STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godina 7. BOŽIĆ, 2012. Broj 1. (7)

DOK SPAVAJU STARE RUKE

I TREPERI STARI SVOD.

ZVONICI SU KAO RUKE

KOJE PRATI BIJELI BROD.

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI ISSN

184

6-

DOK SPAVAJU STARE RUKE

I TREPERI STARI SVOD.

ZVONICI SU KAO RUKE

KOJE PRATI BIJELI BROD.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,

koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan;

sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;

odonud će doći suditi žive i mrtve.Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku,

općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela , život vječni. Amen.

GODINA VJERE 20122013

Dragi StaπevËani u æupi, Domovini i po svijetu:

“Milost vam i mir od Boga Oca naπega i Gospodina Isusa Krista!”

Pozdravom svetog Pavla obraÊam se vama, dragi moji æupljani u Sta-πevici, Domovini i po svijetu.

Milost vam i mir! Milost je stvarnost koja dolazi od Boga, ona je njegovo prijateljstvo i njegova blizi-na, njegovo Ëovjekoljublje, kako to Ëujemo u bogosluæju ovih boæiÊnih blagdana. Ta Boæja milost i njegov mir pokazali su se stvarnim u Isusu Kristu, Ëiji roendan slavi-mo. Krist je naπ mir i naπa milost. Po njemu nam je Bog postao naπ Bog, uπao je u naπ æivot i u naπu povijest da je preobrazi, da joj dade boæanski biljeg, da je blagoslovi, zami-luje svojom miloπÊu i obdari svojim mirom.

Stvarnost u kojoj æivimo mi ovjde u Staπevici, prilike u kojima se nalazi naπa domovina i naπ ispaÊeni narod jesu posve drugaËije od milosti i mira koji nam Crkva ovih svetih dana stavlja na srce. Mnogi su bez posla i dohotka, muku muËe s odgo-jem i πkolavanjem svoje djece, pritiπÊu ih skupoÊa i podavanja, bijeda i neimaπtina. Kao da se nebo zamraËilo nad nama, kao da nema izlaza iz tunela teπkoÊa i nedaÊa.

I u ovoj, naoko bezizlaznoj, situa-ciji nismo sami, ni ostavljeni. Bog je naπ pomoÊnik. Da je s nama i na naπoj stra-ni pokazao je i dokazao upravo tajnom svoga utjelovljenja, postavπi Ëovjekom uzevπi naπe ljudsko obliËje. Da nam

pokaæe da smo mu dragi i vaæni, da je radi nas i naπe vjeËne sreÊe doπao k nama da nas uvede u svijet milosti i mira. U svijet zajedniπtva s Bogom i braÊom l judima, kÊerima i s inovima Boæjim koji su to postali upravo po Kristovu roenju. Po njego-vu Ëovjeπtvu postali smo djeca Boæja, baπtinici vjeËnih obeÊanja.

BraÊo i sestre, ako je Bog s nama - tko Êe protiv nas!? BoæiÊ je dokaz da je Bog s nama. A s nama je onda kad smo i mi u zajedniπtvu s njim. Stoga nas i ovaj BoæiÊ pita: jesmo li mi u zajedniπtvu s Bogom? Koliko mu dopuπtamo da ue u naπ æivot, u naπu svakodnevicu? Koliko raËunamo s njim u svojim poteπkoÊama, u vremenu radosti i nade, æalosti i tjeskobe?

Uz ove BoæiÊne misli stavljam vam u ruke i naπ æupski list “Staπevica”. Neka vam bude moja boæiÊna Ëestitka. U njemu Êete naπi prgrπt misli i rijeËi za svoju duπu, novosti iz naπe æupe, blago skrivino naπe Staπevice, prikaz djelatnosti s djecom i mladima, spomen o svecima i blagdanima naπe zajednice, zgodopisje, zapise o sta-rom i novom: nek se zna!

Dok vam od srca Ëestitam BoæiÊ i blagoslovljenu Novu godinu æelim da nam novoroeni Krist uistinu donese milost i mir, da njegov blagoslov bude uvijek s vama. Amen!

Vaπ æupnik

fra Vinko PrliÊ

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIL IST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICIGOD. 7. BOŽIĆ, 2012. BR. 1. (7)

STAŠEVICA

1STAŠEVICA

bli i

pdduzl jBpvB

2 STAŠEVICA

BLAGOSLOV OBITELJIBLAGOSLOV obitelji počinjemo

od Gnječa, 26. XII. u 12 sati.Za blagoslov pripremiti blagoslovljenu vodu,

križ, svijeću, isključiti televiziju i skupiti obitelj na molitvu, ako su u blizini.

Može se dati prilog za potrebe župe, crkvu, gorivo, župni list... Ubilježiti se za primanje

vjerskog lista i odmah platiti.

Božićna ispovijed u našoj župi bit će u nedjelju 23. prosinca u 11 sati.

SRETNE I BLAGOSLOVLJENE BOŽIĆNE BLAGDANE SVIM

VJERNICIMA ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI, HRVATSKOJ

I SVIJETU ŽELIUREDNIŠTVO LISTA

Ne samo za Božić

Heinrich Böll je 1951. godine objavio satiričnu pripovijest Ne samo za Božić

(Nicht nur zur Weihnachtszeit). Radnja se događa u Njemačkoj odmah nakon Drugoga svjetskoga rata. U priči je govor o tetki Milli i tetku Franzu.

Tetka Milla, iako zdrava, teško je bolesna. Bolest je povezana s Božićem, i ne samo s Božićem. Tetka Milla se posebice radovala ukrašenom božićnom drvcu na kojemu srebreni anđelčić pjeva mir, mir, mir. Na Badnjak su oko drvca sabrani svi ukućani s mjesnim župnikom i pjevaju božićne pjesme. Srebreni anđel-čić je u podrumu preživio rat, a nakon rata obitelj je ponovno na okupu oko božićnog drvca. Nakon proslave Božića, nesretnim slučajem srebreni anđelčić i stakleni nakiti su pali i razbili se. Tada je tetka Milla doživjela slom živaca.

Liječnici ne znaju kako joj pomo-ći. Tetak Franz se dosjetio. Ponovno je nabavio ukrase za božićno drvce i svaki dan su oko njega pjevali božićne pje-sme. Bila je to terapija božićnoga drva koja djeluje ne samo za Božić.

Tetka Milla je oboljela kad joj se raz-bila slika doživljaja Božića. Čovjek je u stvarnosti bolestan kad izgubi Božić. Mi nosimo tolika sjećanja na žalosne doživ-ljaje što nas čini nesretnima i bolesnima. Treba liječiti ta sjećanja. Slavlje Božića i Uskrsa, najbolji je lijek za žalosna sje-ćanja. Stoga je prava terapija naučiti sla-viti Božić i Uskrs tijekom cijele godine. Danas je Božić i Uskrs!

Danas je spasenje! »Evo! Sad je vrijeme milosti! Evo!

Sad je vrijeme spasenja!« Fra Mladen Herceg

TAJNA BOŽIĆA

Ima misli i osjeÊaja koji se pojavljuju uvijek u predboæiÊno i boæiÊno vrijeme. Svake godi-ne iste misli i osjeÊaji, ista pjesma i radost,

iste misli i razmiπljanja. Svake godine isti obiËaji, darovi, pjesma, radost i slavlje. To su pratitelji BoæiÊa, koji su potrebni da shvatimo neshavtljivo, da se poklonimo Bogu koji radi nas ljudi i radi naπega spasenja Ëovjekom postaje, da padnemo na koljena pred tajnom koju svojim razumom ne moæemo dokuËiti, a koju oËima srca pokuπavamo vidjeti i osjetiti daπak neba na zemlji, trenutak radosti, mira i milosti u ovoj dolini suza.

Bog postaje Ëovjekom. Kako ja to kao krπÊanin shvaÊam i doæivljavam? Tajna vjere i tajna æivota krπÊanina. Bog je uistinu Ëovjekom postao, ljudima u svemu sliËan, osim u zlu. S BoæiÊem boæansko stupa u ljudski svijet, duhovno u tjelesno, nevidljivo u ljudsko obliËje. VjeËno stupa u trenutaËno i poËinje brojiti sate, dane i godine, dok ne doe njegov Ëas. Taj dolazak i prelazak je zavrπen, konaËan. Ne malo Bog, malo Ëovjek, ne sad ovo, a sad ono kako bi to moæda odreena situacija zahtijevala. Isus je zauvijek Bog i Ëovjek u jednoj osobi. Ne simboliËno, nego stvarno. Tko vidi Isusa, vidi Boga. Po utjelovljenju nevidljivi Bog postaje vidljiv. Time sve ono πto bijaπe nedostupno postaje dostupno, vidljivo i opipljivo, prihvatljivo. Sam Bog nam govo-ri, ne netko drugi u njegovo ime. Sam Bog ulazi u naπu æivotnu povijest. Dolazi da nam obznani svoju ljubav i skrb za nas. Bog sam æivi tu povijest, svoju i naπu, u svom tijelu.

Bog u ljudskom obličju O BoæiÊu Bog je u Isusu Ëovjekom

postao, a da nije prestao biti ono πto je oduvijek bio. A to se ne razumije samo po sebi. BoæiÊ nas podsjeÊa da je Sin ËovjeËji stupio na svjetsku pozornicu kao maleno

Dijete u jaslama. I svaki od nas pomislit Êe: zar je moguÊe, da jedan Bog dolazi na svi-jet kao malo dijete, kao Ëovjek? To je pak postalo vidjlivo u malom djetetu u jaslama, koje je posve ovisno o osobama koje ga okruæuju. Svi se na neki naËin pitamo: moæe li Bog takvo neπto uËiniti, na taj naËin doÊi na svijet? Moæe li Bog na svijet doÊi kao tesarov sin? Æivjeti u jednoj posve obiËnoj obitelji, rasti i napredovati u nekom zabitnu selu bez spomena u predaji i pismima?

3STAŠEVICA

Boæje Ëovjekoljublje, koje se objav-ljuje u Isusu, ruπi sve predrasude. Upravo Boæja blizina razgoni sumnje. Dvojba, je li to Bog, ostaje i kod njegovih uËenika: “Jesi li ti Onaj koji ima doÊi ili drugoga da Ëekamo?” (Mt 11, 3). Spoticaj je to za navjestitelje Radosne vijesti, za apostole i prve uËenike.

Teπko je otkriti i prihvatiti Boga u ljud-skom obliËju. Boæje lice prepoznati u ljud-

skom naliËju. BoæiÊ nam otkriva kako je Bog postao malenim, da me moæe pogle-dati u oËi. Kao Dijete u jaslama, Bog je odjednom postao pristupaËan. Nije viπe onaj koji je daleko. Onaj koji je pun tajne, kojem nijedno ljudsko biÊe nema pristupa. Ne okruæuje ga neprozirni oblak. Odjednom Bog je tu s nama i meu nama.

Moæe ga se Ëuti i vidjeti, promatra-ti. Ljudi Êe prosuivati njegove rijeËi i djela. Jedni su zadivljeni, drugi ogorËe-ni. U Isusu Bog se pripuπta ljudskom sudu, dopuπta da ljudi o njemu presude. Ni u jednom trenutku nije izazvao opÊe oduπevljenje. Ljudi prosuuju πto Bog moæe uËiniti, a πto ne. Grade svoj nauk na onomu πto je Isus uËinio ili rekao. Zlorabe njegove rijeËi i njegov nauk u svoje svrhe.

I za ono πto su ljudi uËinili, mora se Bog opravdavati.

Utjelovljenje Isusovo znaËi da mi se Bog na neki naËin stavlja na dlan. Postaje podloæan mojim rukama, mojim sudovima. Dijete u jaslama uzimam u ruke. Pritom sam poput nevjernog Tome, koji nije vjerovao sve dok nije svojim oËima vidio i rukama dota-knuo Isusove rane na rukama i nogama, dok

4 STAŠEVICA

nije ugledao i dodirnuo njegov probodeni bok. Tada je ispovjedio svoju vjeru. “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20, 28). Dijete u jaslama bilo je i pastirima znak da se u Betlehemu rodio Spasitelj - Krist Gospodin (Lk 2,11).

Dijete u jaslama znak je Boæje skro-mnosti, izjednaËuje se s malanima i neznat-nima. Pripravlja se da bude nepoznat u svom selu i u svom zaviËaju. Njegova je radosti biti sa sinovima ljudskim. Njegovo je veselje biti u druπtvu slabih i malenih. Sam Isus veseli se πto je Bog Radosnu vijest spasenja objavio malenima ( Mt 11, 25).

Radost Božićne noćiU BoæiÊu dolazi do izraæaja tajna

BoæiÊne noÊi. ”RijeË tijelom postade i nasta-ni se meu nama i vidjesmo slavu njegovu” (Iv 1, 14). U Isusu Kristu vjeËna RijeË, vjeËni

Logos postade vidljiv. U njemu je Bog nastanio svu svoju puninu, u njemu nam je doπao posve blizu da bi nas ispunio i obdario puni-nom svoje milosti i mira. Na taj naËin moæemo Isusa prihvatiti. On nam daje moÊ da postanemo djeca Boæja, i pokazuje nam put isti-ne, svjetla i æivota. Æeli nas danas i u sve dane voditi svojim, Boæjim putovima.

“Radujte se u Gospo-dinu uvijek! Ponavljam: ra-dujte se! Blagost vaπa neka

je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za πto, nego u svemu - molitvom i proπnjom, sa zahvaljivanjem - oËi-tujte svoje molbe Bogu. I mir Boæji koji je izvan svakog razuma Ëuvat Êe srca vaπa i vaπe misli u Kristu Isusu” (Fil 4, 4-7).

Apostol nas poziva i hrabri da se radu-jemo jer je Gospodin blizu. Odgovara li to sadaπnjoj situaciji u kojoj se nalazimo?

sj

s

dd

U BoæiÊu prepoznajemo razlog svoje radosti. Svi zajedno radujemo se jer je Bog u obliku malog Djeteta doπao k nama. Razlog naπe radosti stoji u tome da znamo da su sve naπe brige, sva bol i tjeskoba zbog onog πto Êe biti sutra, da je sve to

5STAŠEVICA

Anamaria, Tiha noć, Božić 2011.

Bog na sebe uzeo. On je sam iskusio πto znaËi biti Ëovjek, πto znaËi æivjeti, trpjeti i umrijeti. To je zapravo valjan razlog zaπto se na BoæiÊ ne samo smijemo nego i moramo radovati. Na BoæiÊ sam Bog nam je darovao svoga Sina. I mi moæemo jedni drugima biti darom. BuduÊi da nas je Bog obdario, smi-jemo i mi koji smo iskusili njegovu dobro-tu, ljubav i Ëovjekoljublje drugima darovati, i to ne samo za BoæiÊ nego i za sve dane naπega æivota.

O BoæiÊu Bog dolazi u naπ æivot. Jed-nako kao πto je prije viπe od dvije tisuÊe godina kao malo Dijete doπao na svijet æelimo da i danas ponovno doe. Upravo na BoæiÊnu noÊ raste æelja da Gospodin doe u naπ svijet i u naπ æivot. To je veli-ka æudnja za radoπÊu, koja ispunja naπe boæiÊne susrete. Neka nas prava radost Gospodnja ispuni da je s drugima mogne-mo podijeliti, Bog nam je blizu, on je Bog naπ, na BoæiÊ i u sve dane æivota naπega.

Dinko AraËiÊ

6 STAŠEVICA

Navečer se brojna obitelj okupila oko komina, na kojemu se rasplamsala živa vatra, a Joko je kao stari patrijarh predvo-dio molitve za žive i mrtve, a onda smo svi zajedno blagovali »posnu« večeru, tj. ribu koju su to jutro ulovili u Gracu.

Zvona crkve Sv. Jure gotovo cijelu Badnju noć veselo su naviještala slavlje Kristova rođenja i pozivala na Polnoćku vjernike od Trnove i Polutina do Spilica i Gnječa. Ljudi su dolazili noseći baklje i svje-tiljke. Crkva je bila puna vjernika, osvijetlje-na voštanicama, ozarenim licima i sjajnim očima i mlađih i starijih. Sv. misa je slavlje-na na starohrvatskom (slavenskom) jeziku

Slavio sam mladu misu 19. srpnja 1959. godine. Približavao se Božić, moj prvi,

mladomisnički. O. Provincijal me je poslao u župu Pasičinu, koja nije imala svoga svećenika. Stoga me je na Badnji dan ujutro fra Bernado Tičić (†1996.), župnik Graca, povezao s ljudima iz Pasičine koji su došli kupiti ribe. Uputili smo se preko biokovskoga kamenjara i poslije 3-4 sata napornoga hoda i ugodnog razgovora stigli u kuću Joke Marevića »Smrtića« (†1992.). Bio je to materijalno siromašan, ali duhom bogat i pošten čovjek, uzoran vjernik, za koga bi starozavjetni proroci rekli da je »pravednik«.

MLADOMISNIČKI BOŽIĆ U PASIČINI

Dječja polnoćka (20 sati), Staševica 2011. g.

7STAŠEVICA

iz Vajsova Misala. Kad sam zapjevao Slava va višnjih Bogu, svi su oduševljeno prihvatili I na zemlji mir ljudim dobre volje. Poslije sv. mise svi su čestitali, grlili se i ljubili, pjeva-li, častili se suhim smokvama i rakijom te dugo ostali u razgovoru ugodnomu...

Dnevnu sv. misu u 10 sati slavio sam također na starohrvatskom jeziku u staroj župskoj crkvi Svih Svetih na Bristi. Na Staru godinu pozvao me na večeru Ivan Kušurin »Buvac« (†2002.). Blagovali smo i razgo-varali u njegovoj »kužini« pri maloj uljani-ci. Oko 10 sati sam im zahvalio i rekao da idem na spavanje, jer me sutra čeka poslije sv. mise u Pasičini put (pješke) do crkve na Bristi... On me je ozbiljno upozorio: »Fratre, ostani s nama do ponoći. Onda ćemo te mi otpratiti. Znaš li što je lani bilo?« Odgovorio sam da znam, ali da ipak idem. Oni su me ustavljali, no ipak sam otišao. Nije mi bilo svejedno. Legao sama, pomolio se i čekao... Noć je prošla mirno.

A zašto su me ustavljali? Prošle godi-ne, na Staru godinu, baš u ponoć, neki su mještani kamenjem napali napuštenu kuću u kojoj je bio mladomisnik fra Jeronim Jurić (†2008.), koji je za božićne blagdane došao iz Makarske. Kasnije se doznalo da su napadači bili ucijenjeni: ako potjeraju fratra iz Pasičine, dobit će zaposlenje u Pločama. Zbog toga me Ivan dobronamjerno nago-varao da ostanem i da će me poslije pola noći otpratiti... Imena ne ćemo spominjati, jer stara mudrost tvrdi: »Nomina sunt odiosa - Ne valja spominjati imena«.

Na Bogojavljenje (koje narod naziv-lje »Vodokršće«) bilo je vrlo svečano. Toga sam dana krstio 11 jedanaestero) djece. Kasnije sam optužen i dospio na sud da sam tobože krstio jedno dijete bez znanja roditelja. Tako su komunisti »budno pazili« da sve bude »po zakonu«!

Sljedeće sam godine (1960.) u istim crkvama slavio Božić s istim vjernicima. Sve

Ivan Kušurin (†2002.) s majkom Ivom, sestrama Drinom, Stanom i Milom

je bilo bolje pripremljeno, kao i jedno izne-nađenje. Moj rođak Zvonko Jurišić svake je godine (dok još nije bilo električne rasvjete) u svojoj obitelji izrađivao »jaslice« i pomo-ću više baterija upalio bi nekoliko žaruljica. Zamolio sam ga da mi »sve to« ustupi za crkvu u Pasičini, što je on prihvatio vrlo rado. Kad sam na Ponoćki zapjevao: Slava va viš-njih Bogu, na oltaru sam pritisnuo puce, a dolje »na jaslicama« upalilo se nekoliko žaruljica: u špilji, pred pastirima, na boru... Kako nitko ništa nije znao ni očekivao, kad su u onoj polutami, bljesnule žaruljice, svi su u crkvi ostali iznenađeni i oduševljeni. A kako se baš u to vrijeme radilo na elektrifika-ciji sela, u Pasičini su govorili da je u njihovu selu već »zasjala struja«.

Eto, to su samo neka sjećanja na moja dva mladomisnička Božića.

Fra Gabrijel Jurišić

I K š i (†2002 ) jk I

Tijekom posljednjih godina velika i brojna sve-franjevačka obitelj u Hrvata prisjeća se jedin-

stvenih obljetnica iz života naših franjevaca.

Prije tri godine slavili smo osamstotu ob-ljetnicu osnutka Franjevačkog reda i sjećali se njegova širenja diljem svijeta. Prošle godine slavili smo osamstotu obljenticu Sestara klari-sa i njihove snage koja proizlazi iz skromnosti i povučenosti. A Trećari i Frama su nas prati-li kroz sva ta slavlja. Ove godine – u subotu 6. listopada 2012., u Splitu na Sustipana mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, u 11.00 sati predvodio je misno slavlje uz konce-lebraciju još tri biskupa (Tomo Vukšić, Ante Ivas i Mate Uzinić), sedam provincijala i stotinjak sve-ćenika osamstotu obljetnicu prvog franjevačkog samostana u Hrvatskoj. Na slavlju su sudjelo-vali redovnice, bogoslovi, sjemeništarci, članovi Trećeg reda i Frame i više tisuća vjernika.

Obljetnice su zgodne prilike da se s ponosom ali i tugom pri-sjetimo prošlosti, obnovimo povije-sno pamćenje franjevačke obitelji među Hrvatima. Velebni susret na Sustipanu 6. listopada 2012. bio je i više od toga. Posebno me je tiknula u srce stoljetna franjevačka nazočnost franjeva-ca među hrvatskim narodom koju je, u duhu sv. Franje, sro-čio fra Žarko Relota. Želim s vama podijeliti fra Žarkovu poruku:

Mislim da bi Franjo Asiški, da je danas došao u ovo mjesto, ovako govorio: »Hvaljen budi, Gospodine moj, što si me, zahva-ljujući bratu vjetru, prije 800 godina doveo na hrvatsko tlo;

Hvaljen budi, Gospodine moj, za ovu lijepu zemlju i njezine stanovnike, koji

su i prije mene čuli za evanđelje Gospodina našega Isusa Krista te što su mene, tvoga neznatnoga sina, glasnika Velikoga Kralja, prihvatili kao čovjeka koji ništa drugo ne želi, nego Tebe nasljedovati. I to čistoga, ponizno-ga, poslušnoga i siromašnoga;

Hvaljen budi, Gospodine moj, za Vijeće franjevačkih zajednica, koje se odlučilo pro-slaviti ovaj Jubilej i oteti zaboravu važne povi-jesne činjenice;

Hvaljen budi, Gospodine moj, za povje-sničare i zemljopisce, koji su zabilježili doga-đaje oko mojih dolazaka na hrvatsko tlo i koji su tako ovoj proslavi dali znanstveni pečat;

Hvaljen budi, Gospodine moj, za ovaj narod, koji je, istina, danas raseljen u sve dijelove svijeta, ali koji je, kamogod je išao, ponio sa sobom svoju kršćansku kulturu i dio svoje franjevačke baštme;

Hvaljen budi Gospodine moj, po svim stanovnicima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osobito po onima koji kamogod idu sa sobom donose „Mir i dobro";

Hvaljen budi, Gospodine moj, po ovom lijepom gradu Splitu, gdje je danas

Tebi i meni priređe-no slavlje u spomen n a m o j b o rava k u ovim krajevima; hvaljen budi po ovoj

neopisivo lijepoj obali, izrazito čistom moru, očuvanoj i njegova-noj prirodi; hvaljen budi po ovoj dobroj i dragoj dječici, plemenitoj i Tebi odanoj mladeži, po ranjenim ali još uvijek vjernim obiteljima, te

duhom bogatim starijim osobama...

8 STAŠEVICA

Sveti Franjo, najveći dobročinitelj hrvatskog naroda

Raspelo u crkvi sv. Damjana u Asizu. Krist je rekao sv. Franji: »Idi i popravi moju Crkvu!«

Hvaljen budi, Gospodine moj, po svima onima koji su me ovdje primili i izrazili mi dobro-došlicu: po prvom pastiru ove mjesne Crkve mons. Marinu Barišiću, suslaviteljima Anti Ivasu, Mati Uzniniću i Tomi Vukšiću kao i svim sve-ćenicima, mojim sinovima i kćerima, zaljublje-nicima u moj stil života i u Tebe kao jedinoga učitelja, po predstavnicima županijskih i grad-skih vlasti, koji su preko svojih čelnika Ante Sanadera, Anđelke Visković, Nevenke Bečić i ostalih načelnika i gradonačelnika te preko ljudi iz znanosti, prosvjete i kulture, podijelili sa mnom radost zbog moje prisutnosti ovdje;

Hvaljen budi, Gospodine moj, po ovom vjernom puku, koji se iz mnogih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine danas slio ovdje da susretne Tebe i mene, po svima onima koji su se trudili da nam boravak ovdje bude pobožan, lijep i ugodan;

Hvaljen budi, Gospodine moj, po medij-skim djelatnicima i njihovim korisnicima, zahvaljujući kojima će danas glas Tvoga evanđelja dopirati daleko;

Hvaljen budi, Gospodine moj, po neza-štićenima i nezaposlenima, ugroženima i jadnima, bolesnima i napuštenima, po svima onima koji od mojih sinova i kćeri dobivaju, ali i očekuju još veću zaštitu;

Oprosti, Gospodine moj, za sve grije-he koje su moji sinovi i kćeri počinili u pro-teklih 800 godina. U znak kajanja poškropit će nas naš nadbiskup vodom čišćenja da bi nam svima vratio krsnu milost. Zapjevajmo, stoga, „asperges me, Domine!" i sudjelujmo u ovoj misnoj žrtvi.«

Tu je, u duhu sv. Franje, sažeta povijest i sadašnjost Franjine obitelji među hrvatskim narodom!

Da, dobročinstva desetaka tisuća Fra-njinih sinova i kćeri u hrvatskom narodu uči-nili su brojna dobra djela. Ispisane stranice povijesti naših Provincija to konkretiziraju za pojedina područja. Hrvatski franjevački bio-grafski leksikon (2010.) prikupio je poime-

9STAŠEVICA

Veličanstvena procesija splitskom rivom prema Sustipanu, 6. X. 2012. Snimio fra Frano Doljanin.

MOLITVA SV. FRANJI PAPE IVANA PAVLA II.

Sveti Franjo, na La Verni obilježen ranama!

Svijet čezne za tobom kao za ikonom raspetoga Isusa.

Treba tvoje srce otvoreno Bogu i čovjeku,treba tvoje bose i ranjene noge,

tvoje probodene i molitvi uzdignute ruke.Žudi za tvojim slabašnim,

ali snagom evanđelja jakim glasom.Pomozi, o Franjo, današnjim ljudima

da spoznaju zlo grijehai da očišćenje od njega traže u pokori.

Pomozi im da se oslobode i samih struktura grijeha

koje pritišću današnje društvo.U svijesti ljudi na vlasti nanovo oživi

svijest o neodgodivosti mirau državama i među narodima.

U mlade ulij svoju svježinu života,kadru da se odupre zamkama mnogostrukih kultura smrti.

Uvrijeđenima od svake zloće daruj, Franjo, svoju radost umijeća praštanja.

Svima koje razapinje trpljenje, glad i rat,ponovno otvori vrata nade.

Amen.

10 STAŠEVICA

nice brojne članove franjevačkih zajednica i ponudio javnosti doprinost franjevaca vjeri, kulturi i civilizaciji hrvatskog naroda izvedeni po Franjinim sinovima i kćerima.

U svojoj toploj propovijedi nadbiskup Barišić nam je uz ostalo poručio:„I danas na našim nemirnim i uzburkanim prostorima pušu vjetrovi, povoljni i nepovoljni, za lađu Kristovu. Franjo, uza sve poteškoće i prezi-re, ostao je vjeran Bogu i bratu čovjeku. Bio je živo evanđelje, radikalno življeno u duhu evanđeoske poslušnosti, siromaštva i dje-vičanstva. Nije li njegova karizma i govor o evanđeoskoj poslušnosti, siromaštvu, djevi-čanstvu za nas danas u mentalitetu samodo-statnosti, konzumizma i hedonizma, postao tvrd govor. Tko ga može slušati, a kamo li slijediti? Nismo li ga i mi, njegova braća i sestre u Crkvi koju bismo trebali obnavljati,

ponekada pokušali prilagođavati, razvodnja-vati te logikom svijeta vidjeti i učiniti ga polo-vičnim i deformiranim, svjetovnim Franjom? On nas dobro u tome razumije jer je i sam takav olako mogao postati da je bio oslonjen samo na sebe i logiku svijeta. Njegova snaga i svjetlo uvijek mu je bio On – Isus Krist. Njegovu riječ je doživljavao kao onu koja je njemu, Franji, osobno upućena. Svoju snagu i sigurnost nalazio je u poniznosti i skriveno-sti euharistije, žrtve koja sakramentalno na oltaru svakodnevno uprisutnjuje i povezuje Kristovo rođenje u jaslicama i križ sebedarne ljubavi. Danas Franjo poručuje svima nama i svojima: Krist je izvor, vrata vjere i put života. Samo s Njime i po Njemu se događa obno-va Crkve i mogućnost nove evangelizacije“ I sami nadbiskupov završetak propovijedi pri-hvaćam: „Mali brate, dobro došao na našu obalu života. Podrži nas usprkos protivnim vjetrovima na uzburkanom moru hrvatskoga tla u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Daj da i pored sestrice smrti, tog neizbjež-nog protivnog vjetra života, mognemo stići u nebesku luku uskrsne obale Velikoga kralja kojemu sve živi i kojemu neka je u vijeke vje-kova čast i slavlje.“

U prigodnoj knjizi fra Nikola Roščić poru-čuje: „Prigodom jubilarne 800. obljetnice dola-ska sv. Frane na hrvatske obale rado se, s ponosom i tugom prijećamo te davne prošlosti, obnavljamo memoriam historicam (povijenso pamćenje) na iskone prisutnosti Male braće, sljedbenika sv. Frane Asiškoga među Hrvatima, i pri tom ne možemo zaobići Trogir kao prvo povijesno zajamčeno i potvrđeno mjesto bora-višta prvih fratara i njihovu omiljenu crkvicu Gospe od Anđela – hrvatsku Pocijunkulu“ (Sv. Frane brodolomac, str. 99). Neka ovaj spomen bude poticaj na njezinu obnovu.

Nadam se da će naše molitve pridru-žene nadbiskupovoj pastirskoj želji u Godini vjere uroditi željenim plodovima.

Fra Andrija Nikić

Sv. Franjo Asiški, Celestin Medović, Zagreb, Franjevačka crkva na Kaptolu

11STAŠEVICA

Braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici!

1. U povodu proslave 50. obljetnice otvaranja Drugoga vatikanskog sabora i 20. obljetnice objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve, sveti otac papa Benedikt XVI. poziva nas da tijekom ove godine obnovimo i posvje-dočimo svoju osobnu i zajedničku vjeru. Papa je svečanim obredom, javno započeo ovo sveto vrijeme Godine vjere u četvrtak, 11. listopada. Mi ćemo ga slijediti na putu vjere pastoralnim pothvatima u našoj nadbiskupiji i u svim župama, kao i u redovničkim i moli-tvenim zajednicama. Danas, u nedjelju, 14. listopada nadbiskup s vjernicima u katedrali, a svaki župnik s povjerenim narodom Božjim u svojoj župi, svečanim misnim slavljem i pri-godnom propovijedi otvara Godinu vjere i upućuje se na put zajedničkog traženja život-nog susreta s uskrslim Gospodinom.

