranjem

59 FRANČIŠKOVIĆ, I.: Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranja d.d., Zagreb, 1994., str. 63.

41

obuhvaćen boravak i kretanje broda u luci, odnosno u mjestu i za vrijeme koji su označeni u polici osiguranja.

Osnovna je karakteristika klauzula koje obuhvaćaju lučke rizike da, osim osiguranjA onih kategorija štete koje su obično pokrivene osiguranjem broda na vrijeme protiv pomorskih rizika na puno pokriće, obuhvaćaju i odgovornost brodova za štete nanijete trećim osobama. Institutskim klauzulama za osiguranje broda od lučkih rizika pokrivaju se sljedeće odgovornosti: 60

xx

· za štete učinjene drugim pokretnim ili nepokretnim stvarima iz bilo kojeg razloga,

· za uklanjanje ili uništavanje olupine ili drugih pokretnih ili

nepokretnih stvari,

· za gubitak života, tjelesne povrede ili bolesti, odnosno plaćanja za spašavanje života,

· za obveze koje je osiguranik preuzeo po ugovoru o uobičajenom tegljenju prilikom ulaska ili izlaska iz luke ili manevriranja u luci.

Ovim su klauzulama pokriveni i izvanredni izdaci osiguranika, kao što su:

61

· razni dopunski troškovi nastali isključivo radi iskrcaja s broda neke osobe zbog bolesti ili tjelesne povrede,

· dopunski troškovi nastali zbog izbijanja zaraza na brodu ili kopnu,

· kazne zbog raznih prekršaja u svezi s brodom, a koje padaju na teret osiguratelja.

Pokriće odgovornosti za štete nastale uslijed sudara brodova obuhvaća po klauzulama protiv lučkih rizika u potpunosti - 4/4, za razliku od klauzula za

osiguranje broda za vrijeme plovidbe po kojima se osigurava samo ¾ te

odgovornosti, jer se 1/4 obično pokriva putem učlanjenja u P&I klub.

3) Osiguranje brodova od ratnih rizika i rizika štrajka . Brodovi su

od rizika rata i štrajka klauzulama Instituta osigurani u potpunost i, na vrijeme i

po putovanju, zatim za osiguranje vozarine na vrijeme i putovanje, kao i

60 Ibidem, str. 68.

61 Ibidem.

42

osiguranje brodova u izgradnji. Ovim se klauzulama pokrivaju gubici i oštećenja broda koji su nastali uslijed:

62

· ratnih rizika u užem smislu (rata, građanskog rata, revolucije, pobune,

ustanka ili građanskih borbi koje nastanu zbog toga ili bilo kojeg neprijateljskog akta od strane ili protiv jedne zaraćene sile),

· akta vojnih ili političkih vlasti (zarobljavanja, zapljene, uzapćenja, ograničenja ili zadržavanja i posljedica tih akata kao i pokušaja da se oni izvrše),

· napuštenog ratnog oružja (mina, torpeda, bombi i sl.), · rizika štrajka i drugih sličnih rizika (djelovanja štrajkaša, radnika

otpuštenih s posla, ili osoba koje sudjeluju u različitim neredima, nasiljima ili građanskim nemirima),

· djelovanja terorista ili osoba koje su djelovale zlonamjerno ili iz

političkih razloga, i · konfiskacije ili eksproprijacije.

U slučaju ako je brod bio zarobljen, zaplijenjen, zadržan, konfisciran ili je izvršena eksproprijacija broda pa je uslijed toga osiguranik izgubio

mogućnost slobodnog upravljanja i raspolaganja njime 12 mjeseci u neprekidnom trajanju, smatra se da je nastupio slučaj izvedenog potpunog gubitka broda.

Sve su te štete pokrivaju osiguranjem bez primjene integralne ili

odbitne franšize.

Osiguranje traje za cijelo vrijeme za koje je zaključeno. Zaključuje se uzimajući u obzir političku situaciju i veličinu rizika u pojedinim krajevima svijeta, pri čemu se posebnim odredbama police isključuju iz pokrića ona područja i one luke za koje se smatra da je opasnost od ratnih sukoba naročito velika. U ta područja i u te luke brod može uploviti samo uz pristanak osiguratelja i uz plaćanje dopunske premije koja se određuje uzimajući u obzir trenutnu situaciju i veličinu opasnosti koja tada postoji.

4) Dopunska osiguranja brodova. Brodovi se, uz navedena

osiguranja, mogu osigurati i dopunskim osiguranjem, koja obuhvaćaju: 63

62 Ibidem, str. 72.

63 Cf., ibidem, str. 69.-70.

43

· Osiguranje vozarine protiv pomorskih rizika . Za osiguranje vozarine

postoje dva kompleta klauzula Instituta:64

za osiguranje na vrijeme i za

osiguranje na putovanje. Oba kompleta pružaju istu širinu pokrića, a razlikuju se samo u tome što se jednim kompletom pruža pokriće za određeno razdoblje vremena (obično godinu dana), a drugim za određeno putovanja.

· Osiguranje troškova protiv pomorskih rizika . Troškovi u svezi s eksploatacijom broda (troškovi nabavke goriva, maziva, hrane i pića za posadu i drugih brodskih zaliha, izdaci za plaće, lučke takse i sl.) mogu se osigurati na tri načina:65

kao element vrijednosti broda, kao element bruto vozarine i kao

zaseban interes na brodu, tj. kao zaseban predmet osiguranja.

Osiguranje troškova obavlja se dodavanjem polici posebnih klauzula Instituta za osiguranje troškova. Tim se klauzulama troškovi osiguravaju samo protiv njihovog potpunog gubitka do kojega dolazi uslijed potpunog gubitka

broda (stvarnog ili izvedenog) u kojem se slučaju isplaćuje na ime naknade puni osigurani iznos bez obzira na visinu stvarne štete koju je osiguranik pretrpio. Na taj način to osiguranje gubi po klauzulama Instituta karakter stvarnog osiguranja

troškova i dobiva karakter dopunskog osiguranja broda za slučaj potpunog gubitka.

· Osiguranje viška odgovornosti. Svi slučajevi, kada osiguranik ne dobiva punu naknadu iz osiguranja, mogu se posebno osigurati po klauzulama za

osiguranje viška odgovornosti (Institute Excess Liabilities Clauses - Hulls).66

Osiguranje viška odgovornosti u praksi se često povezuje s osiguranjem troškova. U tom se slučaju polici osiguranja dodaju posebne klauzule koje u se bi

sadrže kako odredbe klauzula za osiguranje troškova, tako i odredbe za osiguranje viška odgovornosti.

· Osiguranje premije. Premija osiguranja koju je osiguranik platio za

osiguranje brodova predstavlja poseban interes koji osiguranik može osigurati po Engleskoj polici kojoj se dodaje poseban komplet klauzula. Klauzule za

osiguranje premije sadrže dvije osnovne odredbe.67 Prema prvoj odredbi premija

se osiguranja osigurava samo za slučaj stvarnog ili izvedenog potpunog gubitka broda, a prema drugoj odredbi iznos se osiguranja smanjuje svakog mjeseca za

64 Ibidem.

65 Ibidem, str. 69.

66 Ibidem, str. 70.

67 Ibidem.

44

1/12. Ostale odredbe tih klauzula odgovaraju odredbama osiguranja broda prema

klauzulama “samo protiv potpunog gubitka”.

· Osiguranje rizika brodogradnje. Osiguranje brodova u gradnji

provodi se po polici kojoj su dodane posebne klauzule Instituta za osiguranje

rizika brodogradnje (Institute Clauses for Builder's Risks). S obzirom da se brod

u izgradnji, kao i rizici kojima je takav brod izložen, znatno razlikuju od broda u plovidbi i rizika plovidbe, klauzule za osiguranje rizika brodogradnje sadrže više specifičnih odredaba kojih nema u klauzulama za osiguranje brodova za vrijeme plovidbe.

68

Kod brodova u gradnji osigurava se trup broda, od polaganja kobilice

do potpunog završetka broda i njegove isporuke naručitelju, brodski strojevi za vrijeme njihove gradnje prije i poslije ugrađivanja u brod, te brodska oprema i ostali materijali koji će se ugraditi u brod. Klauzulama Instituta pokriveni su: 69

· svi rizici kojima su brod i ostale osigurane stvari izložene za vrijeme

izgradnje na kopnu,

· svi rizici kojima je brod izložen za vrijeme porinuća u more (porinuće i oštećenje trupa, kao i troškovi koji su potrebni za dovršenje porinuća),

· svi rizici kojima je brod izložen nakon porinuća u more i probnih vožnji sve do njegove isporuke naručitelju (pomorski rizici u pravom smislu).

Pored toga klauzulama Instituta su pokriveni i:70

· troškovi zamjene i popravka defektnih dijelova uslijed otkrića skrivene

mane na tim dijelovima za vrijeme trajanja osiguranja kao i

· gubici i oštećenja osiguranog predmeta uslijed grešaka u nacrtu s tim da osiguranjem nisu pokriveni troškovi zamjene odnosno popravka dijela s takvom greškom u nacrtu.

Prema klauzulama Instituta pokrivene su sve kategorije šteta kao i kod osiguranja brodova u plovidbi. Pored toga pokrivena je i odgovornost

osiguranika ne samo za slučaj skrivljenog sudara brodova nego i za štete koje se osiguravaju učlanjenjem broda u P&I klub.

68 Ibidem, str. 71.

69 Ibidem.

70 Ibidem.

45

4.5.2. Osiguranje robe

Kod osiguranja robe u pomorskom prometu može se govoriti o osiguranju robe u nacionalnom pomorskom transportu i osiguranju robe u

međunarodnom pomorskom transportu.

Pod osiguranjem robe u domaćem pomorskom transportu podrazumijeva se osiguranje transporta robe kod kojega se polazno i odredišno mjesto nalazi u granicama Republike Hrvatske. Pri tome u obzir dolazi transport

robe pomorskim transportnim sredstvima. Osiguranje se robe zaključuje pojedinačno ili općim ugovorima o osiguranju. U slučaju kada se osiguranje robe zaključuje pojedinačnim ugovorima o osiguranju, onda se polici osiguranja

dodaju odgovarajući uvjeti u ovisnosti od širine pokrića, transportnog sredstva i rizika koji se žele pokriti. U slučaju da se roba osigurava prema općeg ugovoru o osiguranju, tada se zaključuju tzv. generalne police. Danas je uobičajeno da s e

osiguranje zaključuje generalnim policama zbog praktičnih prednosti koje takve police imaju.

Generalne police su pismeni ugovor o osiguranju robe koji je

sastavljen u formi police osiguranja.71

Ova polica sadrži sve elemente ugovora o osiguranju uključujući ne samo obvezu osiguravatelja za naknadu štete nego i obvezu osiguranika da plati premiju čija je visina određena u samom ugovoru. Generalne police se redovito potpisuju i od strane osiguratelja i osiguranik.

Ovom se policom pokriva sva roba osiguranja koja se prevozi tijekom

određenog vremenskog razdoblja, a to je obično godina dana. Temeljem odredbi police osiguranik je dužan posebno prijavljivati pojedine pošiljke, čime se postupak vođenja osiguranja po tim policama znatno pojednostavljuje. Prema generalnoj polici roba je osigurana protiv svih transportnih rizika, odnosno

protiv svih osnovnih i dopunskih rizika. Premija osiguranja obračunava se na temelju prometa osiguranika, i to na sljedeći način: 72

· temeljem zbroja svih ulaznih i izlaznih računa tijekom određenog razdoblja,

· na temelju zbroja svih izlaznih, ili

· na temelju zbroja svih ulaznih računa tijekom određenog vremenskog razdoblja.

71 FRANČIŠKOVIĆ, I.: Sustav transportnih osiguranja, op. cit., str. 58.

72 Ibidem, str. 59.

46

Prijava podataka za obračun premije obavlja se periodično, i to kvartalno, polugodišnje i godišnje. Akontacija se plaća prema prošlogodišnjim podacima, s tim da se konačna premija obračuna nakon dostave polugodišnjih odnosno godišnjih podataka.

Kako bi se prikazalo osiguranje robe u međunarodnom pomorskom transportu, potrebno je dati uvid u pojedine standardizirane pol ice engleskog

tržišta osiguranja koje se upotrebljavaju u osiguranju robe.

Za osiguranje robe u pomorskom transportu ranije se u međunarodnoj razmjeni upotrebljavala engleska pomorska polica - Lloydova S. G. polica.

Tiskana je na engleskom jeziku, a koristili su je i hrvatski osiguratelji. Svoj je

sadržaj dobila još u XVII. stoljeću te se i do danas upotrebljavala u gotovo neizmijenjenom obliku. Tekst police sadrži odredbe kojima se pokrivaju pomorski, ratni i politički rizici. Međutim, u polici su uvrštene i posebne

klauzule koje isključuju pokriće za ratne i političke rizike. S. G. polica je služila i za osiguranje broda i za osiguranje robe. Novi transportni, gospodarski, a

posebice međunarodni trgovački odnosi utjecali su na nužnost izmjene Lloydove S. G. police. Rezultat toga je nova polica i institutske klauzule za osiguranje

tereta koje je izradilo englesko tržište osiguranja, a koje se temelji na novim uvjetima osiguranja pomorskih brodova i tereta što ih je predložila posebna radna skupina u okviru UNCTAD-a.

Novi obrazac police ima naslov “Marine Police” - pomorska polica.

Koncipirana je tako da omogućuje korištenje i za tzv. nepomorske grane transporta: unutarnju plovidbu, kopneni i zračni transport. Za razliku od ranije Lloydove S. G. police, ova polica ne sadrži uvjete osiguranja, već samo nekoliko osnovnih odredaba, kao:

73 izjavu osiguranja o prihvaćanju rizika, mjesto za

potpis i pečat te klauzulu o nadležnosti engleskog suda za ugovorni odnos. Na poleđini police nalazi se dodatak police koji sadrži sljedeće elemente ugovora:74

ime osiguranika, ime broda, putovanje ili vrijeme trajanja osiguranja, oznaku

osiguranog predmeta, ugovorenu vrijednost (eventualno), osiguranu svotu,

premiju i uvjete osiguranja.