Braćo i sestre, želimo zajedno moliti Kristovu pomoć da u ovom svijetu postane-mo vjero do sto jni i radosni svjedoci Evanđelja, putokaz bližnjima u otkrivanju Vrata vjere. Vjera je naša su put nica na stazama života. Vjerom prepoznajemo čudesna djela koja je Gospodin učinio za nas. Vjera osvjetljava smisao ovog svijeta i čovjekova postojanja. Obvezuje nas da budemo vidlji vi svjedo-ci Božje ljubavi. Božji je to dar koji se živi u zajedništvu Crkve i ponosno svje doči pred svi-jetom. Stoga je svrha svih pastoralnih pothva-ta u Godini vjere, radosno otkri vati sadržaje vjere i zauzeto svjedočiti snagu uskrslog Gospodina u osobnom i u društvenom životu. Uvijek svjesni da vjera nije samo znanje nego, nadasve, radost života u Gospodinu!

2. Naša kršćanska vjera nisu samo neke formule, definicije, pitanja i odgovori… Vjera je temeljno životno uvjerenje i svijest

da čovjek nije izgubljena stvar u prostoru i vremenu, nego smo svi ljubljena djeca Božja. Bog nas je pozvao da prođemo ovim svije-tom kao radosni svjedoci njegove ljubavi, na putu prema vječnoj domovini. Svjesni smo privlačnosti ovoga svijeta koja nas može zavesti, materijalizma i sekularizacije, ateiz-ma i vjerske ravnodušnosti. Znamo, također, da svijet ne mijenjaju propovjednici, nego navjestitelji-svjedoci. Upravo naše vrijeme gladuje i žeđa za iskrenim svjedocima mira i pravednosti; vjere, nade i ljubavi. Mnogo je riječi i govora po svim medijima društve-ne komunikacije. Vrijeme je da svi počnemo više govoriti srcem i djelima: kako u župi, tako i u obitelji, na radnom mjestu i u javnim nastupima. Samo će tako naše poslanje imati snagu uvjerljivosti. Zato nam je darovano milosno vrijeme Godine vjere da bolje upo-znamo sadržaje evanđeoske poruke i traj-no otkrivamo ljepotu i snagu slobode djece Božje. Snaga vjere je radost susreta sa živom osobom Isusa Krista, koji mijenja naše srce, pročišćuje i obogaćuje međuljudske odno-se te oblikuje čitav naš život. U takvoj snazi vjere svaki kršćanin postaje svjedok i apostol Radosne vijesti za izgradnju boljeg svijeta.

GODINA VJEREMons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, uputio je svećenicima,

redovnicima, redovnicama i vjernicima proglas uz Godinu vjere.

Papa Benedikt XVI. otvorio je Godinu vjere

12 STAŠEVICA

3. Dragi vjernici, žarko želim da ova Godina za svakoga od nas bude blagoslov-ljeni trenutak, kairòs, u kojem ćemo dopusti-ti milosti Božjoj da prosvijetli naš um i srce, da shvatimo i doživimo onu istinsku radost života u vjeri. Tada ćemo znati sebi i drugi-ma dati odgovor o nadi koja je u nama. Bit će nam jasno zašto vjerujemo, zašto idemo na ispovijed i misu, zašto smo na vjeronauku i na hodočašću, zašto smo spremni trpjeti i opraštati, voljeti i žrtvovati se! Vjerovati znači biti bogat, obogatiti se, ispuniti Bogom svoj život i društvo u kojem se krećemo!

Svi smo pozvani ponovno otkriti dar vjere i potruditi se iskustvo kršćanske nade prenijeti kroz razgovor i poticaje svojim bli-

žnjima. Poruku spasenja smo primili ne samo za sebe, nego da je prenesemo i posvjedo-čimo svima. Godina vjere sve nas poziva da postanemo misionari u svojoj sredini. Zar ne poznamo mnoge osobe čija je duša prazna i srce nemirno jer su se udaljili od ispovije-di i mise. Ako spasimo barem jednu osobu, možemo se nadati i svom spasenju!

Želim vam, poštovana braćo i sestre, da svaki pojedini i svi zajedno prona-đemo Vrata vjere i radosno susretnemo uskrslog Gospodina. U tom duhu, sve vas od srca pozdravljam i blagoslivljam u Gospodinu Isusu Kristu, začetniku i ispu-njenju naše vjere.

Vaš brat u vjeri nadbiskup Marin

Braćo i sestre, zajedno s čitavom Crkvom slavimo Godinu vjere. Pomolimo se Bogu, našemu nebeskom Ocu da nas učvr-sti na putu vjere, da uvijek budemo svjesni njegovih darova kojima nas blagoslivlja na putu našeg života. Molimo zajedno:

Gospodine, učvrsti nam vjeru!Za Crkvu, da bi s povjerenjem znala

u svoj majčinski zagrljaj prihvatiti naše obitelji i sve pojedine članove naroda Božjeg, kako bi u obnovljenoj hrabrosti i nadi trajno izgrađivali sve bolje društvo u duhu evanđeoske pravednosti, ljubavi i mira. Molimo te!

Za papu Benedikta, biskupa našeg Marina i sve svećenike koji će nas u ovoj Godini vjere pratiti navještajem Radosne vijesti, kako bi nam sa svjetlom vjere pre-nijeli i nadu života koju oni svakodnevno doživljavaju u susretu s tobom. Molimo te!

Za sve župe naše nadbiskupije i sve obitelji koje danas slave Dan Gospodnji da bi bili kuće vjere u kojima je radost biti zajedno, gdje se uči živjeti i napredovati u poznavanju evanđelja. Molimo te!

Za roditelje i vjeroučitelje, kao i za sve one koji se marljivo posvećuju u duhu

služenja, da bismo izgradili zajedništvo Crkve i naroda, gdje će iskrena briga za najpotrebnije biti znak i svjedočanstvo naše vjere. Molimo te!

Za djecu i mlade, da bi ova godina za sve njih bila odlučujući susret s Bogom vjere kako više ništa ne bi spriječilo nji-hov izbor i odluku da te slijede slobodnim srcem. Molimo te!

Za nova duhovna zvanja u našoj Mjesnoj crkvi koji će braći naviještati tvoje ime. Ohrabri srca mladih ljudi da pozitivno odgovore na tvoj poziv i trajno ih učvršćuj u vjernosti. Molimo te!

S nadom u uskrsnuće mrtvih, koje je temelj naše vjere, preporučujemo ti sve naše drage pokojnike koji su nam prenije-li dar vjere. Oprosti im grijehe i obdari ih blaženstvom vječnim. Molimo te!

Oče nebeski, tvoja se Crkva trajno obnavlja duhovnim darovima koje nam udjeljuješ po sakramentima i primje-ru životnog svjedočenja svetog Dujma i naših župnih zaštitnika. Sačuvaj nas u vjernosti Kristu, kako bismo zaslužili u vječnoj radosti stanovati s njime, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

MOLITVE VJERNIKA ZA GODINU VJERE

13STAŠEVICA

UvodDa bi se shvatila vrijednost usmene ili

narodne književnosti s područja Zaostroga, potrebno je ukratko prikazati općenito značenje usmene književnosti, odnosno narodnih umo-tvorina – pjesama, pripovijedaka i drugih obli-ka usmenoga izražavanja, te potrebno je nešto reći i o njihovu zapisivanju i skupljanju među Hrvatima općenito, o skupljanju narodnih umo-tvorina u Makarskom primorju i u Zaostrogu.

Usmenoj i narodnoj književnosti neko-ga naroda ili nekog područja, kraja ili mje-sta, kao proizvoda ljudskoga duha, u kulturi određenoga naroda ili navedenih zemljopi-snih pojmova pripada posebna uloga i nje-zino je značenje veće u područjima u koji-ma drugi oblici duhovnog stvaralaštva nisu

zbog raznih objektivnih okolnosti dolazili do posebnog izražaja. Usmena književnost, a prvenstveno narodna pjesma kao posebni izričaj, zapamtila je, prikazala i opjevala sva zbivanja u društvu i sve mijene u ljudskom življenju, njezina upečatljivost u društvu je velika, a gubi se i nestaje tek pred naletima industrijske civilizacije ili neke jače društve-ne promjene koja utječe na životne običaje i navike svakog čovjeka, odnosno naroda ili stanovništva određenog kraja ili mjesta.

Podatci o usmenoj književnosti u HrvataO usmenoj književnosti kod Hrvata, već

od najranijih vremena, postoji dosta podata-ka. U XII. stoljeću zabilježio je kardinal Bozoni kako su Hrvati Zadrani 13. ožujka 1177. u svom gradu dočekali papu Aleksandra III (1159–1181), uz »gromko pjevanje lauda i kan-

USMENA KNJIŽEVNOST ZAOSTROGA*

Anđelko Mijatović

Duborezom ukrašeni drveni kor iz 1762. u Zaostrogu od fra Paška Mazzocco, redovnički brat iz Venecije, umro u Karinu 4. XI. 1774. Snimio fra V. Prlić, 2012.

Makarski zbornik, 1989. god.

14 STAŠEVICA

tika na svom hrvatskom jeziku (cum immensis laudibus et canticis altisone resonantibus in eorum sclavica lingua)«.1 U XV. stoljeću, huma-nist i pjesnik, šibenski kanonik Juraj Šižgorić (1420–1509), u svom djelu O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku (De situ Illyriae et civitat Sibenici), napisanom 1487, govori o običaji-ma i pjesmama svojih Šibenčana i Šibenčanki. Za njihove umotvorine navodi: »Oštroumniji od njih ne čine mi se naime ni Solonovi zakoni, ni izreke Nume Pompilija, ni sami Pitagorini

propisi. Osim toga, u žalosti pri sprovodu žene glasno izriču naricaljke, koje diraju i potiču na plač i ljude tvrda srca i koje su dirljivije od tuž-balica Tetide i majke Eurijalove, kojima su bar-barskim zavijanjem oplakivale smrt svojih sino-va. Pri svadbi plešu i pjevaju neke svatovske pjesme kakve nismo čuli da je pjevao ni Katul ni Klaudijan. Nadalje, obijesna mladež, obu-zeta ljubavnom čežnjom, noću glasno pjeva takve ljubavne pjesme kakve bi jedva spjevao uglađeni Tibul ili nježni Propercije ili razblud-1 Dr. Nada Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do

1526. godine, Zagreb 1972, 94-95. Makarski Zbornik 2, 1989.

ni Likoridin Gal ili Sapfa s Lezbosa. I vrteći kamen za tiještenje ulja naizmjence impro-viziraju pastirske pjesme tako da bi rekao kako se pred Palemonom natječu u pjevanju Dameta i Menalka…«2 U XVII. stoljeću split-ski nadbiskup Stjepan I. Cosmi (1678–1708), Mlečanin, navodi da je običaj naroda njegove nadbiskupije pričati u stihovima najznačajnije događaje koji ga zanimaju.3 U XVIII. stoljeću, fra Andrija Kačić Miošić (1704–1760) u U raz-govoru ugodnom navodi: »Gosp. Bog dao je našemu narodu taku pamet naravnu, da ono, što drugi narodi uzdrže u knjigam, oni uzdrže u pameti pivajući na sobetim, dernecim i po svim mistim, kuda putuju, pisme svoji kralja, bana, vitezova i vrsni junaka, koje premda nisu posve istinite, ništa ne manje ima svaka dobar temelj od istine«4 i 1779. Antun Matija Relković (1732–1798) u djelu Satir iliti divji čovik navodi da su njegovi domoroci »svi pivači i od naravi pjesnici« i da »sva svoja junački učinje-na dila u pismah pivaju i u spomeni drže.«5

Prva poznata zapisana hrvatska narodna pjesma je iz 1497, zapisana je u gradiću Gioia del Calle u Napuljskom Kraljevstvu od nekog hrvatskog izbjeglice,6 a iz vremena deset godi-na kasnije, iz 1507, sačuvana je zbirka dubro-vačkog vlastelina Nikše Ranjine Andretića (1494–1582) u kojoj se nalazi zabilježenih i nekoliko lirskih narodnih pjesama.7 U XVI. sto-ljeću, godine 1556, Petar Hektorović (1487–

2 Dr. Nada Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972, 94-95. Makarski Zbornik 2, 1989.

3 Augustinus Theiner, Vetera monummenta sla-vorum meridionalium, sv. II, Zagreb 1875, 222.

4 Djela Andrije Kačića Miošića, SPH, 27, Za-greb 1964.

5 Dr. Nada Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972, 94-95. Makarski Zbornik 2, 1989.

6 Miroslav Pantić, Nepoznata bugarštica o des-potu Đurđu i Sibinjanin Janku iz XV. veka, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knj. 25, sv. 3, 1977, 421-439.

7 Povijest hrvatske književnosti, knj. 1, Zagreb 1978, 157-161.

Viter nad Zaostrogom, snimio Tonći Jerković

15STAŠEVICA

1572) je od svojih pjevača Paskoja i Nikole zabilježio dvije bugaršćice i 1568. objavio ih u djelu »Ribanje i ribarsko prigovaranje«.8 U XVII. stoljeću, godine 1614. Juraj Baraković je objavio u djelu Vila Slovinka jednu od najljep-ših hrvatskih narodnih pjesama – bugaršćicu Majka Margarita, koju mu je na nekoj svadbi »jadovito bugarilo dite malolitno«.9 Petar Znika, prabilježnik Kraljevine Hrvatske (1631–1641) zabilježio je bugaršćicu o poznatoj bitki kod Siska 1593.10 U ostavštini Petra Zrinskog, pogubljenog u Bečkom Novom Mjestu 1671. pronađena je poznata bugaršćica Popevka od Svilojevića,11 a njegov šurjak i suborac Krsto Frankopan zabilježio je šest pjesama »na narodnu« i tri zdravice – »napojnice pri stolu«.12 U zadnjem desetljeću XVII. stoljeća nastao je peraštanski rukopis počasnica ili pošasnica, kako su ih nazivali hrvatski renesansni i baro-kni pjesnici – njih 57, od nepoznatoga zapisi-vača. Potkraj XVII. i u početku XVIII. stoljeća u Dubrovniku su skupljali bugaršćice Đuro Matijašević († 1728) i Jozo Betondić († 1764), a njihov rad je nastavio nepoznati zapisivač.13 U XVIII. stoljeću nastao je tzv. erlangenski rukopis, negdje na području Vojne krajine,14 s više od 200 narodnih pjesama, a u istom sto-ljeću bilježe narodne pjesme fra Andrija Kačić Miošić,15 Matija Antun Relković16 i talijanski putopisac Alberto Fortis (1741–1803).17

8 Djela Petra Hektorovića, SPH, 39, Zagreb 1986.

9 Djela Jurja Barakovića, SPH, Zagreb 1889, knj. 1.

10 Vienac, 1879, br. 43, 692-693.11 Dr. Maja Bošković-Stulli, Popevka od Sviloje-

vića, Narodna umjetnost, Zagreb 1972, knj. 9, 23-39.

12 Dr. Slavko Ježić, Život i rad Frana Krste Fran-kopana, Zagreb 1921.

13 Povijest hrvatske književnosti, n. dj.14 Gerhard Gesemann, Erlangenski rukopis srp-

skohrvatskih narodnih pjesama, Sremski Kar-lovci 1925.

15 N. dj.16 N. dj.17 Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984.

U XIX. i XX. stoljeću nastale su mnoge rukopisne i objavljene zbirke narodnih umo-tvorina, svakako njih više stotina, velikim dije-lom angažiranjem pojedinaca kroz rad Matice hrvatske, pa i u naše vrijeme zalaganjem poje-dinaca i kroz rad Instituta za narodnu umjet-nost. Te rukopisne zbirke danas se čuvaju u Odboru za narodni život i običaje JAZU i u Zavodu za istraživanje folklora, u Zagrebu, ali i u drugim institucijama i kod pojedinaca.

Zapisivanje usmene književnosti u Makarskom primorju i Zaostrogu

U Makarskom pr imorju narodne umotvorine zapisivalo je više zapisivača: Ante Franjin Alačević (1781–1856),18 sino-vi Antini Frane Alačević (1805–1858) i Jerko Alačević (1834–1861) te unuk Antin Miroslav Alačević (1843–1927),19 fra Ante

18 Ante Alačević Franjin, Pismar Narodni (Narod-ne pjesme iz Drvenika), 1888, ONŽO MH 177.

19 Miroslav Alačević, Narodne pjesme sakuplje-ne najviše po primorju makarskom i obližnjim krajinam: neretvanskoj, vrgorskoj, imotskoj i omiškoj i po obližnjim otocima, ONŽO MH 177, sv, 1, 2; Iz rukopisne zbirke Miroslava Alačevića, Gradska biblioteka – Split; Četvrta zbirka M. Alačevića nalazi se u franjevačkom samostanu u Makarskoj (Fra Gašpar Bujas, Kačićevi imitatori u Makarskom primorju do polovine 19. stoljeća, Građa za povijest knji-ževnosti Hrvatske, 1971, knj. 30).

Tlocrt grada na Viteru

16 STAŠEVICA

Grb Jugovića grada na Viteru

Konstantin Matas,20 fra Petar Kačić Peko,21 pop Mate Ivičević,22 Ivan Miošić Kačić,23 Mihovil Pavlinović,24 Petar Andrijašević,25 Grgur Urlić Ivanović,26 fra Petar Bačić,27 Petar Antičić,28 Josip Milaković,29 Stipan Banović30 i Zorica Orepić,31 a izgleda i Vuk Stefanović Karadžić.32

20 Ante Konstantin Matas, Pogled na djelovanje Manastira Zaostrog od g. 1468-1868, Narodni koledar za prostu godinu 1869, 93-107.

21 Petar Kadčić Peko, Iz kotara Makarskog, Arkiv za pov snicu jugoslavensku, Zagreb 1859, 321-340; isti, Poviest okružja Makarskoga u Dalmaci-ji, n. dj., knj. VII, 1863, 92-128; Vjekoslav Maštro-vić, Kalendarski zbornici Matice dalmatinske i hrvatske knjižnice u Zadru, Zagreb 1957, sv. III, 271-315; dr. fra Gašpar Bujas, Makarski kotar u borbi za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, Za-darska revija, Zadar, X/1961, 3, 197-200.

22 P. Kadčić Peko, Iz kotara Makarskog, n. dj., 338.23 Ivan Miošić Kačić, Hrvatske narodne pjesme

(Brist), 1886, ONŽO MH 7.24 Mihovil Pavlinović, Narodne pjesme iz Dalma-

cije i drugih krajeva, 1860-1875, ONŽO MH 28; isti, Narodne pjesme iz Dalmacije i Herce-govine, 1860-1875, ONŽO MH 143. Pavlinović je objavljivao narodne pjesme u Narodnom koledaru za godinu 1863-1866. i drugdje.

25 Petar Andrijašević, Kletva, Narodni koledar, XV/1877, 137, Kum je reko, n. dj.; Prevari me, n. dj., 137-138; Tko što ljubi neka dvoru vodi, n. dj., XVI/1878, 147; Tko ti dade prsten moj? n. dj., XV/1877, 137.

26 Grgur Urlić Ivanović, Arač Mirčetić-serdara i kadija s Mihovca, Narodni koledar, XX/1885, 129-141.

27 Fra Petar Bačić, Izbor seoskog kralja u Dalma-ciji, ZNŽO, sv. 26, 1928, 319-328.

28 Petar Antičić, Građa iz sela Igrana, ONŽO S. Z. 44.29 Josip Milaković, Nekolike riječi, fraze i poslovi-

ce iz Zaostroga, ONŽO N. Z. 26.30 Banović je raznu predaju bilježio u Zaostrogu

od 1902. do 1960. O njegovim zapisima i ra-dovima iz usmene književnosti u vezi sa Zao-strogom bit će govora u daljem izlaganju.

31 Zorica Orepić, Folklorna građa Makarskog pri-morja, 1966, INU 759.

32 Dr. Golub Dobrašinović, Vukova putovanja, Kovčežić, 1964, 6, 75-119. Vuk je u Makarskoj boravio ljeti 1838, na putu iz Imotskoga u Split, a i prijateljevao je s nekim Makaranima u Beču.

Zapisivanje narodnih umotvorina – pje-sama, priča, zagonetaka, uzrečica, poslovica i drugih oblika usmenoga izražavanja, i poda-taka u vezi s njima u Zaostrogu, vezano je uz rad Miroslava Franjina Alačevića, fra Ante Konstantina Matasa, fra Mate Šimića, Josipa Milakovića, Stipana Banovića i Zorice Orepić.

U rukopisnom zborniku Miroslava Ala-čevića,33 uz pj. br. 302, Alačević je zabilježio predaju da su braća Jugovići bili sagradili svoj kaštel na brdu Viteru više Zaostroga. Taj podatak vezan je uz motiv legende o uzidava-nju žene ili djevojke u temelje građevina, raši-rene na Balkanskom poluotoku, gotovo kod svih naroda, kod Madžara, Rumunja i drugih, a koja je osobito bila dosta živa u Zaostrogu, i koja je u početku XX. stoljeća bila predmet jedne polemike hrvatskih i srpskih proučava-telja usmene književnosti i kulturnih djelatnika.

Nešto više o toj legendi u vezi sa Zaos-trogom zapisao je i objavio fra Konstantin Matas godine 1869. u svom prilogu o franje-vačkom samostanu u Zaostrogu, navodeći kako se u Zaostrogu pripovijeda da su braća Jugovići, poslije bitke na Kosovu, tj. 1389. godine izbjegli u Zaostrog, da su njihovi dvori bili u Mirinam iznad Boculje i da je čuo kako se pjeva pjesma o njihovu gradu na Viteru te naveo je slijedeće stihove:

»Grad gradilo devetero braće:Devet braće, devet Jugovića,Na Viteru više Manastira,Što bi braća obdan sagradila,To bi vila obnoć razvalila itd.«Dalje, Matas navodi podatak da su 1499.

godine doista Jugovići živjeli u Zaostrogu i da

33 N. dj.

17STAŠEVICA

ih je odatle protjerao vojvoda Žarko Vlatković i na dražbi kupio njihovo imanje.34

Osamnaest godina kasnije, 1887. fra Mate Šimić, župnik u Zaostrogu, objavio je jedan članak o Viteru, na koji se penjao i s fra Ivanom Despotom, opisao Viter i ostatke utvrde na njemu i objavio čitavu pjesmu u vezi s nave-denom legendom. Tu pjesmu, od 89 stihova, Šimić je zabilježio 15. veljače 1886. od Ivana Kumparaka iz Zaostroga.35 To je prva poznata zapisana narodna umotvorina u Zaostrogu.

Godine 1900. u Zaostrogu je za školskih praznika boravio Josip Milaković, profesor uči-teljske škole u Sarajevu, pjesnik, književnik i proučavatelj narodnih umotvorina, u samosta-nu, i kako sam kaže, imao je priliku »upozna-ti u dušu tamošnje franjevce i veliku njihovu ljubav spram narodnoga govora. Ne bijaše, gotovo ručka a ni večere, da se ne bi povela riječ sad o ovom, sad o onom narodnom izra-zu ili da ne bi pala kakva nova fraza ili reče-nica«. Među franjevcima u Zaostrogu poseb-no se isticao fra Nikola Bilić, po navodima Milakovića, »veliki rodoljub hrvatski« i »pravi dalmatinski Belostenec«. Sve te zanimljivosti 34 N. dj., 94-95.35 Iskra, Zadar, IV/1887, br. 5, 34-37.

Milaković je zapisao i kako su se te bilješke zagubile negdje, on je po svom sjećanju godi-ne 1915. zabilježio ono čega se još sjećao pod naslovom »Nekolike riječi, fraze i poslovice iz Zaostroga« i 7. prosinca iste godine uputio uredniku »Zbornika za narodni život i običaje« u Zagrebu, profesoru dru. Dragutinu Boraniću. Uglavnom, Milaković je zabilježio 18 riječi, izra-za kao što su: izbitac – voda koja ističe iz stije-ne; trgačina – trgadba (berba); ubojito – ubitač-no; natuka – kada noga nateče; mrtvouzice – ako je jako svezano, kruta cura – jaka, zdrava, jedra; nebo se navunilo, nagolubilo, naježilo, rastrombočilo, nakostrušilo, skrušilo se sa svih strana itd. te četrdesetak fraza: njemu se zagi-lo – upalo u oči; ne kreći u osinjak; od take su kokije (roda); mudar je koliko je glave do klo-buka; kapi mu rđa iz očiju – veli se za onoga koji ništa nema; uteka iz dolame – kad je netko visok narastao; supor kola lomi – veli se kad se uzbrdo ide, pa se kasno stigne; ti si velik u štapu, a ne u časti; konjski pot (znoj), ženski plač i pramaljetna grmljavina brzo prođu; pri-gode beru jagode; Bog kroz srce majke govori ditetu; sadi lozu iz temelja, ženi sina od pleme-na; mrka kapa – zli bilizi itd.36

36 N. dj., ONŽO N. Z. 26.

Zaostrog, »samostanske oči«, snimio fra Vinko Prlić, 2012. god.

18 STAŠEVICA

Banovićevo zapisivanje usmene književnosti u Zaostrogu

Bilježenje i skupljanje narodnih umotvorina u Zaostrogu velikim dijelom je vezano za rad i djelovanje Stipana Banovića,37 iz Zaostroga, uči-telja, pisca i jednog od poznatijih hrvatskih folklo-rista, skupljača i proučavatelja usmene književ-nosti. Pored više objavljenih radova iz područja folklora, a posebno iz narodne epike, Banović je u nekoliko navrata, zapravo gotovo čitava života bilježio narodne epske pjesme u svom rodnom mjestu Zaostrogu, a neke od njih je i objavio, uzimajući ih kao primjere u svojim radovima iz područja usmene književnosti, a neke su objav-ljene i u zbirkama narodnih pjesama.

Pjesme je Banović počeo bilježiti 1902. i tada je zapisao 38 pjesama. Dvanaest pjesa-ma (pj. br. 1, 20-30) zabilježio je od Ive Banović r. Kosović, ž. Antine; od Mande Andrijašević, ž. Jozine, zapisao je osam pjesama (pj. br. 2-9); od Ane Banović r. Kosović, ž. Mijine, svoje majke, deset pjesama (pj. br. 10-19); Kate Banović r. Kosović, ž. Mijine, pet pjesama (pj. br. 31-35); od Ive Banović r. Kosović, ž. Matine, jednu pjesmu (pj. br. 36) i od Ive Banović r. Kosović, ž. Jozine, dvije pjesme (pj. br. 37 i 38).

I 1903. Banović je zapisivao pjesme i tada je od Ive Banović r. Kosović, ž. Matine, zabilježio tri pjesme (pj. br. 39-41), od svoje sestre Ive Banović zabilježio je dvije pjesme (pj. br. 42, 43) i od svoje majke Ane Banović zabilježio je jednu pjesmu (br. 44).

37 Banović je rođen u Zaostrogu 6. ožujka 1884. Osnovnu školu završio je u Zaostrogu 1895, a 1899. nižu gimnaziju kod franjevaca u Sinju. Učiteljsku školu završio je u Arbanasima kod Zadra 1905. Banović je radio kao upravitelj osnovne škole u Kotezima kod Vrgorca (1908), učitelj u Zaostrogu (1909-1911), u Koljanima kraj Vrlike (1911-1918), u Drveniku (1918-1923), u Mokrom Polju kod Knina (1925); bio je upra-vitelj općine Gornje Primorje (1926), prefekt internata obrtne škole (1930), učitelj škole na Svetom Duhu u Zagrebu (1931); radio je u Sve-učilišnoj knjižnici (1937-1941), u Banskoj upravi i HIBZ-u. Umro je u Napulju 28. kolovoza 1961.

Sve te pjesme, zapisane 1902. i 1903. u Zaostrogu, Banović je složio u jedan zbornik od 44 pjesme, do 6.000 stihova, i 1908. poslao ih dru. Nikoli Andriću, u uredništvo Matice hrvat-ske, i danas se čuvaju u Odboru za narodni život i običaje JAZU, pod naslovom Narodne pjesme iz Zaostroga.38 Dvije od tih pjesama – Kako je sestra braću oslijepila i Dubrovačko poštenje Banović je objavio 1906. u članku Gundulićev »Osman« i narodne pjesme.39

Godine 1908. prilogom Otkud Vuku »Zidanje Skadra«?40 dr. Nikola Andrić pokre-nuo je polemiku o utvrđivanju izvora pjesa-ma: Zidanje Skadra, Smrt majke Jugovića i Bog nikomu dužan ne ostaje koje je Vuk Stefanović Karadžić (inače poznat po krađi hrvatskoga usmeno-književnoga blaga), obja-vio u zbirci Srpske narodne pjesme i posta-vio pitanje je li se možda Vuk, na neki način, poslužio rukopisnim zbornikom Ante Franjina Alačevića (1781–1856) jer su od riječi do rije-či iste s pjesmama iz Alačevićeva rukopisa: Pisma od zidagna Kraglia Ukašina, Pisma smarti Maicke Jugovicha i Pisma od Pvla i gnegove gliube nevirnice i secke Jeline, samo što su Alačevićeve ikavske a Vukove ijekavske. Na taj Andrićev upit reagirali su iste godine negativno Josip Pasarić,41 Jovan

38 N. dj. ONŽO MH 39.39 N. dj., Hrvatsko kolo, 274-280. 40 Glas Matice Hrvatske Zagreb 1908, br. 12, 97-

100; isti, Alačević i Karadžić, n. dj., 16-17, 134-136; br. 18, 145-148; isti, Dva stara zbornika, Narodne novine, 75/1909, br. 31.

41 Andrićevo »iznenađenje«, Suvremenik, 3/1908, 8, 487-491; isti, I opet Andrićevo »iznenađenje«, n. dj., 9, 545-557.

»...Lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu. Lažemo iz ljubavi i čovečno-sti, lažemo iz poštenja. Laž je vid našeg patri-otizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.«

Dobrica Ćosić, bivši predsjednik »SRJ«u svome romanu »Deobe«

19STAŠEVICA

Skerlić42 i Jovan Tomić.43 Budući da je pje-sma Zidanje Skadra motivacijski u vezi s pjesmom i predajom o gradnji Jugovića grada na Viteru više Zaostroga, Banović je u pismu od 17. srpnja 1908, isti dan kad je pročitao Andrićev članak u Glasu Matice hrvatske, iz Koteza kod Vrgorca, gdje je onda bio uči-telj, podržao Andrića u njegovu mišljenju o navedenom problemu, navodeći da je i on tu pjesmu slušao prije 7–8 godina od jedne osamdesetogodišnje starice. Obećao je da će nastojati tu pjesmu naći, »pa makar i malo sakatu«. I za pjesmu Bog nikomu dužan ne ostaje naveo je da ju je slušao u svom selu Zaostrogu.44 Očito Banoviću nije bilo poznato da je fra Mate Šimić već zabilježio u Zaostrogu

42 Skerlić je odgovorio u Srpskom književnom glasniku, 1908, XI/1, 68-72.

43 Evo, otkud Vuku Zidanje Skadra, Srpski knji-ževni glasnik, 1908, XXI/3, 222-230; 4, 303-311; 5, 381-387; 6, 462-472; 7, 536-545. To-mićev rad izišao je i kao zasebna brošura. U vezi s tom prepirkom pogledati i članke: Nikola Andrić i srpske narodne pjesme, Bosanska vila, 23/1908, 25, 398-399; G. Nikola Andrić i srpske narodne pjesme, Dubrovnik, 17/1908; 36, 7; Andrićevo pisanje i Tomićeva brošura, Bosanska vila, 24/1919, 4, 63; Evo otkud Vuku »Zidanje Skadra«, Truba, 2//1909, 8, 3.