Nova revizija police utvrđuje tri opće klauzule za osiguranje

transportnih rizika koje nose oznaku A, B i C. Svaka pojedina institutska

klauzula sadrži komplet od 19 odredbi odnosno klauzula. Navedene klauzule razlikuju se samo u prvoj odredbi koja govori o osiguranim rizicima, dok su

73 ARŽEK, Ž.: op. cit., str. 299.


47

ostale odredbe identične. Također je načinjena i nova klauzula za osiguranje ratnih rizika te institutska klauzula za osiguranje rizika štrajka.

Nova se polica zajedno s institutskim klauzulama primjenjuje od 1.

travnja 1983. godine. I hrvatski osiguravatelj “Croatia” Zagreb koristi navedenu

policu.

Prema Pomorskom zakoniku, ednom ugovorenom vrijednosti, a ako

vrijednost nije ugovorena – jednom osiguranom svotom, mogu se osigurati,

pored vrijednosti robe u polaznom mjestu, još i troškovi osiguranja, vozarine, carine i ostali troškovi u vezi s prijevozom i isporukom robe te očekivani dobitak, pri čemu nije potrebno u ugovoru izričito navesti sve te troškove i očekivani dobitak, koji su pokriveni istim ugovorom o osiguranju .

75

Osiguranje robe na određeno putovanje počinje od početka ukrcavanja na prvo prijevozno sredstvo u mjestu predviđenom u ugovoru o osiguranju radi izvršenja osiguranog putovanja i traje dok se roba ne iskrca s posljednjeg prijevoznog sredstva u odredištu predviđenom u ugovoru o osiguranju. U slučaju da je putovanje prekinuto u kakvu usputnom mjestu, osiguranje prestaje

iskrcanjem robe s posljednjega prijevoznog sredstva u tom mjestu.

Iz osiguranja su isključene štete nastale zbog mane ili prirodnih svojstava robe, ako nije drugačije ugovoreno, ali i štete do kojih je došlo zakašnjenjem prijevoznog sredstva nastalim zbog osiguranog rizika. 76

U slučaju potpunog gubitka robe iz osiguranja se nadoknađuje vrijednost robe u polaznom mjestu i vrijednost ostalih interesa obuhvaćenih istom ugovorenom vrijednosti, odnosno istom osiguranom svotom. Ako je

osiguranik zbog potpunog gubitka robe ili iz drugih razloga uštedio stanovite troškove koji su bili osigurani zajedno s vrijednošću robe u polaznom mjestu, od naknade za potpuni gubitak odbijaju se tako ušteđeni troškov i.

Pri osiguranju robe postotak gubitka vrijednosti utvrđuje se uspoređivanjem vrijednosti robe u zdravom i oštećenom stanju u mjestu u kojem se osigurano putovanje završava. Ako se oštećena roba prije dolaska na odredište proda, u sporazumu s osiguravateljem radi izbjegavanja veće štete, iz osiguranja se nadoknađuje razlika između čiste svote dobivene prodajom i osigurane svote, ili, ako je roba nadosigurana – razlika između čiste svote dobivene prodajom i



48

ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti. Kada se zbog nastupanja osiguranog

slučaja roba iskrca s broda prije odredišta, iz osiguranja se nadoknađuju, pored troškova iskrcavanja, još i troškovi uskladištenja te višak troškova daljnjeg otpremanja robe do odredišta koji padaju na teret osiguranika.

Osiguranik ima pravo tražiti naknadu iz osiguranja kao da je nastao potpuni gubitak osigurane robe još i:77

1) kad je brod u tijeku putovanja postao nesposoban za plovidbu zbog

ostvarenja osiguranog rizika, a roba se nije mogla otpremiti do

odredišta u roku od šest mjeseci poslije toga ili ako bi troškovi otpremanja robe, koji padaju na teret osiguranika, bili veći od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranih interesa na robi,

2) kad je roba, zbog oštećenja, izgubila četiri petine svoje vrijednosti, a ne može se popraviti i dovesti u prijašnje stanje,

3) kad izdaci za spašavanje i troškovi popravka i otpreme oštećene robe do odredišta, koji treba da se obave i koji padaju na teret osiguranika, prelaze ugovorenu, odnosno stvarnu vrijednost osiguranih interesa na

robi.

Kada se veći broj pošiljaka koje se uzastopce otpremaju osigurava jednim ugovorom samo u općim crtama (opći ugovor o osiguranju), ugovaratelj osiguranja dužan je sve takve pošiljke naknadno prijaviti osiguravatelju kad se otpreme, sa svim podacima potrebnim za konačno utvrđivanje obveza stranaka, u skladu s općim ugovorom o osiguranju.

Ako općim ugovorom o osiguranju nije utvrđena širina pokrića koje se daje ili vrijednost na koju se pojedine pošiljke osiguravaju, ugovaratelj osiguranja dužan je svoj zahtjev u tom pogledu prijaviti osiguravatelju, po

mogućnosti prije početka putovanja. Ako ugovaratelj osiguranja ne udovolji za

pojedine pošiljke svojoj dužnosti prije nastanka štete ili ako štete nema – prije

svršetka osiguranog putovanja, smatra se da su te pošiljke osigurane protiv rizika na stvarnu vrijednost povećanu za svotu vozarine koja pada na teret osiguranika i troškova osiguranja.

Kada ugovaratelj osiguranja namjerno ili iz krajnje nepažnje ne izvrši svoju dužnost, osiguravatelj ima pravo raskinuti opći ugovor o osiguranju i odbiti isplatu naknade za štete nastale kod neprijavljenih pošiljaka.


49

Osiguravatelj ima pravo na premiju osiguranja i za neprijavljene

pošiljke ako su bile makar i kratko vrijeme izložene rizicima prema općem ugovoru o osiguranju. Osiguravatelj je obvezan, na zahtjev ugovaratelja

osiguranja, predati policu za svaku prijavljenu pošiljku.

4.5.3. Osiguranje vozarine

Temeljem Pomorskog zakonika osiguranjem vozarine pokriva se bruto

svota vozarine.78

U slučaju potpunog gubitka vozarine zbog po tpunog gubitka

robe za koju je vozarina plaćena ili se trebala platiti šteta se nadoknađuje, s tim da na osiguravatelja vozarine ne prelaze prava koja osiguranik ima na robi.

Ako je osigurana vozarina koja je plaćena ili se trebala platiti za određenu robu, naknada za štetu zbog osiguranih rizika, ako se ne može utvrditi na drugi način, utvrđuje se u istom razmjeru kao i naknada za štetu na robi na koju se vozarina odnosi.

79 Na osiguranje vozarine za prijevoz određene robe na

odgovarajući se način primjenjuju odredbe koje se odnose na osiguranje robe, a

na osiguranje druge vozarine – odredbe koje se odnose na osiguranje broda.

4.5.4. Osiguranje odgovornosti

Pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja se nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti

tim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove obveze.

U slučaju kada je osiguranje obvezno, kao i u slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade, oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.



50

Iz osiguranja se nadoknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguravatelja i njegovih predstavnika ili u sporazumu s njima, radi zaštite od neopravdanih ili pretjeranih zahtjeva trećih osoba te troškovi razumnih mjera što ih je osiguranik poduzeo u istu svrhu bez suglasnosti osiguravatelja ili njegovih

predstavnika ako se takva suglasnost nije mogla pravovremeno dobiti.

Ako je u ugovoru o osiguranju predviđena svota na koju je odgovornost osigurana, navedena naknada se daje samo do osigurane svote.

Ako je odgovornost brodara pokrivena istim ugovorom kojim je

osiguran brod, naknada iz osiguranja odgovornosti daje se neovisno o visini

naknade ostalih šteta pokrivenih osiguranjem broda. U slučaju da u ugovoru nije

predviđena posebna svota za osiguranje odgovornosti brodara, smatra se da je

njegova odgovornost osigurana na istu svotu na koju je osiguran i brod.80

U slučaju sudara između dva broda istog osiguranika primjenjuju se odredbe o osiguranju odgovornosti brodara kao da brodovi pripadaju raznim

osobama. Navedeno se na odgovarajući način primjenjuje i kad osigurani brod nanese štetu drugim sredstvima, odnosno imovini istog osiguranika.

Rizike odgovornosti prema trećim osobama brodari osiguravaju učlanjenjem u P&I klubove (Protection and Indemnity Clubs – P&I Clubs)

specijalizirane za takva pokrića. P&I klubovi osiguravaju odgovornost brodara za štete nanesene tuđoj imovini ili drugim osobama, a u vezi s plovidbom i poslovanjem broda.

81

Današnji P&I klubovi potječu od Hull Clubs formiranih od strane britanskih brodovlasnika u 18. stoljeću. Međutim, kada se govori o pomorskom osiguranju, početke se nalazi 1688. godine u kavani Edwarda Lloyda u Londonu. Iako Lloyd nije sudjelovao u osiguranju, pružao je besplatne informacije o pomorskom osiguranju, što je potaknulo trgovce da ulažu u osiguranje iz njegove

kavane. Početkom 18. stoljeća brodovlasnici su bili sve manje zadovoljni uvjetima, opsegom i cijenom pomorskog osiguranja koje su pružale dvije organizacije kojima je zakonom dopušten monopol (The Royal Exchange Insurance i The London Assurance) i individualni potpisnici, primjerice

Lloydovi potpisnici. To je dovelo do osnivanja udruženja od strane


81 MEDIĆ, M.: Osiguranje odgovornosti brodara putem P&I klubova , Praktični menadžment, stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta, Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici, Virovitica, 1, 2010., 1, str. 62.

51

brodovlasnika s ciljem uzajamnog osiguranja svojim članovima za pokriće rizika od šteta ili gubitka brodova uslijed pomorskih opasnosti ili požara. Brodovlasnici su se istovremeno nalazili i u ulozi osiguranika i člana udruženja. Svaki brodovlasnik učlanjivao bi svoj brod na razdoblje od 12 mjeseci uz plaćanje određene premije. Svi gubici i troškovi koji bi se dogodili u tom razdoblju ravnopravno su se dijelili među članovima što je ostalo osnovni koncept i današnjih P&I klubova. Takva udruženja bila su poznata kao Udruženja za uzajamno osiguranje brodova ili Hull Insurance (Hull Clubs).

Za trajanja monopola klubovi su se brojčano povećavali i uz pružanje pokrića za rizike od šteta ili gubitka brodova, počeli su pružati brodovlasnicima i pokriće za štete nanijete drugim brodovima u slučaju sudara. Nakon što je izmijenjen zakon 1824. godine prekinut monopol kompanije, pojava

konkurencije imala je velik učinak na cijene, uvjete pokrića i usluge koje su se nudile na tržištu i od strane Lloydovih potpisnika. Hull Clubs postali su manje potrebni. U to vrijeme nije bilo potrebe za osiguranjem odgovornosti brodara

budući da je izloženost potraživanjima od strane trećih bila zanemariva. Tijekom druge polovice 19. stoljeća pravni razvoj rezultirao je značajnim porastom odgovornosti brodovlasnika i priznavanjem potreba za osiguranjem. Brodarima

je počela prijetiti opasnost od plaćanja golemih naknada za slučaj gubitka života ili tjelesnih ozljeda osoba. Prvo udruženje za zaštitu odgovornosti osnovano je 1855. godine, a uskoro su mu se pridružili i ostali. To su bili Protecting Clubs. Udruženje je nazvano The Shipowners Mutual Protection Society. Udruženje je

pokrivalo 1/4 odgovornosti za štete u slučaju sudara brodova i odgovornost za smrt i tjelesne ozlijede osoba. Ubrzo su slijedila i druga slična udruženja za zaštitu brodara, a većina ih je osnovana krajem stoljeća.

Odgovornost za teret su u to vrijeme mogla izbjeći uvrštavanjem odgovarajuće klauzule u ugovor o prijevozu. Međutim, pravni razvoj krajem 19. stoljeća rezultirao je mogućnošću izlaganja brodara i potraživanja za teret, bez obzira na uvjete ugovora o prijevozu, pa su 1874. godine klubovi početi osiguravati odgovornost za gubitak ili oštećenje tereta. Tako su nastali Indemnity Clubs. The Steamship Owners Mutal Protection and Indemnity Association

osnovano je 1894. godine i postalo je prvim klubom za pokriće potraživanja za gubitak ili oštećenje tereta.

Svrha P&I klubova danas je osiguranje odgovornosti brodara. No,

njihova se važnost ne ogleda samo u tome što svojim članovima pružaju pokriće njihove odgovornosti, dopunjavajući se s pokrićem osiguranja broda, nego i u tome što mrežom svojih stručnih korespondenata, koji dobro poznaju lokalne

prilike, pomorsko zakonodavstvo i pomorskoprometnu sudsku praksu, pružaju

52

brodarima djelotvornu pravnu i tehničku pomoć u obrani od nepravednih i nerazmjernih odštetnih zahtjeva u svim većim svjetskim lukama. 82

Funkcije osiguranja P&I klubova ne razlikuju se bitno od funkcija

drugih oblika osiguranja. Razlike proizlaze iz karaktera pokrića što ih klubovi pružaju i načina na koji to ostvaruju. Funkcije P&I klubova su: 83

· Funkcija posredne zaštite. Ova se funkcija ostvaruje pružanjem osiguranja brodarima za slučaj odgovornosti za štetu nastupom osiguranog rizika.

· Funkcija neposredne zaštite. Funkcijom neposredne (izravne)

zaštite ili prevencije nastoje se spriječiti moguće i smanjiti već nastale štete kako bi odštetni zahtjevi bili što manji.

· Financijska funkcija. Značenje financijske funkcije klubova potencirano je poslovanjem brodara u uvjetima jake tržišne konkurencije. Plasman slobodnih sredstava trebao bi rezultirati ne samo očuvanjem realne vrijednosti sredstava već i što je moguće većom dobiti jer bi to pozitivno djelovalo na visinu premija.

84

Klupska osiguranja imaju i važnu akumulacijsku funkciju. Plaćanjem doprinosa formiraju se fondovi koji, osim za naknadu eventualnih šteta, mogu poslužiti i za različite investicije u pojedine gospodarske grane.