44 Pismo se nalazi u zborniku Narodne pjesme iz Zaostroga koji je Banović 1908. poslao dru. Ni-koli Andriću u Maticu hrvatsku, ONŽO MH 39.

pjesmu o Jugovića dvorima u Zaostrogu. Banović je doista zabilježio tu pjesmu i obja-vio je u Savremeniku 1921. pod naslovom »Jedna zanimljiva narodna pjesma, koju su nekad uzalud tražili«,45 a u rukopisu je ostavio

45 N. dj., 245-247. U tom članku Banović je opi-sao vrlo lijepo Viter i ostatke Jugovića grada na njemu, pa zbog zanimljivosti taj opis uvršta-vam i ovdje:

»Od Omiša pa do neretvanske nizine prite-gla se je kao strmi zid nad ubavim Primorjem gola i kamena kosa biokovska. Ta se je kosa poput srpa zavila sa istočne strane čarobno-ga Zaostroga i primakla se k moru sa svojim neobičnim vilinskim Viterom, koji je visok 770 metara. Par stotina metara njegova podanka kite grozdni vinogradi, a onda se on propinje strmo i veličanstveno kao golema piramida od jednog živca kamena. Vrh mu se je na zapad-noj strani nešto slegnuo i to se zove Mali Viter. Na najvišemu rebru Maloga Vitera nalazi se razvalina grada braće Jugovića. Zapadna je strana Vitera strma poput zida, pa uza nju ne bi mogla izaći ni divokoza. Ta se strana zove Ladine i naš puk po sjeni (hladu) Vitera zna koja su doba dana, prema tome kako se sje-na Vitera dizanjem sunca skraćiva, dok iza par sati popodne ne dosegne samih litica. Glavni put na Mali Viter vodi s južne njegove strane kroz uleknutu dulibinu punu žala ili kako naši vele »točila«, u kojemu možeš naći i po koji komad razbivena zemljanoga vrča. Po sredini dulibine, kraj dviju lijepih pećina, vidi se u ka-menitom stepeniću usječen nogostup, da se

Stari grad Skadar, s tvrđavom »Rozafa«, u podnožju crkva Gospe Skadarske. Snimio fra V. Prlić, 26. VII. 2012.

20 STAŠEVICA

možeš lakše uspeti. Inače je ta provala vrlo str-ma i pogibeljna, osobito pri kamenitome vrhu. Naša seljačka čeljad ide i sa sjeverne strane na Viter, ali je taj put puno pogibeljniji i samo za »slobodnu« (neplašnjivu) čeljad.

Veliki Viter se naistok Maloga diže još par sto-tina metara u visinu i s Maloga se je moguće na nj uzverati samo uz najveći oprez.

Od grada Jugovića vide se još samo ostaci 4-5 metara široke kule, koja je prosjekom bila ra-stavljena od pristupa na istočnoj strani. S te se je strane očito preko mosta dolazilo do grada. Kula je bila lijepo zidana od kamena tesanca s vapnom i morskom pržinom. Vidik je veličan-stven i puca pogled niz »kršno Primorje«, pa po morskoj pučini i otocima sve do Visa, koji je oko 100 km u pravcu daleko od Vitera. Sa Velikog Vitera vide se i bosansko-hercegovač-ke planine i Velež, Čabulja, Prenj, Cvrsnica i Bjelašnica. S kopnene strane najljepši je vidik iz gornjega Zaostroga. Gledanje u Viter s te strane čovjeka zanosi i uzdiže, a Jugovića mu grad u duši budi junačku romantiku.

Posve je dakle naravno, da se je zanosni i rodoljubni Zaostrožanin pjesnik fra Ivan Des-pot volio kititi imenom »Viterski«, a u tom se je za njim poveo i njegov sinovac pjesnik dr. Ilija Despot. I naši seoski momci mnogo puta opjevaše Viter u svojim prigodnicama.

Narod priča, da se u kamenu grada Jugovićeva još vidi ruka i dojka nesretne nevjeste, koju u grad zazidaše, a tako da se pozna i mlijeko po stijenama naokolo. Ja sam to pregledao. Uisti-nu izokolo po kamenju ima mnogo bijelih lišaja, u kojima pučka mašta vidi tragove mlijeka. U jednome pragu ima usječene i ruka sa rastvore-nim prstima. Ploče sa dojkom nijesam vidio, jer su je pastiri oborili i ona se je ustavila u lastvi, gdje može ući samo »najslobodnija« čeljad.

Moguće da je ona ruka bila grb vlasnika gra-da. Po dugom vremenu narod je zaboravio na domaće Jugoviće, pa su napokon grad pripisali srpskim Jugovićima, kojima narodne pjesme na daleko prenesoše glavu i ako o nji-ma istinska povijest niša ne zna. Poviše mora, ispod Vitera, vide se u Mirinama pogoleme zi-dine, gdje su po pučkoj predaji bili stojni dvori, a to spominje i Matas u rečenoj radnji.

Jugovića ima i sada na susjednom Pelješcu i drugdje po Dalmaciji.

Bilo bi po tom najnaravnije vjerovati, da su onaj grad na Viteru sagradili domaći plemići

i jednu studiju »Narodne pjesme o Jugovićima i njihovu gradu na Viteru u Dalmaciji«.46

Banović je u rujnu 1912. u Zaostrogu od Mate Banovića zv. Trliša, rođ. 1844. zabi-lježio veliku epsku pjesmu, od oko 1500 sti-hova, pod naslovom Kako je Primorac Ilija postrijeljao ženine prosce i objavio je u pri-logu Motivi iz Odiseje u hrvatskoj narodnoj pjesmi iz makarskog primorja«.47 U navede-nom prilogu je i Dodatak o nekadanjem živo-tu zaostroških seljaka u Brdu.

Godine 1917. Banović je zabilježio pje-smu Bog nikome dužan ne ostaje, »kako se danas većinom pjeva, s početnim sti-hovima »Rasla jesu dva bora zelena…« od Ive Banović, kćeri Ivanove, od 157 stihova, i od Ivke Banović ž. Ivanove, r. Kostanić iz Drvenika, s početnim stihom »Resla jesu dva bora zelena…«, 127 stihova.48

Godine 1918. Banović je u ZNŽO obja-vio prilog »Vjerovanja (Zaostrog u Dalmaciji)« u kojem je prikazao priče u Zaostrogu o vukodlaci-ma, o vračanju, o vješticama i vještcima, o vilama i vilenicima, o matiću (pobačenu djetetu), o orbu (vragu u magarećoj prilici), nagazu, koscima i rđavim očima, o vragu i njegovu zaosinjenju, o vodacu, plašilima ili vadinama, o gigantima i zvi-cerima, kletvi i rđavu trenutku, pčaranju, gata-nju, domišljaru i domišljarki, urocima, sretnom i nesretnom danu ili zvijezdi, dobru i rđavu zname-nju, prizrivanju, nazrivanju i »prikazivanju ko pri smrt«, klapnjama, zakopanu blagu, zmaju i ažda-ji, o nekim drugim životinjama i svetim stvarima.49 Iste godine u kolovozu zabilježio je četiri varijante pjesme Kraljević Marko ukleo kulu, i to: 1. od svoje bratane Ane; 2. od svoje bratane Ive; 3. od

Jugovići, da se u njemu u slučaju potrebe za-klone i sakriju svoje blago ispred blizih neprija-telja morskih gusara, koji im na vrhu one puste strmeni, u visini od kakovih 600 m iznad kuća, ne bi zaista mogli ništa naškoditi.«

46 Stipan Banović, Različiti radovi, prilozi i ulom-ci, ONŽO S. Z. 239.

47 ZNŽO, 1951, knj. 35, 139-244.48 Različiti radovi, prilozi i ulomci, n. dj. 49 N. dj., knj. 23, 185-214.

21STAŠEVICA

Vuk Stefanović Karadžić mogao doći do pjesa-ma iz Alačevićeva rukopisa. Zbornik Alačevićev u rukama su imali Kukuljević, Miklošić i Kraus, a Vuk ih je osobno poznavao. U Beču je Vuk prijateljevao sa Stjepanom Ivičevićem i opatom Augustom Grubišićem, Alačevićevim sumje-štanima, a koji su, po Banoviću, bili »prerev-ni folkloristi i sabirači narodnoga blaga«, pa je preko njih, zaključuje Banović, Vuk mogao dobiti pjesme iz Alačevićeva zbornika. Taj svoj rad Banović je poslao dru. Boraniću, uredniku ZNŽO u Zagrebu, s dvije fotografije Vitera. Pored već poznate predaje o Jugovićima, Banović je naveo predaju o Jugovića dvorima pod Viterom. Taj Banovićev rad nalazi se u ONŽO JAZU u rukopisnom zborniku pod naslovom Različiti radovi, prilozi i ulomci.51

Od već spomenutog kazivača narodnih umotvorina Ivana Despota, Banović je zabilježio pjesmu o »iskorenuću Jugovića«,52 od 115 stiho-va, a od Ive Banović r. Kosović, r. 27. lipnja 1877. zabilježio je pjesmu s početnim stihom »Bol boluje mlada Pavlovica…«, od 235 stihova.53

Godine 1923. u radu Planine Kunara i Papuča u našim narodnim pjesmama, govo-reći o miješanju imena i njihovu zamjenjivanju u usmenoj književnosti, Banović je naveo primjer zaostroških Jugovića, kojih su se suprezimenja-ci još onda nalazili u Podgori i na Pelješcu, u predaji ih se zamijenilo s opjevanim Jugovićima, likovima kosovskog ciklusa.54 51 N. dj., 29-39. 52 Predaja o Jugovićima je dosta raširena, osobito

u pjesmama iz Južne Hrvatske. U selu Klobu-ku u zapadnoj Hercegovini uspomena u vezi s Jugovićima vezana je uz lokalitet Borje, poznat po stećcima koji se tu nalaze. Po pričanju Stipe Jurčića (1973), pok. Ivana, r. 1908, iz Klobuka, Jugovići su bili iz Klobuka i kad su pošli u boj na Kosovo (tj. 1389), za uspomenu su svojim sestra-ma posadili devet borova, da ih se sjećaju, ako se ne vrate. I tako se taj lokalitet prozvao Borje.

53 Zbornik Različiti radovi, prilozi i ulomci, n. dj.54 RAD, knj. 227, 332-343. U Podgori i danas ima

Jugovića. Inače, prezime Jugović je vrlo rašire-no među Hrvatima. Godine 1948. Jugovića se na području SR Hrvatske nalazilo u 120 mjesta.

svoje nevjeste Ivke i 4. od svoje majke, želeći pri-kazati kako kazivači po svom ukusu sastavljaju i kazuju pjesme, o istom motivu, dodajući pjesmi ono što im se sviđa, a odbacujući ono što im se čini nemoguće i negativno. U rujnu iste godine, od Bariše Kosovića p. Joze, nepismena seljaka, starog 72 godine zabilježio je pjesmu o pozna-tom hajduku Mijatu Tomiću, od 327 stihova, a u kojoj je kazivač prikazao dva motiva – o roblje-nju begovske kule i izbavljanje iz turske tamnice sestrića Sekula. Od istoga kazivača Banović je i u studenome 1919. zabilježio lijepu pjesmu od 127 stihova o turskoj otmici kotarskih djevojaka, a koju je taj kazivač prije 60 godina čuo i zapam-tio od Petra Barbarića, iz Zaostroga također. Budući da je taj Barbarić još uvijek bio živ, star oko 80 godina, Banović ga je potražio i pjesmu o istom motivu zabilježio i od njega. a je pjesma od Kosovićeve manja za jedan stih, ali se razlikuju i u pojedinim nebitnim dijelovima sadržaja. Sve te pjesme Banović je objavio 1924. u radu Prilozi za istraživanje hrvatskih ili srpskih narodnih pjesama, u kojima je prikazao subjektivne oso-bine kazivača narodnih pjesama.50

I koncem 1918. Banović je skupljao narod-ne umotvorine u Zaostrogu i 18. prosinca zapi-sao je pjesmu o Jugovićima, s početnim sti-hom »Grad gradilo devet mile braće…« od Ive Despot žene Antine, r. Kosović, r. 5. rujna 1860. u Zaostrogu, a tu pjesmu, od 57 stihova, nau-čila je od Banovićeve babe Ane ž. Jurine. Tu je pjesmu i Banović, kao dječak, slušao od svoje babe. U početku 1919, 12. siječnja, zapisao je također o Jugovićima pjesmu s početnim stihom Kulu gradi devet Jugovića, od Ivana Despota pok. Mate, r. 12. lipnja 1854, od 115 stihova. Ne može se utvrditi kad je nastao Banovićev prilog Narodne pjesme o Jugovićima i nji-hovu gradu na Viteru u Dalmaciji, 13 stra-nica rukom pisanih, ali svakako poslije dviju zapisanih pjesama o gradu Jugovića na Viteru. U tom radu Banović je ukazao na koji je način

50 Te zapisane pjesme Banović je objavio 1924. u radu Prilozi za istraživanje hrvatskih ili srp-skih narodnih pjesama, ZNŽO, knj. XXV, sv. 2, 193-254.

22 STAŠEVICA

preko rijeke, Glavno dugovanje – pogole-ma cijena, Preziranje smrti, Rezanje kose i grđenje lica od žalosti za svojtom, Nije lipše drvo doidrilo, Visoka jela do neba, Golemi darovi, Careva je hazna pokra-dena, u Mostaru kamena ćuprija, Blago nebrojeno, Leđan, Leđanin i Leđanka, Praznovjerica o barjaku u našoj narodnoj pjesmi, Preljuba i blago hercega Stjepana (Kosače) u povijesti, pričama i narodnoj pjesmi, uglavnom oko 25 različitih, sadržajno i po veličini, Banovićevih priloga, s brojnim primjerima iz usmene predaje Zaostroga, bilo pjesama ili općenito predaje. Među takvima je i pripovijest Kako se svetac Muhamed i sveti Ilija natjecali u grmljenju po naredbi svetog Petra, koju je zabilježio od svoga oca Mije, starog 80 godina.58

58 Većina tih priloga, bez pjesama, objavljeni su 1928. pod naslovom Mašta prema istini u na-šim narodnim pjesmama u ZNŽO, knj. XXVI, 193-256.

Godine 1928. Banović je objavio prilog O nekim biljkama dviju ljekaruša,55 a godi-ne 1931. objavio je prilog Pet težačkih ljeka-rija od bolesti zuba56 i u njima obradio neke biljke koje su se u Zaostrogu upotrebljavale kao ljekovite. Godine 1928. objavio je prilog Vukodlaci u kojem je objavio i neka pričanja u Zaostrogu o vukodlacima57.

U već spomenutom Banovićevu zbor-niku Različitih radova, priloga i ulomaka nalazi se više priloga koje je Banović pri-redio, a većinu i objavio. Tako uz navede-ni prilog Narodne pjesme o Jugovićima i njihovu gradu na Viteru u Dalmaciji tu se nalaze i prilozi: Preoblačenje junaka u žensku odoru, Sarajevska kuga i popla-ve, goleme buretine, suše i snjegovi, Mladost odavača, Plivanje pod oružjem

55 ZNŽO, knj. 26, 92-98.56 ZNŽO, knj. 28, sv. 1, 239-240.57 ZNŽO, knj. 26, 346-357.

Skica Zaostroga i okoliša: 1. Današnje selo Zaostrog, 2. Franjevački samostan Velike Gospe kod mora (»Kraj«), 3. Razvaline »Jugovića dvora« zvane »Mirine«, 4. Jugovića grad navrh Maloga Vitera, 5. Uvalica u Viteru zvana

»Ostrog«, 6. Mjesto na kojem je pristup u Ostrog bio ograđen tvrdim zidom, 7. i 8. Podački oberi poviše kojih se nalaze tragovi sredovječnoga ljudskoga naselja.

23STAŠEVICA

sv. Baru, za slavljenje krsnog imena (na sv. Martina, sv. Luku i sv. Nikolu), za poklade, u prigodama ženidbe i udaje, prilikom odlaska mladića u svijet i slično. Plesalo se na raznim mjestima: na »igrišću usred sela«, »kraj izvo-ra« ili »na vodi«, u privatnim kućama, na guv-nima (tako na Despotovu guvnu, Kraljevića guvnu) i drugdje. Nedjeljom se plesalo na »igrišću« usred sela, a drugih dana plesalo se po zaseocima, ovisno o slavljima. Uz ta plesa-nja sviralo se na mišnice i liru.60

ZaključakIz prikazanoga je vidljivo, a svakako

ovim izlaganjem naslovljena tema nije iscr-pljena, da se šest kulturnih i javnih djelatnika pozabavilo usmenim narodnim umotvorina-ma, a veći broj stanovnika Zaostroga kazi-vao je narodne pjesme i predaju općenito te opisivao običaje svoga mjesta. Ne samo što je zapisao brojne pjesme i priče, nego je Banović i tradiciju i život Zaostroga dosta dobro prikazao u predgovorima svojih zbirki iz 1902/1903. i 1960. te 1912. u dodatku rada Motivi iz Odiseje u hrvatskim narodnim pjesmama u Makarskom primorju.61 Tako za svoje Banoviće, zaselak od jedanaest obi-telji, navodi da bi se ljeti, u vrijeme školskih praznika, uvečer svi okupljali pod murvom, pričao bi im svakojake priče, svi su ga želj-no očekivali, »bilo je sve živo i veselo«. Brdo, primorski prostor iza kose biokovske nad Primorjem, gdje su stanovnici Zaostroga imali kuće i staje za koze i ovce, sijali žitarice, sadi-li krumpir i duhan i tu napasali svoju stoku u proljeće, ljeti i u jesen, sve dok zima ne ste-gne, bilo je prava Arkadija usmene književno-sti Zaostroga. Sve djevojke iz Zaostroga obič-no su živjele uz stoku u Brdu i po cijeli dan bi po glavicama i dolinama Brda odjekivala

60 Zorica Orepić, Folklorna građa Makarskog primorja, INU 759, 18-23.

61 Banović je 1962. objavio poseban prilog Osvrt na moje sakupljanje narodnih pjesama u Zaostrogu g. 1902-1903. i 1960., ZNŽO, knj. 40, 13-25.

I u ožujku 1960. Banović je bilježio narodne umotvorine, narodne pjesme, u Zaostrogu. Budući da je to bilo vrijeme pro-ljetnih radova u vinogradima i svi su bili zao-kupljeni poslom, Banović je »mogao pjesme popisivati samo tek iza smrknuća, kad se umorna čeljad nalazila kod kuće«. Tada je od šest kazivača zabilježio 16 pjesama, i to: od Drage Klinca (rođ. 1938), doseljenika iz vrgor-skog sela Ravča, dvije pjesme, ispjevane u narodnom duhu, pučke – Vrgorski kamatni-ci i Parnica radi ukradene kune, pj. br. 1 i 2. Po jednu pjesmu zabilježio je od Ivke Alfirević, stare 76 godina, pj. br. 3, Mare Kraljević, r. Điković, stare 86 godina, pj. br. 10; od Matije Kosović, rođ. 1872, pj. br. 6; od Joze Kosović, stare 76 godina, pj. br. 5 i deset pjesama zabi-lježio je od Nede Banović, r. Bulat, stare 50 godina, »nekad dobre pjevačice«, pj. br. 4, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15. i 16.59

Zapravo, Banovićev prinos u skupljanju i bilježenju, kao i u proučavanju usmene knji-ževnosti Zaostroga, sagledat će se onda kad se prouči ukupna Banovićeva ostavština, kako ona objavljena i pohranjena u ONŽO JAZU, tako i oni zapisi koji se čuvaju u Banovićevoj obitelji ili pak negdje drugdje.

Bilježenje usmene književnosti Zorice Orepić u Zaostrogu

Godine 1966. fo lk lornu građu u Makarskom primorju skupljala je Zorica Orepić i u Zaostrogu je 12. i 13. rujna bilježi-la podatke od Stjepana Vuinca, rođ. 1904; od Joze Kosovića Begova, rođ. 1914; Matije Kraljević, r. Pečar, r. 1895. i Matije Kosović r. Despot. Iz njezinih ispitivanja vidljivo je da je zabavni život u Zaostrogu bio dosta bogat. Plesalo se (balalo) kolo, šotić, valcer, polku, 2 pasa, mazurku, step, denči, kvatro-pasi. Plesalo se svake nedjelje, zimi i ljeti, za božić-ne i uskrsne blagdane, za zaštitnicu mjesta

59 Narodne pjesme, sakupio ih u Zaostrogu i u Donjem Sitnom (u Poljicima kod Splita) Stipe Banović g. 1960, ONŽO N. Z. 104.

24 STAŠEVICA

opusa kulturne baštine hrvatske usmene književnosti. Po tom svom zapisanom kultur-nom opusu Zaostrog se može svrstati u vrlo uski krug mjesta u Hrvatskoj, među nekoliko njih, gdje je možda zabilježeno i od propada-nja sačuvano nešto više te kulturne baštine.

Kakav je utjecaj usmene književno-sti Zaostroga bio na duhovni razvitak i rad fra Ivana Despota, nije baš lako odgovoriti, ali s obzirom na to da je u njegovo vrijeme u Zaostrogu, njegovu rodnom mjestu, a i širem zavičaju to bio glavni oblik duhovnog stvaralaštva i da je i sam Despot u svojem prilogu o pjesništvu 1881. tom stvaranju u kulturi hrvatskoga naroda dao veliko znače-nje, bez sumnje, utjecaj usmene književnosti Zaostroga i Hrvatske na Despotov književni opus, prvenstveno na Despotovo izražavanje i ideje, bio je priličit, a izgleda i odlučujući.

njihova pjesma. Također i uvečer, kada bi stoku pozatvarale u staje, i sve nužne poslo-ve posavršavale, okupljale su se po kućama i do kasno u noć prele su, pjevale i pričale priče o vilama, vješticama, morama, vukodla-cima, matićima, orbima, nagazima, vilinskim zdjelama, koscima i »zlim očima«. I muškarci i djevojke, kada su silazili u Zaostrog pjevali su, pjevalo se kad se žito mljelo na žrvanj, za vrijeme berbe grožđa i maslina, zapravo u svakoj prigodi, osim kad se žalovalo. Brdo i Zaostrog počeli su pustjeti već u početku ovoga stoljeća, a osobito u drugom svjet-skom ratu, a iza rata mnogi su odselili. U selu su ostali samo starci i starice, Brdo je posve napušteno, stoke je nestalo, zemlja se više nije obrađivala i sve je propalo. Tako je nestajao i folklor Zaostroga.

Pjesme zabilježene u Zaostrogu moti-vacijski su bogate i različitih sadržaja, u većini su epske, ali ima balada, legenda i lirskih pjesama, te u njima su zastuplje-ni motivi i imena koja se inače susreću u hrvatskoj usmenoj književnosti napr. Ivan Senjanin, Manojlo Grčić, Marko Kraljević, Janko Sibinjanin, Mijat Tomić, Mitar Jakšić, Stjepan Jakšić, Ivan od Bosna, ban Erdeljić, Bogdan Ljutica, Starina Novak, ali i neka nova, vjerojatno domaća: Ale od Vrgorca, Stipan Banović, Brokil Svilić, Stipan Zrnica, Pero Dragoman i dr. Pjesme zabilježene u Zaostrogu i jezično su zanimljive. Svakako, po bogatstvu jezika i po ljepoti stila spadaju među ljepše hrvatske narodne pjesme.

Zapravo, sve ovdje izloženo, kad se uzme u obzir vrijeme zapisivanja, broj kazi-vača i broj zapisanih pjesama manji je dio ukupnoga usmenog blaga Zaostroga, a veći i veliki dio toga neprocjenjivog bogat-stva je propao zauvijek. Iako je sačuvan, relativno, samo manji dio narodnih umotvo-rina Zaostroga, one su dragocjen prilog, ne samo kao svjedočanstvo proizvoda ljudskog duha u Zaostrogu, nego i u okviru folklora Makarskog primorja, ali i kao dio velikog

Branimir Dorotić: fra Nikola Radić(1923.-2010.) obnovitelj samostana u

Zaostrogu poslije potresa 1962. godine

25STAŠEVICA

I ako me redak ne dolazi, Ja ću ići na Viter planinu, Ja ću ići i ručak odniti!« Ode mlada i ručak odnese. 40 Kad Ivane ljubu ugledao, Grozne suze niz obraz pušćao: Odma se je varki dositija, Jer je nije redak doodija, Svi ručaju braća Jugovići, Sam ne ruča mlađeni Ivane. Iza ručka braća ustajala, Pa se bila grada dovezala: Jedni nose klaka i pržinu, Drugi vuku drvlje i kamenje,50 Treći ziđu od grada zidove. Viknu pròto od bijela grada, Što je bija vinčani divere Onoj mladoj Ivanovoj ljubi: »U Bogu ti, moja neve draga, Evo mi je zlatan prsten pao S desne ruke gradu na temelje: Dodaj mi ga, moja neve draga! Otkad sam ga sebi dobavija, On se nije sa mlon rastavija,60 Nego jutros pade u temelje – Zli bilizi, moja neve draga!« Neve mu je od posluga bila, Za prstenom odmah poletila. Pròto viknu iza svega glasa: »Brže-bolje, moja braćo draga, Ne bil’nami Bog i srića dala, Da bi nan se kula doziđala!« Svi skočiše braća Jugovići, Samo nije mlađeni Ivane,

1 Grad gradilo devet mile braće, Devet braće devet Jugovića Na Viteru više manastira. Što bi braća obdan sagradila, To bi obnoć vile razorile. Pa jin bile besidile vile_ »Ne gradite, braćo Jugovići, Ne gradite, ne arčite blaga – Nikada ga dogradit ne ćete,10 Doklen njemu u bedene tvrde, Jednu ljubu vi ne zaziđete!« Kad su oni vile razumili, Među se su viru uvatili, Da ljubama ništa ne kazuju, Pa da onu ziđu u bedene, Koja sutra sama k njiman dođe, Sama dođe i ručak donese. Pa odoše dvoru bijelomu. Sve večera malo i veliko,20 Po večeri razgovaraju se, Pa legoše u meke dušeke. O neviro, nigdi te ne bilo! Svaki svojoj ljubi kazivaše: »Čuvaj mi se, moja ljubo virna, Nemoj sutra ručka iznositi: Živu će te u grad uziđati!« Sâm ne tide mlađeni Ivane. Kad ujutro jutro osvanilo I otišla braća na planinu,30 Sve se neve pobolile mlade: Jedna veli, da je boli glava, Druga veli, da joj čedo plače, Da ga ničim utišit ne more. Sama veli Ivanova ljuba: »U Boga van, moje neve drage,

DODATAK

ZAOSTROŠKA NARODNA PJESMA O ZIDANJU GRADA NA VITERU

26 STAŠEVICA

Pogledalo kolik ogledalo, Da ja gledan svoje čedo malo,110 Kada mi ga na Viter iznesu!« Diver bija, za Boga primija, Pa jon nije oči zatvorija: Ostavi jon malo pogledalo, Pogledalo kolik ogledalo. Ka’ su braća nevu zaziđala, Otiđoše dvoru bijelomu, A kada je noćca omrknila, Cvili mlada kano guja ljuta: »Pusti, Bože, munje i gromove,120 Da razore od grada zidove, Da ja oden svomu dvoru bilu Pa da vidin svoje čedo malo!« To se milom Bogu ražalilo, Pa on pušća munje i gromove I razori od grada zidove, Osta neve zdrava i čitava. Leti ona dvoru bijelomu. Kad je bila iza bila dvora, Malo jon se čedo rasplakalo,130 Teško su ga neve proklinjale: »Bog te ubi’, jadno čedo malo. Bog te ub’i i ko te rodijo I na našoj glavi ostavijo!« Ka’ to začu ljuba Ivanova, Kliknu ona tanko glasovito: »Nije krivo moje čedo malo, Već nevirni diverovi moji!« Čim to reče na zemljicu kleče, To izusti, pa dušu ispusti:140 Mrtva pade, više ne ustade.

(S. BANOVIĆ, Jedna zanimljiva narodna pjesma, koju su nekad uzalud tražili, Savremenik (Zagreb), XVI/191, 4, 245-247. – Varijantu istog motiva sa samo 89 deseteraca objavio: F. MATE ŠIMIĆ, Viter, Iskra, 1887, 5, 36-37).

70 Već on side na stinu studenu, Pa on ciči kano guja ljuta. Stala braća nevu zaziđivat, Ona cvili iza svega glasa: »Nemojte me, diverovi moji, Ku’će moje čedo prinejako!?« Ali oni aju i ne aju, Nego ziđu što se brže more. Ka’do pasa mladu zaziđoše, Divera je pròta zaklinjala:80 »Bogon braco, vinčani divere, Nemojte mi dojke zaziđivat, Da podojin svoje čedo malo, Kada mi ga na Viter iznesu!« Diver bija, za Boga primija, Pa jon proste dojke ostavija Kad do ruku nevu zaziđoše, Jopet ona pròta zaklinjaše: »Bogon braco, vinčani divere, Nemoj meni ruke zaziđivat,90 Da ja mogu čedo privatiti, Privatiti, njega milovati, Kada mi ga na Viter iznesu!« Diver bija, za Boga primija, Pa jon proste ruke ostavija. Kad do vrata nevu zaziđaše, Jopet ona pròta zaklinjala: »Bogon braco, vinčani divere, Nemoj meni usta zaziđivat, Da se mogu tužna razgovarat100 I poljubit svoje čedo malo, Kada mi ga na Viter iznesu!« Diver bija, za Boga primija, Pa jon usta prosta ostavija. Do očiju kad je zaziđaše, Jopet mlada pròta zaklinjaše: »Bogon braco, vinčani divere, Ostavi mi malo pogledalo,

27STAŠEVICA

I ove godine, 5. listopada, proslavljen je Dan učitelja u mnogim školama. Tako je

bilo i u našoj školi fra Ante Gnječa. Svečano ozračje bilo je još izraženije, jer smo taj dan obilježili i Dan zahvalnosti za plodove zemlje. Raskošno ukrašeni stolovi prepuni plodova, osmijeh na licima djece. Bio je to, svakako, drugačiji dan. Nakon toga, odlazak

nas učitelja u obližnje selo Pasičinu, u brdu. Pratilo nas je toplo jesensko sunce, pre-divne razglednice pred našim očima, svjež zrak... Kod crkve sv. Jure (sagrađene 1897.) predavanje o povijesti cijeloga kraja, održao nam je naš župnik fra Vinko Prlić. Neka se ponovi i iduće godine.

Marina Jonjić-Sikirić

DAN UČITELJA

JEDNO MIŠLJENJE

Kad ćemo već jednom doživjeti vrijeme da čujemo zasluženu toplu i ljudsku riječ priznanja nekom čovjeku koji je stvarno koristan za ljudsku zajednicu? Spomenimo, na primjer, i ne

slučajno, kao jednog od prvih među takvima - seoskog učitelja.To je onaj osamljeni, požrtvovni i skromni čovjek, što se nađe, koji put, u nekom tako

zabitnom planinskom selu da ga, katkad, samo vukovi i medvjedi počaste svojom pažnjom - dragi čovjek, koji s beskrajnim samoodricanjem, strpljivošću i ljubavi zna da vodi u život ono što nam je svima najmilije - našu rođenu djecu, našu životnu nadu i trudi se da ih osposobi da jednom budu čestiti i sretni ljudi!

(Iz intervjua na televiziji s dr. Gabrijelom Divjanovićem, direktorom zvjezdarnice, povodom njegova članka »Lice i naličje osvajanja Mjeseca«, objavljenog u časopisu »Čovjek i svemir« god. XVII., 1973./74., br. 1, str 23.)

Dan učitelja, proslavljen kod sv. Jure u Pasičini, 5. listopada 2012.

Ne možete zamisliti ljudsku zajednicu bez vjere, pa tako ni selo bez crkve. Stojeći na

mjestu na kojem dominira, ona selo vodi, ori-jentir mu je i putokaz, točka doticaja s nebom. Sagrađena od kamena, u selima Dalmatinske zagore ona kao da je samo uzdignuta iz pje-snikove »plave skamenjene vječnosti« i obliko-vana ljudskom rukom po Božjem nadahnuću.

Seoske kuće, sa svojim dimnjacima, dvorištima, torovima, u susjedstvu staja, zida-ne obično bez urbanističkoga reda i arhitek-tonske discipline, imaju svoj osebujni seoski govor kojim međusobno komuniciraju. Svojim oblikom, veličinom, neredom kojim su građe-ne kako je tko htio, svađaju se jedna s dru-gom kao i njihovi vlasnici.