Djelovanje P&I klubova ogleda se prvenstveno u naknađivanju šteta kao temeljne ekonomske funkcije klupskog osiguranja kojom se nadomještaju gubici za koje nije izvjesno da će nastupiti. Osim toga, P&I klubovi djel uju i

preventivno u sprječavanju mogućih i smanjenju već nastalih šteta kako bi odštetni zahtjevi bili što manji. To se postiže organiziranjem edukacije i seminara za brodare i objavljivanjem publikacija s različitim praktičnim savjetima i uputama o tome kako bi se trebalo postupati u praksi da se

nepotrebna odgovornost brodara izbjegne, spriječi ili smanji.

82 ZELENIKA, R., KNAPIĆ, I., LIKIĆ, R.: Upravljanje rizicima u klupskom osiguranju, Naše more, 54, 2007., 1-2, str. 50.

83 MEDIĆ, M.: op. cit., str. 63.

84 ZELENIKA, R., KNAPIĆ, I., LIKIĆ, R.: op. cit., str. 51.

53

4.5.5. Ostale vrste pomorskog osiguranja

Osim navedenih slučajeva osiguranja prezentiranih u prethodnom tekstu, Pomorskim zakonikom navedeni su i drugi slučajevi osiguranja. Tako u slučaju potpunog gubitka očekivanog dobitka zbog potpunog gubitka robe šteta se nadoknađuje kako je to propisano u odredbama o potpunom gubitku robe. Na osiguranje očekivanog dobitka u vezi s prijevozom robe na odgovarajući se nač in

primjenjuju odredbe koje se odnose na osiguranje robe.85

Troškovi osiguranja mogu se osigurati jednom ugovorenom vrijednosti, a ako vrijednost nije ugovorena – jednom osiguranom svotom

zajedno s predmetom za čije su osiguranje plaćeni ili se trebaju pla titi, pri čemu nije potrebno da se u ugovoru o osiguranju izričito navedu ti troškovi.

85 Pomorski zakonik, op. cit., 746.

54

5. USKLAĐIVANJE POMORSKOG OSIGURANJA U

REPUBLICI HRVATSKOJ S UVJETIMA EUROPSKE

UNIJE

Usklađivanje pomorskog osiguranja u Republici Hrvatskoj s uvjetima Europske unije predstavljeno je u ovom dijelu diplomskog rada obradom

sljedećih tematskih jedinica: 1) usklađivanje pravnih akata, 2) usklađivanje organizacije rada i upravljanja i 3) usklađivanje elektronskog poslovanja.

5.1. USKLAĐIVANJE PRAVNIH AKATA

Formuliranje zakonodavnog okvira Republike Hrvatske usklađenog s zakonodavnim okvirom Europske unije u pogledu pomorskog osiguranja i

pomorske plovidbe jedan je od prioriteta nesmetanog odvijanja pomorskog

prometa. To je posebno važno ako se ima na umu da je Hrvatska sastavni dio

prometnog pomorskog sustava Europske unije te njezina pridružena članica.

Razgranato međunarodno pomorsko poduzetništvo nastoji ukloniti razlike u pomorsko-pravnom reguliranju. Različiti nacionalni zakoni i propisi o pomorskim odnosima koče nesmetan razvoj pomorske plovidbe i trgovine i

izazivaju pravnu nesigurnost (problem u primjeni mjerodavnog prava). Zato se

ujednačavanje pomorskog prava nameće kao imperativ.

Dakle, u okviru pomorskog prometa, pa samim time i pomorskog

osiguranja, unifikacija je potrebna i moguća. Moguća je zbog toga što svugdje postoje u biti ako ne potpuno identični, a ono veoma slični stvarni odnosi i prilike pod kojim se obavlja odnosna plovidba. Potrebna je jer se pomorska

djelatnost obavlja na području većeg broja država, pa je neophodno da čitav poduhvat, kao jedinstvena cjelina, bude normiran i sadržajno jednakim propisima.

Brojne međunarodne organizacije svojim djelovanjem pridonose ujednačavanju pomorsko prava. Posebno valja spomenuti Udruženje za međunarodno pravo (International Law Association), Međunarodni pomorski odbor (Comité Maritime International), Međunarodnu brodarsku komoru (International Chamber of Shipping), Međunarodnu trgovačku komoru (International Chamber of Trade), Baltičko i međunarodno pomorsko vijeće (The

55

Baltic and International Maritime Council) te Međunarodnu pomorsku organizaciju (IMO, International Maritime Organization), čiji je rad na unifikaciji u posljednje vrijeme osobito važan86

.

Unificiranih (tj. međunarodnih) propisa o pomorskom osiguranju zasada nema. U sklopu Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj

(UNCTAD) bila su pripremljena dva uzorka uvjeta za osiguranje brodova i tri

uzorka uvjeta za osiguranje tereta, koji nemaju karakter konvencije, već se primjenjuju na neki ugovor jedino ako ih stranke izaberu svojom suglasnom

voljom.

Inače, pomorski osiguravatelji u mnogim državama posluju uz jednake ili veoma slične uvjete, međusobno razmjenjuju informacije, preuzimaju zajedničke poslove i surađuju pri utvrđivanju štete. U tome posreduju i

Međunarodni savez za pomorsko osiguranje (International Union of Marine Insurance - IUMI), u koji se učlanjuju nacionalne zajednice osiguravatelja. 87

U budućnosti je nužna ozbiljna i produbljena znanstvena i stručna poredbena raščlamba raznih instituta hrvatskoga pomorskoga prava, a osobito u

odnosu na međunarodnu reglementaciju. Potrebno je utvrditi kontroverznija područja pomorsko- pravnih odnosa, kako bi se iznašla najprimjerenija zakonodavna rješenja, a u sklopu pomorskog usmjerenja Republike Hrvatske , te

što uspješnijih ostvarenja europskih integracija na tom području.

Hrvatska je pristupila svim značajnijim međunarodnim konvencijama s područja pomorskog prometa.

5.2. USKLAĐIVANJE ORGANIZACIJE RADA I UPRAVLJANJA

Kako bi se poslovi osiguranja na međunarodnoj razini odvijali što bolje i bez većih smetnji potrebno je usklađivanje organizacije rada i upravljanja međunarodnih osiguravajućih društava. U Republici Hrvatskoj prijelazom na tržišno gospodarstvo poduzeća sve više svoju organizaciju rada i upravljan ja

usklađuju s poduzećima u razvijenim zemljama Europe.

86 GRABOVAC, I.: Pomorsko pravo Republike Hrvatske, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 1997., str. 11.

87 STANKOVIĆ, P.: op. cit., str. 136.

56

Zakonom o osiguranju u Republici Hrvatskoj uređeni su uvjeti i način obavljanja poslova u društvima koja se bave osiguranjem imovine i osoba te nadzor nad njihovim poslovanje. Poslove osiguranja obav ljaju društva za osiguranje:

88 dioničko društvo za osiguranje, društvo za uzajamno osiguranje,

vlastito društvo za osiguranje, javno društvo za osiguranje i pool za suosiguranje i reosiguranje.