Samo je crkva tišina, ona je izdvoje-na sveta kuća, istodobno je u relaciji prema cijelom selu, ali govori samo Božjim jezikom. Tim jezikom govore i ljudi u nedjelju kad su na misi ili kad su u njoj u nekoj drugoj prigo-di. Ali i kad u svakidašnjim poslovima kraj nje prolaze, osjećaju je kao sveto mjesto koje se ničim ne smije povrijediti – ni vikom, ni psov-kom, ni bilo čim drugim. Pa ipak je ne osje-ćaju baš nimalo tuđom, stranom. Ona to nije ni svojom nepriličnom veličinom, ni kamenom od kojega je građena, ni ponašanjem svećeni-

ka koji se, čim dođe na župu, vrlo brzo srodi sa stanovnicima i postaje jedan od njih. U njoj su posvećeni svi najvažniji događaji u životu ljudi – rođenje, krštenje, prva pričest i krizma, vjenčanje, ispraćaj u život vječni.

Zahvaljujući crkvi, oni osjećaju da su bića nečije brige, Božje brige, da nisu u svi-jet bačena i u njemu odbačena stvorenja. Veličina Boga i na njegovu sliku i priliku stvo-renoga čovjeka tako može doći do izražaja i u siromašnim selima smještenim »Bogu iza leđa«. O toj sličnosti sela i njihovih ljudi sa svo-jim crkvama govori i povijest svetih građevina u Staševici. Kao što se u tamninama prošlosti gubi trag podrijetlu njezinih stanovnika, kao što tek proviruju iz uspomena, ima tu kapela i crkva koje, još neistražene, sa svojim ostaci-ma proviruju iz temelja, iz zemlje. Dakako, naj-više je sačuvanih, obnavljanih, dograđivanih i novosagrađenih marom svećenika i vjernika, oplemenjivanih umjetničkom rukom, čuva-nih iz iseljeničkih daljina i otimanih pustoše-nju što je bila došla s komunističkom vlašću. Tako su crkve stoljećima pratile sudbinu vjer-nika, sudbinu podneblja, u kojem su vrijeme Božje i vrijeme ljudsko tekli zajedno. Ipak bi bilo besmisleno da je u Staševici živa samo briga za crkve, sve je življa briga za zemlju, za

28 STAŠEVICA

VRIJEME BOŽJE I VRIJEME LJUDSKO

Crkva sv. Jure u Pasičini sagrađena 1897. g. Snimio Ivan Jukić.

29STAŠEVICA

zavičaj kojem se ljudi sve više vraćaju. A da je od davnina riječ o svetom zavičaju ne svje-doče samo sačuvane crkve, nego i prapovije-sne gomile, nadgrobne ploče, starokršćanske bazilike, srednjovjekovni stećci… Ako je bio nastanjen u dalekoj prošlosti, trebao bi imati i budućnost. Ali upravo ta prošlost, i kršćanska i pretkršćanska, govori o svetim temeljima na kojima se ovdje živjelo, pa se samo na njima može živjeti i u budućnosti. Godine 1962., u vrijeme potresa, odvalila se velika kamena gromada i s visine od oko 350 metara survala se niz vrleti Biokova do crkve sv. Jure. Srušila je sakristiju, ali se zaustavila samo nekoliko centimetara od zida neoromaničke crkve, gdje i danas stoji. Ova knjiga pokazuje: kao što Bog nije dao da se sruši crkva, svećenici i marljivi vjernici ovoga kraja zaustavljali su gro-made nevolja i nedaća koje su ga mogle sru-šiti, a crkve su najznakovitiji simboli i dokazi te svete trajnosti Staševice. Jedna priča o jednoj od tih »gromada« kaže kako je na početku 60-ih godina prošlog stoljeća fra Jozo Smoljo bio nakanio sagraditi župsku kuću u Staševici, pa premda su sve kuće u tom kraju sagrađe-ne bez građevinskih dozvola, komunističke su vlasti zahtijevale da se ova gradi »po zakonu«.

Tako je fra Jozo morao ići u Ploče pede-set i tri puta, no bio je ustrajan, gradnja je brzo završena, pa je fratarska kuća u Staševici bila prva koja je sagrađena po nacrtu i »sa svim mogućim dozvolama«. Vjera je od svega jača! Pohod Staševici ovom knjigom Ivana Jukića i fra Vinka Prlića1 opčinjava nas upravo tom snagom vjere koja je davala snagu ljudima i cijelom kraju. Vjere koje je, na žalost, danas sve manje, pa je ova knjiga utoliko dragocje-nija kao dokument vremena koje nestaje ali i vremena koje može biti naputak za buduć-nost. Jer gdje god živio, u Splitu, Zagrebu, Frankfurtu, New Yorku ili Perthu, ako čovjek, govoreći i u doslovnom i u prenesenom zna-čenju, nema svoga sela i u njemu crkve kojom to selo dotiče nebo, on je izgubljen. On zapra-vo nema ni svoje kuće, ni svoga zavičaja.

Milan Ivkošić

1 Sakralna baština župe Staševica

MI SMO PONIŽENI, GOSPODE(1992.)

Mi smo poniženi, Gospode!I Ti si ponižen s nama,Jer postasmo roblje.Postasmo roblje i groblje;Tučeni i masakrirani,Mi, oni koji Te se boje,Gospode,Koji vjeruju u TeI slave ime Tvoje.

Gospode, zar ne vidišKako nam kuće gore:Dubrovnik, Šibenik, Zadar,Ilok i Vukovar granatama tuku.Znamenja sveta – naše crkve zločinci ruše.Stoljetni ponos taj nauzgor ne stoji više.Ni mjesta okupljanja i slavlja nemamo sad.More gori, zemlja puca, brda se ruše…Pred naletom zlaI sveto tloIspod nogu nam izmiče.

Od barbara i krvnika,Spasi narod svoj, o Gospode!Dijete, majku i starca,Što pred nožemI srpskom puškom bježe –Spasi!

Svatko Ti iz duše viče:Spasi,Spasi, o Gospode!

Da,Mi smo poniženi,Gospode!I Ti si ponižen s nama,Jer smo narod Tvoj,A Ti Bog naš!

Vlado Lončar

S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od Maro, hipokoristika imena Maroj, Maroje,

zabilježenih u Dubrovniku u 14. i 15. stolje-ću. Inače to su naše, poglavito dubrovačke, prilagođenice latinsko-talijanskog osobnog imena Marinus sa značenjem morski.

Marević je prezime koje ima najviše stanovnika Staševice (28 obitelji sa 110 duša), a što je i više od šestine svih hrvat-skih Marevića.

U Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2001. godine žive 173 Marevića obitelj s ukupno 598 duša.

– Klek i Podgradina pokraj Slivna (neretvanskog) po jedna osoba (1, 1),

– Kobiljača (4, 14),– Kula Norinska (3, 12),– Krvavac I. i II. (5, 17),– Momići (6, 25),– Podrujnica (7, 23),– Makarska (2, 6),– Metković (37, 131),– Opuzen (2, 9),– Ploče (13, 51),– Podgora (2, 6),– Split (13, 40),– Vid (2, 12),– Vranjic pokraj Solina (3, 8).Istog su jezičnog postanja i prezimena:– Maroević (100, Hvar, južna i srednja

Dalmacija),– Maroja (Zadar, Virovitica, Karlovac),– Marojčić (Slavonski Brod),– Marojević (220, Županja, istočna

Slavonija),– Marojica (Dubrovnik),– Marov (Šibenik, Korčula),– Marović (590, Metković, južna Dal-

macija).Što se tiče prezimena Marević, ono se

u dokumentima u Neretvi pojavljuje najprije u oblicima Moravić i Marojević.

Od Moravić je nastalo Marević razjed-načivanjem vokala, karakterističnim za zapadnohercegovačke i neretvanske ikav-ske govore.

Marojević je ustvari duži oblik prezime-na Marović odnosno Marević, koje i danas živi u dva oblika:

– Marojević (sjeverni dijelovi Hrvat-ske),– Maroević (Split i Stari Grad na Hvaru

imaju 18 Maroevića obitelji s ukupno 47 duša).

30 STAŠEVICA

NAŠA PREZIMENANAŠA PREZIMENA

MAREVIĆ

Gotovo svi (149 obitelji, 517 osoba) prebivaju na dalmatinskom području, i to ponajviše u Neretvi:

– Staševica (28 obitelji, 110 duša),– Biograd (1, 3),– Cavtat (1, 6),– Dubrovnik (6, 19),– Dusina pokraj Vrgorca (1, 3),– Umčani pokraj Vrgorca (3, 11),– Vrgorac (3, 8)– Gradac (3, 7),– Imotski (1, 4),– Kaštel Kambelovac (1, 2),

Inače oblik Marojević zabilježen je:– 1401. godine, kada se spominje

Mitar Marojević di Bregava (danas područje hercegovačke općine Stolac);1

– 1431. godine u Boraji pokraj Šibe-nika naveden je Juraj Maroeuich, zatim se godine 1585. u Šibeniku spominje Andreas Maroeuich, a iz godine 1684. ostao je zapis o stanovnici Šibenika Mandalini Maroeuich;2 od šibenskih Marojevića nastala su i dva nova roda: Aralice i Perčini;

– 1516. godine notar splitskog nad-biskupa Andrije II. Korneliusa Andrija de Solandis presudio je da je Dujam Marojević iz Vranjica pokraj Solina dužan danju i noću čuvati stražu, kao i ostali seljaci, a svaki put ako to ne učini, platit će kaznu od 20 malih solida;3

– 1673. godine među obiteljima s Makarskog primorja u izbjeglištvu u Starom 1 P. Anđelić, Srednjovjekovna župa Baba, str.

49., Srednjovjekovne humske župe, Mostar 1999.

2 I. Ostojić, op. cit., str. 332.3 L. Katić, Marginalia za topografiju starohrvat-

skog Solina, List Biskupije splitsko-makarske, LX., Split 1938., broj 1-12.

Gradu na Hvaru spominje se i petočlana obitelj Jurja Maroevića;4

– 1687. godine zabilježen je Stipan Marojević, posjednik u Podaci, danas opći-na Gradac;5

Ovo je i prigoda da se spomenu i dvo-jica dalmatinskih franjevaca s prezimenom Marojević:

– fra Karlo Marojević-Aralica iz Veluši-ća pokraj Drniša, koji je bio lektor u Šibeniku, učitelj gramatike na Visovcu, kustos i dva puta provincijal, ostao je zapamćen po počet-nici s naslovom »Blago odkriveno maloj diči-ci i potribnim gdi je način ugodan znat slova slagat i štit…«, objavljenoj 1764. godine u Anconi. U toj knjižici od 75 stranica malog formata obuhvaćeno je znanje koje se tražilo od »dičice«: čitanje i pisanje; nauk kršćanski; razne molitve; načini primanja sakramenata; nauk za služiti Svetu Misu, i to latinski i »arva-czki«; načini pisanja hrvatskim jezikom latini-com; osnovi aritmetike, pravila za pronalaže-nje nedjeljnih slova i pomičnih svetkovina;6

4 M. Ujdurović, Stanovništvo Makarskog primor-ja od 15. do 19. stoljeća, Gradac 2002., str. 42.

5 M. Vidović, op. cit., str. 394.6 J. A. Soldo, op. cit., knjiga II., str. 359. i 360.

31STAŠEVICA

Drago Opšivač, Tomislav Panza, Stipe Dodig, fra Mladen Marić i Miće Jelaš na vidikovcu u Pasičini, 6. svibnja 2012.

– fra Karlo Marojević (Velušić pokraj Drniša 1731-Visovac 1811), provincijal i pro-fesor teologije, također zaslužuje pozornost. Dok ga je majka Doroteja dojila, umrla je od kuge, a otac Jure ga je uzeo iz majčina naručja, odgajao ga i doveo na Visovac, gdje je mali Ivan završio osnovno i srednje školo-vanje i obukao franjevački habit te uzeo ime fra Karlo. Bio je izvanredan propovjednik i odgojitelj novaka, a dva puta je bio provinci-jalom (1770-1773. i 1781-1785. godine). Bio je čovjek molitve i strpljiv u bolestima.7

Još se jedan oblik ovog prezimena Marović spominje veoma rano: 1461. godine zabilježeno je da je Radman Marović iz Prosika pokraj Solina iznajmio neku zemlju u Vranjicu.8

Jesu li istih korijena i Marovići iz Mravi-naca, koji danas pripadaju gradu Solinu?9

Vratimo se Marevićima iz Neretve.U mletačkom zemljišniku iz 1704. godi-

ne zabilježeno je da je šest kućedomaćina s prezimenom Marović dobilo zemlje od vene-cijanskih vlasti. Njihovi su se domaćini bili:

– Andrijana Marović, vjerojatno udovi-ca, čija je obitelj dobila 605 tavola zemlje;

– Grga Marović iz sela Plina i Vrbica dobio je vinograd i zemlju u selima u Desna, Plina, Vrbica i Dobrovac (12 kanapa i 195,66 tavola; zanimljivo je spomenuti da su uz njegovo ime upisana tri oblika prezime-na: Marović, Marošić i Maričić;

– Jure Martin Marović dobio je zemlju u dolini Veliki i Mali uton, te u dolini Franina pokraj sela Plina (sedam kanapa i 713, 66 tavola);

– Ivanu Maroviću pripao je vinograd i zemlja u dolini Mali i Veliki uton pokraj Pline,

7 H. G. Jurišić, Uzorni i sveti redovnici visovač-kog samostana, str. 257; Visovački zbornik, Visovac 1997.

8 L. Katić, Imbrevijature splitskog notara staro-hrvatskog Solina; List Biskupije splitsko-ma-karske, LX., Split 1938., broj 1-12.

9 L. Katić, Naseljenje današnjeg Solina, str. 87-88; Izdanje Muzeja grada Splita, svezak IV., Split 1953.

ispod brda Trešelj, te u Plini i Dobrovcu (pet kanapa i 748 tavola),

– Josipu Maroviću dodijeljena je zemlja u selu Desna (tri kanapa i 220,5 tavola),

– Matija Marović je dobio zemlju u Dobrima pokraj Pline, u dolini Srima pokraj Pline, u dolini Franina i u selu Dobrovac pokraj Pline (tri kanapa i 708,5 tavola).10

U mletačkom zemljišniku iz 1725-1728. godine preci današnjih staševačkih Marevića upisani su s dva oblika prezimena Maroević i Maričić:

– u Pasičini prebivalište su imali Jure Maroević s 14-članom i Mate Maroević s devetočlanom obitelji;

– u Plini su živjele obitelji Ante Mari-čića s tri i Matije Maričića sa šest duša;

– u Vrbici je smještena obitelj Nikole Maričića s osam članova.11

Neprekidnost prebivanja roda Maro-vića na području današnje župe Staševice može se pratiti preko Stanja duše stare župe Podjezerje od 1. ožujka 1733. godi-ne, u kojem su Marevići navedeni u selu Pasičini s dvije obitelji što su se služile s već poznatim oblikom prezimena Maroević:

– u kući TOME MAROEVIĆA uz do-maćini Tomu starog 98 godina (rođen je 1635. godine) živjeli su:

– Katarina, Tomina supruga (60 godina),– Stipan, Tomin sin iz prvog braka (32),– Jelena, Stipanova supruga (25),– Ana, njihova kći (5),– Ivana, njihova kći (2),– Andrija, Tomin sin (25),– Ivana, Andrijina supruga (25),– Mateja, Andrijina kći (2),– Grgo, Tomin sin (23),– Toma, Tomin sin (20),– Katarina, Tomina sluškinja.– U kući MIJE MAROEVIĆA uz doma-

ćina Miju, sina pokojnog Jure (31 godina) živjeli su:10 M. Glibota, op. cit., str. 143., 148., 149., 152. i 155. 11 Isto, str. 176. i 179.

32 STAŠEVICA

33STAŠEVICA

– Mate Marević (trojica),– Petar Marević.14

Popis stanovništva Hrvatske 1948. zatekao je u Neretvi u deset naselja 65 Marevića obitelji s ukupno 391 dušom:

– Pasičina (20 obitelji, 122 duše + dva samca).

– Bagalović (7, 24),– Doline (3, 11),– Krvavac (8, 30),– Kula Norinska (2, 13),– Metković (6, 15),– Momići (3, 11),– Opuzen (2, 6),– Podrujnica (7, 33),– Vid (7, 34).15

Marevići su u 18. stoljeću dali Katolič-koj crkvi trojicu franjevaca:

– fra Antu Maroevića (1695-1771), koji je ostvario 30-godišnji župnički staž, a za samostan u Zaostrogu nabavio je kip Svetog Ante i orgulje što ih je izradio don Petar Nakić,

– fra Ivana Maroevića (1774-1819), koji se utopio pokraj Zavojana u vrgoračkoj općini,

– fra Paška Maroevića, koji je kao đak-klerik umro u Omišu 1810. godine.

Ante Ivanković14 Državni arhiv u Splitu, Austrijski zemljišnik iz

1836. godine, katastarska općina Pasičina.15 Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1976.

– Petronila, Mijina supruga (32),– Nikola, njihov sin (9),– Franka, njihova kći (2),– Marko, Mijin brat (28),– Petronila, Markova supruga (28),– Ivana, njihova kći (1),– Filip, Markov brat (20),– Petar, Markov brat (20),– Tomica, Mijina majka (60), – Jelena, njihova rodica (57),– Ilija, sin pokojnog Jure Maroevića (21),– Josipa, kći pokojnog Jure Maroevića (15),– Margarita, Markova sestra (29),– Jurka, Markova sestra (23).12

U Stanju duša stare župe Pasičina-Brista od 31. listopada 1806. godine u Pasičini je 10 obitelji s prezimenom Maroević, kojih su domaćini bili:

– Ante Maroević prvi (devet članova u obitelji),

– Mijo Maroević (11),– Jakov Maroević (9),– Stipan Maroević (7),– Mate Maroević (13),– Ivan Maroević (3),– Bartul Maroević (10),– Frane Maroević (9),– Petar Maroević (4),– Ante Maroević drugi (4).13

U austrijskom zemljišniku iz 1836. go-dine za naselje Pasičina zabilježeno je 15 obitelji tog roda, kojih su domaćini bili:

– Bože Marević,– Dujmo Marević,– Elena Marević,– Filip Marević,– Grgo Marević,– Ivan Marević,– Jakov Marević– Jozo Marević (dvojica),– Marko Marević (dvojica),

12 Nadbiskupski arhiv Split, M. 67, fol. 292-303.13 Isto, M. 113.

Zabrana prema Pasičini

REPUBLIKA HRVATSKADUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

GRAD PLOČEGradonačelnik

Ploče, 4. svibnja 2012. godineODBOR ZA DODJELU JAVNIH PRIZNANJA

GRADSKOG VIJEĆA GRADA PLOČAPLOČE

PRIJEDLOG ZA DODJELU NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Sukladno Pozivnom natječaju za podnošenje prijedloga za dodjelu Nagrade Grada Ploča u 2012. godini objavljenom 18. 4. 2012. godine u dnevnom tisku »Slobodna Dalmacija«, predlažem dodjelu Nagrade Grada Ploča za životno djelo župniku Staševice Fra Vinku Marinku Prliću za nesebični doprinos u izgradnji i sanaciji crkava, te unapređenju kulturnog i duhovnog života Župe.

O b r a z l o ž e n j e:Fra Vinko Marinko Prlić, rođen 22. srpnja 1940. godine, župnikom Staševice imenovan je 2006.

g. Od samog početka službe aktivno sudjeluje u unapređenju kulturnog i duhovnog života Župe.Pokreće izdavanje župnog lista »Staševica«. Do sada je tiskano ukupno 6 brojeva.Ustrojava i 2010. godine otvara Župnu knjižnicu sa fondom od 2.000 knjiga koja nosi ime

po fra Anti Gnječu. U monografiji je kroz tekst i fotografije prikazana povijest župe Staševica u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja datira još s kraja 5. i početka 6. stoljeća, o čemu svjedoče ostaci starokršćanske bazilike sv. Anastazija (Staša) te srednjovjekovni stećci i nadgrobne ploče.

Prikuplja materijale i fotodokumentaciju o sakralnoj baštini Staševice, te 2011. godine izdaje vrijednu fotomonografiju »Sakralna baština Župe Staševica« u nakladi od 500 primjera-ka, na 120 stranica sa ukupno objavljenih 120 fotografija i slika.

Aktivan je u očuvanju sakralne baštine Staševice. Organizira obnovu i nadogradnju Crkve Sv. Staša u Staševici, nastavlja započete radove i završava izgradnju crkve Gospe Lurdske u Spilicama.

Organizirao je sanaciju i proširenje starih puteva, kao i izgradnji novih cesta prema napuštenim selima i crkvama župa Pasičina i Brista, zbog čega se ljudi danas vraćaju na svoja napuštena »ognji-šta«, obnavljaju stare kamene kuće spašavajući ih od propadanja i ponovo obrađuju svoju zemlju.

GradonačelnikKrešimir Vejić, dipl. oec.

34 STAŠEVICA

ŽIVOTOPIS

Fra Vinko Marinko Prlić rođen je 22. srp-nja 1940. godine u Sovićima (Općina

Grude, BiH). Osnovnu školu završio je u Sovićima, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Zagrebu. Bogosloviju je završio u Makarskoj, gdje je zaređen za svećenika 14. srpnja 1966. godine.

Svećeničku je službu započeo u Met-koviću (1967.-1973.). Prefekt je Sjemeništa u Sinju (1973.-1977.). Godine 1977. imenovan je župnikom Miljevaca, gdje pokreće župni list »Miljevci«. Od 1982. do 1991. godine župnik je Prološca gdje pokreće župni list »Proložac«.

Godine 1991. imenovan je gvardija-nom, župnikom i dekanom u Imotskom, gdje nastavlja sa izdavanjem lista »Grad na gori«. Od godine 1997. župnik je Zmijavaca, te nastavlja sa izdavanjem lista »Zmijavci«.

Godine 2006. imenovan je župnikom Staševice gdje pokreće izdavanje župnog lista »Staševica«. U Staševici se zauzima za izgradnju brdskih cesta do starih crkava.

Godine 1992. i 1993., za vrijeme služ-be u Imotskom, sudjelovao je u organizira-nju i pružanju pomoći kod izlaska oko 700 Židova iz okupiranog Sarajeva. Na molbu Caritasa zagrebačke nadbiskupije, pred-stavnici Židovske zajednice dr. Vladimir Šalomon (koji je bio glavni voditelj i pregova-rač) i Abinud Bencion došli su u Imotski i bili smješteni u samostanu, gdje im je gvardijan fra Vinko Marinko Prlić pružao svu potrebnu pomoć i smještaj za Židove koji su dolazili iz okupiranog Sarajeva, kao i pomoć u organi-ziranju dostave hrane Židovima u Sarajevu.

U znak zahvalnosti Vlada Izraela formi-rala je delegaciju koja je posjetila samostan u Imotskom 16. rujna 1992. godine kako bi uruči-la zahvalu »za pomoć koju su dobili u Imotskom od svećenika u samostanu« koju su potpisali istaknuti Židovi gosp. Ben-Shachar Samuel, pukovnik Izraelske vojske i gosp. Raviv Tuvya, voditelj židovske agencije u Budimpešti.

Odlukom Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana odlikovan je Redom hrvatskog pletera 26. svibnja 1998. godine.

35STAŠEVICA

36 STAŠEVICA

REPUBLIKA HRVATSKADUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

GRAD PLOČEGradsko vijeće

Ploče, 22. svibnja 2012. godine

Fra Vinko Marinko PrlićŽupnik Župe sv. StašaStaševica

Poštovani,Odlukom Gradskog vijeća Grada Ploča na 27. sjednici održanoj 18. svibnja 2012. godine

dodijeljena Vam je Nagrada Grada Ploča za životno djelo.Pozivate se na svečanu sjednicu Gradskog vijeća na kojoj će vam nagrada biti uručena.Svečana sjednica Gradskog vijeća održat će se 25. svibnja 2012. godine s početkom u

18,00 sati u Domu kulture u Pločama.S poštovanjem

Predsjednik Gradskog vijećaMate Dugandžić

U ime ovogodišnjih nagrađenika za životno djelo i u osobno ime izražavam zahvalnost

Odboru za dodjelu javnih priznanja Gradskog vijeća grada Ploča i gradonačelniku Krešimiru Vejiću na dodjeli Nagrade za životno djelo. Nakon obavijesti o Nagradi, te našem okuplja-nju i primanju Nagrade, osjećamo da je Gradu stalo do vrijednih ljudi, koji nesebično pomažu u radu. Naš trud je netko prepoznao, o njima progovorio i priznao.

Ugodno sam iznenađen. Nagradu doživ-ljavam kao javno priznanje za djelo koje je moja svećenička, franjevačka i ljudska dužnost. Prepoznao sam da je Grad uočio plodove koji su rezultat životnog odricanja, ljubavi i disci-pline. Bez toga ne bih mogao ostvariti ovakve rezultate. Tijekom moga života, kao svećenik,

Riječ u povodu Nagrade za životno djeloPloče, 25. V. 2012. u 18,00 sati

fratar i čovjek, vršio sam, prema Božjim darovi-ma, svoju svećeničku, redovničku i ljudsku duž-nost. Ta dužnost je višestruka i višedesetljetna.

Od rada s malom djecom, preko gimna-zijalaca, do suradnje s predstavnicima raznih zvanja i poziva, posebice obitelji sa svim gene-racijama, promicao sam kršćanske vrijednosti, humanitarni rad i solidarnost među svima. Moj svećenički rad posvećen je javnom djelovanju, odgoju i obrazovanju katolika. Tijekom živo-ta, čini mi se, upoznao sam dušu naroda od Neretve do Krke i hercegovačkog kamenjara.

Zapušteni dio Staševice u brdima dozivao mi je u pamet minula stoljeća i da vrijeme nije stalo i kako stare crkve, crkvice, kapelice, gro-blja i oronjeli zidovi nekada životom ispunjenih i nastanjenih kuća žude za svojima. Dao sam

37STAŠEVICA

i međunarodne, da ne kažem svjetske razine.1

I predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman je zapazio dalekosežnost mojih djelatnosti dodijelivši mi 26. V. 1998. Odličje Reda hrvatskog pletera.

Danas okićen nagrađenicima i ostalima u ovoj dvorani u srcu našeg Grada, moram vam priznati u mom srcu je velika radost, ne samo zbog nagrade, nego i stoga što sam uvjeren da se na današnji dan i moji vjernici i učenici radu-ju sa mnom. Uvjerio sam se da postoji samo jedan način da sačuvamo svoju vjeru: moramo je davati drugima. Samo kad svoju vjeru daješ drugima znaš da je imaš!

Ovo je svojevrsna kruna naših ostvarenja.Ujedno mi je ovo priznanje i poticaj za

nastavak svećeničkog djelovanja u poseb-nim okolnostima, u naporu razvoja i promidž-bi Staševice te uspostavi plodne suradnje s ustanovama u Provinciji i Nadbiskupiji, ali i Hercegovini u kojoj sam rođen.

Hvala mojim župljanima i našim sugra-đanima što su nas se sjetili! Ne možete zami-sliti koliko nam ovo priznanje znači. Osobno bih rekao da više znači našim suvremenicima nego nama samima. Neka to bude i jak poticaj našoj mladeži i nasljednicima.

Hvala Vam na nagrađenom priznanju i pridružujem se zajedničkom slavlju! HVALA!

Staševica – Ploče, 25. svibnja 2012.

1 Židovi su narod koji je višestruko međusobno povezan. Oni međusobno brzo prošire što im predstavnici drugih naroda učine – dobro i zlo.

se, uz pomoć dobročinitelja, na izgradnju ceste (9 km) poručujući župljanima da Staševica, u kojoj je ne samo lijepo živjeti, nego i podne-blje u koji vrijedi ulagati, pa narod može kuće popravljati i nove graditi, zemlju obrađivati, povrće i voće saditi, te će Staševica kojoj ćete se, kada jednom dođete, uvijek vraćati.

Sudjelovanje i pružanje pomoći kod izla-ska oko 700 Židova iz okupiranog Sarajeva (1993.) kao i pomoć u organiziranju dostave hrane Židovima u Sarajevu, ali i čuvanje ikona iz pravoslavnog hrama u Glavini. To je podiglo neke vidove moje i braće franjevaca iz imot-skog samostana djelatnosti na međureligijske

Riječ fra Vinka u ime dobitnika nagrada

38 STAŠEVICA

OBILJEŽEN GROB FRA ŠIMUNA MIOŠIĆA NAKON 166 G.

Dana 8. srpnja 1846. god. u Pasičini je umro župnik fra Šimun Miošić u 49.

godini života. Fra Šimun je rođen u Bristu, a u Pasičini je bio župnik od 1839. do 1846. god. Poslije smrti pokopan je u maloj kapelici, u kojoj je župnik imao svako jutro svetu misu, sve dok se nije sagradila nova, sadašnja crkva sv. Jure 1897. g. Fra Šimun nije imao nikakav znak na grobu, pa je sadašnji župnik naručio kod Veseljka Miličevića u Ljubuškom spomen ploču i križ s natpisom, što je stavlje-no ovoga ljeta. Tada su stavljene i druge ploče u Pasičini: na staroj za-paljenoj kući, na proče-lju crkve sv. Jure; kod velikog kamena, koji je za potresa našao mjesto uz samu crkvu; obnov-

ljena je i ploča iz 1899. god. koja je postav-ljena u čast donamjesnika Pavića. Prije obnove spomen ploče Neven Kužić i Drago Marević su sa svojim supruga-

ma obnovili čatrnju i učvrstili samu ploču. Dobro je znati, da su neki naprednjaci počeli 1954. rušiti spomenik i čatr-nju, ali je dobar čovjek otišao u Zaostrog kod gvardijana fra

Karla Jurišića, a on je odmah obavije-stio Konzervatorski zavod u Splitu, čiji su djelatnici odmah došli u Pasičinu. Lijepo je vidjeti obnovljenu spomen

ploču, koja se sada lako čita. Tada je stavljena i ploča na crkvu sv. Ante na Pasiki, te obnovljene ploče fra Petra Gnječa i fra Filipa Žderića, po koj ima je novo izgra -đena cesta (2008.) do Grnčenika dobila ime.

»Kiše ga močile, a dan ga sušio. Slomio se prevaljujuć brda, sad spuštajuć se u ravni-cu, a sad opet iz ubavih cetinskih ravnina penjući se uzbrdo do pod nebeske visine. Gladan, satrven, na gladnu konju, a kome si za deset koračaja daljine mogao izbrojiti ispod kože gola rebra uslijed patnje, umora i hodanja, dršćuć i zebuć na kiši, mokar pod hrastom ili grabom u dubokoj planini, očekujući mrkog vuka kad će mu kljuse pridaviti, il kad će munja sijevnuti, te njega i konja s hrastom dignuti od zemlje do nebesa. Il cvokoćuć zubima, pod kakvom planin-skom zaklonicom, čekajući dok zulum vremena smalakše, da ispijen i umoran, teško potežuć kljuse za sobom što gladno, iskinjeno, rđavim vremenom smeteno, lijeno se za misnikom krećalo, kao da i njemu, živini nijemoj, vlastiti život omrzao.«

(Fra Lujo Plepel, Kaštel Sućurac, 21. svibnja 1881. - Šibenik, 24. listopada 1948. Slika svećenika iz priče »Čobanica«, Glas koncila, 26. veljače 2012., str. 25.)

O. Petar Perica (ubijen od partizana-komunista na Daksi kod Dubrovnika, 25. listopada 1944.), pohodio je 1932. njemačku mističarku Tereziju Neumann, koja mu je navijestila da će Hrvatska potkraj stoljeća biti slobodna te biti »kralježnica« očuvanja kršćanstva u Europi.

(Vladimir Lončarević, Petar Perica - mučenik i pjesnik, Glas koncila, 21. listopada 2012., str. 21.)

I mrtav pastir u sjeni hrama, na vječnoj straži stoji s nama.(Don Petar Vuletić - Šjor)

DEVETI DANI SVETOGA STAŠA

39STAŠEVICA

Već devet godina, oko blagdana sv. Staša, mučenika iz IV. stoljeća, u centru naše

župe biva izvješen transparent s natpisom: Dan sv. Staša i Staševice 26. kolovoza. Transparent svraća pozornost prolaznika, jer silaskom s autoceste, sav promet ide preko Staševice za Dubrovnik i dalje. Mnogi se zaustave, odmore, a poseb-no je to lijepo vidjeti večeri kada se igra turnir, sve osvijetljeno, mnogo svijeta, pa smo pomalo zanimljivi prolaznicima.