Cilj je svih menadžera osiguravajućih društava, bez obzira na kojoj se

razini nalaze, stvoriti profit, stoga menadžeri moraju stvoriti okruženje u kojem ljudi mogu ostvariti ciljeve skupine s najmanje utrošenog vremena, novca, materijala i osobnog nezadovoljstva ili okruženje u kojem s dostupnim resursima mogu postići što više željenih ciljeva. Menadžeri bi te ciljeve trebali ostvariti s minimumom resursa ili da raspoloživim resursima postignu što je više moguće. Efikasnost znači postizanje ciljeva menadžera najmanjom količinom resursa, dok je učinkovitost postizanje ciljeva.

Imaju li se na umu bitne karakteristike pojma menadžment (rad s drugima i putem drugih, ostvarenje ciljeva poduzeća, ravnoteža efikasnosti i efektivnosti, racionalno korištenje ograničenih resursa i promjenljivo okruženje) i temeljne funkcije menadžmenta može se reći da je “menadžer interdisciplinarno i multidisciplinarno obrazovana, osposobljena, iskusna, vješta, lucidna (…) osoba koja alocira ljudske i materijalne resurse te usmjerava operacije u

poduzeću.”89 On, dakle, planira budućnost i pokušava odrediti najefikasniji put

ostvarenja postavljenih bližih i daljnjih ciljeva. Menadžer mora pronaći metode i načine motiviranja zaposlenih i povećanja ukupne efikasnosti, efektivnosti, profitabilnosti poduzeća.

5.3. USKLAĐIVANJE ELEKTRONSKOG POSLOVANJA

Elektronsko poslovanje je suvremeni oblik organizacije poslovanja

gospodarskih i drugih subjekata koji podrazumijeva intenzivnu primjenu

informatike, posebice internetske tehnologije. Prednosti ovog poslovanja su

brojne, a među ostalima se izdvajaju: brzina obavljenih transakcija, mala

88 Zakon o osiguranju, op. cit., članak 11.-31.

89 ZELENIKA, R., LIPIČNIK, M.: Obrazovanje i usavršavanje prometnih menadžera u kaleidoskopu interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti, Zbornik radova Mednarodnega znanstvenega in strukovnega kolokvija “Upravljanje prometom”, Fakultet za gradbeništvo Universe v Mariboru, Maribor, V, 1997., str. 13.

57

količina upotrijebljenog papira, uspješno uključivanje lokalnih kompanija u globalnu distribuciju, pojednostavljenje organizacije upravljanja, rukovođenja i rada, efektivniji poslovi u odnosu na poslovne partnere i dr.

U elektronsko poslovanje moraju se na primjeren i pravodoban način uključiti svi aktivni sudionici prometnoga (transportnoga) sustava, a to se prije svega odnosi na prijevoznike, špeditere, pomorske agente, MTO-e (tj.

Multimodal Transport Operator), ali i izvoznike i uvoznike.

Ovdje je potrebno ukazati i na elektronsku teretnicu koja se

eksperimentalno koristi u pomorskom prometu. Temeljni zahtjev elektronske

teretnice je da zadovoljava bitne funkcije tradicionalne papirnate teretnice. Tom

zahtjevu nije jednostavno zadovoljiti na svjetskome globalnome prometnome i

gospodarskome tržištu. No, unatoč još uvijek neriješenim brojnim pitanjima legalne upotrebe elektronske teretnice, ona se eksperimentalno koristi u

pomorskome prometu, i prije svega između partnera koji dugogodišnje uspješno surađuju i kod kojih postoji visok stupanj poslovnoga povjerenja, međusobnoga poslovnog morala i etičnosti.

Problemi koji se odnose na implementaciju elektronske teretnice su u

prvom redu pravovaljanost i vjerodostojnost potpisa elektronske teretnice, pri

čemu se u rješavanju problema predlaže uporaba kriptografije.

Elektronsko poslovanje predmet je i intenzivnog razmatranja u

osigurateljnoj industriji, a njegova konkretna primjena još je u fazi “ispipavanja”. Tako su novoosnovani Internet osiguratelji u fazi primjene novih

mogućnosti koje pruža ova tehnologija i fazi testiranja inovativnih poslovnih modela. Mnogi “stari” osiguratelji su, isto tako, počeli s restrukturiranjem svoga poslovanja uvođenjem on-line prodajnih kanala.

Relativno sporo uvođenje e-poslovanja u industriju osiguranja

uzrokovano je nekim specifičnostima samoga posla. Jedan od najvažnijih razloga svakako je složenost samog produkta što ima za posljedicu povećanu potrebu kupca za dodatnim informacijama i savjetima. Ovaj komunikacijski problem će se teško riješiti bez znatnijeg pojednostavljenja produkata koji se nude. Internet

je posebno pogodno e-tržište za proizvode kod kojih je kontakt s poduzećem češći. To u osigurateljnom poslu nije slučaj. Osiguranje se ne kupuje često,

kontakt osiguranika i osiguratelja gotovo da i ne postoji osim kada dođe, ako dođe, do osiguranog slučaja. Pored toga mnogi potencijalni ugovaratelji osiguranja ne smatraju Internet dovoljno sigurnim što onemogućava zaključivanje većih poslova. Nadalje, vrlo je teško, na primjer, standardizirati

58

štetovne zahtjeve budući da njihova obrada zahtijeva velike provjere i složeni lanac odlučivanja. O sporom uključivanju Interneta u poslovanje osiguravateljskih društava govore i podaci o on-line poslovanju

osiguravateljskih društava. U 1999. godini je samo 0,02% osiguranja bilo zaključeno u Europi, a približno 0,2% premija zaključeno je u Sjedinjenim Državama.90

Tekući modeli e-poslovanja mogli bi se klasificirati na sljedeći način:91

1) web stranice osiguravajućih društava, 2) izlozi za produkte,

3) samoposluge.

Danas gotovo da i nema osiguravajućeg društva u svijetu koje nema svoju web stranicu. Na web stranici se mogu dobiti osnovni podaci o društvu, produktima koje društvo nudi i pojedinosti o načinu kontaktiranja i komunikacije

s društvom. Tek manji broj društava omogućava zaključenje osiguranja on-line

ili uvid i usporedbu kotacija sa svojim konkurentima.

Jedna od poteškoća prodaje preko Interneta je svakako i elektronski metež ili kaos koji vlada na elektronskim tržištima. Internet nudi veliki broj web stranica i veliku količinu informacija. Stoga navigacija po Internetu može biti za potencijalnog kupca vrlo frustrirajuća, konfuzna, a može i oduzeti puno vremena. Posljedica toga je da mnoga mjesta ostaju nezapažena ili pak ne mogu dovoljno

dugo zadržati pažnju potencijalnog korisnika. Stoga se javlja ideja da se razvije, odnosno uspostavi, jedan prepoznatljiv izlog u kojem će posjetitelji moći naći sve ono što ih interesira vezano uz poslove osiguranja. Takav izlog bi privlačio pažnju surfera po Internetu, familijarizirao ih s tom vrstom financijskih usluga i time povećavao vjerojatnost zaključenja osiguranja.