Turnir na čast sv. Staša počinje mjesec dana ranije, a završetak je na blagdan sv. Staša u večernjim sati-ma. Imali smo trodnevnicu. Treći dan je bila ispovijed, posebno naglašeno za učenike, na početku školske godi-ne. Pomogli su ispovijedati fra Mario Jurišić i fra Ivica Omazić.

Blagdan sv. Staša 26. kolovoza najavila su u jutarnjim satima naša zvona, koja su nabavljena za župnika fra Ivana Jukića, koji je predložio da se sv. Staš slavi 26. kolovoza, što je isto napi-sao fra Mario Jurišić u svojoj knjizi Staševica (Brista-Pasika) 1968. god. Svetu misu je slavio fra Ante Marić iz Mostara, propovijed donosimo u listu. Sliku sv. Staša su nosile:

Ana Kušurin, Anamaria Mateljak, Martina Mateljak i Katarina Klinac. Županiju je zastu-pala dožupanica Marija Vučković, Grad gra-donačelnik Krešimir Vejić, Grad Metković, u ime gradonačelnika Jambe, M. Batinović i

M. Dodig. Glavari sela Drago Mateljak i Đoni Dropulić i drugi gosti, našli su se za zajedničkim stolom u konobi »Luca«. za stolom je bilo 13 svećenika, na misi nisu mogli biti, jer su imali u svojim župama misu.

U večernjim satima, oko škole se okupilo oko dvije tisuće osoba. Igrale su se finale raznih sporto-va. Fra Stipe Bešlić je priredio lijepi vatromet. Vatromet je najavio pjevača i našega gosta Đanija Stipaničeva, koji je oduševio posjetitelje te veče-ri. Neka se zna, da je Grad dao dvije radnice, koje su ovoga ljeta čistile selo. Neka se to ponovi i na desetim danima sv. Staša.

Ima istina od kojih se ne može odustati. Ima granica na kojima se mora stati i polo-žaja s kojih se ne smije uzmicati. Kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački

Dožupanica Marija Vučković s najmlađim sinom Rokom na misi u Staševici 26. VIII. 2012.

Ime Staš dolazi od grčkog imena Anastazije, što u prijevodu na hrvatski znači onoga

koji je oživio, uskrsnuo. Današnji naš svečar, sveti Staš, suvremenik je solinskog bisku-pa, sveca i mučenika sv. Dujma. O sv. Stašu imamo tek osnovne, ali čini se, pouzdane životne podatke. Rodio se u Akvileji u blizini današnje Venecije. Životno mu je zanimanje tkalac i bojač tkanina. Kad je čuo za progo-ne u Saloni, ostavio je svoje zanimanje, te kao vjernik pošao onamo pomoći biskupu Dujmu. Prema predaji u njegovoj je kući, koja se nala-zila uz same zidine Salone, bio i prvi molitve-ni prostor u tom gradu. Tu su se prije 300. godine na molitvu i lomljenje kruha sastajali prvi kršćani predvođeni biskupom Dujmom. Rimljani i carski žbiri otkrili su njihov oratorij te su ih sve izložili mučenju i ubijanju. Gradski prefekt Marko Aurelije Julij mučio je i isljeđi-vao sv. Staša, i kad nije htio napustiti vjeru u Krista osudio ga je na smrt.

Predaja složno govori da mu je o vrat obješen mlinski kamen i da je utopljen u rijeci Jadro ili u moru

304. godine. Te iste godine ubijen je i biskup Dujam. Pobožna gospođa Asklepia izvadila je njegovo tijelo iz vode i dala ga pokopati u svo-joj grobnici. Njemu je u čast kasnije u Saloni na Marusincu podignuta velebna bazilika.

Nastavimo li povijesni tijek događanja o štovanju sv. Staša dolazimo u godinu 614. kad su Avari srušili staru Salonu koja bijaše središte salonitanske mitropolije, a prvi split-ski nadbiskup Ivan Ravenjanin 641. godine uklanja iz Dioklecianova mauzoleja poganske kipove i Dioklecianov sarkofag i u njega pre-nosi relikvije sv. Staša i sv. Dujma. Time ovaj biser arhitekture pretvara u katoličku kate-dralu, te uz prvog zaštitnika grada Splita sv. Dujma, sv. Staša proglašava drugim splitskim zaštitnikom.

Uz mučenika sv. Dujma, od svih drugih salonitanskih mučenika tradicija se najviše spominje sv. Staša i zadržava ga do današ-njeg dana u svježoj uspomeni. Split, na sjeve-

rozapadu Velog Varoša ima crkvicu sv. Staša, a čuva nekoli-

cinu starih umjetni-na s n jegov im

likom. Ispred

40 STAŠEVICA

Predaja složno govori da mu je o vrat obješen mlinski kamen i da je utopljen u rijeci Jadro ili u moru

rozapadu Velog Varoša ima crkvicu sv. Staša, a čuva nekoli-

cinu starih umjetni-na s n jegov im

likom. Ispred

Split, crkva Gospe od Spinuta, sv. Dujam i sv. Staš s prikazom Splita

PROPOVIJED FRA ANTE MARIĆA

Poreča na otočiću je stari benedik-tinski samostan sv. Staša. Danas je u župi sv. Kaja u Solinu, u blizini sta-rokršćanske Salone, izgrađena nova crkva i posvećena sv. Stašu. Tradiciju prema ovome svecu na osobit način njeguje i živi jedno mjesto u blizini Ploča koje i svoje ime zahvaljuje tom svecu i mučeniku: Staševica.

Veli povijest, dakle, da je na ovaj dan 304. godine sv. Staš za svoga Krista prolio svoju krv. Evo, mi smo na taj dan ovdje u Staševici, mjestu i ozemlju koje taj bolni doga-đaj nosi u svom srcu sva ova sto-ljeća. Samo nešto poslije njegove smrti dolazi milanski edikt 313., ispi-san krvlju sv. Staša, sv. Dujma, krvlju svih ranokršćanskih mučenika, koji Kristovu crkvu uzdiže na razinu ondašnje civilizacije, daje joj pravo življenja i slobodu vjeroispo-vijesti u cijelom moćnom rimskom carstvu. Ljudi ovoga kraja odmah dižu crkvu sv. Stažu po kojem i cijeli kraj postaje prepoznatljiv i dobiva svoje novo ime: Staševica. Mjesto sv. Staša, mjesto u kojem je sv. Staš glavni, mjesto gdje on duhom živi, mjestom koje želi živjeti i trpjeti za one iste ideale za koje je i njihov patron dao svoj život.

Netom su sazidali crkvu sv. Stašu eto nekog novog naroda. Naroda kojeg je pozvao car Heraklije da uspostavi mir u ovim krajevi-ma carstva. Bijahu to neki Hrovatoi, predvode ih petorica braće: Klukas, Lovelos, Kosenses, Muhlo i Hrobatos i s njima dvije sestre Tuga i Buga. Vele da dolaze iza visokih planina Karpata, daleko sa sjevera, a tamo da su sto-ljećima prije došli s dalekog istoka. Imaju svoju vjeru i svoje navade. Ali zemlja koju su zaposje-li ima divne crkve, ima divne običaje i navade, te i oni pomalo počinju prihvaćati kršćanstvo. I vrlo brzo se krštavaju u sv. Stašu i posve ukor-jenjuju u ovo ozemlje. Uz te su velike ranokr-šćanske bazilike počeli graditi i svoje starohr-vatske. Male, lijepe, s puno kamenih ukrasa.

Pismeni su i pišu imena svojih vladara i na zabatima crkava i na rubu svojih krstionica.

Od stoljeća sedmog upisuju u kamen ime trojedinoga Boga: Va ime Oca, i Sina i Svetoga Duha. Upisuju ime svojih vladara, upisuju svoje darovnice, upisuju svoje zavje-te i molitve. Prvi su lik žene u povijesti svoje umjetnosti nacrtali u Biskupiji kod Knina Gospi od Velikog Zavjeta, Djevici Mariji, Zaštitnici Hrvata. Ovom je narodu Bog iznad svega, Djevica Marija Zaštitnica, a obitelj, dom i Domovina svetinja. Čuvaju s Bogom ovu lije-pu zemlju i svoje more. Sva ova stoljeća.

Dolazili su kroz povijest na ovu našu zemlju razni osvajači, ali je nikad nisu osvo-jili, nikad posve porobili. Ona je uvijek ostala vjerna Bogu i tradiciji sv. Staša. Otkidali su doduše, njene komade od matične Domovine i nasilno ih otkidali i krila Matere Crkve. Ali su i u najvećim zulumima turskog osvajača čuvali i krst časni i slobodu zlatnu.

Što smo kroz povijest naučili od ovoga našega zaštitnika?!1. Toliki su napustili svoja zanimanja kao i sv.

Staš i posve se posvetili propovijedanju. Vjerujem da je u malo kojem narodu tako

41STAŠEVICA

Fra Ante Marić

malom bilo tako mnogo svetih muževa koji su napustili svoja zanimanja i posvetili se propovijedanju, posvetili se obrani križa Kristova, za križ Kristov dali svoje živote. Kako kroz povijest, tako i danas. Katolička Crkva u Hrvata broji iza sv. Staša na tisuće novih Staša s mlinskim kamenom o vratu kako svoje živote daju za Krista. Krvava je bila povijest vjere na ovim prostorima. Zanemarimo li stari vijek, na pretek nam pri-mjera daju turska osvajanja i komunizam.

2. Od sv. smo Staša naučili da je od svega u ovom životu bitnija vječnost i Bog. Ne smi-jemo biti samo deklarativni vjernici. Mogao je sv. Staš u Akvileji roniti suze nad sudbi-nom Crkve u Saloni i nastaviti tkati. Ne. On napušta sve i ide tamo gdje se za Krista valja boriti, gdje za Krista valja, ako treba, i svoj život dati. To je izravna poruka ovoga sveca i meni i Tebi danas. To je izravna poruka ovoga sveca i meni i Tebi danas.

3. I, na koncu, on, sv. Staš, nije bio svećenik, nije bio redovnik, bio je obični građanin i obrtnik. no, kao laik, ćuti potrebu propovi-jedati. Ide pod strijeg progonjenog bisku-pa i govori o Bogu, propovijeda Krista sve do mučeničke smrti. I mi smo, obični ljudi, potaknuti ovim primjerom, obvezni tako isto i danas činiti. Bog i vjera iznad svega, i iznad moga golog života, to je poruka sv. Staša. Na tom su planu zadnjih desetlje-ća puno učinili vjeroučitelji i vjeroučiteljice s katehetama svećenicima, redovnicima i redovnicama u proslavi 1700. obljetnici grada Splita. Znali su da su korijeni ovoga grada i njegovi temelji upravo u životima i krvi salonitanskih mučenika i oživjeli su njihov spomen i nadahnuli su sebe i svoje suvremenike njihovim primjerom.

Neka nam sv. Staš svima bude nadahnu-ćem u ovom našemu danas. Vjera je i danas progonjena. Možda to nekad i ne primijetimo. No, pogledamo li svoj život, primijetit ćemo kako je nema. Vidjet ćemo kako nam se obi-telji rastakaju, kako nam mladost ide putem

poroka, kako zlurado gledamo na svaki pobo-žan pokret i akciju. Na narodnoj razini ne cije-nimo svetinje koje su propisane Božjim zapo-vijedima. Donose se odluke protiv obitelji, pro-tiv života, odluke koje nemaju nikakve veze s vjerom i tradicijom ovoga naroda. Svi moramo protiv toga ustati, svi se moramo trgnuti. Ne smijemo reći da smo zauzeti svojim poslom, svojim tkanjem da bismo život osigurali. Sv. Staš ostavlja svoj tkalački stan i ide na dalek put do Salone da bi za Krista dao svoj život.

I, molimo se Bogu, da nas u ovim vremeni-ma sačuva. Evo vam jednog primjera. U prigo-di jedne arheološke kampanje u rodnom mje-stu vašeg župnika u Gorici na temeljima rano-kršćanske bazilike sv. Stjepana Prvomučenika, iz istih vremena kad je i Vaša sv. Staša, kad se istraživao pod stare crkve iz 1856. sagrađena na ranokršćanskim temeljima, pronađene su podne ploče od miljeva kamena koje su bile debele preko deset centimetara. No, na jed-nom su mjestu te ploče bile izlizane na samo dva cm, a tim je izlizanim dijelom tekao dvo-struki trag koji ih je probio do kraja, razmaknut jedan od drugog desetak centimetara. Bilo je to čudno. U predvečerje je u miru fratar gledao te izlizane ploče i zaključio: Te su ploče izlizala gola koljena naših majki koje su na njima lizle oko sv. Stipana, a oni tragovi koji su probili kamen do kraja, bijahu tragovi kljunova njiho-vih opanaka. Na tom je mjestu u crkvi, naime, stajao kip sv. Stipana. Nisu se te siromašne i progonjene majke ni u koga mogle pouzdati, nitko im u životu nije mogao pomoći, do zago-vor sv. Stipana. Molile su za svoje obitelji, za svoju mnogobrojnu djecu, za svoje muževe i sinove koji su uvijek ginuli po nekim bojišnica-ma. I, na svojim su golim koljenima, koji je bio tvrđi od kamena, sačuvale svoje obitelji, svoj život a sve s vjerom u Boga.

Evo nam primjera kako ostati jedno sa sv. Stašom, evo nam primjera na koji se način i danas sačuvati. Neka Vam svima, po zagovo-ru sv. Staša, dragi Bog dadne snage život i za sve životne bitke. Amen.

42 STAŠEVICA

43STAŠEVICA

Na čelu svoje Crne legije Francetić je stigao u Vrgorac 22. svibnja 1942. Upoznat sa

zvjerstvima koja su u tom kraju počinili četnici, uz pomoć Talijana, svojim časnicima Francetić je kazao: »Talijanski okupatori su najveći nepri-jatelji naše države, a jedino partizani bore se protiv njih. Mi u ovome kraju ne ćemo ratova-ti protiv partizana, pomoći ćemo im u njihovoj borbi s Talijanima«.

Partizani u Grnčeniku nisu bili obaviješte-ni o dolasku ustaša, pa su svoju bazu napustili zadnji čas. »Našli su i našu pekaru i peć punu kruha. Izvadili su ga iz peći i složili. Kad su se naši vratili u Grnčenik nijedan kruh nije nedo-stajao« piše partizan Nedo Bošković (Sjećanja).

Na svom pohodu prema Gracu France-tić je izbjegao borbu s partizanima iako je bio blizu njihovih položaja. Ustaše su se prema domaćem življu ponašali poprilično suzdržano, nikoga nisu maltretirali, a Francetić je u govoru u Gracu rekao da razumije Dalmatince i njihov odlazak u partizane. Kazao je: »Evo, mi smo došli ovdje, hrvatski vojnici na hrvatski Jadran. Nismo došli da se tučemo sa svojom hrvatskom braćom. Na drugim mjestima borimo se za našu Hrvatsku, protiv onih koji je ne vole i protiv onih koji su se oružjem digli. Ovdje smo došli da vam kažemo da imamo svoju državu, svoju vlast, iako možda skučenu, i da vas odvratimo od nasilja nad našim selima i našim ljudima«.

FRANCETIĆ U GRNČENIKU

(P. Matić, Tanki sni /124); »Na poziv Crne legi-je, nekoliko vojnih bjegunaca javilo se u kotaru Metković na odsluženje vojnog roka. Legionari nisu poduzimali protiv stanovnika tog područja nikakve represije« (Izviješće Kotarske oblasti Metković 1. VI. 1942.). Kada su Francetićevi legionari krenuli iz Graca prema Metkoviću uz rub ceste ostavili su 33 sanduka municije, neka se nađe partizanima u borbi s Talijanima.

Frano Glavina, Hrvatsko Slovo, 4. svibnja 2012., st. 28.

Fra Vladimir Tadić u Grnčeniku na sv. Ivana 2012. g.

– Mnogima smeta i naša država i Crkva uopće. Koliki su se usprotivili beatifikaciji Stepinca. Moja je inicijativa bila da se potpiše ugovor o vjeronauku sa Svetom Stolicom. To može potvrditi biskup Srakić. Odgojena sam u franjevačkom okružju i time se ponosim. Moje je katoličanstvo ono koje vjeruje Bogu, ali prizna-je svakog čovjeka. Nikada nisam pravila razli-ku među ljudima. A zašto su neki pravili prema meni, to je njihovo vlastito opredjeljenje.

Ljilja Vokić, bivša hrvatska ministrica prosvjete i športa, danas ravnateljica zagrebačke VII. gimnazije

(Obzor, 13. veljače 1999. st. 10.)

Hrvatu se može suditi bilo gdje, može ga se progoniti po svijetu kao beštiju, ali Kanađaninu, Amerikancu ili Englezu nigdje ne smije niti vlas pasti s glave. Takvu odvratnu diskriminaciju pro-daju nam oni koji pričaju o miru i toleranciji, koji godinama u našoj zemlji rade što ih je volja, jer za njih i njihove bijedne slugane u Hrvatskoj naši životi i naše pravo ne znače ništa. Za njih Hrvatska možda formalno postoji, ali svojim odnosom koji je u osnovi kolonijalan i sve više okupatorski poka-zuju da uopće i ne žele da Hrvatska ikako postoji.

Zoran VukmanSlobodna Dalmacija, 1. veljače 1999. st. 4.

Fra Petar Gnječ je bio župnik u Pasičini od 1897.-1901., a njegov brat fra Mate, u isto

vrijeme, župnik u Prološcu. Fra Mate je imao dobre prijateljske veze s carsko-kraljevskim

tu put bio toliko tijesan da je mogao proći samo čovjek.

Donamjesnik je osim puta dao župni-ku napraviti čatrnju (lokvu) i dimnu kužinu. Najvrjednije je da je Ćiril-Metod Iveković (1864.-1933.) napravio projekt za crkvu sv. Jure (9 m dužine, 5 m širine i 6 m visine). Crkva je ukusno rađena od kamena tesan-ca s preslicom za dva zvona. Do tada je župnik imao svakodnevnu sv. misu u maloj kapeli koja je sačuvana do sada. Arhitekt Iveković je u isto vrijeme po Dalmaciji radio crkve (Vrgorac, Proložac, Tučepi, Janjina, Vitaljina, Lokvičići, Stankovci, Pakoštane i dr.) a bio je posebno prijateljski vezan s fra Matom, pa je na fra Matinu molbu napravio lijepu crkvu sv. Jure u Pasičini.

44 STAŠEVICA

»Nikad ne možeš biti siguran, jer pjesnik pamti, možeš ga ubiti, rodit će se novi, i bit će sve zapisano.«

(Poljski nobelovac Časlav Miloš)

Obnovljena Spomen ploča

Žu

SPOMENIK U PASIČINI PRIJE 113 GODINA

donamjesnikom plemićem Alfonzom Pavi-ćem u Zadru. U to vrijeme je fra Mate gradio crkvu sv. Mihovila u Prološcu, a projektant crkve je bio arh. Ćiril-Metod Iveković.

Fra Mate je za-molio donamjesnika Pavića da nešto učini za Pasičinu, fra Matino rodno selo. Donamje-snik je dao napraviti put od Staševice do crkve sv. Jure, koji je služio sve do 2008. Taj put je bio za pješake i mazge. Put je imao do-bre temelje i podzide da voda ne bi nosila zemlju, jer je brdo str-mo. Kod naroda se pri-ča da je talijanska voj-ska tim putem gurala top, ali dalje od Lazine kuće nije mogla, jer je

Ž

Kapela u Pasičini u kojoj je župnik slavio misu na radne dane, sve do 1897. kad je napravljena sadašnja crkva sv. Jure. Snimio fra V. Prlić.

Osim crkava arhitekt Iveković je napra-vio zgradu suda u Trogiru (1910.), zgradu suda u Imotskom (1913.) i biskupsku pala-ču u Splitu, gdje je sada Nadbiskupski ordi-narijat, Poljana kneza Trpimira 7.

U dimnoj kužini je župnik poučavao djecu čitanju i pisanju, pa ih je sam vodio u Gradac, gdje bi polagali državnu školu i do-bivali svjedodžbe. U čast donamjesnika Pa-vića župnik je na čatrnji dao napraviti spo-men ploču koju je za svojega dolaska otkrio donamjesnik Pavić. Crkva, kuća, čatrnja sa spomenikom i dimna kužina davala je lijep dojam za one koji su tu dolazili ili živjeli.

Talijanska okupaciona vojska je kuću zapalila 25. lipnja 1942. god. Župnik fra An-đeo Cvitanović je napustio župu jer mu je prijetilo ubojstvo, kao i fra Božidaru Šimiću u Plini i fra Anti Radiću u Baćini, kojima su isto tako kuće zapaljene. Fra Božidar Šimić je ubijen, kad je iz Pline išao u Metković. Na putu od Opuzena prema Metkoviću, 10. rujna 1943., ubio ga je lopatom cestarski radnik. Zločin je po pričanju učinio I. A. Kažu da je poslije ubojstva često stajao na starom opu-zenskom mostu i gledao mjesto zločina, a neki vele da je i poludio. (v. Fra Petar Bezina, Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja. Žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995., str. 54.).

Fra Karlo Jurišić, kao gvardijan u Zaostrogu brigao se o Pasičini. Dana 20. ožujka 1954. »napredna omladina« Pasičine je počela rušiti spo-menik, koji je postavljen 1899. god. a na njemu piše: Nezabo-ravna uspomena pohoda 29. V. 1899. c.k. dalm. donamje-snika plemića Alfonza Pavića arni narod postavi.

Dobar čovjek iz Pasiči-ne je krišom došao fra Kar-lu u samostan i rekao mu o rušenju spomenika. Fra Kar-lo je obavijestio Unutarnji u

Metkoviću, a 23. ožujka 1954. upozorio je Konzervatorski zavod za Dalmaciju u Spli-tu, koji su odmah izišli u Pasičinu i tako je spomenik sačuvan.

45STAŠEVICA

Fra Karlov zapis

Župna kuća u Plini (Kula) koju je zapalila talijanska okupaciona vojska. Snimio fra V. Prlić.Ž k ć Pli i (K l ) k j j lil t lij k k i j k S i i f V P lić

Prošle godine Neven Kužić i Drago Marević sa suprugama Bosiljkom i Katom su utvrdili zidove, fugirali, sasjekli veliko gra-nje oko spomenika i kuće i dobio se lijepi pogled na spomenik i kuću.

Ljeta 2012. slova na ploči je obnovio kamenoklesar Veselko Miličević iz Ljubuš-koga. Tada je stavljena ploča na zapaljenu kuću, na crkvu sv. Jure i na kamenu groma-du, koja se za potresa 11. siječnja 1962. god. dokotrljala s planine, do same crkve sv. Jure.

Sada je lijepo doći do crkve sv. Jure jer je put izgrađen, asfaltiran i to je jedno lijepo mjesto za poslijepodnevne izlete. Čuvajmo svoju baštinu!

Fra Vinko Prlić

RAZMIŠLJANJE U STIHURAZMIŠLJANJE U STIHU

Narode moj hrvatskiLjubljeni

Na hrvatskoj grudiOd stoljeća sedmog

Stoljeća trinaestKrstom posvećen

Na kopnu hrvatskomi moru Jadranskom

Kraljevstvom darovanPapi Ivanu odan

Kraljevstvom obdarenI djecom

MeđoIzmeđu Istoka

i ZapadaPredziđe kršćanstva

Mariji vjeranGospi NebeskojMajci Isusovoj

I našojŠto ti bi?Pa zaglibi

Branitelju svih međaGranicaOranicaLivadaŠumaRijekaI izvora

I mora sinjegaDjece svojeOd bojeva

PljačkeOtimanja

UrotaI okupacija

S međa svihŠto ti bi?Pa zaglibi

Bijeloj kugiSe pokloni

Ne svi

Ali mnogiDjeca nerođena

NekrštenaKriževa

Bez imenaNarode moj hrvatski

I onaj drugiŠto ti bi?

Hipokratova zakletvaZakon nije

Nego StvoriteljI s Kalvarije Otkupitelj

Bijeli križeviGdje ste?

ViPlejade

ViDjeco neželjena

Braćo našaNevina

Mučenici betlehemskiVi

NeželjeniSinoviKćeri

VojniciMladenciRedovniciSvećenici

GenijiNarode hrvatski

46 STAŠEVICA

'RVATSKI NARODE, ZAŠTO?Od Boga željeni

Pokaj seObrati sePovjeruj

I tiI on

I onaDa embrij

BiZametak

I svjetlost ugledaČovjek nasta

Kao i jaKao i ti

Zemlje hrvatskeŽitelj posta

I ostaDaj vjeruj

LjubiVjeruI nadu

Ne gubiNe mrij

Nego dajMjesta rodu

I poroduDa opstanemoStoljeća brojDa Hrvatska

Bosna i HercegovinaNaša bude

Stvoritelju BoguVjeruj

Hipokrata poštujOd grijeha uzmakniViše se ne spotakni

A sebe Nebu dajZa vječni Raj!

Narode hrvatski!

s. Slavica Buljan, FDC

Katolički tjednik, 5. VIII. 2012.

Ali i

47STAŠEVICA

STABLO ZVANJAGdje postoji stablo svećenika?

Na kojoj njivi naći stablo s redovnicama?U kojoj šumi pronaći ta rijetka stablakoja rode svećenicima, redovnicima

i redovnicama?Jeste li ikad vidjeli takvo stablo,

ikada na nj naišli?Svakog dana mole mene biskupa neka

učinim da to stablo izraste?Ali gdje je zemljište, rupa, voda, gnojivo?Svake mi godine kažu neka se popnem

na to stabloda na njemu uberem svećenike i sestre,

tjeraju me neka ga potresemda s njega padnu apostoli.

I otišao sam, prolazio putevima i idem od jedne kršćanske zajednice do drugei posjećujem obitelji jednu za drugom:

Nemate li možda vi moje stablo,stablo koje manjka u mojem voćnjaku?Niste li možda vi sami to rijetko stablokoje bi trebalo zasaditi na mojoj njivi?

Obitelji, budite dobra zemlja.Kršćanske zajednice, budite rasadnici,

Odgojitelji, donosite dobru vodu,

Žene i muževi, djeco i mladi,roditelji i odgojitelji,

svi zajedno tražimo stablo zvanjamoleći, radeći nešto,

bezuvjetno se pouzdavajući u Boga.Sjeme – Božji poziv – bit će posijano

i iz njega će izrasti stablo zvanjau sjeni velikog Križa

na slavnom suncu Uskrsnuća.

Msgr A. T. Sanon

Đakoni, Hrvati iz Karaševa, u Temišvaru na dan ređenja 7. srpnja 2012. Snimio fra V. Prlić.

Dan zvanja u župi Gorica - Sovići, 4. kolovoza 2012. Snimio fra Vinko Prlić.

48 STAŠEVICA

U ZAGRLJAJU SMRTI LAĐA SANJAZnam da su ti klonula jedra bijeladok u uvali borova snivaš san u snu,kao galeb koji slomi svoja krilau raskoraku puteva negdje na dnu.

Utrobom ti čežnja gori, tuga daruje,mrtve oči biserje traže, svjetlost koju voliš,nad glavom ti mrtva tišina carujedok kao dijete jecajima sputano moliš.

Gledala si dok se rađa neka daleka zora,i odsjaje zvijezda koje nebo ljubi,išla tragom plima svih dalekih mora,sad podrhtavaš od nemoći – horizont se gubi.

Dijete mora, majčina te ruka skriva,iz okrilja svoga pustiti te htije,al’ zloslutna sudba koja je krivaudarcem bata hoti da te ubije.

Od ljuljanja i šapata mora što se pjeniodveć ti je težak taj skriveni kut,žubor kapljice rađa se u sjenikoje će ispiti sunce i sakrit pod skut.

U zagrljaju dubina slomljeno je paladok nad tijelom novi vjetri pušu,za Domovinu svoju život je dalai ta mala lađa koja ima dušu.

Bosiljka Kužić

KAKO UPROPASTITI VLASTITO DIJETE1. Već od malih nogu dajte djetetu sve

što želi. Tako će znati da je zadužilo svijet time što se rodilo.

2. Kada čujete kako govori ružne riječi nasmijte se na to. Tako će misliti da je baš sladak. Time će te ga isto tako potaknuti da upotrijebi još »slađe« izraze od kojih će vam se uskoro početi dizati kosa na glavi.

3. Nikad ga ne-mojte slati na vjerona-uk. Čekajte dok posta-ne punoljetan, pa neka onda sam odluči.

4. Izbjegavajte riječ »loše«. Mogao bi razvit i kompleks manje vrijednosti. To bi moglo uvjetovati da kasnije, kada bude uhićen zbog krađe, vjeruje da ga društvo nepravedno progoni.

5. Ako nešto ostavi razbacano da leži unaokolo (knjige, cipele, odjeća…) lijepo to pokupite i pospremite. Sve činite umje-

sto njega tako da zna da to može uvijek očekivati.

6. Neka čita, sluša i gleda što god hoće. Dobro pazite jeste li dobro očistili pri-bor za jelo i čašu iz koje pije.

7. Što češće se svađajte u prisutnosti djece tako da ne budu previše iznenađeni kada

se jedno jutro probude u raspadnutoj obitelji.

8. Dajte svome dje-tetu novaca koliko god želi potrošiti. Nemojte ga poticati na štednju. Ako ste vi teško zaradili svoj novac ne treba i on.

9. Udovoljite svakoj njegovoj želji za hranom, pićem i udobnošću. Pob-

rini te se da mu udovoljite u svemu tome. Ako mu nešto zabranite može postati nezadovoljan.

10. Ako se zavadio sa susjedima, uči-teljima ili policijom uvijek stanite na njego-vu stranu. Svi oni imaju predrasude prema vašem djetetu.

49STAŠEVICA

LJUBAV JE ... ah, ta ljubav!A ipak jedino vrijedno i trajno!

Ljubav je povjerenje, pouzdanje, vjero-vanje, ohrabrenje, povjeravanje, dije-

ljenje, osjećanje, dodirivanje, brižljivost, moljenje, davanje, suosjećanje, spora-zumijevanje, komunikacija, strpljivost. Ljubav je obazrivost, ne poznaje vrije-me, uvijek spremna, daje sve od sebe, nikog ne povređuje i daje prednost dru-gima, uzima tuđu bol na sebe, nikad ne veli »Nemam vremena«. Ljubav je hra-brost i žrtva za drugoga, nikad nije uza-ludna i uvijek donosi plod i pobjeđuje. Ljubav ne stari i uvijek se rađa, ako se ne podržava kao vatra gasi se. U ljuba-vi oboje su pobjednici i majka i dijete, muž i žena, prijatelj i prijatelj…

Ljubav je vječna. Bog je Ljubav (1 Korinćanima 13) i pretače se u dobre ljude energijom koja je nama kršća-nima darovana kao milost koja nas posvećuje i čini bogolikima.

Mala vježba:Pročitaj više puta ovaj tekst i umjesto

riječ »Ljubav« spomeni ime: Bog, majka, otac, suprug, supruga, prijatelj, mladić, djevojka, majka Terezija i ostali dobri ljudi.Sve što s ljubavlju činimo ostaje zauvijek!

UPUTI SE, MAJKOUputi se moja majkoU zalazak sunca, rano…Pođi majko stranputiceDa mi dođeš prije noćiPrije noći majko mojaŠto me boji…Što me boji…

Uputi se mila majko…

Priđi klance jedikovce,Sici doce, oputnice…Da mi dođeš prije noćiPrije noći što me bojiŠto me boji, majko moja.

Donesi mi majko mojaSa kamena majko našegMiris vitraMiris trava:Kaduljice majko milaSmilja ranog,i kovilja…

Jer se bojim da me ove,Da me ove noći majko;Ne zaguše, mila majko!

I ivice zdravilicePonesi mi sa Sidoča…I melema što no rasteNa gradini našoj majkoOdakle se vidi more…I melema majko mojaŠto no rane što no vida.

Jer se bojim da mi srceDa mi srce mila majkoNoćas majko ne priboli.

Uputi se majko milaMajko mojaMajko bola.

Anka Petričević

Pričest na jezik ili pričest na ruku?Povijesno govoreći, pričest na ruku ima apso-

lutnu prednost. Nije li Isus rekao: »Uzmite i jedi-te«? A uzima se rukom. »Ali nemaju svi toga zna-nja« (1 Kor 8,7) nego su »nejaki«, misleći da je pričest na jezik bolja i uzvišenija. Budući da litur-gija predviđa i jedan i drugi način, valja poštovati slobodu savjesti i na ovome području, a u isto vrijeme poticati na ono što je primjerenije.

(Okružnice Nadbiskupskog ordinarijata Split, br. 4/2000., st. 7).

50 STAŠEVICA

Lijepo je vidjeti nedjeljom, poslije mise, kad vjernici iz crkve nose vjerski tisak. To je hodajuća propovijed. Još ljepše je vidjeti kada vjernici na svoju adresu ili preko župnog

ureda, dobivaju svoj vjerski list u svoju kuću. Tada djeca, koja nose taj list su putujuća propovijed. Bilo bi dobro da svaka obitelj prima barem jedan vjerski list. Ako ništa ne čita-mo, vjerski ćemo se »zabuđivati«, a naš neprijatelj će to dobro iskoristiti. Istina je, branimo se neimaštinom, ali vidimo kako se često uzima šund literatura, nosi kući, lista, a nema se što pročitati. To dajemo djeci, pa ih same kvarimo. Kad župnik predloži o blagoslovu kuća, da se prima barem jedan list, nastane stotine prigovora. Tada je teško primati jedan mjesečnik od 7 ili 10 kn, a da i ne govorimo o tjedniku Glas koncila ili Katolički tjednik. Dotični vjerski list, za nekih 100 kn ili manje, godišnje dolazi na kućnu adresu. Vidiš zbiva-nja u svojoj Crkvi, tim jačaš svoju vjeru i bivaš kulturni vjernik. U nastavku donosimo susret župnika i jedne domaćice kod blagoslova obitelji, i nemogućnosti primanja vjerskog lista.

ČITAŠ LI VJERSKI TISAK?

U jednoj župi svećenik je za Božić pošao blagoslivljati kuće. Ušao u jednu kuću

u kojoj se potrefila samo gospođa. Svi ostali se nekud razišli. Nisu imali kad čekat. A lijepo obaviješteni s oltara da im se taj dan blagosliv-lje kuća. Nakon blagoslova sjedoše. Svećenik pita primaju li išta od katoličkoga tiska. Kaže da ne primaju. Bi li se pretplatili na Crkvu na kamenu gdje ima podosta lijepih duhovnih članaka, poučnog štiva i korisnih kršćanskih informacija. To je samo 30 KM godišnje, govo-ri on. Ne bih, brate, velečasni. Zašto, bona, gospođo, ne bi, pita on. A, ne možemo sve, moj velečasni, nema se. Jedva krpimo kraj s krajem. A pred njom na stolu dvije kutije Marlbora. To joj je valjda dnevna doza. To je dnevno 6 KM. Puta trideset dana mjesečno,

to je ravnih 180 KM mjesečno. Ili 1800 KM za deset mjeseci! Jesu li ovo tvoje cigarete, pita je svećenik. Da, to su moje, a muž i sin puše Ronhil. I stalno ih, moj velečasni, nagovaram da prijeđu na Marlboro, da je manje štetan, ali ne će da me poslušaju. Kažu da im je Ronhil bolji. A ne znaju da je u Marlbora bolji filter i ulazi manje nikotina. Neka se truju kad ne će da me poslušaju! Svećenik je mirno ustao, pozdravio se s gospođom i zaželio joj sret-nu Novu godinu. Putem je sračunao da će samo njih troje u Novoj godini u cigarete spr-žiti preko 3000 KM i od toga mu se zavrtjelo u glavi. pa, onda oni stvarno nemaju odakle odvojiti za Crkvu na Kamenu.

Ivo Šutalo,CnK, 1/2011.

DOBRA VLADANeki učenik zapita Konfucija: »Koji

su temeljni uvjeti dobre vlade?« Ovaj odgovori: »Hrana, oružje i povjerenje naroda«. »Ali« – nastavi učenik – »kada biste bili prisiljeni da se odreknete jed-nog od ti uvjeta koji biste napustili?! »Oružje«? »A zatim«? – »Hrana« – »Ali bez hrane će ljudi pomrijeti«. – »Od pamtivijeka je smrt sudbina ljudi. Ali ako jedan narod vladi više ne vjeruje, tada je stvarno izgubljen.«

Anthony de Mello

51STAŠEVICA

Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu, da vremenima budućim svje-dočanstvo ostane. (Izaija 30, 8)

Studeni studipasje ćudi.Rakija svudpa nemaš kud.Martinski dnipravi su sni.

Vinko Karauz Božinović

1. Svi Sveti. Dan sunčan i topal. Cesta nasuta do crkve Svih Svetih. Izišlo auta i traktora 40, par motora i nekoliko bicikla. Misa u crkvi Svih Svetih. Zahvalio sam biv-šem gradonačelniku Anti Karamatiću, koji je počeo izgradnju ceste 30. travnja 2009. i do konca svibnja te godine cesta je bila probi-jena, pa su mogli traktori izlaziti na Bristu, i sadašnjem gradonačelniku Krešimiru Vejiću, koji je nasuo, poravnao i na par mje-sta betonirao, pa se može lakše izlaziti auto-mobilima. Poslije mise obavljen blagoslov ceste i auta. Svatko je dobio i spomen sliči-cu, na spomen izgradnje ceste 3,5 km.

2. Dušni dan. Misa u sva tri groblja.3. Iz Metkovića sam vozio mons. Fabijana

Veraju kod fra Vjeke Vrčića u Imotski. Mons. Fabijan cijeli svećenički život je proveo u Rimu, radeći na važnim crkvenim poslovima.

4. Danas se pila asfalt po selu, stavlja se struja podzemno, a radi se i na staroj školi.

5. Vjenčani u našoj župi Nedo Glamuzina i Natalija Šunjić. Na misi vjenčanja bio don Marin Marčić koji je imao homiliju.

6. Na misi kršten Marin Gnječ sin Zvonkov.7. Sprovod Ivi Nedi Gnječ (1925).

ZGODOPISJE - STAŠEVICAZGODOPISJE - STAŠEVICA

STUDENI, 2011.

8. U Metkoviću sam na sprovodu Jurici Marušiću, netjaku fra Srećka Vekića.

11. Dva miksera betona postavljena na cestu prema Bristi, jedan darovao župnik.

12. Radnici na fasadu crkve sv. Staša stavljali sef, boju odredio fra Branko Periša.

13. Crkveni pjevački zbor iz Zmijavaca pjevao na župskoj misi. Zbor vodi s. Jasna. Na ručku, osim njih bili fra Mladen Marić, župnik Pline-Stabline i don Đuro Zrakić, pisac romana Svi me vole samo tata ne.

15. Pod vodstvom glavara Drage Mateljka obavljena sječa borova između stare škole i župne kuće. Sječu borova oba-vila Udruga branitelja iz Ploča (30). Tom pri-godom radove na novoj i staroj školi obišli župan Nikola Dobroslavić, dožupanica Marija Vučković i tajnik Tajništva Županije Blaž Pezo. Županija je za uređenje nove škole uložila milijun kuna. Na školi je promijenjen azbestni krov, te su na gornjem katu uređene postojeće prostorije, izgrađena dva nova pro-stora za likovnu i informatičku radionicu. Tom je prigodom ravnatelj škole Boro Bustruc zahvalio županu zbog obnove, te ga je pro-veo kroz školu i upoznao s nastavnim oso-bljem. Nakon obilaska škole, župan je obi-šao i gradilište stare škole u Staševici, koja je sagrađena 1929. god. nastojanjem župni-ka fra Ante Gnječa. Na gradilištu je župan razgovarao s članovima Udruge branitelja Grada Ploča, koji su tom prigodom sasjekli borove oko stare škole, pa će se na tom pro-storu napraviti Dječji vrtić, trg i parkiralište. Župnik darovao radnicima pečeno janje.

16. Sprovod Dobroslavu Kužiću (1939.). Župnika posjetio don Josip Blažević, župnik Vinjana hercegovačkih. Danas se asfaltira od crkve sv. Jure u Pasičini prema krivini u dužini 500 m.

Krstionica u crkvi sv. Ante

52 STAŠEVICA

17. Grupa naših župljana išla u Vukovar, priključili se na autobus u Pločama.

18. U koloni, u Vukovaru vidjela se i naša zastava s natpisom Staševica. U 19. s. sam na koncertu u crkvi Kraljice neba i zemlje u Pločama, što je župnik don Petar organizirao u prigodi 50. obljetnice župe.

20. U Pasičini blagoslov i proslava za-vršetka asfaltiranja ceste do sv. Jure. Na proslavi bio gradonačelnik Krešimir Vejić i načelnik općine Slivno Smiljan Mustapić. Tom prigodom je Mijo Gnječ Lazin zahvalio Gradu na pomoći asfaltiranja puta do crkve sv. Jure, u dužini 500 m.

21. Gospa od Zdravlja na Prodan Bri-gu. Posjetio me prof. Ante Kovačević sa suprugom Matildom iz Ploča. Ante se bavi poviješću ovoga kraja i dok je bio mlađi obi-šao je sva naselja po brdima cijelog područ-ja što spada na Ploče i izdao monografiju: Ruralna naselja općine Ploče.

25. Na staroj školi se završava pokri-vanjem s ciglom. Ulice su prokopane, stav-lja se podzemna instalacija struje. Drago Marević stavio u crkvi sv. Ante staru krstio-nicu koja je stajala vani u dijelovima. Neka je sačuvana, hvala!

29. Zornica u crkvi sv. Staša. Poslije mise smo svi na kavi u dvorani. Svi su dobi-li na dar knjigu Sarajevska tragedija Sofije i Ferdinanda koju je darovao autor dr. Ivan Jurić iz Metkovića.

30. Svećenička rekolekcija s nadbisku-pom u Vepricu.

Prosile ptice proso prosuto,prosinac prosio počinje ponovo.

Joža Prudens

Marija list za Gospine štovatelje donio oglas o knjizi: Ivan Jukić – fra Vinko Prlić – Sakralna baština župe Staševica.

1. Radnik Miro Bebek obojao strane crkve koje su bile produžene.

3. Skinuta skela s crkve, završeni rado-vi na fasadi crkve. Fasadu obnovio Grad Ploče, hvala!

4. Izbori u Hrvatskoj, išao sam u Imotski.6. Stigao iz tiskare novi broj lista naše

župe Staševica.10. Sveta Misa za pokojnog predsjed-

nika dr. Franju Tuđmana i za sve poginule, nestale i ubijene za Drugog svjetskog rata naše župe.

12. Išao sam poslom u Knin s fra Nedilj-kom Šabićem. Bili smo u samostanu, obišli radove na gradnji nove crkve.

15. Dovezena trafostanica iz Karlovca. Stavljena s dizalicom u dva dijela. Vozač je iz župe BDM Biškupec kod Varaždina i za njegova župnika sam dao novi broj Staševice. AB Periša i Kain imali dogovor o uređenju zvonika crkve sv. Staša.

17. Kršni zavičaj br. 44. str. 184. donio oglas o fotomonografiji Sakralna baština župe Staševica. Župnika posjetio Denis Batinović Pekma autor stihova i glazbe pje-

PROSINAC, 2011.

sme: Staševica moj lipi kraj, pjevaju Dalibor Žderić i Neven Ilić.

18. Ispovijed vjernika u našem dekanatu.19. Danas sam išao ispovijedati u Met-

ković, gdje sam ostao cijeli dan.20. U Metkoviću poslije ručka, obišao s

Tomislavom Zanzom župe: Gabelu, Gorica-Struge i Čeljevo.

22. U srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića u Pločama obilježena 20. obljet-nica Stručnog skupa povjesničara u osvit stvaranja Hrvatske države. Učenici su pje-vali, a glavno predavanje je imao prof. Ante Kovačević, glavni organizator Skupa 1991. Svi su dobili prigodnu publikaciju koju je uredio prof. Kovačević, a platio Grad Ploče. Na susretu bio i župnik Staševice, koji je tom prigodom podijelio novi broj župnog lista.

23. Radnici Izvora s cisternom prali prostor ispred crkve i parkiralište, što se ovih dana koristilo za struju koja se ukopa-vala od klaonice do Mateljske luke. Grad stavio božićne nakite pred crkvom i u cen-tru sela. Glas Grada br. 352. od 23. pro-sinca donio vijest o obnovi škole fra Ante Gnječa u Staševici.

24. Dječja polnoćka u 20 sati. Puna crkva djece i roditelja. Djeca iz Vrtića s tetom Sekom, kao i drugi učenici, imali svoj program. Kroz program na gitari pra-tio Jure Mateljak. U 24 sata polnoćku uzve-ličale srednjoškolke koje su se posebno spremale s vjeroučiteljem Zlatkom i Jurom Mateljakom. Iza mise susret u vjeronauč-noj dvorani.

53STAŠEVICA

hrvatska hrvatomu hrvatskoj knjizihrvatski jezik

na hrvatskom licuhrvatski smiješak

u hrvatskom okuhrvatska suza

na hrvatskom cvijetuhrvatska pčelica

na hrvatskoj dračihrvatska ruža

na hrvatskom stijeguhrvatski barjak

u hrvatskom džepuhrvatska kuna

o hrvatskom ramenuhrvatska puška

a nakon hrvatskogvelikog petka

hrvatski dolaziblagdan uskrsnuća

Jakov Rafael Romić

I mene su zvali da dođem do jedne jame u koju su govornici smještali više desetaka tisuća žrtava, a ona je bila prazna... Istina, bilo je u okolnim jamama dosta žrtava (ni približno brojevima koji su u ustima govorni-ka, ali ipak ima razloga onamo doći!), ali Milorad hoće da se puca s mjesta koje je on obilježio i da se prihva-ti broj koji je on odredio. Takvih priredbi komunisti su imali jako mnogo, ali nisu dopuštali da se išta rekne o onima koji su bačeni u više od šesto dosad otkrivenih jama u koje su bačeni ljudi kao da su štetni otpad...

Mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost, Matica hrvatska, 1. XI. 2012., str. 4.).

Vikendica na Baranovcu, 2011. god.

26. Sv. Stjepan, poslije mise počeo s blagoslovom obitelji.

28. Sreo me Petar Kežić, koji živi u Opuzenu i reče da je danas stavio beton-sku deku na svojoj vikendici na Baranovcu. Neka živi selo!

na Gospina zastava iz crkve Svih Svetih, dar Ante i Danice Musulin; Jaslice i Božji grob radili Kata i Drago Marević, dolazio svirač Tomo za nedjeljnu misu, tiskana fotomono-grafija Sakralna baština župe Staševica 500 primjeraka, uređena fasada crkve po pred-lošku fra Branka Periše; nasut put do crkve Svih Svetih i na tri mjesta betoniran; asfaltira-no od krivine do sv. Jure u Pasičini (500 m).

3. Sv. Roko, zavjetni blagdan u Gradcu, župnik u koncelebraciji.

4. Zagrebački Vjesnik donio prikaz pod naslovom: Fotomonografija o sakral-noj baštini župe Staševica, s fotografijom s predstavljanja.

6. Bogojavljenje. Sprovod Jòzi Barbir ženi Stojanovoj.

8. Župnik na sprovodu Mariji Kalajžić u Dusini, u sprovodnoj misi sedam svećenika.

10. Službena vizita fra Viktora Papeža u Zaostrogu.

13. Hrvatsko Slovo god. 18, br. 879, str. 18. donijelo prikaz pod naslovom: Zanimljiva fotomonografija, Sakralna bašti-na staševičkog kraja, autor Mate Kovačević. U istom broju Ljubo Krmek u rubrici Zabilješke s Neretve donosi prikaz fotomo-nografije, str. 26.

14. Sprovod Ivanu Klinac (1924) u gro-blje Jezerac.

15. Dvadeseta obljetnica priznanja Republike Hrvatske, na početku mise molili krunicu za Domovinu.

16. Posjetili me fratri s Humca fra Vla-do Lončar i fra Andrija Nikić. Obišli crkve u brdima Rilića.

18. Na Studencima sprovod Mariji Boš-njak (91), majci fra Dinkovoj.

19. U Zaostrogu na imendanu fra Marija Jurišića.

20. S fra Marijem bio u Domu Imakulate u Vrgorcu, posjetili štićenike u Domu i ostali s njima u razgovoru i pjesmi.

54 STAŠEVICA

Siječanj, sjekirom, stabla sjekao,

sjeverac, sječivom strehe strašio.

Joža Prudens

1. Nova godina. Lijepo i sunčano vri-jeme. Na misi kratki izvještaj: krštenja 8, sprovoda 3, vjenčanja 3, list Staševica 800 primjeraka, obitelji u župi 230; išlo se na Papinu misu u Zagreb, prvopričesnici u Zaostrog, ministranti u Zaostrog, obnovlje-

SIJEČANJ, 2012.

31. Završio s blagoslovom obitelji. U ponoć molitva u crkvi i slavljenje zvona na početku Nove godine.

Fra Mario pjeva sa štićenicima Doma u Vrgorcu. Snimio fra Vinko Prlić.

Krštenje Ivane GnječTereza Putica i fra Mario u Vrgorcu, 20. I. 2012.

21. Krštena Ivana Gnječ Đanijeva.24. Sprovod Vinku Sikiriću u groblje

Međublace.25. U Ljubuškom sam naručio ploču s

natpisom u prigodi 50. obljetnice potresa u Pasičini.

31. Iz tiskare dovezao Vjenčić Gospe Lurdske (3000).

Čišćenje snijega u Staševici, 13. veljače 2012.

Veljača dođe u karnevalunajkraća je u pokladnom balu.

Mladen Vuković

1. Oko 15 s. počeo padati snijeg, i oko 20 s. napadao 20 cm. Na pismeno traže-nje Osnovne škole fra Ante Gnječa, dana pomoć za školsku ekskurziju (1000 kn).

2. Svijećnica. Ipak su hrabriji došli na misu i blagoslov svijeća. Nastava u školi nije održana, snijeg napadao.

4. Snijeg i dalje pada. Iz kuća se ne može, struje nema. Radio javlja da je snijeg u Vrgorcu i Imotskom metar visine.

6. Radio javlja da je Hrvatska vojska došla na ispomoć u Vrgorac, jer u brdima ima i do 2 m smetova. Škola ne radi.

7. Slobodna Dalmacija str. 2. donijela izjavu Slavka Okmadžića: »Iznad Gradca ostalo mi je u brdima 250 koza i ovaca, brat i ja gazimo više od metra snijega kako bismo ih spustili do Brista. Morao sam otići po njih jer bi ih vukovi rastrgali; tu još ima

56 STAŠEVICA

60 krava i 30 konja, međutim taj dio blaga još nisam vidio« žali se Okmadžić. Andrija Musulin, Boro Žderić i Dominko Veža po snijegu nosili su im hranu i lijekove, snijeg gazili četiri sata.

10. Po selu se čisti snijeg. Glavar naru-čio kamion soli, i narod sol koristi. Članovi DVD-a Drago Mateljak, Jure Jovica, Ivan Ćendo, Nikola Mateljak i Drago Musulin, čistili oko crkve, oslobodili garažu od smeto-va snijega. Nevenka Bustruc ih je počastila fritulama, župnik pićem. Hrvatsko Slovo u rubrici Zabilješke s Neretve, 10. veljače 2012. str. 26 Ljubo Krmek bilježi: »Umoljavamo Vas Studeni, Grade, Suhi vjetre, Snježna bjelino, Ledu, Ledena kišo i sve sile nebeske, da ne prihodite na našu Dolinu! Ovdje ste već toli-ke nevolje obrušili, da ćemo se od njih teško iskobeljati! A kada hotimo pojti u nebo, neke od nas uzmognite dočekati!«

13. Milenko Dropulić s ralicom čistio do groblja i klaonice.

14. Danas je počela nastava u školi. U Potravlju sprovod Filipu Bešliću, fra Stipinu ocu. Iako je veliki snijeg, na sprovodu je bilo

VELJAČA , 2012.

12 osoba iz naše župe. Fra Stipe je ovdje bio župnik jedanaest godina.

17. Hrvatsko Slovo na str. 23. pod nas-lovom: Mozaik vjere i života, donio prikaz najnovijeg broja lista Staševica.

18. Vjenčani Mate Bilić iz Makarske i Ivana Musulin iz Staševice. Kršten Ivica Musulin sin Tomislava.

19. Kršten Matej Dropulić Matin.

24. Posjetio me Stjepan Šešelj, knji-ževnik i urednik Hrvatskog Slova. Bilo mu je drago pročitati Neretvanski Očenaš, koji je uklesan pred crkvom.

57STAŠEVICA

Vjenčanje Mate Bilića i Ivane MusulinPjevači na vjenčanju Ivane Musulin i Mate Bilića u Staševici

Krštenje Ivice Musulina

Krštenje Mateja DropulićaStjepan Šešelj

26. Posjetio me novinar Glasa Koncila Vlado Čutura sa suprugom. U 19 s. na Humcu misa za ubijene fratre. Išao sam s fra Petrom Vrljičkom, i bili smo u misi koju je vodio i pro-povijedao provincijal fra Josip Sesar. U kon-celebraciji bilo 30 svećenika.

27. Postavljaju se novi prozori na staroj školi, koja se obnavlja nastojanjem Grada Ploča.

29. Svećenička rekolekcija u Vepricu s nadbiskupom mons. Marinom Barišićem.

Ako je ožujak suh,onda je ljeto kišovito i rodan vinograd.

1. Na sprovodu sam Miji Sušiću, fra Josipovu ocu u Imotskom. Na putu za Imotski fotografirao sam križ u Majića Dubravi (Dragljani) koji je nedavno postavljen od bije-loga cementa (240x160 cm). Križ je na mje-stu, gdje se 10. prosinca 1810. god. u naletu silne vode, iz podzemne rijeke Žiljin, utopio župnik Zavojana fra Ivan Maroević u 36. godini života. Fra Ivan je rodom iz Pasičine, sadašnje župe Staševica. Križ je na 245,5 km Napoleonove ceste.

3. Stavljeni prozori na nadograđenom dijelu stare škole. Kršten Matej Šiljeg Borisov.

58 STAŠEVICA

OŽUJAK, 2012.

Krštenje Mateja Šiljeg

6. Krštena Tia (Tihomira) Marević Antina. U selu zajedničke maškare u domu na Spilicama. Neka je zajednički, ne se dijeliti, i tako nas je malo.

9. Čista srijeda. Pepeo pripremila Marija Đopina. Hrvatsko Slovo od 9. ožujka, str. 26 Ljubo Krmek u kolumni »Zabilješke s Neretve« pod naslovom: »Pobratimi od

slova donio prikaz župnog lista Staševica i fotomonografije »Sakralna baština župe Staševica«.

10. Fra Niko Glavinić imao sv. misu za pok. Antu Musulina.

11. Treća korizmena nedjelja. Kolekta za Bosnu, križni put mladih na Velikom Prologu.

12. U Mirloviću sam na sprovodu majci fra Žarka Maretića, bivšeg provincijala.

13. Fra Stipe Bešlić donio iz Restau-ratorskog zavoda u Zagrebu obnovljenu zastavu iz crkve Svih Svetih. Obnovu platila obitelj Ante (Toke) i Danice Musulin. Cijena obnove 6.000 kn.

14. U Vrgorcu rekolekcija za svećeni-ke Biokovskog dekanata, predavanje držao dr. fra Domagoj Runje. U Imotskom sam na sprovodu Ani Brečić, fra Nedjeljkovoj majci.

17. Posjetio me Anđelko Mijatović i donio suradnju za novi broj župnog lista.

18. Četvrta korizmena nedjelja. Fra Mario Jurišić držao predavanje roditeljima krizmanika. Poslije podne smo obišli bole-snog don Antu Karoglana u Zmijavcima.

59STAŠEVICA

20. Župu obišla (sve crkve u brdima) Udruga iz Italije koja se bavi tradicional-nim vrijednostima pod naslovom: Ljudi koji vole domaćina. Udrugu su predstavljali: Stefano Lucihini, gradonačelnik Sauris grada; Alessandro del Moro, županijski vijećnik i budući gradonačelnik Sauris grada; Andrea Malacchini, arhitekt iz Firenze; Mirco Gligiotti, koji se bavi tradicijskim vrijednostima. Bio je s njima službeni prevoditelj. Na Baranovcu ih

Fra Mario s krizmanicima i roditeljima, 18. ožujka 2012.

Gosti iz Italije kod crkve sv. Ante, 20. ožujka 2012.

TRAVANJ, 2012.je počastila Bosa Kužić (uštipci, pršut, vino…). U ime grada je s njima bio dogradonačelnik Zdenko Mateljak. Župnik im je darovao foto-monografiju Sakralna baština župe Staševica. Ostali su oduševljeni lijepom prirodom u našim brdima i lijepo obnovljenim crkvama.

21. BUS hodočasnika iz Zagreba (46) voditelj Anđelko Mijatović, navratio u Staševicu, gdje su i ručali u konobi Luca. Svi su dobili na dar župni list i Vjenčić Gospe Lurdske. Tom prigodom sam se susreo sa Zvonimirom Zorićem, koji je član utemeljitelj Družbe Braća hrvatskog zmaja. On je Zmaj od Plitvičkih jezera. Na robiji u Staroj Gradiški bio je s našim fra Jozom Viskovićem.

24. U Splitu sam na sprovodu nadbi-skupu u miru Anti Juriću.

25. Korizmena ispovijed u Vrgorskom dekanatu.

28. Firma MGA iz Metkovića dovezli skelu za zvonik i odmah postavili i sutradan počeli s obnovom zvonika.

30. Posjetili me Ante i Blaženka Dža-kula iz Metkovića.

31. Igor Kaluža servisirao centralno grijanje, promijenio četiri radijatora. Danas se asfaltiraju ulice, gdje se postavljala nova instalacija za struju.

Travanj travom travnao travnjake,titrale treptale tanane travke.

Joža Prudens

1. Cvijetnica. Oko 10 s. počela pada-ti hladna kiša koja se smrzavala na zemlji. Stariji svijet teže dolazi crkvi.

2. Stjepan Šešelj, urednik Hrvatskog Slova za našu knjižnicu darovao 92 knjige koje je izdalo »HS«.

3. Danas sam dobio iz tiskare razgled-nicu Posljednje večere, rad akad. slikara Branimira Dorotića za Imotski samostan.

4. Kata i Drago uredili Božji grob, a domaćice darovale prilog za cvijeće, a osta-tak novca ostao za tapet kod oltara i za cvi-jeće za sv. Staša. Hvala!

5. Veliki četvrtak. Djeca iz Vrtića doni-jeli hranu za blagoslov, pratile ih tete. Svi su dobili na dar razglednicu Posljednje večere i po vrećicu brusnica. Blaž Rodin iz Metkovića poslao svome bivšem župniku sirnica i kola-ča. Večeru za apostole pripremile Kata i Ljilja Marević, salatu darovale Rada i Mira Mateljak, kruh Nada Šunjić Živojina, vino Paško Kužić, janjce pekao Pepa Šiljeg, a platili apostoli.

Teta Seka i djeca iz vrtića, blagoslov jaja, 5. travnja 2012.

11. Tri radnika iz Metkovića postavljali kamen na zvonik.

12. Veseljko Miličević i Mate Brkić postavili kamene ploče s natpisom kod crkve sv. Jure u Pasičini (4) i na crkvu sv. Ante na Pasiki. Obnovili ploču iz 1899. god. koja je postavljena na čatrnji kod sv. Jure.

14. Danas je postavljeno 20-ak foto-grafija bivših župnika u vjeronaučnoj dvora-ni. Fotografije je izradila Foto radnja Ivona iz Ploča, a postavio staklorezač Željko iz Ploča. Igor Kaluža popravljao klupe u crkvi.

17. U župi Kraljice neba i zemlje u Pločama predstavljene knjige Mladena Pavkovića o generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Svaka knjiga ima po 400 stranica, dvorana je bila puna.

20. Župnika posjetili fra Petar Vlašić, župnik Međugorja i fra Andrija Nikić, a posli-je podne fra Matko Prpa, koji je zadužen za prikupljanje podataka o našim ubijenim fra-trima (44) za Drugog svjetskog rata.

21. U Tučepima vjenčani Nediljko Šabić iz Zmijavaca i Iva Kežić iz Staševice.

61STAŠEVICA

6. Veliki petak. Procesija kroz selo, glav-nom cestom do crkve Gospe Lurdske, te sta-rim putem do sv. Staša. U procesiji je nabro-jeno 300 vjernika. Red u procesiji su držali Kruno Marević i Miro Kušurin. Kandelabre nosili Drago Mateljak i Ante Šunjić Perin, za križ se mijenjalo više muškaraca. Danas je otvorena trgovina Studenac u kući Mira Rončevića na Spilicama, rade tri djelatnice.

7. Velika subota. Obredi počeli u 20 sati. Župu posjetio arheolog Jakov Vučić; radi u Arheološkom muzeju u Zadru. Priprema materijal za doktorsku radnju o starim crkvama u Neretvi, pa je došao vidjeti našu ranokršćansku crkvu.

8. Uskrs. Na misi čitana poslanica nad-biskupa Marina Barišić.

9. Misa u crkvi Gospe Lurdske. Poslije mise s fra Mladenom Marićem, župnikom Pline, pošao u Ravno položiti cvijeće i pomo-liti se na mjestu, gdje su partizani 1943. ubili fra Milana Lapića i fra Stanka Bradarića.

10. Nedo Dropulić sa sinom Gabrijelom čistio ranokršćansku crkvu.

Procesija na Veliki petak, 2011. god.

Don Jure Vrdoljak. Foto »Ivona«, Ploče.

23. Sv. Jure u Pasični. Župnik navra-tio i obišao obnovljenu kuću Mije Lazina u Pasičini. Primjer kako treba čuvati svoju baštinu. Ako su naši stari mogli sagraditi kuće u brdima, do kojih nije bilo ceste, zar mi sada, kada možemo automobilima doći do kuća barem očuvati staru baštinu. Nema ljepše baštine do didova vrtla ispred kuće. Možda i tvoja stara kuća plače za tobom, pro-budi se, barem prozore i vrata stavi, ako ne, onda zazidaj vrata da živina ne ulazi u kuću.

24. Danas su radnici Luke Jerkovića iz Metkovića počeli s radovima pred crkvom Gospe Lurdske na Spilicama.

25. Sv. Marko. U Gornjem Orahu slavio se blagdan sv. Marka, kojom je prigodom obnovljena stara crkva. Misu je imao don Eduard Punda, duhovnik bogoslova, a svi smo iz dekanata bili u koncelebraciji.

26. U našoj župi ispovijed za kriz-mu. Ispovijedali su: don Jure Vrdoljak, fra Petar Vrljičak, don Neven Vuković, fra Mladen Marić, don Marin Marčić, don Davor Bilandžić, fra Vinko Prlić i don Juraj iz Novosibirska. Poslije ispovijedi nadbiskup-ski delegat don Jure Vrdoljak držao katehe-zu za krizmanike, roditelje i kumove. Poslije smo svi išli ispovijedati na Veliki Prolog.

28. Iz tvrtke MGA došlo sedam rad-nika, skinuli skelu sa zvonika, sve očistili i zvonik sinio u svoj svojoj ljepoti. Na otvo-re kroz zvonik stavljeni limeni poklopci (3) radi kiše. Crkvu za sutrašnju krizmu uredile

62 STAŠEVICA

Šima Marević Đopina i Iva Kušurin Mirova, a cvijećem okitile domaćice, što je ostalo od Velikog četvrtka. Hvala!

29. Krizma u župi, krizmatelj don Jure Vrdoljak.

Ne svlači zimski haljdok ne prođe mjesec maj.

1. U Metkoviću obilježena 100. obljet-nica dolaska časnih sestara Maloga Isusa. Koncelebriranu svetu misu s 28 svećenika predvodio i propovijedao nadbiskup mons. Marin Barišić. Poslije sv. mise, na kojoj je bilo više od stotinu časnih sestara, u Kulturnom središtu priređena svečana akademija.