Elektronske samoposluge su mjesta na kojima neovisni brokeri pružaju potencijalnim kupcima uvid u kotacije različitih osiguravajućih društava u svrhu usporedbe cijena. Ponuda je obično upotpunjena s općim informacijama koje se tiču dotičnih osigurateljnih produkata.

Elektronsko tržište poboljšava transparentnost budući da se sada lakše i jednostavnije može doći do informacija o produktima i njihovoj cijeni.

Snižavanje barijere za ulazak na tržište ima za posljedicu snižavanje cijena.

90 MAŠIĆ, N.: Informatika u osiguranju, Svijet osiguranja, 12, http://www.osiguranje.hr/ casopis.asp?text_id=37 (04.08.2011.)

91 Ibidem.

59

6. ZAKLJUČAK

Pomorski transport je gospodarska djelatnost prijevoza robe i putnika

brodovima morem. Za razliku od pomorskog transporta, pomorski promet je širi pojam i obuhvaća transport robe i putnika brodovima morem, kao i sve operacije i komunikacije u pomorskome transportu. Specifičnosti poslovanja ove gospodarske djelatnosti utjecali su na pojavu instituta osiguranja. Pomorsko

osiguranje se smatra i najstarijom vrstom osiguranja.

Institut osiguranja je posebna ekonomska i pravna kategorija. S

ekonomskog stajališta ono je naknada skupa rizika zasnovana na zakonima statistike i drugim znanstvenim činjenicama koja uplatom premije, preko

uzajamnih garancija i pod određenim uvjetima, dopušta pružanje određenih prestacija za slučaj nastupa okolnosti koja je u stanju izazvati nevolju (stanje nužde). S pravnog stajališta, osiguranje je ugovorni odnos između dviju ugovornih stranaka, osiguratelja i osiguranika. Prema tom ugovoru, jedna

ugovorna stranka - osiguratelj, obvezuje se da će, uz naplatu određene ugovorene cijene (premije osiguranja), drugoj ugovornoj stranci - osiguraniku,

naknaditi štete (odšteta iz osiguranja) koje nastanu iz osiguranih rizika na

osiguranoj stvari (interes osiguranja), do određene visine (svote osiguranja).

Za osiguranje se može reći da je to i metoda transfera rizika s osiguranika na osiguravatelja, koji prihvaća da naknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i raspodijeli ih na sve članove rizične zajednice na načelima uzajamnosti i solidarnosti.

Pomorsko osiguranje svoju ekonomsku funkciju ostvaruje posredstvom

novčanih fondova, koji se formiraju pojedinačnim uplatama premije osiguranja za štetne posljedice ostvarenja nekog pomorskog rizika. U prekomorskoj

razmjeni dobara angažiraju se i izlažu opasnostima plovidbe goleme materijalne vrijednosti brodova, tereta i vozarine. Po prirodi te djelatnosti, manje popratne

štete na pomorskoj imovini su gotovo redovita pojava. Nažalost, iskustvo i statistika upozoravaju da treba računati i s povremenim većim gubicima, od kojih svaki po materijalnim posljedicama može dovesti u pitanje cijeli godišnji ili višegodišnji uspjeh privređivanja brodara ili vlasnika tereta. Drugim riječima, kada bi nastup i posljedice pomorskih šteta bili zaista prepušteni samo igri slučaja, ciklus poslovanja mnogih sudionika u pomorskom poslovanju bio bi često i opasno ugrožen. Vrijednosti dobara u plovidbi se stoga osiguravaju. Po svojoj ekonomskoj funkciji osiguranje veoma nalikuje sustavu amortizacije, što znači da omogućuju zamjenu izgubljenih sredstava za proizvodnju drugima.

60

Razlika je u tome što se amortizacijom nadomještaju gubici za koje je izvjesno da će nastupiti, pa i kada će nastupiti dok se putem osiguranja nadomještaju gubici kod kojih nije izvjesno ni jedno ni drugo.

Pomorsko osiguranje je, dakle, pravni posao kojim se jedna stranka (tj.

osiguravatelj), uz naplatu odgovarajuće cijene (premije), obvezuje drugoj stranci (osiguraniku) nadoknaditi štete koje njezini interesi u pomorskom pothvatu pretrpe zbog ostvarenja ugovorenih opasnosti (rizika). Iako se glavno područje primjene pomorskog osiguranja plovidbeni pothvat, ovim osiguranjem se

pokrivaju i interesi u vezi s gradnjom brodova i prijevozom tereta.

Odnosi između osiguranika i osiguratelja u pomorskom osiguranju reguliraju se ugovorom o pomorskom osiguranju.

Ugovorom o pomorskom osiguranju ugovaratelj osiguranja se obvezuje

da će osiguratelju platiti premiju osiguranja ili doprinos, a osiguratelj se

obvezuje ugovaratelju osiguranja da će korisniku osiguranja, ako nastane događaj koji znači osigurani slučaj, u skladu s odredbama ugovora, isplatiti osiguranu svotu (osigurninu) ili na drugi odgovarajući način odštetiti osiguranika. Ovaj ugovor je trajan, dvostrano obvezan ugovor, neformalan i

kauzalan. Ugovor o pomorskom osiguranju je neformalni pravni posao tj. do

njegovog sklapanja dolazi uz suglasnost stranaka, a isprave o osiguranju su samo

dokaz o uvjetima u kojima je ugovor zaključen. To može biti ugovor na vrijeme i ugovor na putovanje. Prestaje istekom vremena ugovora, sporazumnim raskidom

ugovora, jedinstvenim raskidom po uvjetima iz Pomorskog zakonika ili zbog

nevaljalosti pravnog posla.

Kod ugovora o pomorskom osiguranju do izražaja dolazi načelo naknade štete, načelo dobre namjere, načelo slobode sklapanja ugovora te načelo zabrane akumuliranja iz naknade osiguranja.

Stranke ugovora o pomorskom osiguranju su: ugovaratelj osiguranja i

osiguranik. Pomorskim zakonikom definirana su prava, obveze i odgovornost

ugovaratelja osiguranja i osiguranika.

Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. On može tražiti naknadu za nastalu štetu koja je pokrivena osiguranjem samo ako je imao interes

na osiguranom predmetu u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ili ako ga je stekao nakon toga.

61

Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj račun, za račun treće određene osobe ili za račun neodređene osobe (“a račun koga se tiče”). Ako se iz ugovora o osiguranju ne vidi da je osiguranje sklopljeno

za račun neodređene osobe, smatra se da je sklopljeno za račun ugovaratelja osiguranja ili treće određene osobe. Pri sklapanju osiguranja ugovaratelj

osiguranja nije dužan navesti sklapa li osiguranje za svoj račun ili za račun treće određene osobe. Ne smatra se ugovarateljem osiguranja osoba koja je ugovor o

osiguranju sklopila izričito u ime i za račun svog nalogodavca.

Elementi ugovora o pomorskom osiguranju su: predmet osiguranja,

rizik osiguranja, premija osiguranja, osigurana svota i šteta osiguranja.