4. Grupa naših mladih u sklopu Bio-kovskog dekanata išla na Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisak.

5. Sprovod Ivanu Gnječu.6. Župnika posjetili Tomo Panza, Miće

Jelaš, Stipe Dodig, Drago Obšivač, svi iz Metkovića, a pridružio se i fra Mladen Marić iz Stabline. Obišli smo sve crkve u brdima. Na Grnčeniku stavljena nova hrastova vrata.

7. Osnovna škola fra Ante Gnječa zahvalila na daru kojeg je župa sv. Staša

darovala učenike sedmog i osmog razreda za ekskurziju. Voditeljice su rekle, da su se ponosile s njima, posebno u Juran dvoru kod Baščanske ploče, gdje su učenici poka-zali znanje glagoljice koje su učili dok su dolazili na župni vjeronauk. Svugdje gdje su se trebali potpisati potpisivali su se glagolji-com i latinicom.

8. Posjetio župu Marinko Tomasović, arheolog iz Makarske i zanimao se za stećke i staru crkvu u Grnčeniku. Poklonio je svoje knjige: Povijesno-arheološki ocrt makarskog primorja i zaleđa u srednjem vijeku i Literatura humnističkog okvira o Makarskoj i Primorju.

10. Ispovijedanje u Stablini u prigodi sakramenta potvrde.

11. Paško Kužić primio Županijsku nagradu za dugogodišnju organizaciju da-rovatelja krvi.

13. Sprovod Zorki Mateljak ž. Stankovoj (1950.).

63STAŠEVICA

SVIBANJ, 2012.

Foto »Ivona«, Ploče.

15. Grad Ploče predložio župnika fra Vinka Prlića za nagradu, za životno djelo. Radnici na Spilicima radili završne radove ispred crkve i stavili dvije velike betonske vaze za zelenilo.

16. Mijo Musulin koji živi u Australiji došao na mjesec dana kući i posjetio župnika.

17. Sprovod Anti Rončeviću (91). Posjetili župu fra Milan Ujević i fra Petar Pletikosa. Paško Kužić slavio imendan i nagradu za životno djelo u restoranu Fulin, gdje je priredio večeru za dvadesetak prijatelja među kojima je i župnik.

19. Sprovod Ljubici Musulin-Koprcan ud. Ivana. Njena obitelj je bila desna ruka svećenicima dok su živjeli u brdu. Na Spilicama završeno što je bilo planirano radi-ti ispred crkve. Grad Ploče je dao pomoć za izvršene radove. Hvala!

20. Sprovod Vidu Mareviću, uz župnika bio i bivši župnik fra Stipe Bešlić.

22. U crkvi Kraljice neba i zemlje u Plo-čama koncert zborova.

23. Rekolekcija za svećenike u Vep-ricu. Iz Grada dobio obavijest da sam dobio Nagradu »za nesebični doprinos u očuvanju sakralne baštine i unapređenju kulturnog i duhovnog života župe.«

25. Dan Grada Ploča. Prvi put se slavi na blagdan Zaštitnice župe. U 18 s. sveča-na sjednica Gradskog vijeća na kojoj su dodijeljene ovogodišnje nagrade. Nagrada za životno djelo uručena je fra Vinku Prliću, župniku župe sv. Staša. Skupne nagrade pripale su Udruzi lađara Gusari iz Komina i Rukometnoj ekipi Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića. U ime primatelja zahvalio fra Vinko Prlić.

64 STAŠEVICA

Završni radovi ispred crkve Gospe Lurdske, 15. svibnja 2012. Snimio fra Vinko Prlić.

65STAŠEVICA

26. U Vrgorcu smo, svi svećenici iz de-kanata, u prigodi sakramenta potvrde.

28. Marija Majka Crkve (Duhovski po-nedjeljak). Slavili smo svetu misu u crkvi Gospe Lurdske na Spilicama.

Sa visina budi s nama, brate,štiti; sveče, vjerni Ti Hrvate,Da se sutra radujemo s TobomU svjetlosti jedno s višnjim Bogom,

(Joja Ricov, Svetom Anti)

1. Kata i Ljilja Marević nabavile i posta-vile novi tapet kod oltara, a to su domaćice dale za Božji grob i ostatak od Božjeg groba nabavljen tapet za crkvu. Hvala! U Rogotinu fra Vinko propovijedao u sklopu trodnevnice Presvetom Trojstvu.

2. Sprovod Krešimiru Grgurinoviću (1939.).3. Krizma u Kozici, svi smo iz dekanata

bili kod fra Marka u Kozici.5. Postavljene klupe pred crkvom Gos-

pe Lurdske.8. Sa župnikom iz Tučepi bio u Dolu na

Hvaru.

Na kraju školske godine sveta misa (I.-IV. r.)

LIPANJ, 2012.

9. Umro Mate Ćendo (1945.), dugogo-dišnji invalid, bez obje noge.

13. Sveti Ante na Pasiki. Prije mise blagoslovio vikendicu Petra Kežića na Baranovcu. Procesija, sveta misa na Pasiki, a večernja sv. misa i blagoslov djece u sv. Staša na Staševici.

14. Župnika posjetili fra Andrija Nikić i fra Žarko Ilić, obojica žive u samostanu na Humcu.

15. Zadnji dan školske nastave, učenici došli na svetu misu.

Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatskeprigodom posjeta Rumunjskoj

21. Danas je izabrana nova Uprava naše Provincije, provincijal fra Joško Kodžoman, prof.

23. Blagdan sv. Ivana na Grnčeniku se slavi u subotu prije 24. lipnja. Svetu misu i propovijed imao fra Vladimir Tadić.

26. Župnik u Tihaljini na sprovodu Želj-ku Mijatoviću.

29. Župnik propovijedao na misi u Vrgorcu. Tom prigodom župnik fra Petar proslavio Srebrenu misu (25 godina svećen-stva) Čestitamo!

Srpanj je radnik,on žito žanje,da u kući kruha imakada jutro svane.

Ivana Jurić Radovan

6. S fra Marijem sam pošao u Rumunjsku. U Imotskom su nam se priključili Miroslav Karoglan, načelnik općine i Zdravko Gabelica, predsjednik NK Croatia. Odmah nakon dola-ska u Lupak obojica smo imali sv. misu i propo-vijed u sklopu duhovne obnove, u prigodi pete obljetnice Hrvatskog svetišta Gospe Lurdske u Karaševu, što je pokrenula župa i općina Zmijavci prije pet godina.

7. Iz Lupaka smo se uputili u Temišvar (120 km), gdje je bilo ređenje sedmorice đako-na, a među njih sedam, trojica su Hrvati (dvo-jica iz župe Karaševo i jedan iz župe Lupak). Dobro je pripomenuti da đakon Novica piše diplomsku radnju o hrvatskom kardinalu fra Jurju Utišinoviću, rođenom u Kamičku u župi Miljevci 1482. Mučenički podnio smrt u dvor-cu Alvinz blizu Alba Julije 1551. godine. Grob mu se nalazi u katedrali sv. Mihovila u Alba Juliji (Erdeljski Biograd). Navečer kod špilje Gospe Lurdske, krunica, pjesma i predavanje o štovanju Gospe Lurdske održao fra Mario. Svi su dobili svijeće koje su upalili i držali u rukama za vrijeme pjevanja.

8. Imali smo mise u župama Lupak i Klokotić, ali smo već u 12 sati stigli na glavnu svečanost kod Gospine spilje uz rijeku Karaš u Karaševu. U misi je bilo devet svećenika, svi Hrvati i četiri đakona od kojih su trojica Hrvati a jedan Mađar, kolege s fakulteta. Fra Mario ih je pozdravio na koncu mise. Misu i propovijed je imao fra Mario Jurišić. U propovijedi je razgla-bao Gospine riječi: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« (Lk 1,34); »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1,38); »Veliča duša moja Gospodina« (Lk 1,46); »Sinko, zašto si nam to učinio?« (Lk 2,48): »Vina nemaju.« (Iv 2,4); »Što vam god rekne, učinite!« (Iv 2,5). Svima smo podijelili spomen sličice i krunice, a sinoć smo im dali svijeće koje su upaljene držali u rukama. Podijelili smo im 500

66 STAŠEVICA

Fra Mario Jurišić propovijeda kod Gospine spilje u Karaševu, Rumunjska, 8. srpnja 2012.

SRPANJ, 2012.

Vjenčića Gospe Lurdske, što je izdala župa sv. Staša u Staševici. Fra Mario je podijelio sveće-nicima, đakonima i drugim gostima kod ručka svoju 48. knjigu: Hrvatski svjetionici. Fra Mario im je preporučio da oni nastave širiti štovanje u ovom Hrvatskom Lurdu i završio parafrazirajući fra Andriju Kačića Miošića: A ja idem od mista do mista, propovidat viru Isukrsta. Sutradan smo se uputili svojoj kući.

15. Poslije mise išao sam na imendan fra Boni u Gradac.

16. Župu posjetio fra Vendelin Karačić, prof. na Akademiji likovnih umjetnosti Sve-učilišta u Mostaru sa sjedištem na Širokom Brijegu. Rado je pogledao radove akad. sli-kara Branimira Dorotića u našoj crkvi.

20. Sv. Ilija. Iz dekanata smo bili u Kozici, gdje se slavi zaštitnik župe.

22. Župnika posjetila supruga Josipa

Marevića Šarca, živi u Perthu, i dala svoj pri-log za crkvu i župni list. Hvala!

23. Jasminka Marević i Višnja Musulin čiste oko crkve, jer su dobili od Grada po-sao na određeno vrijeme, dužni su čistiti selo. Lijepo, vidjelo se kako je lijepo imati selo čisto.

24. U Metkoviću sam od prof. Ivana Jurića dobio njegovu najnoviju knjigu: Par-tizanska i komunistička represija i zločini prema Hrvatima u Donjem Poneretavlju 1941. – 1990.

67STAŠEVICA

Svećenici i đakoni nakon svete mise đakonskog ređenja u Temišvaru, 7. VII. 2012.

POZDRAV ĐAKONIMA U RUMUNJSKOJ, 8. srpnja 2011.Dragi naši đakoni! Ja i fra Vinko, došli smo iz Hrvatske, da s vama proslavimo petu obljet-

nicu svetišta Gospe Lurdske, ovdje na rijeci Karaš, svetištu svih Hrvata u Rumunjskoj, ali i dru-gih vjernika koji dolaze Majci Božjoj i traže od nje pomoć. Došli smo iz Hrvatske, da prisustvuje-mo vašem ređenju za đakone i da se veselimo s vama, vašim roditeljima, rodbinom, svećenici-ma i svima onima koji su zaslužni da ste se približili svom svećeničkom pozivu.

»Raduj se zemljo Hrvatska i Rumunjska!« Jest, treba se veseliti, jer tri plemenita sina, tri Hrvata, stupaju u red đakonata da služe svome hrvatskom narodu, koji su ovdje došli prije šest stoljeća, ali da služe i svim drugim vjernicima, jer u njihovim mladim srcima ima ljubavi za sve kršćane i ljude dobre volje. Brzo ćete postati svećenicima. Kako se radujemo tome danu. Vaši su pradjedovi čuvali i sačuvali vjeru i naciju u teškim prošlim stoljećima, a sada ćete vi tu misiju nastaviti. Ne bojte se! Uz vas je Bog, uz vas je Crkva, uz vas je vaš vjerni narod! Vi ste u našim mislima, srcima i molitvama. Mi držimo ruke na vašim ramenima i molimo Gospodina da izvrši-te misiju, gdje vas vaš Ordinarij postavi, uvijek vjerni Kristu, Crkvi i Svetom Ocu.

Neka Marija bude vaša nebeska Majka. Idite njezinim stopama vjere, svetosti i ljubavi, čistoće, poniznosti i poslušnosti. Živjeli! »Ad muitos annos!«

Fra Mario Jurišić

25. Pošao sam s fra Andrijom Nikićem na trodnevno putovanje prema Kosovu i Albaniji. Prvi dan smo bili u Crnoj Gori, manastir Ostrog, Podgorica, manastir Morača. Navečer u Rožaju prešli granicu i oko ponoći smo bili u Đakovici.

26. Rano pošli prema Dečanima, gdje smo mogli pogledati manastir s vanjske strane, jer se pušta tek u 9 sati. Manastir čuvaju snage UN. Pošli smo u Pećku patrijaršiju, ali uzalud-no, jer oni puštaju od 12 sati. Oko jednog i drugog manastira su veliki ogradni zidovi i na njima žičana ograda. U Prištini smo obišli gradnju nove katedrale. Katedrala je pokrivena, grubi radovi gotovi i nastavlja se s unutrašnjosti. Katedrala je 71x45 m sa zvonikom od 75 m. Vrata 10 m,

telekomunikacija. Tu nas je dočekao sale-zijanac don Izidor Luki. Pokazao nam je prostorije, najsuvremenije učionice. Rado se upisuju studenti, ali ne žele povećava-ti broj. Profesori su odlični, redni i dobro plaćeni od salezijanaca. Država ne daje nikakvu pomoć. Svaki student na početku školske godine plaća 1200 eura upisni-ne. Školska nastava traje od 8 do 16 sati i dva puta imaju jelo. Prije školske nasta-ve imaju 10 minuta zajedničke meditacije. Vjeronauka u školi nemaju. Studenti su u većini muslimani, u manjem broju katolici, ali svi su Albanci. Savršena čistoća pro-storija i okoliša. Pred školom je veliki kip sv. Ivana Boska. na pitanje kakva je disci-plina, reče nam. Strogi smo, i ako vidimo kakvo ševrljanje, pozivamo oba roditelja na razgovor… Cijeli grad je veliko gradilište. Iz Prištine u Prizren, te u Albaniju. Ceste su dobre, tunel 5,8 km čini da se brzo prođe cijela Albanija. Odmor u Skadru kod Gospe Skadarske. I navečer smo kod frata-ra u Tuzi (fra Paško, fra Frano i fra Miran).

27. Oko 10 sati smo pošli prema Cetinju. Posjetili smo Časne sestre fra-njevke crnogorske provincije. Njihov kape-lan je bosanski franjevac fra Josip Božić. Obišli smo grad i spustili se prema Budvi, te pravac Dubrovnik i navečer smo kod

68 STAŠEVICA

Fra Andrija i fra Vinko s biskupom Dőde Gjergi u Prištini

Nova katedrala u Prištini, snimio fra V. Prlić, 26. VIII. 2012.

visina crkve 26 m. Susreli smo se s bisku-pom Dőde Gjergi. Biskup nam je dao sve-ćenika don Marijana Shuka koji nas je pro-veo kroz Prištinu. On je zadužen u biskupiji za bivše kripto kršćane, koji se žele vratiti u krilo Crkve. Odziv je dobar. S Marijanom smo bili u Salezijanskom školskom cen-tru, koji ima 450 studenata elektrotehnike i

na u Karinu. Na povratku smo bili kod fra Petra Teskere u Čisti Velikoj, obišli novu crkvu i žup. kuću. Staru crkvu i kuću su zapalili srbočetnici u Domovinskom ratu. Dobro je pri-pomenuti da je tada zapaljeno cijelo selo. Ni jedna kuća nije ostala čita-va, tako da je nakon oslobođenja sagrađeno novo selo s centrom. Centar sela čini crkva, škola sa športskom dvoranom, igralištem… Fra Petar je bio župnik u Staševici od 1979. do 1982.

69STAŠEVICA

Fra Vinko u Olimpiji (Grčka) 1974. god. kod kamena na kojem se pali olimpijska vatra

Krštenje Ante Usorac

Olimpija - stadion, lijevo kamen gdje se pali olimpijska vatra

svoje kuće. U Londonu otvorene XXX. Olimpijske igre. Dobro je znati da se olimpijski plamen pali u grč-koj Olimpiji sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog zrcala, a zatim tisuće trkača nose olimpijsku baklju preko svih kontinenata do grada, gdje će se održavati igre. Olimpijski krugovi na bijeloj zastavi predstav-ljaju jedinstvo pet (naseljenih) kon-tinenata (Afrika, Azija, Australija, Amerika i Europa), a boje tih kru-gova (s lijeva na desno: plava, žuta, crna, zelena i crvena) su odabrane, jer svaka država na svojoj nacional-noj zastavi ima bar jednu od tih boja.

28. Župu posjet i l i Hrvat i (14) iz Rumunjske, koji su na nagradnom kupa-nju u Zaostrogu. Došli su sa svojim župnikom don Marijanom i prof. Petrom Hatagen iz Karaševa. Poslije Staševice pošli su u Vrgorac, Imotski i u 19 sati su stigli na sv. misu u Međugorje. Danas je kršten Ante Usorac, peto dijete Joška i Klaudije. Čestitamo! Na sprovodu sam Dinki Radeljić u Vinjanima.

29. U popodnevnim satima s fra Pet-rom Vrljičkom pošao u Zadar, gdje smo obišli časne, te u bolnici bolesnog fra Mladena Kovačevića, župnika i gvardija-

70 STAŠEVICA

rektor Zagrebačkog sveučilišta dr. Aleksa Bjeliš. Za uzvanike večeru spremio Pave Jerković u svojoj Villi Neretva.

7. Sprovod Maši Šunjić, ženi Ivanovoj. Uz župnika bio don Ante Matešan, njihov kućni prijatelj.

8. U Živogošću primopredaja župe između fra Petra Rastočića i fra Nediljka Knezovića.

9. Stavljena horizontalna signalizacija na cesti kroz Staševicu.

11. Maraton lađa na Neretvi. Pozvan sam na brod Pape i bio gost snimatelja filma Ivana Jukića skupa s Paškom Repušićem i Slavkom Tucakom. Pobjednici Gusar iz Komina, Staševica na 15 mjestu, a ukupno ekipa 38.

12. Glas Koncila na st. 20. donosi popis crkava s naslovom: U čast Mariji gra-đene u slobodi, pa među 56 crkava donosi crkvu Gospe Lurdske u našoj župi.

13. Sprovod Nedjeljki Ćendo (1931.). Svugdje požari, posebno oko Komina, Kule Norinske, Desana, Momića.

14. Ispovijed na Velikom Prologu, uoči Velike Gospe.

15. Velika Gospa se u dekanatu slavi na Velikom Prologu. Od 6 s. sam ispovijedao, u 8 s. sam imao misu i propovijed, te u Staševicu, gdje sam imao misu i propovijed u 9,30 s.

18. U Metkoviću sam na sprovodu Ani Bukvić ud. Nikše.

19. Na Humcu slavili Zlatnu misu fra Žarko Ilić i fra Viktor Nuić. Išao sam sa župnikom Vrgorca i obojica smo bili u kon-celebraciji i prigodnom večerom. Kršten Karlo Rončević Antin.

23. Zavjetni blagdan sv. Roka u Prapatnici, a navečer prvi dan trodnevni-ce sv. Stašu.

24. Jasminka Marević i Višnja Musulin čistile oko crkve, a komunalno iz Ploča posta-vilo zastavice i natpis na glavnoj cesti. Župnika posjetio bivši ministrant Cvjetko Martić. Cvjetko je bio u Metkoviću učenik i ministrant, sada živi u Svitavi, radi u Čapljini. Hvala mu!

30. Nastojanjem dogradonačelnika Zdenka Mateljka i glavara Drage Mateljka, uređuje se autobusna čekaonica u Mateljskoj luci. Nije lijepo pisati grafite po javnim mjestima posebno u čekaonicama koje nam služe. Uredno selo činimo svi mi.

Koliko kola kolovozom kolalo,koliko kosaca kosom kosilo.

Joža Prudens (1944.)

2. Gospa od Anđela. Posebno se slavi u Zaostrogu. Zaostroški je samostan sa svo-jom crkvom bio svjetski poznato svetište, koje je ušlo u popis Gospinih svetišta širom svijeta. Tako je pomorski kapetan Nikola Resti iz Dubrovnika 1633. na smrti, koja ga je snašla u Madridu, Gospi Zaostroškoj ostavio 200 zlatnih dukata.

4. U Gorici obilježen Dan zvanja iz župe. Na susretu nas je bilo 32 (svećeni-ka, redovnika i redovnica). Homiliju imao fra Mate Logara, a tom prigodom smo obi-lježili Zlatnu misu don Nedjeljka Galića. Isti dan primopredaja gvardijanata u Zaostrogu između dosadašnjeg gvardijana fra Ivice Omazića i novog fra Branka Brnasa.

5. Dan Oluje. Na misi smo se sjetili tog dana i molili za poginule i za Hrvatsku.

6. Do podne primopredaja župe Vrgorac, koju je izvršio nadbiskup mons. Marin, između dosadašnjeg župnika fra Petra Vrljička i novog župnika fra Ivice Omazića. U večernjim satima promocija knjige fra Luke Vladimirovića: Neretvanski pregalac. Na promociji u Opuzenu govori-li su akademik Nikša Staničić; akademik Franjo Šanjek; prof. dr. Pavao Knezović: prof. Gabrijel Hrvatin Jurišić i prof. dr. Jozo Marević, koji je istakao da je fra Nediljko Šabić pomogao financijski izdavanje ove vrijedne knjige. Na predstavljanju bio i

KOLOVOZ , 2012.

71STAŠEVICA

30. Župu posjetile čč.ss. Pija i Elizabeta sa Širokog Brijega, obišli stare crkve u brdu, a Joško Gnječ ih počastio ručkom.

25. Treći dan trodnevnice sv. Stašu. Školska ispovijed, početak školske nastave. Ispovijedali fra Mario Jurišić i fra Ivica Omazić.

26. Sv. Staš (v. izvještaj).

28. U Kozici sv. misa za župljane Kozice, Rašćana i Zavojana (Dragljani), koje su 28. i 29. kolovoza 1942. četnici ubili u talijanskoj operaciji Albia. U koncelebraciji je bilo 13 svećenika, a misu i propovijed imao fra Joško Kodžoman, provincijal. Poslije mise polaga-nje vijenaca kod spomenika na cesti i tom pri-godom su govorili Boris Matković, gradona-čelnik Vrgorca; Ante Sanader, župan; kontra-admiral Ante Urlić; Franko Vidović, saborski zastupnik u ime Predsjednika Sabora RH. U 19 s. u Dragljanima izložba fotografija i doku-menata pod naslovom: Stradanje stanovnika Vrgorske krajine od četnika u talijanskoj ope-raciji Albia koju su priredili Igor Majstorović i Branko Radonić.

– Misa za pokojnu Anett Mateljak, koja je umrla u Australiji, a isti dan je bio sprovod u Perthu, kad smo imali misu.

Krštenje Karla Rončevića

Časne sestre Elizabeta i Pija kod sv. Ivana u Grnčeniku, 30. kolovoza 2012.

72 STAŠEVICA

Jeronima, a u Dubrovniku smo dobili najnoviju zbirku pjesama fra Rafaela Romića S Franjom Asiškim već osam stoljeća u prigodi 800. obljetnice dolaska sv. Franje na našu obalu.

26. Studijski dan u Vepricu. Sudjelovalo oko 150 svećenika s nadbiskupom mons. Marinom.

– Istu večer sam imao trodnevnicu u Gradcu, u prigodi zaštitnika župe sv. Mihovila. Isto je bilo tri večeri.

27. Župnikov imendan. Okupilo se 15 svećenika, neki su išli na sprovod fra Albertu Mariću u Karin.

29. Sv. Mihovil. U dekanatu se poseb-no slavi u Ravči. Misu i propovijed imao don Dražen Balić, kapelan Gorske službe za spa-šavanje. Lijepo ga je bilo slušati, kako se to ljudi, dobrovoljci žrtvuju u takvim akcijama.

30. Sveti Jeronim. Upis krizmanika, upi-sali su se svi (28). Navratio Stjepan Šešelj, urednik Hrvatskog Slova s dvojicom prijate-lja. Rado su pogledali ploču s neretvanskim Očenašem, uklesanim pred crkvom, a autor je Stjepan Šešelj.

Protivni vjetre, bratePuhni orkanskom snagom,Rasparaj lanana jedraPolomi katarku, vesla.

(Jakov Rafael Romić, u prigodi 800. obljetnice dolaska

sv. Franje u Hrvatsku, 1212.-2012.)

1. Danas sam blagoslovio igralište na Crplama, gradonačelnik Ploča Krešimir Ve-jić pustio za igru. Pripomenuo sam: »što više igrališta po našim selima, to manje na igrali-štu dječje igre«. Djeca trebaju više igre i pje-šačenja da nam se ne bi »usalila«. Pepa Šiljeg odlio vino i sve uredio u župnoj kući. Hvala!

Prolazi ljeto žarko i milo,Oh, kako za me lijepo je bilo,Skoro će škola, hvata me trema,Ljeta kod kuće više nema.

3. U Sinju sprovod fra Bernardu Dukiću. U sprovodu je bilo 155 svećenika. Misu pred-vodio nadbiskup mons. Marin Barišić.

7. U Vrgorcu sprovod Milenku Pivac, čiji sinovi vode tvrtku Pivac kod kojih radi više radnika iz Staševice. U sprovodu je bilo šest svećenika, homiliju imao don Marin Marčić.

8. Mala Gospa. U dekanatu se poseb-no slavi u Zavojanima. Obilježena 300. obljetnica gradnje crkve. Propovijedao je fra Vladimir Tadić, a pjevao zbor iz Runovića.

13. Počeli radovi (nastavak) na obnovi stare škole, u kojoj se držala nastava do 1982. god., kada se prešlo u novu zgradu, gdje se i danas održava nastava. Dobro je pripomenuti, da je stara škola sagrađena nastojanjem župni-ka fra Ante Gnječa 1929., a počela je radom 19. siječnja 1934. god. kad se upisalo 134 uče-nika. Kod otvora škole župnik fra Ante Gnječ je u školi imao svetu misu, uz sudjelovanje mnoš-tva naroda, posebno djece. Prvi učitelj bio je Mihovil Gojak iz Gradaca. Neka se znade, da je fra Mate pomogao sagraditi škole u Dubravi (župa Otrić Struge) i u Badžuli (župa Vidonje).

15. Počela berba grožđa, ranije nego dosadašnjih godina. Ove godine je bila velika suša, grožđe sazrelo ranije, zdravo, ali manji je urod. Župljani redovito daruju župu grož-đem, što župnik svakome pismeno zahvali. O vinu se briga Pepa Šiljeg, hvala mu.

19. U Zaostrogu samostanski kapitul i susret s provincijalom fra Joškom Kodžomanom.

24. Župnik s fra Nediljkom Šabićem i fra Petrom Vrljičkom obišli samostane u Slanom, u Rožatu i Malu braću u Dubrovniku. U Rožatu smo dobili monografiju Milost susreta – Umjetnička baština Franjevačke provincije sv.

RUJAN, 2012.

LISTOPAD, 2012.

73STAŠEVICA

5. Dan učitelja i Dan kruha u Osnov-noj školi fra Ante Gnječa. Poslije progra-ma, djelatnici škole su pošli u Pasičinu na druženje. Kod crkve sv. Jure župnik je za 20-ak djelatnika održao predavanje o povi-jesti ovoga kraja, a domar Mate i čistačica Vedrana priredila ručak u obnovljenoj kući Jure Jovice. Vinom častio domar Mate. Dan

3. Dekanatski sastanak u Vrgorcu. Do-sadašnji dekan fra Petar Vrljičak je otišao na novu dužnost, župnik u Baškoj Vodi; nadbi-skup Marin Barišić odredio da se bira novi dekan za Biokovski dekanat. Izabran jedno-glasno don Davor Bilandžić, župnik Dusine.

- U Zaostrogu, u večernjim satima, ob-red Preminuća svetog oca Franje.

Blagoslov igrališta na Crplama, 1. listopada 2012.

Dan kruha u vrtiću

74 STAŠEVICA

6. Proslava 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu. Centralna prosla-va bila je na Sustipanu u Splitu, kojoj je pret-hodila svečana procesija iz crkve sv. Franje, preko zapadne obale, do starog groblja na Sustipanu. Misu predvodio nadbiskup mons. Marin Barišić s biskupima: mons. An-tom Ivasom, mons. Matom Uzinićem, mons. Tomom Vukšićem, svim provincijalima i više od stotinu svećenika. Poslije mise naša dru-žina se uputila u Sinj, kod Gospe Sinjske, te u Imotski, gdje smo obišli jezera i tvrđavu, a u Zmijavcima križ na Todorića gradini.

12. Pepa pekao rakiju, kotao za rakiju dali sinovi pok. Mirka Rončevića Lekića. Isti su darovali kotlarinu. Hvala, uz preporuku njima i Pepi.

14. Misa zahvalnica za plodove zemlje i ljudskoga rada, Blagoslov na svetoj misi i otvor Godine vjere. Pošao s fra Nediljkom Šabićem u Zagreb.

15. S kolegom Anđelkom Mijatovićem obišao Sisak (Stari grad), gdje se dogodi-la bitka s Turcima, 22. lipnja 1593. god. U Petrinji smo vidjeli obnovljenu crkvu sv. Lo-vre, koju su srbočetnici srušili do temelja. Poslije oslobođenja obnovljena je u istom stilu. Franjevački samostan Čuntić, u centru Banovine, prvi koji je srušen od srbočetnič-ke agresije. Susreli se s gvardijanom fra Pe-trom Žagarom i grkokatoličkim svećenikom iz Ukrajine Vladimirom Prodanec. Gvardi-jan nam je darovao zbornik Osam stoljeća

lijep i sunčan, susret ugodan, trebalo bi ga održati još koji put.

Uređenje zvonika crkve sv. Staša 2012.

Znam da je dobru dijelu učitelja poznat događaj od 13. siječnja 1578. Važne stvari treba češće ponavljati, tako i taj događaj, jer je on po čistoći žrtve i ljubavi bez premca u našoj povijesti.

Šačica branitelja tri je mjeseca odolijevala velikoj turskoj sili braneći opkoljeno Gvozdansko (na Banovini o.u.). Nisu prihvatili tri ponude za predaju. Mogli su time spasiti živote, a da im nitko ozbiljan ne bi smio prigovoriti. Ponestalo im je hrane, pića, streljiva i mnogoga drugoga, ali nije ponestalo spremnosti da brane svoj grad, svoj narod, svoju domovinu do zadnjih snaga, do zadnjeg izdisaja. Kada Turčin više nije primijetio nikakav otpor, ušao je u grad i našao smrznute branitelje na njihovim položajima. Ostao je zadivljen. Žao nam je što je to velejunaštvo premalo prisutno u svijesti hrvatskog naroda.

Mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost, Matica hrvatska, 1. XI. 2012., str. 4.-5.).

75STAŠEVICA

2012. O knjizi su govorili: s. Vesna Mateljan, don Mile Vidović i autorica s. Moneta Mioč. Predstavljanje je održano u Gradskom kul-turnom centru.

24. Svećenici iz Biokovskog dekanata kod čč. ss. u Vrgorcu na proslavi Dana sv. Rafaela, kojeg one slave po starom kalen-daru. Tom prigodom je izvršena primopre-daja dekanata, fra Petar Vrljičak, dosadašnji dekan, predao je dužnost novoizabranom dekanu don Davoru Bilandžiću. Pèpa Šiljeg i Crni Plećaš sa suprugama očistili crkvu na Bristi i cijelo šamatorije. Primjer i drugima. Tom prigodom je vraćena u crkvu obnovlje-na zastava, koju je dala obnoviti obitelj Ante (Tonke) Musulina. Obnovu zastave je učinio Restauratorski zavod u Zagrebu, a svu brigu o tome je vodio bivši župnik fra Stpe Bešlić.

Čuntića 1211.-2011. U zborniku je i suradnja Anđelka Mijatovića: fra Honorije (Častimir) Marijan Herman (1914.-1990.), osuđenik na smrt i dugogodišnji politički zatvorenik jugoslavenskoga komunističkoga sustava. U Glini smo vidjeli novosagrađenu crkvu, a staroj, koja je srušena u srbočetničkoj agre-siji se konzerviraju temelji. U Vidoševcu smo se susreli s novim župnikom fra Jurom Stipi-ćem, bosanskim franjevcem. Našli smo se na mjestu gdje se poslije operacije »Oluja« 21. korpus srpske vojske predao generalu Petru Stipetiću. Na tome mjestu je postav-ljen zarobljeni tenk i spomen ploča.

16. S fra Nediljkom bio u Slavonskom Brodu u posjetu franjevcima.

17. Na povratku iz Zagreba navratili smo u Karin, vidjeli fratre, slavili sv. misu za pok. fra Alberta. Na spro-vod 27. rujna nismo mogli doći, pa smo se na nje-govu grobu, poslije mise, pomolili za njega i pok. fra Leonarda Buljana (†15. XII, 1986.), kojega smo obojica poznavali.

18. Blagoslov novo-sagrađene kuće Ante Šu-njića Perina, koji se ženi 27. listopada.

19. Župnik pozvan u Ploče na otvaranje izložbe fotografija u čast hrvat-skog misionara, isusovca o. Antu Gabrića, pod na-slovom Sveti Ante Nere-tvanski. Autor izložbe je Zvonimir Atletić. Izložbu je otvorila prof. Ina Žderić, ravnateljica Srednje škole. Tom prigo-dom je fra Mario Jurišić održao predavanje o o. Anti Antiću, jer je fra Mario bio župnik u Metkoviću kad je o. A. Gabrić (1969.) prvi put, poslije odlaska 1938., došao u Hrvatsku.

20. U Metkoviću predstavljanje knjige Služavke Maloga Isusa u Metkoviću 1912.-

Vjenčanje Nikše Marevića i Mirele Mateljak, 27. listopada 2012.

Servis zvona »Grivi« obavili servisiranje sata na crkvi Gospe Lurdske i zatezanje lanaca na zvonima na crkvi sv. Staša. Blagoslov sta-na Nikše Marevića, pred ženidbu s Mirelom Mateljak 27. listopada. Na vjenčanju pjevala Anamaria Mateljak.

31. Postavljena nova vrata na župskoj kući. Blagoslov kruha u vrtiću.

76 STAŠEVICA

Zabilješke iz Neretve

POBRATIMI OD SLOVAAko ste i pomislili da je to sve što je ured-

nik Stjepan Šešelj dovezao, gadno ste se prevarili. Naime, svakom svojom posje-tom Dolini prouzroči da Neretvanska rizni-ca umjetnina i inih vrijednosti dodatno oteža, što umjetninama – što knjigama. Tako bi i ovoga puta. Meni još donese pozdrav od fra Vinka Prlića, i riječni i knjiž-ni. Dobih na dar monografiju Sakralna baština župe Staševica, koju je uredio s Ivanom Jukićem, o kojoj sam već pisao iako je nisam posjedovao, te župni list sv. Staša u Staševici, Staševica.

Iako sam poklonik umjetnosti i svake pisane riječi od poezije i proze do zborni-ka i monografskih izdanja, najjače mi srce zakuca kad ugledam pokrenutu tiskovinu iz kamenjara. To na mene djeluje tako kao da je u tom mjestu (okružju) pokrenut život. Kontinuirano izlaženje lista i jest život, una-toč računalnoj tehnici i internetskim dostu-pima. Ako s takvom pretpostavkom priđe-mo listu Staševica, onda je ovdje život izni-mno raznovrstan i bogat. Glavni i odgovor-ni urednik fra Vinko Prlić, harno se potrudio te pripravio vrijednu tiskovinu. Lijep i boga-to opremljen, kao malo koji župni list, na stotinjak stranica bilježi na trajan spomen kako župne događaje, tako i crtice iz hrvat-ske povijesti. Možemo tu pronaći i čitavi niz životopisa, poezije, hodočašća, mudrih izreka, susreta, obljetnica, te sve to začinje-no mnoštvom prekrasnih fotografija. Mene se osobito dojmio izvještaj fra Ante Radića (Baška Voda, 1. VII. 1896. – Split, 20. I. 1964.), kojeg je napisao kad se vratio iz Pasičine u Zaostrog i poslao Franjevačkom

Zanimljiva fotomonografija

SAKRALNA BAŠTINA STAŠEVAČKOGA KRAJA

Ivan Jukić – Fra Vinko Prlić, Sakralna baština župe Staševica, Franjevačka

provincija Presvetoga otkupitelja – Zbornik »Kačić«, Split i Župski ured sv. Staša ,

Staševica, 2011.

Fotomonografija sadrži slikovni zapis boga-te sakralne baštine staševačkoga kraja.

Predgovor joj je napisao ugledni kolumnist Večernjega lista Milan Ivkošić, koji stilski vrlo plastično slika svijet Dalmatinske zagore, kroz arhitektonske odnose unutar samoga sela u kojem crkva, kao kuća Božja i mjesto molitve dominira ne samo svojim graditeljskim izgle-dom nego i mjestom susretišta neba i zemlje.

Pogovor knjizi napisao je glavni i odgo-vorni urednik izdanja Zbornika »Kačić« fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, koji podsjeća kako su sve crkve, kapelice i župske kuće staševačko-ga kraja, uza sve strahote ratova, pljačkanja, paljenja, požara i potresa uspjele do danas sačuvati veliko vjersko i kulturno blago.

U fotomonografiji su objavljene 123 fotografije što su ih snimili Foto »Ivona«, Željko Planinić, Ivo Veraja i fra Stipe Bešlić, a sedam fotografija je preuzeto iz knjige fra Hrvatina Gabrijela Jurišića »Sveti Staš i župa Staševica«. Kao posebne cjeline s kratkim tekstovima obrađeni su prilozi o ostacima sta-rokršćanske crkve, o župskoj crkvi sv. Staša, Crkvi Svih Svetih u Bristi, sv. Jure u Pasičini, sv. Ivana Krstitelja u Grnčeniku, sv. Ante pado-vanskoga (Pasika) i Gospe Lurdske (Splica).

Mate KovačevićHrvatsko Slovo, 13. siječnja 2012. str. 26.

DRUGI O NAMA

77STAŠEVICA

SVETIŠTA NA BIOKOVU

Župa Staševica smještena je u jadranskome zaleđu, danas pripada općini Ploče, a sljednica je drevne župe Podjezerje koja se spominje još 1623. godine u izvještaju koji je fra Marijan

Pavlović, provincijal Bosne Srebrene, te godine uputio Kongregaciji za raširenje vjere u Rim. Zanimljivo je da je dosada o župi sv. Staša dosta pisano, postoje štoviše i dvije monografije, a od 2006. aktualni je župnik fra Vinko Prlić pokrenuo i župni list Staševica. Sada je na red došla i fotomonografija, tehnički izvrsno uređena, koja čitatelju pred oči stavlja crkve, kape-

lice, župne kuće, kipove, groblja na području župe. Osobito je vrijedno uređenje starih crkava, u gotovo nepristupačnim dijelo-vima župe, tamo gdje je nekada bujao život, a u posljednjim se desetljećima potpuno ili gotovo potpuno utrnuo. Do nekih uda-ljenih sela sve do najnovijega vremena nije bilo nikakve ceste pa je građa za obnovu starih ruševnih crkava donošena heli-kopterima! U najnovije je vrijeme župnik pokrenuo akciju pa su i

najudaljenija sela povezana makadamskim cestama. Slike i opisi starih sela i zaselaka, starih crkava, u novije vrijeme temeljito obnovljenih, kao i onih sela u kojima župljani danas žive sigurno će biti zanimljivo i dragocjeno štivo za sve župljane, a osobito one koji su iz toga brd-skog i teško pristupačnog kraja odselili daleko u svijet, sve do Australije i Novoga Zelanda. Fotomonografija se može nabaviti ili naručiti u Župnome uredu Staševica.

Robert JolićNaša ognjišta, 2011. br. 12, str. 18.

Ivan Jukić – Vinko Prlić, Sakralna baština župe Staševica, Split – Staševica, 2011. Nakladnici: Zbornik »Kačić«, Split, i Župski ured sv. Staša, Staševica; tvrdi uvez; str. 123.

provincijalatu u Split, iz kojega bih izdvo-jio dio teksta u kojem se možemo i danas naći: »Upitam Joku, gdje je narod, i hoće li doći k misi. Joko sleže ramenima, i reče, da mu se čini, da će danas malo tko doći sv. misi, jer da je danas narod na radu u polju. Tako je stvarno i bilo… Sporazumjevši se s Jokom da započnem tihu svetu misu, jer o ‘kantanoj’ nije moglo biti niti govora. Dok sam se oblačio, mogao sam nabroji-ti oko 15 ženskadije i četiri muškarca. Iza ispjevanog evanđelja, izrekao sam prisut-

nima par besida o značenju Duhova. Svak se je eto, dao na svoje privatne posle i inte-rese, a Bog, duša, vjera, sv. misa i ostale kršćanske dužnosti, kao da su im spored-na i malo važeća stvar, dužnost i pitanje. Neka se ne čude, rekao sam im dalje, ne okrivljuju Boga i providnost, kada im krupa, žega, led, vjetar, povodanj, živinice i drugi slični biči Božji unište ljetinu, blago, zdrav-lje i druga ovozemna dobra…«

Ljubo KrmekHrvatsko Slovo, br. 879, str. 18

78 STAŠEVICA

Fra Vinko Prlić dobio nagradu za životno djeloGradsko vijeće Grada Ploče dodijelilo je u petak 25. svibnja 2012. godine nagradu Grada Ploča

za životno djelo župniku Staševice fra Vinku Prliću za nesebični doprinos u izgradnji i sanaciji crkava te unaprjeđenju kulturnog i duhovnog života Župe.

U obrazloženju koje potpisuje gradonačelnik Krešimir Vejić navodi se da je fra Vinko Prlić od samog početka službe u župi Staševica aktivno sudjelovao u unaprjeđenju kulturnog i duhov-nog života Župe. Pokrenuo je izdavanje župnog lista "Staševica", a do sada je tiskano ukupno 6 brojeva. Otvorio je župnu knjižnicu s 2.000 knjiga koja nosi ime po fra Anti Gnječu. U monografiji je kroz tekst i fotografije prikazana povijest župe Staševica u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koja datira još s kraja 5. - početka 6. stoljeća, o čemu svjedoče ostaci starokršćanske bazilike Sv. Anastazija (Staša) te srednjovjekovni stećci i nadgrobne ploče.

Fra Vinko je prikupio materijale i fotodokumentaciju o sakralnoj baštini Staševice te 2011. godine izdao vrijednu foto-monografiju "Sakralna baština Župe Staševica" u nakladi od 500 pri-mjeraka, na 120 stranica s ukupno objavljenih 120 fotografija i slika.

Aktivan je u očuvanju sakralne baštine Staševice. Organizira obnovu i nadogradnju crkve Sv. Staša u Staševici, nastavlja započete radove i završava izgradnju crkve Gospe Lurdske uSpilicama. Organizirao je sanaciju i proširenje starih puteva, kao i izgradnju novih cesta prema napuštenim seli-ma i crkvama župa Pasičina i Brista, zbog čega se ljudi danas vraćaju na svoja napuštena "ognjišta", obnavljaju stare kamene kuće spašavajući ih od propadanja i ponovno obrađuju svoju zemlju.

Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, br. 4 i 5, 2012., str. 155

Fra Žarko Maretić: "Visovačke i druge priče"Knjigu kratkih priča, "Visovačke i druge priče", u izdanju Biakova, napisao je fra Žarko Maretić

na 352 stranice. Većina priča se odnosi na samostan Visovac i Gospino svetište na Visovcu.

Fra Petar Lubina: "Marija - Majka Isusova i naša"Fra Petar Lubina, urednik lista "Marija", napisao je knjigu Marija - majka Isusova i naša. Što

Crkva vjeruje i uči o Gospi. Autor je nadopunio i doradio gradivo koje je pripremio za državno natje-canje iz vjeronauka u školskoj godini 2010./2011. godini. Knjiga dolazi na svjetlo dana u Godini vjere i o 50. obljetnici izlaženja časopisa "Marija". Knjiga, napisana na 152 stranice, podijeljena je na šest poglavlja.

Fra Mario Jurišić: "Hrvatski svjetionici"Fra Mario Jurišić napisao je novu knjigu pod naslovom "Hrvatski svjetionici". U Predgovoru

knjige autor piše: "U našem narodu ima puno velikih i svijetlih likova. Sigurno su to, na prvom mje-stu, sveci i blaženici. Mi se njima divimo, što je lijepo, ali nam se oni postavljaju i kao uzori za naslje-dovanje. Gledajući njih, mi moramo otkrivati i ostvarivati svoju svetost ovdje na zemlji. Ova knjiga želi rasvijetliti njihov život kako bismo ih što bolje upoznali i krenuli njihovim stopama", napisao je fra Mario, koji priprema 49. knjigu na temu 'Vodič po Rimu s hrvatskim obilježjima'.

Fra Andrija Kačić MiošićZdenka Vicić, Fra Andrija Kačić Miošić, Ploče 2011, nepaginirano (36), ilustrirano, izdanje za djecu.

Fra Luka Vladmirović, neretvanski pregalacFra Luka Vladmirović, neretvanski pregalac (1718.-1788.), IZABRANA DJELA, izd. Marka et alii,

Velika Gorica 2011, str. 527. Narudžbe: Marka (dr. Jozo Marević) Radićev odvojak 30, 10410 Velika Gorica.

BIBLIOGRAFIJA

79STAŠEVICA

• Da je Narodni odbor općine Ploče, 24. siječnja 1962. god. donio rješenje: »zabranjuje se useljenje na ugroženom području sela Staševice (zaseoci Pasičina i Grgurinovići), u dosadašnje stambene zgrade koje su ugrožene od odronjavanja s planine Biokovo?« U potpisu Vinko Điković.

• Da je prema zapisima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, tvrđa Ostrog pod Viterom, po kojoj je Zaostrog kasnije dobio ime (Za – Ostrog) bio glav-ni grad i utvrda tadašnje hrvatske države Paganije, koju su osnovali Neretvani?

• Da su partizani-komunisti s Grnčenika 1942. tri puta opljačkali Franjevački samo-stan u Zaostrogu (21. svibnja, 20. srpnja i 1. kolovoza). Odnijeli su 35 štramaca; mnoštvo sukanaca i deka; odnijeli svinju od 100 kg, 15 do 20 žlica i pinjura, dva fratarska plašta, dva-tri habita, 5-6 cipela i sandala pa i jednu fratarsku kapicu. Odnesene su i dvije šiva-će mašine, a starom fra Andriji Matutinoviću (Zaostrožaninu), odnijeli su deku s kreveta i plašt, a žene su pohlepno tih noći točile vino u svoj mješčić. Odnijeli su svu hranu iz samostana. Sve su to spremili u magacin u Grnčeniku, osim dvije šivaće mašine, koje su ostale u selu? Tada su komunisti fra Lovru Kovačevića doveli vezana na mulo (pristani-šte brodova) s nakanom da ga bace u more. (Zapisao fra Vjeko Vrčić, Život moj)

• Da je 1953. god. Konzervatorski zavod za Dalmaciju iz Splita proglasio Franjevački samostan u Zaostrogu spome-nikom kulture, dok je isti Zavod 1962. god. zaostroški samostan unio u registar nepo-kretnih spomenika kulture općine Makarska?

• Da je Kotarski sud u Makarskoj dana 31. prosinca 1941. god. tražio od župnika Pasičine (u dopisu piše župnom uredu Grnčenik) da Sudu u Makarskoj pošalje mjesečne prijave umrlih u toj župi kroz mjesece: listopad, studeni i prosinac?

• Da je Grad Ploče u 2011. g. za ure-đenje ceste do crkve sv. Jure u Pasičini donirao 212.765,23 kn; za sanaciju glav-ne prometnice na Spilicama 131.549,19 kn; za uređenje puta do crkve Svih Svetih na Bristi 84.695,50 kn. Za sanaciju stare škole u Staševici 440.177,09 kn?

• Da je 20. svibnja 1623. god. provin-cijal Bosne Srebrene fra Marijan Pavlović u svome službenom izvješću, koje je poslao u Rim, Zboru za širenje vjere, u popisu župa koje opslužuju fratri iz samostana u Zaostrogu, navodi i župu Podjezerje? Od te župe nastale su 1760. tri župe: Brista-Pasičina, Plina i Otrić-Struge.

• Da je 1733. god. gvardijan fra Luka Radosavljević u Zaostrogu sagradio zid uz more prema istoku, kao i oko čatrnje i samostana?

• Da je za gvardijana fra Augustina Bartolovića 1759. god. izgrađen prolaz na kor i u sakristiju?

• Da je gvardijan u Zaostrogu fra Bonaventura Kosović završio kor i veli-ki oltar od mramora raznih boja, pa ima posebno značenje i ljepotu?

• Da je fra Ante Marević rodom iz Pasičine, za crkvu u Zaostrogu (1738.) nabavio orgulje, rad don Petra Nakića; kip sv. Ante i cijeli oltar, to je priskrbio kao župnik Borovaca?

• Da je u Zaostrogu 1968. god. zasa-đen botanički vrt, koji danas broji preko 250 različitih biljaka, između kojih se ističu: sedam vrsta mimoza, pet vrsta palmi i javo-ra, četiri vrste eukaliptusa, kinesko bom-bon drvo, kineski ribiz i dr.?

• Da je Zaostrog 1770. god. imao 130 goveda, 79 magaradi, 1620 ovaca i koza?

• Da je fra Petar Bustruc za crkvu u Zaostrogu nabavio šest srebrenih svijeć-njaka, što je priskrbio baveći se medici-nom i pravljenjem lijekova?

ZNATE LI?

80 STAŠEVICA

SPLIT – Dobila sam i sa zadovoljstvom prelistavam, pregledavam i čitam fotomono-grafiju drage vam Staševice. Kažem drage, jer se vidi s koliko ljubavi ste pripremili i napravili ovu lijepu knjigu. Divim se sakralnoj baštini i iskonskim ljepotama objekata u fotomonogra-fiji. Sve te lijepe crkvice i napušteni zaseoci svjedoče o tome koliko je Dalmatino, povišću pritrujena kako pjeva Ljubo Stipišić Delmata.

s. Klaudija Todorić

ZAGREB – Od srca zahvaljujem na pre-krasnoj fotomonografiji Sakralna baština župe Staševica. Dobro je činiti dobro, to je dio tebe i gdje god dođeš gradiš s ljubavlju i srcem. Rado živiš i rado radiš. Fotomonografiju ću s radošću prostudirati i uživati u ljepotama Staševice.

Mijo Jukić

SUTIVAN – Sjećam se kad si počeo s Miljevcima. Što sam stariji to više uviđam da je to pozitivni posao, da je to svojevrsna kateheza o svome narodno-vjerskom biću, koji se tako prati i izgrađuje. Obradovalo me u rubrici Znate li? Da su franjevački bogoslovi 1962. g. radeći na obnovi samostana u Zaostrogu učinili 1763 dnevnice. I ja sam bio jedan od tih momaka, koji su cijeli rujan, pod vodstvom slovenskih majstora prebacili tone materijala na krov samostana, a sve uz pjesmu i bratsko raspo-loženje, a za nagradu smo svako poslijepodne dobili, ja i Pletikosa, po dvije cigarete… Pa onaj divni biser iz iste rubrike: Tko njih može pobije-diti: jedan kopa, jedan kuha, jedan krave pase a jedan u koru moli. Nitko njih ne može srušiti.

Don Petar Doljanin

PLOČE – S osjećajem iskrenog zado-voljstva primio sam Vaše radove: Staševica, list župe sv. Staša i Sakralna baština župe Staševica. Svakome kome u ruke dođe ta knji-ga imat će prigodu upoznati sakralnu baštinu ovoga kraja. Knjiga mi je posebno draga, jer sam kao mlađi profesor i sam obilazio, uz mjesne vodiče, sva sela i zaseoke toga kraja. Počašćen sam Vašom nazočnošću prigodom obilježavanja dvadesete obljetnice stručnog znanstvenog skupa povjesničara održanog 22. prosinca 2011. u prostorima srednje škole fra Andrije Kačića Miošića u Pločama.

Ante Kovačević, prof.

POŠTA...

METKOVIĆ – Hvala Vam što me nosi-te u sjećanju dok ste mi bili vjeroučitelj u Metkoviću. Dobivam Vaš župski list. S rado-šću ga čitam, jer u njemu nalazim Vaš duh, kojim ste podizali našu generaciju kao vjero-učitelj u Metkoviću. Zajedno s mojom bakom Anom posijali ste u meni živo sjeme vjere, za koje čvrsto vjerujem da raste i buja.

Nataša Barbir

MURNAU – Obradovao si me poslavši list Staševica i u njem sam pročitao vrlo inte-resantne naslove, a i moj skromni dio dobro se uklapa u počast kruhu. U proljeće, ako budem imao vremena posjetit ću te, pa ćemo zajedno obići grob našega kolege Matiše Rajčića u Metkoviću.

Dr. Ante Glibotić

SPLIT – Već duže vremena držim na stolu veoma vrijednu i nadasve ukusno opremljenu fotomonografiju Sakralna bašti-na župe Staševica. Zaista ti čestitam na još jednom dokazu tvoje neumorne zauzetosti i na kulturnom području. Neka te Bog podrži i blagoslovi tvoj trud.

Fra Marko Babić

ESSLINGEN – Dragi naš župniče, obra-dovali ste mojih petero djece poslavši nam svoj župni list, pa se djeca otimlju, tko će ga prvi pre-listati. Rado Vas se sjećamo i nosimo u lijepoj uspomeni sa susreta u Drvaru, Domanovićima i Zmijavcima. Djeca rastu, Bogu se molimo, na misu redovito idemo kod našega Dobre, a Vaš Vjenčić Gospe Lurdske, je svaku večer u ruka-ma za vrijeme zajedničke molitve.

Zrinka i Augustin Šapina

81STAŠEVICA

82 STAŠEVICA

U jednoj prometnoj nesreći poginu i neki šef za propagandu. Sveti Petar mu dade na izbor što želi: raj ili pakao, te ga vodi pred rajska vrata. Čuje se divna, klasična glazba. Pred paklenim vratima čuje bubnjeve i brzi ritam. – Hoću u pakao, tamo je vese-lo! Zgrabe ga dva đavla pa s njim u kipuće ulje. Jadnik zapomaže: Sveti Petre! Pakao nije ono što sam mislio, izvuci me odavde! – Nema više povratka, prijatelju! To je bila

propaganda, a bar ti znaš što znači reklama.

RAZONODA

– Tata, pomozi mi, zamoli dijete oca. Još mi fali samo zadnja riječ.

– E, onda pitaj majku, ona je nadlež-na za to.

Postanak svijetaU komunističko vrijeme drug učitelj je

objašnjavao malim učenicima kako je prije puno milijuna godina nastao svijet. Idućeg dana pitao je djecu kako je svijet nastao?

– Bog ga je stvorio, druže učitelju – reče jedan od prozvanih učenika.

– Sjedni, ne znaš! – ljutito će učitelj.– Jest, Bog ga je stvorio, druže učite-

lju – usprotivi se drugi učenik.– Ni ti nemaš pojma! Djeco, tko zna-

de odgovoriti?– Bog je stvorio svijet – dometnu treći.– Kakav Bog, zar ne znaš da Bog ne

postoji?– Znam, rekli ste nam da sada ne

postoji, ali tada je još postojao…

Zašto volim svoju ženu?Ovako je odgovorio muž, 15 godina

u braku, a ima sedmero djece:

VOLIM JE:

– jer je bolja od mene;– jer u sitnicama redovito popušta;– jer nikada ne popusti kada se radi

o važnim stvarima;– jer o važnom sudi u svjetlu vjere;– jer mi daje pravo, kada je upozorim

na nešto što je za nju neugodno;– jer šuti kad primijeti na meni nešto

što nije u redu;– jer zrelom vjerom podupire moju;– jer je Bogu zahvalna kad sve ide

dobro;– jer kaže da će brzo biti bolje, kad

nam slabo ide;– jer, što mi je bliža, to mi je draža

njezina nazočnost;– jer zna čekati;– jer na nju ne čekam; ne zna zakasniti;– jer mi ona otvara vrata kada se vra-

ćam kući, da prvo što opazim bude njezin radostan smiješak;

– jer moja ljubav prema njoj raste s godinama koje prolaze.

Ljubim je, jer ona mene ljubi!

Belgijski tjednik »Dimanche«

– Cigo i doktor imaju kuću uz kuću. Pita doktor Cigu:

– Cigo, koliko vrijedi moja kuća?Veli Cigo:– Duplo manje od moje.Kako to?– Kad ja kažem da mi je susjed dok-

tor kuća mi puno vrijedi, a kad ti kažeš da ti je susjed Cigo tvoja puno manje vrijedi.

83STAŠEVICA

DAROVATELJI LISTA

Svojim novcem omogućili su izlaženje našega Lista, za što zahvaljujemo, i ujedno poti-čemo drage župljane i druge čitatelje našega Lista, osobito one koji su iz ove župe odselili širom svijeta ili koji su ostali živjeti u Hrvatskoj, da svojim prilozima olakšaju objelodanjivanje naše Staševice. Rado ćemo objaviti i njihove fotografije s kakvom lijepom viješću. Hvala!

Darovatelji:Ivo Ožić, Opuzen, 50 kn; Tomo Galić, Vrgorac,

200; Neven Dropulić Ivanov, 100 kn; Milan Ljubičić, Gradac, 100; Jadranka Ćulum, Peračko blato, 50 kn; Anka Plećaš, 100; Stipan Marević, 100; Leticija Musulin, 100; Miro Marević, Dubrovnik, 100; Stipe Dropulić Jurin, 200 kn; Mladenka Vladimir, 100 kn; Andrija Dropulić, 50 kn; Branko Gnječ, 100 kn; Irena Rončević Urlich, 200 kn; Ante Gnječ Ivanov, 100; Boško Sikirić, 100 kn; Andrijana Gnječ Mijina, 100 kn; Neda Marević Antina, 100 kn; Mario Marević Mirkin 100 kn; Ante Marević pok. Ivana, 100; Goga Marević, 100 kn; Petar Marević pok. Mate 100 kn; Lenko Kežić, 100; Marija Gnječ Dragina, 100 kn; Tiha Kežić, 50 kn; Ante Marević Dušanov, 100 kn; Velimir Musulin, 100 kn; Jure Mateljak, pok. Mate, 50 kn; Matko Sikirić Vinkov 100 kn; Rajka Džanko, Čakovec, 100 kn; Slava Karoglan Žarkina, Zmijavci, 100; Dušan Musulin, 100 kn; Joza Barbir, 100 kn; Ivan Klinac, 200 kn; Mladen Šimundić, Zagreb, 500 kn; Nada Magić, Pašman, 100 kn; Branka Marević, Ploče, 300 kn; Ranko Oršulić, Komin, 100 kn; Ivan Gnječ »Vranješ«, 100 kn; Zorka Mateljak, 100; Vid Marević, 200 kn; Boro Grgurinović, Podgora, 200 kn; Petar Kežić, Opuzen, 100 kn; Dušan Musulin, Zagreb, 200 kn; Vice Marević Jelić, Perth, 100 AUD; Zdenko Mateljak Šinto, 350 kn; Pero Mateljak Cvitanov, Perth, 950 kn; Mate Gabelica, Zmijavci, 100 EU; Joško Gnječ, 200; Marija Rončević Nedina, 100 kn; Mladen Koprcan, 100 kn; Mate Musulin p. Ante, 100 kn; Paško Kužić, 100 kn; Stipan Kušurin, 100 kn; Vedrana Ćendo, 100 kn; Ivica Mateljak, 100 kn; Lenko Grgurinović, 100 kn; Rajko Mateljak, 100 kn; Jurka Gnječ, 100 kn; Tiho Mateljak, 100 kn; Vera Musulin, 100 kn; Nevenka Bustruc, 100 kn; Duška Šiljeg Pepina, 100 kn; Viktor Dropulić, 100

kn; Miro Kušurin, 100 kn; Mate Sikirić, 100 kn; Ivica Musulin, 100 kn; Ante Marević Ivanov, 100 kn; Ivan Šunjić p. Ilije, 100 kn; Slobodan Usorac, 150 kn; Ruža Jovica, 100 kn; Zlata Slišković, Vinjani, 100 kn; Ante (Tonko) Musulin, 100 kn; Miće Gnječ, 100 kn; Katica Rončević, 100 kn; Željko Mateljak, 100 kn; Ljubica Zaknić, r. Ćendo, 100 kn; Nikša i Mirela Marević, 100 kn; Nediljko Gago Marević, 100 kn; Marinka Šunjić, 100 kn; Stipe Dropulić Jurin, 100 kn; Ljubo Marević Jelić, Perth, 80 AUD.

BOGATI I SIROMAŠNIBogati se predstavljaju kao i siromasi

da ne bi morali ustupiti potrebnima nešto od svoga suviška, a siromašni se prave imućnima da ih ne bi smatrali siromasima i tako izgubili vrijednost pred drugima. Tako lažu jedni i drugi.

Fra Josip Visković

Onaj tko je dao, nije osiromašio,onaj tko nije dao, nije se obogatio.

(Narodna mudrost)

84 STAŠEVICA

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

20345 STAŠEVICAGodina 7. 2012. br. 1(7)

Izdaje: Župa sv. Staša u StaševiciMatični broj župe: 1058495OIB župe: 84989812552Glavni i odgovorni urednik:Fra Vinko Marinko Prlić, župnik20345 StaševicaTel./fax: 020/695-200, 098/1990-404

List izlazi povremeno, dopušte njem crkvenih i redovničkih poglavara.

Tisak: Jafraprint - Split

Rukopisi i slike: ne vraćaju se

Narudžbe, suradnju i doprinose slatina adresu:LIST ŽUPE SV. STAŠA20345 STAŠEVICA

Kunski račun:Splitsko-makarska nadbiskupijaŽupa sv. Staša StaševicaBr. 2340009-1100118134Privredna banka Zagreb d.d.Podružnica OpuzenDevizni račun:IBAN: HR07 2340 0091 1001 1813 4Privredna banka Zagreb d.d.10000 Zagreb, Račkoga 6 CroatiaSWIFT CODE: PBZGHR2XLIST SE UZDRŽAVA DRAGO VOLJ NIM PRILOZIMA VJERNIKA.

Naslovna stranica:Crkva sv. Staša s obnovljenim zvonikom i fasadom.

Četvrta strana omota:Lucijana Gnječ, Crkva sv. Jure.

SADRŽA JUVODNA RIJEČ ŽUPNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

TAJNA BOŽIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

MLADOMISNIČKI BOŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

DAN UČITELJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

SVETI FRANJO, NAJVEĆI DOBROČINITELJ HRVATSKOG NARODA . . 10

GODINA VJERE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

USMENA KNJIŽEVNOST ZAOSTROGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

VRIJEME BOŽJE I VRIJEME LJUDSKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

NAŠA PREZIMENA: MAREVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

FRA VINKU NAGRADA GRADA PLOČA ZA ŽIVOTNO DJELO . . . . . . . . 36

OBILJEŽEN GROB FRA ŠIMUNA MIOŠIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

DEVETI DANI SVETOGA STAŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

PROPOVIJED FRA ANTE ANTIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

FRANCETIĆ U GRNČENIKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

'RVATSKI NARODE, ZAŠTO? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

STABLO ZVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

U ZAGRLJAJU SMRTI LAĐA SANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

KAKO UPROPASTITI VLASTITO DIJETE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

ZGODOPISJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

DRUGI O NAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

ZNATE LI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

POŠTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

RAZONODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

DAROVATELJI LISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

Ivan Kušurin Petrov napravio je internet stranicu:www.svenajednommjestu.info

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,

koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan;

sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;

odonud će doći suditi žive i mrtve.Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku,

općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela , život vječni. Amen.

GODINA VJERE 20122013

STAŠEVICALIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI

ISSN

184

6-73

77

Godina 7. BOŽIĆ, 2012. Broj 1. (7)

DOK SPAVAJU STARE RUKE

I TREPERI STARI SVOD.

ZVONICI SU KAO RUKE

KOJE PRATI BIJELI BROD.

LIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICILIST ŽUPE SV. STAŠA U STAŠEVICI ISSN

184

6-

DOK SPAVAJU STARE RUKE

I TREPERI STARI SVOD.

ZVONICI SU KAO RUKE

KOJE PRATI BIJELI BROD.