Predmet osiguranja je svaki predmet (ali i pravni odnos -

odgovornost), koji je za vrijeme prijevoza izložen rizicima, a pokriven je ugovorom o osiguranju. Predmet osiguranja u ugovor o pomorskom osiguranju

je: brod, roba, vozarina, troškovi opskrbe broda i dr.

Bitan element ugovora o osiguranju je rizik. Pod rizikom se

podrazumijeva mogućnost nastupanja nekog štetnog događaja na imovini osiguranika koja je predmetom osiguranja. Pomorskim osiguranjem pokrivaju se

rizici kojima je izložen osigurani predmet za plovidbe , i to: pomorska nezgoda,

elementarna nepogoda, eksplozija, požar i razbojništvo. Ugovorom o osiguranju

mogu se osigurati i drugi rizici kojima je osigurani predmet izložen za trajanja osiguranja, kao što su krađa i neisporuka, manipulativni rizici, kopneni transportni rizici, ratni i politički rizici, rizici štrajka itd.

Premija osiguranja predstavlja novčani iznos koji je ugovaratelj

osiguranja dužan platiti osiguravatelju na ime njegove obveze da će osiguraniku, na temelju ugovora o osiguranju, naknaditi štetu odnosno isplatiti osigurninu, ako do štete dođe zbog realizacije rizika koji su navedeni u ugovoru o osiguranju. Prema Pomorskom zakoniku ugovaratelj pomorskog osiguranja

obvezan je osiguravatelju platiti premiju neposredno poslije sklapanja ugovora o

osiguranju, ako nije drugačije ugovoreno. S druge strane, osiguravatelj nije

obvezan izdanu policu predati ugovaratelju osiguranja prije nego što ugovaratelj osiguranja plati dužnu premiju. Pri likvidaciji štete osiguravatelj može od naknade iz osiguranja odbiti svotu premije koja se još duguje.

Osigurana vrijednost je stvarna vrijednost osiguranog predmeta na

početku osiguranja. Kao stvarna vrijednost osiguranog predmeta uzima se

njegova tržišna vrijednost na početku osiguranja. Ona ne mora biti označena u ugovoru ili polici. Osiguravatelj je obvezan za štetu pokrivenu osiguranjem dati

62

naknadu samo do svote navedene u ugovoru o osiguranju na koju je osiguranje

sklopljeno. Osigurana svota ne predstavlja ujedno i ugovorenu vrijednost

osiguranog predmeta. Kada je osigurana svota veća od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, pri likvidaciji štete uzet će se u obzir

samo ugovorena, odnosno stvarna vrijednost osiguranog predmeta. U slučaju da je osigurana svota manja od ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti osiguranog

predmeta, osiguravatelj je obvezan nadoknaditi nastalu štetu samo razmjerno odnosu između osigurane svote i ugovorene, odnosno stvarne vrijednosti

osiguranog predmeta.

Šteta je stvarni iznos gubitka koji je nastao ostvarenjem osiguranog rizika. Pomorskim osiguranjem pokrivene su štete nastale zbog osiguranih rizika: potpuni gubitak osiguranog predmeta, djelomični gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta, osiguranikovi troškovi spašavanja i troškovi neposredno prouzročeni nastupanjem osiguranog slučaja, zajedničke havarije, nagrade za

spašavanje te troškovi utvrđivanja i likvidacije štete pokrivene osiguranjem.

Osnovne isprave o ugovoru o pomorskom osiguranju su: polica

osiguranja, list pokrića, potvrda o sklopljenom osiguranju, pisani ugovor o osiguranju te “slip” i “cover note”.

U primjeni je veći broj ugovora o pomorskom osiguranju, a Pomorskim zakonikom je utvrđeno osiguranje broda, osiguranje robe, osiguranje vozarine, osiguranje odgovornosti te druge vrste pomorskog osiguranja primjenjive u

praksi.

Zaključno se može istaknuti da je ugovor o pomorskom osiguranju važan pravni posao kojim se uređuju odnosi između ugovaratelja osiguranja i osiguranika, a sve u svrhu što većeg smanjenja rizika koji nastaju u pomorskom poslu.

63

LITERATURA

1) Knjige

1. ANDRIJAŠEVIĆ, I., KLASIĆ, K.: Tehnika osiguranja i reosiguranja,

Mikrorad i Ekonomski fakultet, Zagreb, 2002.

2. ANDRIJAŠEVIĆ, S., PETRANOVIĆ, V.: Ekonomika osiguranja, Alfa,

Zagreb, 1999.

3. ARŽEK, Z.: Transport i osiguranje, Izdavačko instruktivni biro, Zagreb, 1995.

4. FRANČIŠKOVIĆ, I.: Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranja

d.d., Zagreb, 1994.

5. FRANČIŠKOVIĆ, I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja , Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004.

6. GRABOVAC, I.: Pomorsko pravo Republike Hrvatske, Pravni fakultet

Sveučilišta u Splitu, Split, 1997.

7. MRNJAVAC, E.: Pomorski sustav, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1998.

8. PAVIĆ, D.: Pomorsko pravo, Visoka pomorska škola Sveučilišta u Splitu, Split, 2002.

9. STANKOVIĆ, P.: Pomorske havarije, Školska knjiga, Zagreb, 1995.

10. ZELENIKA, R., JAKOMIN, L.: Suvremeni transportni sustavi, Ekonomski

fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1995.

11. ZELENIKA, R.: Prometni sustavi · Tehnologija - Organizacija -

Ekonomika - Logistika - Menedžment, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1995.

2) Članci

12. MEDIĆ, M.: Osiguranje odgovornosti brodara putem P&I klubova,

Praktični menadžment, stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta, Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici, Virovitica, 1, 2010., 1.

64

13. ZELENIKA, R., KNAPIĆ, I., LIKIĆ, R.: Upravljanje rizicima u klupskom

osiguranju, Naše more, 54, 2007., 1-2.

14. ZELENIKA, R., LIPIČNIK, M.: Obrazovanje i usavršavanje prometnih

menadžera u kaleidoskopu interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti ,

Zbornik radova Mednarodnega znanstvenega in strukovnega kolokvija

“Upravljanje prometom”, Fakultet za gradbeništvo Universe v Mariboru, Maribor, V, 1997.

3) Ostali izvori

15. Pomorski zakonik, pročišćeni tekst, NN 18/04, 76/07, 146/08, http://www.zakon.hr (10.08.2011.)

16. Zakon o obveznim odnosima, pročišćeni tekst, NN 35/05, 41/08, http://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima (7.08.2011.)

17. Zakon o osiguranju, pročišćeni tekst, Narodne novine, 151/05., 87/08, 82/09., http://www.zakon. hr/z/369/Zakon-o-osiguranju (11.08.2011.)

18. MAŠIĆ, N.: Informatika u osiguranju, Svijet osiguranja, 12,

http://www.osiguranje.hr/ casopis.asp?text_id=37 (04.08.2011.)

19. Pravo pomorskog (transportnog) osiguranja, http://www.st -

host.org/koko/Transport%20osiguranje %20-%201%20dio.doc (11.08.2011.)

65

Documents

UGOVOR O POMORSKOM OSIGURANJU - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/110.pdf · ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja tereta, putnika i njihovih automobila u lukama. 3 Izraz pomorski prijevoz